Travanj

Upitaj se: Kako ja reagiram kad mi netko da savjet ili mi kaže da sam u nečemu pogriješio? Da li odmah priznam grešku ili se opravdavam? Jesam li sklon okrivljavati druge? Dok u Bibliji čitaš o muškarcima i ženama koji su vjerno služili Bogu, razmisli o tome kako su se oni nosili s tim izazovima. Svaki put upitaj se: Kako mogu biti sličniji tom vjernom Jehovinom sluzi? Puno možemo naučiti i od svoje duhovne braće i sestara, kako mladih tako i ostarjelih. Naprimjer, znaš li nekog iz svoje skupštine tko vjerno i ustrajno podnosi neku kušnju – možda pritisak okoline, protivljenje obitelji ili loše zdravlje? Vidiš li kod te osobe neke lijepe osobine koje bi i ti volio pokazivati u većoj mjeri? Ako razmišljaš o njenom dobrom primjeru, mogao bi otkriti nešto što i tebi može pomoći da se lakše nosiš sa svojim kušnjama. Jako smo sretni i zahvalni što oko sebe imamo braću i sestre koji nam svojom vjernošću pružaju primjer na koji se možemo ugledati (Hebr. 13:7; w22.04 16:13-14).

Ako prolazimo kroz neko teško razdoblje u životu, puno nam znači kad neki brižni starješina odvoji vremena za nas kako bi nas slušao i utješio. Ako nam je potrebna pomoć dok s nekim proučavamo Bibliju, drago nam je kad nam se neki iskusni pionir pridruži na tečaju i pomogne nam svojim praktičnim prijedlozima. Sva ta braća i sestre raduju se što nam mogu pomoći. I mi možemo iskusiti takvu radost ako spremno pomažemo svojoj braći. Ako želiš još više služiti Jehovi na te ili neke druge načine, što će ti pomoći da ostvariš svoje ciljeve? Pazi da si ne postaviš neki preopćenit cilj. Naprimjer, možda sam sebi kažeš: “Volio bih u većoj mjeri služiti skupštini.” Ako si postaviš takav neodređeni cilj, možda nećeš znati kako ga ostvariti, a nećeš znati ni procijeniti jesi li ga ostvario. Zato je važno da si postaviš neki jasan, konkretan cilj. Mogao bi čak zapisati na kojem ćeš cilju raditi i kako ga namjeravaš ostvariti (w22.04 18:12-13).

Jehova danas skuplja “veliko mnoštvo” ljudi i poučava ih kako da žive kao podanici njegovog kraljevstva (Otkr. 7:9, 10). Iako žive u svijetu koji je razjedinjen zbog straha, mržnje i ratova, pripadnici tog mnoštva daju sve od sebe da nadvladaju netrpeljivost bilo koje vrste. Oni su, simbolično govoreći, već prekovali svoje mačeve u raonike i zato ne sudjeluju u ratovima koji siju smrt i donose silne patnje (Mih. 4:3). Naprotiv, oni pomažu ljudima da pronađu “pravi život” tako što ih poučavaju o Jehovi i njegovim naumima (1. Tim. 6:19). Neki od njih suočavaju se s protivljenjem obitelji ili financijskim gubicima zbog toga što podupiru Božje kraljevstvo, no Jehova se brine da imaju ono što im je potrebno za život (Mat. 6:25, 30–33; Luka 18:29, 30). Sve to jasno pokazuje da Božje kraljevstvo već vlada i da će nastaviti raditi na ostvarenju Jehovinog nauma (w22.12 49:13).

Na kraju 1000 godina svi koji budu živjeli na Zemlji bit će savršeni. Nitko više neće robovati grijehu koji smo naslijedili od Adama (Rim. 5:12). Ljudi će biti potpuno oslobođeni prokletstva koje im je donio Adamov grijeh. Prema tome, kad se navrši 1000 godina, oni koji tada budu živjeli na Zemlji uistinu će “oživjeti” jer će postati savršeni (Otkr. 20:5). Mi znamo da se Isus odupro Sotoni kad ga je on pokušavao navesti da okrene leđa Bogu. Isus je ostao vjeran Bogu u svim kušnjama. Ali hoće li svi savršeni ljudi ostati vjerni Jehovi kad Sotona dobije priliku da ih iskuša? Svatko će za sebe odgovoriti na to pitanje kad na kraju 1000 godina Sotona bude pušten iz bezdana (Otkr. 20:7). Oni koji u toj završnoj kušnji ostanu vjerni Jehovi dobit će vječni život i napokon će biti istinski slobodni (Rim. 8:21). A svi oni koji se pobune protiv Jehove bit će zauvijek uništeni (Otkr. 20:8–10; w22.05 21:18-19).

To se proročanstvo ispunilo kad je Sotona potaknuo Židove i Rimljane da ubiju Božjeg Sina (Luka 23:13, 20–24). Kao što rana na peti može nekoga privremeno spriječiti da hoda, tako je i smrt privremeno zarobila Isusa, pa nije mogao ništa poduzimati dok je kratko vrijeme bio u grobu (Mat. 16:21). Da bi se ispunilo proročanstvo iz Postanka 3:15, Isus nije mogao ostati u grobu. Zašto? Zato što je on kao obećani potomak trebao zdrobiti glavu zmiji. To je značilo da će se Isus oporaviti od zadobivene rane, odnosno da će uskrsnuti. A tako je i bilo. Isus je treći dan uskrsnuo kao besmrtno duhovno stvorenje. On će u vrijeme koje je Bog odredio zdrobiti, odnosno zauvijek uništiti, Sotonu (Hebr. 2:14). Krist i njegovi suvladari istrijebit će sa Zemlje sve Božje neprijatelje – potomstvo zmije (Otkr. 17:14; 20:4, 10; w22.07 30:11-12).

Roditelji, pomozite svojoj djeci da mudro biraju prijatelje. Božja Riječ jasno kaže da naši prijatelji utječu na nas – bilo pozitivno bilo negativno. Znate li s kim se druže vaša djeca? Kako možete pomoći svojoj djeci da se sprijatelje s osobama koje vole Jehovu? (1. Kor. 15:33). Ako u raznim prilikama pozivate duhovno zrele osobe u svoj dom, pomoći ćete djeci da mudro biraju prijatelje (Psal. 119:63). Naš brat Tony kaže: “Tijekom godina žena i ja pozivali smo u naš dom puno braće i sestara, koji su se razlikovali po dobi, porijeklu i životnim iskustvima. Još i danas pozivamo braću k sebi na ručak ili da nam se pridruže u obiteljskom proučavanju. To je odličan način da bolje upoznamo one koji vole Jehovu i radosno mu služe. (...) Oni su svojom revnošću, požrtvovnošću i zanimljivim iskustvima snažno utjecali na našu djecu i pomogli im da se zbliže s Jehovom” (w22.05 23:14-15).

Kad se starješine sastanu s prijestupnikom, njihov je cilj donijeti istu odluku kakva je već donesena na nebu. Kako to koristi skupštini? Time se štiti skupština jer se nepokajničkim grešnicima ne dozvoljava da ostanu u njoj i nanose štetu Jehovinim dragocjenim ovcama (1. Kor. 5:6, 7, 11–13; Titu 3:10, 11). Osim toga, to može pomoći grešniku da se pokaje i da dobije oproštenje od Jehove (Luka 5:32). Starješine se mole za osobu koja se kaje. Oni mole Jehovu da joj pomogne da se duhovno oporavi (Jak. 5:15). No što ako osoba ne pokaže da se kaje kad se starješine sastanu s njom? U tom slučaju bit će isključena iz skupštine. Međutim, ako se osoba kasnije urazumi, iskreno pokaje i prestane činiti grijeh, Jehova joj je spreman oprostiti (Luka 15:17–24). Oprostit će joj čak i ako je učinila vrlo teške grijehe (2. Ljet. 33:9, 12, 13; 1. Tim. 1:15; w22.06 25:5-6).

Uz Jehovinu pomoć, kršćani širom svijeta uspijevaju izaći na kraj s raznim izazovnim situacijama i oduprijeti se Ðavlu (1. Petr. 5:9). I ti to možeš! Jako je blizu čas kad će Jehova Isusu i njegovim suvladarima dati zapovijed da unište “Ðavlova djela” (1. Ivan. 3:8). Nakon toga na Božjim slugama ovdje na Zemlji ispunit će se riječi: “Nećeš se nikoga bojati i nećeš imati razloga za strah” (Iza. 54:14; Mih. 4:4). A do tada moramo se hrabro uhvatiti u koštac sa svojim strahovima i ne dozvoliti da nas nadvladaju. Da bismo se othrvali svojim strahovima, moramo stalno jačati svoje uvjerenje u to da Jehova voli i štiti svoje sluge. Ako razmišljamo o tome kako je Jehova u prošlosti štitio svoje sluge i ako razgovaramo s drugima o tome, naša će vjera biti još jača. A dobro je da imamo na umu i kako je Jehova nama osobno pomagao u teškim situacijama. Uz njegovu pomoć mi možemo pobijediti svoje strahove! (Psal. 34:4; w22.06 26:19-20).

Svjetska sila koja je predočena stopalima “od željeza i gline” već se pojavila. Ona je nastala tijekom Prvog svjetskog rata, kad su Velika Britanija i Sjedinjene Države uspostavile posebno partnerstvo – britansko-američki savez. Nebukadnezarov san o kipu ujedno otkriva neke stvari po kojima se ta svjetska sila razlikuje od svih prethodnih. Za razliku od prethodnih svjetskih sila iz vizije – koje su bile predočene čistim metalom, naprimjer zlatom i srebrom – britansko-američka svjetska sila predočena je mješavinom željeza i gline. Glina predočava “ljudsko potomstvo”, odnosno običan narod (Dan. 2:43, bilješka). Kao što se danas jasno vidi, ti ljudi putem izbora, udruga za građanska prava, masovnih prosvjeda i radničkih sindikata oslabljuju moć te svjetske sile i zato ona nema potpunu slobodu provoditi politiku za koju se zalaže (w22.07 28:9-10).

Ako iz nekog razloga oklijevaš s krštenjem, bilo bi dobro da se upitaš: Zašto čekati? (Djela 8:36). Isus je vršenje Očeve volje usporedio s hranom. Zašto? Hrana je nešto bez čega ne možemo i ona je za naše dobro. Isus je znao da Jehova od nas traži samo ono što je za naše dobro. Drugim riječima, Jehova nikad neće tražiti od nas nešto što bi nama bilo na štetu. Traži li Jehova od tebe da se krstiš? Je li to njegova volja? Da, itekako! (Djela 2:38). Zato možeš biti siguran da je za tvoje dobro da poslušaš Isusovu zapovijed i krstiš se. Ako se ne bi ustručavao pojesti najbolju hranu koja ti se nudi, zašto bi oklijevao s krštenjem? Što te sprečava da se krstiš? Mnogi bi na to rekli: “Nisam još spreman.” Istina, odluka da se predaš Jehovi i krstiš najvažnija je odluka koju ćeš ikad donijeti. Ona zahtijeva vrijeme, promišljanje i trud (w23.03 10:18-20).

Prilikom svog pomazanja Isus je postao glavni dio ženinog potomstva, odnosno njezin glavni potomak. Nakon što je Isus umro i uskrsnuo, Bog ga je okrunio “slavom i čašću” te mu je dao svu vlast “na nebu i na zemlji”, pa tako i moć da “uništi Ðavlova djela” (Hebr. 2:7; Mat. 28:18; 1. Ivan. 3:8). No još je netko trebao biti dio obećanog potomstva. Apostol Pavao objasnio je o kome je riječ kad je židovskim i nežidovskim pomazanim kršćanima rekao: “Ako pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, nasljednici u skladu s obećanjem” (Gal. 3:28, 29). Kad Jehova nekog kršćanina pomaže svetim duhom, ta osoba postaje dio potomstva žene. Dakle, ženino potomstvo čine Isus Krist i njegovih 144 000 suvladara (Otkr. 14:1). Svi oni odražavaju duh svog Oca, Jehove Boga (w22.07 30:8-9).

Mi znamo da ćemo se u ovim posljednjim danima suočavati s kušnjama (2. Tim. 3:1). U takvim situacijama može nas obuzeti tjeskoba i osjećaj bespomoćnosti, naročito ako se kušnje redaju jedna za drugom ili ako nas odjednom snađe više teških kušnji. No uvijek imaj na umu da Jehova bdije nad nama i da se uz njegovu pomoć možemo hrabro suočiti sa svakom kušnjom. Pogledajmo sada kako je Jehova pomogao svom vjernom sluzi Jobu. On je u kratkom razdoblju doživio nekoliko izrazito teških kušnji. U jednom danu čuo je nekoliko strašnih vijesti o događajima koji su zadesili njegovu obitelj – izgubio je svoju stoku, poginuli su mu sluge i, što je najgore, ostao je bez svoje voljene djece (Job 1:13–19). Ubrzo nakon toga, dok se još pokušavao oporaviti od strašne boli koja mu je razdirala srce, Job je obolio od teške i mučne bolesti (Job 2:7). Jehova je bdio nad Jobom. Budući da ga je jako volio, dao mu je sve što mu je bilo potrebno da bi izdržao kušnje (w22.08 33:8-10).

Kad dobijemo savjet ili ukor, to nas može jako zaboljeti. Mogli bismo početi smatrati da smo ga dobili bez razloga ili da je prestrog. Zbog toga bismo mogli izgubiti iz vida nešto jako važno – da nas Jehova ispravlja zato što nas voli (Hebr. 12:5, 11). Stoga prihvati ukor i ispravi kod sebe ono što treba. Isus je više puta prekorio Petra pred drugim apostolima (Mar. 8:33; Luka 22:31–34). Petru je zbog toga vjerojatno bilo jako neugodno. Unatoč tome on je i dalje bio vjeran Isusu. Svaki je put prihvatio ukor i naučio nešto iz svojih grešaka. Jehova je nagradio Petrovu vjernost i povjerio mu velike odgovornosti u skupštini (Ivan 21:15–17; Djela 10:24–33; 1. Petr. 1:1). Ako progutamo svoj ponos i gledamo dalje od neugodnosti koju smo doživjeli te ako prihvatimo ukor i učinimo potrebne promjene, to će koristiti i nama i drugima. Na taj način bit ćemo još korisniji Jehovi i svojoj braći (w22.11 48:6-7).

Abraham je znao da Jehova nikad ne bi učinio ništa nepravedno ni bezobzirno. Prema riječima apostola Pavla, Abraham je smatrao da Jehova može uskrsnuti njegovog dragog sina Izaka (Hebr. 11:17–19). Naime, Jehova je obećao da će od Izaka poteći čitav narod, a Izak u to vrijeme još nije imao djece. Abraham je volio svog Oca, Jehovu, i zato je vjerovao da će on i ovaj put postupiti ispravno. Imao je povjerenja u njega i poslušao ga je iako mu to nije bilo lako (Post. 22:1–12). Kako se možemo ugledati na Abrahama? Poput njega, trebamo se truditi što bolje upoznati Jehovu. Budemo li tako postupali, još ćemo se više zbližiti s njim i još ćemo ga više zavoljeti (Psal. 73:28). Osim toga, usvajat ćemo Jehovin način razmišljanja i naša će savjest biti ispravno oblikovana (Hebr. 5:14). A kad nas netko bude nagovarao da učinimo nešto neispravno, moći ćemo se oduprijeti tome. Bit će nam odbojna i sama pomisao da učinimo nešto čime bismo svom Ocu nanijeli bol i narušili svoj odnos s njim (w22.08 36:11-12).

Kad su se apostol Pavao i Barnaba vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju, “u svakoj su skupštini imenovali starješine” (Djela 14:21–23). Ta su imenovana braća nesumnjivo tješila i jačala skupštine, kao što to i danas čine naši starješine. Starješine, trudite se obratiti pažnju na one koji možda trebaju pomoć i ohrabrenje. Pavao je podsjetio svoje suvjernike na “veliki oblak svjedoka” – Božje sluge koji su izdržali razne kušnje zahvaljujući snazi koju su dobili od Jehove (Hebr. 12:1). Pavao je dobro znao koliku snagu imaju životne priče Jehovinih slugu iz prošlosti koji su hrabro podnijeli razne nevolje. Znao je da takva iskustva mogu njegovoj braći i sestrama uliti hrabrost i pomoći im da usmjere pogled na “grad živog Boga” (Hebr. 12:22). Isto je i s nama danas. Tko se od nas nije ohrabrio kad je čitao o tome kako je Jehova pomogao Gideonu, Baraku, Davidu, Samuelu i još mnogim drugima? (Hebr. 11:32–35; w22.08 35:5-6).

Mrtvima će se suditi prema “njihovim djelima”. Na koja se to djela misli? Djela koja su činili prije nego što su umrli? Ne. Sjeti se da su oni koji su umrli oslobođeni svojih grijeha. Prema tome, izraz “njihova djela” ne može se odnositi na ono što su ti ljudi činili prije svoje smrti. Naprotiv, taj se izraz odnosi na to kako će reagirati i što će raditi kad ih se bude poučavalo u novom svijetu. Čak će i vjerni Božji sluge poput Noe, Samuela, Davida i Danijela trebati učiti o Isusu Kristu i pokazati vjeru u njegovu žrtvu. Koliko će tek onda nepravedni trebati učiti! Što će biti s onima koji odbace divnu priliku da im imena budu trajno zapisana u knjigu života? Otkrivenje 20:15 kaže: “Svatko čije ime nije bilo zapisano u knjizi života, bio je bačen u vatreno jezero.” Da, ti će ljudi biti zauvijek uništeni. Stoga je izuzetno važno da učinimo sve što možemo kako bi naše ime bilo zapisano u knjizi života i kako bi ostalo ondje! (w22.09 39:17-19).

Mnoge odluke povezane s našim zdravljem i liječenjem donosimo na temelju svoje biblijski oblikovane savjesti (1. Tim. 3:9). Dok donosimo takve odluke i razgovaramo s drugima o njima, dobro je da imamo na umu načelo iz Filipljanima 4:5: “Neka vaša razumnost bude poznata svim ljudima.” Razumnost će nam pomoći da ne budemo pretjerano zabrinuti zbog svog zdravlja. Mi volimo i poštujemo svoju braću i sestre, čak i ako se njihove odluke razlikuju od naših (Rim. 14:10–12). Svoju zahvalnost Jehovi, Izvoru života, pokazujemo tako što čuvamo svoje zdravlje i život i služimo mu najbolje što možemo (Otkr. 4:11). Istina, svakoga od nas može zadesiti bolest ili neka nesreća. Ali naš Stvoritelj nije nam namijenio takav život. On će nam uskoro podariti vječni život bez boli i patnje (Otkr. 21:4). A dok to vrijeme ne dođe, budimo sretni što smo živi i što možemo služiti Jehovi, našem nebeskom Ocu koji nas jako voli! (w23.02 9:17-18).

Jehova je jasno pokazao da ima vlast nad svim svjetovnim vladarima (Rim. 13:1). Razmotrimo tri primjera. Egipatski faraon porobio je Jehovin narod te je uporno odbijao pustiti ga. No Bog je oslobodio svoj narod i prouzročio je da faraon izgubi život u Crvenom moru (Izl. 14:26–28; Psal. 136:15). Babilonski kralj Belšasar na jednoj se gozbi oholo “usprotivio Gospodaru neba”, Jehovi Bogu, te je umjesto njega hvalio “bogove od srebra i zlata” (Dan. 5:22, 23). No Jehova je ponizio tog bahatog čovjeka. “Još iste noći” Belšasar je bio ubijen, a njegovo je kraljevstvo “predano Medijcima i Perzijancima” (Dan. 5:30, 31). Herod Agripa I., kralj Palestine, dao je ubiti apostola Jakova, a zatim je bacio u zatvor apostola Petra, kojeg je također namjeravao ubiti. No Jehova je spriječio Heroda da izvrši svoju zlu namjeru. “Jehovin je anđeo odmah na Heroda poslao bolest”, i on je umro (Djela 12:1–5, 21–23; w22.10 42:12).

Dok čitamo o tome kako se Jehova u prošlosti brinuo za svoje vjerne sluge, naša nada postaje još snažnija. Sve što je napisano u Božjoj Riječi, “napisano je nama za pouku kako bismo zahvaljujući svojoj ustrajnosti i utjesi iz Pisama imali nadu” (Rim. 15:4). Razmišljajmo o tome kako je Jehova dosad ispunio svoja obećanja. Razmotrimo što je Bog učinio za Abrahama i Saru. Oni su bili u godinama kad više nisu mogli imati djece. Pa ipak, Bog im je obećao da će dobiti sina (Post. 18:10). Kako je Abraham reagirao kad je čuo to obećanje? Biblija kaže: “Imao je nadu i vjerovao je da će postati ocem mnogih naroda” (Rim. 4:18). Iako se, gledano ljudskim očima, situacija činila beznadna, Abraham je čvrsto vjerovao da će Jehova ispuniti svoje obećanje. Taj se vjerni Božji sluga nije razočarao (Rim. 4:19–21). Takvi izvještaji uče nas da uvijek možemo računati na to da će Jehova ispuniti svoja obećanja (w22.10 44:13-14).

Te su se riječi ispunile kad su Židovi bili oslobođeni iz Babilona. Jehova je doista bio njihov Veliki Učitelj. Zahvaljujući njegovom vodstvu narod mu je opet počeo služiti onako kako on to želi. I mi smo danas jako sretni što je Jehova naš Veliki Učitelj. Izaija Božje sluge prikazuje kao učenike koje Jehova poučava. Izaija kaže: “Svojim očima gledat [ćeš] svog Velikog Učitelja.” U toj usporedbi učitelj je prikazan kako stoji pred svojim učenicima, a oni s poštovanjem gledaju u njega i upijaju svaku njegovu riječ. Za nas je velika čast što nas poučava naš Bog, Jehova. Kako nas on to poučava? Putem svoje organizacije. Nismo li zahvalni za jasne upute i vodstvo koje dobivamo preko Jehovine organizacije? Pouke koje dobivamo na našim sastancima, putem naših publikacija, raznih sadržaja na JW Broadcastingu i na brojne druge načine pomažu nam da se lakše nosimo s ovim teškim vremenima i da ostanemo radosni (w22.11 46:8-9).

Kad je govorio o svršetku židovskog poretka i o svršetku poretka u kojem živimo mi danas, Isus je rekao: “Nitko ne zna kad će doći taj dan i čas – ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac.” Zatim je upozorio sve svoje učenike da budu budni i da bdiju (Mar. 13:32–37). U 1. stoljeću kršćani koji su živjeli u Judeji trebali su biti na oprezu, odnosno trebali su ostati duhovno budni. Njihov život ovisio je o tome. Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Kad vidite da je Jeruzalem opkolila vojska i utaborila se oko njega, tada znajte da se približilo njegovo opustošenje.” Taj događaj bio je znak da trebaju poslušati Isusovo upozorenje i pobjeći u gore (Luka 21:20, 21). Oni koji su poslušali to upozorenje, preživjeli su razorenje Jeruzalema. Mi danas živimo u vremenu kad se približava kraj ovog zlog svijeta. Zato i mi moramo biti na oprezu i ostati duhovno budni (w23.02 8:1-3).

Jehova uči svoje sluge da budu pošteni i pravedni. Tako im pomaže da izgrade samopoštovanje i imaju unutarnji mir (Izr. 13:5, 6). Pomaže li Jehova i tebi na takav način otkad proučavaš Bibliju? Dosad si se uvjerio da su Jehovini savjeti najbolji i da mogu pomoći svim ljudima, pa tako i tebi (Psal. 77:13). Zbog toga sigurno želiš činiti ono što Bog smatra ispravnim (Mat. 6:33). Želiš braniti istinu i opovrgnuti klevete kojima Sotona ocrnjuje našeg Boga, Jehovu. Kako to možeš činiti? Ti možeš izabrati način života kojim takoreći poručuješ drugima: “Ja ne slušam Sotonine laži, nego branim istinu. Jehova je moj vrhovni vladar i želim činiti ono što on smatra ispravnim.” Kako konkretno možeš pokazati da imaš takav stav? U molitvi predaj svoj život Jehovi i zatim tu odluku javno potvrdi krštenjem. Ljubav prema istini i pravdi može biti snažan poticaj da se odlučiš na taj korak (w23.03 10:4-5).

Postoji jedna vrsta mira koja je ovom svijetu potpuno nepoznata. To je “Božji mir”, spokoj koji proizlazi iz dragocjenog odnosa s našim nebeskim Ocem. Kad imamo Božji mir, osjećamo se sigurno i zaštićeno (Filip. 4:6, 7). Imamo blizak odnos s drugima koji vole Jehovu. Isto tako, imamo prisan odnos s Jehovom, koji se u Bibliji naziva “Bog mira” (1. Sol. 5:23). Ako dobro poznajemo svog Oca, ako se uzdamo u njega i poslušni smo mu, to nam može puno pomoći kad se nađemo u teškoj situaciji. Tada Božji mir može utješiti naše tjeskobno srce. Možemo li stvarno imati Božji mir kad se suočimo s nekom kriznom situacijom, kao što je epidemija opasne bolesti, prirodna katastrofa, rat ili progon? Ako se nađemo u nekoj od tih situacija, mogu nas obuzeti strah i tjeskoba. Mnoga naša braća i sestre primijenili su Isusov savjet iz današnjeg citata kad su se suočili s teškim kušnjama. Uz Jehovinu pomoć uspjeli su pronaći mir (w22.12 51:1-2).

Ne možemo utjecati na sve što nam se događa u životu. Zato je važno imati na umu da naša vrijednost u Jehovinim očima ne ovisi o službi koju vršimo. Isto tako, važno je da svoju službu ili teokratske zadatke ne uspoređujemo s onim što drugi imaju (Gal. 6:4). Zato je važno da razmišljamo o tome kako mi možemo pomagati drugima i služiti Jehovi. Da bi mogao u većoj mjeri služiti Jehovi, trebaš voditi jednostavan život i izbjegavati nepotrebne dugove. Postavljaj si manje ciljeve kako bi s vremenom mogao ostvariti one dugoročne. Ako bi jednog dana volio postati stalni pionir, zašto ne bi već sada služio kao stalni pomoćni pionir? Ako ti je cilj da budeš sluga pomoćnik, možeš li više vremena provoditi u službi propovijedanja? Iskustvo koje sada stekneš može ti omogućiti da u budućnosti prihvatiš dodatna zaduženja i odgovornosti. Daj sve od sebe da svaki zadatak obaviš najbolje što možeš (w22.04 18:16-17).

Jehova nam može pomoći da se lakše nosimo sa životnim problemima i da mu služimo radosna srca. Kad se molimo našem Bogu u vezi s nečim što nas muči, on bi nam najprije mogao dati snage da se nosimo s tom situacijom. A ako kušnja potraje duže nego što smo očekivali, možda ćemo puno puta morati moliti Jehovu za snagu da ustrajemo. On nas zapravo i poziva da mu se ustrajno molimo. To se može zaključiti iz Izaijinih riječi: “Ne dajte [Jehovi] mira” (Iza. 62:7). Što to znači? Trebamo se moliti toliko uporno i ustrajno da Jehova, takoreći, nema mira od nas. Izaijine riječi podsjećaju nas na Isusove usporedbe koje govore o važnosti molitve, a zapisane su u Luki 11:8–10, 13. Isus nas ondje potiče da neprestano tražimo Boga da nam da svoj sveti duh. Isto tako, možemo moliti Jehovu za vodstvo koje nam je potrebno da bismo mogli donijeti mudre odluke (w22.11 46:1, 6-7).

Ti i tvoja obitelj možete se već sada pripremiti za progonstvo. Nemojte razmišljati o tome što bi vam se sve loše moglo dogoditi. Umjesto toga ojačajte svoje prijateljstvo s Jehovom, a pomozite i svojoj djeci da se još više zbliže s njim. Ako ste ponekad tjeskobni i zabrinuti, recite Jehovi sve što vas tišti (Psal. 62:7, 8). Kao obitelj razgovarajte o tome koje sve razloge imate da se pouzdate u njega. Dobro je da pripremite svoju djecu na progonstvo, kao što ih pripremate i za moguće katastrofe i slične krizne situacije. Ako ih naučite da se uvijek uzdaju u Jehovu, ona će biti hrabra i u svom će srcu osjećati mir. Božji mir pomaže nam da se osjećamo sigurno i zaštićeno (Filip. 4:6, 7). Taj mir koji Jehova daje omogućava nam da osjećamo spokoj u srcu unatoč progonu, opasnim bolestima i raznim katastrofama s kojima se danas možemo suočiti. Jehova potiče požrtvovne starješine da se kao pastiri dobro brinu za nas. Osim toga, svima nama daje priliku da pomažemo jedni drugima. Mir koji sada imamo pomaže nam da se pripremimo za teže kušnje koje nam predstoje, pa tako i za “veliku nevolju” (Mat. 24:21; w22.12 52:17-18).

Ako nas progoni osjećaj krivnje zbog teških grijeha koje smo možda učinili u prošlosti, jako je važno da se oslobodimo tog bremena. Naravno da nikad nećemo namjerno griješiti, računajući da će nam Bog oprostiti na temelju otkupne žrtve (Hebr. 10:26–31). No možemo biti sigurni da će nam Jehova velikodušno oprostiti ako smo se iskreno pokajali, zamolili njega i starješine za pomoć i promijenili svoj način postupanja (Iza. 55:7; Djela 3:19). Otkupna žrtva sasvim sigurno može pokriti sve naše grijehe i omogućiti ljudima da žive u raju. Taj život nipošto neće biti dosadan. Uvijek ćemo moći upoznavati zanimljive ljude i uživati u korisnom i smislenom poslu. Što je najbolje od svega, svaki dan imat ćemo priliku još bolje upoznati svog nebeskog Oca i uživati u njegovim divnim darovima. Uvijek ćemo moći naučiti nešto novo o njemu. Osim toga, zamisli samo koliko toga još možemo naučiti o njegovim djelima stvaranja (w22.12 50:17, 19).

“Žena” nikako nije mogla biti Eva. Proročanstvo kaže da će ženin potomak “zdrobiti glavu” zmiji, a zmija je Sotona, zlo duhovno stvorenje. Zato nijedan Evin nesavršeni potomak od krvi i mesa ne bi mogao njemu zdrobiti glavu. Tko bi onda mogao uništiti Sotonu? Posljednja biblijska knjiga otkriva identitet žene iz Postanka 3:15 (Otkr. 12:1, 2, 5, 10). To nije neka žena ovdje na Zemlji. Riječ je o simboličnoj ženi. Ona ima mjesec pod svojim nogama, a na glavi krunu od 12 zvijezda. Osim toga, rodila je posve neobično dijete – Božje kraljevstvo. Kraljevstvo je na nebu, pa tako i žena mora biti na nebu. Ta žena predočava nebeski dio Jehovine organizacije, koji čine njegovi vjerni anđeli (Gal. 4:26). Božja Riječ pomaže nam utvrditi i tko je glavni potomak žene. On je trebao doći iz Abrahamove loze (Post. 22:15–18; w22.07 30:6-8).

Biblija, dar koji smo dobili od Jehove, puna je mudrih savjeta. Biblijski savjeti dobro utječu na ljude. Štoviše, Biblija mijenja živote ljudi. Mojsije, kojeg je Bog nadahnuo da napiše prve knjige Biblije, rekao je Božjem narodu, Izraelu: “To za vas nisu prazne riječi, nego vam one znače život” (Pnz. 32:47). Oni koji su bili poslušni Božjoj Riječi, mogli su živjeti sretno i imati uspjeha u onome što su radili (Psal. 1:2, 3). Vrijeme nije razorilo snagu Božje Riječi niti oslabilo njenu moć da mijenja živote ljudi nabolje. Biblijska načela su mudra, vječna, neprolazna. U svakom razdoblju povijesti pokazala su se korisnima za ljude. Kad čitamo tu svetu knjigu i razmišljamo o onome što učimo iz nje, njen autor koristi svoj moćni sveti duh kako bi nam pomogao uvidjeti na koji način možemo primijeniti njene savjete u svom životu (Psal. 119:27; Mal. 3:16; Hebr. 4:12). Autor Biblije je živ – on nam žarko želi pomoći. Zar to nije snažan motiv da redovito čitamo Bibliju? (w23.02 6:5-6).

Iz 13. poglavlja Otkrivenja saznajemo da je sedma glava, odnosno britansko-američka svjetska sila, ujedno zvijer koja ima “dva roga kao janje”, ali govori “kao zmaj”. U 16. i 19. poglavlju Otkrivenja ta se zvijer naziva i “lažni prorok” (Otkr. 16:13; 19:20). U viziji koju je Ivan vidio ta je zvijer činila “velika čuda, čak je spuštala vatru s neba na zemlju naočigled ljudi” (Otkr. 13:11–15). Danijel je prorekao nešto slično, naime da će britansko-američka svjetska sila izazvati “strahovita razaranja” (Dan. 8:19, 23, 24). Upravo se to i dogodilo tijekom Drugog svjetskog rata. Dvije atomske bombe koje su dovele do završetka rata nastale su zahvaljujući udruženim naporima britanskih i američkih znanstvenika. Moglo bi se reći da je na taj način britansko-američka svjetska sila spustila “vatru s neba na zemlju” (w22.05 20:9).