Listopad

Svi mi možemo sudjelovati na našim sastancima tako da pjevamo sa svojom braćom i sestrama i dajemo dobro pripremljene komentare. Nekima je teško pjevati ili komentirati na sastancima. Je li i tebi to izazov? Ako je tako, pogledaj što drugima pomaže da pobijede svoje strahove. Što se tiče pjevanja, neki kažu da im pomaže kad pjevaju svim srcem. Kad pjevamo teokratske pjesme, imajmo na umu da nam je glavni cilj hvaliti Jehovu. Zato se kod kuće pripremimo za pjesme koje će se pjevati na sastanku kao što se pripremamo i za ostale točke na rasporedu. Osim toga, nastojmo vidjeti kako su stihovi povezani s gradivom koje će se razmatrati na sastanku. To će nam pomoći da se više fokusiramo na stihove nego na to kako pjevamo. A što je s komentiranjem? Čak i ako nam to nije nimalo lako, i dalje se trudimo komentirati na sastancima. Ne zaboravimo da je u redu ako je naš komentar kratak, jednostavan i sažet. Jehovi je jako drago kad vidi da se trudimo komentirati na sastancima (w22.04 15:12-15).

Riječ “pomoćnik” odnosi se na osobu koja brzo priskače u pomoć nekome tko je u nevolji. Zamisli taj prizor! Jehova hita u pomoć nekome tko zapomaže. Taj opis jako dobro pokazuje koliko nam je Jehova spreman pomoći – koliko to silno želi. Kad je Jehova uz nas, možemo s radošću podnositi kušnje koje nas snalaze. Na koje nam načine Jehova pomaže? Više o tome saznat ćemo iz knjige proroka Izaije. Zašto baš iz te knjige? Mnoga proročanstva koja je Izaija zapisao odnose se na današnje Božje sluge. Osim toga, Izaija često opisuje Jehovu izrazima koje mi lako možemo razumjeti. Uzmimo za primjer 30. poglavlje Izaije. Ondje Izaija na vrlo slikovit način opisuje kako Jehova pomaže svojim slugama. On to čini tako što (1) pažljivo sluša i uslišava naše molitve, (2) pruža nam vodstvo i (3) blagoslivlja nas već sada te nam obećava da će to činiti i u budućnosti (w22.11 46:2-3).

Isus je kršćanima u skupštinama u Smirni i Filadelfiji rekao da se ne boje patnji i progonstva jer će njihova vjernost biti nagrađena (Otkr. 3:10). Moramo biti svjesni toga da ćemo biti progonjeni i trebamo biti spremni ustrajno podnositi te kušnje (Mat. 24:9, 13; 2. Kor. 12:10). Iz knjige Otkrivenje saznajemo da će Božji narod biti progonjen u “Gospodinovom danu” – vremenu u kojem mi danas živimo (Otkr. 1:10). U 12. poglavlju Otkrivenja govori se o tome da je odmah nakon uspostave Božjeg kraljevstva na nebu izbio rat. Mihael – proslavljeni Isus Krist – i njegove vojske suprotstavili su se Sotoni i njegovim demonima (Otkr. 12:7, 8). Ti su Božji neprijatelji doživjeli poraz te su zbačeni na Zemlju, što je donijelo neizrecive patnje njenim stanovnicima (Otkr. 12:9, 12; w22.05 19:12-13).

Jehovine presude uvijek su pravedne i poštene. On je potpuno nepristran. Kad odlučuje hoće li nekome oprostiti, on ne gleda na njegov izgled, bogatstvo, položaj u društvu ili talente i sposobnosti (1. Sam. 16:7; Jak. 2:1–4). Nitko ne može vršiti pritisak na Jehovu niti ga može potkupiti. Na njegove odluke nikad ne utječu frustracije ili sentimentalnost (Izl. 34:7). Budući da je tako pronicljiv i da nas tako dobro zna i razumije, Jehova je najbolji sudac kojeg možemo imati (Pnz. 32:4). Pisci hebrejskih knjiga Biblije znali su da je Jehovino opraštanje zaista posebno. Ponekad su znali upotrijebiti izraz za koji jedan biblijski priručnik kaže: “Ta hebrejska riječ koristi se isključivo u situacijama u kojima Bog, koji je savršen i svet, oprašta grešnim ljudima. Ona se nikada ne koristi u situacijama u kojima ljudi opraštaju jedni drugima.” Samo Jehova može potpuno oprostiti grešniku koji se kaje i osloboditi ga krivnje (w22.06 24:10-11).

Ako sama odgajaš djecu ili ako tvoj muž nije u istini, budi sigurna da svojim dobrim primjerom možeš ojačati druge i pozitivno utjecati na njih. No što ako tvoje dijete ne reagira baš najbolje na tvoja nastojanja da ga poučiš o Jehovi? Imaj na umu da treba vremena da bi se odgojilo dijete. Kad posiješ sjeme, možda se ponekad pitaš hoće li iz njega ikada izrasti biljka koja donosi plod. Iako ne možeš utjecati na konačni ishod, i dalje zalijevaš biljku kako bi joj omogućio najbolje uvjete za rast (Mar. 4:26–29). Slično tome ti se kao majka ponekad možda pitaš uspijevaš li doprijeti do srca svoje djece. Ni u ovom slučaju ne možeš utjecati na konačni ishod. No ako i dalje daješ sve od sebe da ih poučavaš o Jehovi, pružaš im najbolju priliku da duhovno rastu i napreduju (w22.04 17:16-17).

Dok je vjerno služio Jehovi, Salamun je imao uravnoteženo gledište o sebi. Kao mladić bio je svjestan svojih ograničenja i ponizno je tražio vodstvo od Jehove (1. Kralj. 3:7–9). Na početku svoje vladavine Salamun je znao i koliko je opasno previsoko misliti o sebi. Nažalost, Salamun se kasnije oglušio na vlastiti savjet. S vremenom se uzoholio i počeo zanemarivati Božje zapovijedi. Naprimjer, jedna odredba iz Božjeg zakona glasila je da kralj ne smije imati mnogo žena “da ga srce ne navede na krivi put” (Pnz. 17:17). Salamun se nije držao tog zakona. Imao je 700 žena i 300 inoča! (1. Kralj. 11:1–3). On je možda mislio da to nije nikakav problem i da potpuno vlada situacijom. No Salamun je kasnije snosio teške posljedice zato što je okrenuo leđa Jehovi (1. Kralj. 11:9–13; w22.05 22:12).

Ljudi danas moraju donijeti važnu odluku. Hoće li podržati Jehovu Boga i njegovo pravo da vlada svime što postoji ili će stati na stranu njegovog zlog neprijatelja, Sotone Ðavla? U tom pitanju nitko ne može ostati neutralan. Kakvu god odluku ljudi donijeli, ona će utjecati na to hoće li živjeti vječno ili neće (Mat. 25:31–33, 46). Tijekom “velike nevolje” bit će obilježeni ili za preživljavanje ili za uništenje (Otkr. 7:14; 14:9–11; Ezek. 9:4, 6). Ako si stao na Jehovinu stranu i odlučio poduprijeti njegovu vlast, donio si mudru odluku. Sada i ti sigurno želiš pomagati drugima da donesu ispravnu odluku. Blagoslovi čekaju one koji vjerno podupiru Jehovinu vlast. Zato se trebamo dobro upoznati s tim važnim istinama. To će ojačati našu odlučnost da služimo Jehovi. Osim toga, ono što naučimo možemo koristiti kako bismo pomogli drugima da donesu ispravnu odluku i da je se drže (w22.05 21:1-2).

Trebamo slušati Jehovu, a ne svoje neprijatelje. Job je pažljivo slušao dok mu je Jehova govorio. Bog mu je postavljao pitanja kako bi ga potaknuo na razmišljanje. U biti mu je rekao: “Ja dobro znam sve što ti se dogodilo. Zar misliš da se ne mogu brinuti za tebe?” Job je ponizno reagirao i pokazao da duboko cijeni Jehovinu dobrotu. Rekao je Jehovi: “Dosad sam samo slušao o tebi, ali sada te vidim svojim očima” (Job 42:5). Kada je Job izgovorio te riječi? Vjerojatno dok je još uvijek sjedio u pepelu i dok mu je tijelo bilo prekriveno ranama. A ipak, Jehova mu je dao do znanja da ga voli i da ima njegovu podršku (Job 42:7, 8). I nas danas ljudi mogu vrijeđati i ponašati se prema nama kao da smo najgori ološ. Mogu ocrnjivati nas ili našu organizaciju. Iz izvještaja o Jobu učimo da Jehova vjeruje da ćemo mu ostati odani kad se suočimo s kušnjama (w22.06 27:15-16).

Iako će se svi na nebu jako radovati kad Babilon Veliki bude uništen, ubrzo će imati razloga za još veću radost (Otkr. 19:1–3). Bit će to “Janjetova svadba”, što je zapravo vrhunac knjige Otkrivenje. Svih 144 000 bit će na nebu neposredno prije početka harmagedonske bitke. No to još neće biti vrijeme za svadbu (Otkr. 21:1, 2). Janjetova svadba održat će se nakon što harmagedonska bitka završi i svi Božji neprijatelji budu uništeni (Psal. 45:3, 4, 13–17). Što će se dogoditi prilikom Janjetove svadbe? Kao što se muškarac i žena sjedinjuju kad stupe u brak, tako se i sklapanjem ovog simboličnog braka Kralj, Isus Krist, sjedinjuje sa svojom “nevjestom”, odnosno 144 000. Taj izuzetno važan događaj označit će početak nove vlasti, koja će vladati nad Zemljom 1000 godina (Otkr. 20:6; w22.05 21:11-13).

Isus je prorekao da će u vremenu kraja zadužiti “vjernog i razboritog roba” da njegovim sljedbenicima daje duhovnu hranu (Mat. 24:45). Stoga je za očekivati da taj rob u naše vrijeme marljivo radi svoj posao. A on to doista i čini. Isus se preko te male grupe pomazanika brine da Božji narod i zainteresirane osobe dobivaju duhovnu hranu “u pravo vrijeme”. Ta braća ne smatraju sebe gospodarima naše vjere (2. Kor. 1:24). Naprotiv, oni imaju na umu da je Isus Krist naš “vođa i zapovjednik” (Iza. 55:4). Od 1919. vjerni rob priprema razne publikacije koje zainteresiranim osobama pomažu da upoznaju istinu iz Božje Riječi. Godine 1921. vjerni rob objavio je knjigu Harfa Božja kako bi se ljudi koji pokazuju zanimanje za Bibliju mogli upoznati s njenim osnovnim učenjima. Kako su se vremena mijenjala, objavljivale su se i dodatne publikacije. Koja je knjiga tebi pomogla da upoznaš i zavoliš našeg nebeskog Oca? (w22.07 29:9-10).

Ne postoji velikodušnija osoba od Jehove. Što god da mu daš, on će tebi uvijek dati neusporedivo više (Mar. 10:29, 30). Pružit će ti najzanimljiviji, najsmisleniji, najbolji mogući život, i to već sada, dok još traje ovaj stari svijet. A to je tek početak! Imaš priliku zauvijek služiti svom voljenom Ocu. Zamisli, živjet ćeš u svu vječnost, jednako kao i Jehova! A ljubav između tebe i njega neprestano će rasti. Predanjem i krštenjem daješ svom Ocu nešto što mu je posebno dragocjeno. On je tebi dao puno divnih darova – sve dobro u tvom životu, svaki sretan trenutak koji si ikad doživio, možeš zahvaliti njemu. No i ti možeš nešto dati Jehovi, Gospodaru neba i Zemlje – nešto što on nema. Možeš mu predati svoj život i služiti mu cijelim srcem (Job 1:8; 41:11; Izr. 27:11). Postoji li išta vrednije čemu možeš posvetiti svoj život? (w23.03 10:16-17).

U tinejdžerskim godinama spolna privlačnost može postati naročito jaka, a i drugi bi te mogli nagovarati da se upustiš u spolni nemoral. Sotona želi da se prepustiš svojim željama. Što ti može pomoći da ostaneš moralno čist? (1. Sol. 4:3, 4). Kad se moliš Jehovi, otvoreno mu reci kako se osjećaš i moli ga da ti da snage (Mat. 6:13). Imaj na umu da te Jehova ne želi osuđivati, nego ti želi pomoći (Psal. 103:13, 14). Nemoj sam pokušavati riješiti svoje probleme. Razgovaraj s roditeljima o onome što te muči. Naravno, nije lako pričati s roditeljima o takvim intimnim stvarima, ali jako je važno da to ipak učiniš. Čitanje Biblije i razmišljanje o njenim načelima pomoći će ti da lakše donosiš odluke koje su u skladu s Jehovinom voljom. Vidjet ćeš da ti nisu potrebna pravila za svaku situaciju jer ćeš jasno razumjeti kako Jehova gleda na stvari (w22.08 32:10-12).

Kršćanin koji je glava obitelji ozbiljno shvaća svoju odgovornost da se brine za svoju ženu i djecu. Ako i ti imaš tu odgovornost, možda se pitaš hoćeš li moći prehraniti svoju obitelj i plaćati račune. Osim toga, možda se bojiš da nećeš moći naći novi posao ako dobiješ otkaz. S druge strane, možda oklijevaš učiniti neke promjene u vezi s poslom, bojeći se da će ti biti teško živjeti ako budeš manje zarađivao. Sotona često igra na tu kartu i vrlo vješto iskorištava te naše strahove. Sotona nas želi uvjeriti da Jehovi nije stalo do nas i da smo prepušteni sami sebi kad je u pitanju briga za obitelj. Zbog toga bismo mogli misliti da pod svaku cijenu moramo zadržati svoj posao, čak i ako to znači da ćemo zanemariti neka biblijska načela (w22.06 26:5-6).

Znamo da je naš Bog “milosrdan i samilostan, strpljiv, pun vjerne ljubavi i istine” (Izl. 34:6). Jehova voli pravdu (Iza. 61:8). Bolno mu je gledati kako mi patimo. On jedva čeka da stane na kraj svim patnjama, a to će i učiniti kad za to dođe vrijeme (Jer. 29:11). Jehova nam je dao zaista predivnu nadu. Nije ni čudo što ga toliko volimo! Zašto još volimo istinu? Zato što nam poznavanje istine donosi mnoge blagoslove. Navedimo samo jedan od njih. Sada kad smo upoznali istinu možemo se nadati prekrasnoj budućnosti. Kao što sidro drži brod kako ga ne bi odnijeli vjetar i valovi, tako i nas drži naša nada koja se temelji na Bibliji. Ona nam daje stabilnost kad se suočavamo sa životnim olujama. U današnjem citatu apostol Pavao je govorio o nebeskoj nadi, koju imaju pomazani kršćani. No njegove riječi mogu se primijeniti i na kršćane koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji (Ivan 3:16). Nada u to da ćemo vječno živjeti daje smisao našem životu (w22.08 34:3-5).

Ljubav je temelj na kojem se gradi povjerenje. U 13. poglavlju 1. Korinćanima opisuju se mnogi aspekti ljubavi koji nam mogu pomoći da izgradimo ili obnovimo povjerenje u druge (1. Kor. 13:4–8). Naprimjer, 4. redak kaže da je ljubav “strpljiva i dobrostiva”. Jehova je strpljiv s nama čak i kad mu sagriješimo. Ako je on tako strpljiv s nama, onda sigurno i mi možemo biti strpljivi sa svojom braćom kad kažu ili učine nešto što nam ide na živce ili nas vrijeđa. Peti redak kaže: “[Ljubav] nije razdražljiva, ne pamti zlo.” Doista ne bi bilo u redu da čuvamo u svom sjećanju sve čime su nas naša braća povrijedila kako bismo im to jednog dana mogli nabiti na nos. Biblija nas u Propovjedniku 7:9 savjetuje: “Nemoj se brzo vrijeđati.” Trudimo se gledati na njih onako kako Jehova gleda. Bog ih voli i ne vodi evidenciju o njihovim grijesima. A ni mi to ne bismo trebali činiti (Psal. 130:3). Umjesto da se fokusiramo na njihove nedostatke, razmišljajmo o njihovim lijepim osobinama. (Mat. 7:1–5; w22.09 37:6-7).

Knjiga proroka Danijela otkriva redoslijed uzbudljivih događaja koji će se odvijati u vremenu kraja. Naprimjer, Danijel 12:1 otkriva da Mihael, odnosno Isus Krist, “pomaže [Božjem] narodu”. Taj dio proročanstva počeo se ispunjavati 1914., kad je Isus postavljen za kralja Božjeg nebeskog kraljevstva. No Danijel je prorekao i da će Isus “ustati” u “vrijeme nevolje kakve nije bilo otkako je naroda pa do tada”. To “vrijeme nevolje” zapravo je “velika nevolja” o kojoj se govori u Mateju 24:21. Isus će “ustati”, odnosno krenuti u akciju da obrani Božji narod, na samom kraju tog vremena nevolje, odnosno u Harmagedonu. U Otkrivenju se te preživjele Božje sluge opisuje kao “veliko mnoštvo” koje dolazi “iz velike nevolje” (Otkr. 7:9, 14; w22.09 40:4-5).

Imena koja se sada nalaze u knjizi života mogu biti izbrisana, odnosno uklonjena iz nje. Mogli bismo reći da je Jehova ta imena zapisao običnom olovkom (Otkr. 3:5). Mi moramo dati sve od sebe da naše ime ostane u toj knjizi sve dok ono ne bude trajno zapisano, kao da je napisano kemijskom olovkom. Jednu grupu čija su imena zapisana u knjizi života čine oni koji su izabrani da s Isusom vladaju na nebu. Prema riječima koje je apostol Pavao uputio svojim suradnicima u Filipima, imena pomazanih kršćana, koji su pozvani da vladaju s Isusom, već se nalaze u knjizi života (Filip. 4:3). No da bi njihova imena ostala u toj simboličnoj knjizi, oni moraju ostati vjerni Bogu. A kad po drugi put budu obilježeni pečatom – bilo prije svoje smrti bilo prije izbijanja velike nevolje – njihova će imena biti trajno zapisana u toj knjizi (Otkr. 7:3; w22.09 39:3, 5-6).

Zamisli da ti netko napravi jelo koje jako voliš. Ali ti si baš u žurbi ili ti se po glavi vrti još sto drugih stvari i zato samo trpaš u usta zalogaj za zalogajem i uopće ne obraćaš pažnju na fine okuse i mirise. Kad pred sobom vidiš prazan tanjur, odjednom shvatiš da si prebrzo jeo i bude ti žao što nisi usporio i više uživao u svakom zalogaju. Je li ti se ikad dogodilo tako nešto? Slično može biti i s čitanjem Biblije. Ponekad je čitamo tako brzo da uopće ne stignemo uživati u njenim divnim poukama. Zato nemoj žuriti dok čitaš Božju Riječ. Zastani i razmišljaj o onom što čitaš. Zamisli opisane prizore, predoči si zvukove i glasove. Budeš li na takav način čitao Bibliju, bit ćeš još sretniji. Isus je postavio “vjernog i razboritog roba” da nam daje duhovnu hranu u pravo vrijeme (Mat. 24:45). I doista, mi danas imamo obilje duhovne hrane. Nadahnuta Božja Riječ glavni je sastojak sve hrane koju vjerni rob priprema (1. Sol. 2:13; w22.10 41:6-8).

Biblija je prorekla da će u posljednjim danima biti puno podrugljivaca (2. Petr. 3:3, 4). Oni žele “živjeti po svojim bezbožnim željama” (Juda 7, 17, 18). Što možemo poduzeti da i mi ne bismo postali “podrugljivci”? Između ostalog, trebamo paziti da se ne družimo s onima koji se na sve žale i uvijek nešto kritiziraju (Psal. 1:1). To znači da nećemo slušati otpadnike niti čitati išta što oni pišu. Ako nismo oprezni, lako bi nam se moglo dogoditi da se počnemo žaliti na sve i svašta te sumnjati u Jehovu i upute koje dobivamo preko njegove organizacije. Da nam se to ne bi dogodilo, bilo bi dobro da se pitamo: Imam li obično neki negativan komentar kad dobijemo nove upute ili objašnjenja? Jesam li sklon kritizirati one koji nas predvode i tražiti im mane? Ako kod sebe primijetimo takve sklonosti i damo sve od sebe da ih što prije ispravimo, obradovat ćemo Jehovino srce (Izr. 3:34, 35; w22.10 43:9-10).

Božji duh dao je snage Ezekijelu da propovijeda tvrdoglavim i prkosnim ljudima na svom području. Jehova je rekao Ezekijelu: “Učinit ću da ti lice bude tvrdo kao njihovo, a i da ti čelo bude tvrdo kao njihovo. Učinit ću da ti čelo bude tvrdo poput dijamanta, tvrđe od kremena. Ne boj ih se i ne plaši se njihovih lica” (Ezek. 3:8, 9). Drugim riječima, Jehova je Ezekijelu rekao: “Ne daj da te njihova tvrdoglavost obeshrabri. Ja ću te ojačati.” Potom je Božji duh u viziji podignuo Ezekijela i odnio ga do područja na kojem je trebao propovijedati. Ezekijel je napisao: “Jehovin je duh počeo snažno djelovati na mene.” Trebalo mu je tjedan dana da se upozna s porukom koju je morao prenijeti narodu i da je dobro razumije (Ezek. 3:14, 15). Nakon toga Jehova mu je rekao da pođe u jednu dolinu i ondje je “duh ušao u [njega]” (Ezek. 3:23, 24). Tada je Ezekijel bio spreman da započne sa svojom službom (w22.11 45:8-9).

Prorok Habakuk u životu se suočio s mnogim nevoljama. Izgleda da je u jednom trenutku počeo sumnjati u to da je Jehovi stalo do njega. Zato mu je u molitvi otvoreno rekao sve što mu leži na srcu. Jehova je odgovorio na usrdnu molitvu svog vjernog sluge (Hab. 2:2, 3). Nakon toga Habakuk je razmišljao o tome kako je Jehova u prošlosti izbavljao svoj narod. Zahvaljujući tome srce mu se ponovno ispunilo radošću. Postao je čvrsto uvjeren da je Jehovi stalo do njega i da će mu pomoći da izdrži svaku kušnju (Hab. 3:17–19). Što učimo iz toga? Kad te snađu nevolje, moli se Jehovi i reci mu kako se osjećaš. Razmišljaj o tome kako ti je on u prošlosti pomagao i uzdaj se u njegovu podršku. Ako tako postupiš, možeš biti siguran da će ti Jehova dati snagu koja ti je potrebna da bi izdržao. A kad osjetiš kako ti Jehova pomaže, to će još više ojačati tvoju vjeru. Ako te snađu teški problemi, trudi se zadržati dobre duhovne navike. Tako nećeš dopustiti nevoljama i sumnjama da te odvoje od Jehove (1. Tim. 6:6–8; w22.11 47:6-7).

Dok je Isus umirao na mučeničkom stupu, pored njega su visjela dva zločinca koja su također bila osuđena na smrt (Luka 23:32, 33). Ti su se zločinci rugali Isusu (Mat. 27:44; Mar. 15:32). No kasnije je jedan od njih prestao vrijeđati Isusa i počeo je drugačije gledati na njega. Rekao je: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.” Isus mu je odgovorio riječima iz današnjeg citata (Luka 23:39–42). Ono što je Isus rekao zločincu trebalo bi nas potaknuti da razmišljamo o tome kako će izgledati život u raju. Da bismo saznali nešto više o raju, osvrnimo se na vladavinu kralja Salamuna, tijekom koje su Izraelci živjeli u miru i blagostanju. Biblija kaže da je Isus veći od Salamuna. Stoga s pravom možemo očekivati da će on zajedno sa svojim suvladarima cijelu Zemlju pretvoriti u predivan raj (Mat. 12:42). Naravno, pripadnike “drugih ovaca” trebalo bi zanimati što moraju činiti da bi mogli vječno živjeti u raju (Ivan 10:16; w22.12 50:1, 4).

Izaija nam jamči da će Jehova pažljivo slušati naše vapaje i usrdne molitve te da će odgovoriti na njih. A koliko će brzo Jehova odgovoriti na naš vapaj? Izaija kaže: “Čim ga čuje, uslišit će te.” Nije li to utješno znati? Naš nebeski Otac ne samo da želi nego jedva čeka da priskoči u pomoć onima koji ga usrdno mole za to. Ta spoznaja pomaže nam da ustrajno i s radošću služimo Jehovi. On pažljivo sluša molitve svakoga od nas. Po čemu se to vidi? U prvom dijelu 30. poglavlja Izaije koriste se glagoli i zamjenice u množini jer se Jehova obraća svom narodu kao grupi. Međutim, u 19. retku Jehova se obraća svojim slugama kao pojedincima. Izaija ne kaže: “Nećete više plakati”, nego: “Nećeš više plakati.” Zatim kaže: “Bog će ti doista iskazati naklonost kad začuje tvoj vapaj. (...) Uslišit će te.” Kao Otac koji voli svoju djecu, Jehova nas ne uspoređuje jedne s drugima, nego nas gleda kao pojedince. Jehova se brine za svakoga od nas i pomno sluša naše molitve (Psal. 116:1; Iza. 57:15; w22.11 46:5-6).

Kad unatoč protivljenju nastavimo propovijedati i poučavati ljude o Bogu, to nam donosi radost i mir. Kad su u 1. stoljeću židovski glavari zapovjedili apostolima da prestanu propovijedati, ti su bogobojazni muškarci odlučili slušati Boga, a ne ljude. Nastavili su propovijedati i to im je donijelo veliku radost (Djela 5:27–29, 41, 42). Naravno, kad je naše djelovanje zabranjeno ili ograničeno, moramo biti razboriti i oprezni dok propovijedamo. No ako damo sve od sebe da nastavimo propovijedati, osjećat ćemo mir u srcu jer ćemo znati da imamo Jehovinu naklonost i da ljudima prenosimo poruku koja im može spasiti život. Nema sumnje, čak i u najtežim razdobljima možemo sačuvati mir u srcu. U takvim situacijama moramo imati na umu da nam treba mir koji nam samo Jehova može dati. Uzdaj se u njega kad se suočiš s epidemijom neke bolesti, katastrofom ili progonom. Čvrsto se drži Jehovine organizacije. Misli na divnu budućnost koja je pred tobom. Budeš li to činio, “Bog mira” bit će s tobom (Filip. 4:9; w22.12 51:17-18).

To od nas zahtijeva velik trud. Između ostalog, trebamo naporno raditi na tome da prevladamo ono što je negativno u našoj osobnosti, primjerice zlobnu gorčinu, gnjev i srdžbu (Efež. 4:31, 32). Zašto to može biti teško? Zato što su neke negativne karakterne crte duboko ukorijenjene u nama. Naprimjer, Biblija kaže da je čovjek “odmalena u svom srcu sklon zlu” i da može biti “sklon srdžbi” (Post. 8:21; Izr. 29:22). Protiv duboko ukorijenjenih loših osobina vjerojatno ćemo se morati ustrajno boriti, čak i nakon krštenja (Rim. 7:21–23). Moli se Jehovi u vezi s lošom osobinom protiv koje se boriš i budi uvjeren da će te on čuti i da će ti pomoći (1. Ivan. 5:14, 15). Jehova neće nekim čudom ukloniti tu tvoju karakternu crtu, ali može ti dati snage da ustraješ u borbi i da ne poklekneš (1. Petr. 5:10). A ti učini svoj dio – postupaj u skladu sa svojim molitvama i nemoj u sebi pothranjivati negativne želje i sklonosti koje su dio stare osobnosti. Osim toga, nemoj dopustiti sebi da razmišljaš o neispravnim željama (Filip. 4:8; Kol. 3:2; w23.01 2:7, 9-10).

Ljubav možemo pokazati tako da revno propovijedamo. Mi svjedočimo svim ljudima na koje naiđemo. Ne ustručavamo se razgovarati s ljudima druge rase ili nacionalnosti i ne gledamo na to je li netko bogat ili siromašan, školovan ili neuk. Na taj način izvršavamo volju svog Oca, “koji želi da se sve vrste ljudi spase i da dobro upoznaju istinu” (1. Tim. 2:4). Svoju ljubav prema Bogu i Kristu pokazujemo i tako da volimo svoju braću i sestre. Jako nam je stalo do njih i pružamo im podršku kad doživljavaju nevolje. Tješimo ih kad im umre voljena osoba, posjećujemo ih kad su bolesni i dajemo sve od sebe da ih hrabrimo kad su potišteni (2. Kor. 1:3–7; 1. Sol. 5:11, 14). Molimo se za njih jer znamo da “pravednikova usrdna molitva ima veliku snagu” (Jak. 5:16; w23.01 5:7-8).

Kao što građevinski radnik s vremenom postaje sve vještiji u svom poslu, tako i mi možemo naučiti još djelotvornije izgrađivati jedni druge. Možemo pomagati svojim suvjernicima da ustrajno podnose kušnje tako da im pričamo o Božjim slugama iz prošlosti koji su ustrajno podnosili nevolje (Hebr. 11:32–35; 12:1). Možemo promicati mir tako da ističemo lijepe osobine koje zapažamo kod drugih, čuvamo mir kad je on ugrožen i pomirimo se s našom braćom kad među nama dođe do nesuglasica (Efež. 4:3). Osim toga, možemo jačati vjeru svoje braće i sestara tako da ih podsjećamo na važne biblijske istine, pružamo im praktičnu pomoć i trudimo se pomagati onima koji su duhovno oslabjeli. Mi možemo iskusiti radost kad sudjelujemo u duhovnoj izgradnji skupštine. Za razliku od zgrada koje će s vremenom propasti rezultati našeg rada trajat će u svu vječnost (w22.08 35:6, 17-18).

Isus je rekao da nam je potrebna jedna važna osobina ako želimo razumjeti Božju Riječ. Potreban nam je razbor (Matej 24:15). Što je razbor? To je sposobnost da shvatimo kako su neke misli međusobno povezane – ili po čemu se razlikuju – i da uočimo ono što nije vidljivo na prvi pogled. Osim toga, Isus je pokazao da nam je razbor potreban kako bismo prepoznali događaje koji su zapravo ispunjenje biblijskih proročanstava. Ta nam osobina treba i da bismo izvukli najveću korist od svega što čitamo u Bibliji. Jehova daje razbor svojim slugama. Zato ga moli da ti pomogne razviti tu osobinu, a onda postupaj u skladu sa svojom molitvom. Kako to možeš činiti? Pažljivo analiziraj ono što čitaš i poveži to s onim što već znaš. Istraži smisao nekog biblijskog retka da vidiš na koje ga načine možeš primijeniti u svom životu (Hebr. 5:14). Budeš li prilikom čitanja koristio razbor, sve ćeš bolje razumjeti Božju Riječ (w23.02 7:7-8).

Zamisli da ti je prijatelj poklonio jednu jako staru sliku – remek-djelo neprocjenjive vrijednosti. Iako ta slika ima neke mrlje i oštećenja, ona vrijedi na milijune dolara. Sigurno bi izuzetno cijenio taj vrijedan dar i jako bi pazio na njega. Slično tome mi smo od Jehove dobili neprocjenjiv dar – život. Zapravo, njemu je naš život toliko vrijedan da je svog Sina dao kao otkupninu za nas (Ivan 3:16). Jehova je “izvor života” (Psal. 36:9). To je potvrdio i apostol Pavao kad je rekao: “Zahvaljujući njemu imamo život, mičemo se i postojimo” (Djela 17:25, 28). Zato s pravom možemo reći da je naš život dar od Boga. On nam s ljubavlju daje sve što nam je potrebno za život (Djela 14:15–17). Ali Jehova ne štiti naš život na neki čudesan način. On očekuje od nas da se sami brinemo za svoje tjelesno i duhovno zdravlje, i to najbolje što možemo (2. Kor. 7:1; w23.02 9:1-2).

Mi smo jako zahvalni Jehovi Bogu za Bibliju. On nam je u njoj dao mudre savjete koji nam mogu pomoći da se lakše nosimo s problemima i da izađemo na kraj s njima. Osim toga, pokazao nam je da se možemo nadati predivnoj budućnosti. Što je još važnije, Jehova nam je u Bibliji otkrio puno toga o svojoj osobnosti. Kad razmišljamo o njegovim prekrasnim osobinama, u svom srcu osjećamo snažnu želju da ga bolje upoznamo i da mu postanemo bliski prijatelji (Psal. 25:14). Jehova želi da ga ljudi upoznaju. On je u prošlosti otkrio neke stvari o sebi putem snova, vizija, pa čak i preko anđela (Broj. 12:6; Djela 10:3, 4). Ali da ti snovi, vizije i poruke anđela nisu bili zapisani, kako bismo ih mi danas mogli proučavati? Jehova je zato nekim svojim slugama s dobrim razlogom rekao da zapišu sve ono što je želio reći nama ljudima. Imajmo na umu, “put je pravog Boga savršen” (Psal. 18:30). Zato možemo biti sigurni da je Jehova izabrao najbolji način da nam prenese svoje misli – onaj koji će za nas biti najkorisniji (w23.02 6:1-2).

Postavljaj si duhovne ciljeve. Neka to budu ciljevi koji će ti pomoći da ojačaš svoju vjeru i postaneš zreliji kršćanin (Efež. 3:16). Naprimjer, mogao bi si postaviti cilj da redovito čitaš i proučavaš Bibliju (Psal. 1:2, 3). Možda bi se mogao češće moliti i poraditi na kvaliteti svojih molitvi. A možda trebaš pokazivati više samokontrole kad je u pitanju izbor zabave ili korištenje slobodnog vremena (Efež. 5:15, 16). Pomaganje drugima još je jedan način na koji možeš napredovati prema zrelosti. Naprimjer, mogao bi si postaviti cilj da pomažeš starijima i bolesnima u svojoj skupštini. Mogao bi umjesto njih otići u kupovinu ili im pomagati da se lakše snađu s elektroničkim uređajima. A i drugim ljudima možeš pokazivati ljubav tako da im objavljuješ dobru vijest o Kraljevstvu (Mat. 9:36, 37). Ako je ikako moguće, postavi si cilj da započneš s nekom vrstom punovremene službe (w22.08 32:16-17).