Studeni

Jehova nam pomaže na razne načine. Pomaže ti da ostaneš smiren kad je netko grub prema tebi. A kad netko pokaže zanimanje, pomaže ti da se sjetiš prikladnog biblijskog retka koji bi mu mogao pročitati. Isto tako, daje ti snage da ustraješ kad su ljudi na području ravnodušni (Jer. 20:7–9). Jehova nam pokazuje dobrotu i tako što nas poučava kako da vršimo svoju službu. Na sastanku Naš kršćanski život i služba imamo priliku čuti izvrsne ideje za razgovor s ljudima koje kasnije i sami možemo primijeniti u službi propovijedanja. U početku se možda ustručavamo isprobati nešto novo, ali ako se ipak odvažimo na to, mogli bismo vidjeti da ljudi na području dobro reagiraju. Isto tako, na sastancima i kongresima potiče nas se da isprobamo neke vidove službe u kojima još nismo sudjelovali. Možda nam to neće biti lako, ali ako skupimo hrabrost i probamo, Jehovi dajemo priliku da nas blagoslovi (w21.08 34:5-6).

Apostol Pavao je ukorio Korinćane u prvoj poslanici koju im je napisao. Nakon toga poslao im je Tita. Pavao je žarko želio saznati kako su oni reagirali na to što im je napisao i bio je jako sretan kad je čuo da su oni prihvatili njegove savjete (2. Kor. 7:6, 7). Starješine se mogu ugledati na Pavla tako da provode vrijeme sa svojim suvjernicima. Naprimjer, oni se trude doći ranije na sastanke kako bi mogli razgovarati s braćom i hrabriti ih. Ne treba puno da bismo nekome pokazali ljubav i da bismo ga ohrabrili. Ponekad je za to dovoljno možda samo par minuta (Rim. 1:12). Starješina se poput Pavla trudi koristiti Božju Riječ kako bi ojačao svoje suvjernike i uvjerio ih da ih Bog voli. Uvijek traži prilike da ih pohvali. A kad je nekome potrebno dati savjet, starješina pazi da se ono što kaže temelji na Božjoj Riječi. Savjete daje otvoreno, ali i ljubazno, jer mu je stalo do toga da njegove riječi padnu na plodno tlo (Gal. 6:1; w22.03 14:11-12).

Danas Jehova svojim slugama daje iznimnu snagu kako bi mu mogli uvijek vjerno služiti. Između ostalog, on nas jača putem molitve. U Efežanima 6:18 apostol Pavao nas potiče da se molimo Bogu “u svakoj prilici”. Bog će uslišiti naše molitve i ojačati nas. Ponekad možda imamo osjećaj da se ne možemo nositi sa svojim problemima ili možda ne znamo za što da se molimo. No Jehova nas poziva da mu se molimo čak i ako nam je teško riječima izraziti svoje misli i osjećaje (Rim. 8:26, 27). Jehova nas jača i putem Biblije. Pavao je čitao svete spise kako bi iz njih crpio snagu i utjehu, a i mi to trebamo činiti (Rim. 15:4). Dok čitamo Božju Riječ i razmišljamo o njoj, Jehova nam putem svog duha može pomoći da bolje razumijemo kako ono što čitamo možemo primijeniti na svoju situaciju (Hebr. 4:12; w21.05 21:8-10).

Mi ozbiljno shvaćamo svoj zadatak da činimo učenike. No ponekad zbog nekih izazova, primjerice naših životnih okolnosti, ne možemo to činiti onoliko koliko bismo željeli. Naprimjer, neki su objavitelji već u poodmaklim godinama ili su slabog zdravlja. Jesi li i ti jedan od njih? Ako jesi, ne zaboravi da biblijske tečajeve možemo voditi i na daljinu – putem telefona ili internetske videoveze. Možda i ti možeš na taj način započeti i voditi biblijski tečaj u vlastitom domu, što će ti vjerojatno biti puno lakše. No dobra je strana i to što možeš obavljati službu u vrijeme kad ljudima to najviše odgovara. Neki ljudi žele proučavati Bibliju, ali nisu slobodni u vrijeme kad mi obično idemo u službu. No oni možda mogu proučavati rano ujutro ili kasno navečer. Možeš li proučavati s nekim u to vrijeme? Isus je Nikodema poučavao po noći jer je tom čovjeku najviše odgovaralo baš to vrijeme (Ivan 3:1, 2; w21.07 26:10-11).

Učenici Ivana Krstitelja čudili su se tome što Isusovi učenici ne poste. Isus im je objasnio da oni nemaju razloga postiti dok je on još živ (Mat. 9:14–17). Unatoč tome farizeji i drugi Isusovi protivnici osudili su ga jer se nije držao njihovih običaja i tradicija. Ljutili su se kad su vidjeli da on u subotu liječi bolesne (Mar. 3:1–6; Ivan 9:16). Ponosno su govorili kako oni drže subotu, no istovremeno nisu vidjeli ništa loše u tome da se na taj dan trguje u hramu. Kad ih je Isus zbog toga osudio, razbjesnili su se (Mat. 21:12, 13, 15). A oni kojima je propovijedao u sinagogi u Nazaretu razgnjevili su se kad im je spomenuo neke primjere iz izraelske povijesti kako bi razotkrio njihovu sebičnost i ukazao im na to da nemaju vjere (Luka 4:16, 25–30). Mnogi ljudi odbacili su Isusa jer ono što je on činio nije odgovaralo njihovim očekivanjima (Mat. 11:16–19; w21.05 18:13-14).

Jehova nas uči koliko su ponos i pohlepa opasni tako što nam otkriva što se dogodilo nekim ljudima koji su pokazivali te osobine. On nas potiče da učimo iz njihovih grešaka. Pohlepa je zamka kojom se Sotona vješto služi. I on sam upao je u tu zamku. Bio je anđeo na nebu i Jehova mu je sigurno povjerio mnoge važne zadatke. Iako je bio na visokom položaju, on se nije zadovoljio time. Htio je da sva stvorenja štuju njega, iako samo Jehova ima pravo na to. Sotona želi da budemo poput njega i zato nas pokušava navesti da postanemo nezadovoljni onim što imamo. Prvi put to je pokušao učiniti kad je razgovarao s Evom. Jehova je Evi i njenom mužu s ljubavlju dao obilje ukusne hrane. Mogli su jesti “sa svakog drveta u vrtu” – osim s jednoga (Post. 2:16). No Sotona je lukavo uvjerio Evu da treba uzeti plod upravo s onog drveta koje joj je bilo zabranjeno. Eva nije bila zadovoljna onim što je imala, nego je željela više. Mi znamo do čega je to dovelo. Eva je sagriješila i na koncu je umrla (Post. 3:6, 19; w21.06 24:2-3, 9).

Jehovin je naum bio da Adam i Eva imaju djecu i da se dobro brinu o svom zemaljskom domu. Da su mu bili poslušni i činili ono što je tražio od njih, oni i njihovi potomci mogli su u svu vječnost biti dio njegove obitelji. Adam i Eva imali su časnu ulogu u Jehovinoj obitelji. Govoreći o tome kako je Jehova stvorio čovjeka, David je rekao: “Učinio si ga malo nižim od anđela, okrunio si ga slavom i krasotom” (Psal. 8:5, bilješka). Istina, ljudi nemaju jednaku moć, inteligenciju i sposobnosti kao anđeli (Psal. 103:20). No Bog je čovjeka učinio samo “malo nižim” od tih moćnih duhovnih stvorenja. Nažalost, Adam i Eva bili su neposlušni Jehovi i zato više nisu mogli biti članovi njegove obitelji. Zbog toga njihovi potomci moraju snositi strašne posljedice. No Jehovin prvobitni naum nije se promijenio. On želi da ljudi koji su mu poslušni zauvijek budu njegova djeca (w21.08 30:2-4).

Danas se mnogi Jehovini sluge suočavaju s protivljenjem. Naprimjer, neki žive u zemljama u kojima vlasti pokušavaju ograničiti naše djelovanje. Braću se uhićuje i izvodi “pred upravitelje i kraljeve”, pa im oni imaju priliku svjedočiti (Mat. 10:17, 18). Neki drugi Jehovini sluge suočavaju se s drugačijom vrstom protivljenja. Oni možda žive u zemlji u kojoj slobodno mogu služiti Jehovi, ali im se protive članovi obitelji koji ih svim silama pokušavaju odvratiti od toga da služe svom Bogu (Mat. 10:32–36). U mnogim slučajevima članovi obitelji prestanu se protiviti kad vide da nas ne mogu spriječiti da služimo Jehovi. Neki pojedinci koji su se prije žestoko protivili kasnije su postali revni Jehovini svjedoci. Zato kad se suočiš s protivljenjem, nemoj ustuknuti. Budi hrabar! Uz tebe je Jehova i on će ti pomoći svojim moćnim svetim duhom. Zato se nemaš čega bojati! (w22.03 12:8).

Biblija otkriva da Jehova mrzi “ohole oči, lažljiv jezik i ruke koje prolijevaju nevinu krv” (Izr. 6:16, 17). Njemu se isto tako “gade nasilnici i varalice” (Psal. 5:6). Jehova toliko mrzi takve stavove i postupke da je u Noino vrijeme istrijebio sve zle ljude “jer su zemlju ispunili nasiljem” (Post. 6:13). Osim toga, Jehova je preko proroka Malahije rekao da mrzi one koji nevjerno postupaju sa svojim nedužnim bračnim partnerom i proračunato smišljaju kako se od njega razvesti. Bog ne prihvaća njihovo štovanje i pozvat će ih na odgovornost za ono što rade (Mal. 2:13–16; Hebr. 13:4). Jehova želi da “mrzimo zlo” (Rim. 12:9). Izvorna riječ prevedena s “mrziti” prenosi misao o snažnoj odbojnosti. Ona znači “mrziti nešto iz dna duše, gnušati se nad čime”. Dakle, treba nam biti odbojna i sama pomisao na to da učinimo nešto što Jehova smatra neispravnim (w22.03 10:11-12).

Uskoro će Božje kraljevstvo zavladati Zemljom i tada će nam naš nebeski Otac podariti mnoge blagoslove. Oni koji čekaju Jehovu bit će bogato blagoslovljeni već danas, a i u novom svijetu koji dolazi. U novom svijetu Božji sluge više se nikad neće morati boriti s problemima i pritiscima koje danas trebaju podnositi. Tada više neće biti nepravde, ni tuge, ni boli (Otkr. 21:4). Nećemo se brinuti hoćemo li imati ono što nam je potrebno za život jer će svega biti u izobilju (Psal. 72:16; Iza. 54:13). To će biti doista predivno! Jehova nas već danas priprema za život pod njegovom vlašću tako što nam pomaže da pobijedimo loše navike i razvijemo osobine koje su njemu po volji. Ne daj se obeshrabriti i nikad nemoj prestati služiti Jehovi. Pred nama je prekrasna budućnost! Zato i dalje strpljivo čekajmo da Jehova učini ono što je obećao! (w21.08 31:17-19).

Nedugo nakon što su dobili poslanicu od apostola Pavla, kršćani u Judeji morali su napustiti svoj dom, posao i članove obitelji koji nisu bili kršćani i pobjeći u gore (Mat. 24:16). U toj situaciji sigurno je bilo jako važno da pomažu jedni drugima. Ako su već prije toga primjenjivali Pavlov savjet i dijelili jedni s drugima ono što su imali, bilo im je lakše prilagoditi se novom načinu života. Naša braća i sestre možda nam neće uvijek reći što im treba. Zato budi pristupačan. U tvojoj skupštini sigurno ima braće i sestara koji su uvijek spremni pomoći drugima. Oni nikad ne ostavljaju dojam da ih opterećujemo. Znamo da možemo računati na njih kad nešto iskrsne i voljeli bismo biti poput njih (w22.02 9:13-15).

Tijekom posljednjih godina mnoge skupštine i pokrajine bile su reorganizirane. Ako se i nas zamoli da se preselimo u novu skupštinu, moglo bi nam biti teško napustiti prijatelje i obitelj. Da li Jehova izravno govori starješinama kamo da dodijele svakog objavitelja? Ne. I baš bi nam zbog toga moglo biti teško poslušati upute koje dobijemo. Ali Jehova ima povjerenja u starješine kad donose takve odluke, a i mi trebamo imati povjerenja u njih. Zašto bismo trebali surađivati sa starješinama i podupirati njihove odluke čak i kad nam se one baš i ne sviđaju? Zato što na taj način doprinosimo jedinstvu među Božjim narodom. Skupštine napreduju kad svi ponizno prihvaćaju odluke koje donosi starješinstvo (Hebr. 13:17). Što je još važnije, kad surađujemo sa starješinama, pokazujemo da imamo povjerenja u Jehovu, koji im je povjerio zadatak da se brinu za nas (Djela 20:28; w22.02 6:9-10).

Ako si kršteni brat, mogao bi raditi na tome da postaneš još bolji govornik i učitelj. Zašto je to važno? Budeš li se trudio naučiti kvalitetnije čitati te postati još bolji govornik i učitelj, to će puno koristiti onima koji te slušaju (1. Tim. 4:15). Postavi si cilj da proučiš i primijeniš savjete iz svake lekcije u brošuri Posveti se čitanju i poučavanju. Prouči jednu po jednu lekciju, marljivo vježbaj kod kuće i trudi se primijeniti naučeno kad držiš govor ili imaš učenički zadatak u skupštini. Pitaj za savjet pomoćnog savjetnika ili druge starješine “koji se trude govoriti o Božjoj riječi i poučavati druge o njoj” (1. Tim. 5:17). Nemoj se koncentrirati samo na to da svladaš određenu lekciju nego se trudi i pomoći svojim slušateljima da ojačaju svoju vjeru te ih potaknuti da primjenjuju ono što uče. To će donijeti radost i tebi i onima koji te slušaju (w21.08 33:17).

Ako druge smatramo većima od sebe, nećemo se nadmetati s onima koji su u nečemu bolji ili sposobniji od nas. Naprotiv, bit će nam drago zbog njih, i to naročito ako oni te svoje sposobnosti koriste da bi slavili Jehovu. Na taj ćemo način svi doprinijeti tome da u skupštini vladaju mir i jedinstvo. Svoju sklonost prema zavisti možemo obuzdati tako da se trudimo biti skromni, odnosno svjesni svojih ograničenja. Ako smo skromni, nećemo pokušavati dokazati da smo talentiraniji ili sposobniji od svih drugih. Naprotiv, trudit ćemo se učiti od onih koji su u nečemu bolji od nas. Naprimjer, ako neki brat iz skupštine drži odlične govore, možemo ga pitati kako se za njih priprema. Ako neka sestra jako dobro kuha, možemo je zamoliti da nam da neke savjete koji će nam pomoći da naučimo bolje kuhati (w21.07 28:8-9).

U Knjizi Brojeva čitamo da je Jehova osudio jednog Izraelca na smrt jer je skupljao drva na dan počinka. A u Drugoj Samuelovoj knjizi saznajemo da je nekoliko stoljeća poslije Jehova oprostio kralju Davidu kad je počinio preljub i ubio čovjeka (Broj. 15:32, 35; 2. Sam. 12:9, 13). Možda se pitamo: Zašto je Jehova oprostio Davidu ubojstvo i preljub, a onog drugog čovjeka osudio na smrt zbog naizgled puno manjeg prijestupa? Biblija ne otkriva uvijek sve pojedinosti o nekom izvještaju. Naprimjer, znamo da se David iskreno kajao za ono što je učinio (Psal. 51:2–4). Ali kakva je osoba bio onaj čovjek koji je prekršio zakon o danu počinka? Je li mu bilo žao zbog onoga što je učinio? Je li već ranije bio neposlušan Jehovinim zakonima? Je li ignorirao ili čak odbacio prethodna upozorenja? Biblija ne kaže ništa o tome. Ali znamo i više nego dovoljno o našem Bogu da budemo sigurni da je on “pravedan na svim svojim putevima” (Psal. 145:17; w22.02 6:3-4).

Skromna osoba ne očekuje od sebe više nego što može činiti. Zahvaljujući tome sretna je i marljivo radi ono što može. Skromnu osobu mogli bismo usporediti s vozačem koji vozi uzbrdo. Kad se nađe na uzbrdici, vozač mora prebaciti u nižu brzinu. To znači da će vjerojatno sporije voziti, no ipak će se i dalje kretati. Slično tome skromna osoba zna kada je vrijeme da “prebaci u nižu brzinu” kako bi i dalje mogla služiti Jehovi i pomagati drugima (Filip. 4:5). Osvrnimo se na primjer Barzilaja, koji je imao 80 godina kad ga je kralj David pozvao na svoj dvor da bude jedan od njegovih savjetnika. Skromni Barzilaj odbio je kraljevu ponudu. On je već bio u godinama i znao je da ne može služiti kralju onako kako bi htio, pa je predložio da umjesto njega pođe mlađi čovjek, Kimham (2. Sam. 19:35–37). Poput Barzilaja, i danas starija braća svoja zaduženja rado prepuštaju mlađima (w21.09 36:6-7).

Je li ti teško gledati na Jehovu kao na oca punog ljubavi? Nekima od nas to je pravi izazov. Ako u djetinjstvu nismo osjetili roditeljsku ljubav i brigu, teško nam je zamisliti oca koji nas jako voli. No utješno je znati da Jehova dobro razumije kako se osjećamo. On želi biti blizak s nama. Zato nas njegova Riječ poziva: “Približite se Bogu i on će se približiti vama” (Jak. 4:8). Jehova nas voli i obećava nam da će biti najbolji otac kojeg bismo mogli imati. Isus nam može pomoći da se zbližimo s Jehovom. On tako dobro poznaje Jehovu i tako savršeno odražava njegove osobine da je mogao reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9). Isus nas poput starijeg brata uči kako trebamo poštovati i slušati svog Oca, što trebamo činiti da bismo stekli njegovu naklonost i što ne smijemo činiti da ga ne bismo rastužili. No Isus nam prije svega pomaže razumjeti da je Jehova jako dobar i pun ljubavi (w21.09 38:4-5).

Pripadnici Jehovinog naroda ujedinjeno služe jedinom pravom Bogu. Jehova je starješinama povjerio veliku odgovornost da se brinu za čistoću skupštine. Ako neki kršćanin počini težak grijeh, Jehova očekuje od starješina da utvrde može li ta osoba i dalje biti dio skupštine. Između ostalog, oni trebaju ustanoviti je li osobi doista žao zbog grijeha koji je počinila. Ona možda tvrdi da se kaje, ali da li stvarno mrzi ono što je učinila? Je li čvrsto odlučila da neće ponoviti taj grijeh? Ako je jedan od razloga zbog kojih ga je počinila to što je na nju utjecalo loše društvo, je li spremna prekinuti veze s tim društvom? Starješine uz molitvu pažljivo razmatraju činjenice u svjetlu Božje Riječi. Pritom uzimaju u obzir kakav stav osoba koja je učinila grijeh ima prema onom što se dogodilo. Zatim odlučuju može li ona i dalje biti dio skupštine. U nekim slučajevima morat će biti isključena (1. Kor. 5:11–13; w22.02 6:11-12).

Bez obzira na to jesmo li kršteni tek nekoliko dana ili smo već desetljećima u istini, svi mi želimo imati osobnost kakva se Jehovi sviđa. Da bismo to mogli, trebamo paziti na to o čemu razmišljamo. Zašto je to važno? Zato što naše misli u velikoj mjeri određuju kakva će biti naša osobnost. Ako često razmišljamo o tome kako udovoljiti željama tijela, govorit ćemo i činiti ono što je neispravno (Efež. 4:17–19). S druge strane, ako razmišljamo o onom što je dobro i čestito, veća je vjerojatnost da će naše riječi i postupci biti po volji našem Ocu, Jehovi (Gal. 5:16). Međutim, ne možemo iz svog uma potpuno ukloniti sve neispravne misli. No kad nam na pamet padne nešto neispravno, možemo odlučiti da nećemo to učiniti. Prije nego što se krstimo, trebamo prestati govoriti i postupati na način koji Jehova mrzi. To je prvi i najvažniji korak koji trebamo poduzeti da bismo svukli staru osobnost. No da bismo u potpunosti ugodili Jehovi, moramo obući novu osobnost (w22.03 11:1-2).

Starješinama nije uvijek lako prepoznati da li se onaj tko je počinio težak grijeh iskreno kaje. Zašto im to nije lako? Starješine ne znaju što je nekome u srcu, pa se moraju oslanjati na vanjske pokazatelje koji upućuju na to da je osoba potpuno promijenila stav prema svom grijehu. Starješine trebaju vidjeti dokaze iskrenog kajanja koje se odražava u prijestupnikovim mislima, osjećajima i postupcima. Možda će bratu trebati dosta vremena da promijeni svoj način razmišljanja i postupanja. Da bi pokazala da se iskreno kaje, isključena osoba treba redovito dolaziti na sastanke te se u skladu sa savjetima starješina redovito moliti i proučavati Bibliju. Isto tako, treba jako paziti da se kloni svega što bi je moglo dovesti u iskušenje da ponovno sagriješi. Bude li davala sve od sebe da obnovi svoj odnos s Jehovom, može biti sigurna da će joj on potpuno oprostiti i da će joj starješine pomoći da ponovno postane dio skupštine (w21.10 40:16-18).

Isus je jako volio Jehovu i zato nije štovao nikog drugog osim njega – ni kad je živio na nebu ni kad je došao na Zemlju (Luka 4:8). I svoje je sljedbenike učio da štuju samo Jehovu. Ni Isus ni njegovi vjerni sljedbenici nikad nisu štovali Jehovu pomoću slika i kipova. Budući da je Bog nevidljiva, duhovna osoba, nikakva slika ni kip koji bi načinili ljudi ne može ni približno dočarati Božju veličanstvenost i slavu (Iza. 46:5). No je li u redu izrađivati slike i kipove takozvanih svetaca i moliti im se? U drugoj od Deset zapovijedi Jehova je rekao riječi današnjeg citata. Onima koji žele ugoditi Bogu sasvim je jasno što ne smiju činiti. Povjesničari kažu da prvi kršćani nisu štovali nikog drugog osim Boga. Danas Jehovini svjedoci štuju Boga na isti način kao i kršćani u 1. stoljeću (w21.10 42:5-6).

Isus je prve kršćane koji su živjeli u Judeji upozorio da će doći vrijeme kad će Jeruzalem opkoliti vojska i utaboriti se oko njega (Luka 21:20–24). Oni su tada trebali pobjeći u gore. Na taj su se način mogli spasiti, ali to je od njih zahtijevalo i mnoge žrtve. U jednoj je Stražarskoj kuli u vezi s tim Isusovim učenicima pisalo: “Napustili su polja i domove, a da nisu čak ni pokupili svoju imovinu iz kuća. Uzdajući se u Jehovinu zaštitu i podršku, obožavanje njega stavili su ispred svega drugog što bi im moglo biti važno.” U toj je Stražarskoj kuli bilo rečeno i ovo: “Možda [nas] očekuju ispiti s obzirom na naš stav prema materijalnim stvarima; jesu li nam one najvažnije u životu ili nam je važnije spasenje koje će primiti svi koji su na Božjoj strani? Da, naš će bijeg možda donijeti neke nevolje i gubitke. Morat ćemo biti spremni učiniti sve što je potrebno” (w22.01 1:7-8).

Nedugo nakon što su Izraelci izašli iz Egipta, Jehova je otkrio Mojsiju nešto zanimljivo o svom imenu i osobinama. Rekao mu je: “Jehova! Jehova! On je Bog milosrdan i samilostan, strpljiv, pun vjerne ljubavi i istine, koji iskazuje vjernu ljubav tisućama, oprašta prijestupe, krivnju i grijehe” (Izl. 34:6, 7). Tim je lijepim riječima Jehova ukazao Mojsiju na jedno divno obilježje svoje vjerne ljubavi. O čemu je riječ? Jehova nije rekao da on samo pokazuje vjernu ljubav, nego da je “pun vjerne ljubavi”. Taj se izraz pojavljuje na još sedam mjesta u Bibliji (Broj. 14:18; Neh. 9:17; Psal. 86:15, bilješka; 103:8; 145:8; Joel 2:13; Jona 4:2). Na svim tim mjestima izraz “pun vjerne ljubavi” odnosi se isključivo na Jehovu, a ne na ljude. Nije li zanimljivo da Jehova sam sebe tako opisuje u Bibliji? (w21.11 44:3-4).

Bračni parovi mogu puno naučiti i od apostola Petra i njegove žene. Otprilike šest mjeseci do godinu dana nakon što je upoznao Isusa apostol Petar morao je donijeti jednu važnu odluku. Petar se bavio ribarenjem i tako je zarađivao za život. Kad ga je Isus pozvao da pođe s njim i prati ga na njegovim propovjedničkim putovanjima, Petar je morao razmisliti i o svojoj obiteljskoj situaciji (Luka 5:1–11). Odlučio je prihvatiti Isusov poziv i poći s njim. A i Petrova je žena očito poduprla tu odluku. Biblija pokazuje da je nakon Isusovog uskrsnuća ona barem neko vrijeme putovala s Petrom (1. Kor. 9:5). Nema sumnje, zahvaljujući tome što je ona bila uzorna supruga Petar je mogao bez ustručavanja zapisati nadahnute savjete za kršćanske muževe i žene (1. Petr. 3:1–7). Očito su se i Petar i njegova žena pouzdali u Jehovino obećanje da će se brinuti za njih ako im Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu (Mat. 6:31–34; w21.11 46:14).

Apostol Pavao volio je svoju braću i sestre. Neumorno se brinuo za njih (Djela 20:31). Zato su i oni njega jako voljeli. Jednom su prilikom starješine iz Efeza “počeli gorko plakati” kad su saznali da nikad više neće vidjeti Pavla (Djela 20:37). Naši požrtvovni starješine isto tako svim srcem vole svoju braću i sestre te ne žale truda kad je riječ o pomaganju suvjernicima (Filip. 2:16, 17). No ponekad se i oni sami suočavaju s izazovima. Što im može pomoći da ih nadvladaju? Naši marljivi starješine mogu puno naučiti od Pavla. On nije imao nadljudske sposobnosti. Pavao je bio nesavršen čovjek koji je ponekad vodio borbu sam sa sobom da bi ispravno postupao (Rim. 7:18–20). A imao je i puno drugih problema. No on se nije predao niti je izgubio radost. Ako se ugledaju na Pavla, starješine se lakše mogu nositi s izazovima i zadržati radost u službi Jehovi (w22.03 14:1-2).

U Levitskom zakoniku 19:3 spominje se držanje dana počinka. Mi kršćani nismo pod Mojsijevim zakonom i ne trebamo držati tjedni dan počinka. Ipak, možemo puno naučiti iz toga što su Izraelci radili na dan počinka i kako im je to koristilo. Tog dana trebali su se odmarati od posla i posvetiti se svom odnosu s Bogom. Zato je Isus na dan počinka imao običaj ići u sinagogu u gradu u kojem je odrastao i ondje čitati iz Božje Riječi (Izl. 31:12–15; Luka 4:16–18). Božja zapovijed zapisana u Levitskom zakoniku 19:3 – “držite moje dane počinka” – trebala bi nas potaknuti da se unatoč svojim svakodnevnim poslovima i obavezama trudimo naći vremena za duhovne aktivnosti. Misliš li da u tom pogledu trebaš učiniti neke promjene? Budeš li redovito odvajao vrijeme za duhovne aktivnosti, razvit ćeš prisan odnos s Jehovom, što je prijeko potrebno da bi mogao biti svet (w21.12 48:13).

Dok je bio na Zemlji, Isus je provodio vrijeme s najrazličitijim ljudima. Jeo je s bogatima i moćnima, no puno je vremena provodio i sa siromašnima i potlačenima. Osim toga, bio je milosrdan prema onima koje su mnogi ljudi smatrali grešnicima. Neki oholi i samodopadni pojedinci spoticali su se zbog onoga što je Isus činio. Oni su upitali njegove učenike: “Zašto jedete i pijete s poreznicima i grešnicima?” Isus im je nato odgovorio riječima iz današnjeg citata (Luka 5:29–31). Puno prije nego što je Mesija došao na Zemlju, prorok Izaija ukazao je na to da ga svijet neće prihvatiti. On je prorekao: “Ljudi su ga prezirali i izbjegavali. (...) Okretali su glavu da mu ne gledaju lice. Bio je prezren i smatrali smo ga bezvrijednim” (Iza. 53:3). Budući da je bilo prorečeno da će ljudi prezirati i izbjegavati Mesiju, Židovi u 1. stoljeću trebali su očekivati da će narod odbaciti Isusa (w21.05 19:3-4).

Neki kršćani u 1. stoljeću nisu baš bili spremni primijeniti jasne pouke koje su dobivali (Jak. 1:22). Drugi su pokazivali pristranost prema bogatima (Jak. 2:1–3). A nekima je bilo jako teško obuzdavati svoj jezik (Jak. 3:8–10). Ti su kršćani imali ozbiljnih problema, ali Jakov nije digao ruke od njih. Dao im je jasne savjete kako izaći na kraj s tim izazovima. Savjetovao ih je na ljubazan, ali vrlo otvoren način i potaknuo je one koji su duhovno oslabjeli da potraže pomoć starješina (Jak. 5:13, 14). Pouka: Budi realan, ali zadrži pozitivno gledište o drugima. Mnogim ljudima s kojima proučavamo Bibliju nije lako primjenjivati njene savjete (Jak. 4:1–4). Možda im treba vremena da raskrste s lošim navikama i izgrade kršćanske osobine. Trebamo imati snage reći svojim interesentima u čemu se trebaju popraviti. Isto tako, trebamo zadržati pozitivan stav, uzdajući se u to da će Jehova privući k sebi ponizne ljude i dati im snage da naprave potrebne promjene u svom životu (Jak. 4:10; w22.01 2:11-12).

Svi kršćani trude se biti milosrdni poput Jehove. Zašto? Između ostalog zato što Jehova ne želi slušati one koji ne pokazuju milosrđe drugima. Nitko od nas sigurno ne bi htio da se Jehova ogluši na njegove molitve i stoga svi mi pazimo kako nikad ne bismo bili nemilosrdni prema drugima. Umjesto da ignoriramo nekog suvjernika kojem je teško i kojem treba podrška, moramo uvijek biti spremni saslušati “vapaj onoga koji je u nevolji”. Osim toga, trudimo se imati na umu nadahnute riječi: “Onome tko prema drugima nije milosrdan, sudit će se bez milosrđa” (Jak. 2:13). Ako smo ponizni i svjesni toga koliko je nama potrebno milosrđe, veća je vjerojatnost da ćemo ga pokazivati drugima. Naročito trebamo biti milosrdni kad se u skupštinu vrati prijestupnik koji se pokajao. Biblijski primjeri mogu nam pomoći da pokazujemo milosrđe i da ne budemo bešćutni i okrutni prema drugima (w21.10 41:16-17).

Posljednje noći svog života na Zemlji, na samom kraju svoje službe, Isus je potražio mirno mjesto gdje se mogao moliti i duboko razmišljati. Otišao je u Getsemanski vrt. Tom prilikom Isus je svojim učenicima dao važan savjet o molitvi. Kad su došli u Getsemanski vrt, bilo je vrlo kasno – možda je već prošla ponoć. Isus je rekao apostolima da bdiju, a on se otišao moliti (Mat. 26:37–39). Ali dok se molio, oni su zaspali. Kad ih je našao kako spavaju, Isus ih je opet potaknuo da bdiju i mole se (Mat. 26:40, 41). Znao je da su pod velikim stresom i da su umorni. Isus je to razumio, pa im je suosjećajno rekao: “Tijelo je slabo.” Nakon toga još se dvaput otišao moliti, ali svaki put kad se vratio, zatekao ih je kako spavaju umjesto da se mole (Mat. 26:42–45; w22.01 5:10-11).