Rujan

Kad na uzoran način koristimo svoj dar govora, pokazujemo drugima da smo Jehovini sluge. Pomažemo ljudima oko sebe da jasno vide razliku “između onoga tko služi Bogu i onoga tko mu ne služi” (Mal. 3:18). O tome svjedoči iskustvo naše sestre Kimberly. Ona je u srednjoj školi dobila zadatak koji je trebala raditi s još jednom učenicom iz razreda. Dok su surađivale na tom zadatku, ta je djevojka primijetila da je Kimberly drugačija od ostalih učenika. Ona nije ogovarala druge niti je koristila ružne i prostačke riječi, nego je uvijek govorila lijepo i pozitivno. To se toj djevojci toliko svidjelo da je na koncu prihvatila biblijski tečaj. Jehovi je jako drago kad svojim primjernim govorom privlačimo ljude k istini. Svi mi želimo koristiti svoj dar govora na način koji će donijeti slavu Jehovi (w22.04 15:5-7).

Mariju Magdalenu mučilo je sedam demona. No Isus ju je oslobodio utjecaja tih demona. Duboka zahvalnost za ono što je Isus učinio za nju potaknula ju je da postane njegova sljedbenica te da ga podupire u njegovoj službi (Luka 8:1–3). No Marija možda nije ni slutila da će Isus u budućnosti učiniti za nju još puno više. On je trebao dati život kako bi svatko tko vjeruje u njega mogao dobiti vječni život (Ivan 3:16). Marija je pokazala da cijeni Isusa tako što mu je bila odana. Dok je Isus umirao na mučeničkom stupu, ona je stajala u blizini i pružala emocionalnu podršku njemu i drugima koji su bili ondje (Ivan 19:25). Kad je Isus umro, Marija je s još dvije žene došla do groba u koji je bio položen i donijela miomirise kako bi pripremila njegovo tijelo za ukop (Mar. 16:1, 2). Za razliku od većine drugih učenika, Marija je imala priliku vidjeti uskrsnulog Isusa i razgovarati s njim (Ivan 20:11–18; w23.01 5:4).

Ne možemo počivati na lovorikama te se prestati truditi u službi. Možda više ne možemo činiti onoliko koliko smo prije mogli, ali i dalje trebamo biti “zaokupljeni Gospodinovim djelom” i ostati budni do samog kraja (1. Kor. 15:58; Mat. 24:13; Mar. 13:33). Moramo služiti Jehovi revno i cijelim srcem. Isusova poruka članovima skupštine u Laodiceji otkriva da su oni imali nešto drugačiji problem. Nisu služili Bogu svim srcem, nego su postali mlaki. Zbog te njihove ravnodušnosti Isus im je rekao da su jadni i bijedni. Trebali su se trgnuti i dati sve od sebe da gorljivo i revno služe Jehovi (Otkr. 3:16, 17, 19). Što mi učimo iz toga? Ako primijetimo da je naša revnost donekle oslabjela, moramo produbiti svoje cijenjenje za duhovno bogatstvo koje imamo – za sve što Jehova i njegova organizacija čine za nas (Otkr. 3:18). Nikad ne bismo smjeli dopustiti da nam težnja za lagodnim životom odvrati pažnju od služenja Jehovi, pa da nam duhovne aktivnosti padnu u drugi plan (w22.05 19:7-8).

Već tisućama godina Jehova zapisuje imena ljudi u jednu posebnu knjigu. Prvi čovjek čije je ime zapisano u toj knjizi bio je Božji vjerni svjedok Abel (Luka 11:50, 51). Tijekom stoljeća Jehova je u tu knjigu zapisao imena još mnogih ljudi. Danas se u njoj nalaze milijuni imena. Ta se knjiga u Bibliji naziva “knjiga sjećanja”, “knjiga života” i “svitak života” (Mal. 3:16; Otkr. 3:5; 17:8). U toj posebnoj knjizi nalaze se imena svih onih koji sa strahopoštovanjem služe Jehovi i vole njegovo ime. Oni imaju priliku dobiti vječni život. Naša imena mogu biti zapisana u toj knjizi ako razvijemo blizak osobni odnos s Jehovom pokazujući vjeru u otkupnu žrtvu njegovog Sina, Isusa Krista (Ivan 3:16, 36). Svi mi – bez obzira na to nadamo li se životu na nebu ili na Zemlji – želimo da se naša imena nađu u toj knjizi (w22.09 39:1-2).

U knjizi Otkrivenje opisuje se “velik zmaj plamene boje” (Otkr. 12:3). Taj se zmaj bori protiv Isusa i njegovih anđela (Otkr. 12:7–9). On napada Božji narod i daje moć zvijerima, odnosno ljudskim vlastima (Otkr. 12:17; 13:4). Tko je taj zmaj? Taj zmaj je “prazmija” i zove se “Ðavo i Sotona” (Otkr. 12:9; 20:2). On stoji iza svih drugih Jehovinih neprijatelja i vuče konce u pozadini. Što će se dogoditi sa zmajem? Otkrivenje 20:1–3 kaže da će jedan anđeo baciti Sotonu u bezdan, koji se može usporediti s tamnicom. Nakon što bude zatvoren u tu simboličnu tamnicu, Sotona više neće moći zavoditi narode “dok se ne navrši 1000 godina”. Na koncu će Sotona i njegovi demoni biti bačeni u “vatreno i sumporno jezero”, što znači da će biti uništeni za sva vremena. Zamisli samo kako će biti predivno živjeti u svijetu u kojem neće biti Sotone i njegovih demona. Jedva čekamo to vrijeme! (w22.05 20:19-20).

Isus je marljivo radio. Kao mladić se bavio tesarskim poslom (Mar. 6:3). Njegovim roditeljima sigurno je puno značila njegova pomoć jer su se borili da prehrane veliku obitelj. Isus je kao savršen čovjek bio izvrstan majstor i nesumnjivo je bio jako tražen. Zasigurno je uživao u svom poslu. No iako je naporno radio, Isus je uvijek odvajao vrijeme i za duhovne aktivnosti (Ivan 7:15). A kasnije, kad se potpuno posvetio propovijedanju, savjetovao je onima koji su ga slušali: “Nemojte raditi za hranu koja propada, nego za hranu koja ne propada i koja donosi vječni život” (Ivan 6:27). A u Propovijedi na gori rekao je: “Skupljajte sebi blago na nebu” (Mat. 6:20). Jehovini mudri savjeti pomažu nam da imamo uravnoteženo gledište o poslu. Biblija nas uči da trebamo “marljivo i pošteno” raditi (w22.05 22:9-10).

Eunika je svojim ponašanjem pružila Timoteju dobar primjer. On je očito mogao vidjeti da iza njenih djela stoji snažna ljubav prema Jehovi i da je sretna zbog toga što služi Jehovi. I u današnje vrijeme mnoge su majke “bez riječi svojim vladanjem” pomogle članovima svoje obitelji da počnu služiti Jehovi (1. Petr. 3:1, 2). I ti to možeš. Kako? Neka ti tvoj odnos s Jehovom bude najvažniji (Pnz. 6:5, 6). Poput većine majki, i ti činiš mnoge žrtve. Žrtvuješ svoje vrijeme, novac, san i još mnogo toga da bi se brinula za tjelesne potrebe svoje djece. No nikad ne bi trebala biti toliko zaokupljena brigom za djecu i njihove potrebe da zbog toga trpi tvoj odnos s Jehovom. Redovito odvajaj vrijeme da se nasamo moliš, proučavaš Bibliju i ideš na sastanke. Tako ćeš jačati svoj odnos s Jehovom i bit ćeš dobar primjer svojoj obitelji, a i drugima (w22.04 17:1, 12-13).

Kakvo li je olakšanje znati da ne odlučujemo mi o tome kakvu će presudu drugi dobiti. O tom će važnom zadatku voditi brigu Vrhovni Sudac, Jehova (Rim. 14:10–12). Možemo biti potpuno sigurni da će on uvijek suditi u skladu sa svojim savršenim mjerilima pravde (Post. 18:25). Jehova nikad neće postupiti nepravedno! Jedva čekamo da dođe vrijeme kad će Jehova potpuno ukloniti sve žalosne posljedice ljudskog grijeha i nesavršenosti. Tada će Jehova trajno izliječiti sve naše bolesti i emocionalne rane (Psal. 72:12–14; Otkr. 21:3, 4). One nam više nikad neće dolaziti u misli. Dok čekamo to divno vrijeme, jako smo zahvalni Jehovi što nas je stvorio na svoju sliku, tako da po uzoru na njega i mi možemo od srca opraštati drugima (w22.06 25:18-19).

Dobar sudac jako dobro poznaje i razumije zakon. On mora jasno vidjeti razliku između dobra i zla. Što je još potrebno da bi netko bio dobar sudac? Prije nego što donese presudu u nekom slučaju, sudac mora biti upoznat sa svim važnim činjenicama. U tom pogledu Jehovi nema premca. On je najbolji sudac kojeg možemo zamisliti. Za razliku od ljudskih sudaca, Jehova savršeno dobro zna sve činjenice u svakoj situaciji u kojoj treba donijeti neku presudu (Post. 18:20, 21; Psal. 90:8). On se ne vodi samo onim što ljudi vide ili čuju. Naš Stvoritelj potpuno razumije kako na naše postupke utječu naše genetsko nasljeđe, odgoj, sredina u kojoj živimo te naše emocionalno i psihičko stanje. Jehova zna i što nam je u srcu. On vidi naše motive, namjere i želje. Njemu ništa nije skriveno (Hebr. 4:13). Dakle, kad Jehova odluči nekome oprostiti, to čini upravo zato što dobro zna cijelu situaciju i sve činjenice (w22.06 24:8-9).

Dobro je da imamo na umu taktike koje je Sotona koristio u Jobovom slučaju jer se sličnim metodama koristi i da bi napadao nas danas. Sotona tvrdi da mi ne volimo iskreno Jehovu i da ćemo se okrenuti protiv njega samo da bismo spasili svoj život. Sotona isto tako tvrdi da Bog nas ne voli i da ne zapaža trud koji ulažemo da bismo mu ugodili. Budući da sve to znamo, mi koji se uzdamo u Jehovu ne damo da nas Sotona zavara svojim taktikama. Na kušnje trebamo gledati kao na priliku da naučimo nešto o sebi. Kušnje s kojima se Job suočio pomogle su mu da prepozna neke svoje slabosti i da ih ispravi. Naprimjer, shvatio je da u većoj mjeri treba pokazivati poniznost (Job 42:3). I mi možemo puno naučiti o sebi kad se nađemo u nekoj kušnji. Kad kod sebe prepoznamo neke slabosti, možemo raditi na tome da ih ispravimo (w22.06 27:13-14).

Jehova nam je obećao da će uvijek biti uz nas. Naprimjer, kratko prije nego što je izjavio: “Vi ste moji svjedoci”, Jehova je rekao: “Kad pođeš preko voda, ja ću biti s tobom. Kad budeš prelazio rijeke, one te neće preplaviti. Kad prođeš kroz vatru, nećeš izgorjeti niti će te plamen spržiti” (Iza. 43:2). Dok izvršavamo svoju službu, ponekad nailazimo na probleme koji nas mogu preplaviti poput silnih voda i na kušnje koje mogu biti poput vatre. Unatoč tome uz Jehovinu pomoć mi i dalje hrabro propovijedamo (Iza. 41:13). Danas većina ljudi odbacuje poruku koju im nosimo. No to ne znači da smo mi zakazali kao Božji svjedoci. Tješi nas i hrabri to što znamo da je Jehova sretan kad vidi da i dalje ustrajno objavljujemo njegovu poruku. Apostol Pavao je rekao: “Svaki će dobiti nagradu prema svom trudu” (1. Kor. 3:8; 4:1, 2; w22.11 45:5-6).

Biblijska proročanstva ispunjavaju se pred našim očima. “Ljudi iz svih naroda koji govore raznim jezicima” uče govoriti “čist jezik” biblijske istine (Zah. 8:23; Sef. 3:9). Danas preko 8 000 000 ljudi iz 240 zemalja pripada Jehovinoj organizaciji, a svake se godine krste još deseci tisuća novih. No ima nešto što je važnije od samih brojki. To su lijepe duhovne osobine, “nova osobnost” koju se trude obući ti novi učenici (Kol. 3:8–10). Mnogi su prestali biti nemoralni i nasilni te su se oslobodili predrasuda i nacionalističkih stavova. Na Božjim slugama ispunjava se proročanstvo iz Izaije 2:4: “Više se neće učiti ratovanju.” Time što se trudimo obući novu osobnost privlačimo ljude k istini i pomažemo im da se pridruže Božjoj organizaciji te pokazujemo da slijedimo našeg vođu Isusa Krista (Ivan 13:35). Ništa od toga ne događa se slučajno. Sve to možemo zahvaliti pomoći koju nam pruža Isus (w22.07 29:7-8).

Kad se molimo Jehovi, moramo paziti da mu se ne obraćamo preležerno ili nonšalantno. Naprotiv, naš stav treba odražavati duboko poštovanje prema njemu. Razmisli malo o zadivljujućim vizijama koje su dobili Izaija, Ezekijel, Danijel i Ivan. U svima njima Jehova je prikazan kao veličanstveni kralj. Izaija je vidio Jehovu kako sjedi na “visokom i uzvišenom prijestolju” (Iza. 6:1–3). Ezekijel je vidio Jehovu kako sjedi na prijestolju i upravlja nebeskom kočijom, a “svuda oko njega bila je blještava svjetlost kao duga” (Ezek. 1:26–28). Danijel je vidio “Pradavnog”, čija je odjeća bila “bijela kao snijeg”, a “prijestolje mu je bilo ognjeni plamen” (Dan. 7:9, 10). A Ivan je vidio Jehovu kako sjedi na prijestolju oko kojeg je bila predivna “duga slična smaragdu” (Otkr. 4:2–4). Razmišljanje o Jehovinoj veličanstvenosti i uzvišenosti pomaže nam da još bolje razumijemo kolika je čast što mu se možemo moliti i koliko je važno da to činimo s dubokim poštovanjem (w22.07 31:3).

Ako si mlada osoba, imaj na umu da će te Sotona pokušati spriječiti da duhovno napreduješ. To može učiniti tako da u tvoj um posije sumnje u vezi s nekim biblijskim učenjima. Naprimjer, prije ili kasnije neki ljudi pokušat će te uvjeriti da nas nije stvorio Bog, nego da smo nastali evolucijom. Možda nisi puno razmišljao o tome kad si bio mlađi. No sada kad si malo stariji, vjerojatno ćeš o tome učiti u školi. Ono što čuješ od svojih nastavnika može ti na prvu zvučati logično i uvjerljivo. No oni možda nikad nisu ozbiljno razmotrili dokaze o postojanju Stvoritelja. Sjeti se načela iz Mudrih izreka 18:17: “Tko u sporu prvi iznese svoju stranu, doima se pravednim dok ne dođe onaj drugi i zatraži od njega da dokaže svoje tvrdnje.” Umjesto da ono što čuješ u školi uzmeš zdravo za gotovo, pažljivo ispitaj ono što piše u Božjoj Riječi, Bibliji, i u našim publikacijama (w22.08 32:2, 8).

Kad čitamo Božju Riječ, trebamo razumjeti njen smisao. Inače od samog čitanja nećemo imati punu korist. Razmotrimo ukratko razgovor koji je Isus vodio s jednim zakonoznancem (Luka 10:25–29). Kad ga je taj čovjek pitao što treba činiti da dobije vječni život, Isus mu je skrenuo pažnju na Božju Riječ tako što ga je pitao: “Što je napisano u Zakonu? Što si u njemu pročitao?” Čovjek je točno odgovorio. Citirao je što kaže Zakon – da treba voljeti Boga i svog bližnjeg (Lev. 19:18; Pnz. 6:5). Ali onda je upitao Isusa: “A tko je moj bližnji?” Time je pokazao da nije razumio pravi smisao onoga što je pročitao u Zakonu. Zbog toga nije znao kako primijeniti zapovijedi koje je citirao. Treba nam Jehovina pomoć da bismo razumjeli njegovu Riječ. Zato ga moli za sveti duh da se bolje koncentriraš i da ti pomogne primijeniti ono što si pročitao (w23.02 7:4-5).

“Kako si upoznao istinu?” Sigurno si puno puta čuo, a i sam postavio to pitanje. To je jedno od prvih pitanja koja postavljamo svojim suvjernicima kad ih želimo bolje upoznati. Mi volimo slušati o tome kako su naša braća i sestre upoznali i zavoljeli Jehovu, a volimo i mi njima govoriti koliko nam istina znači u životu (Rim. 1:11). Takvi razgovori podsjećaju nas na to koliko je istina dragocjena. Oni nam ujedno pomažu da budemo odlučni “živjeti po istini” – odnosno svojim načinom života radovati Jehovino srce te tako steći njegov blagoslov. Postoji mnogo razloga zbog kojih volimo istinu. No najvažniji razlog je to što mi volimo Jehovu Boga, koji nam je otkrio tu istinu. Putem njegove Riječi, Biblije, upoznali smo ga ne samo kao svemogućeg Stvoritelja neba i Zemlje nego i kao našeg divnog nebeskog Oca, koji se s puno ljubavi brine za nas (1. Petr. 5:7; w22.08 34:1, 3).

Apostol Pavao je potaknuo svoju braću i sestre da pokazuju ljubav čineći “dobra djela” (Hebr. 10:24). On je pomagao svojim suvjernicima ne samo onim što je govorio nego i onim što je radio. Naprimjer, kad je kršćane u Judeji snašla teška glad, Pavao je sudjelovao u pružanju pomoći tamošnjoj braći (Djela 11:27–30). Iako je bio zaokupljen propovijedanjem i poučavanjem, uvijek je tražio načine da pomogne onima koji su trebali materijalnu pomoć. Na taj način Pavao je jačao pouzdanje svojih suvjernika u to da će se Jehova brinuti za njih. I mi danas jačamo vjeru svoje braće i sestara kad nesebično koristimo svoje vrijeme, snagu i sposobnosti kako bismo pomagali onima koji su nastradali u nekoj katastrofi. To činimo i kad redovito dajemo priloge za naše svijetom rašireno djelo. Na te i razne druge načine pomažemo svojoj braći i sestrama da se uzdaju u to da ih Jehova nikada neće ostaviti (w22.08 35:14).

Mnoga proročanstva koja su zapisana u Bibliji već su se ispunila, neka od njih i stotinama godina nakon što su bila zapisana. Povijest potvrđuje da se ono što je prorečeno stvarno dogodilo. To nas ne iznenađuje jer znamo da sva biblijska proročanstva dolaze od Jehove. Osvrnimo se ukratko na proročanstva o padu drevnog Babilona. U 8. stoljeću pr. n. e. prorok Izaija pod nadahnućem je prorekao da će Babilon, koji je u to vrijeme bio velik i moćan grad, biti osvojen. Izaija je čak rekao da će grad osvojiti čovjek po imenu Kir te je precizno naveo kako će grad pasti (Iza. 44:27–45:2). Izaija je ujedno prorekao da će Babilon s vremenom biti uništen i da više nikad neće biti nastanjen (Iza. 13:19, 20). Babilon je 539. pr. n. e. pao u ruke Medijcima i Perzijancima, a danas su od tog nekad velikog grada ostale samo ruševine (w23.01 1:10).

Jehova nas je izabrao da budemo dio njegove velike duhovne obitelji. Za nas je to velika čast. To što smo dio međunarodne obitelji Jehovinih slugu donosi nam i mnoge blagoslove (Mar. 10:29, 30). Diljem svijeta imamo braću i sestre koji kao i mi svim srcem vole Jehovu i daju sve od sebe da žive po njegovim mjerilima. Oni se možda razlikuju od nas po jeziku, kulturi i načinu odijevanja, ali mi ih volimo i osjećamo privrženost prema njima čak i ako smo ih tek upoznali. Naročito volimo zajedno s njima slaviti našeg nebeskog Oca punog ljubavi. Važno je da ostanemo ujedinjeni s njima (Psal. 133:1). Oni nam ponekad pomažu nositi naše breme (Rim. 15:1; Gal. 6:2). Osim toga, potiču nas da nastavimo revno služiti Jehovi i ostanemo duhovno jaki (Hebr. 10:23–25). Zamisli samo kako bi nam bilo da nemamo skupštinu koja nas štiti i pomaže nam da se odlučno odupiremo našim zajedničkim neprijateljima – Sotoni Ðavlu i njegovom zlom svijetu (w22.09 37:3-4).

Posebno nam može biti teško svladati se i paziti na svoj jezik kad koristimo društvene mreže. Ako nismo oprezni, mogli bismo nenamjerno otkriti povjerljive informacije velikom broju ljudi. A kad jednom neku informaciju objavimo na mreži, više ne možemo utjecati na to kako će je drugi koristiti ili koliko će ona štete nanijeti nekome. Samosvladavanje nam također pomaže da se ne izlanemo kad nas protivnici lukavo pokušavaju navesti da otkrijemo nešto što bi našu braću i sestre moglo dovesti u opasnost. To bi nam se moglo dogoditi ako živimo u zemlji u kojoj je naše djelovanje zabranjeno ili ograničeno. Mogli bismo biti odvedeni u policiju na ispitivanje. U takvoj i u sličnim situacijama možemo primijeniti načelo iz Psalma 39:1: “Imat ću brnjicu na ustima.” Dakle, u odnosima sa svim ljudima – članovima obitelji, prijateljima, braćom i sestrama ili bilo kim drugim – trebamo pokazati da smo dostojni povjerenja. A za to nam je potrebna samokontrola (w22.09 38:16).

Da bismo bili istinski sretni, moramo se duhovno hraniti. A duhovna hrana nam je uistinu i potrebna. Zato je Isus rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo od kruha, nego treba živjeti i od svake riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Mat. 4:4). Stoga ne bismo smjeli dopustiti da prođe ijedan dan a da se nismo duhovno hranili čitajući dragocjenu Božju Riječ, Bibliju. Budući da nas jako voli, Jehova nam je u Bibliji otkrio što trebamo činiti da bismo u životu bili sretni. Iz te knjige saznajemo zašto nas je Bog stvorio i što je smisao našeg života. Učimo i kako se možemo zbližiti s njim i što je potrebno da bi nam on oprostio grijehe. Osim toga, biblijska obećanja pružaju nam nadu u divnu budućnost (Jer. 29:11). Istine koje otkrivamo proučavajući Bibliju doista ispunjavaju naše srce radošću! Kad god ti je teško jer te pritišću životni problemi, posveti više vremena čitanju Jehovine Riječi i razmišljanju o njoj (w22.10 41:4-6).

Biblija nas s dobrim razlogom upozorava da ne budemo neiskusni poput male djece. Pravu mudrost i iskustvo stječemo kad u svom životu primjenjujemo biblijska načela. Tako možemo iz prve ruke vidjeti kako nam ta načela pomažu da izbjegnemo mnoge probleme i donosimo mudre odluke. Dobro je da u tom pogledu pratimo svoj napredak. Naprimjer, ako već neko vrijeme proučavaš Bibliju i ideš na sastanke, a još se nisi predao Jehovi i krstio, upitaj se zašto se nisi odlučio na taj korak. A ako si kršten, trudiš li se još bolje propovijedati dobru vijest i još kvalitetnije poučavati ljude o istini? Vidi li se po tvojim odlukama da se u životu vodiš biblijskim načelima? Pokazuješ li kršćanske osobine u ophođenju s drugima? Ako vidiš da se u nečemu trebaš popraviti, obrati pažnju Jehovinim opomenama i savjetima jer oni “daju mudrost neiskusnome” (Psal. 19:7; w22.10 43:8).

Ezekijel je na svoje oči vidio koliko je moćan Božji sveti duh. U viziji je vidio kako taj duh djeluje na moćna duhovna stvorenja i na ogromne kotače Jehovine nebeske kočije (Ezek. 1:21). Kako je sve to djelovalo na Ezekijela? Njega je ta vizija ispunila strahopoštovanjem. Napisao je: “Kad sam to vidio, poklonio sam se do zemlje” (Ezek. 1:28). Mora da je i kasnije puno puta razmišljao o toj zadivljujućoj viziji. Ona je sigurno ojačala njegovu vjeru u to da uz pomoć Božjeg duha može uspješno izvršiti svoj zadatak. Jehova je zapovjedio Ezekijelu: “Sine čovječji, ustani da razgovaram s tobom.” Ta zapovijed i Božji duh dali su Ezekijelu snagu koja mu je bila potrebna da ustane (Ezek. 2:1, 2). Ezekijela je i kasnije, tijekom cijele njegove službe vodio Božji sveti duh (Ezek. 3:22; 8:1; 33:22; 37:1; 40:1; w22.11 45:7-8).

Prorok Izaija ovdje opisuje Jehovu kao brižnog učitelja koji hoda iza svojih učenika i govori im kojim putem trebaju ići. Mogli bismo reći da i mi danas “iza sebe” čujemo Božji glas. Kako? Božje riječi zapisane su u Bibliji u davnoj prošlosti, u vremenu koje je daleko iza nas. Dakle, kad čitamo Bibliju, to je kao da iza sebe čujemo Jehovin glas (Iza. 51:4). Što trebamo činiti da bismo u potpunosti iskoristili pomoć i vodstvo koje nam Jehova pruža? Izaija najprije se kaže: “Ovo je pravi put”, a zatim: “Njime idite!” Nije dovoljno samo poznavati pravi put. Trebamo i ići njime. Jehovina Riječ i objašnjenja koja nam daje njegova organizacija otkrivaju nam što naš Bog očekuje od nas. Osim toga, pomažu nam da primjenjujemo ono što učimo. Da bismo mogli ustrajno i s radošću služiti Jehovi, trebamo poduzeti oba koraka. Samo tada možemo računati na to da će nas Jehova blagosloviti (w22.11 46:10-11).

Ubrzo nakon što je umrla većina Isusovih apostola, u skupštinu su se uvukli lažni kršćani (Mat. 13:24–27, 37–39). Oni su širili “iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela 20:30). Između ostalog, ti su lažni kršćani s vremenom počeli naučavati da Krist nije “jednom zauvijek prinio sebe da ponese grijehe mnogih”, kao što to Biblija uči, nego da njegovu žrtvu treba prinositi uvijek iznova (Hebr. 9:27, 28). Danas mnogi ljudi vjeruju u to lažno učenje. Oni svaki tjedan – ponekad čak i svaki dan – idu u crkvu kako bi sudjelovali u obredu koji se u katoličkoj religiji naziva “misna žrtva”. Pripadnici nekih drugih religija rjeđe se prisjećaju Kristove smrti, no većina njih ne razumije jasno kakvo je značenje Isusove žrtve (w23.01 4:5).

Tijekom Tisućugodišnje Vladavine Isus će uskrsnuti mrtve i pomoći svima koji budu poslušni Jehovi da postanu savršeni. Jehova će ljude koji mu ostanu vjerni proglasiti pravednima. Oni će “posjedovati cijelu zemlju i vječno će živjeti na njoj” (Psal. 37:10, 11, 29). Na radost cijelog čovječanstva, “kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt” (1. Kor. 15:26). Naša nada u vječni život čvrsto se temelji na Božjoj Riječi. Ta nada može nam pomoći da ostanemo vjerni Bogu u ovim teškim posljednjim danima. No da bismo ugodili Jehovi, nije dovoljno da nas pokreće samo želja za tim da sačuvamo svoj život. Duboka ljubav koju osjećamo prema Jehovi i Isusu glavni je razlog zbog kojeg im želimo ostati vjerni (2. Kor. 5:14, 15). Ta ljubav potiče nas da se ugledamo na njih i da govorimo drugima o svojoj nadi (Rim. 10:13–15). A kad se trudimo biti nesebični i velikodušni, postajemo onakvi ljudi kakve Jehova želi za svoje prijatelje u svu vječnost (w22.12 49:15-16).

Kad nas protivnici progone, mogli bismo ostati bez mnogo toga što nam inače daje mir i osjećaj sigurnosti. Mogli bismo postati tjeskobni i sa strahom razmišljati o onome što nas čeka. Sasvim je normalno da se tako osjećamo. Ali ipak trebamo biti na oprezu. Isus je objasnio da bi se njegovi sljedbenici zbog progona mogli pokolebati u vjeri (Ivan 16:1, 2). Iako je Isus rekao da ćemo biti progonjeni, zajamčio nam je da možemo ostati vjerni Bogu (Ivan 15:20; 16:33). Kad je naše djelovanje zabranjeno ili jako ograničeno, mogli bismo od podružnice i starješina dobiti određene upute. Braća nam te upute daju kako bi nas zaštitila, pobrinula se da i dalje dobivamo duhovnu hranu i pomogla nam da nastavimo propovijedati koliko god je to moguće. Daj sve od sebe da se držiš onoga što nam braća kažu (Jak. 3:17). I nikada nemoj otkrivati informacije o svojim suvjernicima onima koji nemaju pravo to znati (Prop. 3:7; w22.12 51:14-16).

Isus i danas vodi svoje učenike dok propovijedaju vijest o Božjem kraljevstvu po cijeloj Zemlji. On čini svoj dio. Preko Jehovine organizacije Isus nas poučava kako propovijedati i daje nam sve što je potrebno da bismo objavljivali dobru vijest (Mat. 28:18–20). A što je naš dio? Mi trebamo revno propovijedati i poučavati druge. Osim toga, trebamo budno čekati dok Jehova ne uništi ovaj zli svijet. Ako primjenjujemo savjet iz Hebrejima 6:11, 12, bit ćemo potpuno sigurni u ispunjenje svoje nade “sve do kraja”. Jehova je već odredio “dan i čas” kada će uništiti Sotonin svijet. Kad taj dan dođe, on će ispuniti sva obećanja o novom svijetu koja je dao zapisati u svoju Riječ. Nama se danas ponekad može činiti da već predugo čekamo kraj ovog svijeta. Ali Jehovin dan “neće zakasniti” (Hab. 2:3). Zato bdijmo i strpljivo čekajmo Boga koji će nam donijeti spasenje! (Mih. 7:7; w23.02 8:15-16).

Alpinistu je cilj popeti se na vrh planine. No na putu do vrha ima mnogo mjesta na kojima može zastati i uživati u pogledu. Na sličan način i mi trebamo redovito zastati i razmišljati o tome kako nam Jehova pomaže i blagoslivlja nas čak i dok proživljavamo neku kušnju. Na kraju svakog dana upitaj se: “Kako me Jehova danas blagoslovio? Iako moja kušnja još uvijek traje, kako mi Jehova pomaže da se lakše nosim s njom?” Pokušaj prepoznati barem jedan Jehovin blagoslov, odnosno nešto što je učinio kako bi ti pomogao. Istina, možda se moliš da tvojoj kušnji dođe kraj (Filip. 4:6). No trebaš imati na umu i blagoslove koje ti Jehova već sada daje. Uostalom, Jehova nam je obećao da će nas ojačati i pomoći nam da izdržimo. Zato uvijek budi zahvalan za Jehovinu pomoć i podršku. Budeš li tako gledao na stvari, vidjet ćeš kako ti Jehova pomaže čak i u najtežim razdobljima (Post. 41:51, 52; w23.01 3:17-18).

Upitaj se: “Vidi li se po mom načinu života da sam svjestan koliko je blizu kraj ovog svijeta? Da li moje odluke u vezi s obrazovanjem i zaposlenjem pokazuju da mi je služenje Jehovi na prvom mjestu u životu? Vjerujem li da će se Jehova brinuti za mene i moju obitelj?” Sjeti se samo koliko je Jehova sretan kad vidi da se trudimo živjeti po njegovoj volji (Mat. 6:25–27, 33; Filip. 4:12, 13). Trebamo redovito preispitivati svoj način razmišljanja i zatim činiti potrebne promjene. Pavao je Korinćanima rekao: “Preispitujte se da vidite jeste li u vjeri, sami sebe provjeravajte” (2. Kor. 13:5). Zato trebamo mijenjati svoj način razmišljanja tako da čitamo Božju Riječ, učimo razmišljati poput Jehove i zatim činimo sve što je potrebno da bismo mu ugodili (1. Kor. 2:14–16; w23.01 2:5-6).