Gideon je blago i smireno odgovorio Efrajimovcima koji su mu prigovarali (Suci 8:1–3). Nije se naljutio na njih i burno reagirao. Gideon je pokazao poniznost tako što je saslušao što ih muči te je na taktičan način smirio napetu situaciju. Mudri starješine postupaju poput Gideona tako što pažljivo slušaju i blago reagiraju ako ih netko kritizira (Jak. 3:13). Na taj način grade mir u skupštini. Kad su Gideona hvalili zbog pobjede nad Midjancima, on je pažnju usmjerio na Jehovu (Suci 8:22, 23). Kako se imenovana braća mogu ugledati na Gideona? Tako da zasluge za ono što postižu pripišu Jehovi (1. Kor. 4:6, 7). Naprimjer, kad nekog starješinu hvale da zna izvrsno poučavati druge, on može usmjeriti pažnju na izvor te pouke, Božju Riječ, ili na školovanje koje svi dobivamo od Jehovine organizacije. Bilo bi dobro da starješine s vremena na vrijeme razmisle o tome da li svojim načinom poučavanja iskazuju čast Jehovi ili samo skreću pažnju na sebe (w23.06 25:7-8).

Ako ne dobijemo ono za što smo se molili, mogli bismo se upitati: Da li se molim za ispravnu stvar? Mi često mislimo da znamo što je za nas najbolje. No možda ono za što se molimo, dugoročno gledano, nije najbolje za nas. Ako se molimo u vezi s nekim problemom, možda postoji bolje rješenje od onog za koje se mi molimo. Osim toga, možda neke stvari za koje se molimo nisu u skladu s Jehovinom voljom (1. Ivan. 5:14). Uzmimo za primjer roditelje koji su molili Jehovu da se pobrine da njihovo dijete ostane u istini. Na prvi pogled ta je molba skroz na mjestu. Međutim, Jehova nikoga od nas ne prisiljava da mu služi. On želi da mu svi mi, pa i naša djeca, služimo zato što smo to sami izabrali (Pnz. 10:12, 13; 30:19, 20). Zato bi se roditelji mogli moliti Jehovi da im pomogne da dopru djetetu do srca kako bi ono zavoljelo Jehovu i postalo njegov prijatelj (Izr. 22:6; Efež. 6:4; w23.11 49:5, 12).

Zašto je pružanje utjehe važan način na koji drugima pokazujemo ljubav? Prema jednom biblijskom priručniku, izvorni izraz koji je Pavao upotrijebio, a preveden je riječju “tješiti”, znači “stajati pored nekoga kako bi ga se hrabrilo kad proživljava tešku kušnju”. Dakle, kad tješimo svog suvjernika koji je u nevolji, pomažemo mu da, simbolično govoreći, ustane i nastavi ići putem koji vodi u život. Svaki put kad svom bratu ili sestri pružimo podršku i budemo im rame za plakanje, pokazujemo da ih volimo (2. Kor. 7:6, 7, 13). Suosjećanje i pružanje utjehe usko su povezani. Na koji način? Kad je netko suosjećajan, to ga potiče da tješi druge i da im ublaži patnju. Dakle, da bismo mogli nekoga tješiti, najprije u svom srcu moramo osjetiti suosjećanje. Zapazi kako Pavao povezuje Jehovino suosjećanje s utjehom koju on pruža ljudima. Pavao za Jehovu kaže da je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Kor. 1:3; w23.11 47:8-10).