Srpanj

Jehova nam je s ljubavlju dao dar govora. Međutim, taj dar počeo se koristiti na neispravan način. Sotona Ðavo slagao je Evi i ta je laž dovela do toga da su ljudi zgriješili i postali nesavršeni (Post. 3:1–4). Adam je zloupotrijebio svoj dar govora kad je optužio Evu – pa čak i Jehovu – za greške koje je sam učinio (Post. 3:12). Kajin je slagao Jehovi nakon što je ubio svog brata Abela (Post. 4:9). Danas je teško pronaći film u kojem nema psovki i prostota. Učenici u školi čuju vulgarne riječi, a odrasli su tome izloženi na radnom mjestu. Ako nismo na oprezu, mogli bismo se toliko naviknuti na ružne i vulgarne riječi koje čujemo oko sebe da bismo i sami mogli početi tako govoriti. Naravno, mi kršćani želimo ugoditi Jehovi i zato se nikad ne bismo smjeli služiti prostačkim riječima. Svoj divan dar govora trebali bismo koristiti na pozitivan način – tako da hvalimo našeg Boga (w22.04 15:1-3).

Isus je također imao uravnoteženo gledište o materijalnim stvarima. On je uživao u hrani i piću (Luka 19:2, 6, 7). Jednom prilikom napravio je vino vrhunske kvalitete, što je bilo njegovo prvo čudo (Ivan 2:10, 11). A na dan kad je umro imao je na sebi skupocjenu haljinu (Ivan 19:23, 24). No Isus nije dozvolio da mu se sve u životu vrti oko materijalnih stvari. Rekao je da nam Kraljevstvo treba biti najvažnije u životu, pa će se Jehova pobrinuti da imamo ono što nam treba (Mat. 6:31–33). Mnogima je jako koristilo to što su primijenili Jehovine mudre savjete o novcu. Uzmimo za primjer neoženjenog brata Daniela. On kaže: “Kad sam bio tinejdžer, odlučio sam da će mi duhovne aktivnosti biti najvažnije u životu.” Daniel je vodio jednostavan život i zato je svoje vrijeme, znanje i vještine mogao koristiti u mnogim teokratskim projektima. On dodaje: “Nema tog novca koji bi se mogao usporediti s blagoslovima koje mi Jehova daje” (w22.05 22:6-7).

Možemo pokazati da volimo istinu tako da redovito proučavamo Bibliju i biblijske publikacije. Bez obzira na to koliko smo dugo u istini, svi mi možemo još puno toga naučiti. Proučavanje zahtijeva dosta truda, ali ono se itekako isplati. Doduše, neki od nas baš ne vole čitati i proučavati. No Jehova sve nas poziva da tražimo i duboko kopamo kako bismo što bolje razumjeli biblijsku istinu (Izr. 2:4–6). Kad se trudimo to činiti, uvijek imamo koristi od toga. Naš brat Corey tako pristupa čitanju Biblije. Svaki put izabere neki biblijski redak i malo se više zadrži na njemu. On kaže: “Pročitam sve bilješke, pregledam sve rubne naznake i još dodatno istražujem. (...) Ovom metodom puno toga naučim.” Bez obzira na to kojom se metodom služimo, kad ulažemo vrijeme i trud u proučavanje Božje Riječi, pokazujemo da cijenimo istinu (Psal. 1:1–3; w22.08 34:13, 15-16).

Kad je došao na Zemlju, Isus je pomoću djela stvaranja poučavao učenike o svom Ocu. Razmotrimo jedan takav primjer. Jehova pokazuje ljubav svim ljudima. U Propovijedi na gori Isus je svojim učenicima govorio o suncu i kiši, djelima stvaranja koja mnogi smatraju nečim što je samo po sebi razumljivo. I jedno i drugo neophodno je za život. Jehova bi mogao uskratiti sunce i kišu onima koji mu ne služe. Ali on to ne čini, nego svim ljudima s ljubavlju daje i sunce i kišu (Mat. 5:43–45). Isus nas je pomoću tog primjera poučio da Jehova želi da pokazujemo ljubav svima. Kad god uživamo u predivnom zalasku Sunca ili osjetimo osvježenje nakon blage ljetne kiše, možemo razmišljati o Jehovinoj nepristranoj ljubavi. Njegov primjer može nas potaknuti da i mi pokazujemo ljubav svim ljudima tako da im propovijedamo dobru vijest (w23.03 12:9-10)

Koji je prizor jako začudio apostola Ivana? Što je to vidio? Ženu koja jaše na skerletnoj zvijeri. Ta je žena opisana kao “velika bludnica”, a ime joj je “Babilon Veliki”. Ona čini blud s kraljevima cijele zemlje (Otkr. 17:1–5). Tko je Babilon Veliki? Ta žena ne može predočavati neku političku tvorevinu zato što se za nju kaže da čini blud s političkim vođama ovog svijeta (Otkr. 18:9). Ustvari, to što ona jaše na zvijeri pokazuje da pokušava upravljati tim vladarima. Osim toga, ona ne može predočavati ni pohlepan trgovački sustav Sotoninog svijeta. Taj se element njegovog svijeta spominje zasebno. Otkrivenje o njemu govori kao o “trgovcima iz cijelog svijeta” (Otkr. 18:11, 15, 16). U drevno doba Babilon je bio središte krive religije. Prema tome, Babilon Veliki mora predočavati sve krive religije. Drugim riječima, Babilon Veliki je svjetsko carstvo krive religije (Otkr. 17:5, 18; w22.05 20:14-16).

Sasvim je prirodno da se majka ponekad pita hoće li njena djeca donijeti odluku da služe Jehovi. Roditelji dobro znaju kakvim su sve pritiscima njihova djeca izložena u Sotoninom svijetu. Osim toga, mnoge majke moraju same odgajati djecu jer nemaju muža ili imaju muža koji ne služi Jehovi. S izazovima koji su povezani s odgajanjem djece ne suočavaju se samo oni u razdijeljenom domu. Čak i ako su oba roditelja u istini, može im biti teško doprijeti do srca svoje djece i pomoći im da postanu vjerni Jehovini sluge. No nemoj se previše brinuti. Jehova će ti pomoći. Zašto ne bi porazgovarao s drugim roditeljima koji imaju više iskustva u poučavanju djece? Oni ti mogu dati dobre ideje o tome kako tijekom obiteljskog proučavanja koristiti alate koje smo dobili od naše organizacije (Izr. 11:14). Jehova ti može pomoći i da bolje komuniciraš sa svojom djecom. Zamoli ga da ti pomogne da znaš pravim pitanjima navesti djecu da se otvore i da iskreno kažu što misle i kako se osjećaju (Izr. 20:5; w22.04 17:4, 7, 9).

Svoju ljubav prema Jehovi možemo produbiti tako da bolje upoznamo njegovog Sina, koji je savršeno odražavao osobnost svog Oca (Hebr. 1:3). Isusa možemo najbolje upoznati tako da proučavamo četiri evanđelja. Ako još nisi stekao naviku da svaki dan čitaš Bibliju, zašto sada ne bi počeo s tim? Dok čitaš izvještaje o Isusu, posebnu pažnju obrati na njegove osobine. On je bio pristupačan. Volio je djecu i čak ih je uzimao u naručje (Mar. 10:13–16). Njegovi učenici bili su opušteni u njegovom društvu i znali su da mogu slobodno reći što misle i osjećaju (Mat. 16:22). Isus je u svemu postupao poput svog nebeskog Oca. Prema tome, i Jehova je vrlo pristupačan. Uvijek mu se možemo slobodno obratiti u molitvi. A kad mu se molimo, možemo mu otvoriti svoje srce i reći sve što nas brine. Znamo da nas on neće osuditi. Jehova nas voli i brine se za nas (1. Petr. 5:7; w22.08 32:4-5).

Kao naš Stvoritelj, Jehova zna sve o nama. Zamisli, on zna svaku pojedinost o svakom čovjeku na ovom svijetu! (Psal. 139:15–17). Zato može vidjeti sve grešne sklonosti koje smo naslijedili od svojih roditelja. On čak zna i kako su različita životna iskustva utjecala na nas i oblikovala našu osobnost. Kako Jehova gleda na nas s obzirom na to da o nama zna tako puno? To ga potiče da bude milosrdan prema nama (Psal. 78:39; 103:13, 14). Jehova je dokazao da nam želi oprostiti grijehe. On dobro zna da smo zbog postupaka prvog čovjeka, Adama, svi mi pali pod prokletstvo naslijeđenog grijeha i smrti (Rim. 5:12). Mi sami sebe, a ni bilo koga drugoga, nikako ne možemo osloboditi tog prokletstva (Psal. 49:7–9). Međutim, naš Bog pokazao je veliku ljubav i suosjećanje kad nas je odlučio osloboditi tog ropstva. Kao što pokazuje Ivan 3:16, Jehova je poslao svog jedinorođenog Sina da umre za nas (Mat. 20:28; Rim. 5:19; w22.06 24:5-6).

Jehova je svom sluzi Jobu jasno dao do znanja da će oprostiti onima koji opraštaju drugima. Tog su vjernog Božjeg slugu duboko povrijedile oštre riječi koje su mu uputili Elifaz, Bildad i Sofar. Jehova je rekao Jobu da se pomoli za njih. Nakon što je Job to učinio, Jehova ga je blagoslovio (Job 42:8–10). Ako se uporno ljutimo na nekoga, štetimo sami sebi. Ljutnja je teško breme, a Jehova želi da ga se oslobodimo i osjetimo olakšanje (Efež. 4:31, 32). On nam savjetuje: “Odbaci gnjev i odagnaj srdžbu” (Psal. 37:8). Mudro je držati se tog savjeta. Dugotrajna ljutnja može štetiti našem fizičkom i mentalnom zdravlju (Izr. 14:30). Ako se uporno ljutimo, zapravo sami sebi nanosimo bol. Nije pametno nositi u sebi gorčinu i negativne osjećaje. To je kao da popijemo otrov i očekujemo da će to naštetiti onome tko nas je povrijedio. S druge strane, kad oprostimo drugima, sami sebi dajemo prekrasan dar. Duboko u sebi osjećamo mir te možemo krenuti dalje i nastaviti radosno služiti Jehovi (w22.06 25:9-10).

Kršćanska nada simbolična je kaciga koja štiti naš um i pomaže nam da ne živimo samo za sebe i svoje sebične želje, čime bismo narušili svoj odnos s Jehovom (1. Kor. 15:33, 34). Kršćanska nada štiti naš um na još jedan način. Ona nas sprečava da počnemo misliti kako nema nikakvog smisla truditi se ugoditi Jehovi. Sjeti se da je Jobov lažni tješitelj Elifaz iznio slične tvrdnje dok je razgovarao s Jobom. Elifaz je rekao: “Kako bi smrtni čovjek mogao biti čist?” Osim toga, rekao je: “Znaj, Bog ne vjeruje svojim svetim slugama, čak ni nebesa ne smatra čistima” (Job 15:14, 15). Kakve gnjusne laži! Imaj na umu tko stoji iza takvih tvrdnji. To je Sotona. On jako dobro zna da će tvoja nada oslabjeti ako se prepustiš takvim mislima. Nemoj to dopustiti! Odbaci te laži. Jehova želi da vječno živiš i on će ti pomoći da ostvariš taj cilj. Nikada nemoj sumnjati u to! (1. Tim. 2:3, 4; w22.10 44:8-10).

Sotona je želio uvjeriti Joba da su ga sve te nevolje snašle zato što je izgubio Jehovinu naklonost. Naprimjer, Sotona je prouzročio da jak vjetar sruši kuću u kojoj je desetero Jobove djece zajedno jelo i pilo (Job 1:18, 19). On je prouzročio i da vatra siđe s neba te da uništi ne samo Jobova stada nego i sluge koji su se brinuli za njih (Job 1:16). Bilo je očito da su vjetar i vatra došli iz nadnaravnog izvora, pa je Job pomislio da iza svega toga sigurno stoji Jehova. Zato je zaključio da je na neki način razljutio Jehovu. Unatoč tome nije htio prokleti svog nebeskog Oca. Job je bio svjestan da je godinama primao puno toga dobrog od Jehove. Stoga je ovako razmišljao: “Ako od pravog Boga prihvaćamo ono što je dobro, zar ne bismo onda trebali prihvatiti i ono što je zlo?” Zbog toga je Job rekao: “Neka je hvaljeno Jehovino ime” (Job 1:20, 21; w22.06 27:7).

Isus je u Ivanu 17:14 dao slično upozorenje svojim učenicima. Sasvim je jasno da se to proročanstvo ispunjava, naročito u posljednjih 100 godina. Zašto to možemo reći? Ubrzo nakon što je Isus 1914. ustoličen za mesijanskog kralja, Sotona je zbačen s neba na Zemlju i otada čeka uništenje (Otkr. 12:9, 12). No on ne sjedi skrštenih ruku. Pun mržnje i bijesa, iskaljuje svoj gnjev na Božjem narodu (Otkr. 12:13, 17). Zato nas ovaj svijet sve više mrzi. No mi se ne trebamo bojati Sotone i njegovih pristaša. Poput apostola Pavla, možemo s čvrstim uvjerenjem reći: “Ako je Bog uz nas, tko će biti protiv nas?” (Rim. 8:31). Možemo se potpuno uzdati da će Jehova ispuniti sve što je obećao (w22.07 30:14-15).

Isus se nije bojao da će u ovom vremenu kraja nedostajati propovjednika. On je znao da će se ispuniti psalmistove proročanske riječi: “Tvoj će se narod spremno staviti na raspolaganje u dan kad svoju vojsku povedeš u rat” (Psal. 110:3, bilješka). Ako i ti propovijedaš dobru vijest, to znači da podupireš Isusa i vjernog roba te sudjeluješ u ispunjenju tog proročanstva. Djelo propovijedanja u punom je zamahu, ali postoje i neki izazovi. Jedan od izazova s kojima se suočavaju objavitelji Kraljevstva je protivljenje. Mnogi ljudi imaju iskrivljenu sliku o našem djelu zbog laži koje šire otpadnici, vjerski vođe i političari. Ako su članovi naše obitelji, naši poznanici i kolege s posla pod utjecajem njihove propagande, mogli bi vršiti pritisak na nas da prestanemo propovijedati i služiti Jehovi. U nekim zemljama protivnici se služe zastrašivanjem i prijetnjama, uhićuju našu braću i čak ih bacaju u zatvor (w22.07 29:1, 5-6).

Jehova očekuje od nas da redovito odvajamo vrijeme za proučavanje Biblije i duboko razmišljanje o onom što smo pročitali. Kad primjenjujemo ono što učimo, naša vjera postaje još jača i još se više zbližavamo sa svojim nebeskim Ocem, a to nam daje snage da izdržimo kušnje. Osim toga, Jehova daje svoj sveti duh onima koji se oslanjaju na njegovu Riječ. Taj duh može nam dati iznimnu snagu kako bismo podnijeli svaku kušnju (2. Kor. 4:7–10). Uz Jehovinu pomoć “vjerni i razboriti rob” daje nam obilje članaka, pjesama i raznih videosadržaja koji nam mogu pomoći da izgradimo jaku vjeru i ostanemo duhovno budni (Mat. 24:45). Jehova uči svoje sluge da pokazuju ljubav jedni drugima i da se međusobno tješe u teškim vremenima (2. Kor. 1:3, 4; 1. Sol. 4:9). Naša braća i sestre žele nam pomoći da ostanemo vjerni Bogu kad se suočavamo s problemima (w22.08 33:12-14).

Kad često spomenemo lijepe osobine svoje braće i sestara, pomažemo im da se još više zbliže jedni s drugima i doprinosimo tome da u skupštini vlada ljubav. Ponekad čak i među zrelim kršćanima može doći do neslaganja u mišljenju, pa i svađe. To se dogodilo apostolu Pavlu i njegovom bliskom prijatelju Barnabi. Njih se dvojica nikako nisu mogla složiti oko toga trebaju li Marka povesti sa sobom na sljedeće misionarsko putovanje. Među njima je došlo do “žestoke svađe”, nakon čega je svatko otišao svojim putem (Djela 15:37–39). No Pavao, Barnaba i Marko izgladili su narušene odnose. Kasnije je Pavao lijepo govorio o Barnabi i Marku (1. Kor. 9:6; Kol. 4:10, 11). I mi trebamo razriješiti nesuglasice do kojih je možda došlo između nas i nekih u skupštini, a nakon toga trebamo se koncentrirati na lijepe osobine tih svojih suvjernika. Na taj način gradimo mir i jedinstvo (w22.08 35:10-11).

Dobro je što se trudimo živjeti po Jehovinim pravednim mjerilima, ali ne smijemo upasti u zamku da počnemo osuđivati druge i misliti da smo bolji ili pravedniji od njih. Mi smo svjesni toga da je Jehova “Sudac cijele zemlje” (Post. 18:25). Jehova nas nije ovlastio da sudimo drugima. Osvrnimo se na primjer Josipa, koji je bio pravedan u Božjim očima. On nije osuđivao druge, čak ni one koji su mu učinili veliku nepravdu. Njegova vlastita braća napala su ga i prodala u ropstvo, a oca su uvjerila da je on mrtav. Nakon dosta godina Josip se ponovno našao oči u oči sa svojom braćom. Sada je bio vrlo moćan čovjek – upravljao je cijelim Egiptom. Mogao je oštro osuditi svoju braću i osvetiti im se. Josipova braća bojala su se da će on upravo tako postupiti, iako su pokazala da im je iskreno žao zbog onog što su učinila. No Josip ih je utješio riječima: “Ne bojte se! Zar sam ja Bog da vam sudim?” (Post. 37:18–20, 27, 28, 31–35; 50:15–21). Da, Josip je suđenje ponizno prepustio Jehovi (w22.08 36:18-19).

Jesi li znao da se Jehova može poslužiti tobom da bi odgovorio na nečiju usrdnu molitvu? On te može koristiti na taj način bez obzira na to jesi li starješina, sluga pomoćnik, pionir ili objavitelj, bez obzira na to jesi li mlad ili star, jesi li brat ili sestra. Kad se netko tko voli Jehovu obrati njemu za pomoć, on mu često pomaže preko starješina i drugih vjernih slugu koji mu mogu pružiti “veliku utjehu” (Kol. 4:11). Jako smo sretni što možemo na taj način služiti Jehovi i svojoj braći. Možemo im pomagati i tješiti ih kad izbije epidemija opasne bolesti, kad dođe do neke katastrofe ili kad se suočimo s progonom. Možda je pravi izazov pomagati drugima ako su članovi naše obitelji bolesni ili imaju financijskih problema. No mi ipak želimo pomoći svojoj braći, a Jehovi je jako drago kad činimo za njih ono što možemo (Izr. 19:17; w22.12 52:1-2).

Ljubav je temelj na kojem se gradi povjerenje. Isus je rekao da su dvije najvažnije zapovijedi voljeti Jehovu i voljeti svoje bližnje (Mat. 22:37–39). Ljubav prema Jehovi potiče nas da se ugledamo na njega, a on nam je pružio savršen primjer kako biti dostojan povjerenja. Ljubav prema braći i sestrama potaknut će nas da ne pričamo drugima o njihovim privatnim stvarima. Sigurno nitko od nas ne bi htio reći o svojim suvjernicima nešto što bi im moglo nanijeti štetu, sramotu ili bol. Poniznost će nam također pomoći da budemo dostojni povjerenja. Kršćanin koji je ponizan ne pokušava impresionirati druge tako da bude prvi koji će reći nešto što ostali ne znaju (Filip. 2:3). Neće se praviti važan tako da drugima daje do znanja da ima neke važne informacije koje im ne smije otkriti. Isto tako, poniznost će nas spriječiti da među braćom širimo svoja vlastita gledišta o stvarima o kojima Biblija i naše publikacije ništa ne govore (w22.09 38:12-13).

Anđeo je rekao Danijelu da će Božji sluge jasnije razumjeti proročanstva iz Danijelove knjige, ali da ih “nitko tko je zao neće (...) razumjeti” (Dan. 12:10). Sada je vrijeme da svojim djelima dokažemo da ne spadamo među zle (Mal. 3:16–18). Jehova skuplja one koje smatra svojim “najdražim vlasništvom”. Nema sumnje, mi želimo biti među njima. Doista živimo u uzbudljivim vremenima. No pred nama su neki dramatični i fascinantni događaji koji će na nas ostaviti još puno dublji dojam. Uskoro će Jehova stati na kraj svemu zlu, a mi ćemo to vidjeti na svoje oči. Nakon toga doživjet ćemo ispunjenje obećanja koje je Jehova dao proroku Danijelu: “Na kraju danā [ustat ćeš] da dobiješ svoju baštinu” (Dan. 12:13). Čezneš li za danom kad će Danijel, kao i tvoji voljeni umrli, ustati iz mrtvih? Sigurno jedva čekaš to vrijeme! Zato daj sve od sebe da ostaneš vjeran Jehovi i budi siguran da će tvoje ime ostati zapisano u njegovoj knjizi života (w22.09 40:17, 19-20).

Te su riječi sigurno ohrabrile Ezekijela. Zašto to možemo reći? On se sigurno sjetio da je Jehova nešto slično rekao i Mojsiju i Izaiji kad ih je postavio za proroke (Izl. 3:10; Iza. 6:8). Osim toga, Ezekijel je znao da je Jehova pomogao toj dvojici proroka da izađu na kraj s izazovima u svojoj službi. Stoga kad mu je Jehova dvaput rekao: “Ja te šaljem”, Ezekijel je itekako imao razloga vjerovati da će njegov Bog biti uz njega. Nadalje, u Ezekijelovoj knjizi više puta nalazimo riječi: “Došla mi je Jehovina objava” (Ezek. 3:16). A kroz čitavu knjigu puno puta pojavljuju se i riječi: “Opet mi je došla Jehovina objava” (Ezek. 6:1). Nema sumnje, Ezekijel je bio čvrsto uvjeren da ga je Jehova poslao da narodu objavi njegove poruke. Osim toga, Ezekijelov otac bio je svećenik. On je vjerojatno govorio Ezekijelu da je Jehova i prije jamčio svojim prorocima da će im pomagati. Jehova je Izaku, Jakovu i Jeremiji rekao: “Ja sam s tobom” (Post. 26:24; 28:15; Jer. 1:8; w22.11 45:3).

Iako su Adam i Eva zgriješili i tako svoje potomke osudili na smrt, Jehova nije promijenio svoj prvobitni naum (Iza. 55:11). On još uvijek želi da njegovi vjerni sluge žive vječno. Razmislimo o svemu što je Jehova rekao i učinio kako bi ispunio svoj naum. Jehova je obećao da će uskrsnuti mrtve i dati im priliku da žive vječno (Djela 24:15; Titu 1:1, 2). Vjerni Božji sluga Job bio je siguran da Jehova svim srcem želi uskrsnuti one koji su umrli (Job 14:14, 15). Prorok Danijel znao je da će mrtvi uskrsnuti i da će imati priliku dobiti vječni život (Psal. 37:29; Dan. 12:2, 13). Židovi Isusovog vremena također su znali da Jehova svojim slugama može podariti “vječni život” (Luka 10:25; 18:18). Isus je puno puta govorio o tom obećanju, a i njega je samog uskrsnuo njegov Otac (Mat. 19:29; 22:31, 32; Luka 18:30; Ivan 11:25; w22.12 49:8-9).

Jehova nas poziva da mu se približimo (Jak. 4:8). On želi biti naš Bog, naš Otac i naš bliski prijatelj. On uslišava naše molitve i pomaže nam kad nam je teško. Jehova nas putem svoje organizacije poučava i štiti. S Jehovom se možemo zbližiti tako da mu se molimo te da čitamo njegovu Riječ i razmišljamo o njoj. To u nama još više produbljuje ljubav i cijenjenje prema njemu. Potiče nas da mu budemo poslušni i da ga hvalimo, što on itekako zaslužuje (Otkr. 4:11). Što bolje poznajemo Jehovu, to imamo više povjerenja u njega i organizaciju kojom se on služi da bi nam pomagao. No Ðavo malo-pomalo pokušava potkopati naše povjerenje u Jehovu i njegovu organizaciju. Ali mi se možemo oduprijeti njegovim napadima. Ako imamo jaku vjeru i čvrsto pouzdanje u Jehovu, nećemo okrenuti leđa svom Bogu i njegovoj organizaciji (Psal. 31:13, 14; w22.11 47:1-3).

Mnogi pravi kršćani riskirali su svoju slobodu, pa čak i život stavili na kocku zato što su voljeli Jehovu i smatrali ga svojim vrhovnim vladarom. Svi su oni čvrsto odlučili biti odani Jehovi, poput trojice Hebreja koji su ostali vjerni Najvišem čak i kad su bili bačeni u užarenu peć. Ali ne zaboravimo, Jehova ih je spasio iz te užarene peći. David je istaknuo koliko je važno biti vjeran Bogu kad je rekao: “Jehova će svakoga nagraditi prema njegovoj pravednosti i njegovoj vjernosti” (1. Sam. 26:23). Osim toga, imajmo na umu da je Jehova “štit (...) onima koji su mu odani” (Izr. 2:7, bilješka). Doista imamo razloga uvijek biti odani našem Bogu. Nemojmo ga nikada iznevjeriti! Budemo li uvijek odani Jehovi, moći ćemo poput psalmista reći: “Ti me podupireš zato što sam ti odan. Dopustit ćeš mi da zauvijek stojim pred tobom” (Psal. 41:12; w22.10 42:18-19).

Od svih razgovora koje je Job ikada vodio najviše ga se dojmio razgovor s Jehovom Bogom. Kako bi pomogao Jobu da shvati da je on izuzetno mudar i da se može brinuti za svoje sluge, Jehova mu je skrenuo pažnju na neka izvanredna djela stvaranja. Naprimjer, Bog je podsjetio Joba da se on dobro brine za životinje i da se jednako tako može brinuti i za njega (Job 38:39–41; 39:1, 5, 13–16). Razmišljajući o djelima stvaranja Job je puno naučio o osobinama svog Boga. I mi možemo bolje upoznati Boga ako pomno promatramo njegova djela stvaranja. No to nije uvijek lako. Ako živimo u gradu, možda baš nemamo priliku često otići u prirodu. Čak i ako živimo na selu, možda nemamo puno vremena promatrati prirodu i uživati u djelima stvaranja. No isplati se ulagati vrijeme i trud da bismo bolje upoznali ono što je Jehova stvorio (w23.03 12:1-2).

Isus je rekao da će se događati jaki potresi i druge katastrofe prije nego dođe kraj (Luka 21:11). Isto tako, kazao je da će biti “sve više bezakonja”. To se danas ispunjava, što se jasno vidi po porastu kriminala, nasilja i terorističkih napada (Mat. 24:12). Isus nikad nije rekao da će takvi problemi snalaziti samo one koje je Jehova odbacio. Ustvari, mnogi vjerni Jehovini sluge doživjeli su teške nevolje (Iza. 57:1; 2. Kor. 11:25). Jehova nas neće na neki čudesan način zaštititi od svih katastrofa, ali dat će nam sve što nam je potrebno da bismo sačuvali mir i ostali sabrani. U tome ćemo lakše uspjeti ako se unaprijed pripremimo za katastrofu. No je li to što se pripremamo za katastrofu znak da nemamo dovoljno vjere u Jehovu? Nipošto. Time što se pripremamo za katastrofu zapravo pokazujemo da vjerujemo da se Jehova može brinuti za nas. Kako to? Božja Riječ savjetuje nas da se unaprijed pripremimo za katastrofe koje bi nas mogle snaći (w22.12 51:9-10).

Dok je Josip bio u zatvoru, Jehova je prouzročio da egipatski kralj usni dva sna koja su ga jako uznemirila. Kad je čuo da Josip može tumačiti snove, poslao je sluge da ga dovedu. Josip je uz Jehovinu pomoć objasnio faraonu što znače njegovi snovi i zadivio ga praktičnim savjetima koje mu je dao. Kad je faraon vidio da Jehova pomaže tom mladom čovjeku, zadužio ga je za skupljanje i raspodjelu hrane u cijelom Egiptu (Post. 41:38, 41–44). Kasnije je zavladala teška glad, i to ne samo u Egiptu nego i u Kanaanu, zemlji u kojoj je živjela Josipova obitelj. Josip je sada mogao spasiti svoju obitelj i tako sačuvati rodoslovnu liniju iz koje je trebao doći Mesija. Nema sumnje, Jehova je dao da Josip ima uspjeha u svemu što radi. Jehova je okrutnu zavjeru Josipove braće pretvorio u nešto što mu je na koncu omogućilo da ostvari svoj naum (w23.01 3:11-12).

Onaj tko pazi na sebe, zapaža što bi sve moglo ugroziti njegov odnos s Jehovom, a onda čini ono što može kako bi se držao dalje od toga. Na takav način pokazuje da želi ostati dostojan Božje ljubavi (Izr. 22:3; Juda 20, 21). Apostol Pavao savjetovao je kršćane da paze na sebe. Naprimjer, svojim suvjernicima u Efezu rekao je: “Dobro pazite kako živite – nemojte živjeti kao bezumni, nego kao mudri” (Efež. 5:15, 16). Naša duhovnost stalno je izložena napadima. Zato nas Biblija savjetuje da se trudimo “razumjeti što je Jehovina volja” (Efež. 5:17). Tako ćemo se moći nositi sa svime što bi moglo ugroziti naš odnos s Jehovom. Da bi naše odluke bile mudre, trebamo se truditi “razumjeti što je Jehovina volja”. U tome će nam pomoći redovito proučavanje Božje Riječi i razmišljanje o njoj. Što se više trudimo razumjeti Jehovinu volju i razvijati Kristov um, to je veća vjerojatnost da ćemo postupati mudro, čak i u situacijama za koje ne postoji neko specifično pravilo (1. Kor. 2:14–16; w23.02 8:7-9).

Koliko često čistiš svoj dom? Možda si prije useljenja sve temeljito očistio i izribao. No što bi se dogodilo da poslije toga više nisi čistio stan? Kao što svi dobro znamo, prljavština i prašina brzo bi se ponovno nakupile. Da bi tvoj dom bio čist i uredan, trebaš ga redovito čistiti. Slično je i s našom osobnošću i našim načinom razmišljanja. Trebamo stalno ulagati trud da bi naš um i srce ostali čisti. Naravno, prije nego što smo se krstili jako smo se trudili učiniti potrebne promjene u svom životu kako bismo se očistili “od svake prljavštine tijela i duha” (2. Kor. 7:1). No sada trebamo primijeniti savjet apostola Pavla: “Trebate usvajati nov način razmišljanja” (Efež. 4:23). Trebamo stalno ulagati trud da usvojimo nov način razmišljanja jer se u nama vrlo brzo može nakupiti prljavština ovog svijeta. Da bismo to izbjegli i ostali čisti u Jehovinim očima, moramo redovito preispitivati svoj način razmišljanja, svoju osobnost i svoje želje (w23.01 2:1-2).

Zamisli kako je bilo slušati Isusa dok je poučavao. On se često pozivao na Božju Riječ i često je citirao iz nje, i to napamet! Nakon što se krstio i bio pomazan svetim duhom, Jehova mu je, po svemu sudeći, vratio sjećanje na život koji je proveo na nebu. Prva izjava koju je Isus izrekao nakon svog krštenja, kako piše u evanđeljima, bila je citat iz Božjeg zakona. Božju Riječ citirao je i dok je umirao (Pnz. 8:3; Psal. 31:5; Luka 4:4; 23:46). Tijekom tri i pol godine svoje službe na Zemlji Isus je često pred drugima čitao Božju Riječ, citirao je iz nje te ju je objašnjavao (Mat. 5:17, 18, 21, 22, 27, 28; Luka 4:16–20). I prije nego što je započeo svoju službu, često je slušao i čitao Božju Riječ. Kod kuće je nesumnjivo čuo kako Marija i Josip citiraju nešto iz nje (Pnz. 6:6, 7). Isto tako, zajedno sa svojom obitelji svaku je subotu išao u sinagogu (Luka 4:16). Dok je bio ondje, sigurno je pažljivo slušao čitanje Božje Riječi (w23.02 7:1-2).

Ne možemo ni nabrojati sve razloge zbog kojih volimo Jehovu. Naprimjer, on je “izvor života” i od njega dolazi “svaki dobar dar i svaki savršen poklon” (Psal. 36:9; Jak. 1:17). Da, sve dobro u tvom životu dolazi od našeg velikodušnog Boga koji te jako voli. Otkupnina je još jedan dragocjen dar koji smo dobili od Jehove. Zašto to možemo reći? Razmisli o tome koliko su Jehova i njegov Sin povezani i bliski. Isus je otvoreno govorio o ljubavi koja ih veže. Rekao je da ga Otac voli i da on voli Oca (Ivan 10:17; 14:31). Oni su zajedno proveli milijarde godina i zato ne čudi da su postali posebno bliski (Izr. 8:22, 23, 30). Zamisli onda koliku je bol Jehova osjećao dok je promatrao kako njegov Sin pati i umire. Da, Jehova toliko voli ljude, uključujući i tebe, da je bio spreman žrtvovati svog voljenog Sina da bi tebi i drugima omogućio vječni život (Ivan 3:16; Gal. 2:20). To je doista najvažniji razlog zbog kojeg volimo našeg Boga (w23.03 10:11-13).

Moramo odlučno odbaciti otpadnička učenja. Isus je ukorio neke kršćane u Pergamu jer su stvarali razdor i podjele u skupštini (Otkr. 2:14–16). S druge strane, pohvalio je kršćane u Tijatiri koji su odbacili “Sotonine dubine” i potaknuo ih je da se čvrsto drže istine (Otkr. 2:24–26). Duhovno slabi kršćani koji su dopustili da ih zavedu kriva učenja trebali su se pokajati. A kako je s nama danas? I mi moramo odbaciti svako učenje koje se kosi s Jehovinim načinom razmišljanja. Na prvi pogled moglo bi nam se činiti da je otpadnicima stalo do onoga što Biblija uči, ali njihova djela pokazuju suprotno (2. Tim. 3:5). Ako marljivo proučavamo Božju Riječ, lakše ćemo prepoznati i odbaciti kriva učenja (2. Tim. 3:14–17; Juda 3, 4). Moramo dati sve od sebe da služimo Jehovi onako kako on to želi. Ako činimo nešto što ugrožava naš odnos s Jehovom i čini našu službu neprihvatljivom, trebamo odlučno nešto poduzeti i ispraviti stvari (Otkr. 2:5, 16; 3:3, 16; w22.05 19:9, 11).