Kolovoz

Znaš li zašto Jehova u svoju “knjigu sjećanja” zapisuje imena onih koji svojim govorom pokazuju da se boje njega i razmišljaju o njegovom imenu? Ono što govorimo otkriva što nam je u srcu. Isus je rekao: “Usta govore ono čega je srce puno” (Mat. 12:34). Jehova želi da oni koji ga vole vječno žive u novom svijetu. Način na koji koristimo svoj jezik može itekako utjecati na to hoće li Jehova prihvatiti naše štovanje (Jak. 1:26). Neki ljudi koji ne vole Boga govore agresivno, grubo i bahato (2. Tim. 3:1–5). Mi ne želimo biti poput njih, već svojim načinom govora želimo obradovati Jehovu. No bi li Jehovi bilo drago ako bismo na našim sastancima ili u službi propovijedanja govorili blago i ljubazno, a onda iza zatvorenih vrata grubo i neljubazno razgovarali s članovima svoje obitelji? (1. Petr. 3:7; w22.04 15:4-5).

Bog će u srce deset rogova i zvijeri staviti misao da unište Babilon Veliki. Da, Jehova će potaknuti narode da se posluže skerletnom zvijeri, odnosno Ujedinjenim narodima, kako bi napali svjetsko carstvo krive religije i potpuno ga uništili (Otkr. 18:21–24). Što to znači za nas? Mi trebamo “štovati našeg Boga i Oca na način koji on smatra čistim i neokaljanim” (Jak. 1:27). Nikad ne bismo smjeli dopustiti da na nas utječu lažna učenja, proslave poganskog porijekla, popustljivi stavovi o moralu i okultistički postupci Babilona Velikog. No još je nešto jako važno. Trebamo i dalje pozivati ljude da iziđu iz Babilona Velikog kako ih Bog ne bi smatrao sudionicima u njegovim grijesima (Otkr. 18:4; w22.05 20:17-18).

Traži prilike da svoju djecu poučavaš o Jehovi i o svemu dobrom što je učinio za tebe (Pnz. 6:6, 7). To je posebno važno ako živiš u razdijeljenom domu i ne možeš kod kuće redovito proučavati sa svojom djecom. Naša sestra Kristina kaže: “S djecom sam rijetko mogla razgovarati o Jehovi, pa sam zato iskoristila svaku priliku koja mi se pružila.” Što još kao majka možeš učiniti? Uvijek govori pozitivno o Jehovinoj organizaciji i o svojoj braći i sestrama. Nemoj kritizirati starješine. Ono što govoriš o njima može utjecati na to hoće li im se tvoja djeca obratiti kad im zatreba pomoć. Gradi mir u svom domu. Često svom mužu i djeci pokazuj da ih voliš. Govori o svom mužu lijepo i s puno poštovanja, i uči djecu da i ona tako postupaju. Na taj način gradiš mir u svom domu i stvaraš atmosferu u kojoj je djeci lakše učiti o Jehovi (Jak. 3:18; w22.04 17:10-11).

Isusova poruka skupštini u Efezu pokazala je da su ti kršćani bili ustrajni i da su vjerno služili Jehovi unatoč mnogim poteškoćama. Međutim, izgubili su ljubav koju su imali u početku. Oni su u sebi trebali ponovno oživjeti tu ljubav jer inače njihovo štovanje ne bi bilo prihvatljivo Jehovi. Poput Efežana, i mi danas trebamo biti ustrajni. Ali to nije dovoljno – trebamo ustrajno služiti Bogu iz ispravnih motiva. Našem Bogu nije važno samo što radimo, nego i zašto to radimo. Zašto su mu naši motivi toliko važni? On želi da mu služimo zato što ga volimo i zato što duboko cijenimo sve što čini za nas (Izr. 16:2; Mar. 12:29, 30). Moramo ostati duhovno budni. Članovi skupštine u Sardu imali su jedan drugi problem. Iako su u prošlosti bili jako revni, s vremenom su popustili u službi Bogu. Zato im je Isus rekao da se probude (Otkr. 3:1–3). Naravno, Jehova neće zaboraviti ono što smo učinili u prošlosti (Hebr. 6:10; w22.05 19:6-7).

Salamun je bio svjestan da čovjek može uživati u svom marljivom radu i da je to “Božji dar” (Prop. 5:18, 19). Salamun je dobro znao o čemu govori. On je i sam bio marljiv radnik! Sagradio je kuće, zasadio vinograde te načinio vrtove i jezerca. Izgradio je čak i čitave gradove (1. Kralj. 9:19; Prop. 2:4–6). Stvarno je imao pune ruke posla i očito je uživao u svom marljivom radu. No Salamun je znao da je za pravu sreću ipak potrebno nešto više. Zato je dobar dio svog vremena posvetio i službi Jehovi. Naprimjer, nadgledao je izgradnju Jehovinog veličanstvenog hrama, koja je trajala punih sedam godina (1. Kralj. 6:38; 9:1). Nakon što je puno vremena proveo baveći se duhovnim aktivnostima i najrazličitijim poslovima, Salamun je zaključio da su duhovne aktivnosti daleko važnije od bilo čega drugog. Napisao je: “Bit je svega što si čuo: Boj se pravog Boga i drži se njegovih zapovijedi” (Prop. 12:13; w22.05 22:8).

U Bibliji nalazimo mnogo primjera osoba kojima je Jehova velikodušno oprostio. Tko ti prvo pada na pamet? Možda kralj Manaše. On je bio zao čovjek i griješio je Jehovi čineći strašne stvari. Štovao je lažne bogove, a navodio je i druge da ih štuju. Ubijao je vlastitu djecu prinoseći ih na žrtvu poganskim bogovima. Čak se drznuo u Jehovinom svetom hramu postaviti kip lažnog boga. Biblija za njega kaže: “Činio je mnogo toga što je zlo u Jehovinim očima i tako ga je vrijeđao” (2. Ljet. 33:2–7). Pa ipak, kad se Manaše iskreno pokajao, Jehova mu je od srca oprostio (2. Ljet. 33:12, 13). Možda ti na pamet pada i kralj David, koji je također učinio neke teške grijehe, naprimjer preljub i ubojstvo. No kad je priznao svoje grijehe i iskreno se pokajao, Jehova je i njemu oprostio (2. Sam. 12:9, 10, 13, 14). Ovi i mnogi drugi primjeri jasno pokazuju da Jehova rado oprašta (w22.06 24:7).

Mora se priznati, nije uvijek lako sačuvati čvrstu nadu. Dok čekamo ispunjenje Božjih obećanja, mogli bismo postati nestrpljivi. No Jehova je vječan i njegovo poimanje vremena bitno se razlikuje od našeg (2. Petr. 3:8, 9). On će svoja obećanja ispuniti na najbolji mogući način, ali to možda neće biti onda kad mi to očekujemo. Što nam može pomoći da održimo svoju nadu jakom dok strpljivo čekamo da Bog ispuni svoja obećanja? (Jak. 5:7). Ostanimo bliski s Jehovom – s onim koji nam jamči da će se ostvariti ono čemu se nadamo. Ustvari, Biblija nadu izravno povezuje s vjerom u to da Jehova postoji i da “nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebr. 11:1, 6). Što nam je Jehova stvarniji, to smo više uvjereni da će on ispuniti sve što je obećao. Da bismo ojačali svoju nadu, molimo se Jehovi i čitajmo njegovu Riječ. Iako ne možemo vidjeti Jehovu, možemo se zbližiti s njim. Možemo mu se obraćati u molitvi, uvjereni da će nas on saslušati (Jer. 29:11, 12; w22.10 44:11-13).

Zamisli situaciju u kojoj se Job našao. Sjedio je u pepelu i neprestano trpio strašnu bol (Job 2:8). Lažni prijatelji nemilosrdno su ga ocrnjivali i pokušavali ga uvjeriti da ništa što je u životu učinio nimalo ne vrijedi. Kušnje koje je doživio satirale su ga poput teškog bremena, a tuga zbog gubitka djece razdirala mu je srce. Job u početku ništa nije govorio (Job 2:13). Ako su njegovi lažni prijatelji to protumačili kao znak da će Job okrenuti leđa svom Stvoritelju, grdno su se varali. U jednom trenutku Job je – možda podigavši glavu i pogledavši svoje lažne prijatelje ravno u oči – s čvrstim uvjerenjem rekao: “Dokle god sam živ, neću se odreći svoje odanosti Bogu!” (Job 27:5). Što mu je pomoglo da bude tako hrabar i jak unatoč svim patnjama koje su ga snašle? Čak ni kad mu je bilo najteže, Job nije izgubio nadu da će ga njegov brižni Bog na koncu osloboditi patnji. Znao je da za njega ima nade čak i ako umre, jer će ga Jehova jednog dana uskrsnuti (Job 14:13–15; w22.06 27:9).

Stvoritelj neba i Zemlje dao nam je predivan dar – omogućio nam je da mu se molimo. Zamisli samo, možemo otvoriti svoje srce Jehovi i moliti mu se u bilo koje vrijeme i na bilo kojem jeziku! Možemo mu se moliti iz zatvorske ćelije ili iz bolničkog kreveta, čvrsto uvjereni da će nas naš brižni Otac saslušati. Za nas to nije nešto što je samo po sebi razumljivo. Mi to duboko cijenimo. Kralj David jako je cijenio molitvu. On je rekao Jehovi: “Neka ti moja molitva bude kao pomno pripremljeni kad koji se prinosi pred tobom” (Psal. 141:1, 2). U Davidovo vrijeme sveti kad koji su svećenici koristili u svetištu trebao je biti pažljivo pripremljen (Izl. 30:34, 35). Time što je molitvu usporedio s kadom David je pokazao da želi dobro promisliti o tome što će reći svom nebeskom Ocu. I nama je jako stalo do toga. Svim srcem želimo da naše molitve budu ugodne Jehovi (w22.07 31:1-2, 4).

Jedino Jehova ima pravo izvršiti osvetu. On nije nama dao pravo da se osvetimo kad nam netko zgriješi (Rim. 12:20, 21). Mi smo nesavršeni i nemamo potpuni uvid u situaciju i zato jednostavno nismo u stanju prosuditi stvari kao što to Bog može (Hebr. 4:13). Osim toga, ponekad nas osjećaji mogu zaslijepiti, pa ne možemo dobro procijeniti situaciju. Jehova je nadahnuo Jakova da napiše: “Čovjekova ljutnja ne vodi do pravednosti kakvu Bog zahtijeva” (Jak. 1:20). Možemo biti sigurni da će Jehova ispravno postupiti i pobrinuti se da se izvrši pravda. Opraštanjem pokazujemo da vjerujemo u Jehovinu pravdu. Kad prepustimo stvari Jehovi u ruke, pokazujemo da čvrsto vjerujemo da će on otkloniti svu štetu koju je prouzročio grijeh. U njegovom obećanom novom svijetu bolna sjećanja više nikad “neće dolaziti u misli niti će moriti srce” (Iza. 65:17; w22.06 25:11-12).

Upravo to što nas protivnici toliko mrze dokaz je da imamo Jehovinu naklonost (Mat. 5:11, 12). Iza protivljenja koje doživljavamo stoji Ðavo. No on se ni izdaleka ne može mjeriti s Isusom jer je naš vođa puno moćniji od njega. Uz Isusovu podršku dobra vijest dopire do ljudi iz svih naroda. Razmotrimo dokaze. Jezična barijera još je jedan izazov s kojim se suočavamo dok propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu. Isus je apostolu Ivanu otkrio da ta prepreka u naše vrijeme neće zaustaviti širenje dobre vijesti (Otkr. 14:6, 7). Kako se to ispunjava? Mi se trudimo da što više ljudi dobije priliku čuti vijest o Kraljevstvu. Danas ljudi iz cijelog svijeta mogu čitati biblijsku literaturu na našoj internetskoj stranici jw.org jer su na njoj dostupni sadržaji na preko 1000 jezika. Vodeće tijelo odobrilo je da se knjiga Sretan život – sada i zauvijek, naš glavni priručnik za vođenje biblijskih tečajeva, prevede na preko 700 jezika (w22.07 29:6-7).

Isus je suosjećao s ljudima. Apostol Matej je napisao: “Vidjevši (...) ljude, sažalio se na njih jer su bili izmučeni i zapostavljeni kao ovce bez pastira” (Mat. 9:36). A što Jehova osjeća prema ljudima? Isus je rekao: “Moj Otac koji je na nebu ne želi da se izgubi ijedan od ovih malih” (Mat. 18:14). Nije li prekrasno znati da nas Jehova jako voli? Dakle, što bolje poznamo Isusa, to više raste naša ljubav prema Jehovi. Što ti još može pomoći da produbiš svoju ljubav prema Jehovi i duhovno napreduješ? Trudi se bolje upoznati duhovno zrelu braću i sestre iz svoje skupštine. Zapazi koliko su oni radosni. Ti kršćani nimalo ne žale zbog toga što su odlučili služiti Jehovi. Zamoli ih da ti ispričaju neka svoja iskustva iz života i službe. Kad moraš donijeti neku važnu odluku, pitaj ih za savjet. Imaj na umu načelo: “Kad postoji mnogo savjetnika, uspjeh je zajamčen” (w22.08 32:6-7).

Svi ćemo se mi prije ili kasnije suočiti s nekom kušnjom. No u takvim situacijama nikad nismo prepušteni sami sebi. Jehova poput brižnog oca uvijek bdije nad nama. On je uz nas, sluša naše molitve i rado će nam priskočiti u pomoć (Iza. 43:2). Uvjereni smo da možemo izaći na kraj sa svakom kušnjom jer se Jehova velikodušno pobrinuo da imamo sve što nam je potrebno da bismo izdržali. Omogućio nam je da mu se molimo te nam je dao Bibliju, obilje duhovne hrane i divnu duhovnu obitelj kako bi nam pomogao onda kad nam je teško. Jako smo zahvalni što imamo brižnog nebeskog Oca koji bdije nad nama. “Naše se srce raduje” zbog svega što on čini za nas (Psal. 33:21). Kako možemo pokazati Jehovi da cijenimo njegovu ljubav i brigu? Tako da se trudimo što bolje iskoristiti svu pomoć koju nam pruža. Ako želimo da se Bog i dalje brine za nas, i mi trebamo učiniti svoj dio. Drugim riječima, ako se svim srcem trudimo slušati Jehovu i činiti ono što je ispravno u njegovim očima, on će zauvijek bdjeti nad nama (w22.08 33:15-16).

Danas mnogi ljudi više ne znaju kome mogu vjerovati. Pitaju se je li uglednim političarima, znanstvenicima i poduzetnicima stvarno stalo do običnog čovjeka ili samo gledaju svoje interese. Osim toga, mnoge su ljude razočarali vjerski vođe kršćanskih crkava i više im ne vjeruju. Zato ne čudi što ne vjeruju ni Bibliji, na koju se ti vjerski vođe pozivaju kao na svoju svetu knjigu. Mi koji služimo Jehovi uvjereni smo da je on “istinoljubiv Bog”, da mu je stalo do nas i da uvijek misli na naše dobro (Psal. 31:5; Iza. 48:17). Znamo da možemo vjerovati onome što čitamo u Bibliji. Slažemo se s riječima jednog bibličara koji je napisao: “Ni u čemu što je Bog rekao nema ni trunke laži niti ima ikakve šanse da se njegove riječi ne obistine. Božji sluge mogu imati povjerenja u ono što on kaže jer imaju povjerenja u njega samog” (w23.01 1:1-2).

Mi izgrađujemo svoju braću i sestre kad jačamo njihovu vjeru u Jehovu. Nekima od njih rugaju se oni koji nisu u istini. Drugi se bore s ozbiljnim zdravstvenim problemima ili im je teško izaći na kraj s povrijeđenim osjećajima. A ima i kršćana koji već dugo čekaju da dođe kraj ovom zlom svijetu. Takve situacije mogu biti pravi ispit vjere za današnje kršćane. Članovi skupštine u 1. stoljeću suočavali su se sa sličnim izazovima. Apostol Pavao je koristio Božju Riječ da bi jačao vjeru svoje braće i sestara. Naprimjer, neki židovski kršćani možda nisu znali što reći članovima svoje obitelji koji su omalovažavali kršćanstvo i tvrdili da je židovstvo neusporedivo bolja religija. Te je kršćane sigurno jako ojačala Pavlova poslanica Hebrejima (Hebr. 1:5, 6; 2:2, 3; 9:24, 25). Služeći se njegovim snažnim argumentima mogli su ušutkati one koji su im se protivili (w22.08 35:12-14).

Ljudi u Sotoninom svijetu više ne znaju kome mogu vjerovati. Svako malo razočaraju ih političari, vjerski vođe i ljudi iz poslovnog svijeta. Mnogi smatraju da ne mogu imati povjerenja ni u svoje prijatelje, susjede, pa čak ni u članove obitelji. To nas ne treba čuditi. Biblija je prorekla: “U posljednjim danima (...) ljudi će biti (...) nevjerni, (...) klevetnici, (...) izdajnici.” Drugim riječima, prorekla je da će se ljudi ponašati poput Sotone, boga ovog svijeta kojem se nimalo ne može vjerovati (2. Tim. 3:1–4; 2. Kor. 4:4). No mi kršćani znamo da se možemo potpuno pouzdati u Jehovu. Uvjereni smo da nas on voli i da nikad neće ostaviti svoje prijatelje (Psal. 9:10). Možemo vjerovati i Isusu Kristu jer je on dao svoj život za nas (1. Petr. 3:18). Isto tako, osobno smo se uvjerili da se možemo pouzdati u Bibliju i njene mudre savjete (2. Tim. 3:16, 17; w22.09 37:1-2).

Prava sreća nije tek neki površan, prolazan osjećaj. Ona može trajati cijeli život. Kako to? Isus je u svojoj Propovijedi na gori rekao: “Sretni su oni koji žele zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Mat. 5:3, bilješka). Isus je znao da su ljudi stvoreni sa snažnom željom da upoznaju i štuju svog Stvoritelja, Jehovu Boga. Na taj način mogu zadovoljiti svoje duhovne potrebe. A budući da je Jehova sretan Bog, i oni koji ga štuju mogu biti sretni (1. Tim. 1:11). Trebamo li u životu imati idealne okolnosti da bismo bili sretni? Ne, ne trebamo. Isus je u svojoj propovijedi rekao da čak i “oni koji tuguju” mogu biti sretni. Isus je rekao da sretni mogu biti i “oni koji su progonjeni zbog pravednosti” (Mat. 5:4, 10, 11). Isus nas je poučio da prava sreća nije rezultat idealnih životnih okolnosti. Da bismo bili istinski sretni, trebamo zadovoljiti svoje duhovne potrebe i zbližiti se s Bogom (Jak. 4:8; w22.10 41:1-3).

Razboritost će pomoći kršćaninu da prosudi kada šutjeti, a kada govoriti (Prop. 3:7). Poznata izreka kaže: “Šutnja je zlato.” Doista, ponekad je bolje šutjeti, nego govoriti. U tome nam je dobar primjer jedan starješina koji često treba pomagati drugim skupštinama kad imaju ozbiljne probleme. Jedan drugi starješina o njemu kaže: “On jako pazi da nikad ne iznosi povjerljive i osjetljive informacije o drugim skupštinama.” Taj je starješina zbog svoje razboritosti stekao poštovanje drugih starješina u svojoj skupštini. Sigurni su da ono što u povjerenju čuje od njih neće prenositi drugima. Iskrenost je još jedna osobina koja doprinosi povjerenju među ljudima. Kad je netko iskren, mi mu vjerujemo zato što znamo da će uvijek govoriti istinu (Efež. 4:25; Hebr. 13:18; w22.09 38:14-15).

Kad prava mudrost “uzvikuje na ulici”, mnogi ljudi jednostavno ne žele slušati (Izr. 1:20). Biblija kaže da postoje tri grupe ljudi koji odbacuju mudrost. To su “neiskusni”, “podrugljivci” i “bezumni” (Izr. 1:22–25; vidi bilješku za 22. redak). Prvu grupu onih koji odbacuju Božju mudrost čine “neiskusni”. Oni su lakovjerni i naivni te ih nije teško prevariti (Izr. 14:15, bilješka). Milijuni ljudi nasjedaju na laži vjerskih i političkih vođa. Neki se šokiraju kad shvate da su ih njihovi vođe obmanjivali. No oni koji se spominju u Mudrim izrekama 1:22 žele živjeti u neznanju jer im je to draže (Jer. 5:31). Oni ne žele ni čuti što Biblija govori niti se žele držati njenih načela. Mi sigurno ne želimo biti poput onih koji zatvaraju oči pred istinom i namjerno žive u neznanju (Izr. 1:32; 27:12; w22.10 43:5-7).

Božja organizacija daje nam upute o tome kako da se zaštitimo od opasnosti i pazimo na svoju sigurnost. Braća nas redovito podsjećaju da starješinama damo svoju aktualnu adresu, broj telefona i slične podatke kako bi oni u kriznoj situaciji mogli stupiti u kontakt s nama. Osim toga, braća bi nam mogla savjetovati da ostanemo kod kuće ili pak da napustimo opasno područje. Mogla bi nam dati i upute u vezi s primanjem humanitarne pomoći te o tome kako i kada pomagati drugima. Ako ih ne poslušamo, mogli bismo dovesti u opasnost vlastiti život, a i živote svojih starješina koji brižno bdiju nad nama (Hebr. 13:17). Mnogi naši suvjernici koji su morali napustiti svoj dom zbog neke katastrofe ili građanskih nemira dali su sve od sebe da se što bolje prilagode novim okolnostima i odmah su nastavili s teokratskim aktivnostima. Poput prvih kršćana koji su se zbog progona raspršili po raznim krajevima, i oni nastavljaju objavljivati “dobru vijest” (Djela 8:4). Propovijedanje im pomaže da prvenstveno misle na Kraljevstvo, a ne na teške okolnosti u kojima se nalaze. Zahvaljujući tome sačuvali su radost i mir (w22.12 51:12-13).

Jehovi je dragocjen svatko od nas. Prije nego što je svoje apostole poslao da propovijedaju, Isus im je pomogao da nadvladaju strah od protivljenja (Mat. 10:29–31). Naime, govorio im je o vrapcima, jednoj od najčešćih vrsta ptica u Izraelu. U Isusovo vrijeme vrapci su imali malu vrijednost. Ali Isus je svojim učenicima rekao: “Nijedan od njih ne padne na zemlju a da vaš Otac ne zna za to.” Zatim je dodao: “Vi ste vredniji od mnogo vrabaca.” Isus je tim riječima zajamčio svojim učenicima da je Jehovi stalo do svakoga od njih osobno i da se zato ne trebaju bojati progona. Učenici su se sigurno prisjetili Isusovih riječi kad bi vidjeli vrapce dok su propovijedali u gradovima i selima. Kad god vidiš neku ptičicu, sjeti se da je Jehovi stalo do tebe osobno jer i ti si “vredniji od mnogo vrabaca”. Uz njegovu pomoć možeš se hrabro nositi s protivljenjem (w23.03 12:12).

Ponekad nas sa svih strana pritišću problemi. Naprimjer, možda nam se protive članovi obitelji ili smo ostali bez posla. Kad se dugo vremena borimo s teškim problemima, mogli bismo zapasti u očaj i beznađe. Sotona koristi takve situacije kako bi nas naveo da počnemo sumnjati u to da nas Jehova voli. Ðavo želi da počnemo misliti kako su Jehova ili njegova organizacija na neki način krivi za naše patnje. Nešto slično dogodilo se i nekim Izraelcima u Egiptu. Oni su u početku vjerovali da je Jehova poslao Mojsija i Arona da ih izbavi iz ropstva (Izl. 4:29–31). No kad im je faraon kasnije još više zagorčao život, okrivili su Mojsija i Arona za probleme koji su ih snašli (Izl. 5:19, 20). Zamisli samo, za svoje su nevolje okrivili Božje vjerne sluge. Kako žalosno! Ako se i ti već duže vrijeme boriš s teškim problemima, usrdno se moli Jehovi i uzdaj se u njegovu podršku (w22.11 47:5-6).

Jehova je ljudima podario život i ima moć vratiti u život one koji su umrli. On je proroku Iliji dao moć da uskrsne sina udovice iz Sarfate (1. Kralj. 17:21–23). Kasnije je prorok Elizej uz Božju pomoć vratio u život sina jedne Šunamke (2. Kralj. 4:18–20, 34–37). Ta i druga uskrsnuća jasno pokazuju da Jehova ima moć vratiti ljude u život. Dok je Isus bio na Zemlji, pokazao je da mu je njegov Otac dao moć da uskrsava mrtve (Ivan 11:23–25, 43, 44). Isus je sada na nebu i dana mu je “sva vlast na nebu i na zemlji”. Prema tome, on može ispuniti obećanje da će “svi koji su u grobovima čuti njegov glas” i uskrsnuti te dobiti priliku da vječno žive (Mat. 28:18; Ivan 5:26–29; w22.12 49:10).

Time što su odbacili Ezekijela, Izraelci su zapravo odbacili Jehovu. Te su riječi utješile Ezekijela. To što ga narod nije htio slušati nije značilo da je zakazao kao prorok. Jehova je Ezekijelu rekao još nešto što ga je moglo utješiti: Kad Izraelci vide da se ispunilo sve što im je objavio, “znat će da je prorok bio među njima” (Ezek. 2:5; 33:33). Te su utješne misli Ezekijelu nesumnjivo dale snage da izvrši svoju službu. I mi možemo biti hrabri jer znamo da nas Jehova šalje da propovijedamo. On nam iskazuje čast time što nas naziva svojim svjedocima (Iza. 43:10). Doista je divno to što možemo biti njegovi svjedoci! Kao što je Jehova Ezekijelu rekao: “Ne boj se”, tako i nama kaže: “Ne bojte se!” (Ezek. 2:6). Zašto se ne trebamo bojati svojih protivnika? Zato što, poput Ezekijela, i mi znamo da nas je poslao Jehova i da imamo njegovu podršku (Iza. 44:8; w22.11 45:4-5).

Mi danas jako cijenimo to što imamo starješine i sluge pomoćnike koji su dostojni povjerenja. Ta vjerna i pouzdana braća dobro se brinu za nas i zahvalni smo Jehovi što ih imamo! No na koje načine mi možemo pokazati da smo dostojni povjerenja? Mi volimo svoju braću i sestre i želimo znati kako su. No moramo paziti da poštujemo njihovu privatnost. Neki kršćani u 1. stoljeću ogovarali su druge, miješali se u tuđe poslove i govorili o onome što ih se ne tiče (1. Tim. 5:13). Mi ni u kom slučaju ne želimo biti poput njih! No što ako nam netko u povjerenju kaže nešto o sebi i zamoli nas da o tome ne govorimo drugima? Primjerice, neka sestra mogla bi nam nešto reći o zdravstvenom problemu ili kušnji s kojom se suočava i zamoliti nas da to ne govorimo drugima. To svakako trebamo poštovati! (w22.09 38:7-8).

Grčki izraz preveden riječima “mijenjati svoj način razmišljanja” može se prevesti i izrazom “obnavljati svoj um”. Obnavljati nešto ne znači činiti samo neke površne promjene. Naprimjer, obnoviti kuću ne znači ukrasiti je s par dekoracija. Slično tome nije dovoljno da svoj život, simbolično govoreći, ukrasimo s nekoliko dobrih djela. To ne znači obnavljati svoj um. Moramo ispitati kakvi smo duboko u svojoj nutrini i učiniti sve potrebne promjene kako bismo svoj život što je moguće više doveli u sklad s Jehovinim pravednim mjerilima. To nije nešto što možemo učiniti jednom za sva vremena, nego nešto na čemu stalno trebamo raditi. Kad postanemo savršeni, uvijek ćemo moći činiti ono što je ugodno Jehovi. A dotad moramo ulagati puno truda da bismo ugodili Bogu. Kako, prema Rimljanima 12:2, možemo utvrditi što je Božja volja, odnosno što on želi od nas? Tako da mijenjamo svoj način razmišljanja. Umjesto da budemo pasivni i jednostavno dopustimo ovom svijetu da nas oblikuje, najprije moramo preispitati sami sebe kako bismo utvrdili u kojoj mjeri na naše ciljeve i odluke utječe Božji način razmišljanja te je li na nas možda počeo utjecati duh svijeta (w23.01 2:3-4).

Utječe li Jehova na sve što nam se događa u životu? Upravlja li on svakom situacijom s kojom se suočimo? Da li Jehova ponekad uzrokuje loše stvari da bi postigao nešto dobro? Ne, Biblija ne podupire takvo gledište (Prop. 8:9; 9:11). Ali jedno znamo: Kad se suočavamo s nekom kušnjom, Jehova vidi što proživljavamo i čuje naše usrdne molitve za pomoć (Psal. 34:15; Iza. 59:1). Povrh toga, Jehova nam može pomoći da uspješno izađemo na kraj sa svakom nevoljom. Kako? Između ostalog, Jehova nam pomaže tako što nam pruža utjehu i ohrabrenje, i to često baš onda kad nam je najpotrebnije (2. Kor. 1:3, 4). Možeš li se i ti sjetiti neke situacije u kojoj ti je Jehova pomogao tako što ti je pružio utjehu i ohrabrenje kad ti je to najviše trebalo? Često tek nakon što proživimo neku kušnju jasno vidimo kako nam je Jehova pomagao da je prebrodimo (w23.01 3:13-15).

Ta zvijer izgleda gotovo isto kao zvijer sa sedam glava. Razlikuje se od nje samo po tome što je skerletne boje. Ta skerletna zvijer naziva se još i “kip zvijeri” i “osmi kralj” (Otkr. 13:14, 15; 17:3, 8). Za tog se “kralja” kaže da se pojavio, pa je zatim prestao postojati, da bi se kasnije opet pojavio. Te riječi dobro opisuju Ujedinjene narode, organizaciju koja promiče interese političkog sustava ovog svijeta. Ona je najprije postojala pod imenom Liga naroda. Zatim je tijekom Drugog svjetskog rata prestala postojati. Kasnije se ta organizacija ponovno pojavila i dobila ime Ujedinjeni narodi. Politički elementi Sotoninog svijeta, koji su poput zvijeri, putem svoje propagande poticat će ljude da se protive Jehovi i njegovom narodu. Oni će u simboličnom smislu skupiti kraljeve cijelog svijeta “za rat koji će se zbiti na veliki dan Svemogućeg Boga”, odnosno Harmagedon (Otkr. 16:13, 14, 16; w22.05 20:10-11).

Kad je Isus počeo sam čitati Božju Riječ, on je nije samo dobro upoznao nego ju je i zavolio i dopustio joj da utječe na njegove postupke. Sjetimo se što se dogodilo u hramu kad je imao samo 12 godina. Učitelji koji su dobro poznavali Mojsijev zakon “divili su se njegovoj oštroumnosti i njegovim odgovorima” (Luka 2:46, 47, 52). I mi možemo dobro upoznati i zavoljeti Božju Riječ ako je redovito čitamo. Puno možemo naučiti iz onoga što je Isus rekao nekima koji su dobro poznavali Mojsijev zakon – pismoznancima, farizejima i saducejima. Ti vjerski vođe često su čitali Božju Riječ, ali nisu uspjeli izvući korist iz nje. Isus je istaknuo tri razloga zbog kojih oni nisu izvukli najveću korist iz čitanja Božje Riječi. Njegove riječi mogu pomoći nama da se poboljšamo na sljedeća tri područja: (1) kako čitati s razumijevanjem, (2) kako tragati za duhovnim blagom i (3) kako dopustiti Božjoj Riječi da nas oblikuje (w23.02 7:2-3).

Koje opasnosti moramo izbjegavati? Naprimjer, flertovanje, prekomjerno pijenje, prejedanje, uvredljive ili grube riječi, gledanje nasilnih i pornografskih sadržaja i slično (Psal. 101:3). Ðavo stalno traži prilike da naruši naše prijateljstvo s Jehovom (1. Petr. 5:8). Ako nismo oprezni, Sotona može u naše misli i srce posijati sjeme zavisti, nepoštenja, pohlepe, mržnje, oholosti i ljutnje (Gal. 5:19–21). Ako odmah ne poduzmemo nešto da ih iskorijenimo, oni će nastaviti rasti poput otrovnog korova i stvarati nam probleme (Jak. 1:14, 15). No postoje opasnosti koje nije tako lako prepoznati, naprimjer loše društvo. Moramo imati na umu da će oni s kojima odlučimo provoditi vrijeme snažno utjecati na nas (1. Kor. 15:33). No ako pazimo na sebe, nećemo nepotrebno provoditi vrijeme s onima koji ne žive po Jehovinim mjerilima (Luka 21:34; 2. Kor. 6:15). Prepoznat ćemo opasnost i klonit ćemo je se (w23.02 8:7, 10-11).

Tvoja ljubav prema Jehovi rasla je kako si sve više učio o njemu. Sigurno želiš biti još bliskiji s njim – i sada i u svu vječnost. To nije nedostižan cilj. Jehova te kao brižni Otac potiče da raduješ njegovo srce (Izr. 23:15, 16). To možeš činiti ne samo riječima nego i djelima. Svojim načinom života pokazuješ koliko stvarno voliš Jehovu. U životu nema ništa važnije od toga da radujemo Jehovino srce i pokažemo koliko ga volimo. Kako možeš pokazati da voliš Jehovu? Prije svega, trebaš svoj život predati jedinom pravom Bogu tako da mu tu odluku izneseš u jednoj posebnoj molitvi (Psal. 40:8). Zatim se trebaš krstiti kako bi drugima obznanio tu svoju osobnu odluku. Krštenje je velika i radosna prekretnica u životu. Ono označava novi početak – od tog trenutka više ne živiš za sebe, nego za Jehovu (Rim. 14:8; 1. Petr. 4:1, 2). To možda zvuči kao ogroman korak. Krštenje i jest velik korak, ali ono će ti omogućiti da vodiš najljepši i najsmisleniji život (w23.03 10:14-15).