Prosinac

Isus je odnos koji je imao sa svojim sljedbenicima usporedio s odnosom koji pastir ima sa svojim ovcama (Ivan 10:14). To je vrlo prikladna usporedba. Ovce poznaju svog pastira i slušaju njegov glas. U to se osobno uvjerio jedan turist na Bliskom istoku. On je rekao: “Htjeli smo fotografirati neke ovce i pokušali smo ih navesti da nam priđu. No one nam se nisu htjele približiti jer su im naši glasovi bili nepoznati. A onda je došao njihov pastir, jedan maleni dječak. Čim je zazvao ovce, one su pošle za njim.” Iskustvo tog čovjeka podsjeća nas na ono što je Isus rekao o svojim ovcama, odnosno svojim učenicima. Kazao je: “One će slušati moj glas.” No Isus je na nebu. Kako onda možemo slušati njegov glas? Mi slušamo svog Učitelja tako da primjenjujemo njegova učenja u svom životu (Mat. 7:24, 25; w21.12 50:1-2).

Apostol Pavao u prošlosti je bio svojeglav i žestoko je progonio kršćane. No kasnije je shvatio da je bio u krivu i bio je spreman promijeniti svoje stavove i svoju osobnost (1. Tim. 1:12–16). Uz Jehovinu pomoć Pavao je postao ponizan i suosjećajan pastir pun ljubavi. Nije stalno razmišljao o svojim manama. Umjesto toga, bio je uvjeren da će mu Jehova oprostiti (Rim. 7:21–25). Nije od sebe očekivao savršenstvo, nego se jako trudio raditi na svojoj osobnosti i izgrađivati kršćanske osobine. Pritom se ponizno uzdao u to da će mu Jehova pomoći da izvrši svoju službu (1. Kor. 9:27; Filip. 4:13). Braću se ne imenuje za starješine zato što su savršena. No Jehova od njih ipak očekuje da priznaju svoje greške i da rade na svojoj osobnosti (Efež. 4:23, 24). Svaki se starješina treba redovito preispitivati u svjetlu Božje Riječi i činiti potrebne promjene. Tada će mu Jehova pomoći da bude sretan i da dobro obavlja svoju pastirsku službu (Jak. 1:25; w22.03 14:13-15).

Što trebamo učiniti ako uvidimo da smo skloni osuđivati nekog svog suvjernika? Moramo imati na umu da trebamo voljeti svoju braću (Jak. 2:8). Osim toga, trebamo usrdno moliti Jehovu za pomoć da prestanemo osuđivati druge. Zatim možemo postupiti u skladu sa svojim molitvama tako da se potrudimo razgovarati s osobom prema kojoj smo kritički raspoloženi. Mogli bismo pozvati tu osobu da ide s nama u službu propovijedanja ili da dođe k nama na ručak ili večeru. Dok se trudimo bolje upoznati tog svog brata ili sestru, možemo se ugledati na Jehovu i Isusa tako da tražimo dobro u toj osobi. Na taj ćemo način pokazati da slušamo Dobrog Pastira, koji nam je zapovjedio: “Ne sudite.” Kao što ovce slušaju glas svog pastira, tako i Isusovi sljedbenici slušaju ono što im on govori. Bez obzira na to pripadamo li “malom stadu” ili “drugim ovcama”, nastavimo slušati glas Dobrog Pastira (Luka 12:32; Ivan 10:11, 14, 16; w21.12 50:11, 17-18).

Kad je Roboam postao izraelski kralj, njegovi podanici došli su pred njega s jednom molbom. Zamolili su ga da olakša jaram koji im je nametnuo njegov otac Salamun. Roboam se posavjetovao sa starijim muškarcima u Izraelu i pitao ih kako da odgovori narodu, što je stvarno bilo pohvalno. Stariji muškarci savjetovali su mu da udovolji toj molbi jer će mu narod onda uvijek biti odan (1. Kralj. 12:3–7). No Roboam očito nije bio zadovoljan tim savjetom, pa se obratio muškarcima koji su odrasli s njim. Oni su mu rekli da narodu nametne još teži jaram (1. Kralj. 12:9–11). Roboam se mogao obratiti Jehovi i pitati ga koji savjet da posluša, ali on je poslušao mlađe muškarce. To je dovelo do katastrofalnih posljedica i za Roboama i za cijeli izraelski narod. I mi bismo ponekad mogli dobiti neki savjet koji nam se baš i ne sviđa. Ali ako se on temelji na Božjoj Riječi, trebamo ga poslušati (w22.02 7:6).

Ponizna i skromna osoba neće se koncentrirati na neiskustvo mladih, nego na njihove sposobnosti i jake strane. Neće na njih gledati kao na svoje suparnike, nego kao na suradnike. Starija braća mlađe smatraju darom od Jehove i jako cijene sve što oni čine. Kako im godine idu, ostarjeli imaju sve manje snage i zato su zahvalni mlađoj braći koja su spremna preuzeti razne zadatke i služiti skupštini. U Bibliji možemo čitati o ostarjeloj Naomi, koja je sa zahvalnošću prihvatila pomoć mlađe osobe i time nam pružila odličan primjer. Ona je u početku nagovarala svoju snahu Rutu, koja je ostala udovica, da se vrati svojoj obitelji. No Ruta nije željela napustiti Naomi, nego se htjela vratiti s njom u Betlehem. Naomi je bila jako sretna zbog toga i prihvatila je Rutinu pomoć (Ruta 1:7, 8, 18). To se pokazalo kao divan blagoslov i za jednu i za drugu (Ruta 4:13–16). Poniznost će potaknuti našu ostarjelu braću i sestre da se ugledaju na Naomi (w21.09 36:9-11).

Naš nebeski Otac razumije naše okolnosti i zna što svatko od nas može, a što ne može učiniti. Možda ti možeš učiniti više od mnoge drage braće i sestara koje poznaješ. S druge strane, možda ne možeš učiniti toliko kao drugi, bilo zbog svoje dobi, zdravlja ili obiteljskih obaveza. Ali nemoj se obeshrabriti (Gal. 6:4). Jehova zapaža tvoj trud i neće ga zaboraviti. On je zadovoljan dok god mu služiš najbolje što možeš, i to iz ispravnih motiva. Jehova vidi čak i ono što duboko u sebi želiš učiniti za njega, a nisi u stanju. On želi da budeš sretan dok mu služiš i da budeš zadovoljan onim što možeš učiniti za njega. Već sada imamo unutarnji mir jer znamo da Jehova pomaže svojim slugama kad se nađu u problemima (Iza. 41:9, 10). Stvarno imamo razloga biti sretni što služimo našem Ocu punom ljubavi koji zaslužuje da ga sva njegova stvorenja hvale i slave (Otkr. 4:11; w22.03 13:16, 18).

Mi se želimo ugledati na Isusa, ali nemojmo se obeshrabriti ako ga ne možemo savršeno oponašati (Jak. 3:2). Učenik ne može savršeno oponašati ono što radi njegov učitelj. Ali ako uči iz svojih grešaka i trudi se što bolje oponašati svog učitelja, s vremenom će napredovati. Slično tome ako primjenjujemo ono što učimo dok proučavamo Bibliju i dajemo sve od sebe kako bismo ispravili svoje greške i mane, moći ćemo u još većoj mjeri postupati po uzoru na Isusa (Psal. 119:59). Mnogi ljudi u ovom svijetu jako su sebični. Ali Jehovini sluge nisu takvi. Nas je duboko dirnula Isusova samopožrtvovnost i zato svim srcem želimo postupati poput njega (1. Petr. 2:21). Ako se svesrdno trudimo da budemo samopožrtvovni poput Isusa, bit ćemo sretni jer ćemo steći Jehovinu naklonost (w22.02 9:16, 18).

Jehova pruža vodstvo svom narodu. On to čini, između ostalog, putem svoje Riječi, Biblije. Ako odvajamo vrijeme za to da duboko razmišljamo o onom čemu nas Jehova uči, bit će nam lakše držati se njegovih uputa i izvršavati svoj propovjednički zadatak (1. Tim. 4:15, 16). Jehova nam pruža vodstvo i preko “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45). Taj nam rob ponekad može dati upute koje mi u potpunosti ne razumijemo. Naprimjer, mogli bismo dobiti konkretne upute o tome kako se pripremiti za neku prirodnu katastrofu koja je, po našem mišljenju, malo vjerojatna na našem području. Što trebamo učiniti ako mislimo da upute koje smo dobili nisu baš mudre? Možemo razmišljati o biblijskim izvještajima koje smo pročitali. Ponekad su Božji sluge dobili upute koje s ljudske točke gledišta nisu baš izgledale mudro, ali su im na kraju spasile život (Suci 7:7; 8:10; w22.03 12:15-16).

S potpunim povjerenjem u Jehovu, Isus je rekao riječi današnjeg citata. On je znao da njegova budućnost ovisi o Jehovi i bio je siguran da će ga se njegov Otac sjetiti i vratiti ga u život. Što možemo naučiti iz Isusovih riječi? Ostani vjeran Jehovi čak i ako ti je život u pitanju. Da bi to mogao, moraš se uzdati u Jehovu “svim svojim srcem” (Izr. 3:5). U tome nam je dobar primjer pružio 15-godišnji Joshua, koji je bolovao od smrtonosne bolesti. Taj mladi Jehovin svjedok nije htio prihvatiti medicinske postupke kojima se krši Božji zakon o krvi. Kratko prije nego što je umro, rekao je svojoj majci: “Mama, ja sam u Jehovinim rukama. (...) Mogu ti reći sa svom sigurnošću: Znam da će me Jehova definitivno uskrsnuti. On vidi što mi je u srcu i zna da ga jako volim.” Svatko od nas trebao bi se pitati: Da se nađem u situaciji u kojoj mi je ugrožen život, da li bih sve do smrti ostao vjeran Jehovi i uzdao se u to da će me jednog dana uskrsnuti? (w21.04 15:15-16).

Služba propovijedanja daje snagu Jehovinim slugama. Kad govorimo drugima o biblijskim istinama, to nas jača i hrabri, bez obzira na to slušaju li nas oni ili ne. Neki objavitelji zbog svojih životnih okolnosti imaju osjećaj da ne mogu puno učiniti u službi. Ako se i ti tako osjećaš, imaj na umu da je Jehova zadovoljan kad činiš najbolje što možeš. Jehova dobro zna da neki od nas žele propovijedati, ali ne mogu izlaziti iz kuće. On se može pobrinuti da imamo priliku svjedočiti liječnicima, medicinskim sestrama i drugima koji se brinu o nama. Ako ono što činimo danas uspoređujemo s onim što smo činili u prošlosti, mogli bismo se obeshrabriti. No ako razmišljamo o tome kako nam Jehova danas pomaže, to će nam dati snage da s radošću izdržimo svaku kušnju. Mi obilno sijemo sjeme istine nadajući se da će ono pustiti korijen i početi rasti. No ne znamo tko će od ljudi kojima propovijedamo prihvatiti istinu (Prop. 11:6; w21.05 21:14-17).

Jehova je kralju Davidu dao bogatstvo, ugled i pobjede u mnogim bitkama. David je bio zahvalan za te i mnoge druge Božje darove, kojih je bilo toliko mnogo da ih je bilo teško i nabrojiti (Psal. 40:5). No nakon nekog vremena David je smetnuo s uma što mu je sve Jehova dao. Iako je imao nekoliko žena, poželio je još jednu, i to ženu koja je bila udana za drugog čovjeka. U njegovom srcu razvila se neispravna želja za Bat-Šebom, ženom Hetita Urije. David se sebično upustio u spolne odnose s tom ženom i ona je zatrudnjela. To što je učinio bio je težak grijeh. No on je otišao i korak dalje – pobrinuo se da Urija bude ubijen (2. Sam. 11:2–15). Gdje mu je bila pamet?! Zar je mislio da Jehova neće vidjeti što je učinio? Iako je već dugo vremena vjerno služio Jehovi, dopustio je da njime ovlada pohlepa i na koncu je to skupo platio. No kasnije je David priznao svoj grijeh i pokajao se. Možemo samo zamisliti koliko je bio zahvalan kad mu je Jehova oprostio (2. Sam. 12:7–13; w21.06 24:10).

Možda mislimo da nismo sposobni voditi biblijski tečaj. Neki objavitelji možda misle da trebaju još puno toga naučiti ili postati još vještiji učitelji da bi mogli voditi biblijski tečaj. Ako se i ti tako osjećaš, razmisli o tri činjenice koje te mogu uvjeriti da si dorastao tom zadatku. Kao prvo, Jehova smatra da si sposoban poučavati druge. Kao drugo, Isus, kojem je dana “sva vlast na nebu i na zemlji”, zapovjedio ti je da to činiš, što pokazuje da ima povjerenja u tebe (Mat. 28:18). I kao treće, možeš se osloniti na pomoć drugih. Dok je poučavao ljude, Isus se oslanjao na ono što je naučio od svog Oca, a to možeš i ti (Ivan 8:28; 12:49). Osim toga, možeš se obratiti nadgledniku svoje grupe za službu propovijedanja, nekom pioniru ili iskusnom objavitelju i zamoliti ga da ti pomogne započeti i voditi biblijski tečaj. Mogao bi se ohrabriti i tako da s nekim od tih objavitelja ideš na njegov biblijski tečaj (w21.07 26:12).

Kraj ovog svijeta sve je bliže i zbog toga trebamo imati povjerenja u Jehovu više nego ikad prije. Zašto? Tijekom velike nevolje možda ćemo dobivati upute koje će nam izgledati neobično, nepraktično ili nelogično. Naravno, Jehova se neće obraćati nama osobno. Vjerojatno će nam davati upute preko onih koji ga zastupaju. To nipošto neće biti vrijeme da preispitujemo te upute ili budemo sumnjičavi prema njima i pitamo se: Da li ta uputa stvarno dolazi od Jehove ili odgovorna braća rade na svoju ruku? Hoćeš li tijekom tog važnog razdoblja imati povjerenja u Jehovu i njegovu organizaciju? Odgovor će možda ovisiti o tome kako već sada gledaš na upute koje dobivaš od Jehovine organizacije. Ako imaš povjerenja u one koji nas predvode i spremno ih slušaš, vjerojatno ćeš to činiti i tijekom velike nevolje (w22.02 6:15).

Gideon i njegovih 300 ljudi uz Jehovinu su pomoć pobijedili daleko nadmoćnije neprijatelje, zbog čega su se lako mogli umisliti. Efrajimovci su došli Gideonu, ali ne da ga pohvale, nego da se svađaju s njim zato što ih nije pozvao da zajedno s njim pođu u bitku (Suci 8:1). Gideon ih je podsjetio kako je Jehova njima pomogao da učine velike stvari. Zahvaljujući tome “oni su se smirili” (Suci 8:3). Gideon je bio spreman progutati svoj ponos kako bi sačuvao mir među Božjim narodom. Od Efrajimovaca učimo da bi nam prvenstveno trebalo biti stalo do toga da iskažemo čast Jehovi, a ne da zaštitimo svoju čast. A ako imamo ulogu glave obitelji ili služimo kao starješina, možemo puno naučiti od Gideona. Ako se netko naljutio zbog nečega što smo učinili, trebamo se truditi sagledati situaciju iz njegove perspektive. Isto tako, možemo pohvaliti tu osobu za ono što je učinila dobro. To će od nas zahtijevati dosta poniznosti. No važnije je biti u miru sa svojom braćom nego dokazati da smo mi u pravu (w21.07 28:10-12).

Jehova nam je iskazao čast time što nas je stvorio na svoju sliku. Budući da smo stvoreni na Božju sliku, možemo pokazivati mnoge njegove divne osobine, kao što su ljubav, suosjećajnost, vjernost i pravednost (Psal. 86:15; 145:17). Kad se trudimo razvijati takve osobine, slavimo Jehovu i pokazujemo da smo mu zahvalni (1. Petr. 1:14–16). A kad postupamo onako kako se sviđa našem nebeskom Ocu, sretni smo i zadovoljni. Osim toga, zahvaljujući tome što smo stvoreni na Božju sliku možemo postati ljudi kakve on želi u svojoj obitelji. Jehova nam je dao prekrasan dom. Puno prije nego što je stvorio našeg praoca Adama, Jehova je pripremio Zemlju da bi na njoj mogli živjeti ljudi (Job 38:4–6; Jer. 10:12). On je brižan i velikodušan i zato nam je dao mnogo toga što nam život čini ljepšim (Psal. 104:14, 15, 24). Jehova je u više navrata pažljivo promotrio ono što je stvorio i “vidio je (...) da je to dobro” (Post. 1:10, 12, 31; w21.08 30:5-6).

Svima nama povjeren je zadatak da propovijedamo i činimo učenike (Mat. 28:19, 20; Rim. 10:14). Bi li volio naučiti još vještije izvršavati taj važan zadatak? Prouči brošuru Poučavanje i zatim si postavi konkretne ciljeve koji će ti pomoći da primijeniš ono što si naučio. Kad razmišljaš o tome koje si ciljeve postaviti, nemoj zanemariti jedan od najvažnijih – razviti kršćanske osobine (Kol. 3:12; 2. Petr. 1:5–8). Svi mi sigurno bismo voljeli za Jehovu činiti više nego što to sada možemo. U Božjem novom svijetu moći ćemo mu služiti u punoj mjeri. No ako se već danas trudimo što bolje koristiti mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju, bit ćemo još radosniji i nećemo se gristi zbog onoga što ne možemo činiti. A što je najvažnije, slavit ćemo i hvaliti Jehovu, našeg “sretnog Boga” (1. Tim. 1:11). Zato radujmo se onome što sada možemo činiti za Jehovu! (w21.08 33:18-20).

Ako si odrastao u obitelji Jehovinih svjedoka, vjerojatno si od malih nogu učio o Jehovi. Naučio si da je on stvorio sve što postoji, da ima prekrasne osobine i da je naumio nama ljudima pružiti divnu budućnost (Post. 1:1; Djela 17:24–27). No mnogi ljudi uopće ne vjeruju da Bog postoji, a kamoli da je on sve stvorio. Naprotiv, oni vjeruju da je život nastao sam od sebe i da su jednostavni životni oblici polako evoluirali u složenije organizme. Neki od tih ljudi visoko su obrazovani. Oni znaju reći da je znanost opovrgnula Bibliju i da u Stvoritelja vjeruju samo oni koji su naivni, neuki i zaostali. Bez obzira na to koliko smo dugo već Jehovini svjedoci, svi mi trebamo jačati svoju vjeru. Tada nas neće dovesti u zabludu ljudi koji osporavaju ono što kaže Božja Riječ “služeći se mudrovanjem te ispraznim i prijevarnim riječima” (Kol. 2:8; w21.08 32:1-3).

Abel, Noa, Abraham i Job pokazali su da vole i poštuju Jehovu tako što su mu bili poslušni, imali su jaku vjeru u njega i prinosili su mu žrtve. Sa sigurnošću znamo da su davali sve od sebe kako bi iskazivali čast Jehovi i zato je on prihvaćao njihovo štovanje. Kasnije je Jehova dao Abrahamovim potomcima Mojsijev zakon. Taj je zakon sadržavao upute o tome kako štovati Jehovu na način koji je njemu po volji. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća Jehova od svojih slugu više nije zahtijevao da se drže Mojsijevog zakona (Rim. 10:4). Za kršćane je od tada vrijedio novi zakon – “Kristov zakon” (Gal. 6:2). Kako su se mogli držati tog zakona? Ne tako da imaju dugačak popis svega što se smije i ne smije i drže se toga, nego tako da se ugledaju na Isusa i postupaju po njegovim učenjima. I mi danas dajemo sve od sebe da idemo Kristovim stopama. Na taj način možemo “naći okrepu” i obradovati Jehovino srce (Mat. 11:29; w22.03 13:4-5).

Jehova sluša što mu govore njegova djeca. On je sasvim sigurno čuo mnoge molitve koje mu je njegov Sin uputio dok je bio na Zemlji. Slušao je kad mu se on molio u vezi s važnim odlukama, kao što je bio izbor dvanaestorice apostola (Luka 6:12, 13). Isto tako, slušao je molitve koje mu je Isus upućivao kad mu je bilo jako teško. Kratko prije nego što je bio izdan, Isus se usrdno molio svome Ocu u vezi s teškom kušnjom koja je stajala pred njim. Jehova nije samo saslušao Isusovu molitvu nego je svom voljenom Sinu poslao i anđela kako bi ga ojačao (Luka 22:41–44). Jehova i danas sluša molitve svojih slugu i odgovara na njih u pravo vrijeme i na najbolji mogući način (Psal. 116:1, 2). Pogledajmo kako se jedna sestra iz Indije osobno uvjerila u to. Ona se borila s teškim emocionalnim problemima i usrdno se molila Jehovi u vezi s tim. Kasnije je napisala: “Puno mi je pomoglo to što sam na JW Broadcastingu^® pogledala mjesečnu emisiju od svibnja 2019. U njoj se govorilo o tome kako se nositi s brigama i tjeskobom. Bio je to odgovor na moje molitve” (w21.09 38:6-7).

Možeš li zamisliti koliko je kršćanima u 1. stoljeću bilo teško ostaviti gotovo sve što su imali i započeti život negdje drugdje? Trebalo im je vjere da se uzdaju u to da će se Jehova brinuti za njih i dati im ono najosnovnije što im je potrebno za život. U tome im je puno mogao pomoći mudar savjet koji su dobili od apostola Pavla. Pet godina prije nego što su Rimljani opkolili Jeruzalem on je napisao hebrejskim kršćanima: “Pazite da vašim životom ne upravlja ljubav prema novcu, nego budite zadovoljni onim što imate. Jer Bog je rekao: ‘Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti.’ Zato možemo hrabro reći: ‘Jehova je moj pomoćnik, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (Hebr. 13:5, 6). Oni koji su primijenili Pavlov savjet prije nego što je započela rimska opsada sigurno su se lakše priviknuli na nove okolnosti i skromniji način života. Oni su bili potpuno uvjereni u to da će se Jehova pobrinuti da imaju ono najosnovnije za život (w22.01 1:7, 9).

Kako bi opisao milosrdnu osobu? Vjerojatno kao nekoga tko je dobar, srdačan, suosjećajan i velikodušan. Možda bi ti odmah pala na pamet i Isusova priča o milosrdnom Samarićaninu. Taj je čovjek iz drugog naroda “iskazao milosrđe” jednom Židovu kojeg su razbojnici pretukli i opljačkali. Samarićanin se sažalio na Židova i s ljubavlju se pobrinuo za njega (Luka 10:29–37). Ta usporedba ističe jednu prekrasnu osobinu našeg Boga – milosrđe. Bog je milosrdan zato što nas voli. On nam svaki dan na mnogo načina pokazuje milosrđe. No milosrđe se može pokazati i na jedan drugi način. Milosrdna osoba može odlučiti da će nekoga poštedjeti kazne ako za to postoji opravdani razlog. Jehova pokazuje takvo milosrđe prema nama. On “ne postupa s nama po našim grijesima” (Psal. 103:10). No u nekim situacijama Jehova može ukoriti ili kazniti osobu koja je učinila grijeh (w21.10 41:1-2).

Jehova vjernu ljubav pokazuje samo svojim slugama – onima koji su u bliskom odnosu s njim. To se vidi iz riječi kralja Davida i proroka Danijela. Naprimjer, David je rekao Bogu: “Iskazuj svoju vjernu ljubav onima koji te poznaju.” “Jehovina će vjerna ljubav u svu vječnost počivati na onima koji ga se boje.” A Danijel je rekao: “O, Jehova, pravi Bože, ti (...) iskazuješ vjernu ljubav onima koji te vole i drže se tvojih zapovijedi” (Psal. 36:10; 103:17; Dan. 9:4). Kao što se vidi iz tih nadahnutih riječi, Jehova pokazuje vjernu ljubav svojim slugama zato što ga poznaju, osjećaju strahopoštovanje prema njemu, vole ga i drže se njegovih zapovijedi. Da, Jehova svoju vjernu ljubav pokazuje jedino svom narodu, onima koji mu služe na ispravan način. Prije nego što smo počeli služiti Jehovi, on nam je pokazivao ljubav kakvu pokazuje ljudima općenito (Psal. 104:14). No otkako smo postali njegovi sluge, on nam iskazuje i vjernu ljubav (w21.11 44:8-9).

Kakve god bile posljedice, mi smo čvrsto odlučili da ćemo biti poslušni Isusovim riječima iz današnjeg citata. U današnje vrijeme mnogi vole slušati karizmatične propovjednike. Divljenje koje osjećaju prema njima ponekad graniči s idolopoklonstvom. Ljudi hrle u njihove crkve, kupuju njihove knjige i daju ogromne svote novca njima ili organizacijama koje oni zastupaju. Neki od njih slijepo vjeruju svemu što oni kažu. Kad ih vide, ushićeni su kao da vide samog Isusa! Za razliku od njih Jehovini pravi sluge ne slijede nekog ljudskog vođu. Istina, mi poštujemo one koji nas predvode, no uvijek imamo na umu Isusove riječi: “Vi ste svi braća” (Mat. 23:8–10). Mi ne idoliziramo nikoga od ljudi, pa tako ni političare ni vjerske vođe. Isto tako, ne podupiremo ciljeve za koje se oni zalažu. Naprotiv, mi smo neutralni i nismo dio svijeta. Po svemu tome jako se razlikujemo od drugih religija koje sebe nazivaju kršćanskima (Ivan 18:36; w21.10 42:6-7).

Svaki kršćanin koji želi biti svet mora paziti da mu nitko odnosno ništa u životu ne postane važnije od njegovog odnosa s Jehovom. Mi nosimo Jehovino ime i zato ni pod koju cijenu ne želimo učiniti nešto čime bismo nanijeli sramotu njegovom svetom imenu (Lev. 19:12; Iza. 57:15). Izraelci su pokazivali da prihvaćaju Jehovu kao svog Boga tako što su se držali njegovih zakona. U Levitskom zakoniku 18:4 piše: “Postupajte po mojim zakonima i držite se mojih odredbi te po njima živite. Ja sam Jehova, vaš Bog.” U 19. poglavlju navode se neke od tih odredbi kojih su se Izraelci trebali držati. Naprimjer, u recima 5–8, 21, 22 govori se o životinjskim žrtvama. Kod prinošenja tih žrtava Izraelci su trebali paziti da ne oskvrnu “ono što je Jehovi sveto”. Čitanje tih redaka trebalo bi u nama pobuditi želju da ugodimo Jehovi i da mu prinosimo žrtve hvale koje su njemu po volji, na što nas se potiče u Hebrejima 13:15 (w21.12 48:14-15).

Mladi parovi mogu puno naučiti iz iskustva drugih koji su naučili uzdati se u Jehovu. Neki parovi već su desetljećima u punovremenoj službi. Zašto ih ne bi pitao za savjet ako misliš da trebaš preispitati svoje životne ciljeve? To je još jedan način na koji možeš pokazati da se uzdaš u Jehovu (Izr. 22:17, 19). Uvijek imaj na umu da je brak dar od Jehove (Mat. 19:5, 6). On želi da bračni parovi uživaju u tom daru. Mladi parovi, razmislite o tome što vam je glavna preokupacija u životu. Činite li sve što možete da biste pokazali Jehovi koliko cijenite darove koje vam je dao? Molite se Jehovi i tražite njegovo vodstvo. Potražite u njegovoj Riječi načela koja možete primijeniti na svoju situaciju. A potom postupajte po savjetima koje vam Jehova daje. Budite sigurni da ćete imati sretan i ispunjen život ako vam služba Jehovi uvijek bude na prvom mjestu! (w21.11 46:16, 18).

Jakov je imao ispravno gledište o sebi. Nije mislio da je bolji ili važniji od svojih suvjernika zato što je bio Isusov brat ili zato što je imao važna zaduženja u skupštini. Svoje je suvjernike nazivao svojom voljenom braćom (Jak. 1:16, 19; 2:5). Nije pred njima pokušavao ostaviti dojam da je savršen. Pouka: Imaj na umu da smo svi grešni. Ne bismo smjeli misliti da smo na neki način bolji od onih koje poučavamo. Zašto to nije dobro? Ako ostavljamo dojam da nemamo nikakve mane i da ni u čemu ne griješimo, naš bi interesent mogao zaključiti da nikad neće moći udovoljiti Božjim mjerilima. No ako iskreno priznamo da ni nama nije uvijek lako postupati po biblijskim načelima i objasnimo kako Jehova nama pomaže da činimo promjene u svom životu, pomoći ćemo interesentu da shvati da i on može ugoditi Jehovi i služiti mu (w22.01 2:13-14).

Što budemo više razmišljali poput Isusa, to ćemo više postupati poput njega i bolje odražavati njegovu osobnost (Hebr. 1:3). Netko možda misli: “Isus je savršen. Ja nikad neću moći biti u potpunosti kao on.” Ako i ti tako razmišljaš, imaj na umu sljedeće: Kao prvo, stvoren si tako da možeš odražavati Jehovine i Isusove osobine. Dakle, ti možeš odlučiti da ih oponašaš i u tome možeš uspjeti, barem u nekoj mjeri (Post. 1:26). Kao drugo, Božji sveti duh najmoćnija je sila u svemiru. Uz njegovu pomoć možeš učiniti ono što nikad ne bi mogao vlastitom snagom. Kao treće, Jehova ne očekuje od tebe da sada savršeno pokazuješ plodove duha. Ustvari, naš će brižan Otac onima koji imaju zemaljsku nadu dati 1000 godina da rade na sebi i postanu savršeni (Otkr. 20:1–3). Jehova sada očekuje od nas da dajemo sve od sebe i da se oslanjamo na njegovu pomoć (w22.03 11:5-6).

Molitva nije jedini način na koji možemo jačati svoj odnos s Jehovom. Proučavanje Božje Riječi i skupštinski sastanci također nam mogu pomoći da se zbližimo s Bogom. Možeš li nešto poduzeti kako bi vrijeme koje si odvojio za proučavanje i sastanke iskoristio na što bolji način? Upitaj se: “Što mi najčešće remeti koncentraciju dok sam na sastancima ili dok pokušavam proučavati?” Jesu li to pozivi, e-mailovi ili poruke na mobitelu ili nekom drugom uređaju? Kad primijetiš da ti prilikom proučavanja ili na sastanku misli lutaju, moli Jehovu da ti pomogne koncentrirati se. Ako si zbog nečeg zabrinut ili uznemiren, možda nije uvijek lako ostaviti brige po strani i usredotočiti se na duhovne stvari, ali jako je važno da to učiniš. Moli se za mir, koji će čuvati ne samo tvoje srce nego i tvoj um (Filip. 4:6, 7; w22.01 5:12-14).

Kralj Uzija odbacio je savjet. Ušao je u dio Jehovinog hrama u koji su smjeli ući samo svećenici i pokušao je prinijeti kad. Jehovini svećenici rekli su mu: “Ne smiješ ti, Uzija, paliti kad Jehovi! Kâd trebaju paliti samo svećenici.” Kako je Uzija reagirao? Da je ponizno prihvatio savjet i odmah izašao iz hrama, Jehova bi mu možda oprostio, ali Uzija se “jako razljutio”. Zašto je odbacio savjet? Očito je mislio da kao kralj ima pravo raditi što god želi, ali Jehova nije tako mislio. Uzija je zbog svoje drskosti bio kažnjen gubom i “ostao je gubav sve do svoje smrti” (2. Ljet. 26:16–21). Što učimo iz Uzijinog primjera? Bez obzira na to tko smo, ako odbacimo neki biblijski savjet koji dobijemo, izgubit ćemo Jehovinu naklonost (w22.02 7:7).

Osoba koja nije svukla “staru osobnost” u pravilu razmišlja i postupa na tjelesan način (Kol. 3:9). Ona može biti sebična, sklona srdžbi, nezahvalna i umišljena. Možda voli gledati pornografiju i nemoralne ili nasilne filmove. Takva osoba sigurno ima i neke lijepe osobine i možda osjeća grižnju savjesti kad učini ili kaže nešto loše. No ona nema iskrenu želju promijeniti svoj način razmišljanja i ponašanja (Gal. 5:19–21; 2. Tim. 3:2–5). Mi smo nesavršeni i zato nitko od nas ne može potpuno ukloniti sve neispravne misli i želje iz svog uma i srca. Ponekad kažemo ili učinimo nešto zbog čega kasnije požalimo (Jer. 17:9; Jak. 3:2). No kad svučemo staru osobnost, tjelesni stavovi i loše navike više ne upravljaju našim životom. Mi takoreći postajemo druga osoba (Iza. 55:7; w22.03 10:4-5).

Starješine, trudite se zapažati dobre osobine svoje braće i sestara. Svi smo mi nesavršeni, ali svatko od nas ima neke jako lijepe osobine. Istina, starješine ponekad trebaju pomoći nekom bratu ili sestri da ispravi svoj način razmišljanja. No oni se trebaju ugledati na apostola Pavla i dati sve od sebe da se ne koncentriraju na ono što ih kod te osobe iritira, naprimjer na neke njene riječi ili postupke. Umjesto toga, trebaju se fokusirati na dobre strane te osobe – na to koliko ona voli Jehovu, koliko mu ustrajno služi i koliko dobra još može učiniti. Starješine koji imaju takav pozitivan stav stvaraju u skupštini srdačnu i ugodnu atmosferu i tako pomažu svima da se osjećaju voljeno. Starješine, imajte na umu da Jehova ne traži od vas da budete savršeni. On traži da budete vjerni (1. Kor. 4:2). Možete biti sigurni da on cijeni sve što vi činite za njega. Jehova nikad neće zaboraviti “sve što ste učinili i ljubav koju ste iskazali njegovom imenu time što ste pomagali svetima i što im i dalje pomažete” (Hebr. 6:10; w22.03 14:19, 21).