Ako ne dobijemo ono za što smo se molili, mogli bismo se upitati: Da li se molim za ispravnu stvar? Mi često mislimo da znamo što je za nas najbolje. No možda ono za što se molimo, dugoročno gledano, nije najbolje za nas. Ako se molimo u vezi s nekim problemom, možda postoji bolje rješenje od onog za koje se mi molimo. Osim toga, možda neke stvari za koje se molimo nisu u skladu s Jehovinom voljom (1. Ivan. 5:14). Uzmimo za primjer roditelje koji su molili Jehovu da se pobrine da njihovo dijete ostane u istini. Na prvi pogled ta je molba skroz na mjestu. Međutim, Jehova nikoga od nas ne prisiljava da mu služi. On želi da mu svi mi, pa i naša djeca, služimo zato što smo to sami izabrali (Pnz. 10:12, 13; 30:19, 20). Zato bi se roditelji mogli moliti Jehovi da im pomogne da dopru djetetu do srca kako bi ono zavoljelo Jehovu i postalo njegov prijatelj (Izr. 22:6; Efež. 6:4; w23.11 49:5, 12).

Zašto je pružanje utjehe važan način na koji drugima pokazujemo ljubav? Prema jednom biblijskom priručniku, izvorni izraz koji je Pavao upotrijebio, a preveden je riječju “tješiti”, znači “stajati pored nekoga kako bi ga se hrabrilo kad proživljava tešku kušnju”. Dakle, kad tješimo svog suvjernika koji je u nevolji, pomažemo mu da, simbolično govoreći, ustane i nastavi ići putem koji vodi u život. Svaki put kad svom bratu ili sestri pružimo podršku i budemo im rame za plakanje, pokazujemo da ih volimo (2. Kor. 7:6, 7, 13). Suosjećanje i pružanje utjehe usko su povezani. Na koji način? Kad je netko suosjećajan, to ga potiče da tješi druge i da im ublaži patnju. Dakle, da bismo mogli nekoga tješiti, najprije u svom srcu moramo osjetiti suosjećanje. Zapazi kako Pavao povezuje Jehovino suosjećanje s utjehom koju on pruža ljudima. Pavao za Jehovu kaže da je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Kor. 1:3; w23.11 47:8-10).

Svi Kristovi sljedbenici mogu očekivati da će se prije ili kasnije suočiti s nekom nevoljom. Tako je bilo i s apostolom Pavlom. On je kršćanima u Solunu rekao: “Kad smo bili kod vas, upozoravali smo vas da će nas zadesiti nevolje, a to se, kao što znate, i dogodilo” (1. Sol. 3:4). A Korinćanima je napisao: “Braćo, želimo da znate kakva nas je nevolja zadesila. (...) Čak smo mislili da nećemo preživjeti” (2. Kor. 1:8; 11:23–27). I mi danas možemo očekivati da ćemo kao kršćani doživljavati određene nevolje (2. Tim. 3:12). Tvoji prijatelji i članovi obitelji možda su grubi prema tebi zbog toga što si povjerovao u Isusa i postao njegov sljedbenik. Imaš li na poslu problema zbog toga što si čvrsto odlučio u svemu biti pošten? (Hebr. 13:18). Jesi li se suočio s protivljenjem vlasti zbog toga što govoriš drugima o svojoj nadi? No bez obzira na to kakve nevolje doživljavamo, Pavao je rekao da se trebamo radovati (w23.12 51:9-10).