Svibanj

Nakon što je vidio one koji će vladati s Isusom na nebu, Ivan je vidio “veliko mnoštvo”. Za razliku od 144 000 tu grupu nitko nije mogao izbrojiti. Što saznajemo o njima? Ivanu je rečeno: “To su oni koji dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi” (Otkr. 7:14). Nakon što preživi veliku nevolju, to “veliko mnoštvo” živjet će ovdje na Zemlji i dobit će divne blagoslove (Psal. 37:9–11, 27–29; Izr. 2:21, 22; Otkr. 7:16, 17). Vidimo li sebe u opisu iz 7. poglavlja Otkrivenja, bez obzira na to nadamo li se životu na nebu ili ovdje na Zemlji? Trebali bismo se vidjeti. Obje grupe Božjih slugu čeka uistinu predivna budućnost! Kad dođe to vrijeme, bit ćemo presretni što smo stali na Jehovinu stranu i poduprli njegovu vlast (w22.05 21:6-7).

Ako si se ikad našao pred nekom važnom odlukom, sigurno si se molio za mudrost jer si znao da ti je ona potrebna (Jak. 1:5). Kralj Salamun je napisao: “Mudrost je najvažnija” (Izr. 4:7). Naravno, Salamun nije govorio o bilo kakvoj mudrosti. On je govorio o mudrosti koju daje Jehova. No može li nam Božja mudrost pomoći da izađemo na kraj s problemima s kojima se mi danas borimo? Da, može. Kako možemo postati istinski mudri? Između ostalog, tako da proučavamo i primjenjujemo savjete dvojice ljudi koji su nadaleko poznati po svojoj mudrosti. Najprije se prisjetimo što možemo naučiti od Salamuna. Biblija kaže da je Bog Salamunu “podario vrlo veliku mudrost i iznimnu razboritost” (1. Kralj. 4:29). Zatim se prisjetimo što možemo naučiti od Isusa, najmudrijeg čovjeka koji je ikad živio (Mat. 12:42). O Isusu je bilo prorečeno: “Na njemu će počivati Jehovin duh, duh mudrosti i razboritosti” (Iza. 11:2; w22.05 22:1-2).

Nikad nismo prestari da bismo si postavljali duhovne ciljeve i ostvarivali ih. U to se osvjedočila i naša sestra Beverley, koja ima 75 godina. Ona je imala ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih je teško hodala. No silno je željela sudjelovati u akciji s pozivnicama za obilježavanje Kristove smrti. Zato si je postavila neke konkretne ciljeve i bila je jako sretna kad ih je ostvarila. Njena požrtvovnost motivirala je i druge da što revnije propovijedaju. Jehova jako cijeni trud naše ostarjele braće i sestara, čak i ako zbog svojih okolnosti ne mogu učiniti puno (Psal. 71:17). Postavljaj si ciljeve koje ćeš moći ostvariti. Razvijaj osobine zbog kojih ćeš se još više zbližiti s Jehovom. Trudi se steći vještine koje će ti omogućiti da još više toga činiš za našeg Boga i njegovu organizaciju. Traži načine da u još većoj mjeri služiš svojoj braći i sestrama. Ugledaj se na Timoteja i daj sve od sebe “kako bi tvoj napredak bio očit svima”, a Jehova će bogato blagosloviti tvoj trud (1. Tim. 4:15; w22.04 18:18-19).

No što ako unatoč svem tvom trudu jedno od tvoje djece kaže da više ne želi služiti Jehovi? Nemoj odmah zaključiti da si zakazao kao roditelj. Jehova je svima nama – pa tako i tvom djetetu – dao slobodnu volju. Dakle, možemo sami odlučiti hoćemo li služiti Bogu ili ne. Nemoj gubiti nadu da će mu se tvoje dijete jednog dana vratiti. Sjeti se usporedbe o rasipnom sinu (Luka 15:11–19, 22–24). Taj je mladić stvarno duboko zaglibio i činio mnoge loše stvari, ali na kraju se ipak vratio ocu. Roditelji, Jehova vam je povjerio uistinu divan zadatak – imate priliku odgojiti novi naraštaj Jehovinih slugu (Psal. 78:4–6). Svjesni smo da to nije nimalo lako i želimo vas najiskrenije pohvaliti za to što u svoju djecu neumorno usađujete ljubav prema Jehovi i poučavate ih u skladu s njegovim načelima. Znajte da se naš nebeski Otac pun ljubavi jako raduje tome (Efež. 6:4; w22.05 23:16-18).

Da bi u skupštini vladali mir i jedinstvo, svatko od nas treba služiti Jehovi najbolje što može. Razmotrimo primjer kršćana u 1. stoljeću. Oni su dobili razne darove i vršili različite službe (1. Kor. 12:4, 7–11). No to nije bio razlog da među njima dolazi do podjela i suparništva. Pavao je svakoga od njih potaknuo da čini ono što je potrebno kako bi svi zajedno “izgrađivali Kristovo tijelo”. On je Efežanima napisao: “Kad svaki dio tijela izvršava svoju ulogu, tijelo raste i samo sebe izgrađuje u ljubavi” (Efež. 4:1–3, 11, 12). Oni koji su tako postupali promicali su mir i jedinstvo. Te divne osobine i danas dolaze do izražaja u našim skupštinama. Bori se protiv toga da se uspoređuješ s drugima. Umjesto toga uči od Isusa i trudi se pokazivati njegove lijepe osobine. Budi uvjeren da Jehova “nije nepravedan, pa da zaboravi” sve što si učinio za njega (Hebr. 6:10). On cijeni to što se trudiš davati mu sve od sebe (w22.04 16:15-16).

Veliko je olakšanje znati da ne trebamo mi odlučivati o tome zaslužuje li grešnik oproštenje. O tome odlučuje Jehova. No nešto ipak trebamo odlučiti. Što to? Naprimjer, netko nas može povrijediti – možda čak učiniti težak grijeh – ali onda nam se ispriča i zamoli nas za oprost. U nekoj drugoj situaciji osoba možda to neće učiniti. Pa ipak, mi možemo odlučiti da ćemo oprostiti toj osobi u tom smislu što više nećemo biti ogorčeni i ljutiti se na nju. Realno gledano, to nije uvijek lako. Možda će nam trebati puno vremena i truda, naročito ako nas je netko duboko povrijedio. No to što smo nekome oprostili ne znači da opravdavamo grijeh koji je on počinio. U Stražarskoj kuli od 15. rujna 1994. pisalo je: “Za kršćanina opraštanje znači s punim povjerenjem prepustiti stvar Jehovi u ruke. On je pravedni Sudac cijelog svemira i on će izvršiti pravdu u pravo vrijeme” (w22.06 25:6-7).

Jehova je obećao da će u naše vrijeme ujediniti ljude iz svakog naroda, plemena i jezika kako bi mu svi zajedno služili. Biblija taj jedinstveni narod naziva “veliko mnoštvo” (Otkr. 7:9, 10). Taj se narod sastoji od muškaraca, žena i djece iz raznih dijelova svijeta koji se po mnogočemu razlikuju. Unatoč tome oni su jedna velika međunarodna obitelj u kojoj vlada mir (Psal. 133:1; Ivan 10:16). Oni su uvijek spremni govoriti o svojoj nadi u bolji svijet svima koji ih žele slušati (Mat. 28:19, 20; Otkr. 14:6, 7; 22:17). Ako si i ti dio tog velikog mnoštva, sigurno ti puno znači nada u to da je pred nama divna budućnost. Ðavo želi da izgubiš nadu u bolju budućnost. On te želi uvjeriti da Jehova neće ispuniti svoja obećanja. Ako nas Sotona uspije lišiti naše nade, izgubit ćemo hrabrost i čak bismo mogli prestati služiti Jehovi (w22.06 27:2-3).

Naša čvrsta nada pomaže nam da prebrodimo teške kušnje zato što smo sigurni da su pred nama ljepša i mirnija vremena. Ne zaboravimo, Isus nas je upozorio da ćemo biti progonjeni (Ivan 15:20). Dakle, razmišljanje o nagradi koja nas čeka pomaže nam da ostanemo na kršćanskom putu i postojano služimo Jehovi. Razmisli o tome kako je nada pomogla Isusu da ostane vjeran Bogu iako je znao da ga čeka okrutna smrt. Na Pedesetnicu 33. godine apostol Petar citirao je proročanstvo iz Psalama koje na predivan način opisuje kako je nada davala Isusu snagu i mir: “Živjet ću u nadi jer ti me nećeš ostaviti u grobu niti ćeš dopustiti da se tvoj vjerni sluga raspadne. (...) Silno ću se obradovati kad stanem pred tebe” (Djela 2:25–28; Psal. 16:8–11). Isus je imao čvrstu nadu da će ga Bog uskrsnuti i jedva je čekao da ponovno bude sa svojim Ocem na nebu (Hebr. 12:2, 3; w22.10 44:4-5).

Jednom prilikom apostoli Jakov i Ivan poslali su svoju majku da zamoli Isusa da im da istaknuta mjesta u Kraljevstvu (Mat. 20:20, 21). Time su Jakov i Ivan pokazali da imaju problema s ponosom i ambicioznošću (Izr. 16:18). U toj prilici nisu samo Jakov i Ivan pokazali loše osobine. Zapazi kako su drugi apostoli reagirali: “Kad su to čula ostala desetorica, naljutila su se na dva brata” (Mat. 20:24). Lako je moguće da su se drugi apostoli posvađali s Jakovom i Ivanom. Kako je Isus postupio u toj situaciji? Nije se naljutio. Nije rekao: “Naći ću bolje apostole, ljude koji će biti ponizniji i koji će se uvijek s ljubavlju ophoditi jedni s drugima.” Umjesto toga Isus je strpljivo razgovarao s njima jer je znao da žele ispravno postupati (Mat. 20:25–28). I dalje se s ljubavlju ophodio s njima (w23.03 14:10-13).

Dosad si već postigao puno toga. Marljivo si proučavao Bibliju, možda čak i više godina. Tako si se uvjerio da je Biblija Božja Riječ. No što je još važnije, upoznao si i zavolio autora te svete knjige. Toliko si zavolio Jehovu da si mu odlučio predati svoj život i krstiti se. To je najbolja odluka koju si mogao donijeti. I prije nego što si se krstio tvoja se vjera sigurno više puta našla na ispitu. Kako vrijeme bude prolazilo, suočit ćeš se i s nekim novim kušnjama. Sotona će pokušavati oslabiti tvoju ljubav prema Jehovi i navesti te da mu okreneš leđa (Efež. 4:14). Nipošto nemoj dozvoliti da se to dogodi. Što ti može pomoći da ostaneš vjeran Jehovi i ispuniš obećanje koje si dao kad si mu predao svoj život? Moraš davati sve od sebe kako bi napredovao prema kršćanskoj zrelosti (Hebr. 6:1; w22.08 32:1-2).

Svaki član obitelji treba paziti da drugima ne otkriva privatne obiteljske stvari koje nisu za svačije uši. Naprimjer, žena možda ima neku naviku koja je njenom mužu smiješna. Hoće li on drugima pričati o tome i tako je dovoditi u neugodnu situaciju? Naravno da neće! Muž voli svoju ženu i nikada ne bi želio učiniti nešto čime bi je povrijedio (Efež. 5:33). I tinejdžeri žele da se poštuje njihovo dostojanstvo. Važno je da roditelji imaju to na umu. Oni ne bi smjeli ponižavati svoju djecu tako da drugima govore o njihovim greškama i manama (Kol. 3:21). Djeca trebaju naučiti da pred drugima ne govore stvari zbog kojih bi ostalim članovima obitelji moglo biti neugodno. Ako svi u obitelji paze da ne otkrivaju drugima privatne obiteljske stvari, to će ih još više zbližiti i povezati (w22.09 38:9).

Jehova je razgovarao s Jobom te ga je podsjetio na to da je on beskrajno mudar i da se s ljubavlju brine za svoja stvorenja. Govorio mu je o mnogim zadivljujućim životinjama (Job 38:1, 2; 39:9, 13, 19, 27; 40:15; 41:1, 2). Osim toga, ojačao je i utješio Joba preko svog vjernog mladog sluge Elihua. Elihu je podsjetio Joba da Jehova uvijek nagrađuje svoje sluge zbog njihove ustrajnosti. No Jehova je potaknuo Elihua i da Jobu s ljubavlju pruži savjete koji su mu bili potrebni. Elihu je podsjetio Joba na to koliko je on malen u odnosu na Jehovu, Stvoritelja čitavog svemira. Na taj način pomogao mu je da sagleda širu sliku i da ne bude toliko zaokupljen samim sobom. Jehova je Jobu dao i jedan zadatak. Rekao mu je da se pomoli za svoja tri prijatelja koja su zgriješila (Job 42:8–10). A kako Jehova nama pomaže kad se suočavamo s teškim kušnjama? Jehova neće s nama izravno razgovarati kao što je razgovarao s Jobom, ali on ipak komunicira s nama. Obraća nam se putem svoje Riječi, Biblije (Rim. 15:4; w22.08 33:10-11).

U skupštini u Rimu bilo je i židovskih i nežidovskih kršćana. Kad je Mojsijev zakon bio ukinut, prestale su vrijediti i odredbe po kojima je bilo zabranjeno jesti određene vrste hrane (Mar. 7:19). Otad su neki židovski kršćani smatrali da mogu jesti svu hranu. No drugi nisu htjeli jesti hranu koja im je prije bila zabranjena. Zbog toga je u skupštini došlo do podjela. Apostol Pavao je zato istaknuo koliko je važno sačuvati mir u skupštini. Na taj način pomogao je svojim suvjernicima uvidjeti koliko takve prepirke mogu štetiti i pojedincima i cijeloj skupštini (Rim. 14:19, 20). Pavao je bio spreman i kod sebe činiti neke promjene samo da ne bi druge navodio na spoticanje (1. Kor. 9:19–22). Poput njega, i mi možemo izgrađivati druge i čuvati mir ako ne pravimo sporno pitanje oko nečega što je stvar osobnog ukusa (w22.08 35:7).

Ako težimo za ostvarenjem nekog cilja koji je povezan sa službom Jehovi, sigurno ulažemo puno truda da bismo ga ostvarili. Isto je i kad težimo za pravednošću. A Jehova će nam strpljivo pomagati da napredujemo i s vremenom budemo sve bolji (Psal. 84:5, 7). Jehova nas s ljubavlju podsjeća da njegova pravedna mjerila nisu nešto što nas opterećuje (1. Ivan. 5:3). Dapače, ona nas štite, a ta nam je zaštita potrebna svaki dan. Sjeti se duhovne bojne opreme koju je apostol Pavao usporedio s bojnom opremom jednog vojnika (Efež. 6:14–18). Koji je dio te opreme štitio vojnikovo srce? Oklop koji je nosio na prsima. Tako i mi na prsima imamo “oklop pravednosti”, koji predočava Jehovina pravedna mjerila. Kao što oklop štiti doslovno srce, tako i Jehovina pravedna mjerila mogu zaštititi naše simbolično srce, ono što smo mi u svojoj nutrini. Zato je izuzetno važno da uz svu drugu duhovnu bojnu opremu imaš na sebi i oklop pravednosti (Izr. 4:23; w22.08 36:13-14).

Božja Riječ već je tisućama godina mudar životni vodič vjernim Božjim slugama. Kako je to moguće? Jehova se pobrinuo da se tekst njegove Riječi prepisuje. Oni koji su je prepisivali, bili su nesavršeni, ali bili su izuzetno pažljivi. Jedan bibličar je o hebrejskim knjigama Biblije rekao: “Sa sigurnošću se može reći da nijedno drugo djelo iz starog doba nije sačuvano u obliku koji je tako vjeran izvorniku.” Možemo biti sigurni da danas u Bibliji čitamo misli njenog autora, Jehove. Od Jehove dolazi “svaki dobar dar i svaki savršen poklon”, a Biblija je jedan od najboljih darova koje nam je Jehova dao (Jak. 1:17). Svaki dar govori nam nešto o onome tko ga daje – koliko dobro poznaje nas i naše potrebe. Slično je i s Biblijom. Kad je istražujemo, možemo puno naučiti o Jehovi, koji nam je dao taj dragocjeni dar. Ona nam pokazuje koliko on dobro poznaje nas i naše potrebe (w23.02 6:3-4).

Kako li će biti predivno kad tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine umrli počnu uskrsavati ovdje na Zemlji. Svi koji su izgubili svoje voljene jedva čekaju da ih ponovno vide. A i Jehova se tako osjeća (Job 14:15). Zamisli samo kakva će radost zavladati po cijeloj Zemlji kad ljudi budu dočekivali svoje voljene umrle! “Pravedne” – one čija su imena zapisana u knjizi života – čeka “uskrsnuće u život” (Djela 24:15; Ivan 5:29). Mnogi naši voljeni vjerojatno će biti među onima koji će uskrsnuti ubrzo nakon Harmagedona. S druge strane, “nepravedne” – u koje spadaju oni koji za života nisu imali dovoljno prilika da upoznaju Jehovu i vjerno mu služe – čeka “uskrsnuće za sud”. Sve te uskrsnule trebat će poučiti mnogočemu (Iza. 26:9; 61:11). Zbog toga će se na Zemlji provoditi najveći obrazovni program u čitavoj ljudskoj povijesti (Iza. 11:10; w22.09 40:1-2).

Jehova je pokazao da je jači od moćnih saveza koje sklapaju ljudski vladari. Kad su udružene snage kanaanskih kraljeva napale Izraela, Jehova se borio za svoj narod te mu omogućio da ih porazi i osvoji velik dio Obećane zemlje (Još. 11:4–6, 20; 12:1, 7, 24). Jehova je puno puta dokazao da je on Najviši, da iznad njega nema nikoga. Kad se babilonski kralj Nebukadnezar hvalisao svojom velikom moći, slavom i veličanstvenosti, umjesto da ponizno prizna da Jehova zaslužuje svu slavu i čast, Bog ga je kaznio tako što je prouzročio da izgubi razum. Nakon što mu se vratio razum, Nebukadnezar je “hvalio Svevišnjega” i priznao da je “[Jehovina] vlast vječna vlast”. Potom je dodao: “Nema nikoga tko ga može zaustaviti” (Dan. 4:30, 33–35). Psalmist je napisao: “Sretan je narod kojem je Bog Jehova, narod koji je on odabrao da bude njegovo vlasništvo” (Psal. 33:12). Zaista imamo razloga biti odani Jehovi! (w22.10 42:13-15).

Mnoga biblijska proročanstva koja su se dosad već ispunila jačaju našu vjeru u to da će se ostvariti i Božja obećanja koja se tiču budućnosti. Mi se osjećamo kao i psalmist koji je u molitvi rekao Jehovi: “Čeznem za spasenjem koje ti daješ, jer uzdam se u tvoju riječ” (Psal. 119:81). Putem svoje Riječi, Biblije, Jehova nam s ljubavlju daje nadu i obećava lijepu budućnost (Jer. 29:11). Naša budućnost ne ovisi ni o kakvim ljudskim naporima ili ostvarenjima, nego o Jehovinim obećanjima. Stoga nastavimo revno proučavati biblijska proročanstva i tako jačati svoje povjerenje u Božju Riječ. Osvrnimo se na još jedan dokaz da možemo imati povjerenja u Bibliju. Brojna iskustva pokazuju koliko Biblija pomaže ljudima kad postupaju po njenim mudrim savjetima (Psal. 119:66, 138). Naprimjer, mnogi supružnici koji su prije imali toliko problema da su se htjeli razvesti sada imaju čvrst i sretan brak. Njihova djeca odrastaju u složnoj i sretnoj kršćanskoj obitelji te se osjećaju sigurno i voljeno (Efež. 5:22–29; w23.01 1:12-13).

Pokušaj se sjetiti kako si ti osobno imao koristi od ispunjenja nekih obećanja zapisanih u Božjoj Riječi. Naprimjer, Isus je obećao da će se njegov Otac brinuti da imaš ono što ti je potrebno za život (Mat. 6:32, 33). Isto tako, Isus je obećao da će ti Jehova dati sveti duh kad ga moliš za to (Luka 11:13). Jehova je doista održao ta obećanja. Vjerojatno se možeš sjetiti još nekih obećanja koja je Jehova ispunio i tako pomogao tebi osobno. Naprimjer, on je obećao da će te tješiti i duhovno hraniti te da će ti oprostiti prijestupe (Mat. 6:14; 24:45; 2. Kor. 1:3). Budeš li razmišljao o tome što je Bog dosad već učinio za tebe, to će dodatno ojačati tvoju nadu i vjeru u ono što će učiniti za tebe u budućnosti. Mi smo sigurni da će Jehova ispuniti ono što je obećao. Psalmist je doista bio u pravu kad je rekao: “Sretan je čovjek (...) koji se uzda u Jehovu, svog Boga, (...) onoga koji je uvijek vjeran” (Psal. 146:5, 6; w22.10 44:15, 17).

Odnosi li se to proročanstvo o duhovnoj obnovi i na nas danas? Da, naravno! U kom smislu? Od 1919. milijuni ljudi oslobodili su se okova Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije. Jehova ih je doveo u jednu simboličnu zemlju, koja je puno bolja i ljepša od drevne Obećane zemlje. Doveo ih je u duhovni raj (Iza. 51:3; 66:8). Od 1919. u duhovnom raju žive pomazani kršćani. S vremenom su im se ondje pridružili i oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji, “druge ovce”. I oni uživaju u obilju Jehovinih blagoslova (Ivan 10:16; Iza. 25:6; 65:13). Duhovni raj postoji u svim dijelovima svijeta. Dakle, bez obzira na to gdje živimo, možemo biti dio duhovnog raja sve dok nam je štovanje Jehove najvažnije u životu (w22.11 46:12-15).

Je li ti teško shvatiti da Jehova živi vječno i da on oduvijek postoji? (Iza. 40:28). Ako je tako, znaj da nisi jedini. Mnogima je teško to pojmiti. Elihu je rekao o Bogu: “Broj njegovih godina ne može se dokučiti” (Job 36:26). No to što mi nešto ne možemo razumjeti ne znači da to nije istina. Naprimjer, mi ne možemo u potpunosti razumjeti pravu prirodu svjetlosti. No znači li to da svjetlost ne postoji? Naravno da ne. Slično tome mi ljudi možda nikad nećemo moći sasvim razumjeti kako to da Jehova oduvijek postoji i da će uvijek postojati. No to ne znači da Bog ne živi vječno. Naš Stvoritelj ne ovisi o tome što mi možemo ili ne možemo razumjeti (Rim. 11:33–36). On je postojao prije nego što je nastao materijalni svemir – pa tako i izvori svjetlosti kao što su Sunce i druge zvijezde. Da, Jehova je postojao prije nego što je “razapeo nebesa” (Jer. 51:15; w22.12 49:3-4).

Ponekad nas netko može zamoliti da se pomolimo pred drugima. Naprimjer, sestra koja vodi biblijski tečaj mogla bi zamoliti sestru koja je došla s njom da uputi molitvu. Ta druga sestra možda ne poznaje dobro interesenticu, pa bi joj možda bilo draže da se pomoli na kraju tečaja. To će joj pomoći da zna što reći kad se bude molila za interesenticu. Neki brat mogao bi biti zamoljen da se pomoli na sastanku za službu propovijedanja ili na skupštinskom sastanku. Braća koja se mole u takvim prilikama trebaju imati na umu što je svrha sastanka. U javnim molitvama braća ne bi trebala savjetovati skupštinu ili iznositi obavijesti. Kod većine skupštinskih sastanaka predviđeno je ukupno pet minuta za pjesmu i molitvu. Zato braća ne bi trebala upućivati dugačke molitve s “mnogo riječi”, pogotovo ako se radi o uvodnoj molitvi (Mat. 6:7; w22.07 31:17-18).

Isus je prorekao da će se u posljednjim danima pojaviti pošasti, odnosno opasne zarazne bolesti, “po raznim mjestima” (Luka 21:11). To što znamo za to Isusovo proročanstvo može nam donijeti mir. Kako? Mi nismo iznenađeni kad izbije epidemija neke zarazne bolesti. Jasno vidimo da se sve događa točno onako kako je Isus prorekao. Zato imamo razloga poslušati savjet koji je on dao ljudima koji budu živjeli u vremenu kraja. Naime, rekao im je: “Nemojte se uplašiti”. Epidemija će sigurno i na razne druge načine poremetiti tvoju svakodnevicu, ali nemoj dozvoliti da zbog toga prestaneš redovito proučavati Bibliju i ići na sastanke. Iskustva naše braće i sestara koja možeš naći u našim publikacijama i raznim videosadržajima na stranici jw.org podsjetit će te da tvoja braća i sestre vjerno služe Jehovi iako se suočavaju sa sličnim kušnjama (w22.12 51:4, 6).

Patrijarh Jakov posebno je volio svog sina Josipa i to je bilo svima očito (Post. 37:3, 4). Zbog toga su Josipova starija braća postala ljubomorna na njega. Kad im se ukazala prilika, prodali su ga midjanskim trgovcima. Oni su Josipa odveli u Egipat, stotinama kilometara daleko od njegovog doma. Ondje je Josip još jednom bio prodan – ovaj put kupio ga je Potifar, zapovjednik faraonove straže. Josipov se život u tren oka okrenuo naglavačke. Dotad je živio u domu svog oca, koji ga je posebno volio, a sada je odjednom postao obični rob jednog Egipćanina (Post. 39:1). Ponekad se suočavamo s nevoljama koje snalaze i sve druge ljude (1. Kor. 10:13). A ponekad trpimo jednostavno zato što smo Isusovi učenici. Naprimjer, ljudi bi nam se mogli rugati i protiviti ili nas čak progoniti zbog naše vjere (2. Tim. 3:12). S kojom god se kušnjom boriš, Jehova ti može pomoći da uspješno izađeš na kraj s njom (w23.01 3:3-4).

Ponekad možda imamo potrebu porazgovarati sa suvjernikom koji nas je povrijedio. No bilo bi dobro da se prije toga upitamo: Jesu li mi poznate sve činjenice? (Izr. 18:13). Postoji li mogućnost da me moj brat nije namjerno povrijedio? (Prop. 7:20). Jesam li ja ikad učinio sličnu pogrešku? (Prop. 7:21, 22). Ako idem razgovarati s tom osobom, hoću li time stvoriti samo još veći problem? Ako u miru razmislimo o takvim pitanjima, mogli bismo doći do zaključka da iz ljubavi prema svom bratu možemo jednostavno prijeći preko onoga što se dogodilo. Svatko od nas pojedinačno dokazuje da je pravi Isusov sljedbenik time što iskreno i nesebično voli svoju braću i sestre unatoč njihovim manama i slabostima. Na taj način pomažemo drugima da prepoznaju pravu religiju i pridruže nam se u štovanju Jehove. Zato dajmo sve od sebe da uvijek pokazujemo ljubav po kojoj se prepoznaju pravi kršćani (w23.03 14:18-19).

Biblija pokazuje da je ljubav Jehovina najistaknutija osobina. Budući da nas voli, nije nas preopteretio detaljima koje ne bismo mogli nositi (Ivan 21:25). Jehova pokazuje da nas voli i načinom na koji komunicira s nama. Naime, on poštuje naše dostojanstvo. U Bibliji nam nije dao beskonačan popis pravila, kojima bi kontrolirao svaki aspekt našeg života. Naprotiv, on je u svojoj Riječi dao zapisati stvarne životne situacije, upečatljiva proročanstva i praktične savjete kako bi nas naučio da koristimo svoju sposobnost razmišljanja i prosuđivanja. Božja Riječ tako nas potiče da istinski volimo Jehovu i da mu budemo poslušni od srca. Biblija pokazuje da je Jehovi jako stalo do nas. Na koji način? Njegova Riječ sadrži puno izvještaja o ljudima koji su proživljavali isto što proživljavamo i mi. Nama je lako poistovjetiti se s njima zato što su oni bili obični ljudi – imali su iste osjećaje kao i mi (Jak. 5:17, bilješka). Što je još važnije, iz Biblije saznajemo kako se Jehova ophodio s tim ljudima, a to nam pomaže još jasnije razumjeti da je on “pun samilosti i milosrdan” (Jak. 5:11; w23.02 6:13-15).

Zadnja knjiga Biblije počinje riječima: “Otkrivenje Isusa Krista, koje mu je Bog dao da pokaže svojim robovima ono što će se uskoro dogoditi” (Otkr. 1:1). Zato nas jako zanima što se događa u svijetu i ima li to veze s ispunjenjem biblijskih proročanstava, a možda i rado razgovaramo s drugima o tome. Međutim, kad razgovaramo o biblijskim proročanstvima, ne bismo se smjeli upuštati u nagađanja. Zašto? Zato što ne želimo reći ništa čime bismo mogli izazvati nejedinstvo u skupštini. Naprimjer, možda neki svjetski vođe govore na koji način mogu riješiti neki sukob i uspostaviti mir i sigurnost. Umjesto da nagađamo jesu li takve izjave ispunjenje proročanstva iz 1. Solunjanima 5:3, moramo biti u toku s našim najnovijim objašnjenjima. Kad svoje razgovore temeljimo na izdanjima Jehovine organizacije, pomažemo skupštini da ostane ujedinjena “istim načinom razmišljanja” (1. Kor. 1:10; 4:6; w23.02 8:4-5).

Zašto voliš Isusa Krista? Isusu je jako stalo do istine, poniznosti i pravednosti. Ako voliš istinu i pravednost, prirodno je da voliš i Isusa Krista. Sjeti se samo kako je Isus hrabro branio istinu i pravdu (Ivan 18:37). A kako je pokazao da mu je stalo do poniznosti? Isus je svojim riječima i djelima poticao druge da budu ponizni. Naprimjer, on nikad nije skretao pažnju na sebe, nego je uvijek iskazivao čast svom Ocu (Mar. 10:17, 18; Ivan 5:19). Kako se osjećaš kad razmišljaš o tome koliko je Božji Sin ponizan? Ne potiče li te to da ga još više voliš i da se trudiš postupati poput njega? Sigurno je tako. A zašto je Isus ponizan? Zato što voli i oponaša svog Oca, koji je najbolji primjer poniznosti (Psal. 18:35; Hebr. 1:3). Ne budi li to u tebi želju da se još više zbližiš s Isusom, koji je vjerna slika svog Oca? (w23.03 10:6-7).

Biblija govori o dvije grupe ljudi koji će uskrsnuti i dobiti priliku da vječno žive na Zemlji – to su “pravedni” i “nepravedni”. “Pravedni” su oni koji su za života vjerno služili Jehovi. S druge strane, “nepravedni” nisu vjerno služili Jehovi. Budući da će i jedni i drugi uskrsnuti, znači li to da se njihova imena nalaze u knjizi života? Prije nego što su “pravedni” umrli, njihova su imena bila zapisana u knjizi života. Jesu li im nakon smrti imena izbrisana iz te knjige? Ne, zato što su oni još uvijek “živi” u Jehovinom sjećanju. Jehova “nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi oni živi” (Luka 20:38). Dakle, kad pravedni uskrsnu na Zemlji, njihova će se imena i dalje nalaziti u knjizi života, iako još uvijek neće biti trajno zapisana (Luka 14:14; w22.09 39:9-10).

Jehova je želio da prvi čovjek uživa u njegovim djelima stvaranja. Kad je Bog stvorio Adama, dao mu je da živi u raju, gdje je mogao istraživati prekrasnu netaknutu prirodu. Osim toga, dao mu je zadatak da obrađuje zemlju i proširuje granice raja (Post. 2:8, 9). Zamisli samo koliko je Adam bio oduševljen dok je gledao kako iz sjemenki niču nove biljke i kako se polako otvaraju prekrasni cvjetovi. Briga o edenskom vrtu bila je zaista divan zadatak. Jehova je Adamu dao još jedan zadatak – trebao je smisliti imena za različite životinje (Post. 2:19, 20). Jehova im je i sam mogao dati imena, ali je to ipak povjerio Adamu. Prije nego što je odlučio kako će nazvati koju životinju, Adam je sigurno pažljivo promatrao kako one izgledaju i kako se ponašaju. Mora da je jako uživao u tome. To mu je nesumnjivo pomoglo da još više cijeni Očevu mudrost, kreativnost i smisao za ljepotu (w23.03 12:3).

Britansko-američka sila posljednja je svjetska sila prorečena u Bibliji jer je predočena stopalima kipa (Dan. 2:31–33). Nakon nje neće se pojaviti nijedna druga politička sila. Njoj će u Harmagedonu iznenada doći kraj. Božje kraljevstvo satrt će i nju i sve druge ljudske vlasti (Otkr. 16:13, 14, 16; 19:19, 20). Kako nam koristi to što razumijemo to proročanstvo? Danijelovo proročanstvo pruža nam dodatne dokaze da živimo u vremenu kraja. Prije više od 2500 godina Danijel je prorekao da će nakon Babilona još četiri svjetske sile imati velik utjecaj na Božji narod. Osim toga, otkrio je da će britansko-američka sila biti posljednja svjetska sila. Nije li utješno znati da će Božje kraljevstvo uskoro izbrisati svaki trag ljudske vlasti i zavladati cijelom Zemljom? (w22.07 28:9, 11-12).