Svibanj

Da bi nam pomogao da upoznamo njegovog Sina, Jehova je nadahnuo pisanje četiri evanđelja, koja su postala dio njegove Riječi. Evanđelja sadrže vjerodostojne izvještaje o Isusovom životu i službi. Ti nam izvještaji otkrivaju što je Isus govorio, što je činio, kako se osjećao i kako je razmišljao. Te četiri biblijske knjige pomažu nam da duboko razmišljamo o Isusovom primjeru. U evanđeljima, slikovito govoreći, nalazimo stope koje je Isus ostavio za sobom. Dakle, proučavajući evanđelja možemo sve bolje i bolje upoznavati Isusa, a to nam pomaže da u svemu idemo njegovim stopama. Da bismo izvukli vrijedne pouke iz evanđelja, nije dovoljno da ih samo čitamo. Trebamo odvojiti vrijeme kako bismo ih temeljito proučavali i duboko razmišljali o onome što čitamo u njima. (Usporedi Jošuu 1:8, bilješka.) Uživi se u izvještaje iz evanđelja. Upotrijebi maštu i nastoj si zorno predočiti ono što čitaš, kao da sam vidiš i čuješ ono što se događa. Pokušaj zamisliti kako bi se ti osjećao da se nalaziš u opisanoj situaciji. U istraživanju ti mogu pomoći alati za proučavanje koje smo dobili od Jehovine organizacije (w21.04 14:11-13).

Stoljećima prije nego što je Isus došao na Zemlju Jehova je u svojoj Riječi otkrio da će Mesija biti izdan za 30 srebrnjaka (Zah. 11:12, 13). Isusa je trebao izdati jedan od njegovih bliskih prijatelja (Psal. 41:9). Osim toga, prorok Zaharija je napisao: “Udari pastira, neka se ovce razbježe!” (Zah. 13:7). Ljudima iskrena srca takvi događaji nisu trebali biti razlog za spoticanje. Naprotiv, kad su vidjeli da su se na Isusu ispunila ta proročanstva, to im je trebalo ojačati vjeru. Postoji li i danas isti problem? Da, postoji. U suvremeno doba neki istaknuti Jehovini svjedoci napustili su istinu i postali otpadnici, a zatim su pokušali pridobiti druge na svoju stranu. Takvi pojedinci u medijima i na internetu ružno govore o Jehovinim svjedocima te šire poluistine i čiste laži o nama. No ljudi iskrena srca ne spotiču se zbog toga. Naprotiv, oni imaju na umu da je Biblija prorekla da će se to događati (Mat. 24:24; 2. Petr. 2:18–22; w21.05 19:12, 18-19).

Biblija jasno pokazuje da će Božji sluge s vremenom sve bolje razumjeti istinu (Kol. 1:9, 10). Jehova postupno otkriva istinu i mi moramo biti spremni strpljivo čekati da svjetlo istine jače zasja. Kad oni koji nas predvode shvate da treba promijeniti tumačenje nekih biblijskih istina, bez odlaganja učine potrebne promjene. Danas mnoge crkve mijenjaju svoja učenja zato što se žele dopasti svojim pripadnicima ili ovom svijetu. No Jehovini svjedoci čine promjene zato što se žele zbližiti s Bogom i štovati ga onako kako je to naučavao Isus (Jak. 4:4). Dakle, mi ne činimo promjene kako bismo išli u korak sa suvremenim trendovima ili kako bismo se dopali ljudima ovog svijeta, nego zato što jasnije razumijemo Bibliju. Mi volimo istinu! (1. Sol. 2:3, 4; w21.10 42:12).

Što možeš učiniti ako se osjećaš usamljeno? Razmišljaj o tome kako ti Jehova pruža podršku (Psal. 55:22). To će ti pomoći da uvidiš da nisi sam. Razmišljaj i o tome kako Jehova pomaže tvojim suvjernicima koji također imaju probleme (1. Petr. 5:9, 10). Naš brat Hiroshi, koji je već godinama jedini Jehovin svjedok u svojoj obitelji, kaže: “To što se svi [u skupštini] trude ustrajno služiti Jehovi usprkos nevoljama hrabri nas koji smo sami u istini.” Osim toga, zadrži dobre duhovne navike. U to spada i molitva. Uvijek otvoreno reci Jehovi kako se osjećaš. Redovito čitaj Božju Riječ i duboko razmišljaj o izvještajima koji pokazuju da te Jehova voli. Neki kršćani trude se napamet naučiti biblijske retke koji su im naročito utješni, kao što su Psalam 27:10 i Izaija 41:10. Drugi slušaju audiosnimke kad se pripremaju za sastanke ili čitaju Bibliju. To im pomaže da ne budu toliko usamljeni (w21.06 23:5-8).

Je li i tebi smrt oduzela neku voljenu osobu? Jačaj svoju vjeru u uskrsnuće tako da čitaš biblijske izvještaje o onima koji su uskrsnuli. Jesi li tužan zato što je neki član tvoje obitelji isključen? Proučavaj Bibliju kako bi se uvjerio u to da je Božji način ukoravanja uvijek najbolji. S kojim god da se problemom suočiš, gledaj na njega kao na priliku da ojačaš svoju vjeru. Iskreno reci Jehovi kako se osjećaš. Nemoj se osamljivati, nego ostani blizak sa svojom braćom i sestrama (Izr. 18:1). Zaokupi se aktivnostima koje će ti pomoći da ustraješ, čak i ako ti je ponekad tako teško da ti niz lice poteku suze (Psal. 126:5, 6). I dalje redovito čitaj Bibliju te idi na sastanke i u službu propovijedanja. I uvijek razmišljaj o predivnim blagoslovima koje ti je Jehova obećao. Kad vidiš kako ti Jehova pomaže, tvoja vjera u njega postat će još jača (w21.11 47:11, 17).

U kom su još smislu Isusovi učenici “mali”? Pa razmisli malo, koga ovaj svijet smatra velikim i važnim? Bogate, slavne i moćne ljude. No u očima ovog svijeta Isusovi su učenici beznačajni i mali (1. Kor. 1:26–29). Ali Jehova ne gleda tako na njih. Zašto je Isus u svojoj usporedbi govorio o “malima”? Zato što su ga prije toga njegovi učenici pitali: “Tko je zapravo najveći u nebeskom kraljevstvu?” (Mat. 18:1). Mnogi Židovi tog vremena jako su držali do položaja i statusa u društvu. Jedan je bibličar rekao: “Ljudi su živjeli i umirali za to da steknu čast, ugled, slavu, priznanje i poštovanje.” Isus je znao da će njegovi učenici trebati uložiti puno truda da iz svog srca iskorijene natjecateljski duh koji je prožimao židovsku kulturu (w21.06 25:2, 6, 8-9).

Apostol Pavao pružio je dobar primjer starješinama. Naprimjer, kad je kršćanima u Solunu trebalo dati savjet, Pavao se nije ustručavao učiniti to. Međutim, u poslanicama koje im je napisao najprije ih je pohvalio za njihova djela potaknuta vjerom, njihov trud potaknut ljubavlju i njihovu ustrajnost. Rekao im je i da zna u kakvim se okolnostima nalaze – da im nije lako – te ih je pohvalio što s ustrajnošću i vjerom podnose progon (1. Sol. 1:3; 2. Sol. 1:4). Čak im je rekao da su oni uzor drugim kršćanima (1. Sol. 1:8, 9). Ta su braća sigurno bila sretna što ih je Pavao tako iskreno pohvalio! Nisu nimalo sumnjali da ih jako voli. Zato im je u obje poslanice mogao dati otvorene savjete, koji su im puno koristili (1. Sol. 4:1, 3–5, 11; 2. Sol. 3:11, 12; w22.02 8:6).

Sotona preko vođa krivih religija širi laži da je Jehova okrutan i da je on kriv za ljudske patnje. Naprimjer, kad umre dijete, svećenici znaju reći da ga je Bog uzeo k sebi jer mu je trebao još jedan anđeo na nebu. To je užasna laž! Mi znamo da Jehova nikad ne bi postupio tako okrutno. Kad obolimo od teške bolesti ili kad nam umre neka voljena osoba, mi nikad za to ne krivimo Boga. Naprotiv, vjerujemo da će on jednog dana ukloniti sve što nam nanosi bol. Svima onima koji nas žele slušati govorimo da je Jehova dobar i pun ljubavi. Zahvaljujući tome on ima što odgovoriti onome koji mu se ruga (Izr. 27:11). Jehova je suosjećajan Bog. Njemu je grozno kad vidi da patimo – možda zbog progona, bolesti ili zbog svojih vlastitih mana i grešaka (Psal. 22:23, 24). Jehova dobro zna koliko nam je teško. On nas želi osloboditi svih patnji, a to će s vremenom i učiniti (usporedi Izlazak 3:7, 8; Izaiju 63:9; w21.07 27:9-10).

Ljudi koji su poslušni Jehovi moći će u svu vječnost voljeti i štovati svog Boga, što je najveća čast koju čovjek uopće može imati! Isus će ukloniti sve probleme do kojih je došlo zato što su Adam i Eva odlučili napustiti Božju obitelj. Jehova će uskrsnuti milijune ljudi i dati im priliku da dobiju vječni život, budu savršeno zdravi i žive u raju na Zemlji (Luka 23:42, 43). Kad ljudi koji služe Jehovi postanu savršeni, svi će oni biti okrunjeni “slavom i krasotom” o kojoj je David govorio. Ako si dio “velikog mnoštva”, pred tobom je divna budućnost (Otkr. 7:9). Imaj na umu da te Bog voli. On želi da budeš dio njegove obitelji. Stoga daj sve od sebe kako bi obradovao njegovo srce. Svojim životom iz dana u dan pokazuj da čvrsto vjeruješ njegovim obećanjima. Cijeni to što imaš priliku služiti našem divnom nebeskom Ocu i hvaliti ga u svu vječnost! (w21.08 30:18-19).

Prorok Jeremija desetljećima je propovijedao iako se suočavao s ravnodušnošću ljudi i protivljenjem. Kad su ga protivnici vrijeđali i rugali mu se, on se toliko obeshrabrio da je razmišljao o tome da odustane od svog zadatka (Jer. 20:8, 9). No ipak se nije predao! Što mu je pomoglo da pobijedi negativne misli i pronađe radost u svojoj službi? Koncentrirao se na dvije važne činjenice. Kao prvo, poruka koju je objavljivao uključivala je i vijest da Jehova želi ljudima “dati nadu i pružiti lijepu budućnost” (Jer. 29:11). Kao drugo, Jeremija je nosio Jehovino ime jer ga je Jehova izabrao da govori u njegovo ime (Jer. 15:16). I mi prenosimo ljudima poruku koja im pruža nadu i nosimo Jehovino ime kao njegovi svjedoci. Budemo li uvijek imali na umu te dvije važne činjenice, bit ćemo radosni bez obzira na to slušaju li nas ljudi ili ne. Zato nemoj se obeshrabriti ili odustati ako tvoj interesent napreduje sporije nego što si očekivao. Činjenje učenika zahtijeva strpljivost (Jak. 5:7, 8; w21.10 43:12-13).

Bez obzira na to koliko dugo već služimo Jehovi, moramo i dalje jačati svoju vjeru u njega. Zašto? Zato što nam vjera može oslabjeti ako nismo oprezni. Vjera se temelji na dokazima o postojanju onoga što se ne vidi. Ono što ne vidimo svojim očima, lako bismo mogli smetnuti s uma. Zato je Pavao gubitak vjere nazvao grijehom “koji nas lako može namamiti u zamku”. Što onda možemo učiniti da nam se to ne dogodi? (2. Sol. 1:3). Kao prvo, često moli Jehovu za njegov sveti duh. Zašto je to važno? Zato što je vjera plod svetog duha (Gal. 5:22, 23). Ne možemo jačati vjeru u Stvoritelja bez pomoći njegovog svetog duha. Ako molimo Jehovu za njegov duh, on će nam ga dati (Luka 11:13). Čak ga možemo moliti: “Daj nam više vjere!” (Luka 17:5). Kao drugo, redovito proučavaj Božju Riječ (Psal. 1:2, 3; w21.08 32:16-18).

Naša ostarjela braća i sestre puno znače Jehovinoj organizaciji. Iako možda više nisu tako snažni kao nekada, s godinama su stekli puno iskustva. Jehova ih i dalje može koristiti na razne načine. Naprimjer, Biblija govori o mnogim muškarcima i ženama koji su i u poznim godinama revno služili Jehovi. Naprimjer, Mojsije je imao oko 80 godina kad je počeo služiti kao Jehovin prorok i vođa izraelskog naroda. Danijel je i u dubokoj starosti služio kao Jehovin prorok. Jehova mu je dao neke objave kad je vjerojatno imao već preko 90 godina. I apostol Ivan je, po svoj prilici, imao preko 90 godina kad je pod Božjim nadahnućem napisao knjigu Otkrivenje. “Pravedni i pobožni” Šimun samo se kratko spominje u Bibliji, no Jehova je dobro znao tko je on. Iskazao mu je čast tako što mu je dao da vidi malog Isusa i izrekne proročanstvo o njemu i njegovoj majci (Luka 2:22, 25–35; w21.09 35:5-7).

Roditelji trebaju paziti da ne uspoređuju jedno dijete s drugim i da nemaju prevelika očekivanja od svoje djece. Kad bi roditelji tako postupali, djeca bi mogla postati frustrirana i obeshrabrena (Efež. 6:4). Naša sestra Sachiko kaže: “Moja majka očekivala je od mene da svaki ispit napišem bez ijedne greške, što ja jednostavno nisam mogla. Prošlo je već mnogo godina otkad sam završila školu, no još uvijek se ponekad pitam je li Jehova zadovoljan sa mnom, čak i kad mu dajem najbolje od sebe.” Kralj David je rekao: “Ne težim za onim što je za mene preveliko niti za onim što mi je nedostižno.” Zahvaljujući svojoj poniznosti i skromnosti David je bio zadovoljan i osjećao je mir u srcu (Psal. 131:2). Što roditelji mogu naučiti iz njegovih riječi? Roditelji bi trebali biti ponizni i skromni ne samo kad je riječ o tome što očekuju od sebe nego i kad je u pitanju njihovo dijete. Oni mogu pomoći djetetu da ima dobro mišljenje o sebi tako da ga potiču da si postavlja dostižne ciljeve, imajući na umu njegove jake i slabe strane (w21.07 29:5-6).

Trebamo imati na umu da je Jehova svakome od nas dao slobodnu volju. To znači da možemo odlučiti hoćemo li mu biti poslušni ili ćemo raditi po svom. Neki mladi kojima roditelji nisu pružili dobar primjer odlučili su služiti Jehovi i ostali su mu vjerni. Neki drugi, čiji su roditelji dali sve od sebe da ih odgoje u skladu s biblijskim načelima, napustili su istinu kad su odrasli. Dakle, svatko od nas mora sam odlučiti hoće li služiti Jehovi (Još. 24:15). Roditelji, ako je vaše dijete prestalo služiti Jehovi, razumljivo je da ste tužni zbog toga, no nemojte misliti da ste vi krivi za to. Ponekad roditelj napusti istinu, pa čak i svoju obitelj (Psal. 27:10). To može biti težak udarac za djecu, kojima je roditelj bio uzor u životu. Mladi, ako su vam otac ili majka isključeni, budite uvjereni da i Jehova dobro zna koliko vam je teško. On vas voli i cijeni vašu vjernost, a cijenimo je i mi i jako vas volimo. Imajte na umu i to da vi niste odgovorni za odluke svojih roditelja (w21.09 39:5-7).

Kršćanina koji je isključen iz skupštine mogli bismo usporediti s bolesnom ovcom koja bi mogla zaraziti ostale u stadu. On je bolestan u duhovnom pogledu (Jak. 5:14). Kao i neke fizičke bolesti, i duhovna bolest može biti vrlo zarazna. Zato je u nekim slučajevima neophodno odvojiti duhovno bolesnu osobu od ostatka skupštine. Isključenje je izraz Jehovine ljubavi prema vjernim pripadnicima njegovog stada. Ono može pomoći i prijestupniku da shvati koliko je teško sagriješio i može ga potaknuti da se pokaje. Dok je osoba isključena, može dolaziti na sastanke, na kojima može dobivati pouku iz Biblije i jačati svoju vjeru. Isto tako, može dobivati našu literaturu i gledati JW Broadcasting^®. Kad starješine vide da je isključena osoba počela činiti neke promjene, mogu joj s vremena na vrijeme dati neki savjet kako bi joj pomogli da obnovi svoj odnos s Jehovom i bude ponovno primljena u skupštinu Jehovinih svjedoka (w21.10 41:9, 11).

Mi smo danas organizirani na isti način na koji su apostoli organizirali skupštinu u 1. stoljeću. Naprimjer, i mi imamo putujuće nadglednike, starješine i sluge pomoćnike (Filip. 1:1; Titu 1:5). Osim toga, i mi poštujemo Božje zakone o spolnosti, braku i svetosti krvi te štitimo skupštinu od onih koji krše Božje zakone i ne kaju se za to (Djela 15:28, 29; 1. Kor. 5:11–13; 6:9, 10; Hebr. 13:4). Božja Riječ jasno kaže da postoji “jedna vjera” koja je Bogu po volji (Efež. 4:4–6). Doista je velika čast biti dio Jehovinog naroda i poznavati istinu o Jehovi i njegovim naumima. Stoga se čvrsto drži istine i ne dozvoli ničemu da poljulja tvoju vjeru! (w21.10 42:15-17).

Kralj Jošafat suočio se s jednim ozbiljnim problemom. Njemu, njegovoj obitelji i cijelom narodu zaprijetila je ogromna vojska Amonaca, Moabaca i ljudi iz seirskih brda (2. Ljet. 20:1, 2). Što je Jošafat tada učinio? Zamolio je Jehovu da mu da snage i pomogne mu. Jošafatova ponizna molitva, koja je zapisana u 2. Ljetopisa 20:5–12, otkriva koliko se on uzdao u svog brižnog nebeskog Oca. Jehova se obratio Jošafatu preko levita Jahaziela i rekao mu riječi današnjeg citata. Jošafat se potpuno uzdao u svog Boga i postupio je onako kako mu je on rekao. Kad je kralj zajedno s narodom pošao u susret neprijateljima, u prve redove nije postavio najiskusnije ratnike, nego nenaoružane pjevače. Jehova nije iznevjerio Jošafata – porazio je moćnu neprijateljsku vojsku! (2. Ljet. 20:18–23; w21.11 46:6-7).

Kad se suočimo s nekom kušnjom, možemo biti sigurni da će nam Jehova pomoći da mu ostanemo vjerni (2. Kor. 4:7–9). Možemo biti uvjereni da će nam Jehova i dalje pokazivati vjernu ljubav jer Biblija kaže: “Jehovine oči bdiju nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u njegovu vjernu ljubav” (Psal. 33:18–22). Prije nego što smo počeli služiti Jehovi, on nam je pokazivao ljubav kakvu pokazuje ljudima općenito. No otkako smo postali njegovi sluge, on nam pokazuje i svoju vjernu ljubav. Ta ga ljubav potiče da nas, simbolično govoreći, zagrli i štiti svojim snažnim rukama. Jehova će uvijek biti uz nas i ispunit će obećanja koja nam je dao. On želi da zauvijek budemo njegovi prijatelji! (Psal. 46:1, 2, 7). Dakle, s kojim god da se kušnjama suočimo, Jehova će nam dati snagu koja nam je potrebna da bismo mu ostali vjerni (w21.11 44:17-18).

Većina nas zna nekoga tko se već dugo – možda čak i godinama – ljuti na nekog svog kolegu s posla ili iz škole ili na nekog člana svoje obitelji. Na Josipa su se jako ljutila desetorica njegove polubraće i na koncu su mu iz mržnje učinila veliko zlo (Post. 37:2–8, 25–28). No Josip se prema njima ponašao potpuno drugačije. Kad mu se pružila prilika da im se osveti, nije to učinio, nego im je iskazao milosrđe. Josip nije bio ogorčen ni ljut na njih. Naprotiv, postupio je u skladu s onim što piše u Levitskom zakoniku 19:18 (Post. 50:19–21). Kršćani koji žele ugoditi Bogu trebaju se ugledati na Josipa, koji je oprostio svojoj braći i nije im se pokušavao osvetiti. Isus nas je potaknuo da opraštamo onima koji su nam zgriješili (Mat. 6:9, 12). Slično tome apostol Pavao je svojim suvjernicima savjetovao: “Ne osvećujte se, voljena braćo” (Rim. 12:19; w21.12 49:13-14).

Kasno navečer 14. nisana 33. godine Isus je otišao u Getsemanski vrt. Ondje se gorljivo molio Jehovi (Luka 22:39–44). U tim teškim trenucima Isus mu je “s glasnim vapajima i suzama upućivao usrdne molitve” (Hebr. 5:7). Za što se Isus molio posljednje noći prije svoje smrti? Molio se za snagu da ostane vjeran Jehovi i da do kraja izvrši njegovu volju. Jehova je vidio njegovu bol i poslao je anđela da ga ojača. Isus je znao da na njemu leži velika odgovornost – bio je svjestan koliko je važno da ostane vjeran svom Ocu i opravda njegovo ime. Jehova je slušao Isusove gorljive molitve. Zašto? Zato što je Isusu bilo najvažnije da ostane vjeran svom Ocu i opravda njegovo ime. Ako je i nama najviše stalo do toga, Jehova će nas uslišiti kad ga molimo za pomoć (Psal. 145:18; w22.01 3:15-17).

U današnje vrijeme mnogi nam zamjeraju to što se ne miješamo u politiku. Oni očekuju od nas da glasamo na izborima. No mi na to gledamo iz Jehovine perspektive. Ako bismo birali nekog čovjeka da vlada nad nama, zapravo bismo odbacili Jehovu (1. Sam. 8:4–7). Isto tako, neki ljudi misle da bismo trebali graditi škole i bolnice te se baviti drugim vrstama dobrotvornog rada. Spotiču se zbog toga što smo mi prvenstveno posvećeni djelu propovijedanja, a ne rješavanju aktualnih problema koji muče ovaj svijet. Što nam može pomoći da se ne spotaknemo? (Mat. 7:21–23). Mi trebamo prvenstveno biti koncentrirani na izvršavanje zadatka koji nam je Isus dao. Nipošto se ne bismo trebali zaokupiti političkim pitanjima ni rješavanjem društvenih problema ovog svijeta. Mi volimo ljude i nije nam svejedno kad vidimo da se oni bore s problemima. No znamo da im najbolje možemo pomoći tako da ih poučavamo o Božjem kraljevstvu i pomažemo im da se sprijatelje s Jehovom (w21.05 18:19-20).

Iako danas mnogi vladari naroda tvrde da služe Bogu, ne žele se odreći vlasti koju drže u svojim rukama. Zato se današnji vladari, poput vladara iz Isusovog vremena, protive Jehovinom pomazaniku tako što napadaju njegove vjerne sljedbenike (Djela 4:25–28). Što Jehova poduzima u vezi s tim? Odgovor nalazimo u Psalmu 2:10–12. Ondje piše: “Kraljevi, postupite razborito. Prihvatite ukor, zemaljski suci. Služite Jehovi sa strahom, radujte se puni strahopoštovanja. Iskazujte poštovanje sinu da se Bog ne razgnjevi i da ne poginete na svom putu jer Božji gnjev može brzo planuti. Sretni su svi koji kod Boga traže utočište.” Jehova je toliko dobar da tim protivnicima daje vremena da ipak donesu ispravnu odluku. Oni se još uvijek mogu predomisliti i prihvatiti Jehovino kraljevstvo. No za to imaju još vrlo malo vremena (Iza. 61:2). Sada je važnije nego ikad da ljudi što prije upoznaju istinu i donesu ispravnu odluku (w21.09 37:8-9).

Pavao je rekao da trebamo biti zadovoljni onim što imamo u materijalnom pogledu, koliko god to bilo (Filip. 4:12). Ono najvrednije što imamo naš je odnos s Bogom, a ne materijalne stvari koje posjedujemo (Hab. 3:17, 18). Razmotrimo što je Mojsije rekao Izraelcima nakon što su 40 godina lutali pustinjom: “Jehova, vaš Bog, blagoslovio vas je u svemu što ste činili. (...) Ovih 40 godina Jehova, vaš Bog, bio je s vama. Ništa vam nije nedostajalo” (Pnz. 2:7). Tijekom tih 40 godina Jehova je Izraelce hranio manom. Njihova odjeća – ona ista odjeća koju su imali na sebi kad su izašli iz Egipta – cijelo to vrijeme nije se istrošila (Pnz. 8:3, 4). Jehovi je drago kad vidi da smo naučili biti zadovoljni onim što imamo – kad vidi da cijenimo čak i male stvari koje nam daje, da na njih gledamo kao na blagoslov i da smo zahvalni za njih (w22.01 1:10-11).

Muževi, vama je povjerena briga za dobrobit vaše obitelji. Stoga dajete sve od sebe da zaštitite svoju obitelj i brinete se za nju. Kad se suočite s problemima, mogli biste pomisliti da ih možete sami riješiti. No nemojte se uzdati u sebe i svoju snagu. Naprotiv, molite Jehovu za pomoć. Usrdno mu se molite i sa svojom ženom. Tražite vodstvo od Jehove tako da proučavate Bibliju i publikacije koje dobivamo od Božje organizacije i trudite se primijeniti savjete koje u njima nađete. Drugima se možda neće svidjeti odluke koje donesete vodeći se biblijskim načelima. Možda će vam reći da ćete svoju obitelj najbolje zaštititi tako da im osigurate novac i materijalne stvari. No sjetite se što je učinio kralj Jošafat (2. Ljet. 20:1–30). On se uzdao u Jehovu i dokazao je to svojim djelima. Jehova nije tog svog vjernog slugu ostavio na cjedilu, a neće ni vas iznevjeriti (Psal. 37:28; Hebr. 13:5; w21.11 46:6, 8).

Bog nas je stvorio na svoju sliku, pa želimo da se sa svim ljudima postupa pravedno (Post. 1:26). Ali budući da smo nesavršeni, mi možemo krivo procijeniti stvari, čak i ako mislimo da znamo sve činjenice. Uzmimo za primjer kako se Jona razljutio jer se Jehova odlučio smilovati stanovnicima Ninive (Jona 3:10–4:1). Ali sjetimo se do čega je to dovelo. Ninivljani, kojih je bilo više od 120 000, pokajali su se i ostali na životu! Na kraju se pokazalo da je Jona krivo procijenio te ljude, a ne Jehova. Jehova nije dužan ljudima objašnjavati svoje odluke. Istina, Jehova je dopuštao svojim slugama u prošlosti da mu kažu što misle o odlukama koje je donio ili koje je namjeravao donijeti (Post. 18:25; Jona 4:2, 3). A ponekad je i objasnio zašto je nešto odlučio (Jona 4:10, 11). Međutim, Jehova ne treba naše odobrenje, ni za ono što je učinio ni za ono što namjerava učiniti (Iza. 40:13, 14; 55:9; w22.02 6:5-6).

Mi se ponašamo “kao najmlađi” kad druge smatramo “većima od sebe” (Filip. 2:3). Što se više trudimo usvojiti takav način razmišljanja, to je manja vjerojatnost da ćemo druge navesti na spoticanje. Svaki naš suvjernik u nekom je pogledu bolji od nas. To ćemo lako uočiti ako se koncentriramo na lijepe osobine svoje braće i sestara. Trebamo imati na umu savjet koji je apostol Pavao dao Korinćanima: “Tko tebi daje prednost u odnosu na nekog drugog? I što imaš a da nisi dobio? A ako si to dobio, zašto se hvališ kao da nisi dobio?” (1. Kor. 4:7). Zato trebamo paziti da ne skrećemo pažnju na sebe i da ne mislimo da smo bolji od drugih. Naprimjer, brat koji drži odlične govore ili sestra koja ima puno uspjeha u započinjanju biblijskih tečajeva trebali bi uvijek Jehovi pripisati zaslugu za sve što su postigli (w21.06 25:9-10).

Mnogim Jehovinim svjedocima sve je teže stupiti u kontakt s ljudima na svom području. Neki objavitelji žive u područjima u kojima ima mnogo naselja zatvorenog tipa ili zgrada u koje je teško ući. Na ulazu je možda čuvar koji ne dopušta ulazak nikome tko nema dozvolu stanara. S druge strane, neki objavitelji malo ljudi pronađu kod kuće ili propovijedaju na područjima koja su vrlo rijetko naseljena. Ti objavitelji prevaljuju velike udaljenosti samo da bi došli do jedne osobe. A kad konačno dođu na njena vrata, ona možda nije kod kuće. Ako se i mi suočavamo s takvim izazovima, ne smijemo se obeshrabriti i odustati. Pokušajmo doći do ljudi u različito vrijeme tokom dana. Imat ćemo priliku razgovarati s više ljudi ako propovijedamo onda kad je veća vjerojatnost da ćemo ih naći kod kuće. Uostalom, svatko se prije ili kasnije vrati kući! Mnoga braća i sestre propovijedaju popodne ili u večernjim satima zato što je u to doba dana više ljudi kod kuće. Osim toga, ljudi su tada obično opušteniji i spremniji za razgovor (w21.05 20:5, 7).

Postoji li i danas isti problem? Da, postoji. Mnogima jako smeta kad im se Jehovini svjedoci ne žele pridružiti u proslavama rođendana, Božića i drugih svetkovina koje se temelje na nebiblijskim tradicijama. Drugi se ljute kad Jehovini svjedoci ne sudjeluju u domoljubnim proslavama ili kad se ne drže pogrebnih običaja koji se kose s Božjom Riječi. Oni koji se spotiču zbog takvih stvari možda iskreno vjeruju da štuju Boga na ispravan način. No ti ljudi ne mogu ugoditi Bogu ako su im svjetovne tradicije važnije od jasnih biblijskih učenja (Mar. 7:8, 9). Što nam može pomoći da se ne spotaknemo? Trebamo razviti snažnu ljubav prema Jehovinim zakonima i načelima (Psal. 119:97, 113, 163–165). Ako volimo Jehovu, odbacit ćemo sve običaje i tradicije koji njemu nisu po volji. Nećemo dopustiti da nam išta bude važnije od bliskog odnosa s njim (w21.05 18:15-16).

Kako možemo primjenjivati taj savjet apostola Pavla? Trebamo sačuvati snažnu vjeru tako da redovito proučavamo, često se molimo i budemo zaokupljeni izvršavanjem zadatka koji nam je Jehova povjerio (2. Tim. 4:4). Ako imamo vjeru, nećemo se uznemiriti kad čujemo da drugi govore nešto loše o Jehovinim svjedocima (Iza. 28:16). Ljubav prema Jehovi, njegovoj Riječi i našoj braći pomoći će nam da se ne spotaknemo zbog onih koji su napustili istinu. U 1. stoljeću mnogi su se spotaknuli i odbacili Isusa. No bilo je i mnogo onih koji su ga prihvatili. Među njima je bio barem jedan član židovskog Sudbenog vijeća, a i “mnogi svećenici” (Djela 6:7; Mat. 27:57–60; Mar. 15:43). Nešto slično događa se i u današnje vrijeme. Milijuni ljudi nisu se spotaknuli, nego su odlučili postati Isusovi sljedbenici. Zašto se nisu spotaknuli? Zato što znaju i vole istinu iz Božje Riječi. Biblija kaže: “Velik mir imaju oni koji vole tvoj zakon, ništa ih ne može navesti da se spotaknu” (Psal. 119:165; w21.05 19:20-21).

Apostol Pavao imao je na umu da je sve što je ostvario u službi Jehovi zapravo postigao zahvaljujući Božjoj snazi, a ne svojoj vlastitoj. Jehova je putem svog svetog duha Pavlu dao snage da potpuno izvrši svoju službu – unatoč progonu, zatvorskim okovima i raznim drugim nevoljama. I Pavlov mlađi suradnik Timotej trebao se oslanjati na Božju snagu da bi izvršio svoju službu. Timotej je pratio Pavla na njegovim dugim misionarskim putovanjima. Osim toga, Pavao ga je poslao da posjeti neke skupštine kako bi ih ohrabrio (1. Kor. 4:17). Timotej je možda mislio da nije dorastao tom zadatku. Možda mu je upravo zato Pavao rekao: “Ne daj da te itko podcjenjuje zbog tvoje mladosti” (1. Tim. 4:12). U tom istom razdoblju Timotej je i sam morao trpjeti trn u tijelu – svoje česte bolesti (1. Tim. 5:23). No on je znao da će mu Jehovin moćni sveti duh davati snagu koja mu je bila potrebna da propovijeda dobru vijest i služi svojoj braći (2. Tim. 1:7; w21.05 21:6-7).

Oni koji daju savjet, trebaju se voditi načelom iz Jakova 1:19. Jakov je napisao: “Svatko treba biti spreman slušati, ne smije govoriti brzopleto ni biti sklon ljutnji.” Starješina možda misli da zna sve činjenice. No je li to stvarno tako? U Mudrim izrekama 18:13 piše: “Kad čovjek odgovara prije nego što sasluša činjenice, postupa nerazumno i sramoti se.” Bilo bi najbolje da starješina pita svog suvjernika da mu sam kaže s čim se suočava. To znači da ga treba pažljivo slušati prije nego nešto kaže. Starješina bi ga mogao upitati: “Kroz što trenutno prolaziš u životu?” i “Kako ti mogu pomoći?” Ako starješine uzmu vremena da se upoznaju s činjenicama, veća je vjerojatnost da će pomoći svojoj braći i sestrama i ohrabriti ih. Dobar savjet ne svodi se samo na to da nekome pročitamo nekoliko redaka i damo mu par prijedloga. Naša braća i sestre trebaju osjetiti da nam je stalo do njih, da ih razumijemo i da im želimo pomoći (w22.02 8:14-15).