Lipanj

Siromašna udovica jako teško živi i vjerojatno jedva spaja kraj s krajem. Ipak, odlazi do jedne od posuda za priloge i diskretno ubacuje dva novčića. Oni su toliko maleni da se vjerojatno i ne čuje kad padnu na dno posude. Isus zna što je ta žena ubacila – dvije lepte, najmanje kovanice koje su se koristile u to doba. Za taj novac nije se mogao kupiti ni jedan vrabac, a vrapci su bili među najjeftinijim pticama koje su se prodavale za hranu. Ta je udovica ostavila dubok dojam na Isusa. Zato on poziva svoje učenike i skreće im pažnju na nju. Kaže im: “Ova je siromašna udovica ubacila više od svih ostalih.” Zatim dodaje: “Svi su oni [a naročito bogataši] ubacili od svog viška, a ona je u svojoj neimaštini ubacila sve što je imala za život” (Mar. 12:43, 44). Kad je ta bogobojazna udovica toga dana ubacila u posudu za priloge ono malo novca što je imala, pokazala je da se uzda u to da će se Jehova brinuti za nju (Psal. 26:3; w21.04 14:17-18).

Dok je bio na Zemlji, Isus je uvijek imao pozitivan stav prema propovijedanju, a želio je da i njegovi sljedbenici zadrže pozitivan stav prema službi (Ivan 4:35, 36). Dok je Isus bio sa svojim učenicima, oni su revno propovijedali (Luka 10:1, 5–11, 17). No kad je bio uhvaćen i pogubljen, učenici su nakratko izgubili žar za propovijedanjem (Ivan 16:32). Nakon što je Isus uskrsnuo, potaknuo ih je da se posvete propovijedanju. A nakon što je uzašao na nebo, oni su toliko gorljivo propovijedali da su im njihovi neprijatelji prigovorili rekavši im ono što stoji u današnjem citatu. Isus je vodio djelo propovijedanja koje su izvršavali kršćani u 1. stoljeću, a Jehova je blagoslovio njihov trud. Zahvaljujući tome mnogi ljudi prihvatili su dobru vijest. Naprimjer, na Pedesetnicu 33. godine krstilo se oko 3000 osoba (Djela 2:41). A i nakon toga broj učenika sve je više rastao (Djela 6:7). No Isus je prorekao da će u posljednjim danima još mnogo više ljudi upoznati istinu (Ivan 14:12; Djela 1:8; w21.05 20:1-2).

Sjećaš li se trenutka kad si shvatio da si pronašao istinu? Mislio si da će i svi drugi rado prihvatiti ta učenja. Bio si uvjeren da će im biblijska poruka pomoći da već sada žive sretnijim životom i pružiti im nadu u divnu budućnost (Psal. 119:105). Zato si oduševljeno govorio o istini svojim prijateljima i članovima svoje obitelji. No što se dogodilo? Na tvoje veliko iznenađenje, mnogi od njih nisu pozitivno reagirali. Ne bismo se trebali iznenaditi kad drugi odbacuju poruku koju im propovijedamo. U 1. stoljeću većina ljudi odbacila je Isusa iako je on činio čuda koja su bila jasan dokaz da ima Božju podršku. Naprimjer, Isus je uskrsnuo Lazara. To je bilo čudo koje nitko od njegovih protivnika nije mogao zanijekati. Unatoč tome židovski vođe nisu povjerovali da je Isus Mesija. Čak su htjeli ubiti i Isusa i Lazara (Ivan 11:47, 48, 53; 12:9–11; w21.05 18:1-2).

Trudi se redovito ići na sastanke. Na njima ćeš čuti puno toga što će te ohrabriti, a i moći ćeš bolje upoznati svoju braću i sestre. Potrudi se sprijateljiti s braćom i sestrama od kojih možeš nešto naučiti. Oni mogu biti mlađi ili stariji od tebe ili mogu potjecati iz neke druge kulture. Biblija nas podsjeća da je mudrost “svojstvena starcima” (Job 12:12). No i stariji mogu puno naučiti od mlađih u skupštini. David je bio puno mlađi od Jonatana, no njih su dvojica ipak postala bliski prijatelji (1. Sam. 18:1). Pomagali su jedan drugome da služe Jehovi unatoč nevoljama koje su ih snalazile (1. Sam. 23:16–18). Naša sestra Irina, koja je zasad jedini Jehovin svjedok u svojoj obitelji, potrudila se izgraditi prijateljstva s drugima u skupštini. Ona kaže: “Naši suvjernici mogu nam postati poput oca i majke ili braće i sestara. Jehova nam preko njih može pružiti pomoć i podršku koja nam je potrebna.” Tvoji prijatelji žele ti pružiti podršku i hrabriti te, ali ti im trebaš reći kako to mogu činiti (w21.06 23:9-11).

Isus je ispričao usporedbu o jednom kralju i njegovom robu. Taj je kralj svome robu poništio ogroman dug, koji ovaj nikada ne bi mogao otplatiti. No kasnije taj isti rob nije htio jednom drugom robu poništiti mnogo manji dug. Na koncu je kralj bacio tog nemilosrdnog roba u zatvor. Taj rob svojim postupcima nije naštetio samo sebi, nego i drugima. Kao prvo, nanio je štetu drugom robu tako što ga je nemilosrdno “dao baciti u zatvor dok ne vrati ono što duguje”. Kao drugo, uznemirio je druge robove koji su vidjeli što je učinio. “Kad su drugi robovi vidjeli što se dogodilo, zaprepastili su se” (Mat. 18:30, 31). Njegovo ih je ponašanje potreslo i ražalostilo. Slično tome naši postupci utječu na druge. Što se može dogoditi ako nam netko učini nešto nažao i mi mu ne želimo oprostiti? Kao prvo, nanosimo bol toj osobi jer joj ne želimo oprostiti te joj uskraćujemo svoju ljubav i pažnju. Kao drugo, kad braća i sestre u skupštini primijete da smo u lošim odnosima s tom osobom, osjećat će se neugodno i uznemireno (w21.06 25:11-12).

Sotona zadovoljno trlja ruke kad ljude, koji su stvoreni na Božju sliku, uspije navesti da čine zlo i odaju se nemoralu. Kad je Bog u Noino vrijeme “vidio da je čovjekova zloća na zemlji velika”, bilo mu je “žao što je načinio ljude” i “srce mu se ispunilo tugom” (Post. 6:5, 6, 11). Da li se stanje na Zemlji u međuvremenu popravilo? Nipošto! Ðavo je sigurno presretan kad vidi koliko su ljudi nisko pali u moralnom pogledu i koliko se razvratno ponašaju. Sigurno likuje kad vidi da se mnogi upuštaju u nemoralne spolne odnose, ponekad čak i s osobama istog spola! (Efež. 4:18, 19). No Sotoni nema ništa draže nego da navede nekog Jehovinog slugu da učini neki grijeh. Pod Sotoninom vlašću “čovjek vlada nad čovjekom na njegovu štetu”, a povrh toga loše gospodari planetom Zemljom i životinjama koje je Jehova ljudima povjerio na brigu (Prop. 8:9; Post. 1:28). Do čega je to dovelo? Neki znanstvenici upozoravaju da bi u sljedećih nekoliko godina ljudi svojim sebičnim i neodgovornim ponašanjem mogli dovesti do toga da izumre još milijun biljnih i životinjskih vrsta (w21.07 27:13-14).

Neki Božji sluge previše su opterećeni osjećajem krivnje zbog grešaka koje su učinili u prošlosti. Njihovo vlastito srce osuđuje ih i uvjerava da im Jehova nikad neće oprostiti – iako su se iskreno pokajali. Ako i tebe muče takvi osjećaji, spoznaja da Bog svim srcem želi pokazati vjernu ljubav svojim slugama može te utješiti i može ti pomoći da radosno služiš Jehovi čiste savjesti. To je moguće zato što nas “krv njegovog Sina Isusa čisti (...) od svakog grijeha” (1. Ivan. 1:7). Ako si obeshrabren zbog neke svoje mane ili slabosti, imaj na umu da Jehova stvarno želi oprostiti grešniku koji se iskreno kaje. Zapazi kako je psalmist David povezao Božju vjernu ljubav i opraštanje. Napisao je: “Koliko su nebesa viša od zemlje, toliko je velika vjerna ljubav koju on iskazuje onima koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas udaljuje naše prijestupe” (Psal. 103:11, 12; w21.11 44:12-13).

Kršćanin koji je u braku treba poštovati svoju ženu (1. Petr. 3:7). To znači da je treba cijeniti i poklanjati joj posebnu pažnju. Dobar muž ne očekuje previše od svoje žene. On je nikada ne uspoređuje s drugim ženama. Kako bi se žena osjećala kad bi njen muž tako postupao? Našu sestru Rosu njen muž, koji nije Jehovin svjedok, često uspoređuje s drugim ženama. Njegove okrutne riječi toliko su potkopale njeno samopoštovanje da je počela sumnjati u to da je itko voli. Ona kaže: “Imam potrebu da me stalno netko podsjeća da vrijedim Jehovi.” No Jehovin sluga postupa potpuno drugačije. On poštuje i cijeni svoju ženu. Svjestan je da to dobro utječe na njegov odnos sa ženom, a i na njegov odnos s Jehovom. Muž koji poštuje svoju ženu daje joj do znanja da je voli i cijeni te drugima lijepo govori o njoj (w21.07 29:7-8).

Zamisli da očekuješ pošiljku s nekim predmetom koji ti je jako potreban. Kako bi se osjećao da ta pošiljka ne dođe onda kad ti to očekuješ? No kad bi saznao da ta pošiljka s razlogom kasni, vjerojatno bi bio spreman strpljivo čekati. Iz Mudrih izreka 13:11 učimo zašto trebamo biti strpljivi. Ondje piše: “Bogatstvo stečeno na brzinu iščeznut će, a bogatstvo onoga tko ga skuplja malo-pomalo bit će sve veće.” Što učimo iz tih riječi? Učimo da je dobro biti strpljiv i raditi stvari korak po korak. U Mudrim izrekama 4:18 piše da je “pravednička (...) staza kao sjajna svjetlost svanuća koja sve jače svijetli dok se sasvim ne razdani”. Te riječi jasno pokazuju da Jehova svojim slugama postupno otkriva svoj naum. No one se mogu primijeniti i na duhovni napredak nekog kršćanina. Ne možemo duhovno napredovati preko noći. Za to je potrebno vrijeme (w21.08 31:1, 3-4).

Dok se ovom svijetu bliži kraj, mi imamo pune ruke posla (Mat. 24:14; Luka 10:2; 1. Petr. 5:2). Svi mi želimo služiti Jehovi najbolje što možemo. Mnogi se trude činiti više u službi propovijedanja. Neki bi željeli služiti kao pioniri. Drugi imaju veliku želju služiti u Betelu ili sudjelovati u nekom građevinskom projektu naše Zajednice. Isto tako, mnoga braća trude se ispuniti preduvjete kako bi mogli služiti kao sluge pomoćnici ili starješine (1. Tim. 3:1, 8). Jehova je jako sretan kad vidi koliko su njegovi sluge revni i samopožrtvovni (Psal. 110:3). No kako je s tobom? Jesi li obeshrabren zato što još nisi ostvario neki svoj duhovni cilj? Ako je tako, reci Jehovi kako se osjećaš zbog toga (Psal. 37:5–7). Osim toga, zamoli duhovno zrelu braću da ti daju savjete o tome kako se možeš poboljšati u svojoj službi Bogu i zatim daj sve od sebe da primijeniš njihove savjete. Ako to učiniš, mogao bi dobiti zaduženje koje priželjkuješ ili ostvariti svoj duhovni cilj (w21.08 33:1, 4).

Proročica Ana bila je udovica. Iako je imala 84 godine, “nikad nije izostajala iz hrama”. Mi bismo danas rekli da je bila “redovita na sastancima”. Jehova ju je zbog toga bogato nagradio. Ona je imala priliku vidjeti malog Isusa (Luka 2:36–38). I u suvremeno doba mnogi ostarjeli Božji sluge pružaju divan primjer svojim mlađim suvjernicima. Ako ih potaknemo na razgovor i slušamo ih dok nam govore o tome što su sve lijepo doživjeli u Jehovinoj organizaciji, to bi nas moglo jako ohrabriti. Naša starija braća i sestre imaju važnu ulogu u Jehovinoj organizaciji. Oni su vidjeli kako je Jehova na mnogo načina blagoslovio svoju organizaciju, a i njih osobno. Isto tako, izvukli su važne pouke iz grešaka koje su učinili. Gledaj na tu braću kao na “vrelo mudrosti” i uči iz njihovog iskustva (Izr. 18:4). Ako uložiš trud kako bi ih bolje upoznao, ojačat ćeš svoju vjeru (w21.09 35:4, 7-8, 11, 13).

Kao što je Izaija rekao, Jehovinim slugama stoji na raspolaganju “mlijeko narodā” (Iza. 60:5, 16). Zahvaljujući raznim znanjima i vještinama muškaraca i žena koji upoznaju istinu i koji su dragocjeni u Božjim očima dobra vijest propovijeda se u 240 zemalja svijeta, a naša literatura prevodi se na preko 1000 jezika. U ovom vremenu kraja potresanje naroda prisiljava ljude da donesu jednu važnu odluku: Hoće li stati na stranu Božjeg kraljevstva ili će se uzdati u vlasti ovog svijeta? To je odluka s kojom se suočava svaki čovjek. Iako Jehovini sluge poštuju zakone zemlje u kojoj žive, oni su potpuno neutralni kad je u pitanju politika ovog svijeta (Rim. 13:1–7). Znaju da je Božje kraljevstvo jedino pravo rješenje za probleme čovječanstva. A to kraljevstvo nije dio ovog svijeta (Ivan 18:36, 37; w21.09 37:13-14).

Kad netko koga voliš napusti Jehovu, jako je važno da i dalje jačaš samog sebe, a i druge članove svoje obitelji. Kako to možeš činiti? Trudi se redovito čitati Božju Riječ i razmišljati o njoj te prisustvovati kršćanskim sastancima. Tako ćeš dobivati snagu od Jehove. Joanna, čiji su otac i sestra napustili istinu, kaže: “Osjećam unutarnji mir kad u Bibliji čitam o osobama kao što su Abigajila, Estera, Job, Josip i Isus. Razmišljanje o njima pomaže mi da svoj um ispunim pozitivnim mislima koje mi ublažavaju bol.” Moli se Jehovi kad si uznemiren ili jako tužan. Usrdno moli našeg brižnog Boga da ti pomogne sagledati situaciju iz njegove perspektive i da te učini razboritim i pouči te “putu kojim trebaš ići” (Psal. 32:6–8). Možda ti je jako teško reći Jehovi kako se stvarno osjećaš. No on dobro razumije tvoju bol. Poziva te da mu otvoreno kažeš sve što ti leži na srcu (Izl. 34:6; Psal. 62:7; w21.09 39:9-10).

Nakon Pashe 32. godine apostoli Petar, Jakov i Ivan dobili su zadivljujuću viziju. Na jednoj visokoj gori, po svoj prilici na nekom od obronaka gore Hermona, Isus se preobrazio pred njima. “Lice mu je zasjalo kao sunce, a haljine su mu postale blistave kao svjetlost” (Mat. 17:1–4). Apostoli su čuli Boga kako kaže: “Ovo je moj voljeni Sin, koji mi je po volji. Njega slušajte!” Ta trojica apostola svojim su načinom života pokazala da doista slušaju Isusa. Time su nam pružili primjer na koji se trebamo ugledati. Zahvalni smo što nam Jehova s ljubavlju pruža vodstvo preko Isusa Krista, koji je “glava skupštini” (Efež. 5:23). Poput apostola Petra, Jakova i Ivana, dajmo sve od sebe da slušamo Isusa. Budemo li tako postupali, bit ćemo sretni već danas, a i u svu vječnost (w21.12 51:1, 19).

Jedan kršćanin u Korintu bio je u nemoralnoj vezi sa ženom svog oca. Apostol Pavao rekao je braći da ga isključe iz skupštine. Nemoralno ponašanje tog čovjeka utjecalo je i na druge u skupštini. Neki od njih čak su mislili da to i nije tako težak grijeh (1. Kor. 5:1, 2, 13). Nakon nekog vremena Pavao je saznao da se prijestupnik iskreno pokajao. Pavao je kazao starješinama: “Spremno [mu] oprostite i utješite ga.” Zašto je to rekao? Zato da prijestupnika “ne bi shrvala prevelika žalost”. Pavao se sažalio na tog čovjeka koji se pokajao za svoj grijeh. Nije htio da on bude toliko žalostan zbog onog što je učinio da digne ruke od svega i prestane moliti Jehovu za oprost (2. Kor. 2:5–8, 11). Poput Jehove, i starješine vole pokazivati milosrđe. Oni će odlučno primijeniti disciplinske mjere kad je to potrebno, a pokazat će milosrđe kad god je to moguće, odnosno kad postoji temelj za to. Ako bi postupali drugačije, time ne bi pokazali milosrđe, nego preveliku popustljivost (w21.10 41:12-15).

Povrijeđene osjećaje možemo usporediti s fizičkim ozljedama. Neke su manje, a neke su puno ozbiljnije. Naprimjer, kad otvaramo kovertu, mogli bismo se malo porezati na papir. To nas može itekako zaboljeti, ali nakon dan ili dva možda se više nećemo ni sjećati da smo se porezali. Slično tome ponekad možemo doživjeti neku sitnu uvredu. Naprimjer, prijatelj nas može povrijediti nepromišljenim riječima ili nekim svojim postupkom, no mi mu to možemo lako oprostiti. Ali ako zadobijemo neku težu ozljedu, možda će nam liječnik morati zašiti ranu i omotati je zavojem. Ako bismo stalno dirali tu ranu i čeprkali po njoj, samo bismo pogoršali stvari. Nažalost, slično bismo mogli postupati i kad nas netko jako povrijedi. Mogli bismo stalno razmišljati o tome što je ta osoba učinila i kakvu nam je bol nanijela. Ako nikako ne možemo prijeći preko uvrede, štetimo sami sebi. Nije li puno bolje poslušati savjet iz današnjeg citata? (w21.12 49:15).

Recimo da je neki starješina zabrinut zbog stila odijevanja i dotjerivanja nekog brata ili sestre. Starješina bi se mogao pitati: “Imam li biblijskog temelja za savjet?” On je svjestan toga da treba biti objektivan, pa se obrati za pomoć drugom starješini ili zrelom objavitelju. Oni zajedno razmotre što je Pavao napisao o odijevanju i dotjerivanju (1. Tim. 2:9, 10). Pavao je spomenuo neka općenita načela i rekao da bi se kršćani trebali odijevati pristojno i pritom pokazivati skromnost i razboritost. Ali Pavao nije napisao što se smije, a što se ne smije. On je bio svjestan da unutar biblijskih načela svaki kršćanin ima slobodu izbora kad je riječ o odijevanju i dotjerivanju. Zato bi starješine trebali razmisliti o tome da li osoba svojim izgledom pokazuje da je skromna i razborita ili ne. Trebamo imati na umu da dva zrela kršćanina mogu donijeti različite odluke i da obje mogu biti ispravne. Svojim suvjernicima ne bismo smjeli nametati svoja mjerila o tome što je ispravno, a što neispravno (w22.02 8:9-10).

Doista imamo puno razloga pokazivati vjernu ljubav jedni drugima. Koji su neki od njih? Zapazi kako sljedeće nadahnute izreke odgovaraju na to pitanje: “Nikad nemoj izgubiti vjernu ljubav (...), pa ćeš steći naklonost Boga i ljudi.” “Čovjek koji pokazuje vjernu ljubav čini dobro samom sebi.” “Tko teži za pravednošću i vjernom ljubavi, naći će život” (Izr. 3:3, 4, bilješka; 11:17, bilješka; 21:21). U tim izrekama navode se tri razloga zašto trebamo pokazivati vjernu ljubav. Kao prvo, ako drugima pokazujemo vjernu ljubav, stječemo Božju naklonost. Kao drugo, ako pokazujemo vjernu ljubav, činimo dobro samima sebi. Naprimjer, na taj način gradimo trajna prijateljstva s drugima. Kao treće, ako pokazujemo vjernu ljubav, u budućnosti ćemo dobiti prekrasne blagoslove, između ostalog i vječni život. Doista imamo razloga postupati po Jehovinim riječima: “Pokazujte jedni drugima vjernu ljubav i milosrđe!” (w21.11 45:1-2).

Ako su kušnje koje si doživio u prošlosti ili koje sada doživljavaš pokazale da tvoja vjera nije dovoljno jaka, nemoj se obeshrabriti. Gledaj na to kao na priliku da ojačaš svoju vjeru. Usrdno se moli Jehovi, naročito kad imaš neki veliki problem. Imaj na umu da ti Jehova može pomoći preko obitelji ili prijatelja. Ako dopustiš Jehovi da ti pomogne izaći na kraj s kušnjama koje sada doživljavaš, bit ćeš još više uvjeren da će ti pomagati i u budućnosti, s kakvim god da se kušnjama suočiš. Isus je u nekim situacijama svojim učenicima dao do znanja da trebaju imati više vjere, ali nije sumnjao u to da će uz Jehovinu pomoć oni uspješno izaći na kraj sa svim kušnjama koje bi ih u budućnosti mogle snaći (Ivan 14:1; 16:33). Bio je uvjeren da će veliko mnoštvo Jehovinih slugu zahvaljujući svojoj snažnoj vjeri preživjeti veliku nevolju (Otkr. 7:9, 14). I ti ćeš biti među njima ako sada iskoristiš svaku priliku da ojačaš svoju vjeru (Hebr. 10:39; w21.11 47:18-19).

Mi danas ne očekujemo da će nas Jehova štititi na neki čudesan način. Ali znamo da nitko tko se uzda u Jehovu neće pretrpjeti trajnu, nenadoknadivu štetu. U bliskoj budućnosti morat ćemo pokazati vjerujemo li doista u to da nas Jehova može zaštititi. Kad Gog iz Magoga, savez svih naroda svijeta, napadne Božji narod, možda će nam se činiti da nam je život u opasnosti. Morat ćemo biti potpuno uvjereni da nas Jehova može izbaviti i da će on to i učiniti. U očima naroda ovog svijeta mi ćemo izgledati kao bespomoćne, nezaštićene ovce (Ezek. 38:10–12). Nećemo imati nikakvo oružje niti iskustva u ratovanju. Narodi će na nas gledati kao na lak plijen. Oni neće vidjeti ono što mi vidimo očima vjere – mnoštvo anđela koji stoje oko Božjeg naroda spremni da ga zaštite. Kako bi ih uopće i mogli vidjeti kad su duhovno slijepi? Kako će se samo iznenaditi kad nebeske vojske stanu u našu obranu! (Otkr. 19:11, 14, 15; w22.01 1:12-13).

Sva su naša braća i sestre važni Jehovi, pa bi trebali biti važni i nama. Trebamo se potruditi da se osjećaju voljeno i paziti da ih ne bismo nečim povrijedili. Ako saznamo da smo nekoga uvrijedili, ne bismo trebali to ignorirati te zaključiti da je osoba previše osjetljiva i da treba jednostavno prijeći preko toga što se dogodilo. Zašto bi se netko mogao uvrijediti? Zbog okolnosti u kojima su odrasli neka naša braća i sestre imaju jako nisko mišljenje o sebi. Drugi su novi u istini i još nisu naučili kako se nositi s tuđim manama i greškama. Što god da je razlog zbog kojeg se netko uvrijedio, trebamo učiniti sve što možemo da izgladimo odnos s tom osobom. S druge strane, onaj tko je uvredljiv treba shvatiti da je to loša osobina i da treba raditi na tome da ne bude previše osjetljiv. To će mu pomoći da ima unutarnji mir, a i da bude u dobrim odnosima sa svojom braćom i sestrama (w21.06 25:7).

Isus razumije kako se osjećaš. Ako smo zbog nečeg jako uznemireni, puno nam znači kad pored sebe imamo suosjećajnog prijatelja, pogotovo ako je on prošao nešto slično kao i mi. Isus je upravo takav prijatelj. On zna kako je to kad si slab i kad ti je potrebna pomoć. Razumije naše slabosti i pobrinut će se za to da dobijemo podršku “kad nam zatreba pomoć” (Hebr. 4:15, 16). Kao što je Isus prihvatio pomoć anđela u Getsemanskom vrtu, tako i mi trebamo biti spremni prihvatiti pomoć koju nam Jehova pruža na razne načine – možda putem neke publikacije, videa, govora, ohrabrujućeg posjeta starješine ili razgovora s nekim zrelim prijateljem (Luka 22:39–44). Jehova će nam podariti mir i ojačat će nas. Ako mu se molimo, dobit ćemo “Božji mir, koji nadilazi sve što čovjek može pojmiti” (Filip. 4:6, 7; w22.01 3:17-19).

Jehova uvijek čini ono što je ispravno. Ali moglo bi nam biti teško imati povjerenja u one koji ga zastupaju. Možda se pitamo da li oni kojima su povjerena odgovorna zaduženja u Jehovinoj organizaciji stvarno postupaju u skladu s Jehovinim uputama ili se vode nekim svojim idejama. Jednostavno rečeno, ne možemo tvrditi da vjerujemo Jehovi ako ne vjerujemo onima koji ga zastupaju na Zemlji – onima kojima Jehova vjeruje. Danas Jehova vodi zemaljski dio svoje organizacije putem “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45). Poput vodećeg tijela u 1. stoljeću, taj rob nadgleda djelovanje Božjeg naroda širom svijeta i daje upute skupštinskim starješinama. Starješine zatim primjenjuju te upute u skupštinama. Mi pokazujemo da imamo povjerenja u to kako Jehova vodi svoj narod tako što smo poslušni uputama koje dobivamo od naše organizacije i starješina (w22.02 6:7-8).

Mi smo sretni i ponosni zbog toga što smo Jehovini svjedoci. Radujemo se kad možemo pomoći nekome tko ispravno gleda na vječni život da postane Jehovin sluga (Djela 13:48). Osjećamo se kao i Isus, kojeg je “sveti duh ispunio (...) radošću” kad su se njegovi učenici vratili s propovjedničkog putovanja i ispričali mu lijepa iskustva koja su doživjeli (Luka 10:1, 17, 21). Apostol Pavao savjetovao je Timoteju: “Dobro pazi kako živiš i kako poučavaš.” Potom je dodao: “Čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Tim. 4:16). Dakle, u pitanju su ljudski životi. Mi dobro pazimo na to kako živimo zato što smo podanici Božjeg kraljevstva. Uvijek se trudimo da naše ponašanje bude na slavu Jehovi i u skladu s dobrom vijesti koju propovijedamo (Filip. 1:27). Mi pazimo i na to kako poučavamo. To činimo tako što se dobro pripremamo za službu i molimo Jehovu za blagoslov prije nego što počnemo svjedočiti (w21.10 43:1-2).

“Nova osobnost” je vjeran odraz Jehovine osobnosti – ona odražava njegov način razmišljanja i postupanja. Osoba oblači novu osobnost tako što pokazuje plodove Božjeg svetog duha, dopuštajući tom duhu da utječe na njene misli, osjećaje i postupke. Naprimjer, osoba koja to čini voli Jehovu i njegov narod (Mat. 22:36–39). Radosna je čak i kad se nađe u kušnjama (Jak. 1:2–4). Takva osoba je mirotvorac (Mat. 5:9). Strpljiva je i obzirna u ophođenju s drugima (Kol. 3:12, 13). Ona voli ono što je dobro i čini dobro drugima (Luka 6:35). Svojim postupcima pokazuje da ima snažnu vjeru u svog nebeskog Oca (Jak. 2:18). Blago reagira kad je netko provocira i pokazuje samosvladavanje kad se nađe u iskušenju da učini nešto neispravno (1. Kor. 9:25, 27; Titu 3:2). Da bismo obukli novu osobnost, trebamo razviti sve lijepe osobine koje se navode u Galaćanima 5:22, 23 i u drugim biblijskim recima (w22.03 11:3-4).

Starješine se mogu ugledati na apostola Pavla tako da ne propovijedaju samo od vrata do vrata nego svaki put kad imaju priliku za to (Efež. 6:14, 15). Poput Pavla, starješine mogu koristiti vrijeme koje provode u službi propovijedanja da proučavaju druge, naprimjer sluge pomoćnike (1. Petr. 5:1, 2). No starješine nikad ne bi smjeli biti toliko zaokupljeni svojim zaduženjima da nemaju vremena za službu propovijedanja (Mat. 28:19, 20). Kako bi imali vremena za sve svoje obaveze, ponekad će morati odbiti neki zadatak. Nakon što dobro razmisle i pomole se u vezi s tim, možda će shvatiti da ne mogu prihvatiti taj zadatak a da pritom ne zanemare neke važnije stvari, kao što su obiteljsko proučavanje, revno propovijedanje i pomaganje djeci da nauče propovijedati. Mogu biti sigurni da ih Jehova razumije i da mu je drago kad vidi da se trude biti uravnoteženi u svemu (w22.03 14:4, 7-8).

Je li te bilo pomalo strah krstiti se i postati Jehovin svjedok? Možda si mislio da nikad nećeš moći propovijedati od vrata do vrata. Ili si se možda bojao da će ti se obitelj ili prijatelji protiviti. Ako je tako, onda možeš razumjeti kako se osjeća osoba s kojom proučavaš kad se nađe u sličnoj situaciji. Isus je bio svjestan da se ljudima mogu pojaviti takvi strahovi. No on je rekao svojim sljedbenicima da ne dopuste strahu da ih spriječi u tome da služe Jehovi (Mat. 10:16, 17, 27). Uči interesenta da govori drugima o svojoj vjeri. Isusove učenike možda je bilo pomalo strah kad ih je on poslao da propovijedaju dobru vijest. No Isus im je pomogao tako što im je rekao kome trebaju propovijedati i što trebaju govoriti tim ljudima (Mat. 10:5–7). Kako možeš postupati po uzoru na njega? Pomozi svom interesentu da uvidi kome bi on mogao propovijedati. Naprimjer, upitaj ga zna li nekoga kome bi puno značilo da sazna određenu biblijsku istinu. Zatim mu pomozi da pripremi što će reći. To možeš učiniti tako da mu pokažeš kako na jednostavan način objasniti tu istinu (w21.06 22:15-16).

“Trgovine i stare zgrade počele su se rušiti.” “Posvuda je zavladala panika. (...) Mnogi ljudi rekli su da je potres trajao oko dvije minute. No meni se to činilo kao cijela vječnost.” To su rekli neki koji su preživjeli potres koji se 2015. dogodio u Nepalu. No mi smo danas svjedoci jednog drugačijeg potresa. On se ne događa u samo jednom gradu ili jednoj zemlji. Prorok Hagaj napisao je: “Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Još jednom – i to uskoro – potrest ću nebesa i zemlju’” (Hag. 2:6). Potresanje o kojem je Hagaj govorio nije poput doslovnog potresa, koji donosi samo štetu i razaranje. Naprotiv, to simbolično potresanje dovodi do nečeg dobrog. Sam Jehova rekao je: “Potrest ću sve narode i doći će dragocjenosti iz svih naroda, i napunit ću ovaj dom slavom” (w21.09 37:1-3).

Čvrsto prijateljstvo među ljudima temelji se na čestoj i iskrenoj komunikaciji. To isto vrijedi i za naše prijateljstvo s Jehovom. Kad mu u molitvi izrazimo svoje misli, osjećaje i brige, time pokazujemo da imamo povjerenja u njega i da znamo da nas on voli (Psal. 94:17–19; 1. Ivan. 5:14, 15). Druži se s vjernim prijateljima. Oni su nam divan dar od Jehove (Jak. 1:17). Naš nebeski Otac pokazao je da mu je jako stalo do nas tako što nam je dao duhovnu obitelj – našu braću i sestre koji nam pokazuju “ljubav u svako doba” (Izr. 17:17). Apostol Pavao je u svojoj poslanici Kološanima spomenuo neke kršćane koji su mu pomagali i pružali mu “veliku utjehu” (Kol. 4:10, 11). Čak je i Isus Krist trebao i cijenio podršku svojih prijatelja – i anđela i ljudi (Luka 22:43). Kad s nekim zrelim prijateljem razgovaramo o nečemu što nas muči, to nije znak slabosti. Naprotiv, to nam može služiti kao zaštita (w21.04 17:14-16).

Što ako te neki suvjernik uvrijedio ili je učinio nešto što te jako uznemirilo? Daj sve od sebe kako bi i dalje bio u miru s tom osobom. Reci Jehovi kako se osjećaš. Zamoli ga da pomogne osobi koja te uvrijedila, a i da tebi pomogne prepoznati njene lijepe osobine – upravo one osobine zbog kojih Jehova voli tu osobu (Luka 6:28). Ako ne možeš prijeći preko onoga što je tvoj brat učinio, razmisli o tome kako bi bilo najbolje razgovarati s njim. Uvijek je najbolje pretpostaviti da nas naš brat nije namjerno povrijedio (Mat. 5:23, 24). Kad razgovaraš s njim, pođi od pretpostavke da on nije mislio ništa loše. No što ako se on ne želi pomiriti s tobom? Trudi se primijeniti Pavlov savjet: “Podnosite jedni druge.” Budi strpljiv sa svojim bratom i nemoj dignuti ruke od njega (Kol. 3:13). A što je najvažnije, nemoj se i dalje ljutiti na njega jer bi to moglo ugroziti tvoje prijateljstvo s Jehovom. Nemoj dopustiti da te išta navede na spoticanje. Budeš li vjerno služio Jehovi bez obzira na to kako drugi postupaju, pokazat ćeš da njega voliš više od ičega drugoga (Psal. 119:165; w21.06 25:15).