Lipanj

Job je bio u bliskom odnosu s Jehovom. Imao je veliku, složnu obitelj i bio je vrlo bogat (Job 1:1–5). No u samo jednom danu Job je izgubio gotovo sve što je imao. Najprije je izgubio svoje bogatstvo (Job 1:13–17). A onda su poginula sva njegova voljena djeca. Teško je i zamisliti šok, tugu i očaj koji su obuzeli Joba i njegovu ženu kad su saznali da im je poginulo sve desetero djece. Nije ni čudo što je Job od silne boli razderao svoju odjeću i srušio se na tlo (Job 1:18–20). Nakon toga Sotona se ponovno obrušio na Joba. Ovaj put oduzeo mu je zdravlje i lišio ga dostojanstva (Job 2:6–8). Prije je Job uživao velik ugled i ljudi su ga poštovali. Dolazili su k njemu kad im je trebao savjet (Job 31:18). A sada su ga izbjegavali u širokom luku. Svi su mu okrenuli leđa. Napustila su ga njegova braća, njegovi prijatelji, pa čak i vlastiti sluge! (Job 19:13, 14, 16; w22.06 27:5-6).

Nakon krštenja svi mi trebamo primjenjivati savjet koji je apostol Pavao dao svojim suvjernicima u Efezu. On je te kršćane potaknuo da u duhovnom pogledu postanu “odrasli ljudi” (Efež. 4:13). Ti već sada jako voliš Jehovu. Ali tvoja ljubav prema njemu može postati još snažnija. Apostol Pavao ukazao je na to u Filipljanima 1:9. Pavao se molio da ljubav koju su Filipljani osjećali prema Jehovi “sve više i više raste”. I mi možemo produbiti svoju ljubav prema Bogu. Kako? Tako da upoznamo Božju volju i steknemo još veću razboritost. Što bolje poznajemo Jehovu, to ga više volimo te cijenimo njegove divne osobine i način postupanja. Još mu više želimo ugoditi i jako nam je stalo do toga da ga nikad ne razočaramo. Dajemo sve od sebe da prepoznamo što je Božja volja i da postupamo u skladu s njom (w22.08 32:3-4).

Ono što je napisano u Otkrivenju nije namijenjeno ljudima općenito, nego nama, vjernim Božjim slugama. Zato nas ne iznenađuje to što i mi sudjelujemo u ispunjenju proročanstava koja su zapisana u toj fascinantnoj knjizi. Ostarjeli apostol Ivan otkrio je o kojem se vremenu radi kad je rekao: “Obuzet duhom dospio sam u Gospodinov dan” (Otkr. 1:10). Ivan je te riječi zapisao otprilike 96. godine, a tada je “Gospodinov dan” još bio daleko (Mat. 25:14, 19; Luka 19:12). Prema biblijskim proročanstvima, taj je dan započeo 1914., kad je Isus na nebu bio ustoličen za kralja. Od te godine počela su se ispunjavati proročanstva iz Otkrivenja koja uključuju i Božji narod. Da, mi sada živimo u “Gospodinovom danu” (Otkr. 1:3; w22.05 19:2-3).

Zvijer i lažni prorok živi će biti bačeni u vatreno jezero u kojem gori sumpor. Dakle, dok ti Božji neprijatelji još uvijek budu na vlasti, Bog će se obračunati s njima i zauvijek ih uništiti. Što to znači za nas? Mi kršćani moramo biti odani Bogu i njegovom Kraljevstvu (Ivan 18:36). Ne smijemo se miješati u politička pitanja ovog svijeta i uvijek trebamo biti neutralni. To ponekad može biti izuzetno teško jer vlasti mogu zahtijevati da im pružamo punu podršku, i riječima i djelima. Oni koji podlegnu tom pritisku u simboličnom smislu dobivaju žig zvijeri (Otkr. 13:16, 17). Međutim, svi koji prime taj žig navlače na sebe Jehovinu osudu i gube priliku da dobiju vječni život (Otkr. 14:9, 10; 20:4). Jako je važno da svatko od nas ostane potpuno neutralan, bez obzira na to koliko jak bio pritisak da učinimo kompromis (w22.05 20:12-13).

Mogao bi si postaviti cilj i da stekneš neko novo znanje ili vještinu. Ako se trudimo steći i razvijati različite vještine, moći ćemo prihvatiti dodatne zadatke u Jehovinoj organizaciji. Sjeti se samo koliko je radnika potrebno da bi se izgradili betelski objekti, dvorane za skupštinske sastanke i kongresne dvorane. Mnogi od njih postali su pravi majstori u svom poslu radeći rame uz rame s onima koji imaju puno iskustva u građevinskim projektima. Danas i braća i sestre stječu vještine koje su potrebne za održavanje naših kongresnih dvorana i dvorana za sastanke. Na taj i na druge načine Jehova, “Kralj vječnosti”, i Isus Krist, “kralj nad kraljevima”, služe se vještim radnicima kako bi ostvarili zadivljujuće pothvate (1. Tim. 1:17; 6:15). Mi želimo marljivo raditi i biti vješti u svom poslu kako bismo slavili Jehovu, a ne uzdizali sebe (Ivan 8:54; w22.04 18:7, 11).

Salamun je bio nevjerojatno bogat i živio je jako raskošno (1. Kralj. 10:7, 14, 15). Za razliku od njega Isus je imao vrlo malo u materijalnom pogledu i nije imao vlastiti dom (Mat. 8:20). Ali i jedan i drugi imali su uravnoteženo gledište o materijalnim stvarima jer su crpili mudrost iz istog izvora – od Jehove Boga. Salamun je priznao da ako imamo novca, možemo kupiti ono što nam je potrebno za život, a ponekad si možemo priuštiti i nešto što želimo. No iako je Salamun bio jako bogat, shvaćao je da postoje važnije stvari od novca. Naprimjer, napisao je: “Bolje je biti na dobrom glasu nego imati veliko bogatstvo” (Izr. 22:1). Salamun je također primijetio da su oni koji vole novac rijetko kad zadovoljni onim što imaju (Prop. 5:10, 12). I rekao je da se ne smijemo uzdati u novac – jer koliko god novca imali, on može brzo nestati (Izr. 23:4, 5; w22.05 22:4-5).

Kad razmišljamo o blagoslovima koje već sada imamo, jačamo svoj odnos s Jehovom. A kad razmišljamo o blagoslovima koje ćemo dobiti u budućnosti, jačamo svoju nadu u to da ćemo vječno živjeti i služiti svom Bogu. Sve to pomaže nam da još radosnije služimo Jehovi. Naš Bog iskazat će nam milost i zaštititi nas kad dođe vrijeme da uništi ovaj zli svijet. Jehova je pravedan Bog i zato možemo biti sigurni da neće dopustiti da Sotonin svijet potraje ijedan dan duže nego što to njegova pravda zahtijeva (Iza. 25:9). Mi zajedno s Jehovom strpljivo čekamo da dođe to vrijeme. A dok čekamo, nastavimo se usrdno moliti Jehovi, proučavati njegovu Riječ i primjenjivati ono što učimo te duboko razmišljati o blagoslovima koje nam on daje. A Jehova će učiniti svoj dio – pomoći će nam da mu služimo ustrajno i radosno (w22.11 46:18-19).

Biblija ne opisuje Timotejevo krštenje, no nije teško zamisliti koliko je njegova majka Eunika bila radosna tog dana (Izr. 23:25). Iako to nije bilo jednostavno, ona je u Timoteja uspjela usaditi ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu, Isusu Kristu. Timotej je odrastao u razdijeljenom domu. Otac mu je bio Grk, a majka i baka bile su Židovke (Djela 16:1). Timotej je vjerojatno bio u tinejdžerskim godinama kad su Eunika i Loida postale kršćanke. No njegov otac nije prihvatio kršćanstvo. Kojim će putem Timotej krenuti? I danas kršćanske majke jako vole članove svoje obitelji. One više od ičega žele pomoći svojoj djeci da razviju blizak odnos s Jehovom. A naš Bog jako cijeni njihov trud (Izr. 1:8, 9). Jehova je već mnogim majkama pomogao da svoju djecu odgoje u istini (w22.04 17:1-3).

Jehova će uskoro političkim silama staviti u srce “misao da izvrše njegov naum”. Do čega će to dovesti? Te političke sile, “deset kraljeva”, napast će krive religije i uništiti ih (Otkr. 17:1, 2, 12, 16). Kako znamo da je blizu kraj Babilona Velikog? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, dobro je da se sjetimo drevnog Babilona. Taj su grad, između ostalog, štitile vode velike rijeke Eufrata. U knjizi Otkrivenje milijuni pripadnika Babilona Velikog uspoređeni su s “vodama” koje štite taj simbolični grad (Otkr. 17:15). No proročanstvo ujedno otkriva da će te vode “presahnuti”, što znači da će svjetsko carstvo krive religije izgubiti podršku velikog broja svojih pripadnika (Otkr. 16:12). To se proročanstvo ispunjava pred našim očima. Naime, puno ljudi napušta krivu religiju i negdje drugdje traži odgovore na važna životna pitanja (w22.07 28:14-15).

Kad opraštamo, pokazujemo da cijenimo Jehovino milosrđe. U jednoj priči Isus je usporedio Jehovu s gospodarom koji je jednom od svojih robova poništio ogroman dug, koji taj čovjek nikako nije mogao otplatiti. No taj rob nije se smilovao jednom drugom robu koji je njemu dugovao puno manje novca (Mat. 18:23–35). Što nas je Isus time htio poučiti? Ako iskreno cijenimo to što je Jehova jako milosrdan prema nama, to će nas potaknuti da opraštamo drugima (Psal. 103:9). Prije mnogo godina u jednoj Stražarskoj kuli bilo je rečeno: “Koliko god puta mi oprostili drugima, to će uvijek biti daleko manje od onoga što je Bog nama oprostio na temelju Kristove žrtve.” Ako opraštamo drugima, i Jehova će nama oprostiti. On je milosrdan prema onima koji su i sami milosrdni (Mat. 5:7). Isus je to jasno pokazao kad je svoje učenike poučio kako da se mole (Mat. 6:14, 15; w22.06 25:8-9).

Isus je došao na Zemlju kao čovjek i savršeno je odražavao osobnost svog Oca (Ivan 14:9). Njegov primjer pomogao nam je da upoznamo i zavolimo Jehovu. Osim toga, jako nam koriste njegova učenja i vodstvo koje danas pruža kršćanskoj skupštini. On nas uči kako trebamo živjeti da bismo stekli Jehovinu naklonost. A svi mi možemo imati koristi od Isusove smrti. Kako? Kad je Isus uskrsnuo, Jehova je prihvatio njegovu prolivenu krv kao savršenu žrtvu koja nas čisti “od svakog grijeha” (1. Ivan. 1:7). Isus je danas proslavljeni i besmrtni kralj na nebu! On će uskoro zdrobiti glavu zmiji (Post. 3:15). Kakvo li će to biti olakšanje za sve koji vjerno služe Bogu! A dotad budimo hrabri i nemojmo se predati! Našem Bogu možemo potpuno vjerovati. On će bogato blagosloviti sve narode na Zemlji (w22.07 30:13, 19).

Kad si postavljamo ciljeve, važno je da budemo prilagodljivi. Zašto? Zato što ne možemo uvijek utjecati na svoje okolnosti. Razmisli o sljedećem primjeru. Apostol Pavao pomogao je u osnivanju skupštine u Solunu. No zbog žestokog protivljenja morao je otići iz Soluna (Djela 17:1–5, 10). Da je ostao u gradu, svoju bi braću izložio opasnosti. No on se nije pokolebao, nego se prilagodio novim okolnostima. Kasnije je poslao Timoteja da se brine za duhovne potrebe braće i sestara u novoosnovanoj solunskoj skupštini (1. Sol. 3:1, 2). Solunjani su zbog toga sigurno bili jako sretni. Iz Pavlovog iskustva u Solunu možemo puno naučiti. Ponekad se dogodi da si postavimo neki duhovni cilj koji nismo u stanju ostvariti zbog životnih okolnosti na koje ne možemo utjecati (Prop. 9:11). Ako se to i tebi dogodilo, postavi si neki drugi, dostižan cilj (w22.04 18:14-15).

Jehova nas tješi tako što nam daje nadu u divnu budućnost. Navedimo samo neke misli iz Biblije koje nas mogu utješiti kad doživljavamo kušnje. Jehova nam u svojoj Riječi jamči da nas ništa – pa čak ni teške kušnje – ne može rastaviti od njegove ljubavi (Rim. 8:38, 39). Isto tako, jamči nam da je “blizu svih koji ga prizivaju” u molitvi (Psal. 145:18). Jehova nam obećava da ćemo, ako se oslonimo na njega, moći izdržati svaku kušnju, pa čak i u određenoj mjeri biti radosni unatoč patnjama koje podnosimo (1. Kor. 10:13; Jak. 1:2). Osim toga, Božja Riječ podsjeća nas da su naše kušnje privremene i kratkotrajne u usporedbi s vječnom nagradom koja nas čeka (2. Kor. 4:16–18). Jehova nam je zajamčio da će uništiti one koji su glavni uzrok svih naših kušnji – Sotonu Ðavla i sve one koji čine zlo poput njega (Psal. 37:10). Jesi li napamet naučio neke utješne biblijske retke koji ti mogu pomoći da izdržiš kušnje koje će doći u budućnosti? (w22.08 33:11).

Brineš li se ikad hoćeš li moći nastaviti živjeti po Jehovinim pravednim mjerilima iz dana u dan, iz godine u godinu? Jehova obećava da će naša pravednost biti “kao morski valovi” (Iza. 48:18). Zamisli da stojiš na obali mora i promatraš valove kako se valjaju jedan za drugim, i nema im kraja. Bi li se u takvom spokojnom okruženju brinuo da će valovi jednog dana prestati nadolaziti? Sigurno ne bi! Ti znaš da će oni udarati u obalu i u budućnosti. Tvoja pravednost može biti poput morskih valova. Kako? Kad trebaš donijeti neku odluku, najprije razmisli o tome kako bi Jehova htio da postupiš. A zatim tako i postupi. Bez obzira na to koliko teška bila odluka koju moraš donijeti, znaj da će tvoj Otac koji te voli uvijek biti uz tebe. On će ti dati snage i pomoći da postojano, iz dana u dan živiš po njegovim pravednim mjerilima (Iza. 40:29–31; w22.08 36:15-17).

Kad Sotona nakon 1000 godina bude pušten iz svoje tamnice, pokušat će zavesti savršene ljude. Tijekom te kušnje svi savršeni ljudi na Zemlji imat će priliku jasno pokazati na čijoj su strani u spornim pitanjima koja se tiču Božjeg imena i njegovog prava da bude vrhovni vladar (Otkr. 20:8–10). Reakcija svakog pojedinca na tu kušnju odredit će hoće li njegovo ime biti trajno zapisano u knjigu života. Neki ljudi postupit će poput Adama i Eve i odbacit će Jehovinu vlast. Što će biti s njima? Otkrivenje 20:15 kaže: “Svatko čije ime nije bilo zapisano u knjizi života, bio je bačen u vatreno jezero.” Ti buntovnici bit će zauvijek uništeni. No većina savršenih ljudi proći će završnu kušnju (w22.09 40:15-16).

U prvoj kršćanskoj skupštini neki su uporno tvrdili da se nežidovi koji su se obratili na kršćanstvo moraju obrezati. Možda su to radili zato da ih Židovi ne bi osuđivali (Gal. 6:12). Apostol Pavao se snažno protivio tom gledištu, ali nije inzistirao na tome da bude po njegovom, nego je ponizno pitao za savjet apostole i starješine u Jeruzalemu (Djela 15:2). Tako je pomogao tim kršćanima da ostanu radosni i sačuvaju mir u skupštini (Djela 15:30, 31). Ako i danas među kršćanima dođe do ozbiljnih neslaganja, mi čuvamo mir tako da tražimo savjete od onih koje je Jehova postavio da se brinu za skupštinu. Biblijske savjete često možemo naći u našim publikacijama ili u uputama koje dobivamo od naše organizacije. Ako se trudimo postupati po tim uputama, umjesto da zastupamo svoja vlastita gledišta, doprinijet ćemo tome da u skupštini vlada mir (w22.08 35:8-9).

S vremena na vrijeme većina nas osjeća potrebu da se povjeri nekom bliskom prijatelju. To nije uvijek lako. Možda nismo skloni drugima otkrivati svoje najdublje misli i osjećaje i jako bi nas pogodilo kad bismo kasnije saznali da je naš prijatelj prenio drugima ono što smo mu rekli. S druge strane, jako cijenimo onoga tko će to što mu kažemo zadržati za sebe. Starješine koji su poznati kao osobe od povjerenja svojoj su braći pravi “zaklon od vjetra i utočište od oluje” (Iza. 32:2). Znamo da možemo slobodno razgovarati s tom braćom, uvjereni da će ono što im kažemo ostati između nas. Mi ne vršimo pritisak na starješine da nam kažu nešto što nam ne bi trebali otkriti. Isto tako, cijenimo supruge naših starješina jer one ne pokušavaju navesti svoje muževe da im otkriju povjerljive informacije. Uistinu je dobro i mudro to što starješine ne otkrivaju svojim ženama privatne stvari o braći i sestrama (w22.09 38:10-11).

Možemo biti sigurni da će u predstojećoj “velikoj nevolji” Jehova izbaviti svoje vjerne sluge (Mat. 24:21; Dan. 12:1). On će to učiniti kad savez svih naroda, koji se naziva Gog iz Magoga, po cijelom svijetu krene u žestoki napad na one koji vjerno služe Jehovi. Čak i ako taj savez bude uključivao sve 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda, on se ni izdaleka neće moći mjeriti s Najvišim i njegovim nebeskim vojskama! Jehova obećava: “Uzveličat ću se, posvetit ću se i objavit ću se pred očima mnogih naroda. I oni će morati priznati da sam ja Jehova” (Ezek. 38:14–16, 23). Gogov napad dovest će do harmagedonske bitke u kojoj će se Jehova obračunati s “kraljevima cijelog svijeta” i uništiti ih (Otkr. 16:14, 16; 19:19–21). S druge strane, Jehova će spasiti svoj narod jer on “čuva život onih koji su mu vjerni” (Psal. 97:10; w22.10 42:16-17).

Mi ne znamo što je nekome u srcu. Svjesni smo da samo Jehova može prosuđivati poticaje (Izr. 16:2). A on voli sve vrste ljudi i ne gleda na to kojeg su porijekla ili iz koje kulture potječu. Jehova i nas potiče da širom otvorimo svoje srce (2. Kor. 6:13). Zato se mi trudimo voljeti sve članove naše duhovne obitelji i ne želimo ih osuđivati. Ne bismo trebali osuđivati ni one koji nisu dio skupštine. Bi li si ti ikad uzeo za pravo da za nekog svog rođaka koji nije Jehovin svjedok kažeš: “Taj čovjek nikad neće upoznati istinu”? Naravno da ne bi. To bi bilo bahato i arogantno, kao da se stavljaš u ulogu suca. Kad bi tako postupio, pokazao bi da misliš da si bolji ili pravedniji od drugih. Jehova “svim ljudima, gdje god živjeli”, još uvijek daje priliku da se pokaju (Djela 17:30). Ne zaboravi, onaj tko misli da je bolji ili pravedniji od drugih zapravo je nepravedan. Naša ljubav prema Jehovinim pravednim mjerilima čini nas sretnima i pozitivno utječe na druge, pomažući im da se još više zbliže s nama i s našim Bogom (w22.08 36:20-22).

Dok propovijedamo dobru vijest, možemo očekivati da ćemo naići na protivljenje. U budućnosti će toga vjerojatno biti sve više (Dan. 11:44; 2. Tim. 3:12; Otkr. 16:21). Međutim, možemo biti sigurni da će nam Jehova pružiti potrebnu pomoć. Zašto to možemo reći? Jehova uvijek pomaže svojim slugama da izvrše zadatke koje im je povjerio, ma koliko oni bili teški. Uzmimo za primjer proroka Ezekijela, koji je objavljivao Božje poruke židovskim izgnanicima u Babilonu. Kakvi su bili ljudi kojima je Ezekijel trebao propovijedati? Jehova ih je opisao kao “prkosne”, “tvrdoglave” i “buntovne”. Oni su u simboličnom smislu bili poput bodljikavog grmlja i trnja te opasni poput škorpiona. Zato nije ni čudo što je Jehova više puta Ezekijelu rekao: “Ne boj se” (Ezek. 2:3–6). Ezekijel je uspio izvršiti svoj propovjednički zadatak (1) zato što je znao da ga je poslao Jehova, (2) zato što mu je Božji duh davao snagu i (3) zato što su mu Božje riječi jačale vjeru (w22.11 45:1-2).

Jehova je sva živa bića na Zemlji – osim ljudi – stvorio tako da imaju ograničen životni vijek. Jedino je ljudima dao mogućnost da žive vječno i da nikad ne moraju umrijeti. Jehova je nas ljude stvorio i sa snažnom željom da živimo. Biblija kaže da je Bog ljudima “u srce usadio misao o vječnosti” (Prop. 3:11). To je jedan od razloga zbog kojih mi na smrt gledamo kao na neprijatelja (1. Kor. 15:26). Razmislimo malo, što radimo kad se teško razbolimo? Zar se samo pomirimo s tim i ništa ne poduzimamo? Naravno da ne. Obično idemo k liječniku i uzimamo lijekove kako bismo pobijedili bolest. Ustvari, činimo sve što je u razumnoj mjeri moguće da bismo sačuvali život. A kako se osjećamo kad umre netko koga volimo, bez obzira na to je li riječ o mlađoj ili starijoj osobi? Ne osjećamo li u srcu duboku bol koja može trajati godinama? (Ivan 11:32, 33). Naš Stvoritelj koji nas jako voli sigurno nam ne bi dao mozak s takvom ogromnom sposobnošću pamćenja i ne bi nam u srce usadio želju za vječnim životom da stvarno nije naumio ljudima podariti vječni život (w22.12 49:5, 7).

U ovim teškim vremenima mnogi naši suvjernici bore se s bolesti, tjeskobom ili usamljenosti. Trudi se biti u kontaktu sa svojom braćom i sestrama. Ako dođe do neke epidemije, možda ćemo morati paziti na fizičku distancu čak i kad smo u društvu svojih suvjernika. U takvoj situaciji mogao bi se osjećati slično kao i apostol Ivan. On je želio vidjeti svog prijatelja Gaja i razgovarati s njim licem u lice (3. Ivan. 13, 14). Međutim, znao je da ga neko vrijeme neće moći vidjeti. Zato je učinio ono što je mogao – napisao je Gaju pismo. Ako se ne možeš uvijek uživo naći sa svojom braćom i sestrama, trudi se kontaktirati s njima na druge načine. Budeš li održavao kontakt sa svojim suvjernicima, bit ćeš manje tjeskoban i nećeš se osjećati tako usamljeno. Ako te uhvati jaka tjeskoba, obrati se svojim starješinama i prihvati ohrabrenje koje će ti oni s ljubavlju pružiti (Iza. 32:1, 2; w22.12 51:6-7).

Biblija otkriva da su Josipu neko vrijeme noge bile u okovima i da je oko vrata imao željezne lance (Psal. 105:17, 18). Njegova situacija bila je sve gora i gora. Dotad je bio rob koji je uživao povjerenje svog gospodara, a sada je postao prezreni zatvorenik. Jesi li se ikad našao u nekoj teškoj situaciji koja je bila sve gora i gora iako si se usrdno molio? To se može dogoditi. Jehova nas ne štiti od kušnji koje nas mogu snaći u ovom svijetu kojim vlada Sotona (1. Ivan. 5:19). No možeš biti siguran da Jehova dobro zna što proživljavaš i da mu je stalo do tebe (Mat. 10:29–31; 1. Petr. 5:6, 7). Osim toga, on je obećao: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti” (Hebr. 13:5). Jehova ti može pomoći da izdržiš čak i kad ti se čini da je tvoja situacija beznadna (w23.01 3:7-8).

Biblija na još jedan način pokazuje koliko nas Jehova voli. Ona nam jamči da nas on neće odbaciti kad zgriješimo. Izraelci su uvijek iznova griješili Jehovi, ali kad su se iskreno pokajali, on im je oprostio. I kršćani iz 1. stoljeća imali su razloga biti uvjereni da ih Bog voli. Naprimjer, kad se jedan kršćanin pokajao za ozbiljan grijeh koji je činio, apostol Pavao pod Božjim je nadahnućem potaknuo svoje suvjernike da mu spremno oproste i utješe ga (1. Kor. 5:1–5; 2. Kor. 2:6, 7). Stvarno je lijepo znati da Jehova nije odbacio svoje sluge samo zato što su zgriješili. Naprotiv, on im je s ljubavlju pomagao, poticao ih da se poprave i pozivao ih da mu se vrate. On se i danas na isti način ophodi s onima koji se kaju (Jak. 4:8–10). Biblija otkriva Božju mudrost, pravednost i ljubav. Ona pokazuje da Jehova želi da ga upoznamo i budemo njegovi prijatelji (w23.02 6:16-17).

Mi smo s razlogom zainteresirani za zbivanja u svijetu jer nas zanima kako su ona povezana s ispunjenjem biblijskih proročanstava. Naprimjer, Isus je naveo konkretne događaje kako bi nam pomogao prepoznati da se bliži kraj Sotoninog svijeta (Mat. 24:3–14). Apostol Petar potaknuo nas je da obratimo pažnju na ispunjenje proročanstava kako bi naša vjera ostala jaka (2. Petr. 1:20, 21). Htio je da imamo uravnotežen pristup biblijskim proročanstvima. Potaknuo nas je da imamo na umu Jehovin dan (2. Petr. 3:11–13). Zašto? Ne zato da pokušavamo pogoditi “dan i čas” kada će Jehova započeti Harmagedon, nego zato da preostalo vrijeme koristimo tako da živimo po savjetu: “Neka vaša djela budu sveta i neka se po njima vidi da ste odani Bogu” (Mat. 24:36; Luka 12:40). Trebamo živjeti čestito i svojim trudom u svetoj službi pokazati koliko volimo Jehovu. Da bismo to mogli, trebamo paziti na sebe (w23.02 8:4, 6).

Što “druge ovce” trebaju već sada činiti da bi mogle živjeti u raju? Mi trebamo pokazati što osjećamo prema Isusu. Naprimjer, svoju ljubav prema njemu pokazujemo time kako se odnosimo prema njegovoj pomazanoj braći. Isus je rekao da će upravo na temelju toga prosuditi tko su simbolične ovce (Mat. 25:31–40). Mi možemo pružati podršku Kristovoj braći tako da im pomažemo propovijedati i činiti učenike (Mat. 28:18–20). Ne trebamo čekati novi svijet da bismo postali onakvi ljudi kakve Jehova želi u raju. Već danas možemo raditi na tome da budemo iskreni i pošteni – to se treba vidjeti po našim riječima i djelima. Naš cjelokupni način života treba pokazivati da smo uravnotežene osobe. Trebamo raditi i na tome da budemo vjerni Jehovi, svom bračnom partneru i svojim suvjernicima. Što se više držimo Božjih pravednih mjerila u ovom zlom svijetu, to će nam biti lakše živjeti po njima u raju. Možemo razvijati i neke druge lijepe osobine i korisne vještine kako bismo pokazali da se pripremamo za život u novom svijetu (w22.12 50:14-16).

Zašto volimo Isusa? Razmisli malo o tome kakav je on kralj. On je najbolji vladar i zato smo sretni što je on naš kralj. Njega je sam Jehova pripremio za tu ulogu i povjerio mu vlast (Iza. 50:4, 5). Osim toga, Isus se spremno žrtvovao za nas i tako pokazao koliko nas voli (Ivan 13:1). On kao tvoj kralj s punim pravom zaslužuje da ga voliš. Isus je objasnio da oni koji ga istinski vole – oni koje on naziva svojim prijateljima – pokazuju svoju ljubav tako što se drže njegovih zapovijedi (Ivan 14:15; 15:14, 15). Kakva li je čast biti prijatelj Jehovinom Sinu! Znaš da je Isus istinski ponizan i da je savršen odraz svog Oca. Iz Biblije si saznao da je hranio gladne, tješio potištene i čak liječio bolesne (Mat. 14:14–21). Na svoje oči vidiš kako on danas vodi svoju skupštinu (Mat. 23:10). I uvjeren si da će u budućnosti, kao kralj Božjeg kraljevstva, učiniti za nas još puno više toga. Kako možeš pokazati da ga voliš? Tako da ideš njegovim stopama. To, između ostalog, znači da se trebaš predati Jehovi i krstiti (w23.03 10:8, 10).

Svuda oko sebe – na nebu, na Zemlji i u moru – vidimo mnoštvo zadivljujućih stvaralačkih djela iz kojih puno toga možemo naučiti (Psal. 104:24, 25). A pomisli samo kako smo mi divno stvoreni. Bog je u nas usadio osjećaj za lijepo i omogućio nam da uživamo u prirodnim ljepotama. Dao nam je i pet osjetila – vid, sluh, dodir, okus i miris. Zahvaljujući njima možemo još više uživati u raznolikosti djela stvaranja. Biblija otkriva još jedan važan razlog zašto se trebamo upoznati s djelima stvaranja. Naime, iz njih puno učimo o Jehovinim osobinama (Rim. 1:20). Uzmimo za primjer složenost i raznolikost živog svijeta. Ne otkriva li nam priroda da je Bog beskrajno mudar? A pomisli samo na obilje raznovrsne hrane u kojoj možemo uživati! Nije li to očit dokaz da Jehova voli nas ljude? Kad u onome što je Jehova stvorio zapažamo njegove osobine, još ga bolje upoznajemo i zbližavamo se s njim (w23.03 12:4-5).

Kako se stanje u ovom svijetu sve više pogoršava, tako će i naše pouzdanje u Božju Riječ sve češće biti na ispitu. Ljudi će možda pokušati posijati u naš um sjeme sumnje. Možda će nas htjeti navesti da posumnjamo u vjerodostojnost Biblije ili u to da se Jehova danas služi vjernim i razboritim robom kako bi vodio svoj narod. No ako smo čvrsto uvjereni da je sve što piše u Jehovinoj Riječi istina, moći ćemo se oduprijeti takvim napadima na svoju vjeru. Odlučit ćemo “držati se [Jehovinih] uredbi cijeli život, do samoga kraja” (Psal. 119:112). Neće nas biti sram govoriti drugima o istini i poticati ih da žive u skladu s njom (Psal. 119:46). Moći ćemo “strpljivo i radosno” podnositi čak i najteže nevolje, pa tako i progonstvo (Kol. 1:11; Psal. 119:143, 157). Istina daje smisao našem životu, pomaže nam da se osjećamo spokojno i da pred sobom imamo jasan cilj. Ona nam daje nadu u bolju budućnost pod vlašću Božjeg kraljevstva (w23.01 1:16-17).

U noći prije svoje smrti Isus se dugo molio za svoje učenike. Molio je Oca da ih čuva “od Zloga” (Ivan 17:15). To pokazuje koliko je Isus volio svoje učenike. Zamisli samo, čekala ga je izuzetno teška kušnja, a on je mislio na dobrobit svojih apostola. Mi se trudimo biti poput Isusa i zato ne mislimo samo na sebe i svoje potrebe. Naprotiv, redovito se molimo za svoju braću i sestre. Na taj način postupamo u skladu s Isusovom zapovijedi da volimo jedni druge i pokazujemo Jehovi koliko volimo svoje suvjernike. Nikada nemojmo misliti da nema smisla moliti se za svoju braću i sestre. Božja Riječ kaže da “pravednikova usrdna molitva ima veliku snagu” (Jak. 5:16). Naši suvjernici suočavaju se s mnogim kušnjama i zato se trebamo moliti za njih (w22.07 31:13-15).