Treća knjiga Mojsijeva (Levitski zakonik)

1 I pozvao je* Jehova Mojsija i rekao mu iz šatora sastanka:+ 2 “Kaži sinovima Izraelovim+ i reci im: ‘Kad tko od vas želi prinijeti Jehovi žrtvu od stoke, neka prinese žrtvu od krupne ili od sitne stoke.

3 Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu+ bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane.+ Neka ga drage volje dovede pred Jehovu na ulaz u šator sastanka.+ 4 I neka položi ruku na glavu žrtve paljenice, i ona će mu biti milostivo prihvaćena+ za njegovo očišćenje.+

5 Onda neka se junca zakolje pred Jehovom. A sinovi Aronovi, svećenici,+ neka prinesu krv i neka krvlju sa svih strana poškrope žrtvenik+ što se nalazi na ulazu u šator sastanka. 6 A žrtvu paljenicu neka se odere i rasiječe na komade.+ 7 Neka sinovi Aronovi, svećenici, zapale vatru na žrtveniku+ i na vatru naslažu drva.+ 8 Zatim neka sinovi Aronovi, svećenici, naslažu komade+ zajedno s glavom i lojem na drva što su na vatri na žrtveniku. 9 A crijeva+ i goljenice neka se operu vodom, i svećenik neka sve to spali na žrtveniku kao žrtvu paljenicu, žrtvu paljenu na umirujući miris Jehovi.+

10 Ako prinosi žrtvu paljenicu od sitne stoke,+ od ovaca ili od koza, neka prinese muško+ bez mane.+ 11 Neka se žrtva zakolje pred Jehovom na sjevernoj strani žrtvenika, a sinovi Aronovi, svećenici, neka njenom krvlju poškrope žrtvenik sa svih strana.+ 12 Potom neka se isiječe na komade, a svećenik neka ih zajedno s glavom i lojem naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku.+ 13 Crijeva+ i goljenice+ neka se operu vodom, i svećenik neka sve to prinese i spali+ na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena na umirujući miris Jehovi.+

14 Ako Jehovi prinosi ptice kao žrtvu paljenicu, onda neka kao žrtvu prinosi grlice+ ili mlade golubove.+ 15 Neka svećenik žrtvu prinese k žrtveniku, zasiječe+ joj vrat i spali je na žrtveniku, ali krv neka joj iscijedi niz žrtvenik sa strane. 16 Neka joj gušu s perjem odstrani i baci pored žrtvenika, prema istoku, na mjesto za masni pepeo.*+ 17 Neka je raspori kod krila, ali neka je ne razreže na komade.+ Onda neka je svećenik na žrtveniku spali na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica,+ žrtva paljena na umirujući miris Jehovi.+

2 Kad tko* želi kao žrtvu Jehovi prinijeti žitnu žrtvu,+ neka njegova žrtva bude fino brašno+ koje će politi uljem i na njega staviti tamjana. 2 I neka ga donese sinovima Aronovim, svećenicima, pa neka svećenik zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, i neka to spali na žrtveniku kao podsjetnik,+ kao žrtvu paljenu na umirujući miris Jehovi. 3 A ono što od žitne žrtve ostane pripada Aronu i sinovima njegovim,+ kao nešto najsvetije+ od paljenih žrtava Jehovinih.

4 Ako kao žrtvu želiš prinijeti žitnu žrtvu pečenu u peći, neka to bude od finoga brašna — beskvasni kolutasti+ kruhovi zamiješeni s uljem ili beskvasne+ lepinje namazane uljem.+

5 Ako prinosiš žitnu žrtvu pripravljenu na tavi,+ neka bude od finoga brašna zamiješenog s uljem i beskvasna. 6 Neka se razlomi na komade, a potom na nju izlij ulje.+ To je žitna žrtva.

7 Ako prinosiš žitnu žrtvu prženu u kotliću, neka bude pripravljena od finoga brašna s uljem. 8 Donesi Jehovi žitnu žrtvu koja je tako pripravljena. Neka se preda svećeniku, a on će je odnijeti na žrtvenik. 9 Potom neka svećenik odvoji od žitne žrtve dio kao podsjetnik+ i neka to spali na žrtveniku, kao žrtvu paljenu na umirujući miris Jehovi.+ 10 A ono što od žitne žrtve ostane pripada Aronu i sinovima njegovim, kao nešto najsvetije od paljenih žrtava Jehovinih.+

11 Nijedna žitna žrtva koju budete prinosili Jehovi neka ne bude ukvasana,+ jer ukvasano tijesto i med* nipošto ne smijete spaljivati kao žrtvu Jehovi paljenu.

12 Prinosite ih Jehovi kao žrtvu od prvina,+ ali neka ne dođu na žrtvenik kao umirujući miris.

13 Svaku žitnu žrtvu koju prinosiš posoli.+ Tvoja žitna žrtva ne smije biti bez soli saveza+ Boga tvojega. Sa svakom žrtvom svojom prinesi i sol.

14 Ako prinosiš Jehovi žitnu žrtvu od prvina, prinesi mlade klasove pečene na vatri i krupno samljeveno brašno od novoga žita, kao žitnu žrtvu od svojih prvina.+ 15 Izlij na nju ulje i stavi na nju tamjana. To je žitna žrtva.+ 16 Svećenik neka dio toga spali kao podsjetnik,+ to jest dio krupno samljevenog brašna i ulja i sav tamjan, kao žrtvu Jehovi paljenu.

3 Ako tko prinosi žrtvu zajedništva,+ ako je prinosi od krupne stoke, bilo muško bilo žensko, neka je bez mane+ što prinosi pred Jehovom. 2 Neka položi ruku na glavu+ svoje žrtve i neka se ona zakolje na ulazu u šator sastanka. Potom neka sinovi Aronovi, svećenici, poškrope krvlju žrtvenik sa svih strana. 3 Dio žrtve zajedništva neka prinese kao žrtvu Jehovi paljenu: salo+ što pokriva crijeva, sve salo što je oko crijeva,+ 4 oba bubrega+ i salo što je na njima i na slabinama. A salo što je na jetri neka izvadi zajedno s bubrezima. 5 Sinovi Aronovi+ neka to spale+ na žrtveniku, povrh žrtve paljenice što je na drvima+ na vatri, kao žrtvu paljenu na umirujući miris+ Jehovi.

6 Ako prinosi za žrtvu zajedništva Jehovi od sitne stoke, bilo muško bilo žensko, neka je bez mane+ što prinosi. 7 Ako kao žrtvu prinosi muško janje, neka ga prinese pred Jehovom.+ 8 Neka položi ruku na glavu+ svoje žrtve, pa neka se žrtvu zakolje+ pred šatorom sastanka. Potom neka sinovi Aronovi poškrope njenom krvlju žrtvenik sa svih strana. 9 Od žrtve zajedništva neka prinese salo kao žrtvu Jehovi paljenu.+ Neka odvoji cijeli pretili rep+ tik uz kralježnicu i salo što pokriva crijeva, sve salo što je na crijevima,+ 10 oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama. A salo što je na jetri+ neka izvadi zajedno s bubrezima. 11 Svećenik neka to na žrtveniku spali+ kao hranu,+ kao žrtvu Jehovi paljenu.

12 Ako prinosi kozu,+ neka je prinese pred Jehovom. 13 Neka položi ruku na njenu glavu,+ pa neka se kozu zakolje+ pred šatorom sastanka. Potom neka sinovi Aronovi poškrope njenom krvlju žrtvenik sa svih strana. 14 I neka od nje prinese kao svoju žrtvu, kao žrtvu Jehovi paljenu, salo što pokriva crijeva, sve salo što je na crijevima,+ 15 oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama. A salo što je na jetri neka izvadi zajedno s bubrezima. 16 Svećenik neka sve to na žrtveniku spali kao hranu, kao žrtvu paljenu za umirujući miris. Sve salo pripada Jehovi.+

17 To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mjestima gdje živite: nipošto ne smijete jesti bilo kakvog sala ili krvi.’”+

4 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ako tko*+ nehotice zgriješi+ učinivši nešto što je Jehova zapovjedio da se ne čini:

3 Ako zgriješi+ svećenik, pomazanik,+ pa tako navuče krivnju na narod, onda neka za grijeh koji je počinio+ prinese Jehovi junca bez mane kao žrtvu za grijeh. 4 Neka junca dovede pred Jehovu na ulaz u šator sastanka,+ neka položi ruku juncu na glavu+ i zakolje junca pred Jehovom. 5 Onda neka svećenik, pomazanik,+ uzme krvi od junca i unese je u šator sastanka. 6 Neka svećenik umoči svoj prst+ u krv i neka tom krvlju sedam puta poškropi+ pred Jehovom ispred zavjese svetoga mjesta. 7 Potom neka svećenik stavi nešto krvi na rogove+ žrtvenika za mirisni kad pred Jehovom u šatoru sastanka, a svu ostalu junčevu krv neka izlije podno+ žrtvenika za žrtve paljenice, što se nalazi na ulazu u šator sastanka.

8 A sve salo junca koji se žrtvuje za grijeh neka izvadi iz njega, salo što pokriva crijeva, sve salo što je oko crijeva,+ 9 oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama. A salo što je na jetri neka izvadi zajedno s bubrezima.+ 10 Neka to izvadi kao što se vadi i iz junca za žrtvu zajedništva.+ Zatim neka svećenik sve to spali na žrtveniku za žrtve paljenice.+

11 A kožu junca i sve njegovo meso zajedno s glavom, goljenicama, crijevima i balegom+ 12 — cijeloga junca — neka iznese izvan tabora+ na čisto mjesto gdje se prosipa masni pepeo,+ pa neka ga spali vatrom+ na drvima. Na mjestu gdje se prosipa masni pepeo neka se spali.

13 Ako sva izraelska zajednica* pogriješi,+ a ne bude svjesna da je počinila nešto od svega onoga što je Jehova zapovjedio da se ne čini i da je tako na sebe navukla krivnju,+ 14 kad se sazna+ za grijeh što je počinjen protivno zapovijedi, onda neka zajednica prinese junca kao žrtvu za grijeh i neka ga dovede pred šator sastanka. 15 Starješine zajednice neka pred Jehovom polože ruke juncu na glavu,+ i neka se junca zakolje pred Jehovom.

16 Potom neka svećenik, pomazanik,+ unese krvi od junca u šator sastanka.+ 17 Neka svećenik umoči svoj prst u krv i poškropi njome sedam puta pred Jehovom ispred zavjese.+ 18 Potom neka stavi nešto krvi na rogove žrtvenika+ što se nalazi pred Jehovom u šatoru sastanka, a svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice,+ što se nalazi na ulazu u šator sastanka. 19 Neka iz junca izvadi sve salo i spali ga na žrtveniku.+ 20 Neka učini s juncem kako je učinio i s onim drugim juncem koji je žrtvovan za grijeh — tako neka učini s njim. I neka svećenik izvrši za narod obred očišćenja,+ i bit će im oprošteno. 21 Neka iznese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca.+ To je žrtva za grijeh zajednice.+

22 Kad poglavar+ zgriješi učinivši nenamjerno nešto od svega onoga što je Jehova, Bog njegov, zapovjedio da se ne čini,+ pa tako postane kriv, 23 ili kad mu se ukaže na grijeh+ koji je počinio protivno zapovijedi, onda neka kao svoju žrtvu dovede muško+ jare bez mane. 24 Neka položi ruku jaretu na glavu+ i zakolje ga na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica pred Jehovom.+ To je žrtva za grijeh.+ 25 I neka svećenik uzme na svome prstu krvi od žrtve za grijeh i stavi je na rogove+ žrtvenika za žrtve paljenice, a ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. 26 Sve salo neka spali na žrtveniku kao i salo žrtve zajedništva.+ I neka svećenik za njega izvrši obred očišćenja za njegov grijeh,+ i bit će mu oprošteno.

27 Ako tko* od običnog naroda* nenamjerno zgriješi učinivši nešto od onoga što je Jehova zapovjedio da se ne čini, pa tako postane kriv,+ 28 ili ako mu se ukaže na grijeh koji je počinio, onda neka kao svoju žrtvu za grijeh koji je počinio dovede žensko+ jare bez mane. 29 Neka položi ruku na glavu+ žrtve za grijeh i zakolje žrtvu za grijeh na mjestu gdje se kolje i žrtva paljenica.+ 30 I neka svećenik uzme na svome prstu krvi i stavi je na rogove+ žrtvenika za žrtve paljenice, a svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika.+ 31 Neka izvadi sve njezino salo,+ kao što se vadi salo iz žrtve zajedništva.+ Neka ga onda svećenik spali na žrtveniku na umirujući miris Jehovi.+ I neka svećenik za njega izvrši obred očišćenja, i bit će mu oprošteno.+

32 Ako bi doveo janje+ da ga žrtvuje kao žrtvu za grijeh, neka dovede žensko janje bez mane.+ 33 Neka položi ruku na glavu žrtve za grijeh i neka je zakolje kao žrtvu za grijeh na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica.+ 34 I neka svećenik uzme na svome prstu krvi žrtve za grijeh i stavi je na rogove žrtvenika za žrtve paljenice,+ a svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 35 Neka izvadi sve njezino salo kao što se vadi salo iz mladoga ovna koji se prinosi kao žrtva zajedništva. Zatim neka svećenik sve to spali na žrtveniku povrh paljenih žrtava Jehovinih.+ I neka za njega izvrši obred očišćenja+ za grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno.+

5 Ako tko*+ zgriješi tako što čuje javnu kletvu,*+ a svjedok je zlodjela ili ga je vidio ili zna nešto o njemu, ali ne želi to reći,+ odgovarat će za svoj prijestup.

2 Ili kad se tko* dotakne nečega nečistoga, strvine nečiste divlje životinje, strvine nečiste domaće životinje ili strvine drugih nečistih životinja što vrve unaokolo,+ ako toga i nije svjestan,+ ipak se onečistio i kriv je.+ 3 Ili ako se dotakne nečistoće ljudske, bilo kakve nečistoće ljudske+ kojom se može onečistiti, a da toga nije svjestan, kad to sazna, kriv je.

4 Ako se tko* nepromišljeno zakune+ svojim usnama da će učiniti zlo+ ili dobro — u vezi s bilo čime u čemu bi se čovjek mogao nepromišljeno zakleti+ — ako i nije bio svjestan posljedica, kad ih postane svjestan, kriv je.

5 A ako bude kriv za što od toga, onda neka prizna+ u čemu je zgriješio. 6 I za grijeh koji je počinio neka donese Jehovi žrtvu za krivnju,+ ženku od sitne stoke, janje ili jare,+ kao žrtvu za grijeh. I neka svećenik za njega izvrši obred očišćenja za njegov grijeh.+

7 Ali ako nema novaca da pribavi grlo sitne stoke,+ onda neka za grijeh koji je počinio donese Jehovi kao žrtvu za krivnju dvije grlice+ ili dva mlada goluba, jedno kao žrtvu za grijeh,+ a drugo kao žrtvu paljenicu. 8 Neka ih donese svećeniku, a on neka prvo prinese ono što je određeno kao žrtva za grijeh. I neka mu sprijeda zasiječe+ vrat, ali neka ne odvoji glavu. 9 Zatim neka krvlju žrtve za grijeh poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika.+ To je žrtva za grijeh. 10 A drugo će prinijeti kao žrtvu paljenicu prema propisu.+ I neka svećenik za njega izvrši obred očišćenja+ za grijeh koji je počinio, i bit će mu oprošteno.+

11 A ako nema novaca+ za dvije grlice ili dva mlada goluba, onda neka donese kao žrtvu za grijeh koji je počinio desetinu efe*+ finoga brašna, kao žrtvu za grijeh. Neka na njega ne lijeva ulja+ i ne stavlja tamjana, jer je ono žrtva za grijeh.+ 12 Neka ga donese svećeniku, a svećenik neka zagrabi od njega punu šaku kao podsjetnik+ i spali na žrtveniku povrh paljenih žrtava Jehovinih.+ To je žrtva za grijeh.+ 13 I neka svećenik za tog čovjeka izvrši obred očišćenja+ za grijeh koji je počinio, za bilo koji od tih grijeha, i bit će mu oprošteno. A ono što od žrtve ostane neka pripadne svećeniku+ kao i kod žitne žrtve.’”

14 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 15 “Ako tko* postupi nevjerno i nehotice se ogriješi o svete stvari Jehovine,+ onda neka Jehovi kao svoju žrtvu za krivnju+ dovede iz stada ovna bez mane, čija vrijednost mora odgovarati onoj koja je određena u šekelima srebra,+ prema svetom šekelu.* To je žrtva za krivnju. 16 Neka da naknadu za to što se ogriješio o sveto mjesto i tome još doda petinu vrijednosti,+ pa neka to da svećeniku da svećenik za njega izvrši obred očišćenja+ ovnom koji se žrtvuje za krivnju, i bit će mu oprošteno.+

17 Ako tko* zgriješi učinivši nešto od svega onoga što je Jehova zapovjedio da se ne čini, ako je to i bilo u neznanju,+ ipak je kriv i odgovarat će za svoj prijestup.+ 18 Neka svećeniku kao žrtvu za krivnju+ dovede iz stada ovna bez mane, prema vrijednosti koja je određena. I neka svećenik za njega izvrši obred očišćenja+ za pogrešku koju je počinio nenamjerno, u neznanju, i bit će mu oprošteno.+ 19 To je žrtva za krivnju. Doista je skrivio Jehovi.”+

6 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Ako tko* zgriješi i time postupi nevjerno prema Jehovi+ te slaže+ svome bližnjemu za nešto što mu je povjereno ili za polog što mu je predan u ruke+ ili za što oteto ili ako zakine svoga bližnjega,+ 3 ili ako nađe što je bilo izgubljeno,+ pa to zataji i krivo se zakune+ za bilo koju stvar koju čovjek može učiniti i ogriješiti se, 4 ako tako zgriješi i bude kriv,+ onda neka vrati što je oteo ili što je na prijevaru iznudio ili ono što mu je bilo povjereno na čuvanje ili izgubljeno što je našao 5 ili sve ono za što se krivo zakleo, neka to u cijelosti nadoknadi+ i još neka doda petinu vrijednosti. Neka to vrati onome kome pripada istoga dana kad mu se dokaže krivnja. 6 Neka Jehovi kao svoju žrtvu za krivnju dovede iz stada ovna bez mane,+ prema vrijednosti koja je određena, i preda ga svećeniku kao žrtvu za krivnju.+ 7 I neka svećenik za njega izvrši obred očišćenja+ pred Jehovom, i bit će mu oprošteno štogod da je učinio od svih onih djela kojima se može navući krivnja.”

8 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 9 “Zapovjedi Aronu i sinovima njegovim, i kaži im: ‘Ovo je zakon o žrtvi paljenici:+ žrtva paljenica neka bude na ognjištu žrtvenika cijelu noć do jutra, i neka na žrtveniku stalno gori vatra. 10 Neka svećenik odjene svoju službenu lanenu haljinu+ i na svoje tijelo obuče lanene gaće.+ Zatim neka zgrne masni pepeo+ žrtve paljenice što je vatra spaljuje na žrtveniku, i neka ga stavi pored žrtvenika. 11 Potom neka skine svoju odjeću+ i obuče drugu, pa neka odnese masni pepeo na čisto mjesto izvan tabora.+ 12 Vatra na žrtveniku neka stalno gori. Ne smije se ugasiti. I neka svećenik svako jutro naloži drva+ na vatru i preko toga naslaže žrtvu paljenicu. Neka na njoj spaljuje+ masne komade žrtava zajedništva. 13 Vatra+ neka stalno gori na žrtveniku. Ne smije se ugasiti.

14 A ovo je zakon o žitnoj žrtvi:+ neka je sinovi Aronovi prinose pred Jehovom ispred žrtvenika. 15 Neka jedan od njih šakom uzme dio finoga brašna od žitne žrtve i dio ulja i sav tamjan što je na žitnoj žrtvi, pa neka to spali na žrtveniku na umirujući miris Jehovi, kao podsjetnik+ na žrtvu. 16 A što od toga ostane, pojest će Aron i sinovi njegovi.+ Neka se to jede pripravljeno kao beskvasni kruh+ na svetome mjestu. Neka to jedu u dvorištu šatora sastanka. 17 To se ne smije peći s kvascem.+ Dajem im to kao njihov dio od mojih paljenih žrtava.+ To je nešto najsvetije,+ kao i žrtva za grijeh i žrtva za krivnju. 18 Svaki muški+ Aronov potomak neka to jede. To vam je dio od paljenih žrtava Jehovinih za vjekove,+ kroz vaše buduće naraštaje. Što ih se god dotakne, postat će sveto.’”

19 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 20 “Ovo je žrtva+ koju Aron i sinovi njegovi trebaju prinijeti Jehovi na dan njegova pomazanja:+ desetinu efe+ finoga brašna kao redovitu žitnu žrtvu,+ polovicu ujutro, a polovicu uvečer. 21 Neka bude pripravljena s uljem na tavi.+ Donesi je dobro umiješenu. Prinesi pečene komade žitne žrtve na umirujući miris Jehovi. 22 Neka je pripravi i svećenik, jedan između sinova njegovih koji bude pomazan umjesto njega.+ Ovo je trajna uredba: neka se ta žrtva cijela spali Jehovi.+ 23 Svaku svećenikovu+ žitnu žrtvu treba cijelu spaliti. Nitko je ne smije jesti.”

24 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 25 “Kaži Aronu i sinovima njegovim i reci im: ‘Ovo je zakon o žrtvi za grijeh:+ na mjestu+ gdje se kolje žrtva paljenica neka se kolje i žrtva za grijeh pred Jehovom. Ona je nešto najsvetije.+ 26 Svećenik koji je prinosi za grijeh neka je i jede.+ Neka se jede na svetome mjestu,+ u dvorištu+ šatora sastanka.

27 Što bi se god dotaknulo njezina mesa postat će sveto,+ i ako tko njenom krvlju poškropi haljinu,+ na svetome mjestu operi ono što je poškropio krvlju.+ 28 Zemljana+ posuda u kojoj se kuhalo meso mora se razbiti. A ako se kuhalo u bakrenoj posudi, onda neka se posuda izriba i ispere vodom.

29 Svaki muškarac koji je svećenik neka to jede.+ To je nešto najsvetije.+ 30 Ali nijedna žrtva za grijeh čija se krv+ unese u šator sastanka da se na svetome mjestu izvrši obred očišćenja ne smije se jesti. Neka se spali vatrom.

7 Ovo je zakon o žrtvi za krivnju:+ ona je nešto najsvetije.+ 2 Na mjestu+ gdje se kolje žrtva paljenica neka se kolje i žrtva za krivnju, a njezinom krvlju+ neka svećenik poškropi+ žrtvenik sa svih strana. 3 A od svega njezina sala+ neka prinese pretili rep, salo što pokriva crijeva, 4 oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama. A salo što je na jetri neka izvadi zajedno s bubrezima.+ 5 Neka ih svećenik spali na žrtveniku kao žrtvu Jehovi paljenu.+ To je žrtva za krivnju. 6 Svaki muškarac koji je svećenik neka je jede.+ Neka se jede na svetome mjestu. Ona je nešto najsvetije.+ 7 Što vrijedi za žrtvu za grijeh, vrijedi i za žrtvu za krivnju. Za njih je jedan zakon.+ Neka pripadne svećeniku koji njome vrši obred očišćenja.

8 Svećeniku koji za nekoga prinosi žrtvu paljenicu neka pripadne koža+ žrtve paljenice koju je prinio.

9 Svaka žitna žrtva pečena u peći+ i svaka pržena u kotliću+ ili pečena na tavi+ pripada svećeniku koji ju je prinio. Neka pripadne njemu.+ 10 A svaka žitna žrtva zamiješena s uljem+ ili suha+ neka pripadne svim sinovima Aronovim, svakome jednako.

11 Ovo je zakon o žrtvi zajedništva+ koja će se prinositi Jehovi: 12 ako je tko prinosi kao izraz zahvalnosti,+ onda neka zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinese beskvasne kolutaste kruhove zamiješene s uljem i beskvasne lepinje namazane uljem+ te dobro umiješene kolutaste kruhove napravljene od finog brašna pomiješanog s uljem. 13 S kolutastim kruhovima od ukvasanoga+ tijesta neka prinese svoju žrtvu zajedno sa žrtvom zajedništva koju prinosi kao zahvalnicu. 14 Po jedan od svake žrtve neka prinese kao dio posvećen Jehovi.+ To neka pripadne svećeniku+ koji škropi žrtvenik krvlju žrtava zajedništva. 15 Meso žrtve zajedništva prinesene kao zahvalnice neka se jede istoga dana kad je žrtvu prinio. Neka ništa od nje ne ostavlja do jutra.+

16 Ako tko prinosi žrtvu radi zavjeta+ ili dragovoljnu žrtvu,+ neka se njegova žrtva jede istoga dana kad je prinosi. Ako što od nje ostane, može se jesti i sutradan. 17 Ali meso žrtve što ostane treći dan, neka se spali vatrom.+ 18 Ako bi se meso njegove žrtve zajedništva jelo i treći dan, onaj tko je prinosi neće steći Božju milost.+ Ona mu se neće prihvatiti,+ nego će se smatrati nečim nečistim, i duša koja bi od nje jela odgovarat će za svoj prijestup.+ 19 Meso koje se dotakne bilo čega nečistoga+ ne smije se jesti. Neka se spali vatrom. A drugo meso može jesti tko je god čist.

20 A duša koja jede mesa žrtve zajedništva prinesene Jehovi, a nečistoća je njezina na njoj, ta duša neka se pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.+ 21 Ako se koja duša dotakne čega nečistoga — nečistoće ljudske,+ kakve nečiste životinje+ ili čega drugoga što je nečisto i odvratno+ — pa zatim jede mesa žrtve zajedništva što je prinesena Jehovi, takva duša neka se pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.’”

22 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 23 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ne jedite sala+ od goveda ni od ovaca ni od koza. 24 Salo uginule životinje i salo rastrgane+ životinje može se upotrijebiti za bilo što, ali ga nipošto ne smijete jesti. 25 Tko god jede salo od životinje koju prinosi kao žrtvu Jehovi paljenu, onaj* koji ga jede neka se pogubi+ i tako ukloni iz svoga naroda.

26 Ni u jednom mjestu u kojem prebivate ne smijete jesti nikakve krvi,+ ni od ptica ni od drugih životinja. 27 Ako koja duša jede bilo kakvu krv, ta duša neka se pogubi+ i tako ukloni iz svoga naroda.’”

28 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 29 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Tko prinosi Jehovi žrtvu zajedništva neka Jehovi prinese dio od svoje žrtve zajedništva.+ 30 Svojim rukama neka prinese salo+ na prsima kao paljenu žrtvu Jehovinu. Neka ga prinese s prsima, da se zanjiše kao žrtva zanjihana+ pred Jehovom. 31 Neka svećenik spali salo+ na žrtveniku, a prsa neka pripadnu Aronu i sinovima njegovim.+

32 Desni but od svojih žrtava zajedništva daj svećeniku kao posvećeni dio.+ 33 Onome Aronovu sinu koji prinosi krv žrtava zajedništva i njihovo salo neka pripadne desni but.+ 34 Jer prsa što su prinesena kao žrtva zanjihana+ te but prinesen kao posvećeni dio ja uzimam od sinova Izraelovih, od njihovih žrtava zajedništva, i dajem ih svećeniku Aronu i sinovima njegovim. To je trajna uredba kojom ih uzimam od sinova Izraelovih.

35 To je svećenički dio Aronu i svećenički dio sinovima njegovim od paljenih žrtava Jehovinih, od dana kad ih je doveo+ da služe kao svećenici Jehovi, 36 kao što je Jehova i zapovjedio na dan njihova pomazanja+ da im to daju sinovi Izraelovi. To je trajna odredba za njihove naraštaje.’”+

37 To je zakon o žrtvi paljenici,+ žitnoj žrtvi,+ žrtvi za grijeh,+ žrtvi za krivnju,+ žrtvi za uvođenje u svećeničku službu+ i žrtvi zajedništva,+ 38 kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju+ onoga dana kad je zapovjedio sinovima Izraelovim da prinose svoje žrtve Jehovi u Sinajskoj pustinji.+

8 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Uzmi Arona i sinove njegove s njim,+ zatim odjeću,+ ulje za pomazanje,+ junca za žrtvu za grijeh,+ dva ovna i košaru s beskvasnim kruhom,+ 3 pa skupi svu zajednicu+ na ulazu u šator sastanka.”+

4 I Mojsije je učinio kako mu je Jehova zapovjedio, i zajednica se skupila na ulazu+ u šator sastanka. 5 Tada je Mojsije rekao zajednici: “Ovo je Jehova zapovjedio da se učini.”+ 6 I Mojsije je doveo Arona i sinove njegove i oprao+ ih vodom.+ 7 Potom je Aronu obukao dugu haljinu,+ opasao ga pojasom,+ obukao mu tuniku bez rukava+ i stavio pregaču+ te ga opasao pojasom+ što je na pregači i pritegnuo je uz njega. 8 Zatim je na njega stavio naprsnik,+ a u naprsnik je metnuo Urim i Tumim.*+ 9 Na glavu mu je stavio turban,+ a sprijeda na turban pričvrstio je sjajnu zlatnu pločicu, sveti znak predanja,+ kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju.

10 Mojsije je tada uzeo ulje za pomazanje i pomazao sveti šator+ i sve stvari u njemu te ih posvetio. 11 Potom je sedam puta poškropio njime žrtvenik i pomazao je žrtvenik+ i sav njegov pribor, umivaonik i njegovo postolje da ih posveti. 12 Naposljetku je izlio ulje za pomazanje Aronu na glavu te ga pomazao da ga posveti.+

13 Potom je Mojsije doveo sinove Aronove+ i obukao im duge haljine, opasao ih pojasima+ i oko glave im omotao povez kao kapu,+ kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju.

14 I doveo je junca+ da ga se žrtvuje za grijeh, a Aron i sinovi njegovi položili su ruke na glavu+ junca, žrtve za grijeh. 15 Mojsije ga je zatim zaklao,+ uzeo njegove krvi+ i svojim je prstom stavio na rogove sa svih strana žrtvenika i tako očistio žrtvenik od grijeha, a ostalu krv izlio je podno žrtvenika, posvetivši ga da na njemu izvrši obred očišćenja.+ 16 Potom je Mojsije uzeo sve salo što je bilo na crijevima, salo s jetre, oba bubrega i njihovo salo, pa je to spalio na žrtveniku.+ 17 A junca, njegovu kožu, meso i balegu dao je spaliti vatrom izvan tabora,+ kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju.

18 Zatim je doveo ovna za žrtvu paljenicu, a Aron i sinovi njegovi položili su ruke na glavu ovnu.+ 19 I Mojsije ga je zaklao i krvlju poškropio žrtvenik sa svih strana.+ 20 Ovna je Mojsije isjekao na komade+ i spalio je glavu, komade i loj. 21 Crijeva i goljenice Mojsije je oprao vodom, a potom je cijeloga ovna spalio na žrtveniku.+ Bila je to žrtva paljenica za umirujući miris,+ žrtva Jehovi paljena, kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju.

22 Potom je doveo drugoga ovna, ovna što se prinosi za uvođenje u svećeničku službu,+ a Aron i sinovi njegovi položili su ruke na glavu ovnu. 23 I Mojsije ga je zaklao, uzeo njegove krvi i stavio je na resicu Aronova desnoga uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.+ 24 Mojsije je zatim doveo sinove Aronove i stavio im krvi na resicu desnoga uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. A preostalom krvlju Mojsije je poškropio žrtvenik sa svih strana.+

25 Poslije toga uzeo je salo, pretili rep, sve salo što je bilo na crijevima,+ salo s jetre, oba bubrega i njihovo salo i desni but.+ 26 A iz košare s beskvasnim kruhom, što je stajala pred Jehovom, uzeo je jedan beskvasni kolutasti kruh,+ jedan kolutasti kruh pripravljen s uljem+ i jednu lepinju.+ Zatim ih je stavio na masne komade i na desni but. 27 Sve je to stavio na ruke Aronu i na ruke sinovima njegovim, pa je to zanjihao kao žrtvu zanjihanu pred Jehovom.+ 28 Potom im je to Mojsije uzeo s ruku i spalio na žrtveniku povrh žrtve paljenice.+ Bila je to žrtva što se prilikom uvođenja u svećeničku službu+ prinosi za umirujući miris,+ žrtva Jehovi paljena.+

29 Mojsije je uzeo prsa+ te ih je zanjihao kao žrtvu zanjihanu pred Jehovom.+ To je bio Mojsijev dio+ od ovna prinesenog za uvođenje u svećeničku službu, kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju.

30 Mojsije je potom uzeo ulja za pomazanje+ i krvi što je bila na žrtveniku, pa je time poškropio Arona i njegovu odjeću, a s njim i njegove sinove i odjeću njegovih sinova. Tako je posvetio+ Arona i njegovu odjeću, a s njim i njegove sinove+ i odjeću njegovih sinova.

31 Potom je Mojsije rekao Aronu i sinovima njegovim: “Skuhajte+ meso na ulazu u šator sastanka i ondje ga jedite+ s kruhom iz košare koja se koristi prilikom uvođenja u svećeničku službu, kao što mi je bilo zapovjeđeno, riječima: ‘Aron i sinovi njegovi neka to jedu.’ 32 A što od mesa i kruha ostane, spalite vatrom.+ 33 Sedam dana+ ne odlazite s ulaza u šator sastanka, sve dok se ne navrše dani vašega uvođenja u svećeničku službu, jer sedam dana treba da bi vas se ovlastilo da služite kao svećenici.*+ 34 Kako se danas učinilo, tako je Jehova zapovjedio da se čini i ostale dane, da se za vas izvrši obred očišćenja.+ 35 Ostanite na ulazu u šator sastanka sedam dana,+ danju i noću, i vršite Jehovi stražarsku dužnost,+ da ne poginete, jer tako mi je zapovjeđeno.”

36 I Aron i sinovi njegovi učinili su sve što je Jehova zapovjedio preko Mojsija.

9 Osmoga+ dana Mojsije je pozvao Arona, sinove njegove i starješine Izraelove 2 i rekao je Aronu: “Uzmi za sebe tele kao žrtvu za grijeh+ i ovna kao žrtvu paljenicu,+ oboje bez mane, i dovedi ih pred Jehovu.+ 3 A sinovima Izraelovim reci ovako: ‘Kao žrtvu za grijeh uzmite jarca,+ kao žrtvu paljenicu tele i mladoga ovna,+ jednogodišnje životinje bez mane, 4 kao žrtvu zajedništva+ uzmite junca i ovna da ih žrtvujete pred Jehovom i žitnu žrtvu+ zamiješenu s uljem, jer će vam se danas ukazati Jehova.’”+

5 I oni su doveli pred šator sastanka što je zapovjedio Mojsije. Potom je pristupila sva zajednica i stala pred Jehovu.+ 6 I Mojsije je rekao: “Ovo vam je Jehova zapovjedio da učinite da bi vam se pokazala slava Jehovina.”+ 7 Zatim je Mojsije rekao Aronu: “Pristupi k žrtveniku i prinesi svoju žrtvu za grijeh+ i svoju žrtvu paljenicu, i izvrši obred očišćenja+ za sebe i za svoj dom. Onda prinesi žrtvu naroda+ i za njega izvrši obred očišćenja,+ kao što je Jehova zapovjedio.”

8 I Aron je odmah pristupio k žrtveniku i zaklao tele što je bilo određeno za njega kao žrtva za grijeh.+ 9 Potom su Aronu sinovi njegovi donijeli krvi+ i on je umočio svoj prst u krv+ i stavio je na rogove žrtvenika,+ a ostalu je krv izlio podno žrtvenika. 10 Salo,+ bubrege i salo s jetre žrtve za grijeh spalio je na žrtveniku,+ kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju. 11 Meso i kožu spalio je vatrom izvan tabora.+

12 Potom je Aron zaklao žrtvu paljenicu, a njegovi su mu sinovi dodali krv, i on je njome poškropio žrtvenik sa svih strana.+ 13 Dodali su mu i žrtvu paljenicu u komadima i glavu, i on je to spalio na žrtveniku.+ 14 Zatim je oprao crijeva i goljenice, pa je i njih spalio na žrtveniku povrh žrtve paljenice.+

15 Potom je prinio žrtvu naroda.+ Uzeo je jarca što je bio određen za narod kao žrtva za grijeh, zaklao ga i prinio ga kao žrtvu za grijeh, isto onako kao i prijašnju. 16 Onda je donio žrtvu paljenicu i prinio je prema propisu.+

17 Zatim je prinio žitnu žrtvu,+ zagrabio od nje punu šaku i spalio na žrtveniku, iako je već bila prinesena jutarnja žrtva paljenica.+

18 Potom je zaklao junca i ovna koji su bili određeni za narod kao žrtva zajedništva.+ Zatim su Aronu sinovi njegovi dodali krvi, a on je njome poškropio žrtvenik sa svih strana.+ 19 A masne komade+ od junca, pretili rep+ od ovna, naslage sala na crijevima, bubrege i salo s jetre — 20 te su masne komade stavili povrh prsa,+ a onda je on te masne komade spalio na žrtveniku. 21 A prsa i desni but Aron je zanjihao kao žrtvu zanjihanu+ pred Jehovom, kao što je zapovjedio Mojsije.

22 Tada je Aron podigao ruke prema narodu i blagoslovio ga.+ I pošto je prinio žrtvu za grijeh, žrtvu paljenicu i žrtve zajedništva, sišao je.+ 23 Naposljetku su Mojsije i Aron ušli u šator sastanka, a kad su izašli, blagoslovili su narod.+

Uto se Jehovina slava+ pokazala svemu narodu. 24 I od Jehove je izašla vatra+ i spalila žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. Kad je sav narod to vidio, stao je klicati+ i pao je ničice.

10 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu+ uzeli su svaki svoju kadionicu,+ stavili u njih žara i na njega metnuli kada+ te su stali prinositi pred Jehovom nedozvoljenu vatru,+ koju im nije propisao. 2 Tada je od Jehove izašla vatra i spalila ih,+ tako da su poginuli pred Jehovom.+ 3 Nato je Mojsije rekao Aronu: “To je ono što je kazao Jehova: ‘Među onima koji su mi blizu+ posvetit ću se+ i pred licem svega naroda proslavit ću se.’”+ A Aron je šutio.

4 I Mojsije je pozvao Mišaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela,+ pa im je rekao: “Pristupite i svoju braću koja su ispred svetoga mjesta iznesite izvan tabora.”+ 5 I oni su pristupili i iznijeli ih u njihovim haljinama izvan tabora, kako je kazao Mojsije.

6 Potom je Mojsije rekao Aronu te Eleazaru i Itamaru, njegovim drugim sinovima: “Ne idite raščupane kose+ niti razdirite svoje haljine, da ne poginete i da se on ne razgnjevi na svu zajednicu.+ A braća vaša, sav dom Izraelov, neka plaču zbog vatre koju je Jehova zapalio. 7 Ne odlazite s ulaza u šator sastanka da ne poginete,+ jer je na vama Jehovino ulje za pomazanje.”+ I oni su učinili po riječi Mojsijevoj.

8 Tada je Jehova rekao Aronu: 9 “Kad ulazite u šator sastanka, nemojte piti vina ni opojnoga pića,+ ni ti ni sinovi tvoji s tobom, da ne poginete. To je trajna odredba za vaše naraštaje 10 da biste mogli razlikovati ono što je sveto od onoga što nije sveto i ono što je nečisto od onoga što je čisto,+ 11 i da biste učili sinove Izraelove+ svim uredbama koje im je Jehova dao preko Mojsija.”

12 Potom je Mojsije rekao Aronu i njegovim preostalim sinovima Eleazaru i Itamaru: “Uzmite žitnu žrtvu+ što je ostala od paljenih žrtava Jehovinih i jedite je beskvasnu pokraj žrtvenika, jer je to nešto najsvetije.+ 13 Jedite je na svetome mjestu,+ jer je to dio što pripada tebi i sinovima tvojim od paljenih žrtava Jehovinih; jer mi je tako zapovjeđeno. 14 Prsa što se prinose kao žrtva zanjihana+ te but što se prinosi kao posvećeni dio+ jedite na čistome mjestu, ti i s tobom sinovi tvoji i kćeri tvoje,+ jer je to dio koji pripada tebi i sinovima tvojim od žrtava zajedništva sinova Izraelovih. 15 Neka se donosi but što se prinosi kao posvećeni dio i prsa što se prinose kao žrtva zanjihana+ zajedno s masnim komadima određenim za paljenu žrtvu, da se žrtva zanjihana prinese pred Jehovom. Taj dio neka kroz vjekove pripada tebi+ i sinovima tvojim s tobom, kao što je zapovjedio Jehova.”

16 A Mojsije je pomno tražio jarca određenog za žrtvu za grijeh,+ ali gle, jarac je bio spaljen. Zato se on razljutio na Eleazara i Itamara, Aronove preostale sinove, pa je rekao: 17 “Zašto niste jeli žrtvu za grijeh na svetome mjestu?+ Jer ona je nešto najsvetije i on vam je nju dao da odgovarate za prijestupe zajednice kako biste za zajednicu izvršili obred očišćenja pred Jehovom.+ 18 A evo, krv žrtve nije bila unesena u unutrašnjost svetoga mjesta.+ Žrtvu ste morali jesti na svetome mjestu, kako mi je bilo zapovjeđeno.”+ 19 Nato je Aron rekao Mojsiju: “Evo, danas su prinijeli svoju žrtvu za grijeh i svoju žrtvu paljenicu pred Jehovom,+ poslije svega ovoga što mi se dogodilo. A da sam danas jeo žrtvu za grijeh, bi li Jehova time bio zadovoljan?”+ 20 Kad je Mojsije to čuo, bio je time zadovoljan.

11 Jehova je rekao Mojsiju i Aronu: 2 “Kažite sinovima Izraelovim i recite im: ‘Od svih četveronožaca na zemlji možete jesti+ ove životinje: 3 među četveronošcima možete jesti svaku životinju koja ima posve razdvojene papke i koja preživa.+

4 Samo ove koje preživaju ili imaju razdvojene papke ne smijete jesti: devu, jer iako preživa, nema razdvojene papke. Neka vam je nečista.+ 5 Zatim pećinara,+ jer iako preživa, nema razdvojene papke. Neka vam je nečist. 6 I zeca,+ jer iako preživa, nema razdvojene papke. Neka vam je nečist. 7 Isto tako svinju,+ jer iako ima posve razdvojene papke, ne preživa. Neka vam je nečista. 8 Ne jedite njihova mesa niti se dotičite njihove strvine.+ Neka su vam nečisti.+

9 Od svega što je u vodi ovo možete jesti:+ sve u vodi — bilo u morima bilo u rijekama — što ima peraje i ljuske+ možete jesti. 10 A sve što u morima i rijekama nema peraja i ljusaka — između svih životinja što vrve vodom i svih živih duša što su u vodi — neka vam je odvratno. 11 Odvratno neka vam bude! Ne jedite njihova mesa+ i neka vam je odvratna njihova strvina. 12 Sve što je u vodi, a nema peraja i ljusaka neka vam je odvratno.

13 A od letećih stvorenja neka su vam ova odvratna,+ i neka se ne jedu jer su odvratna: orao,+ orao ribar i smeđeglavi sup; 14 crvena lunja i crna lunja+ po svojim vrstama; 15 svi gavrani+ po svojim vrstama; 16 noj,+ sova, galeb i sokol po svojim vrstama; 17 ćuk, kormoran i ušara;+ 18 labud, pelikan i sup;+ 19 roda i čaplja po svojim vrstama; pupavac i šišmiš.+ 20 Sva krilata stvorenja što vrve unaokolo i hodaju četveronoške neka su vam odvratna.+

21 Od svih krilatih životinja što vrve unaokolo i hodaju četveronoške možete jesti samo one koje nad nogama za hodanje imaju i noge za skakanje kojima skaču po zemlji. 22 Od njih možete jesti ove: skakavca selca+ po njegovim vrstama, jestivog skakavca+ po njegovim vrstama, zrikavca po njegovim vrstama i skakavca skočca+ po njegovim vrstama. 23 A sve druge krilate životinje što vrve unaokolo i hodaju četveronoške neka su vam odvratne.+ 24 Njima ćete se onečistiti. Tko se god dotakne njihove strvine, neka je nečist do večeri.+ 25 I tko god ponese strvine bilo kojeg od njih, neka opere+ svoju odjeću i bude nečist do večeri.

26 Sve životinje koje imaju razdvojene papke, ali ne posve razdvojene, i koje ne preživaju neka su vam nečiste. Tko ih se god dotakne neka je nečist.+ 27 A od svih životinja što idu četveronoške, sve što ide na šapama neka vam je nečisto. Tko se god dotakne njihove strvine neka je nečist do večeri. 28 Tko ponese njihovu strvinu+ neka opere svoju odjeću+ i bude nečist do večeri. Neka su vam one nečiste.

29 Od životinja što vrve po zemlji neka su vam ove nečiste:+ sljepaš, skočimiš+ i gušter po svojim vrstama; 30 gekon,* veliki gušter, vodenjak, pješčani gušter i kameleon. 31 Od svih životinja što vrve unaokolo te neka su vam nečiste.+ Tko ih se mrtvih dotakne neka je nečist do večeri.+

32 Sve na što koja od njih mrtva padne neka je nečisto, bila to kakva drvena posuda,+ odjeća, koža+ ili kostrijet.+ Svaka posuda koja se upotrebljava neka se stavi u vodu i bude nečista do večeri, a onda će opet biti čista. 33 Upadne li njihova strvina u kakvu zemljanu posudu,+ sve što je u njoj neka je nečisto, a posudu razbijte.+ 34 A bilo kakva hrana što se jede, ako na nju dođe voda iz te posude, neka je nečista, i svaka tekućina što se pije iz kakve posude nečista je. 35 Sve na što padne njihova strvina neka je nečisto. Bila to peć ili postolje za lonac, neka se razbije. Onečišćeni su, pa neka vam budu nečisti. 36 Samo izvor i jama gdje se skuplja voda ostaju čisti. Ali tko se dotakne strvine tih životinja neka je nečist. 37 Ako njihova strvina padne na sjeme kakve biljke što će se sijati, ono ostaje čisto. 38 Ali ako se sjeme namoči vodom, a onda na njega padne što od njihove strvine, neka vam je nečisto.

39 Ako ugine koja životinja što vam služi za hranu, tko dotakne njezinu strvinu neka je nečist do večeri.+ 40 Tko pojede+ nešto od njezine strvine neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. I tko odnese njezinu strvinu neka opere svoju odjeću i bude nečist do večeri. 41 I sve male životinje što vrve po zemlji odvratne su.+ Ne smiju se jesti. 42 Ništa što puže po trbuhu,+ ništa što hoda četveronoške ili ima više nogu, od svih životinja što vrve po zemlji, nemojte jesti jer je odvratno.+ 43 Nemojte okaljati duše svoje nijednom od tih životinja što vrve unaokolo, nemojte se onečistiti njima da zbog njih ne postanete nečisti.+ 44 Jer ja sam Jehova, Bog vaš.+ Posvetite se i budite sveti,+ jer sam ja svet!+ Zato ne onečišćujte svoje duše nijednom od životinja što vrve po zemlji. 45 Jer ja sam Jehova koji vas je izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bog.+ Budite sveti,+ jer sam ja svet!+

46 Ovo je zakon o četveronošcima, o letećim stvorenjima, o svim živim dušama što se miču u vodi+ i o svim dušama što vrve po zemlji, 47 da se razlikuje+ nečisto od čistoga i životinju koja se može jesti od one koja se ne smije jesti.’”

12 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Kad žena zatrudni+ i rodi muško dijete, neka je nečista sedam dana. Neka je nečista kao što je nečista u dane svoje mjesečnice.+ 3 Osmoga dana neka se dječaku obreže kožica s vrha uda.+ 4 A ona neka ostane kod kuće još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi. Ne smije dirati ništa sveto niti dolaziti na sveto mjesto dok ne prođu dani njezina čišćenja.+

5 Ako rodi žensko dijete, neka je nečista četrnaest dana, kao za svoje mjesečnice. Neka ostane kod kuće još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 6 A kad prođu dani njezina čišćenja — bilo za sina bilo za kćer — neka donese svećeniku na ulaz u šator sastanka muško janje staro do godine dana kao žrtvu paljenicu+ i mladoga goluba ili grlicu+ kao žrtvu za grijeh. 7 Neka on to prinese pred Jehovom i za nju izvrši obred očišćenja, i tako će biti čist izvor krvi njezine.+ To je zakon za ženu kad rodi bilo muško bilo žensko dijete. 8 Ali ako nema novaca da pribavi grlo sitne stoke, neka onda uzme dvije grlice ili dva mlada goluba,+ jedno kao žrtvu paljenicu, a drugo kao žrtvu za grijeh, pa neka svećenik za nju izvrši obred očišćenja,+ i bit će čista.’”

13 Jehova je dalje rekao Mojsiju i Aronu: 2 “Ako se kome na koži njegova tijela pojavi osip ili krasta+ ili mrlja, pa bi izgledalo da je koža njegova tijela zaražena gubom,+ tog čovjeka treba dovesti k svećeniku Aronu ili k jednome od njegovih sinova svećenika.+ 3 I neka svećenik pregleda oboljelo mjesto na koži njegova tijela.+ Ako je dlaka na tom mjestu pobijelila i ako su tragovi bolesti na izgled dublji od kože njegova tijela, onda je ta bolest guba. Neka svećenik pogleda oboljelo mjesto, pa neka takvoga proglasi nečistim. 4 Ali ako je mrlja na koži njegova tijela bijela i na izgled nije dublja od kože, a dlaka na njoj nije pobijelila, neka onda svećenik odvoji takvoga od zajednice+ sedam dana. 5 Sedmoga dana neka ga svećenik pregleda, pa ako izgleda da se širenje bolesti zaustavilo, da se bolest nije proširila po koži, neka ga svećenik odvoji od zajednice+ još sedam dana.

6 Sedmoga dana neka ga svećenik po drugi put pregleda, pa ako je bolest izblijedjela i nije se proširila po koži, neka svećenik takvoga proglasi čistim. To je samo krasta. Neka taj čovjek opere svoju odjeću i bit će čist. 7 Ali ako mu se krasta proširi po koži nakon što je došao pred svećenika da bi ga on proglasio čistim, neka i drugi put dođe pred svećenika+ 8 i svećenik neka ga pregleda. Ako se krasta proširila po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim. To je guba.+

9 Ako se na čovjeku pojavi guba, neka ga dovedu k svećeniku. 10 Neka ga svećenik pregleda.+ Ako po koži bude bijeli osip i ako je dlaka pobijelila, a na mjestu gdje je osip pojavila se otvorena rana,+ 11 to je dugotrajna guba+ na koži njegova tijela. Neka ga svećenik proglasi nečistim. Nema potrebe da ga privremeno odvaja od zajednice,+ jer je sigurno nečist. 12 Ako guba izbije po koži tako da bolesniku pokrije svu kožu od glave do pete, sve što svećenikove oči vide, 13 kad ga svećenik pregleda i vidi da je guba prekrila sve njegovo tijelo, neka bolesnika proglasi čistim. Budući da je sve pobijelilo, on je čist. 14 Ali onoga dana kad se na njemu pojavi otvorena rana, bit će nečist. 15 Neka svećenik+ pogleda otvorenu ranu, i neka ga proglasi nečistim. Otvorena je rana nečista. To je guba.+ 16 Ali ako otvorena rana zacijeli i pobijeli, neka čovjek dođe k svećeniku. 17 Svećenik neka ga pregleda+ i ako je oboljelo mjesto postalo bijelo, neka svećenik proglasi bolesnika čistim. On je čist.

18 Ako se kome na koži njegova tijela pojavi čir,+ pa zatim zacijeli, 19 a na mjestu čira pojavi se bijeli osip ili crvenkastobijela mrlja, neka se taj čovjek pokaže svećeniku. 20 Neka svećenik to pregleda,+ pa ako su tragovi bolesti na izgled dublji od kože i ako je dlaka na tom mjestu pobijelila, neka svećenik takvoga proglasi nečistim. Ta je bolest guba. Izbila je u čiru. 21 Ali ako svećenik pregleda oboljelo mjesto i vidi da na njemu nema bijele dlake, da mjesto nije dublje od kože i da je blijedo, neka svećenik takvoga odvoji od zajednice+ sedam dana. 22 Širi li se to po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim. To je bolest. 23 Ali ako mrlja ostane na mjestu i ne proširi se, onda je to upala+ od čira. Neka ga svećenik proglasi čistim.+

24 Ako tko ima opeklinu na koži svoga tijela, pa na živome mesu opekline nastane crvenkastobijela ili bijela mrlja, 25 neka svećenik pregleda to mjesto, pa ako je dlaka na mrlji pobijelila i mrlja je na izgled dublja od kože, onda je to guba. Izbila je u opeklini i neka svećenik takvoga proglasi nečistim. Ta je bolest guba. 26 Ali ako svećenik pregleda to mjesto i vidi da nema bijele dlake na mrlji, da mjesto nije dublje od kože i da je blijedo, neka svećenik takvoga odvoji od zajednice sedam dana. 27 Sedmoga dana neka ga svećenik pregleda. Ako se mrlja širi po koži, neka ga svećenik proglasi nečistim. Ta je bolest guba. 28 Ali ako mrlja ostane na mjestu i ne proširi se po koži te bude blijeda, onda je to otok od opekline. Neka ga svećenik proglasi čistim. To je upala od opekline.

29 Ako čovjeku ili ženi izbije kakva bolest na glavi ili na bradi, 30 neka svećenik+ pogleda oboljelo mjesto. Ako su tragovi bolesti na izgled dublji od kože i ako je dlaka na tom mjestu žuta i rijetka, neka svećenik takvoga proglasi nečistim. To je neprirodno opadanje dlake.+ To je guba na glavi ili na bradi. 31 Ali ako svećenik pogleda oboljelo mjesto s kojeg neprirodno opada dlaka pa ustanovi da tragovi bolesti nisu dublji od kože i da na njemu nema crne dlake, neka svećenik bolesnika kome opada dlaka odvoji od zajednice+ sedam dana.+ 32 Sedmoga dana neka svećenik pogleda oboljelo mjesto s kojeg neprirodno opada dlaka. Ako se ono nije proširilo i na njemu se nije pojavila žuta dlaka te ako mjesto s kojeg opada dlaka+ na izgled nije dublje od kože, 33 neka se bolesnik obrije, ali mjesto s kojeg neprirodno opada dlaka neka ne brije.+ I neka svećenik tog čovjeka kome opada dlaka opet odvoji od zajednice sedam dana.

34 Sedmoga dana neka svećenik pogleda mjesto s kojeg neprirodno opada dlaka. Ako se mjesto s kojeg neprirodno opada dlaka nije proširilo po koži i ako na izgled nije dublje od kože, neka svećenik takvoga proglasi čistim,+ a on neka opere svoju odjeću i bit će čist. 35 Ali ako se neprirodno opadanje dlake proširilo po koži nakon što je proglašen čistim, 36 neka ga svećenik+ pregleda. I ako se neprirodno opadanje dlake proširilo po koži, svećenik ne treba tražiti žute dlake — čovjek je nečist. 37 Ali ako se vidi da je neprirodno opadanje dlake prestalo i da je na tom mjestu izrasla crna dlaka, neprirodno je opadanje dlake izliječeno. Čovjek je čist i neka ga svećenik proglasi čistim.+

38 Ako se čovjeku ili ženi pojave mrlje+ na koži njihova tijela, i ako su te mrlje bijele, 39 neka ih svećenik+ pregleda. Ako su mrlje na koži njihova tijela blijede i bijele, onda je to bezazlen osip. Izbio je na koži. Čovjek je čist.

40 Ako čovjeku opadne kosa s glave,+ to je ćelavost. On je čist. 41 Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, to je ćelavost na čeonom dijelu. On je čist. 42 Ali ako se po ćelavom dijelu tjemena ili čela pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što izbija na ćelavom dijelu tjemena ili čela. 43 Neka ga svećenik+ pregleda. Ako je na ćelavom dijelu tjemena ili čela crvenkastobijeli osip koji izgleda kao guba na koži čovjekova tijela, 44 čovjek je gubav. Nečist je. Svećenik neka ga proglasi nečistim. Bolest mu je na glavi. 45 A gubavac na kojem je ta bolest neka nosi razderanu odjeću+ i kosa neka mu je raščupana.+ Neka pokrije usta*+ i viče: ‘Nečist, nečist!’+ 46 Sve dane dok bolest bude na njemu bit će nečist. Nečist je. Neka stanuje odijeljeno. Neka mu je prebivalište izvan tabora.+

47 Ako se guba pojavi na odjeći — bilo na vunenoj odjeći bilo na lanenoj odjeći — 48 na osnovi+ ili na potki od lana ili vune, ili na koži ili kakvom predmetu od kože,+ 49 ako se žućkastozelena ili crvenkasta bolest pojavi na odjeći, na koži, na osnovi ili potki, ili na kakvom predmetu od kože, to je guba i treba se pokazati svećeniku. 50 Svećenik+ neka pogleda stvar na kojoj je bolest i neka zabrani pristup+ k njoj sedam dana. 51 Ako sedmoga dana vidi da se bolest proširila po odjeći, po osnovi ili potki,+ po koži — po kakvom god predmetu od kože — to je zarazna guba.+ Stvar je nečista. 52 Neka spali odjeću, osnovu ili potku od vune ili lana,+ ili bilo kakav kožni predmet na kojem se pojavila bolest, jer je to zarazna+ guba. Neka se u vatri spali.

53 Ali ako svećenik pogleda i ustanovi da se bolest nije proširila po odjeći, po osnovi ili potki, ili po bilo kakvom predmetu od kože,+ 54 neka svećenik zapovjedi da se opere stvar na kojoj je bolest i neka zabrani pristup k njoj drugih sedam dana. 55 I neka svećenik pogleda bolest pošto je stvar oprana, pa ako oboljelo mjesto izgleda isto, iako se bolest nije proširila, stvar je ipak nečista. Spali je u vatri. Bolest ju je progrizla, bilo to s unutarnje bilo s vanjske strane.

56 Ali ako je svećenik pogledao i ustanovio da je bolest izblijedjela nakon pranja, neka taj dio otrgne s odjeće ili kože, s osnove ili potke. 57 Ali ako se još uvijek pojavljuje na odjeći, na osnovi ili potki,+ ili na kakvom god predmetu od kože, onda bolest nanovo izbija. Spali+ u vatri ono na čemu je bolest, što god to bilo. 58 A odjeću, osnovu ili potku, ili kakav god predmet od kože što si oprao i s čega je nestala bolest, operi po drugi put i bit će čisto.

59 To je zakon o gubi na odjeći od vune ili lana,+ na osnovi ili potki, ili na kakvom predmetu od kože, zakon na temelju kojeg se neku stvar može proglasiti čistom ili nečistom.”

14 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Ovo je zakon za gubavca+ na dan njegova proglašenja čistim, kad ga treba dovesti k svećeniku.+ 3 Neka svećenik izađe iz tabora i pregleda ga. Ako je guba na gubavcu izliječena,+ 4 neka svećenik zapovjedi da za svoje očišćenje uzme dvije žive čiste ptice,+ cedrovinu,+ kermesov* grimiz+ i izop.+ 5 I neka svećenik zapovjedi da se jedna ptica zakolje nad zemljanom posudom u kojoj je voda s potoka.+ 6 Potom neka uzme živu pticu, cedrovinu, kermesov grimiz i izop, pa neka sve to zajedno sa živom pticom umoči u krv ptice zaklane nad vodom s potoka. 7 Zatim neka time sedam puta+ poškropi+ onoga koji se čisti od gube i proglasi ga čistim.+ A živu pticu neka pusti na polju.+

8 A onaj koji se čisti neka opere svoju odjeću,+ obrije sve svoje dlake i okupa se+ u vodi, i tako će biti čist. Potom može ući u tabor, ali neka stanuje izvan svoga šatora sedam dana.+ 9 Sedmoga dana neka obrije svu svoju kosu,+ bradu i obrve. Sve svoje dlake neka obrije, pa neka opere svoju odjeću i okupa svoje tijelo u vodi, i bit će čist.

10 Osmoga+ dana neka uzme dva muška janjeta bez mane i jedno žensko janje bez mane,+ staro do godine dana, tri desetine efe finoga brašna za žitnu žrtvu+ zamiješenu s uljem i jedan log* ulja.+ 11 Svećenik koji ga proglašava čistim neka postavi onoga koji se čisti, zajedno s tim stvarima, pred Jehovu na ulaz u šator sastanka. 12 Potom neka svećenik uzme jedno muško janje i prinese ga kao žrtvu za krivnju+ zajedno s logom+ ulja i neka to zanjiše kao žrtvu zanjihanu+ pred Jehovom. 13 Neka muško janje zakolje na mjestu+ gdje se kolje žrtva za grijeh i žrtva paljenica, na svetome mjestu,+ jer žrtva za krivnju, jednako kao i žrtva za grijeh, pripada svećeniku.+ To je nešto najsvetije.

14 Potom neka svećenik uzme krvi žrtve za krivnju i neka je stavi na resicu desnoga uha onoga koji se čisti, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.+ 15 Neka zatim uzme od loga+ ulja i izlije ga na dlan svoje lijeve ruke. 16 I neka umoči svoj desni prst u ulje što mu je na lijevom dlanu, pa neka uljem sa svoga prsta sedam puta poškropi+ pred Jehovom. 17 Od preostalog ulja što mu je na dlanu neka svećenik stavi na resicu desnoga uha onoga koji se čisti, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge, povrh krvi žrtve za krivnju.+ 18 A ulje što mu preostane na dlanu neka izlije na glavu onome koji se čisti. Tako će svećenik za njega izvršiti obred očišćenja+ pred Jehovom.

19 I neka svećenik prinese žrtvu za grijeh+ i neka izvrši obred očišćenja za onoga koji se čisti od svoje nečistoće. Potom neka zakolje žrtvu paljenicu. 20 Neka svećenik+ potom prinese žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu+ na žrtveniku, i neka za njega izvrši obred očišćenja,+ i čovjek će biti čist.+

21 Ali ako je siromašan+ i nema novaca da sve to pribavi,+ neka uzme jedno muško janje kao žrtvu za krivnju da ga se prinese kao žrtvu zanjihanu kako bi se za njega izvršio obred očišćenja. I neka uzme desetinu efe finoga brašna zamiješena s uljem kao žitnu žrtvu, jedan log ulja, 22 te dvije grlice+ ili dva mlada goluba, prema svojim mogućnostima, jedno kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu. 23 Osmoga dana+ neka ih donese svećeniku na ulaz u šator sastanka+ pred Jehovu, da bi bio proglašen čistim.+

24 Svećenik neka uzme janje za žrtvu za krivnju+ i log ulja, pa neka ih zanjiše kao žrtvu zanjihanu pred Jehovom.+ 25 I neka zakolje janje kao žrtvu za krivnju, pa neka uzme krvi žrtve za krivnju te je stavi na resicu desnoga uha onoga koji se čisti, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.+ 26 Potom neka svećenik izlije ulja na dlan svoje lijeve ruke.+ 27 Desnim prstom neka uzme ulja što mu je na lijevom dlanu, pa neka sedam puta poškropi+ pred Jehovom. 28 Onda neka nešto ulja što mu je na dlanu stavi na resicu desnoga uha onoga koji se čisti, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge, povrh krvi žrtve za krivnju.+ 29 A ulje što mu preostane na dlanu neka izlije na glavu+ onome koji se čisti da bi za njega izvršio obred očišćenja pred Jehovom.

30 I neka prinese jednu od grlica ili jednoga od mladih golubova, što je već mogao pribaviti,+ 31 jedno što je uspio pribaviti kao žrtvu za grijeh,+ a drugo kao žrtvu paljenicu+ zajedno sa žitnom žrtvom. I neka svećenik za onoga koji se čisti izvrši obred očišćenja+ pred Jehovom.

32 To je zakon za onoga koji je obolio od gube, a nema novaca da pribavi ono što se traži kad ga se proglašava čistim.”

33 Jehova je dalje rekao Mojsiju i Aronu: 34 “Kad dođete u zemlju Kanaan,+ koju vam ja dajem u posjed,+ a ja pustim gubu na koju kuću u zemlji što je budete zaposjeli,+ 35 neka onaj čija je kuća dođe i javi to svećeniku, govoreći: ‘U kući mi se pojavilo nešto što izgleda kao bolest.’ 36 I neka svećenik naredi da se kuća isprazni prije nego on dođe pogledati bolest, da ne bi proglasio nečistim sve što je u kući. Potom neka svećenik dođe da pregleda kuću. 37 Ustanovi li pri pregledu da se bolest nalazi na zidovima kuće, i to u obliku žućkastozelenih ili crvenkastih udubina, i da su one na izgled dublje od površine zida, 38 neka svećenik izađe iz kuće na kućna vrata i zabrani pristup+ u kuću sedam dana.

39 Sedmi dan neka se svećenik vrati i pregleda+ kuću. Ako se bolest proširila po zidovima kuće, 40 neka svećenik naredi da se kamenje na kojemu je bolest izvadi+ i baci izvan grada na neko nečisto mjesto. 41 I neka zapovjedi da se sva kuća iznutra ostruže i da se glinena žbuka koju su ostrugali prospe izvan grada na neko nečisto mjesto. 42 Potom neka se uzme drugo kamenje i umetne na mjesto prijašnjega. I neka zapovjedi da se uzme druga glina i da se kuća ponovno ožbuka.

43 Ali ako se bolest vrati te opet izbije u kući pošto je kamenje bilo izvađeno, a kuća ostrugana i ponovno ožbukana, 44 onda neka svećenik+ dođe i pregleda kuću. Ako se bolest proširila po kući, onda je u kući zarazna guba.+ Kuća je nečista. 45 Neka zapovjedi da se kuća sruši, a njeno kamenje, drvena građa i sva glina kojom je kuća bila ožbukana da se odnese izvan grada na neko nečisto mjesto.+ 46 I tko uđe u kuću bilo kojeg dana dok je zabranjen pristup u nju,+ bit će nečist do večeri.+ 47 Tko u kući legne neka opere svoju odjeću,+ i tko u kući jede neka opere svoju odjeću.

48 Ako svećenik dođe i pregleda kuću, pa vidi da se bolest nije proširila po kući pošto je kuća bila ožbukana, neka svećenik kuću proglasi čistom, jer se bolest izliječila.+ 49 Da bi kuću obredno očistio* neka uzme dvije ptice,+ cedrovinu,+ kermesov grimiz+ i izop. 50 Neka zakolje jednu pticu nad zemljanom posudom u kojoj je voda s potoka.+ 51 Potom neka uzme cedrovinu, izop,+ kermesov grimiz i živu pticu i neka sve to umoči u krv zaklane ptice i u vodu s potoka, pa neka time poškropi+ prema kući sedam puta.+ 52 I neka obredno očisti kuću* krvlju ptice, vodom s potoka, živom pticom, cedrovinom, izopom i kermesovim grimizom. 53 Potom neka pusti živu pticu izvan grada na polju i neka za kuću izvrši obred očišćenja,+ i bit će čista.

54 To je zakon za svaku vrstu gube,+ za neprirodno opadanje dlake,+ 55 za gubu na odjeći+ i na kući, 56 za osip, za kraste i za mrlje na koži,+ 57 da se pouči narod+ kad je što nečisto, a kad je čisto. To je zakon o gubi.”+

15 Jehova je dalje rekao Mojsiju i Aronu: 2 “Kažite sinovima Izraelovim i recite im: ‘Kad koji čovjek ima izljev+ iz spolovila, njegov je izljev nečist. 3 U ovome je nečistoća njegova ako ima taj izljev: bilo da mu spolovilo ispušta izljev bilo da mu je izljev iz spolovila zapriječen, nečistoća je njegova na njemu.

4 Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je nečista, i svaki predmet na koji sjedne neka je nečist. 5 Čovjek koji se dotakne njegove postelje neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri.+ 6 Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji ima izljev neka opere+ svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri. 7 I tko se god dotakne tijela onoga koji ima izljev+ neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri.+ 8 Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je čist, neka taj opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri. 9 I svako sedlo+ u kojemu je jahao onaj koji ima izljev neka je nečisto. 10 I tko se god dotakne čega što je onaj imao pod sobom neka je nečist do večeri. Tko ponese takvo što neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri. 11 I svaki koga se dotaknuo onaj koji ima izljev+ ne opravši ruke svoje u vodi, neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri. 12 Zemljana posuda koje se dotakne onaj koji ima izljev neka se razbije,+ a svaka drvena+ posuda neka se opere vodom.

13 Ako se onaj koji ima izljev očisti od svoga izljeva, neka izbroji sedam dana za svoje očišćenje.+ Neka opere svoju odjeću i okupa svoje tijelo u vodi s potoka+ i bit će čist. 14 A osmoga dana neka uzme dvije grlice+ ili dva mlada goluba, pa neka dođe pred Jehovu na ulaz u šator sastanka i preda ih svećeniku. 15 Neka ih svećenik prinese — jedno kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu+ — i neka za njega izvrši obred očišćenja pred Jehovom zbog njegova izljeva.

16 Kad čovjeku isteče sjeme,+ neka okupa cijelo svoje tijelo u vodi i bude nečist do večeri. 17 Svaka haljina i svaka koža na koju bi isteklo sjeme neka se opere vodom i bude nečista do večeri.+

18 Ako čovjek legne sa ženom pa mu istekne sjeme, neka se oboje okupaju u vodi i budu nečisti+ do večeri.

19 Kad žena ima izljev, i to izljev krvi iz svoga tijela,+ neka je zbog svoje mjesečnice nečista sedam dana.+ I tko je se god dotakne neka je nečist do večeri. 20 Na što god ona legne dok je zbog mjesečnice nečista neka je nečisto,+ i na što god sjedne neka je nečisto. 21 Tko se god dotakne njezine postelje neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri.+ 22 I tko se god dotakne bilo kojeg predmeta na kojem je ona sjedila, neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri.+ 23 I ako je sjedila na postelji ili na nekom drugom predmetu, tko se god toga dotakne+ neka je nečist do večeri. 24 Ako muškarac legne s njom, pa nečistoća njezine mjesečnice dođe na njega,+ neka je nečist sedam dana, i svaka postelja na koju on legne neka je nečista.

25 Ako žena krvari mnogo dana+ izvan uobičajenog vremena svoje mjesečne nečistoće, ili ako joj krvarenje traje duže od razdoblja mjesečne nečistoće,+ onda se svi dani u kojima ima nečisto krvarenje smatraju danima njezine mjesečne nečistoće. Žena je nečista. 26 Za svaku postelju na koju legne bilo kojeg dana svoga krvarenja vrijedi isto što i za postelju u vrijeme njezine mjesečne nečistoće.+ I svaki predmet na koji sjedne neka je nečist kao što je nečist i za vrijeme njezine mjesečne nečistoće. 27 Tko ih se god dotakne+ neka je nečist. Neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri.

28 No ako se ona očisti od svoga krvarenja, neka izbroji sedam dana, a poslije toga neka je čista.+ 29 Osmoga dana neka uzme dvije grlice+ ili dva mlada goluba i donese ih svećeniku na ulaz u šator sastanka.+ 30 Svećenik neka jedno prinese kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu.+ I neka za nju izvrši obred očišćenja+ pred Jehovom zbog njezina nečistoga krvarenja.

31 Odvraćajte sinove Izraelove od nečistoće njihove, da ne poginu u nečistoći svojoj zato što su oskvrnuli moj sveti šator što je među njima.+

32 To je zakon za čovjeka koji ima izljev,+ za čovjeka kojem je isteklo sjeme+ pa je zbog toga postao nečist, 33 za ženu koja je nečista zbog svoje mjesečnice,+ za svakoga tko ima izljev+ — bilo muško bilo žensko — a tako i za čovjeka koji legne s nečistom ženom.’”

16 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli jer su nedostojno stupili pred Jehovu,+ Jehova se obratio Mojsiju. 2 I Jehova je rekao Mojsiju: “Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba na sveto mjesto+ iza zavjese,+ pred poklopac što je na kovčegu, da ne pogine.+ Jer ja ću biti prisutan u oblaku+ koji će se vidjeti nad poklopcem.+

3 Neka Aron ulazi na sveto mjesto+ s ovim: s juncem kao žrtvom za grijeh+ i s ovnom kao žrtvom paljenicom.+ 4 Neka odjene dugu svetu haljinu od lana,+ na svoje tijelo neka obuče lanene gaće,+ neka se opaše lanenim pojasom+ i oko glave smota laneni turban.+ To je sveta odjeća.+ Neka okupa svoje tijelo u vodi,+ pa onda neka obuče tu odjeću.

5 Od zajednice sinova Izraelovih+ neka uzme dva mlada jarca kao žrtvu za grijeh+ i jednoga ovna kao žrtvu paljenicu.+

6 I neka Aron prinese junca koji je određen za njega kao žrtva za grijeh,+ i neka izvrši obred očišćenja+ za sebe+ i svoj dom.+

7 Potom neka uzme dva jarca i postavi ih pred Jehovu na ulaz u šator sastanka. 8 Neka Aron izvlači ždrijeb+ za ta dva jarca, jedan ždrijeb za Jehovu, a drugi za Azazela.*+ 9 I neka Aron prinese jarca na kojega je pao ždrijeb+ za Jehovu, neka ga prinese kao žrtvu za grijeh.+ 10 A jarca na kojega je pao ždrijeb za Azazela neka živoga postavi pred Jehovu da za njega izvrši obred očišćenja i da ga zatim pošalje+ za Azazela u pustinju.+

11 I neka Aron prinese junca koji je određen za njega kao žrtva za grijeh, i neka izvrši obred očišćenja za sebe i svoj dom. I neka zakolje junca koji je određen za njega kao žrtva za grijeh.+

12 Potom neka uzme kadionicu+ punu užarena ugljevlja s vatre na žrtveniku+ što je pred Jehovom i pregršt+ punu finoga mirisnoga kada+ i neka ih unese iza zavjese.+ 13 I neka stavi kad na vatru pred Jehovu+ da oblak od kada zastre poklopac kovčega+ što je na Svjedočanstvu,+ da ne pogine.

14 Poslije toga neka uzme krvi+ od junca i neka krvlju sa svoga prsta poškropi pred poklopcem na istočnoj strani, neka krvlju sa svoga prsta poškropi+ pred poklopcem sedam puta.+

15 Neka zakolje jarca određenog za žrtvu za grijeh naroda,+ i neka unese njegovu krv iza zavjese+ te s njegovom krvlju+ učini onako kako je učinio s krvlju junca. Neka njome poškropi prema poklopcu i pred poklopcem.

16 I neka izvrši obred očišćenja za sveto mjesto zbog nečistoća+ sinova Izraelovih, zbog prijestupa* što su ih počinili u svim grijesima svojim.+ Tako neka učini za šator sastanka što se nalazi među njima, usred njihovih nečistoća.

17 Nitko drugi ne smije biti u šatoru sastanka od časa kad on uđe da izvrši obred očišćenja na svetome mjestu, pa sve dok ne izađe. I neka izvrši obred očišćenja za sebe,+ za svoj dom i za cijelu izraelsku zajednicu.+

18 Potom neka izađe k žrtveniku+ što je pred Jehovom i za njega izvrši obred očišćenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca i stavi je na rogove sa svih strana žrtvenika.+ 19 I neka krvlju sa svoga prsta poškropi+ žrtvenik sedam puta i tako ga očisti i posveti od nečistoća sinova Izraelovih.

20 Kad završi obred očišćenja+ za sveto mjesto, šator sastanka i žrtvenik, neka dovede živoga jarca.+ 21 I neka Aron položi obje ruke+ na glavu živoga jarca i prizna+ nad njim sve krivnje+ sinova Izraelovih i sve prijestupe što su ih počinili u svim grijesima svojim.+ Neka ih stavi jarcu na glavu+ i pošalje ga u pustinju+ rukom čovjeka koji stoji spreman da ga odvede.+ 22 Tako će jarac odnijeti na sebi u pusti kraj+ sve njihove krivnje.+ Neka pošalje jarca u pustinju.+

23 A Aron neka uđe u šator sastanka i skine lanenu odjeću koju je obukao kad je ulazio na sveto mjesto, i neka je ondje odloži.+ 24 Potom neka okupa svoje tijelo u vodi+ na svetome mjestu,+ obuče svoju odjeću,+ pa neka izađe i prinese svoju žrtvu paljenicu+ i žrtvu paljenicu određenu za narod+ i neka izvrši obred očišćenja za sebe i za narod.+ 25 Salo žrtve za grijeh neka spali na žrtveniku.+

26 A onaj+ koji je odveo jarca za Azazela+ neka opere svoju odjeću i okupa svoje tijelo u vodi+ i poslije toga može ući u tabor.

27 Potom neka zapovjedi da se junca žrtve za grijeh i jarca žrtve za grijeh, čija je krv bila unesena da se izvrši obred očišćenja na svetome mjestu, odnese izvan tabora. I neka u vatri spale njihovu kožu, meso i balegu.+ 28 Tko ih bude spaljivao neka opere svoju odjeću, okupa svoje tijelo u vodi i poslije toga može ući u tabor.

29 Ovo neka vam je trajna odredba:+ sedmoga mjeseca,* desetoga dana u mjesecu,+ žalostite svoje duše*+ i ne obavljajte nikakva posla,+ ni rođeni Izraelac ni došljak koji živi među vama. 30 Jer toga dana za vas će se izvršiti obred očišćenja+ da budete proglašeni čistima. Bit ćete čisti pred Jehovom od svih svojih grijeha.+ 31 Neka vam je to dan počinka,*+ potpunog odmora, i toga dana žalostite duše svoje. To je trajna odredba.

32 Svećenik koji bude pomazan+ i ovlašten* da služi kao svećenik+ koji je naslijedio+ svoga oca, neka izvrši obred očišćenja i neka obuče lanenu odjeću.+ To je sveta odjeća.+ 33 I neka izvrši obred očišćenja za sveto svetište,+ a i za šator+ sastanka i za žrtvenik+ neka izvrši obred očišćenja; za svećenike i za sav narod zajednice neka izvrši obred očišćenja.+ 34 To neka vam je trajna odredba,+ da se jednom godišnje izvrši obred očišćenja za sinove Izraelove zbog svih njihovih grijeha.”+

I on je učinio kako je Jehova zapovjedio Mojsiju.

17 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži Aronu, sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim i reci im: ‘Evo što je zapovjedio Jehova:

3 “Svaki onaj od doma Izraelova koji zakolje govedo ili ovcu ili kozu u taboru ili koji ih zakolje izvan tabora, 4 a da ih nije doveo na ulaz u šator sastanka+ da ih prinese kao žrtvu Jehovi pred šatorom Jehovinim, svaki takav bit će kriv za krv. Prolio je krv i zato neka se pogubi i tako ukloni iz svoga naroda,+ 5 da bi sinovi Izraelovi dovodili životinje koje su dosad klali u polju.+ Neka ih dovedu Jehovi na ulaz u šator sastanka, k svećeniku,+ i neka ih prinesu Jehovi kao žrtve zajedništva.+ 6 I svećenik neka krvlju poškropi Jehovin žrtvenik+ na ulazu u šator sastanka, a salo+ neka spali na umirujući miris Jehovi.+ 7 I neka više ne prinose svoje žrtve demonima jarčjeg lika*+ koje štuju.*+ To vam je trajna odredba iz naraštaja u naraštaj.”’

8 I reci im: ‘Svaki onaj od doma Izraelova ili od došljaka koji žive među vama koji prinese žrtvu paljenicu+ ili neku drugu žrtvu, 9 a da je nije doveo na ulaz u šator sastanka da je prinese Jehovi,+ svaki takav neka se pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.+

10 Ako bi tko od doma Izraelova ili od došljaka koji živi među vama jeo bilo kakve krvi,+ okrenut ću se protiv takvog čovjeka*+ koji bi jeo krvi, pa ću ga pogubiti i tako ukloniti iz njegova naroda. 11 Jer je duša tijela u krvi+ i ja sam vam je odredio za žrtvenik za očišćenje+ vaših duša; krv+ je ono što vrši očišćenje+ jer je duša u njoj. 12 Zato sam rekao sinovima Izraelovim: “Nijedna duša među vama ne smije jesti krvi i nijedan došljak koji živi među vama+ ne smije jesti krvi.”+

13 Svaki onaj od sinova Izraelovih ili od došljaka koji žive među vama koji uhvati u lovu kakvu divljač ili pticu što se može jesti, neka joj prolije krv+ i zatrpa je zemljom.+ 14 Jer duša je svakome tijelu njegova krv, jer je duša u njoj. Zato sam rekao sinovima Izraelovim: “Ne smijete jesti krvi ni od kojega tijela, jer je duša svakome tijelu njegova krv.+ Tko bi je god jeo neka se pogubi.”+ 15 Svatko tko* bi jeo što uginulo ili ono što je rastrgala zvijer,+ bio to rođeni Izraelac ili došljak, neka opere svoju odjeću, okupa se u vodi i bude nečist do večeri.+ Potom će biti čist. 16 Ali ako ne opere odjeću i ne okupa svoje tijelo, odgovarat će za svoj prijestup.’”+

18 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ja sam Jehova, Bog vaš.+ 3 Nemojte činiti ono što se čini u zemlji egipatskoj, u kojoj ste boravili;+ nemojte činiti ni ono što se čini u zemlji kanaanskoj, u koju vas vodim.+ Nemojte živjeti* po njihovim odredbama. 4 Po mojim zakonima+ postupajte, držite moje odredbe+ i po njima živite.*+ Ja sam Jehova, Bog vaš. 5 Držite moje odredbe i moje zakone, jer onaj tko ih drži po njima će imati život.+ Ja sam Jehova.+

6 Neka se nitko od vas ne približava svojem bliskom krvnom rođaku da otkrije njegovu golotinju.+ Ja sam Jehova. 7 Ne otkrivaj golotinje svoga oca+ ni golotinje svoje majke. Ona ti je majka. Ne otkrivaj njezine golotinje.

8 Ne otkrivaj golotinje žene svoga oca.+ To je golotinja tvoga oca.

9 Ne otkrivaj golotinje svoje sestre, kćeri svoga oca ili kćeri svoje majke, bila ona rođena u istoj kući ili izvan nje.+

10 Ne otkrivaj golotinje kćeri svoga sina niti kćeri svoje kćeri, jer je to tvoja golotinja.

11 Ne otkrivaj golotinje kćeri žene svoga oca, koja je potomak tvoga oca, jer ti je sestra.

12 Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca. Ona je u krvnom srodstvu s tvojim ocem.+

13 Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke, jer je u krvnom srodstvu s tvojom majkom.

14 Ne otkrivaj golotinje brata svoga oca. Nemoj se približavati njegovoj ženi. Ona ti je strina.+

15 Ne otkrivaj golotinje svoje snahe.+ Ona je žena tvoga sina. Ne otkrivaj njezine golotinje.

16 Ne otkrivaj golotinje žene svoga brata.+ To je golotinja tvoga brata.

17 Ne otkrivaj golotinje žene i njezine kćeri.+ Nemoj uzeti kćer njezina sina niti kćer njezine kćeri da otkriješ njezinu golotinju. U krvnom su srodstvu. To bi bilo besramno.+

18 Dok ti je žena živa nemoj uzeti uz nju i njezinu sestru da joj bude suparnica+ i da tako otkrivaš njezinu golotinju.

19 Ne približavaj se ženi da otkriješ njezinu golotinju dok je nečista zbog svoje mjesečnice.+

20 Nemoj spolno općiti sa ženom* bližnjega svojega da time ne postaneš nečist.+

21 Ne daj svojega djeteta da bude predano*+ Moleku.+ Ne oskvrnjuj+ tako ime Boga svojega. Ja sam Jehova.+

22 Ne lijegaj s muškarcem+ kako liježeš sa ženom.+ To bi bilo odvratno.

23 Nemoj spolno općiti sa životinjom*+ da time ne postaneš nečist. Žena ne smije stati pred životinju da s njom opći.+ To bi bilo protuprirodno.

24 Nemojte se onečistiti ničim takvim, jer su se svime time onečistili narodi koje ja tjeram ispred vas.+ 25 Zato je zemlja nečista, pa ću na nju svaliti kaznu za prijestupe njezine, i zemlja će izbljuvati svoje stanovnike.+ 26 A vi držite moje odredbe i moje zakone+ i ne činite nijednu od tih gadosti; neka ih ne čini ni rođeni Izraelac ni došljak koji živi među vama,+ 27 jer sve te gadosti čine ljudi što su u tu zemlju došli prije vas,+ tako da je zemlja postala nečista. 28 Budete li ih držali, nećete okaljati zemlju i ona vas neće izbljuvati, kao što će izbljuvati narode koji su tamo došli prije vas.+ 29 Ako tko učini bilo koju od svih tih gadosti, oni* koji učine takvo što bit će pogubljeni i tako uklonjeni iz svoga naroda.+ 30 Izvršavajte svoje dužnosti prema meni i nemojte prihvatiti nijedan od odvratnih običaja što su se održavali prije vas,+ da se njima ne onečistite. Ja sam Jehova, Bog vaš.’”

19 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži svoj zajednici sinova Izraelovih i reci joj: ‘Budite sveti,+ jer sam svet ja, Jehova, Bog vaš!+

3 Svatko neka se boji svoje majke i svoga oca.+ I moje dane počinka* držite.+ Ja sam Jehova, Bog vaš. 4 Ne obraćajte se bezvrijednim bogovima+ i ne pravite sebi lijevanih bogova.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.

5 Ako Jehovi prinosite žrtvu zajedništva,+ prinesite je tako da steknete milost.+ 6 Neka se jede na dan kad je žrtvujete ili sutradan, a što ostane do trećega dana neka se spali u vatri.+ 7 A ako bi se što od toga jelo trećega dana, nečisto je.+ Bog tu žrtvu neće prihvatiti.+ 8 A onaj tko je bude jeo odgovarat će za svoj prijestup,+ jer je oskvrnuo ono što je Jehovi sveto. Neka se takva duša pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.

9 Kad žetvu žanjete na svojoj zemlji, nemojte dokraja požeti rubove svoga polja i ne pabirčite ostatke poslije svoje žetve.+ 10 Ni u svome vinogradu ne sakupljajte ostatke+ i ne kupite grožđe razasuto po svome vinogradu. Ostavite ih nevoljniku i došljaku.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.

11 Ne kradite,+ ne lažite+ i ne varajte svoga bližnjega.+ 12 Ne kunite se lažljivo mojim imenom+ da ne oskvrnete ime Boga svojega. Ja sam Jehova. 13 Ne zakidaj svoga bližnjega+ i ne otimaj tuđe.+ Plaća najamnikova neka ne ostane kod tebe preko noći do jutra.+

14 Nemoj proklinjati gluhoga niti pred slijepoga stavljati zapreku.+ Boj se svoga Boga!+ Ja sam Jehova.

15 Ne sudite nepravedno. Ne budi pristran prema siromahu,+ niti daj prednost velikome.+ Po pravdi sudi svome bližnjemu.

16 Ne raznosi klevete među svojim narodom.+ Ne ustaj da proliješ krv svoga bližnjega.+ Ja sam Jehova.

17 Ne mrzi svoga brata u svom srcu.+ Dužan si ukoriti svoga bližnjega+ da ne bi snosio krivnju za grijeh zajedno s njim.

18 Ne osvećuj se+ i ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda.+ Ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe.+ Ja sam Jehova.

19 Držite moje odredbe: nemoj križati svoju stoku s drugom vrstom. Ne zasijavaj svoga polja s dvije vrste sjemena.+ Ne stavljaj na sebe odjeće otkane od dvije vrste niti.+

20 Ako čovjek legne sa ženom i izbaci sjeme, a ona je sluškinja koja je određena za drugoga no još nije otkupljena ni oslobođena, treba ih kazniti. Ali neka ne budu pogubljeni, jer nije bila oslobođena. 21 Neka on dovede svoju žrtvu za krivnju Jehovi na ulaz u šator sastanka — ovna kao žrtvu za krivnju.+ 22 I neka svećenik tim ovnom što se prinosi kao žrtva za krivnju izvrši za njega obred očišćenja pred Jehovom za počinjeni grijeh. I grijeh koji je počinio bit će mu oprošten.+

23 Kad uđete u zemlju i zasadite kakvu voćku, njezine plodove smatrajte nečistima, poput kožice s muškoga uda. Tri godine smatrajte je “neobrezanom”. Nemojte s nje jesti. 24 Četvrte će godine svi njezini plodovi+ postati sveti za blagdansku svečanost u čast Jehovi.+ 25 A pete godine možete jesti njezine plodove i urod će vam se njezin povećati.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.

26 Ništa ne jedite s krvlju.+

Ne proričite po znamenju+ i ne vračajte.+

27 Ne šišajte kosu na sljepoočnicama i ne nagrđujte krajeve svoje brade.+

28 Ne režite se po tijelu svojemu za mrtvacem,*+ i nemojte po koži svojoj znakove* ucrtavati. Ja sam Jehova.

29 Ne obeščašćuj svoju kćer dajući je za javnu bludnicu+ da se zemlja ne bi podala bludu i da se ne bi ispunila razvratom.+

30 Moje dane počinka držite+ i imajte strahopoštovanje prema mome svetištu.+ Ja sam Jehova.

31 Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove+ i ne pitajte za savjet proricatelje događaja+ da zbog njih ne postanete nečisti. Ja sam Jehova, Bog vaš.

32 Pred sijedom glavom ustani,+ poštuj starog čovjeka+ i boj se Boga svojega.+ Ja sam Jehova.

33 Ako među vama živi došljak koji se naselio u vašoj zemlji, nemojte s njim loše postupati.+ 34 Došljak koji živi među vama neka vam bude kao da je rođeni Izraelac. Ljubite ga kao samoga sebe,+ jer ste i vi bili došljaci u zemlji egipatskoj.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.

35 Ne činite nepravde kod suđenja+ niti kod mjerenja duljine, težine+ ili tekućine. 36 Neka vam je vaga točna,+ utezi pravi, efa prava, hin prav. Ja sam Jehova, Bog vaš, koji vas je izveo iz zemlje egipatske. 37 Držite sve moje odredbe i sve moje zakone i vršite ih.+ Ja sam Jehova.’”

20 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Ovako kaži sinovima Izraelovim: ‘Svaki onaj od sinova Izraelovih ili od došljaka koji žive u Izraelu koji bi svoje dijete dao Moleku,+ neka se pogubi. Narod* neka ga zaspe kamenjem, tako da umre. 3 A ja ću se okrenuti protiv tog čovjeka, pogubiti ga i tako ukloniti iz njegova naroda,+ jer je dao svoje dijete Moleku da bi okaljao moje sveto mjesto+ i oskvrnuo moje sveto ime.+ 4 A ako narod* namjerno zatvori svoje oči pred tim čovjekom kada on da svoje dijete Moleku i ne pogubi tog čovjeka,+ 5 onda ću se ja okrenuti protiv tog čovjeka i protiv njegova roda,+ pa ću pogubiti i tako ukloniti iz njegova naroda i njega i sve koji zajedno s njim štuju+ Moleka.*

6 Ako se koja duša obrati onima koji prizivaju duhove+ ili proricateljima događaja,+ postupajući time nevjerno prema meni,* okrenut ću se protiv te duše i pogubiti je te tako ukloniti iz njezina naroda.+

7 Posvetite se i budite sveti,+ jer sam ja Jehova, Bog vaš. 8 Držite moje odredbe i vršite ih.+ Ja sam Jehova koji vas posvećujem.+

9 Ako koji čovjek prokune oca svojega ili majku svoju,+ neka se pogubi.+ Prokleo je oca svojega i majku svoju. Neka njegova krv padne na njega.+

10 Čovjek koji počini preljub sa ženom drugog čovjeka, počinio je preljub sa ženom svoga bližnjega.+ Neka se takav pogubi — i preljubnik i preljubnica.+ 11 Čovjek koji legne sa ženom svoga oca otkrio je golotinju svoga oca.+ Neka se oboje pogube. Neka njihova krv padne na njih. 12 Ako čovjek legne sa svojom snahom, neka se oboje pogube.+ Učinili su ono što je protuprirodno. Neka njihova krv padne na njih.+

13 Ako muškarac legne s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica su počinila odvratno djelo.+ Neka se pogube. Njihova krv neka padne na njih.

14 Ako čovjek uzme sebi ženu, a uz nju i njezinu majku, to je djelo besramno.+ Neka se pogube i u vatri spale+ i on i one, da se među vama ne bi činila djela besramna.+

15 Čovjek koji bi spolno općio sa životinjom*+ neka se pogubi, a i životinju ubijte. 16 Ako bi žena prišla nekoj životinji da opći s njom,+ ubijte i ženu i životinju. Neka ih se ubije. Njihova krv neka padne na njih.

17 Ako čovjek uzme svoju sestru, kćer svoga oca ili kćer svoje majke, te vidi njezinu golotinju i ona vidi njegovu golotinju, to je sramota.+ Neka se pogube pred očima sinova svoga naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre. Neka odgovara za svoj prijestup.

18 Ako čovjek legne sa ženom za vrijeme njezine mjesečnice te otkrije njezinu golotinju, razotkrio je izvor njezin i ona sama razotkrila je izvor svoje krvi.+ Neka se oboje pogube i tako uklone iz svoga naroda.

19 Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke+ ni sestre svoga oca,+ jer bi razotkrio golotinju svojih krvnih srodnika.+ Neka odgovaraju za svoj prijestup. 20 Čovjek koji legne sa svojom strinom otkriva golotinju svoga strica.+ Neka odgovaraju za svoj grijeh. Umrijet će bez djece.+ 21 Ako čovjek uzme ženu svoga brata, to je nešto gadno.+ Otkrio je golotinju svoga brata. Ostat će bez djece.

22 Držite sve moje odredbe+ i sve moje zakone+ i vršite ih, da vas ne izbljuje zemlja u koju vas ja vodim da u njoj živite.+ 23 Nemojte živjeti* po običajima naroda koje ja tjeram ispred vas,+ jer su oni radili sve to i zato su mi mrski.+ 24 Stoga sam vam rekao:+ “Vi ćete zaposjesti njihovu zemlju, i ja ću vam dati da je zaposjednete — zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ Ja sam Jehova, Bog vaš, koji vas je odvojio od tih naroda.”+ 25 Pravite razliku između čiste i nečiste životinje, i između nečiste i čiste ptice.+ Ne kaljajte svoju dušu+ bilo kojom životinjom ili pticom ili bilo čime što se miče po zemlji, što sam vam izdvojio proglasivši to nečistim. 26 Budite mi sveti,+ jer sam ja, Jehova, svet.+ I ja vas izdvajam od drugih naroda da budete moji.+

27 A čovjek ili žena koji bi prizivali duhove ili gatali,+ neka se pogube.+ Neka ih zaspu kamenjem, tako da umru. Njihova krv neka padne na njih.’”+

21 Jehova je dalje rekao Mojsiju: “Govori svećenicima, sinovima Aronovim, i kaži im: ‘Za mrtvacem*+ neka se nitko ne okalja u svome narodu.+ 2 Ali za bliskim krvnim srodnicima, za svojom majkom, svojim ocem, svojim sinom, svojom kćeri, svojim bratom 3 i za svojom sestrom — djevicom koja mu je bliski član obitelji i još nema muža — za njom se može okaljati. 4 Ali neka se u svome narodu ne okalja za ženom koja pripada mužu,* da se time ne bi oskvrnuo. 5 Neka ne briju svoju glavu+ niti podrezuju krajeve svoje brade,+ i neka ne prave ureze na svome tijelu.+ 6 Neka budu sveti svome Bogu+ i neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga,+ jer oni prinose paljene žrtve Jehovine, hranu svoga Boga.+ Zato neka budu sveti.+ 7 Neka se ne žene javnom bludnicom+ ni obeščašćenom ženom; niti ženom od koje se njezin muž razveo+ neka se ne žene,+ jer je svećenik svet svome Bogu. 8 Posveti ga,+ jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti bude svet,+ jer sam svet ja, Jehova, koji vas posvećujem.+

9 Ako se kći nekog svećenika obeščasti, podavši se javnom bludu, ona svoga oca obeščašćuje. Neka je se pogubi i u vatri spali.+

10 A onaj koji je veliki svećenik među svojom braćom, na čiju je glavu izliveno ulje za pomazanje+ i koji je ovlašten* da nosi svećeničku odjeću,+ neka ne ide raščupane kose+ i neka ne razdire svoje haljine.+ 11 Neka ne prilazi nijednome mrtvacu.*+ Ni za svojim ocem ni za svojom majkom ne smije se okaljati. 12 I neka ne izlazi iz svetišta da ne oskvrni svetište svoga Boga,+ jer on na sebi nosi znak predanja, Božje ulje za pomazanje.+ Ja sam Jehova.

13 On neka za ženu uzme djevicu.+ 14 Neka se ne ženi ni udovicom ni razvedenom ni obeščašćenom ni javnom bludnicom, već neka za ženu uzme djevicu iz svoga naroda. 15 Neka ne oskvrne svoga potomstva među svojim narodom,+ jer ja sam Jehova koji ga posvećujem.’”+

16 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 17 “Kaži Aronu i reci mu: ‘Nitko od bilo kojega budućeg naraštaja tvojega potomstva tko ima kakvu tjelesnu manu+ ne smije pristupiti da prinese hranu svoga Boga.+ 18 Ako tko ima kakvu manu, ne smije pristupiti: nitko tko je slijep ili hrom ili osakaćena nosa ili kome je jedan od udova predug,+ 19 nitko tko ima slomljenu nogu ili slomljenu ruku, 20 tko je grbav, neprirodno mršav, bolesnih očiju, osut krastama ili lišajem ili ima zgnječene sjemenike.+ 21 Tko god od potomstva Arona svećenika ima manu, neka ne pristupa da prinese paljene žrtve Jehovine.+ Mana je na njemu. Neka ne pristupa da prinosi hranu svoga Boga.+ 22 Takav može jesti hranu svoga Boga — od stvari najsvetijih+ i od stvari svetih.+ 23 Ali neka ne ulazi k zavjesi+ niti pristupa žrtveniku,+ jer ima manu.+ Neka ne oskvrnjuje moje svetište,+ jer ja sam Jehova koji ih posvećujem.’”+

24 I Mojsije je sve to rekao Aronu, sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim.

22 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži Aronu i sinovima njegovim neka se čuvaju da ne obeščaste svete stvari sinova Izraelovih i da ne oskvrnjuju moje sveto ime+ stvarima koje mi oni posvećuju.+ Ja sam Jehova. 3 Reci im: ‘Tko bi god od svih potomaka vaših, u budućim naraštajima vašim, pristupio svetim stvarima, koje sinovi Izraelovi posvećuju Jehovi, dok je nečistoća njegova na njemu,+ neka se takav* pogubi i tako ukloni ispred lica mojega. Ja sam Jehova. 4 Neka nitko od Aronovih potomaka tko je gubav+ ili ima izljev+ ne jede od svetih stvari dok ne postane čist;+ ni onaj tko se dotakne čovjeka koji se onečistio mrtvacem*+ ni onaj kojemu je isteklo sjeme+ 5 ni onaj tko se dotakne neke od životinja što vrve unaokolo i za njega su nečiste+ ni koji se dotakne čovjeka koji je za njega nečist zbog nečistoće što je na njemu.+ 6 Onaj tko* se dotakne čega takvoga neka je nečist do večeri i neka ne jede ništa od svetih stvari, nego neka okupa svoje tijelo u vodi.+ 7 A kad sunce zađe, opet je čist, i poslije toga može jesti od svetih stvari, jer mu je to hrana.+ 8 Neka ne jede što je uginulo ni što su rastrgale zvijeri da se ne bi time onečistio.+ Ja sam Jehova.

9 Neka izvršavaju svoje dužnosti prema meni da ne navuku na sebe grijeh i da ne poginu+ zbog toga što oskvrnjuju svete stvari. Ja sam Jehova koji ih posvećujem.

10 Neka nitko iz običnog naroda ne jede ono što je sveto.+ Ni pridošlica koji je kod svećenika ni najamnik neka ne jede ono što je sveto. 11 Ali ako svećenik kupi neku dušu novcem, ona to smije jesti. I robovi rođeni u njegovoj kući smiju jesti njegov kruh.+ 12 Ako se svećenikova kći uda za nekoga iz običnog naroda, ona ne smije jesti od prinesenih svetih stvari. 13 Ali ako svećenikova kći ostane udovica ili se muž od nje razvede, a ona nema djece, i vrati se u očevu kuću kao u svojoj mladosti,+ onda smije jesti očeva kruha.+ Ali nitko iz običnog naroda ne smije ga jesti.

14 Ako bi tko nehotice jeo nešto sveto,+ neka tome doda petinu vrijednosti,+ pa neka to što je sveto da svećeniku. 15 Svećenici ne smiju oskvrnuti svete stvari sinova Izraelovih, što ih ovi prinose Jehovi,+ 16 da ne bi na njih navukli kaznu za krivnju ako bi ovi jeli svoje svete stvari, jer ja sam Jehova koji ih posvećujem.’”

17 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 18 “Kaži Aronu, sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim i reci im: ‘Svaki onaj od doma Izraelova ili od došljaka u Izraelu koji prinosi svoju žrtvu+ — bilo kao zavjet+ bilo kao dragovoljnu žrtvu+ što se prinosi Jehovi kao žrtvu paljenicu — 19 da bi stekao milost,+ mora prinijeti muško bez mane,+ od goveda, ovaca ili koza. 20 Što bi god imalo kakvu manu nemojte prinositi,+ jer time nećete steći milost.

21 Ako tko prinosi Jehovi žrtvu zajedništva+ da bi izvršio zavjet+ ili dao dragovoljnu žrtvu, da bi stekao milost, mora prinijeti životinju bez mane, bilo od krupne bilo od sitne stoke. Na njoj ne smije biti nikakve mane. 22 Nikakvu životinju koja je slijepa ili ima prijelom, brazgotinu ili bradavicu ili je osuta krastama ili lišajem+ nemoj prinositi Jehovi niti je kao paljenu žrtvu+ stavljati na žrtvenik za Jehovu. 23 Grlo krupne ili sitne stoke kojem je jedan ud predug ili prekratak+ možeš prinijeti kao dragovoljnu žrtvu, ali ako ga prineseš radi zavjeta, Bog tu žrtvu neće prihvatiti. 24 Životinju sa zgnječenim, stučenim, otkinutim ili odrezanim sjemenicima+ nemojte žrtvovati Jehovi, u svojoj je zemlji ne prinosite. 25 Ništa takvo iz ruke tuđinca ne prinosite kao hranu svoga Boga, jer to su životinje s nedostatkom. Mana+ je na njima. Bog ih neće prihvatiti.’”+

26 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 27 “Kad se tele oteli, janje ojanji ili jare ojari, neka sedam dana ostane uz majku,+ a od osmoga dana može se prinositi na žrtvu, kao žrtva Jehovi paljena. 28 Ne koljite govedo ni ovcu u isti dan s njezinim mladim.+

29 Ako Jehovi žrtvujete žrtvu zahvalnicu,+ žrtvujte je tako da steknete milost. 30 Neka se žrtva jede još istoga dana.+ Ne ostavljajte ništa od nje do jutra.+ Ja sam Jehova.

31 Držite moje zapovijedi i vršite ih.+ Ja sam Jehova. 32 Ne oskvrnjujte moje sveto ime,+ i ja ću se posvetiti među sinovima Izraelovim.+ Ja sam Jehova koji vas posvećujem,+ 33 koji vas izvodim iz zemlje egipatske da vam budem Bog.+ Ja sam Jehova.”

23 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Blagdani+ Jehovini koje ćete oglašavati+ u određeno doba godine sveti su zborovi. A ovo su moji blagdani:

3 Šest dana neka se obavljaju poslovi, a sedmoga je dana dan počinka,* potpunog odmora,+ sveti zbor. Nemojte raditi nikakva posla. To je dan počinka posvećen Jehovi u svim mjestima gdje živite.+

4 Ovo su blagdani+ Jehovini, sveti zborovi,+ što ćete ih oglašavati kad u određeno doba godine za njih dođe vrijeme:+ 5 prvoga mjeseca, u suton* četrnaestoga dana u mjesecu+ Pasha+ je u čast Jehovi.

6 Petnaestoga dana toga mjeseca Blagdan je beskvasnih kruhova u čast Jehovi.+ Sedam dana jedite beskvasne kruhove.+ 7 Prvoga dana neka vam bude sveti zbor.+ Nemojte raditi nikakva teškog posla. 8 Sedam dana prinosite Jehovi žrtvu paljenu. Sedmoga dana neka bude sveti zbor. Nemojte raditi nikakva teškog posla.’”

9 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 10 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem i u njoj žetvu požanjete, snop* prvina+ od žetve svoje donesite svećeniku. 11 On neka snop zanjiše+ pred Jehovom da bi za vas stekao milost. Sutradan po danu počinka neka ga svećenik zanjiše. 12 Onoga dana kad budete dali snop da ga se zanjiše, prinesite Jehovi janje bez mane, staro do godine dana, kao žrtvu paljenicu; 13 kao njezinu žitnu žrtvu dvije desetine efe finoga brašna zamiješene s uljem kao žrtvu Jehovi paljenu na umirujući miris; a kao njezinu žrtvu ljevanicu prinesite četvrtinu hina* vina. 14 Ne smijete jesti kruha ni pržena zrnja ni novoga zrnja sve do toga dana+ kad prinesete prinos svoga Boga. To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mjestima gdje živite.

15 Od prvoga dana poslije dana počinka, od dana kad donesete snop za žrtvu zanjihanu, izbrojite sedam dana počinka.*+ Neka bude punih sedam tjedana. 16 Brojite do dana poslije sedmoga dana počinka, pedeset dana,+ i prinesite Jehovi novu žitnu žrtvu.+ 17 Iz domova svojih donesite dva kruha+ kao žrtvu zanjihanu. Neka budu napravljeni od dvije desetine efe finoga brašna. Neka budu pečeni s kvascem,+ kao prvine Jehovi.+ 18 S kruhovima prinesite sedmero jednogodišnje muške janjadi bez mane,+ jednoga junca i dva ovna. To neka bude žrtva paljenica Jehovi zajedno sa žitnom žrtvom i žrtvama ljevanicama — to je žrtva paljena na umirujući miris Jehovi. 19 Prinesite jedno muško jare+ kao žrtvu za grijeh i dva muška janjeta, sve od godine dana, kao žrtvu zajedništva.+ 20 Neka svećenik ta dva janjeta zanjiše+ zajedno s kruhovima od prvina kao žrtvu zanjihanu pred Jehovom. To je nešto sveto Jehovi i neka pripadne svećeniku.+ 21 Toga istoga dana oglasite+ sveti zbor. Nemojte raditi nikakva teškog posla. To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mjestima gdje živite.

22 Kad žetvu žanjete na svojoj zemlji, nemojte dokraja požeti rubove svoga polja i ne pabirčite ostatke poslije svoje žetve.+ Ostavite to nevoljniku+ i došljaku.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.’”

23 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 24 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Sedmoga mjeseca,+ prvoga dana u mjesecu, neka vam je dan potpunog odmora, spomen oglašen trubljenjem u trube,+ sveti zbor.+ 25 Nemojte raditi nikakva teškog posla i prinesite Jehovi žrtvu paljenu.’”

26 Jehova je još rekao Mojsiju: 27 “A desetoga je dana toga sedmog mjeseca dan očišćenja.+ Tada održite sveti zbor; žalostite svoje duše+ i prinesite Jehovi žrtvu+ paljenu. 28 Toga dana nemojte raditi nikakva posla, jer je to dan očišćenja kad će se za vas izvršiti obred očišćenja+ pred Jehovom, Bogom vašim. 29 Zato neka se svaka duša koja se toga dana ne bude žalostila pogubi i tako ukloni iz svoga naroda.+ 30 Svaku dušu koja bi radila kakav posao toga dana, tu ću dušu pogubiti i tako odstraniti iz naroda njezina.+ 31 Nemojte raditi nikakva posla.+ To je trajna odredba za vaše naraštaje u svim mjestima gdje živite. 32 Neka vam je to dan počinka, potpunog odmora,+ i navečer devetoga dana u mjesecu žalostite+ svoje duše. Od večeri do večeri držite svoj dan počinka.”

33 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 34 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenica u čast Jehovi.+ 35 Prvoga je dana sveti zbor. Nemojte raditi nikakva teškog posla. 36 Sedam dana prinosite Jehovi žrtvu paljenu. Osmoga dana neka vam je sveti zbor,+ pa prinesite Jehovi žrtvu paljenu. To je svečani skup. Nemojte raditi nikakva teškog posla.

37 To su blagdani+ Jehovini koje ćete u određeno doba godine oglašavati kao svete zborove,+ da se Jehovi prinese žrtva paljena:+ žrtva paljenica,+ žitna žrtva+ zajedno sa životinjskom žrtvom i žrtva ljevanica,+ kako je određeno za svaki dan, 38 povrh Jehovinih dana počinka,+ povrh vaših darova,+ povrh svih vaših zavjetnih žrtava+ i svih vaših dragovoljnih žrtava+ koje dajete Jehovi. 39 A petnaestoga dana sedmoga mjeseca, kad prikupite plodove zemlje, sedam dana+ slavite blagdan+ Jehovin. Prvi dan neka je dan potpunog odmora i osmi dan neka je dan potpunog odmora.+ 40 Prvoga dana uzmite plodova s lijepog drveća, palminog lišća,+ grana s lisnatog drveća i potočnih topola, pa se veselite+ sedam dana pred Jehovom, Bogom svojim. 41 I slavite ga kao blagdan u čast Jehovi sedam dana u godini.+ To je trajna odredba za vaše buduće naraštaje — slavite ga sedmoga mjeseca. 42 Sedam dana živite u sjenicama.+ Svi koji su rođeni u Izraelu neka žive u sjenicama,+ 43 da bi vaši budući naraštaji znali+ da sam ja učinio da sinovi Izraelovi žive u sjenicama kad sam ih izveo iz zemlje egipatske.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.’”

44 I tako je Mojsije dao upute sinovima Izraelovim o Jehovinim blagdanima+ koje su trebali slaviti u određeno doba godine.

24 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim da ti donesu čistoga ulja od gnječenih maslina za osvjetljenje,+ da se svijećnjak neprestano pali.+ 3 Izvan zavjese Svjedočanstva u šatoru sastanka neka ga Aron neprestano poslužuje kako bi gorio od večeri do jutra pred Jehovom. To je trajna odredba za vaše buduće naraštaje. 4 Svjetiljke+ na svijećnjaku+ od čistoga zlata neka neprestano poslužuje pred Jehovom.+

5 Uzmi finoga brašna i od njega ispeci dvanaest kolutastih kruhova. U svaki kruh neka idu dvije desetine efe. 6 Potom ih naslaži jednog na drugog u dva reda, po šest u redu,+ na stolu od čistoga zlata pred Jehovom.+ 7 Na svaki red stavi čistoga tamjana, i on neka služi kao kruh za podsjećanje,+ kao žrtva Jehovi paljena. 8 Na svaki dan počinka* neka ga on slaže pred Jehovu.+ To je trajan savez sa sinovima Izraelovim. 9 Neka pripadne Aronu i sinovima njegovim,+ i oni neka ga jedu na svetome mjestu,+ jer je to nešto najsvetije što pripada svećeniku od žrtava Jehovi paljenih. To neka bude trajna uredba.”

10 A sin jedne žene Izraelke, kojemu je otac bio Egipćanin,+ izašao je među sinove Izraelove, pa se on — sin Izraelke — potukao+ u taboru s nekim Izraelcem. 11 Tada je sin Izraelke stao huliti na ime Božje+ i proklinjati ga.+ Zato su ga doveli k Mojsiju.+ A majci mu je bilo ime Šelomita, bila je kći Dibrija iz plemena Danova. 12 I stavili su ga pod stražu+ dok im se jasno ne kaže što će činiti s njim po riječi Jehovinoj.+

13 A Jehova je rekao Mojsiju: 14 “Onoga koji je proklinjao izvedi izvan tabora.+ I neka svi oni koji su ga čuli polože ruke+ na njegovu glavu, i neka ga sva zajednica kamenuje.+ 15 A ti kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ako tko prokune svoga Boga, mora odgovarati za svoj grijeh. 16 Onaj tko pohuli na ime Jehovino neka se pogubi.+ Neka ga sva zajednica zaspe kamenjem. Bio došljak ili rođeni Izraelac, ako pohuli na ime Božje, neka se pogubi.+

17 Ako tko udari drugog čovjeka* tako da on umre, neka se pogubi.+ 18 Tko udari domaću životinju* tako da ona ugine, neka da naknadu za nju — dušu za dušu.+ 19 Ako tko ozlijedi svoga bližnjega, neka mu se učini onako kako je on učinio njemu.+ 20 Prijelom za prijelom, oko za oko, zub za zub — ista ozljeda kakvu je on nanio drugome neka se nanese i njemu.+ 21 Tko udari životinju tako da ona ugine,+ neka da naknadu+ za nju, ali tko smrtni udarac zada čovjeku, neka se pogubi.+

22 Neka za vas vrijedi jedan zakon. Došljaku neka bude jednako kao i rođenome Izraelcu,+ jer sam ja Jehova, Bog vaš.’”+

23 Potom je Mojsije to prenio sinovima Izraelovim, i oni su izveli iz tabora onoga koji je proklinjao te su ga zasuli kamenjem.+ Tako su sinovi Izraelovi učinili kako je Jehova zapovjedio Mojsiju.

25 Jehova je dalje rekao Mojsiju na gori Sinaju: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Kad uđete u zemlju koju vam dajem,+ neka zemlja ima vrijeme počinka* posvećeno Jehovi.+ 3 Šest godina zasijavaj svoje polje, šest godina obrezuj svoj vinograd i skupljaj plodove zemlje.+ 4 Ali sedme godine neka bude počinak, vrijeme potpunog odmora za zemlju,+ počinak posvećen Jehovi. Nemoj zasijavati svoje polje niti obrezivati svoj vinograd. 5 Nemoj žeti što uzraste od prosutog sjemenja prijašnje žetve niti beri grožđe s neobrezane loze. Neka to bude godina potpunog odmora za zemlju. 6 Što rodi zemlja za počivanja svojega neka vam bude za hranu: tebi, tvome robu, tvojoj robinji, tvome najamniku i pridošlici — došljacima što žive s tobom — 7 i tvojoj stoci i divljim životinjama što su u tvojoj zemlji. Svi njezini plodovi neka budu za jelo.

8 Nabroji sedam godišnjih tjedana,* sedam puta po sedam godina, tako će ti sedam godišnjih tjedana iznositi četrdeset i devet godina. 9 A u sedmome mjesecu, desetoga dana u mjesecu,+ zapovjedi da se glasno oglasi rog.+ Na dan očišćenja+ neka se oglasi rog po svoj zemlji vašoj. 10 Posvetite pedesetu godinu i proglasite u zemlji slobodu svim njezinim stanovnicima.+ To neka vam bude oprosna godina,*+ pa se vratite svaki na svoje nasljedstvo, vratite se svaki k svome rodu.+ 11 Neka vam pedeseta godina bude oprosna.+ Nemojte sijati, nemojte žeti što uzraste od prosutog sjemenja niti berite grožđe s neobrezane loze.+ 12 Jer to je oprosna godina. Neka vam bude sveta. S polja jedite ono što zemlja rodi.+

13 Te oprosne godine vratite se svaki na svoje nasljedstvo.+ 14 Zato, kad prodajete imovinu svome bližnjemu ili kupujete što iz ruke svoga bližnjega, nemojte zakidati jedan drugoga.+ 15 Po broju godina od posljednje oprosne godine kupuj od svoga bližnjega i po broju godina u kojima ćeš ubirati ljetinu neka on prodaje tebi.+ 16 Što više godina, viša će biti i cijena za koju će ti je prodavati,+ a što manje godina, i cijena prodaje bit će niža, jer on ti zapravo prodaje broj ljetina. 17 Neka nitko od vas ne zakida svoga bližnjega,+ nego se bojte svoga Boga,+ jer ja sam Jehova, Bog vaš.+ 18 Po odredbama mojim postupajte, zakone moje držite i po njima postupajte. Tada ćete bez straha živjeti u zemlji svojoj.+ 19 I zemlja će davati svoj plod,+ a vi ćete jesti do sitosti i bez straha ćete živjeti na njoj.+

20 Ali ako biste rekli: “Što ćemo jesti sedme godine kad ne budemo ni sijali ni prikupljali ljetine?”+ 21 znajte da ću vam udijeliti blagoslov šeste godine, tako da će zemlja roditi roda svojega za tri godine.+ 22 Osme ćete godine sijati, ali jest ćete od staroga roda do devete godine. Dok ne prispije njezin rod, jest ćete stari.

23 Stoga se zemlja ne smije prodati zauvijek,+ jer zemlja pripada meni,+ a vi ste u mojim očima došljaci i pridošlice.+ 24 Zato u svoj zemlji koju posjedujete morate dopustiti pravo otkupa zemlje.+

25 Ako tvoj brat osiromaši, pa mora prodati dio svog nasljedstva, neka dođe njegov bliski rođak kao otkupitelj i otkupi što je njegov brat prodao.+ 26 Ako tko nema otkupitelja, ali svojom rukom stekne novac i pribavi dovoljno za otkup, 27 neka prebroji godine što su protekle otkad ga je prodao i neka ostatak novca vrati onome kome je prodao, pa neka se vrati na svoje nasljedstvo.+

28 Ali ako ne može pribaviti dovoljno da mu vrati, neka ono što je prodao ostane u rukama kupca do oprosne godine.+ A za oprosne godine neka se nasljedstvo vrati, tako da on ponovno dođe do svog nasljedstva.+

29 Ako tko proda kuću za stanovanje u obzidanome gradu, ima je pravo otkupiti dok se ne navrši godina dana od prodaje. Njegovo pravo otkupa+ traje godinu dana. 30 Ali ako je ne otkupi u roku od godine dana, kuća u gradu opasanom zidom ostaje zauvijek u vlasništvu kupca iz naraštaja u naraštaj. Ni za oprosne godine neka je se ne vraća. 31 No kuće u mjestima koja nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao posjedi u polju. One se mogu otkupljivati,+ i za oprosne godine+ moraju biti vraćene.

32 A u levitskim gradovima leviti imaju trajno pravo otkupa+ gradskih kuća koje su njihovo nasljedstvo.+ 33 Ako levitska imovina ne bude otkupljena, prodanu kuću u gradu u kojem levit ima svoje nasljedstvo također treba vratiti za oprosne godine.+ Jer kuće u levitskim gradovima njihovo su nasljedstvo među sinovima Izraelovim.+ 34 A polje za ispašu+ oko njihovih gradova ne može se prodati, jer ono mora trajno ostati u njihovom posjedu.

35 Ako tvoj brat koji je kraj tebe osiromaši i ponestane mu novca,+ pomozi mu.+ Neka živi s tobom kao došljak ili pridošlica.+ 36 Ne uzimaj od njega kamate niti dobit,+ nego se boj svoga Boga;+ i neka tvoj brat živi s tobom. 37 Nemoj mu pozajmljivati novac uz kamate+ niti mu davati hranu za dobit. 38 Ja sam Jehova, Bog vaš, koji vas je izveo iz zemlje egipatske da vam da zemlju kanaansku+ i da vam bude Bog.+

39 Ako tvoj brat koji je kraj tebe osiromaši te se mora tebi prodati,+ ne iskorištavaj ga da ti služi kao rob.+ 40 Neka bude kod tebe kao najamnik+ i kao pridošlica. Neka ti služi do oprosne godine. 41 Potom neka otiđe od tebe, on i sinovi njegovi s njim, pa neka ode natrag svome rodu i vrati se na posjed svojih predaka.+ 42 Jer oni su moji robovi koje sam izveo iz zemlje egipatske.+ Neka sebe ne prodaju kao što se prodaje robove. 43 Nemoj ga tlačiti i s njim okrutno postupati,+ nego se boj svoga Boga.+ 44 Tvoj rob i tvoja robinja koje stekneš neka budu iz naroda što su oko vas — od njih možete kupiti roba i robinju. 45 Možete ih kupovati i od sinova pridošlica što kao došljaci žive među vama+ i od njihovih obitelji što žive među vama i rodile su im se u vašoj zemlji. Oni neka postanu vaše vlasništvo. 46 Predajte ih u nasljedstvo svojim sinovima poslije vas da ih naslijede kao trajno vlasništvo.+ Oni mogu raditi za vas. Ali ne smijete tlačiti svoju braću, sinove Izraelove, niti okrutno postupati jedan s drugim.+

47 Ako se došljak ili pridošlica koji je s tobom obogati, a tvoj brat kraj njega osiromaši i mora se prodati došljaku ili pridošlici koji je s tobom ili nekom članu došljakove obitelji, 48 pošto se proda,+ on zadržava pravo da bude otkupljen.+ Netko od njegove braće može ga otkupiti.+ 49 Može ga otkupiti i njegov stric ili sin njegova strica, a i bilo koji drugi krvni rođak koji je od njegova tijela,+ netko iz njegove obitelji, također ga može otkupiti.

Ili ako se sam obogati, neka sam sebe otkupi.+ 50 I neka sa svojim kupcem proračuna vrijeme od godine kad mu se prodao do oprosne godine,+ a novac za koji se prodao mora odgovarati broju godina.+ Vrijeme koje on ostane kod njega neka mu se računa kao što se računaju dani najamniku.+ 51 Ako je ostalo još mnogo godina, neka za svoj otkup plati cijenu razmjernu novcu za koji je bio kupljen. 52 Ali ako je ostalo samo nekoliko godina do oprosne godine,+ neka sebi izračuna iznos. Razmjerno godinama što su mu ostale, neka plati za svoj otkup. 53 Neka bude kod njega kao najamnik+ godinu za godinom. Neka ga se na tvoje oči ne tlači i neka se s njim ne postupa okrutno.+ 54 Ali ako se ne može ovako otkupiti, onda neka bude oslobođen u oprosnoj godini,+ i on i sinovi njegovi s njim.

55 Jer meni robuju sinovi Izraelovi. Oni su moji robovi+ koje sam izveo iz zemlje egipatske.+ Ja sam Jehova, Bog vaš.+

26 Ne pravite sebi bezvrijednih bogova,+ ne podižite sebi rezane likove+ ni obredne stupove i ne postavljajte u svojoj zemlji kamenove ukrašene slikama+ da se pred njima klanjate,+ jer ja sam Jehova, Bog vaš. 2 Držite moje dane počinka*+ i imajte strahopoštovanje prema mome svetištu. Ja sam Jehova.

3 Budete li živjeli* po mojim odredbama, držali moje zapovijedi i po njima postupali,+ 4 davat ću vam kišu u pravo vrijeme,+ te će zemlja davati svoj rod,+ a drveće poljsko donositi svoje plodove.+ 5 I vršidba će vam stizati berbu grožđa, a berba grožđa stizat će sjetvu. Jest ćete kruh svoj do sitosti+ i u svojoj ćete zemlji živjeti bez straha.+ 6 I zemlji ću dati mir,+ tako da ćete počivati, i nitko vas neće plašiti.+ I uklonit ću iz zemlje sve zvijeri opasne,+ i mač neće prolaziti vašom zemljom.+ 7 U bijeg ćete tjerati svoje neprijatelje,+ a oni će pred vama padati od mača. 8 Petorica vas tjerat će u bijeg stotinu, a stotina vas tjerat će u bijeg deset tisuća, i vaši će neprijatelji padati pred vama od mača.+

9 K vama ću se okrenuti+ i učiniti vas plodnima i umnožiti vas,+ i držat ću se svoga saveza s vama.+ 10 Hranit ćete se starom ljetinom od prethodne godine,+ i iznosit ćete staru da napravite mjesta za novu. 11 Među vama ću postaviti svoj sveti šator+ i mojoj duši nećete biti mrski.+ 12 I bit ću među vama i bit ću vaš Bog,+ a vi ćete biti moj narod.+ 13 Ja sam Jehova, Bog vaš, koji vas je izveo iz zemlje egipatske da im više ne služite kao robovi.+ Polomio sam jaram vaš i učinio da hodate uspravno.+

14 Ali ako me ne poslušate i ne izvršite sve ove zapovijedi,+ 15 ako odbacite moje odredbe+ i ako vašoj duši postanu mrski moji zakoni te ne izvršite sve moje zapovijedi i tako prekršite moj savez,+ 16 onda ću ja vama učiniti ovo: dok vas budem kažnjavao, pustit ću na vas strah — sušicu*+ i jaku vrućicu što će vam gasiti oči+ i moriti dušu.+ Uzalud ćete sjeme sijati, jer će ga vaši neprijatelji pojesti.+ 17 Okrenut ću se protiv vas, pa će vas poraziti neprijatelji vaši.+ Gazit će vas oni koji vas mrze,+ i bježat ćete kad vas nitko ne bude progonio.+

18 Ako me i unatoč tome ne poslušate, sedmerostruko ću vas kazniti za grijehe vaše.+ 19 Slomit ću silni ponos vaš i učiniti da nebesa vaša budu poput željeza,+ a zemlja vaša poput bakra. 20 Uzalud će se trošiti snaga vaša, jer zemlja vaša neće davati svoga roda+ niti će drveće zemaljsko davati svojih plodova.+

21 Budete li mi se i dalje suprotstavljali i ne budete li me htjeli poslušati, sedmerostruko ću vas udariti zbog grijeha vaših.+ 22 Poslat ću na vas divlje životinje poljske,+ i one će vam djecu pobiti,+ poklati vam stoku, a vas prorijediti, tako da će vam putevi opustjeti.+

23 A ako vas ni time ne popravim,+ nego mi se nastavite suprotstavljati, 24 onda ću se i ja suprotstaviti vama+ i sam ću vas sedmerostruko udariti zbog grijeha vaših.+ 25 Dovest ću na vas mač da izvrši osvetu+ zbog saveza.+ A vi ćete se skupiti u svoje gradove, i ja ću poslati pošast među vas+ i bit ćete predani u ruke neprijatelju.+ 26 I kad vam zalihe kruha* uništim,+ deset će vam žena peći kruh u samo jednoj peći i davat će vam kruh na mjeru.+ I vi ćete jesti, ali se nećete nasititi.+

27 Ako me ni tada ne poslušate, nego mi se i dalje budete suprotstavljali,+ 28 i ja ću se vama žestoko suprotstaviti,+ i sam ću vas sedmerostruko kazniti zbog vaših grijeha.+ 29 Jest ćete meso sinova svojih i jest ćete meso kćeri svojih.+ 30 Uništit ću vaše svete uzvišice,+ oboriti vaše kadione stalke i položiti vaša trupla na trupla vaših odvratnih idola,*+ i postat ćete mrski mojoj duši.+ 31 Vaše ću gradove predati maču,+ vaše ću svetište opustošiti+ i umirujuće mirise vaše neću mirisati.+ 32 Ja ću opustošiti zemlju,+ tako da će se vaši neprijatelji koji budu živjeli u njoj zaprepastiti nad njom.+ 33 A vas ću rasijati među narode+ i izvući ću protiv vas mač iz korica,+ pa će vam se zemlja pretvoriti u pustoš,+ a gradovi u puste ruševine.

34 Tada će zemlja nadoknaditi počinke* svoje za sve dane dok bude pusta, a vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Tada će zemlja počivati, jer mora nadoknaditi počinke svoje.+ 35 Sve dane dok bude pusta počivat će zato što nije počivala za vaših počinaka dok ste vi živjeli u njoj.

36 A onima od vas koji ostanu na životu,+ njima ću utjerati strah u srce u zemljama njihovih neprijatelja. Natjerat će ih u bijeg i šuštaj lista kojega nosi vjetar, pa će bježati kao da bježe od mača i padati iako ih nitko neće progoniti.+ 37 Spoticat će se jedan o drugoga kao da bježe ispred mača, iako ih nitko neće progoniti. Nećete se moći održati pred svojim neprijateljima.+ 38 Izginut ćete među narodima+ i proždrijet će vas zemlja vaših neprijatelja. 39 A koji od vas ostanu, trunut će+ zbog svojih prijestupa u zemljama svojih neprijatelja. I zbog prijestupa svojih otaca+ istrunut će kao i oni. 40 Tada će priznati svoj prijestup+ i prijestup svojih otaca, priznat će kako su mi nevjerni bili i kako su mi se suprotstavljali.+ 41 Zato ću se i ja morati suprotstaviti njima+ i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja.+

Možda će se tada njihovo neobrezano srce+ poniziti,+ i oni će tada namiriti dug prijestupa svojega. 42 I ja ću se sjetiti svoga saveza s Jakovom;+ sjetit ću se i svoga saveza s Izakom+ i svoga saveza s Abrahamom,+ a i zemlje ću se sjetiti. 43 Za sve to vrijeme zemlja će biti napuštena, jer njih neće biti, i nadoknađivat će počinke svoje+ dok bude bez njih ležala pusta i dok oni budu plaćali za svoj prijestup+ zato što su odbacili moje zakone+ i zato što su dušama njihovim mrske postale moje odredbe.+ 44 Ali ni uza sve to, dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti+ niti će mi mrski postati,+ pa da ih pobijem i prekršim svoj savez+ s njima. Jer ja sam Jehova, Bog njihov. 45 Radi njih ću se sjetiti saveza s njihovim precima+ koje sam izveo iz zemlje egipatske pred očima drugih naroda+ da budem njihov Bog. Ja sam Jehova.’”

46 To su uredbe, zakonske odluke i zakoni+ koje je Jehova preko Mojsija postavio između sebe i sinova Izraelovih na gori Sinaju.+

27 Jehova je dalje rekao Mojsiju: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Ako tko učini poseban zavjet+ posvećujući Jehovi duše prema vrijednosti koja je određena, 3 onda neka se za muško u dobi od dvadeset do šezdeset godina odredi vrijednost od pedeset šekela* srebra, prema svetom šekelu.* 4 A za žensko neka se odredi vrijednost od trideset šekela. 5 U dobi od pet do dvadeset godina neka se za muško odredi vrijednost od dvadeset šekela, a za žensko od deset šekela. 6 U dobi od mjesec dana do pet godina neka se za muško odredi vrijednost od pet+ šekela srebra, a za žensko od tri šekela srebra.

7 Ako je u dobi od šezdeset godina ili više, neka se za muško odredi vrijednost od petnaest šekela, a za žensko od deset šekela. 8 Ali ako je tko previše siromašan da plati prema vrijednosti koja je određena,+ neka osobu dovede pred svećenika, pa neka je svećenik procijeni.+ Svećenik će je procijeniti prema onome što može dati onaj tko se zavjetuje.+

9 Ako se radi o životinji kakvu se prinosi Jehovi na žrtvu, svaka životinja koju daje Jehovi bit će sveta.+ 10 Ne može je nadomjestiti niti je može zamijeniti — bilo dobru za lošu bilo lošu za dobru. Ali ako jednu životinju ipak zamijeni za drugu, onda će i prva životinja i ona kojom je zamijenjena biti svete. 11 Ako prinos bude neka nečista+ životinja kakva se ne može prinositi Jehovi na žrtvu,+ neka životinju postavi pred svećenika,+ 12 pa neka svećenik procijeni je li dobra ili loša. Kako svećenik odredi vrijednost,+ tako neka bude. 13 I ako je čovjek ipak zaželi otkupiti, neka doda petinu+ na vrijednost koja je određena.

14 Ako tko posveti svoju kuću da bude sveta Jehovi, neka svećenik procijeni je li dobra ili loša.+ Na koliko je svećenik procijeni, tolika joj treba biti cijena. 15 Ali ako onaj koji je svoju kuću posvetio zaželi otkupiti je, neka u novcu doda petinu na njezinu procijenjenu vrijednost,+ pa neka bude njegova.

16 Ako tko posveti Jehovi komad zemlje od svoga nasljedstva,+ neka se vrijednost procijeni razmjerno količini sjemena potrebnog da se zasije: za jedan homer+ ječmena sjemena pedeset šekela srebra.* 17 Ako posveti svoj komad zemlje od oprosne godine,*+ neka cijena zemlji bude prema procijenjenoj vrijednosti. 18 Ali ako svoju zemlju posvećuje poslije oprosne godine, neka mu svećenik proračuna cijenu prema godinama što preostaju do sljedeće oprosne godine i neka se razmjerno tome smanji procijenjena vrijednost.+ 19 Ako onaj koji je zemlju posvetio zaželi otkupiti je, neka u novcu doda petinu na njezinu procijenjenu vrijednost, i time se potvrđuje da je njegova.+ 20 Ali ako ne otkupi zemlju, nego ona bude prodana drugome, ne može se više otkupiti. 21 Kad zemlja bude vraćena za oprosne godine, neka bude sveta Jehovi, kao zemlja određena za svetu svrhu.*+ Neka postane svećeničko vlasništvo.+

22 Ako tko Jehovi posveti zemlju koju je kupio i koja nije dio njegova nasljedstva,+ 23 neka mu svećenik proračuna vrijednost razmjerno broju godina preostalih do oprosne godine, pa neka on toga dana isplati procijenjenu vrijednost.+ To je nešto sveto Jehovi.+ 24 U oprosnoj godini zemlja će se vratiti onome od koga je kupljena, kome pripada kao nasljedstvo.+

25 Svaka procjena vrijednosti neka se vrši prema svetom šekelu. Jedan šekel ima dvadeset gera.*+

26 Samo prvorođeno od životinja, što kao prvorođeno i inače pripada Jehovi,+ neka nitko ne posvećuje. Bilo to grlo krupne ili sitne stoke, ono pripada Jehovi.+ 27 Ali ako je životinja nečista+ i on je želi otkupiti prema vrijednosti koja je određena, neka na njezinu vrijednost doda petinu.+ A ako se ne otkupi, neka se proda prema vrijednosti koja je određena.

28 Ali ništa što netko od svog posjeda sasvim posveti* Jehovi+ — bio to čovjek ili životinja ili zemlja koju posjeduje — ne može se prodati niti se išta što je za tu svrhu određeno* može otkupiti.+ To je nešto najsvetije Jehovi. 29 Nijedan čovjek koji bude određen za pogubljenje* ne može se otkupiti.+ Mora ga se pogubiti.+

30 Svaka desetina+ od zemlje, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova s drveća, pripada Jehovi. To je nešto sveto Jehovi. 31 A ako tko zaželi otkupiti koji dio svoje desetine, neka na njezinu vrijednost doda petinu.+ 32 Svaka desetina od krupne ili sitne stoke, sve što prolazi ispod pastirskog štapa,+ svako deseto grlo neka bude sveto Jehovi. 33 Neka se ne pregledava je li stoka dobra ili loša i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, onda će i prva životinja i ona kojom je zamijenjena biti svete.+ Ne smiju se otkupljivati.’”

34 To su zapovijedi+ koje je Jehova dao Mojsiju na gori Sinaju+ kao zapovijedi za sinove Izraelove.