Jošua

1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jehovinog, Jehova je rekao Jošui,+ sinu Nunovu, pomoćniku+ Mojsijevu: 2 “Moj je sluga Mojsije umro.+ Zato sada ustani, prijeđi preko ovoga Jordana, ti i sav ovaj narod, u zemlju koju dajem njima, sinovima Izraelovim!+ 3 Svako mjesto na koje stupi noga vaša dat ću vam, kao što sam i obećao Mojsiju.+ 4 Od pustinje i ovoga Libanona pa sve do velike rijeke, rijeke Eufrata, da, sva zemlja hetitska,+ i sve do Velikoga mora* na zapadu, sve će to biti vaše područje.+ 5 Nitko se neće moći održati pred tobom u sve dane života tvojega.+ Ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem.+ Neću te napustiti niti ću te ostaviti.+ 6 Budi hrabar i jak,+ jer ti ćeš tome narodu predati u nasljedstvo+ zemlju za koju sam se zakleo praocima njihovim da ću im je dati!+

7 Samo budi hrabar i vrlo jak da savjesno činiš sve što ti je zapovjeđeno u zakonu koji ti je dao sluga moj Mojsije!+ Ne odstupaj od njega ni desno ni lijevo,+ da bi postupao mudro kamo god da pođeš!+ 8 Neka se ova knjiga zakona ne odvaja od usta tvojih!+ Pažljivo je čitaj* dan i noć, da bi savjesno činio sve što je u njoj napisano,+ jer tada ćeš biti uspješan na putu svojemu i tada ćeš postupati mudro!+ 9 Opet ti zapovijedam:+ Budi hrabar i jak! Ne boj se i ne plaši se,+ jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!”+

10 Tada je Jošua zapovjedio upraviteljima narodnim: 11 “Prođite posred tabora i ovako zapovjedite narodu: ‘Spremite sebi hrane, jer ćete za tri dana prijeći preko ovoga Jordana da biste ušli u zemlju koju vam u posjed daje Jehova, Bog vaš, i da biste je zaposjeli!’”+

12 A Rubenovcima i Gadovcima i polovini plemena Manašeova Jošua je rekao: 13 “Sjetite se riječi koju vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jehovin:+ ‘Jehova, Bog vaš, hoće da počinete i daje vam ovu zemlju. 14 Žene vaše, djeca vaša i stoka vaša ostat će u zemlji koju vam je Mojsije dao s ove strane Jordana.+ A svi vi koji ste odvažni i za rat sposobni+ svrstajte se u bojne redove,+ pa prijeđite pred braćom svojom i pomozite im! 15 Kad Jehova braći vašoj dade da počinu kao i vi, i kad i oni zaposjednu zemlju koju im daje Jehova, Bog vaš,+ onda se i vi vratite u zemlju koja vam pripada i zaposjednite je,+ zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jehovin, s ove strane Jordana što je prema istoku.’”+

16 A oni su odgovorili Jošui: “Što si nam god zapovjedio činit ćemo, i kamo nas god pošalješ ići ćemo.+ 17 Kao što smo u svemu slušali Mojsija, tako ćemo slušati i tebe. Samo neka Jehova, Bog tvoj, bude s tobom+ kao što je bio s Mojsijem.+ 18 I tko bi se god pobunio protiv naredbe tvoje+ i tko ne bi poslušao riječi tvojih u svemu što mu zapovjediš, neka se pogubi!+ Samo budi hrabar i jak!”+

2 Tada je Jošua, sin Nunov, potajno poslao iz Šitima+ dvojicu uhoda i rekao im: “Idite, izvidite zemlju i Jerihon!” I oni su otišli i došli su u kuću bludnice kojoj je ime bilo Rahaba,+ te su se ondje smjestili. 2 No kralju Jerihona bilo je dojavljeno: “Evo, neki ljudi od sinova Izraelovih došli su noćas ovamo da izvide zemlju!” 3 Nato je kralj Jerihona poslao ljude k Rahabi i poručio joj: “Izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su došli da izvide svu zemlju!”+

4 Ali žena je u međuvremenu uzela onu dvojicu i sakrila ih, pa je rekla: “Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 5 Otišli su kad su se u sumrak zatvarala gradska vrata.+ Ne znam kamo su krenuli. Brzo idite u potjeru za njima, jer ih još možete stići!” 6 No ona ih je bila odvela na krov+ i sakrila pod stabljike lana koje su joj bile razastrte po krovu. 7 I ljudi su krenuli u potjeru za njima prema gazovima jordanskim.+ I čim je potjera izašla, gradska su se vrata zatvorila.

8 A prije nego su uhode legle, ona se popela k njima na krov. 9 Tada im je rekla: “Znam da će vam Jehova sigurno dati ovu zemlju,+ jer nas je uhvatio strah od vas+ i svi su vas se stanovnici ove zemlje uplašili.+ 10 Jer smo čuli kako je Jehova pred vama isušio vode Crvenog mora kad ste izlazili iz Egipta,+ i što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih koji su bili s one strane Jordana — Sihonu+ i Ogu+ — koje ste pogubili.*+ 11 Kad smo to čuli, srce se u nama počelo topiti od straha,+ i ni u kome nije ostalo hrabrosti* zbog vas,+ jer je Jehova, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji.+ 12 Stoga vas sad molim, zakunite mi se Jehovom+ da ćete zbog milosti* koju sam vam iskazala i vi iskazati milost domu oca mojega,+ i dajte mi pouzdan znak!+ 13 Ostavite na životu oca mojega+ i majku moju, braću moju i sestre moje i sve njihove, i izbavite duše naše od smrti!”+

14 Nato su joj ljudi rekli: “Naše će duše poginuti umjesto vas!+ Ako nikome ne kažete za ovaj naš dogovor, mi ćemo vam iskazati milost i nećemo vas iznevjeriti+ kad nam Jehova preda zemlju.” 15 Potom ih je ona po užetu spustila kroz prozor, jer joj je dom bio u gradskom zidu, zapravo živjela je na vrhu gradskog zida.+ 16 Još im je rekla: “Idite u brda da vas potjera ne nađe i krijte se tamo tri dana dok se potjera ne vrati, a onda možete ići svojim putem.”

17 Nato su joj ljudi odgovorili: “Mi nećemo biti krivi za kršenje zakletve kojom si nas zaklela.+ 18 Evo, mi ćemo ući u zemlju. Veži ovu vrpcu od skerletnoga konca na prozor kroz koji nas spuštaš, a oca svojega, majku svoju, braću svoju i sav dom oca svojega sakupi k sebi u kuću.+ 19 I tko god stupi van preko praga tvoje kuće,+ krv će njegova pasti na njegovu glavu, i krivica neće biti na nama. A tko god ostane s tobom u kući, krv će njegova pasti na naše glave ako tko digne ruku na njega. 20 I ako ovaj naš dogovor nekome odaš,+ ni tada nećemo biti krivi s obzirom na zakletvu kojom si nas zaklela.” 21 A ona je nato rekla: “Neka bude kako ste rekli!”

Tada ih je otpustila i oni su otišli svojim putem. Potom je na prozor privezala skerletnu vrpcu. 22 A oni su krenuli i došli su u brda, gdje su i ostali tri dana, dok se potjera nije vratila. A potjera ih je tražila na svim putevima, ali ih nigdje nije našla. 23 A ona dvojica sišla su s brda, prešla rijeku i došla su k Jošui, sinu Nunovu, pa su mu ispričala sve što im se dogodilo. 24 I rekli su Jošui: “Jehova je svu tu zemlju predao u naše ruke,+ i svi su nas se stanovnici one zemlje uplašili.”+

3 A rano ujutro Jošua je ustao, te su on i svi sinovi Izraelovi krenuli iz Šitima+ i došli do Jordana. Tamo su proveli noć prije prelaska.

2 Na kraju trećega dana+ upravitelji+ su prošli posred tabora 3 i zapovjedili narodu: “Kad vidite kovčeg saveza Jehove, Boga svojega, i svećenike levitske kako ga nose,+ tada krenite i vi s mjesta svojega i slijedite ga 4 da biste znali put kojim trebate ići, jer još nikad niste išli tim putem! Samo pazite da između vas i kovčega bude razmak od oko dvije tisuće lakata*+ i ne približujte mu se!”

5 Potom je Jošua rekao narodu: “Posvetite se,+ jer sutra će Jehova među vama čudesna djela učiniti!”+

6 Svećenicima je, pak, Jošua rekao: “Uzmite kovčeg saveza+ i pođite pred narodom!” I oni su uzeli kovčeg saveza i krenuli pred narodom.

7 A Jehova je rekao Jošui: “Danas te počinjem uzvisivati u očima svega Izraela,+ da bi znali da ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem.+ 8 A ti ovako zapovjedi+ svećenicima koji nose kovčeg saveza: ‘Čim dođete do ruba vode jordanske, uđite u Jordan i mirno stanite!’”+

9 Tada je Jošua rekao sinovima Izraelovim: “Pristupite ovamo i čujte riječi Jehove, Boga svojega!” 10 Potom je Jošua kazao: “Po ovome ćete znati da je živi Bog među vama+ i da će doista otjerati ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce.+ 11 Evo, kovčeg saveza Gospodara cijele zemlje poći će pred vama u Jordan. 12 Zato sad dovedite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga čovjeka iz svakog plemena!+ 13 I čim svećenici koji nose kovčeg Jehove, Gospodara cijele zemlje, stopalima nogu svojih stanu u vodu jordansku, voda će jordanska prestati teći, ona voda što dolazi odozgo, i stajat će na jednome mjestu poput zida.”+

14 I narod je krenuo iz svojih šatora da bi prešao Jordan, a svećenici su ponijeli kovčeg+ saveza pred narodom. 15 I čim su nosači kovčega došli do Jordana, čim su noge svećenika koji su nosili kovčeg zagazile u vodu uz rub rijeke — a Jordan se posvuda prelijeva preko svojih obala+ za sve dane dok traje žetva — 16 voda koja je tekla odozgo zaustavila se. Zaustavila se poput zida na jednome mjestu,+ jako daleko odande, kod Adama, grada pored Saretana.+ A ona što je tekla prema moru Arabi, prema Slanom moru,+ sasvim je otekla. Prestala je teći, a narod je prelazio nasuprot Jerihonu. 17 A svećenici koji su nosili kovčeg saveza Jehovina mirno su stajali na suhu+ usred Jordana dok je sav Izrael prelazio po suhom tlu,+ i tako su ostali sve dok sav narod nije prešao preko Jordana.

4 I kad je sav narod prešao preko Jordana,+ Jehova je rekao Jošui: 2 “Dovedite iz naroda dvanaest ljudi, po jednoga čovjeka iz svakog plemena,+ 3 i ovako im zapovjedite: ‘Uzmite sebi iz sredine Jordana, s mjesta na kojem stoje noge svećenika,+ dvanaest kamenova,+ pa ih ponesite sa sobom i ostavite na mjestu gdje ćete noćas prenoćiti!’”+

4 I Jošua je pozvao dvanaest ljudi+ koje je odredio između sinova Izraelovih, po jednoga čovjeka iz svakoga plemena. 5 Njima je Jošua rekao: “Idite pred kovčeg Jehove, Boga svojega, do sredine Jordana, i uzmite sebi svaki po jedan kamen na rame, po broju plemena sinova Izraelovih, 6 da budu znak među vama!+ Ako vas sinovi vaši jednoga dana upitaju: ‘Što vam znači ovo kamenje?’+ 7 recite im: ‘Postavljeno je zato što je voda jordanska prestala teći pred kovčegom saveza Jehovina.+ Kad je prelazio preko Jordana, voda je jordanska prestala teći, a ovo je kamenje trajan spomen sinovima Izraelovim.’”+

8 I sinovi Izraelovi učinili su kako im je Jošua zapovjedio, i uzeli su dvanaest kamenova iz sredine Jordana, kako je Jehova rekao Jošui, prema broju plemena sinova Izraelovih,+ pa su ih odnijeli na mjesto na kojem su prenoćili+ i tamo su ih položili.

9 A drugih dvanaest kamenova Jošua je postavio usred Jordana na mjestu gdje su stajale noge svećenika+ koji su nosili kovčeg saveza. Ondje se nalaze sve do danas.

10 I tako su svećenici koji su nosili kovčeg stajali usred+ Jordana dok se nije izvršilo sve što je Jehova zapovjedio Jošui da prenese narodu, upravo kako je Mojsije bio zapovjedio Jošui.+ A narod je žurno+ prelazio. 11 I kad je sav narod prešao, tada su prešli i svećenici s kovčegom+ Jehovinim, a narod je to gledao. 12 A sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova+ prešli su svrstani u bojne redove+ pred očima sinova Izraelovih, kako im je Mojsije i naredio.+ 13 Oko četrdeset tisuća ljudi opremljenih za boj prešlo je pred Jehovom da ratuje i stupilo je na pustu ravnicu kod Jerihona.

14 Toga je dana Jehova uzvisio Jošuu u očima svega Izraela,+ i oni su ga se počeli bojati kao što su se bojali i Mojsija u sve dane života njegova.+

15 Tada je Jehova rekao Jošui: 16 “Zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg svjedočanstva+ da izađu iz Jordana!” 17 I Jošua je zapovjedio svećenicima: “Izađite iz Jordana!” 18 I kad su svećenici koji su nosili kovčeg+ saveza Jehovina izašli iz sredine Jordana, i kad su stopala+ nogu njihovih stala na suho tlo, voda se jordanska počela vraćati na svoje mjesto i prelila se+ kao i prije posvuda preko njegovih obala.

19 I narod je izašao iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca i utaborio se u Gilgalu,+ istočno od Jerihona.

20 A onih dvanaest kamenova što su ih uzeli iz Jordana Jošua je postavio u Gilgalu.+ 21 A sinovima je Izraelovim rekao: “Kada jednog dana sinovi vaši upitaju očeve svoje: ‘Što znači ovo kamenje?’+ 22 poučite sinove svoje i recite im: ‘Po suhom je tlu Izrael prešao preko ovoga Jordana,+ 23 kad je Jehova, Bog vaš, pred njima isušio vodu Jordana dok ga nisu prešli, kao što je Jehova, Bog vaš, učinio i s Crvenim morem kad ga je isušio pred njima dok ga nisu prešli,+ 24 da bi svi narodi na zemlji znali kako je moćna+ ruka Jehovina,+ a vi sami da se uvijek bojite Jehove, Boga svojega.’”+

5 Kad su svi kraljevi amorejski,+ koji su bili na zapadnoj strani Jordana, i svi kraljevi kanaanski,+ koji su bili uz more, čuli da je Jehova isušio vodu Jordana pred sinovima Izraelovim dok ga nisu prešli, srce im se počelo topiti od straha+ i u njima više nije ostalo hrabrosti* zbog sinova Izraelovih.+

2 U to je vrijeme Jehova rekao Jošui: “Napravi sebi noževe kremene i ponovno obreži+ sinove Izraelove, po drugi put!” 3 I Jošua je napravio sebi noževe kremene i obrezao je sinove Izraelove kod Gibeat-Haaralota.*+ 4 A evo zašto ih je Jošua obrezao: Sav narod što je izašao iz Egipta, sve muško, svi muškarci koji su bili sposobni za rat, pomrli su+ u pustinji na putu nakon što su izašli iz Egipta. 5 Sav taj narod koji je izašao bio je obrezan, ali sav onaj narod što se rodio u pustinji na putu nakon što su izašli iz Egipta nije bio obrezan. 6 Jer sinovi su Izraelovi išli po pustinji* četrdeset godina,+ dok nisu pomrli svi muškarci sposobni za rat koji su izašli iz Egipta i koji nisu poslušali glasa Jehovina. Njima se Jehova zakleo da im neće dati da vide zemlju+ za koju se Jehova zakleo praocima njihovim da će im* je dati,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ 7 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove.+ Njih je Jošua obrezao, jer su bili neobrezani, budući da ih se nije obrezivalo na putu.

8 I kad je sav narod bio obrezan, počivali su na svom mjestu u taboru dok se nisu oporavili.+

9 Tada je Jehova rekao Jošui: “Danas sam skinuo s vas sramotu egipatsku.”+ Zato je ono mjesto dobilo ime Gilgal,*+ koje nosi do današnjega dana.

10 I sinovi Izraelovi ostali su utaboreni u Gilgalu i ondje, na pustoj ravnici kod Jerihona, proslavili su Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu.+ 11 A sutradan poslije Pashe počeli su jesti od plodova zemlje — beskvasni kruh+ i prženo zrnje — upravo na taj dan. 12 I mana je prestala padati toga sljedećeg dana kad su jeli od plodova zemlje. Tako sinovi Izraelovi više nisu dobivali manu,+ i te su godine počeli jesti plodove zemlje kanaanske.+

13 A kad se Jošua našao kod Jerihona, podigao je oči i pogledao, a pred njim je stajao čovjek+ s isukanim mačem u ruci.+ I Jošua mu je prišao i rekao: “Jesi li na našoj strani ili na strani neprijatelja naših?” 14 A on mu je nato rekao: “Ni na jednoj, nego ja sada dolazim kao knez vojske Jehovine.”+ Tada je Jošua pun strahopoštovanja pao ničice na zemlju+ te mu je rekao: “Što zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu?” 15 A knez vojske Jehovine odgovorio je Jošui: “Skini sandale s nogu svojih, jer je mjesto na kojem stojiš sveto!” I Jošua je smjesta to učinio.+

6 A Jerihon se zatvorio i utvrdio zbog sinova Izraelovih, pa nitko nije izlazio niti je tko ulazio.+

2 I Jehova je Jošui rekao: “Evo, dajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s hrabrim junacima njegovim.+ 3 Svi vi, ratnici, obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. 4 Sedam svećenika neka pred kovčegom nosi sedam rogova ovnujskih. A sedmoga dana obiđite oko grada sedam puta i svećenici neka zapušu u rogove.+ 5 I kad se oni oglase rogom ovnujskim i vi začujete zvuk roga, neka se sav narod oglasi snažnim ratnim poklikom,+ i gradski će se zidovi do temelja srušiti.+ Narod neka se tada uspne u grad, svaki pravo naprijed s mjesta na kojem se zatekne.”

6 Tako je Jošua, sin Nunov, pozvao svećenike+ i rekao im: “Uzmite kovčeg saveza,+ a sedam svećenika neka ponese pred kovčegom+ Jehovinim sedam rogova ovnujskih!” 7 Narodu je, pak, rekao: “Pođite i obiđite oko grada, a naoružani ratnici+ neka idu pred kovčegom Jehovinim!” 8 I učinili su kako je Jošua rekao narodu. Sedam svećenika koji su pred Jehovom nosili sedam ovnujskih rogova krenulo je i zapuhalo u rogove, a kovčeg saveza Jehovina išao je za njima. 9 Naoružani ratnici išli su pred svećenicima koji su puhali u rogove, dok je zaštitna straža+ išla iza kovčega, a za sve to vrijeme puhalo se u rogove.

10 A narodu je Jošua zapovjedio:+ “Ne vičite, nemojte da vam se čuje glas i nijedna riječ ne smije izići iz usta vaših sve do dana kad vam kažem: ‘Vičite!’ Tada ćete vikati.”+ 11 A kovčeg Jehovin poslao je da ide oko grada i da ga jednom cijelog obiđe. Potom su se vratili u tabor i u taboru su prenoćili.

12 A rano ujutro Jošua je ustao+ i svećenici su ponijeli kovčeg+ Jehovin. 13 Sedam svećenika što su nosili sedam rogova ovnujskih hodalo je pred kovčegom Jehovinim, stalno pušući u rogove. Naoružani ratnici hodali su pred njima, a zaštitna straža išla je iza kovčega Jehovina. Za sve to vrijeme puhalo se u rogove.+ 14 I drugog su dana jednom obišli oko grada, a potom su se vratili u tabor. Tako su činili šest dana.+

15 Sedmoga su dana ustali rano, čim je svanula zora, i sedam su puta isto onako obišli oko grada. Jedino su toga dana obišli oko grada sedam puta.+ 16 A kad su sedmi put obilazili grad, svećenici su zapuhali u rogove i Jošua je rekao narodu: “Vičite,+ jer Jehova vam je predao grad!+ 17 Grad je udaren prokletstvom uništenja,*+ on i sve što je u njemu pripada Jehovi. Samo bludnica Rahaba+ neka ostane na životu, ona i svi koji su s njom u kući, jer je sakrila ljude koje smo poslali.+ 18 Zato se čuvajte prokletih stvari,+ da ne biste poželjeli+ i uzeli što prokleto,+ pa da na tabor izraelski navučete prokletstvo uništenja i osudu!*+ 19 A sve srebro, zlato te predmeti od bakra i željeza sveti su Jehovi.+ Trebaju doći u Jehovinu riznicu.”+

20 I kad su zapuhali u rogove, narod je povikao.+ I kad je narod začuo zvuk roga i oglasio se snažnim ratnim poklikom, zidine su se počele rušiti.+ Potom se narod uspeo u grad, svatko pravo naprijed s mjesta na kojem se zatekao, i osvojili su grad. 21 Sve što je bilo u gradu, muško i žensko, mlado i staro, goveda i ovce i magarce pobili su* oštricom mača.+

22 A onoj dvojici koji su izviđali zemlju Jošua je rekao: “Idite u kuću one žene bludnice i izvedite odande ženu i sve njezine kako ste joj se zakleli!”+ 23 I mladići koji su izviđali zemlju otišli su i izveli su Rahabu, njenog oca, majku, braću i sve njezine, svu su rodbinu njezinu izveli,+ pa su ih odveli izvan izraelskog tabora.

24 A grad i sve što je bilo u njemu spalili su vatrom.+ Samo su srebro, zlato te predmete od bakra i željeza predali u riznicu doma Jehovina.+ 25 A bludnicu Rahabu i dom oca njezina i sve njezine Jošua je ostavio na životu,+ i tako je ona ostala među Izraelcima sve do današnjeg dana,+ jer je sakrila ljude koje je Jošua poslao da izviđaju Jerihon.+

26 U to je vrijeme Jošua naredio da se izrekne ova kletva: “Proklet neka je pred Jehovom čovjek koji bi ustao da sagradi ovaj grad, grad Jerihon! Prvorođencem svojim neka plati ako mu temelj položi, i najmlađim sinom svojim neka plati ako mu vrata postavi!”+

27 I Jehova je bio s Jošuom,+ i slavan je postao po svoj zemlji.+

7 No sinovi su Izraelovi nevjerno postupili s prokletim stvarima,* jer je Akan,*+ sin Karmija, sina Zabdija, sina Zerahova, iz plemena Judina, uzeo od prokletih stvari.+ Zato se gnjev Jehovin raspalio na sinove Izraelove.+

2 A Jošua je poslao ljude iz Jerihona u Aj,+ koji je blizu Bet-Avena,+ istočno od Betela,+ i rekao im je: “Idite i izvidite zemlju!” I ljudi su otišli i izvidjeli su Aj.+ 3 Potom su se vratili k Jošui i rekli mu: “Neka ne ide sav narod. Neka ide dvije do tri tisuće ljudi i udari na Aj. Ne muči sav narod da ide onamo, jer ih je ondje malo.”

4 I tako je otišlo oko tri tisuće ljudi iz naroda, ali su morali pobjeći pred ljudima iz Aja.+ 5 I Ajani su ubili trideset i šest njihovih ljudi, te su ih progonili+ od gradskih vrata pa sve do Šebarima,* i nastavili ih ubijati i na padini. Stoga se srce narodu počelo topiti od straha i postalo je kao voda.+

6 Tada je Jošua razderao haljine svoje i pao ničice+ na zemlju pred kovčegom Jehovinim, te su on i starješine Izraelove ostali tako sve do večeri, posipajući glave prahom.+ 7 Potom je Jošua rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova, zašto si narod ovaj doveo preko Jordana? Zar zato da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? Da smo barem ostali s one strane Jordana!+ 8 Oprosti mi, Jehova, ali što da kažem kad je Izrael okrenuo leđa bježeći pred neprijateljima svojim? 9 Sada će Kanaanci i svi stanovnici ove zemlje čuti za to, pa će nas okružiti i zatrt će ime naše na zemlji.+ I što ćeš ti učiniti za veliko ime svoje?”+

10 No Jehova je rekao Jošui: “Ustani! Zašto si pao ničice? 11 Zgriješio je Izrael i prestupio savez moj+ kojim sam ih obavezao. Uzeli su od prokletih stvari,+ ukrali su ih+ i sakrili+ i stavili među svoje stvari.+ 12 Zato se sinovi Izraelovi neće moći oduprijeti neprijateljima svojim.+ Leđa će u bijegu okretati pred neprijateljima svojim jer su na sebe navukli prokletstvo uništenja.* Neću biti s vama dok iz svoje sredine ne uklonite ono što je prokleto.*+ 13 Ustani! Posveti narod+ i objavi: ‘Sutra se posvetite, jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Stvari proklete usred tebe su, Izraele.+ Nećete se moći oduprijeti neprijateljima svojim dok iz svoje sredine ne uklonite ono što je prokleto. 14 Ujutro pristupite po plemenima svojima, i pleme koje Jehova izdvoji+ pristupit će po porodicama svojim; i porodica koju Jehova izdvoji pristupit će po domovima svojim; a iz doma koji Jehova izdvoji pristupit će muževi jedan po jedan. 15 I tko se nađe s prokletom stvari, neka ga se pogubi i vatrom spali,+ njega i sve njegovo, zato što je prestupio savez+ Jehovin i što je sramotno i bezumno djelo počinio u Izraelu.”’”+

16 I tako je rano ujutro Jošua ustao i zapovjedio da Izrael pristupi po svojim plemenima, i izbor je pao na pleme Judino. 17 Potom je zapovjedio da pristupe porodice Judine i izbor je pao na porodicu Zerahovaca.+ Nato je zapovjedio da iz porodice Zerahovaca pristupe muževi jedan po jedan, i izbor je pao na Zabdija. 18 Naposljetku je zapovjedio da iz doma njegova pristupe muževi jedan po jedan i izbor je pao+ na Akana, sina Karmija, sina Zabdija, sina Zerahova, iz plemena Judina. 19 Jošua je tada rekao Akanu: “Sine moj, molim te, daj slavu Jehovi, Bogu Izraelovu+ i priznaj mu grijeh svoj!+ Reci mi,+ molim te, što si učinio! Ne krij+ to od mene!”

20 I Akan je odgovorio Jošui: “Zaista, ja sam zgriješio Jehovi, Bogu Izraelovu.+ Evo što sam učinio. 21 Kad sam među plijenom ugledao+ lijepi skupocjeni ogrtač iz Šinara,+ dvjesto šekela* srebra i jednu zlatnu polugu, pedeset šekela tešku, poželio sam ih+ i uzeo.+ Eno, skrivene su u zemlji usred moga šatora, a srebrni je novac odozdo.”+

22 I Jošua je odmah uputio ljude, koji su otrčali u šator, i gle, sve je bilo skriveno u njegovu šatoru, a srebrni novac bio je odozdo. 23 I uzevši sve što je bilo usred šatora, odnijeli su to Jošui i svim sinovima Izraelovim i prostrli pred Jehovu. 24 Tada su Jošua i sav Izrael s njim uzeli Akana,+ sina Zerahova, srebro, skupocjeni ogrtač i zlatnu polugu,+ sinove njegove, kćeri njegove, goveda njegova, magarce njegove, sitnu stoku njegovu, šator njegov i sve što je bilo njegovo, pa su ih izveli u dolinu Akor.+ 25 Tamo je Jošua rekao: “Zašto si na nas navukao osudu?+ Jehova će danas osudu svaliti na tebe.” Tada ih je sav Izrael kamenovao,+ a zatim su ih spalili vatrom.+ Tako su ih zasuli kamenjem. 26 Nabacali su na njega veliku gomilu kamenja, koja stoji do današnjega dana.+ Tako se Jehova odvratio od žestokoga gnjeva svojega.+ Zato je ona dolina dobila ime Akor,*+ koje nosi sve do današnjega dana.

8 Tada je Jehova rekao Jošui: “Ne boj se i ne plaši se!+ Uzmi sa sobom sve ratnike, pa ustani i idi na Aj! Evo, dajem ti u ruke kralja ajskoga i narod njegov, grad njegov i zemlju njegovu.+ 2 Učini s Ajem i kraljem njegovim kao što si učinio i s Jerihonom i s kraljem njegovim!+ Samo plijen i stoku slobodno uzmite sebi.+ Postavi zasjedu gradu s leđa!”+

3 I tako su Jošua i svi ratnici+ ustali da idu na Aj. I Jošua je odabrao trideset tisuća ljudi, hrabrih junaka,+ i poslao ih noću, 4 te im je zapovjedio: “Evo, vi se postavite u zasjedu+ gradu s leđa! Ne idite predaleko od grada, i budite svi spremni! 5 A ja i sav narod koji je sa mnom približit ćemo se gradu. I ako oni iziđu na nas kao i prvi put,+ mi ćemo se dati u bijeg pred njima. 6 A oni će izaći i goniti nas dok ih ne odvučemo od grada, jer će reći: ‘Bježe pred nama kao i prvi put!’+ A mi ćemo bježati pred njima. 7 Tada se vi dignite iz zasjede i zauzmite grad, i Jehova, Bog vaš, predat će vam ga u ruke!+ 8 Čim osvojite grad, zapalite ga!+ Učinite po riječi Jehovinoj! Eto, to je zapovijed koju vam dajem.”+

9 Potom ih je Jošua otpustio i oni su se uputili na mjesto gdje su se trebali postaviti u zasjedu, te su se utaborili između Betela i Aja, zapadno od Aja. A Jošua je tu noć proveo među narodom.

10 Sljedećeg jutra Jošua je rano ustao,+ izvršio smotru naroda i zajedno sa starješinama Izraelovim krenuo pred narodom prema Aju. 11 I svi ratnici+ koji su bili s njim pošli su da se primaknu gradu sprijeda. Utaborili su se sjeverno od Aja, tako da je između njih i Aja bila dolina. 12 A u međuvremenu je Jošua uzeo oko pet tisuća ljudi i namjestio ih u zasjedu+ između Betela+ i Aja, zapadno od grada. 13 Tako su glavni tabor postavili sjeverno od grada,+ a oni koji su bili u pozadini utaborili su se zapadno od grada.+ I Jošua je te noći pošao prema sredini doline.

14 I čim je ajski kralj to vidio, ljudi iz grada požurili su, rano ustavši, te je on sa svim svojim narodom u dogovoreno vrijeme krenuo da se sukobi s Izraelom ispred puste ravnice. A on nije znao da je iza grada postavljena zasjeda.+ 15 A Jošua i sav Izrael stali su pred njima bježati prema pustinji+ kao da su potučeni.+ 16 Tada je bio pozvan sav narod iz grada da krene za njima u potjeru. I tako su se, goneći Jošuu, udaljili od grada.+ 17 U Aju i Betelu nije ostalo čovjeka koji nije krenuo za Izraelcima. Tako su, goneći Izraelce, ostavili grad širom otvoren.

18 Jehova je tada rekao Jošui: “Koplje što ti je u ruci pruži prema Aju,+ jer ga dajem tebi u ruke!”+ I Jošua je prema gradu pružio koplje što mu je bilo u ruci. 19 I zasjeda se odmah podigla sa svoga mjesta i počela trčati čim je on ispružio ruku. I tako su ušli u grad, osvojili ga+ i odmah zapalili.+

20 Kad su se Ajani obazreli, gle, dim se iz grada dizao prema nebu, i više nisu mogli pobjeći ni amo ni tamo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema svojim progoniteljima. 21 I kad su Jošua i sav Izrael vidjeli da je zasjeda+ osvojila grad i da se diže dim iz grada, okrenuli su se i udarili na Ajane. 22 A i oni što su zauzeli grad krenuli su prema njima, tako da su se Ajani našli opkoljeni Izraelcima, koji su im bili i s jedne i s druge strane. I tako su ih potukli da nitko nije preživio niti utekao.+ 23 A kralja+ ajskoga uhvatili su živog i doveli ga k Jošui.

24 I Izrael je pobio sve stanovnike Aja u polju, u pustinji u koju su ih gonili. Padali su od oštrice mača, dok svi nisu izginuli. Potom se sav Izrael vratio u Aj i sve u njemu pobio oštricom mača. 25 Toga je dana izginulo dvanaest tisuća ljudi, muškaraca i žena, svi ljudi iz Aja. 26 I Jošua nije spuštao ispruženu ruku u kojoj je držao koplje+ sve dok svi stanovnici Aja nisu bili pobijeni.*+ 27 Samo su stoku i plijen iz toga grada Izraelci uzeli sebi, prema riječi Jehovinoj koju je zapovjedio Jošui.+

28 Potom je Jošua spalio Aj tako da je od njega za vijeke ostalo samo brdo ruševina,+ pustoš sve do danas. 29 A kralja je ajskoga+ objesio na stup do večeri.+ A kad je sunce zalazilo, po Jošuinoj su zapovijedi njegovo truplo+ skinuli sa stupa i bacili pred gradska vrata, te na njega nabacali veliku gomilu kamenja, koja stoji do danas.

30 Tada je Jošua na gori Ebalu+ sagradio Jehovi, Bogu Izraelovu, žrtvenik+ 31 kako je Mojsije, sluga Jehovin, i zapovjedio sinovima Izraelovim i kako je napisano u knjizi zakona+ Mojsijeva: “Žrtvenik od cijeloga kamenja, koje željeznim alatom nije bilo obrađivano.”+ Na njemu su tada prinijeli žrtve paljenice Jehovi i žrtvovali žrtve zajedništva.+

32 Tu je on na kamenju prepisao+ zakon Mojsijev, što ga je on bio napisao pred sinovima Izraelovim.+ 33 Sav Izrael i starješine njegove,+ upravitelji i suci njegovi stajali su s obje strane kovčega pred svećenicima levitskim,+ koji su nosili kovčeg saveza Jehovina+ — kako došljaci tako i rođeni Izraelci+ — jedna polovina pred gorom Gerizimom,+ a druga polovina pred gorom Ebalom,+ kako je Mojsije, sluga Jehovin, i zapovjedio,+ da bi se najprije blagoslovio+ narod izraelski. 34 Tada je naglas pročitao sve riječi zakona+ — blagoslove+ i prokletstva+ — sve kako je napisano u knjizi zakona. 35 Nije bilo nijedne riječi od svega što je Mojsije zapovjedio, da je Jošua nije naglas pročitao pred cijelom zajednicom* izraelskom,+ i pred ženama,+ djecom+ i došljacima+ koji su išli s njima.

9 Kad su to čuli svi kraljevi+ koji su bili s ove strane Jordana u brdima, u Šefeli,* duž čitave obale Velikoga mora*+ i pod Libanonom+ — Hetiti,+ Amorejci, Kanaanci,+ Perižani,+ Hivijci i Jebusejci+ — 2 udružili su se da svi zajedno krenu u rat protiv Jošue i Izraela.+

3 I stanovnici Gibeona+ čuli su što je Jošua učinio Jerihonu+ i Aju.+ 4 Stoga su se mudro+ dosjetili što da učine. Otišli su i prikupili sebi hrane, uzeli istrošene vreće za svoje magarce, istrošene vinske mjehove koji su bili proderani pa zakrpani,+ 5 obuli su iznošene i pokrpane sandale, obukli iznošene haljine, a sav kruh što su ga ponijeli bio je suh i razdrobljen. 6 Potom su došli k Jošui u tabor u Gilgal+ i rekli njemu i muževima izraelskim: “Dolazimo iz daleke zemlje. Sklopite savez+ s nama!” 7 No Izraelci su rekli tim Hivijcima:+ “Možda živite negdje blizu nas. Kako ćemo onda sklopiti savez s vama?”+ 8 Nato su oni odgovorili Jošui: “Tvoje smo sluge.”+

A Jošua ih je upitao: “Tko ste i odakle dolazite?” 9 Odgovorili su mu: “Iz zemlje vrlo daleke+ dolaze sluge tvoje zbog imena+ Jehove, Boga tvojega. Jer čuli smo za slavu njegovu, za sve što je učinio u Egiptu+ 10 i za sve što je učinio dvojici kraljeva amorejskih koji su bili s one strane Jordana — Sihonu,+ kralju hešbonskom, i Ogu,+ kralju bašanskom, koji je bio u Aštarotu.+ 11 Tada su nam starješine naše i svi stanovnici zemlje naše ovako rekli:+ ‘Uzmite sebi hrane za put, pa im pođite u susret i recite im: “Vaše smo sluge.+ Sklopite savez s nama!”’+ 12 Ovaj kruh naš bio je vruć kad smo ga iz domova svojih ponijeli na put, onoga dana kad smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.+ 13 A ovo su vinski mjehovi koje smo nove napunili, a sad su, evo, proderani.+ A i ove haljine i sandale naše istrošile su se od daleka puta.”

14 Tada su Izraelci uzeli nešto od hrane njihove da to provjere, a Jehovu nisu pitali za savjet.+ 15 I Jošua je učinio mir s njima+ i sklopio savez da će ih ostaviti na životu, a poglavari+ zajednice zakleli su im se.+

16 No poslije tri dana, nakon što su s njima sklopili savez, čuli su da su im to susjedi i da žive u njihovoj blizini. 17 Tako su trećega dana sinovi Izraelovi krenuli i došli u njihove gradove — a njihovi su gradovi bili Gibeon,+ Kefira,+ Beerot+ i Kirijat-Jearim.+ 18 No sinovi ih Izraelovi nisu napali, jer su im se poglavari zajednice bili zakleli+ Jehovom, Bogom Izraelovim.+ I sav je narod počeo gunđati protiv poglavara.+ 19 Tada su svi poglavari rekli čitavoj zajednici: “Mi smo im se zakleli Jehovom, Bogom Izraelovim, i zato ih sada ne smijemo dirati.+ 20 Ovako ćemo im učiniti kad ih već ostavljamo na životu, da nas ne stigne gnjev Božji zbog zakletve kojom smo im se zakleli.”+ 21 Stoga smo im mi, poglavari, rekli: “Neka ostanu na životu, pa neka sijeku drva i donose vodu za svu zajednicu,+ kako smo im i obećali.”+

22 Jošua ih je potom pozvao i rekao im: “Zašto ste nas prevarili, rekavši: ‘Živimo vrlo daleko od vas’,+ a živite među nama?+ 23 Zato, sada, neka ste proklet+ narod! Dovijeka ćete biti robovi+ i sjeći drva i donositi vodu za dom Boga mojega.”+ 24 A oni su odgovorili Jošui: “Sluge su tvoje mnogo toga čule o tome kako je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio Mojsiju, sluzi svojemu, da vam preda svu ovu zemlju i da pred vama istrijebi sve stanovnike ove zemlje,+ pa smo se zbog vas jako uplašili za duše svoje.+ Zato smo to učinili.+ 25 I sada smo, evo, u tvojim rukama. Učini s nama što misliš da je dobro i pravo.”+ 26 I on im je tako i učinio, i izbavio ih je iz ruku sinova Izraelovih, te ih nisu pobili.+ 27 Toga je dana Jošua odredio+ da sijeku drva i donose vodu za zajednicu+ i za žrtvenik Jehovin na mjestu koje On odabere.+ To oni i čine sve do danas.

10 A kad je Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, čuo da je Jošua osvojio Aj+ i uništio ga,*+ da je isto što je učinio s Jerihonom+ i kraljem njegovim+ učinio i s Ajem i kraljem njegovim,+ te da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izraelom+ pa žive među njima, 2 jako se uplašio,+ jer je Gibeon bio veliki grad, kao kakav kraljevski grad, i jer je bio veći od Aja,+ a svi muškarci njegovi bili su junaci. 3 Stoga je Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski,+ ovako poručio Hohamu, kralju hebronskom,+ Piramu, kralju jarmutskom,+ Jafiji, kralju lakiškom+ i Debiru, kralju eglonskom:+ 4 “Dođite k meni i pomozite mi, pa da udarimo na Gibeon jer je sklopio mir s Jošuom i sa sinovima Izraelovim!”+ 5 Tako su se okupili i krenuli, pet kraljeva amorejskih:+ kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiški i kralj eglonski, oni i sva vojska njihova, te su se utaborili pod Gibeonom i napali ga.

6 Tada su ljudi iz Gibeona poručili Jošui u tabor u Gilgal:+ “Nemoj uskratiti pomoć robovima svojim!+ Brzo dođi, spasi nas i pomozi nam, jer su se protiv nas skupili svi kraljevi amorejski koji žive u brdima!” 7 I Jošua je krenuo iz Gilgala, on i s njim svi ratnici+ i svi hrabri junaci.+

8 A Jehova je rekao Jošui: “Ne boj ih se,+ jer ih dajem tebi u ruke!+ Nijedan čovjek njihov neće se održati pred tobom.”+ 9 I Jošua ih je napao iznenada, pošto je svu noć išao iz Gilgala. 10 I Jehova ih je smeo pred Izraelom,+ tako da su ih kod Gibeona pobili u pokolju velikome,+ te su ih nastavili goniti putem koji se penje prema Bet-Horonu. Tukli su ih sve do Azeke+ i Makede.+ 11 I dok su bježali pred Izraelom niz brdo bethoronsko, Jehova je s neba na njih sipao krupnu tuču+ sve do Azeke, tako da su izginuli. I više ih je izginulo od tuče nego što su ih sinovi Izraelovi pobili mačem.

12 Tada se Jošua obratio Jehovi — onoga dana kad je Jehova Amorejce predao sinovima Izraelovim — te je pred Izraelcima povikao:

13 I sunce je stalo, a mjesec se zaustavio dok se narod nije osvetio neprijateljima svojim.+ Ne piše li to u knjizi Jašarovoj?*+ I sunce je stajalo nasred neba i skoro cijeli dan nije pohitjelo da zađe.+ 14 Nije bilo takvog dana ni prije ni poslije da bi Jehova tako poslušao glas ljudski,+ jer se Jehova borio za Izraela.+

15 Potom se Jošua i sav Izrael s njim vratio u tabor u Gilgal.+

16 A dok se sve to zbivalo, pet je kraljeva pobjeglo+ i sakrilo se u pećini kod Makede.+ 17 A Jošui je bilo dojavljeno: “Pronašli su petoricu kraljeva kako se kriju u pećini kod Makede.”+ 18 Tada je Jošua rekao: “Navaljajte veliko kamenje na ulaz u pećinu i postavite ljude da ih čuvaju! 19 A vi ne stojte! Gonite neprijatelje svoje i tucite ih s leđa!+ Ne dajte im da uđu u svoje gradove, jer ih Jehova, Bog vaš, daje u vaše ruke!”+

20 A kad su ih Jošua i sinovi Izraelovi dokraja pobili u pokolju vrlo velikom, kad su svi izginuli,+ a oni koji su uspjeli preživjeti pobjegli i ušli u utvrđene gradove,+ 21 sav se narod sretno vratio k Jošui u tabor u Makedi. I nitko se više nije usudio ni ružnu riječ reći protiv sinova Izraelovih.+ 22 Tada je Jošua rekao: “Otvorite ulaz u pećinu i izvedite preda me onih pet kraljeva iz pećine!” 23 I učinili su tako i izveli su pred njega iz pećine onih pet kraljeva: kralja jeruzalemskog,+ kralja hebronskog,+ kralja jarmutskog, kralja lakiškog+ i kralja eglonskog.+ 24 A kad su te kraljeve izveli pred Jošuu, Jošua je pozvao sve Izraelce, a zapovjednicima vojske koji su ga pratili rekao je: “Pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovih kraljeva!”+ I pristupili su i stali nogama svojim na njihove vratove.+ 25 Tada im je Jošua rekao: “Ne bojte se i ne plašite se!+ Budite hrabri i jaki, jer ovako će Jehova učiniti svim neprijateljima vašim protiv kojih ratujete!”+

26 I udarivši ih, Jošua ih je pogubio, a potom ih je objesio na pet stupova. Na tim su stupovima visjeli do večeri.+ 27 A kad je sunce zalazilo, po Jošuinoj su ih zapovijedi skinuli sa stupova,+ te su ih bacili u pećinu u koju su se bili sakrili. Zatim su na ulaz u pećinu metnuli veliko kamenje, koje ondje stoji i danas.

28 Toga je dana Jošua osvojio Makedu+ i sve u njoj pobio oštricom mača. Kralja je njezina pogubio* zajedno sa svim dušama koje su bile u njoj.+ Nikoga nije ostavio na životu. Tako je s kraljem makedskim+ učinio isto što je učinio i s kraljem jerihonskim.

29 Potom su Jošua i sav Izrael s njim krenuli iz Makede u Libnu. Zatim su napali Libnu.+ 30 I Jehova je i nju i kralja njezina predao u ruke Izraelu, koji ju je pobio oštricom mača — sve duše koje su bile u njoj. Nikoga u njoj nisu ostavili na životu. Tako su s kraljem njezinim učinili isto što su učinili i s kraljem jerihonskim.+

31 Zatim su Jošua i sav Izrael s njim krenuli iz Libne u Lakiš.+ Utaborili su se pod njim, a onda su ga napali. 32 I Jehova je Lakiš dao Izraelu u ruke, tako da su ga drugoga dana osvojili, te su ga pobili oštricom mača — sve duše što su bile u njemu+ — isto onako kako su učinili i s Libnom.

33 Tada je Horam, kralj gezerski,+ došao da pomogne Lakišu, ali Jošua je pobio njega i narod njegov, tako da nitko od njih nije ostao na životu.+

34 Potom su Jošua i sav Izrael s njim krenuli iz Lakiša u Eglon.+ Utaborili su se pod njim, a onda su ga napali. 35 Toga su ga dana osvojili i sve u njemu pobili oštricom mača. Sve duše koje su bile u njemu toga su dana pogubili, isto onako kako su učinili i s Lakišem.+

36 Potom su Jošua i sav Izrael s njim otišli iz Eglona u Hebron+ i stali ga napadati. 37 Osvojili su ga te su ga pobili oštricom mača — kralja njegova, sve okolne gradove njegove i sve duše koje su bile ondje. Nikoga nije ostavio na životu, učinio je s njim isto onako kako je učinio i s Eglonom. Tako je pobio čitav grad, sve duše koje su bile u njemu.+

38 Na koncu je Jošua i sav Izrael s njim krenuo na Debir+ i stao ga napadati. 39 Porazio je grad i kralja njegova i sve okolne gradove njegove, i pobio ih je oštricom mača — pogubio je sve duše koje su bile u njemu.+ Nikoga nije ostavio na životu.+ S Debirom i kraljem njegovim učinio je isto što je učinio i s Hebronom, te isto što je učinio s Libnom i kraljem njezinim.+

40 I Jošua je pobio sve što je bilo u zemlji — u brdima,+ u Negebu,+ u Šefeli*+ i po obroncima brda,+ a i sve kraljeve njihove. Nikoga nije ostavio na životu. Sve što je disalo+ pobio je,+ kako je Jehova, Bog Izraelov, i zapovjedio.+ 41 Jošua je pobio sve, osvojivši područje od Kadeš-Barnee+ do Gaze,+ sav kraj gošenski+ i sve krajeve do Gibeona.+ 42 Sve je te kraljeve i zemlju njihovu Jošua pokorio u jednom pohodu,+ jer se Jehova, Bog Izraelov, borio za Izraela.+ 43 Potom su se Jošua i sav Izrael s njim vratili u tabor u Gilgal.+

11 A kad je to čuo Jabin, kralj hasorski, poslao je glasnike madonskome+ kralju Jobabu, kralju šimronskom, kralju akšafskom,+ 2 kraljevima u brdima na sjeveru i u pustim ravnicama južno od Kinereta,+ u Šefeli+ i u brdima kod Dora+ na zapadu, 3 Kanaancima+ na istoku i zapadu, Amorejcima,+ Hetitima,+ Perižanima,+ Jebusejcima+ u brdima i Hivijcima+ u podnožju Hermona+ u zemlji Mispi.+ 4 I svi su oni krenuli sa svojim vojskama, s mnoštvom kojega je bilo mnogo kao pijeska na obali morskoj,+ te s vrlo mnogo konja+ i bojnih kola. 5 Potom su se ti kraljevi prema svome dogovoru sastali te su se zajednički utaborili kod voda meromskih da se bore s Izraelom.+

6 Tada je Jehova rekao Jošui: “Ne boj ih se,+ jer sutra u ovo doba sve ću predati Izraelu da ih pobije! Konjima njihovim prereži tetive na nogama,+ a kola njihova u vatri spali!”+ 7 I Jošua i svi ratnici s njim iznenada su došli na njih kod voda meromskih i napali ih. 8 I Jehova ih je dao Izraelu u ruke,+ te su ih tukli i gonili sve do mnogoljudnog Sidona+ i Misrefot-Majima+ te do ravnice Mispe+ na istoku. Potukli su ih tako da nikoga od njih nisu ostavili na životu.+ 9 Potom im je Jošua učinio ono što mu je Jehova zapovjedio: konjima je njihovim presjekao tetive na nogama,+ a kola je njihova spalio u vatri.+

10 Povrh toga, Jošua se u to vrijeme vratio+ te je osvojio Hasor,+ a kralja je njegova pogubio mačem,+ jer je Hasor prije bio glava svim tim kraljevstvima. 11 Sve duše koje su u njemu bile pobili su oštricom mača, sve su ih pogubili.*+ Nije ostalo ništa što diše.+ Potom je on Hasor spalio vatrom. 12 Tako je Jošua osvojio i pobio oštricom mača sve gradove onih kraljeva i sve kraljeve njihove.+ Sve je pogubio,+ kako je Mojsije, sluga Jehovin, i zapovjedio.+ 13 Ali Izraelci nisu spalili nijedan grad koji je stajao sam na svojoj uzvišici, izuzev Hasora koji je spalio Jošua. 14 A sav plijen iz tih gradova i svu stoku sinovi su Izraelovi uzeli sebi.+ No sve ljude pobili su oštricom mača, tako da su ih istrijebili.+ Nikoga nisu ostavili na životu.+ 15 Ono što je Jehova zapovjedio Mojsiju, sluzi svojemu, to je Mojsije zapovjedio Jošui,+ a Jošua je to učinio. Neizvršenom nije ostavio niti jednu jedinu riječ od svega onoga što je Jehova zapovjedio Mojsiju.+

16 Tako je Jošua zauzeo svu tu zemlju, brda, sav Negeb,+ sav kraj gošenski,+ Šefelu,+ Arabu+ te brda izraelska i Šefelu njihovu,+ 17 od gore Halaka,+ koja se diže prema Seiru,+ pa sve do Baal-Gada+ u ravnici libanonskoj u podnožju gore Hermona,+ a sve je njihove kraljeve potukao i zarobio te ih je pogubio.+ 18 Dugo je vremena Jošua vodio rat sa svim tim kraljevima. 19 I nije bilo nijednoga grada koji je sklopio mir sa sinovima Izraelovim, osim Hivijaca+ koji su živjeli u Gibeonu.+ Sve druge zauzeli su ratom,+ 20 jer Jehova je dao da im otvrdnu srca+ i da objave rat Izraelu, da bi ih mogao pobiti i da za njih ne bi bilo milosti,+ nego da ih istrijebi. Učinili su kako je Jehova i zapovjedio Mojsiju.+

21 U to je vrijeme Jošua izašao te je istrijebio i Anakovce+ koji su živjeli u brdima, u Hebronu, u Debiru, u Anabu,+ u svim brdima Judinim i u svim brdima Izraelovim.+ Jošua ih je zatro* zajedno s gradovima njihovim.+ 22 Nijedan Anakovac nije ostao u zemlji sinova Izraelovih. Ostalo ih je+ samo u Gazi,+ Gatu+ i Ašdodu.+ 23 Tako je Jošua zauzeo svu zemlju, kako je Jehova bio zapovjedio Mojsiju.+ Potom ju je Jošua dao u nasljedstvo Izraelu po plemenima njegovim, svakome njegov dio.+ I zemlja je počinula od rata.+

12 Ovo su kraljevi one zemlje koje su sinovi Izraelovi porazili i čiju su zemlju zauzeli s istočne strane Jordana,+ od doline* Arnona+ pa sve do gore Hermona+ i svu Arabu+ prema istoku: 2 Sihon,+ kralj amorejski, koji je živio u Hešbonu.+ Njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera,+ koji leži na rubu doline Arnona,+ te sredinom doline i polovinom Gileada sve do doline Jaboka,+ koji je granica prema sinovima Amonovim, 3 zatim Arabom+ na istočnoj strani, do Kineretskog mora,*+ te njenom istočnom stranom do mora Arabe, ili Slanog mora,+ u smjeru Bet-Ješimota+ i prema jugu sve do obronaka Pisge.+

4 I područje koje je pripadalo Ogu,+ kralju bašanskom, preostalom od Refaimaca,+ koji je živio u Aštarotu+ i Edreju,+ 5 i koji je vladao gorom Hermonom,+ Salekom i svim Bašanom+ sve do granice s Gešurcima+ i Maakaćanima,+ te polovinom Gileada do područja koje je pripadalo Sihonu,+ kralju hešbonskom.+

6 Njih su porazili Mojsije, sluga Jehovin, i sinovi Izraelovi.+ Potom je Mojsije, sluga Jehovin, njihovu zemlju dao u posjed Rubenovcima,+ Gadovcima+ i polovini plemena Manašeova.+

7 A ovo su kraljevi zemaljski koje su Jošua i sinovi Izraelovi porazili na zapadnoj strani Jordana, od Baal-Gada+ u ravnici libanonskoj+ pa do gore Halaka,+ koja se diže prema Seiru,+ nakon čega je Jošua tu zemlju dao u posjed plemenima Izraelovim, svakome njegov dio,+ 8 u brdima, u Šefeli, u Arabi, po obroncima brda, u pustinji i u Negebu+ — zemlju Hetita, Amorejaca+ i Kanaanaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca:+

13 Jošua je već bio star i u poodmaklim godinama.+ Stoga mu je Jehova rekao: “Ti si ostario i zašao u godine, a još je mnogo zemlje ostalo neosvojeno.+ 2 Ovo je zemlja što je još ostala:+ svi krajevi filistejski+ i svi gešurski+ 3 (od rukavca nilskog koji je pred Egiptom pa sve do granice ekronske na sjeveru,+ sve se to računalo kao područje kanaansko);+ područje pet filistejskih knezova-saveznika,+ onih iz Gaze,+ Ašdoda,+ Aškelona,+ Gata+ i Ekrona;+ zatim područje Avimaca.+ 4 Na jugu sva zemlja kanaanska; i Meara, koja pripada Sidoncima,+ sve do Afeka, do granice amorejske; 5 i zemlja Gebaljana+ i sav Libanon prema istoku, od Baal-Gada+ u podnožju gore Hermona sve do ulaza u Hamat;+ 6 svi koji žive u brdima, od Libanona+ do Misrefot-Majima,+ svi Sidonci.+ Ja ću ih protjerati pred sinovima Izraelovim.+ Samo razdijeli tu zemlju Izraelu u nasljedstvo, kao što sam ti zapovjedio!+ 7 Razdijeli sada tu zemlju u nasljedstvo među devet plemena i polovinu plemena Manašeova!”+

8 A druga polovina plemena, a s njom i Rubenovci i Gadovci, dobili su svoje nasljedstvo koje im je Mojsije dao na istočnoj strani Jordana, upravo onako kako im ga je dodijelio Mojsije, sluga Jehovin:+ 9 zemlju koja se proteže od Aroera,+ koji leži na rubu doline Arnona,+ grad koji je usred doline i svu visoravan medepsku+ do Dibona;+ 10 sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hešbonu, sve do granice sinova Amonovih;+ 11 Gilead i područje koje je pripadalo Gešurcima+ i Maakaćanima, svu goru Hermon+ i sav Bašan+ do Saleke;+ 12 cijelo kraljevstvo bašanskoga kralja Oga,+ koji je vladao u Aštarotu i u Edreju+ — on je posljednji preostao od Refaimaca.+ Njih je Mojsije porazio i protjerao.+ 13 Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali+ Gešurce i Maakaćane, pa tako stanovnici Gešura+ i Maakata žive među sinovima Izraelovim sve do danas.

14 Samo plemenu Levijevu nije dao nasljedstva.+ Žrtve paljene+ Jehovi, Bogu Izraelovu, njihovo su nasljedstvo,+ kako im je i obećao.+

15 I Mojsije je dao nasljedstvo plemenu sinova Rubenovih, po porodicama njegovim, 16 te su dobili područje od Aroera,+ koji leži na rubu doline Arnona, grad koji je usred doline i svu visoravan medepsku;+ 17 Hešbon+ sa svim okolnim gradovima njegovim+ koji su na visoravni: Dibon,+ Bamot-Baal,+ Bet-Baal-Meon,+ 18 Jahas,+ Kedemot,+ Mefaat,+ 19 Kirijatajim,+ Sibmu,+ Seret-Šahar u gori iznad doline, 20 Bet-Peor, obronke Pisge,+ Bet-Ješimot,+ 21 sve gradove na visoravni+ i cijelo kraljevstvo Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hešbonu,+ i kojeg je Mojsije porazio+ kao i poglavare midjanske — Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu+ — knezove Sihonove, koji su živjeli u toj zemlji. 22 I vrača+ Bileama, sina Beorova,+ sinovi su Izraelovi ubili mačem zajedno s ostalima koje su pobili. 23 A Jordan je postao granica sinova Rubenovih. To je područje nasljedstvo sinova Rubenovih+ po porodicama njihovim, s gradovima i okolnim mjestima njihovim.

24 Mojsije je dao nasljedstvo i plemenu Gadovu, sinovima Gadovim po porodicama njihovim,+ 25 i oni su dobili ovo područje: Jazer,+ sve gradove gileadske,+ polovinu zemlje sinova Amonovih+ sve do Aroera,+ koji je prema Rabi;+ 26 područje od Hešbona+ do Ramat-Mispe i Betonima i od Mahanajima+ do granice debirske;+ 27 a u dolini Bet-Haram,+ Bet-Nimru,+ Sukot+ i Safon, ostali dio kraljevstva Sihona, kralja hešbonskoga.+ Jordan je omeđivao to područje sve do kraja Kineretskoga mora.+ Granica je išla istočnom stranom Jordana. 28 To je nasljedstvo sinova Gadovih+ po porodicama njihovim, s gradovima i okolnim mjestima njihovim.

29 Mojsije je dao nasljedstvo i polovini plemena Manašeova, i ono je pripalo polovini plemena sinova Manašeovih, po porodicama njihovim.+ 30 Dobili su područje koje se proteže od Mahanajima,+ sav Bašan, cijelo kraljevstvo Oga, kralja bašanskog,+ sva bašanska sela Jairova u kojima se živjelo pod šatorima,+ šezdeset gradova. 31 A polovina Gileada, Aštarot+ i Edrej,+ gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, pripali su sinovima Makira,+ sina Manašeova, i to polovini sinova Makirovih po porodicama njihovim.

32 To im je Mojsije predao u nasljedstvo kad su bili u pustari, u ravnicama moapskim na istočnoj strani Jordana, nasuprot Jerihonu.+

33 A plemenu Levijevu Mojsije nije dao nasljedstva.+ Jehova, Bog Izraelov, njihovo je nasljedstvo, kako im je i obećao.+

14 Ovo je što su sinovi Izraelovi primili kao nasljedstvo u zemlji kanaanskoj,+ što su im predali u nasljedstvo svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavari rodova izraelskih plemena.+ 2 Ždrijebom su razdijelili nasljedstvo,+ kako je Jehova i zapovjedio preko Mojsija, među devet i pol plemena.+ 3 Jer Mojsije je već prije odredio nasljedstvo za dva i pol plemena s druge strane Jordana.+ No plemenu Levijevu nije dao nasljedstva među njima.+ 4 A od sinova Josipovih postala su dva plemena+ — Manaše+ i Efrajim.+ A plemenu Levijevu nije u zemlji dano nikakvo nasljedstvo, osim gradova+ za prebivanje i okolnih pašnjaka za njihovu stoku i za svu imovinu njihovu.+ 5 Kako je Jehova zapovjedio Mojsiju, tako su sinovi Izraelovi i učinili te su razdijelili zemlju.

6 Tada su sinovi Judini pristupili k Jošui u Gilgalu,+ a Kaleb,+ sin Jefunea Kenazovca,+ rekao mu je: “Ti dobro znaš što je u Kadeš-Barnei+ Jehova rekao+ Mojsiju, čovjeku Božjem,+ za mene i za tebe. 7 Bilo mi je četrdeset godina kad me Mojsije, sluga Jehovin, poslao iz Kadeš-Barnee da izvidim zemlju,+ i ja sam ga o svemu što sam vidio izvijestio kako mi je srce govorilo.+ 8 A braća koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda.+ Ali ja sam u svemu slušao Jehovu, Boga svojega.+ 9 Zato se Mojsije toga dana zakleo: ‘Zemlja na koju je stupila noga tvoja+ pripast će tebi i sinovima tvojim u trajno nasljedstvo, jer si u svemu slušao Jehovu, Boga mojega.’+ 10 I Jehova me, evo, sačuvao na životu,+ kako je i obećao.+ Već je prošlo četrdeset i pet godina otkad je Jehova to obećao Mojsiju, dok je Izrael još išao po pustinji,+ i danas, evo, imam osamdeset i pet godina. 11 No i danas sam još jak kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu.+ Kako sam onda imao snage, tako i danas imam snage za rat, da odem i da se vratim.+ 12 Zato mi sada daj ova brda, za koja je Jehova i dao obećanje onoga dana,+ jer si sam čuo onoga dana da su tamo Anakovci+ i veliki utvrđeni gradovi.+ Sigurno će Jehova biti sa mnom+ i protjerat ću ih. Jehova je i obećao da će tako biti.”+

13 Tada je Jošua blagoslovio Kaleba, sina Jefuneova, i dao mu je Hebron u nasljedstvo.+ 14 Zato sve do danas Hebron pripada Kalebu, sinu Jefunea Kenazovca, kao nasljedstvo, jer je u svemu slušao Jehovu, Boga Izraelova.+ 15 A Hebron se prije zvao Kirijat-Arba+ (a Arba+ je bio velik čovjek među Anakovcima). I zemlja je počinula od rata.+

15 Dio što je ždrijebom pripao+ plemenu sinova Judinih po porodicama njihovim išao je do granice edomske,+ po pustinji Zinu+ i do Negeba+ na njegovom južnom kraju. 2 A južna im je granica išla od kraja Slanoga mora,+ od njegova južnog kraja. 3 Odande je izlazila južno na uspon Akrabim.+ Zatim je išla do Zina,+ nakon čega je s juga išla gore do Kadeš-Barnee,+ pa je išla do Hesrona, a onda je išla gore do Adara i zaokretala prema Karki. 4 Potom je išla do Asmona+ i izlazila u dolinu Egipta.+ Na kraju je izbijala na more. To im je bila južna granica.

5 Istočna je granica bilo Slano more sve do ušća Jordana, a sjeverna je granica počinjala pri sjevernom kraju mora kod ušća Jordana.+ 6 Ta je granica išla gore do Bet-Hogle+ i prolazila je sjeverno od Bet-Arabe.+ Potom je granica išla gore do kamena Bohana,+ sina Rubenova. 7 Granica je zatim išla gore do Debira koji leži u dolini Akor,+ pa je zaokretala na sjever prema Gilgalu,+ koji leži ispred uspona Adumima, južno od riječne doline. Dalje je granica išla prema vodama En-Šemeša+ i dopirala je do En-Rogela.+ 8 Odatle je granica išla gore do doline sina Hinomova,+ do jebusejskog+ obronka na jugu, to jest do Jeruzalema.+ Potom se granica uspinjala do vrha gore koja gleda na dolinu Hinom sa zapada, a ta se gora nalazi na sjevernom kraju doline refaimske.+ 9 Granica je išla s vrha gore k Neftoahu, gdje izvire voda,+ te je izlazila na gradove na gori Efronu. Granica je išla do Baale+ (to jest do Kirijat-Jearima).+ 10 Kod Baale je granica zaokretala na zapad prema gori Seiru i išla je do sjevernog obronka gore Jearima, to jest do Kesalona. Potom je išla dolje do Bet-Šemeša+ i dalje do Timne.+ 11 Odatle je granica izlazila na sjeverni obronak Ekrona.+ Zatim se pružala prema Šikeronu, potom je išla do gore Baale, a onda je izlazila na Jabneel. Na kraju je izbijala na more.

12 Zapadna granica bila je obala Velikoga mora.*+ To je bila granica sinova Judinih unaokolo, po porodicama njihovim.

13 A Kalebu,+ sinu Jefuneovu, dao je dio među sinovima Judinim, kako je Jehova i zapovjedio Jošui, naime Kirijat-Arbu (a Arba je bio otac Anakov), to jest Hebron.+ 14 Odande je Kaleb protjerao tri sina Anakova:+ Šešaja,+ Ahimana i Talmaja,+ potomke Anakove.+ 15 Odatle je krenuo na stanovnike Debira.+ (A Debir se prije zvao Kirijat-Sefer.)+ 16 Tada je Kaleb rekao: “Onome tko udari na Kirijat-Sefer i osvoji ga dat ću svoju kćer Aksu+ za ženu.” 17 I osvojio ga je Otniel,+ sin Kenaza,+ brata Kalebova. I on mu je dao svoju kćer Aksu+ za ženu. 18 I kad je polazila u svoj dom, nagovarala je muža svojega da zatraži polje od oca njezina. I dok je sjedila na magarcu, pljesnula je rukama da dozove oca svojega Kaleba. Nato ju je on upitao: “Što želiš?”+ 19 Ona mu je odgovorila: “Daj mi blagoslov! Kad si mi već dao zemlju na jugu, daj mi i Gulot-Majim!” I on joj je dao Gornji Gulot i Donji Gulot.+

20 To je nasljedstvo+ plemena sinova Judinih+ po porodicama njihovim.

21 Gradovi u rubnom području plemena sinova Judinih prema granici s Edomom+ na jugu bili su: Kabseel,+ Eder, Jagur, 22 Kina, Dimona, Adada, 23 Kedeš, Hasor, Itnan, 24 Zif, Telem,+ Bealot, 25 Hasor-Hadata, Kerijot-Hesron (to jest Hasor), 26 Amam, Šema, Molada,+ 27 Hasar-Gada, Hešmon, Bet-Pelet,+ 28 Hasar-Šual,+ Beer-Šeba,+ Bizjotija, 29 Baala,+ Ijim, Esem,+ 30 Eltolad, Kesil, Horma,+ 31 Siklag,+ Madmana, Sansana, 32 Lebaot, Šilhim, Ajin+ i Rimon+ — ukupno dvadeset i devet gradova s okolnim mjestima.

33 U Šefeli:+ Eštaol,+ Sora,+ Ašna, 34 Zanoah,+ En-Ganim, Tapuah, Enam, 35 Jarmut,+ Adulam,+ Soko,+ Azeka,+ 36 Šaarajim,+ Aditajim, Gedera i Gederotajim — četrnaest gradova s okolnim mjestima.

37 Senan, Hadaša, Migdal-Gad, 38 Dilean, Mispa, Jokteel, 39 Lakiš,+ Boskat,+ Eglon,+ 40 Kabon, Lahmam, Kitliš, 41 Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda+ — šesnaest gradova s okolnim mjestima.

42 Libna,+ Eter,+ Ašan, 43 Iftah, Ašna, Nesib, 44 Keila,+ Akzib,+ Mareša+ — devet gradova s okolnim mjestima.

45 Ekron+ s okolnim gradovima i mjestima. 46 Od Ekrona prema zapadu sve što se nalazi pokraj Ašdoda i okolnih mjesta.

47 Ašdod+ s okolnim gradovima i mjestima. Gaza+ s okolnim gradovima i mjestima, sve do doline Egipta i Velikog mora s obalnim područjem.+

48 A u brdima: Šamir, Jatir,+ Soko, 49 Dana, Kirijat-Sana (to jest Debir), 50 Anab, Eštemo,+ Anim, 51 Gošen,+ Holon i Gilo+ — jedanaest gradova s okolnim mjestima.

52 Arab, Duma, Ešan, 53 Janim, Bet-Tapuah, Afeka, 54 Humta, Kirijat-Arba (to jest Hebron)+ i Sior — devet gradova s okolnim mjestima.

55 Maon,+ Karmel, Zif,+ Juta, 56 Jizreel, Jokdeam, Zanoah, 57 Kajin, Gibea i Timna+ — deset gradova s okolnim mjestima.

58 Halhul, Bet-Sur, Gedor, 59 Maarat, Bet-Anot i Eltekon — šest gradova s okolnim mjestima.

60 Kirijat-Baal+ (to jest Kirijat-Jearim)+ i Raba — dva grada s okolnim mjestima.

61 A u pustinji: Bet-Araba,+ Midin, Sekaka, 62 Nibšan, Grad Soli i En-Gedi+ — šest gradova s okolnim mjestima.

63 A Jebusejce+ koji su živjeli u Jeruzalemu+ sinovi Judini nisu mogli protjerati.+ Stoga Jebusejci žive sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas.

16 Sinovima Josipovim+ ždrijebom je pripao+ dio koji se prostire od Jordana+ kod Jerihona do voda jerihonskih s njihove istočne strane, te preko pustinje koja se diže od Jerihona prema brdima betelskim.+ 2 Od Betela koji je kod Luza+ to se područje pružalo do granice s Arkijcima+ kod Atarota. 3 Potom se spuštalo na zapad do granice s Jafletovcima, sve do pograničnih mjesta Donjeg Bet-Horona+ i Gezera,+ i na kraju je izlazilo na more.+

4 Tako su sinovi Josipovi+ — Manaše i Efrajim+ — zaposjeli zemlju.+ 5 Granica sinova Efrajimovih po porodicama njihovim — granica nasljedstva njihova na istoku — bila je kod Atarot-Adara+ i išla je do Gornjeg Bet-Horona.+ 6 Odande se granica pružala prema moru. Na sjeveru je granica išla do Mikmetata.+ Potom je zaokretala na istok prema Taanat-Šilu, te je išla na istok prema Janoahu. 7 Od Janoaha je išla dolje do Atarota i Naare, sezala je do Jerihona+ i na kraju je izlazila na Jordan. 8 Od Tapuaha+ granica je išla na zapad prema dolini Kane,+ i na kraju je izbijala na more.+ To je nasljedstvo plemena sinova Efrajimovih po porodicama njihovim. 9 A sinovima Efrajimovim pripadali su i neki izdvojeni gradovi+ koji su se nalazili unutar nasljedstva sinova Manašeovih, svi takvi gradovi s okolnim mjestima.

10 Ali nisu protjerali Kanaance+ koji su živjeli u Gezeru.+ Stoga Kanaanci žive među sinovima Efrajimovim sve do danas,+ no primorani su na ropski rad.+

17 Ždrijebom je pripao dio+ i plemenu Manašeovu,+ jer on je bio Josipov prvorođenac,+ to jest Makiru,+ prvorođencu Manašeovu, ocu Gileadovu,+ jer on je bio ratnik.+ Njemu su pripali Gilead+ i Bašan. 2 I ostali sinovi Manašeovi ždrijebom su dobili svoj dio po porodicama svojim: sinovi Abi-Ezerovi,+ sinovi Helekovi,+ sinovi Asrielovi, sinovi Šekemovi,+ sinovi Heferovi i sinovi Šemidini.+ To su sinovi Manašea, sina Josipova, muški potomci po porodicama svojim. 3 A Selofhad,+ sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova, nego samo kćeri. Njihova su imena bila: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.+ 4 One su došle pred svećenika Eleazara,+ pred Jošuu, sina Nunova, i pred poglavare, te su im rekle: “Jehova je Mojsiju zapovjedio da nam se da nasljedstvo među braćom našom.”+ I on im je po zapovijedi Jehovinoj dao nasljedstvo među braćom oca njihova.+

5 Deset je dijelova dopalo Manašeu, povrh zemlje gileadske i bašanske, koje su s druge strane Jordana,+ 6 jer kćeri su Manašeove dobile nasljedstvo među sinovima njegovim, a zemlja gileadska pripala je ostalim sinovima Manašeovim.

7 Granica je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata,+ koji je nasuprot Šekemu,+ a potom je granica zavijala desno prema stanovnicima En-Tapuaha. 8 Kraj oko Tapuaha+ pripao je Manašeu, ali je sam Tapuah na granici Manašeovoj pripao sinovima Efrajimovim. 9 Granica je išla dolje do doline Kane, na jug prema dolini duž koje su se nalazili gradovi+ Efrajimovi što su među gradovima Manašeovim. A Manašeova je granica išla sjeverno od doline, i na kraju je izbijala na more.+ 10 Područje na jugu pripadalo je Efrajimu, a na sjeveru Manašeu, i more mu je bilo granica.+ Na sjeveru je Manaše graničio s Ašerom, a na istoku s Isakarom.

11 A unutar područja Isakara i Ašera Manašeu+ su pripali: Bet-Šean+ s okolnim gradovima, Ibleam+ s okolnim gradovima, stanovnici Dora+ s okolnim gradovima, stanovnici En-Dora+ s okolnim gradovima, stanovnici Taanaka+ s okolnim gradovima i stanovnici Megida+ s okolnim gradovima, tri brda.

12 Ali sinovi Manašeovi nisu mogli osvojiti te gradove,+ nego su se Kanaanci oduprli i ostali su živjeti u toj zemlji.+ 13 No kad su sinovi Izraelovi ojačali,+ natjerali su Kanaance na ropski rad,+ ali ih nisu uspjeli posve protjerati.+

14 A sinovi su Josipovi upitali Jošuu: “Zašto si nam ždrijebom odredio samo jedno nasljedstvo,+ samo jedan dio, kad smo mi brojan narod jer nas Jehova sve do sad blagoslivlja?”+ 15 A Jošua im je odgovorio: “Kad ste brojan narod, idite u šumu i iskrčite sebi zemlju ondje u kraju u kojem žive Perižani+ i Refaimci,+ jer su vam brda efrajimska+ pretijesna.” 16 Nato su sinovi Josipovi odgovorili: “Brda nam nisu dovoljna, a svi Kanaanci koji žive u dolini imaju bojna kola+ sa željeznim oštricama, kako oni koji su u Bet-Šeanu+ i okolnim gradovima tako i oni koji su u dolini jizreelskoj.”+ 17 Tada je Jošua rekao domu Josipovu — Efrajimu i Manašeu: “Brojan ste narod, i veoma ste snažni.+ Ne biste smjeli dobiti samo jedan dio,+ 18 nego će vam pripasti i brda.+ Šumovita su, pa ih iskrčite, i ona će činiti granicu područja vašega. Istjerajte Kanaance premda imaju bojna kola sa željeznim oštricama i premda su jaki!”+

18 Potom se sva zajednica sinova Izraelovih okupila u Šilu.+ Tamo su postavili šator sastanka,+ pošto su pokorili zemlju.+ 2 No među sinovima Izraelovim ostalo je još sedam plemena kojima nije bilo podijeljeno nasljedstvo. 3 Zato je Jošua rekao sinovima Izraelovim: “Dokle ćete oklijevati da pođete i zaposjednete zemlju+ koju vam je dao Jehova, Bog praotaca vaših?+ 4 Izaberite sebi po tri čovjeka iz svakog plemena, a ja ću ih poslati, pa neka ustanu i prođu zemlju i neka je popišu za podjelu nasljedstva, a onda neka se vrate k meni.+ 5 Neka je podijele među sobom na sedam dijelova.+ Juda neka ostane na području svojemu na jugu,+ a dom Josipov neka ostane na području svojemu na sjeveru.+ 6 A vi popišite zemlju i podijelite je na sedam dijelova. A onda popis donesite ovamo k meni, i ja ću ovdje za vas baciti ždrijeb+ pred Jehovom, Bogom našim. 7 Jer sinovi Levijevi nemaju dijela među vama,+ jer je svećeništvo Jehovino njihovo nasljedstvo.+ A Gad, Ruben+ i polovina plemena Manašeova+ primili su svoje nasljedstvo na istočnoj strani Jordana, ono koje im je dao Mojsije, sluga Jehovin.”+

8 I tako su ti ljudi ustali da pođu, a Jošua je njima koji su krenuli popisati zemlju zapovjedio:+ “Idite i prođite zemlju i popišite je, a onda se vratite k meni, i ja ću ovdje u Šilu+ za vas baciti ždrijeb+ pred Jehovom!” 9 I ljudi su otišli, prošli zemljom i sve su gradove upisali u knjigu+ u sedam dijelova. Potom su se vratili k Jošui u tabor u Šilu. 10 Tada je Jošua u Šilu za njih stao bacati ždrijeb pred Jehovom.+ Tako je Jošua dijelio zemlju sinovima Izraelovim po dijelovima njihovim.+

11 I ždrijeb+ je pao na pleme sinova Benjaminovih+ po porodicama njihovim, i područje koje im je ždrijeb odredio bilo je između sinova Judinih+ i sinova Josipovih.+ 12 Granica im je na sjevernom kraju počinjala od Jordana. Potom se granica uspinjala uz sjeverni obronak Jerihona+ te se uspinjala na goru prema zapadu, i dopirala je do pustinje betavenske.+ 13 Odande je granica išla do Luza,+ na južni obronak Luza (to jest Betela).+ Dalje je granica išla dolje do Atarot-Adara+ na gori koja je južno od Donjeg Bet-Horona.+ 14 Zapadna granica što je bila određena zaokretala je prema jugu kod gore koja gleda na Bet-Horon s juga. Završavala je kod Kirijat-Baala (to jest Kirijat-Jearima),+ grada sinova Judinih. To je zapadna strana.

15 Južna je strana počinjala od ruba Kirijat-Jearima, a potom je granica izlazila na zapad i išla je k Neftoahu, gdje izvire voda.+ 16 Granica je zatim išla dolje do ruba gore što gleda na dolinu sina Hinomova+ i nalazi se na sjeveru doline refaimske.+ Odande je išla dolje u dolinu Hinom, do jebusejskog+ obronka na jugu, te je išla dolje u En-Rogel.+ 17 Zatim je išla na sjever i izlazila je na En-Šemeš; izlazila je i na Gelilot, koji leži ispred uspona Adumima,+ te je išla dolje do kamena+ Bohana,+ sina Rubenova. 18 Zatim je išla na sjeverni obronak koji je ispred Arabe, a onda je išla dolje u Arabu. 19 Granica je išla na sjeverni obronak Bet-Hogle.+ Kraj je granici bio pri sjevernom kraju Slanoga mora+ na južnom kraju Jordana. To je bila južna granica. 20 Jordan je pak bio granica s istočne strane. To je nasljedstvo sinova Benjaminovih po porodicama njihovim, po granicama njihovim unaokolo.

21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon,+ Bet-Hogla, Emek-Kesis, 22 Bet-Araba,+ Semarajim, Betel,+ 23 Avim, Para, Ofra,+ 24 Kefar-Amoni, Ofni i Geba+ — dvanaest gradova s okolnim mjestima.

25 Gibeon,+ Rama, Beerot, 26 Mispa,+ Kefira,+ Mosa, 27 Rekem, Irpeel, Tarala, 28 Sela,+ Ha-Elef, Jebusi (to jest Jeruzalem),+ Gibea+ i Kirijat — četrnaest gradova s okolnim mjestima.

To je nasljedstvo sinova Benjaminovih po porodicama njihovim.+

19 Drugi ždrijeb+ pao je na Šimuna, na pleme sinova Šimunovih+ po porodicama njihovim. Njihovo je nasljedstvo bilo usred nasljedstva sinova Judinih.+ 2 Dodijeljeni su im kao nasljedstvo: Beer-Šeba+ sa Šebom, Molada,+ 3 Hasar-Šual,+ Bala, Esem,+ 4 Eltolad,+ Betul, Horma, 5 Siklag,+ Bet-Markabot, Hasar-Susa,+ 6 Bet-Lebaot+ i Šaruhen — trinaest gradova s okolnim mjestima. 7 Ajin,+ Rimon,+ Eter i Ašan+ — četiri grada s okolnim mjestima 8 i sva mjesta što su posvuda unaokolo tih gradova sve do Baalat-Beera+ (to jest Rame+ južne). To je nasljedstvo plemena sinova Šimunovih po porodicama njihovim. 9 Nasljedstvo sinova Šimunovih bilo je od dijela sinova Judinih, jer je sinovima Judinim dio koji su dobili bio prevelik.+ Stoga su sinovi Šimunovi dobili posjed usred njihova nasljedstva.+

10 Treći ždrijeb+ pao je na sinove Zebulunove+ po porodicama njihovim, a granica njihova nasljedstva sezala je sve do Sarida. 11 Potom je njihova granica išla gore na zapad i prema Marealu i sezala je do Dabešeta; sezala je i do riječne doline koja je ispred Jokneama.+ 12 Od Sarida je okretala na istok, prema izlasku sunčevu, do granice Kislot-Tabora, pa je izlazila na Daberat+ i išla je gore do Jafie. 13 Odande je išla na istok, prema izlasku sunčevu, do Gat-Hefera+ i Et-Kasina te je izlazila na Rimon i pružala se do Nee. 14 Sjeverno od nje granica je zaokretala prema Hanatonu, a završetak joj je bio dolina Iftah-El; 15 tu spadaju i Katat, Nahalal, Šimron,+ Idala i Betlehem+ — dvanaest gradova s okolnim mjestima. 16 To je nasljedstvo+ sinova Zebulunovih po porodicama njihovim.+ To su gradovi s okolnim mjestima.

17 Četvrti ždrijeb pao je na Isakara,+ na sinove Isakarove po porodicama njihovim. 18 Njihovu su granicu činili: Jizreel,+ Kesulot, Šunem,+ 19 Hafarajim, Šion, Anaharat, 20 Rabit, Kišion, Ebes, 21 Remet, En-Ganim,+ En-Hadu i Bet-Pases. 22 Granica je sezala do Tabora,+ Šahasume i Bet-Šemeša, a na kraju je granica izlazila na Jordan — bilo je tu šesnaest gradova s okolnim mjestima. 23 To je nasljedstvo plemena sinova Isakarovih po porodicama njihovim,+ ti gradovi s okolnim mjestima.

24 Peti ždrijeb+ pao je na pleme sinova Ašerovih+ po porodicama njihovim. 25 Njihovu su granicu činili: Helkat,+ Hali, Beten, Akšaf,+ 26 Alamelek, Amad i Mišal.+ Ona je na zapadu sezala do Karmela+ i do Šihor-Libnata, 27 a zatim je okretala prema istoku do Bet-Dagona i sezala do Zebuluna,+ i do sjeverne strane doline Iftah-Ela, do Bet-Emeka i Neiela, a onda je izlazila lijevo od Kabula, 28 pa na Ebron, Rehob, Hamon, Kanu i sve do mnogoljudnog Sidona.+ 29 Granica je tada okretala prema Rami i išla sve do utvrđenoga grada Tira.+ Odatle je granica okretala prema Hosi, a na kraju je izbijala na more u kraju kod Akziba;+ 30 tu spadaju i Uma, Afek+ i Rehob+ — dvadeset i dva grada s okolnim mjestima. 31 To je nasljedstvo plemena sinova Ašerovih po porodicama njihovim.+ To su gradovi s okolnim mjestima.

32 Šesti ždrijeb+ pao je na sinove Naftalijeve,+ na sinove Naftalijeve po porodicama njihovim. 33 Njihova je granica išla od Helefa, od velikog stabla u Saananimu,+ od Adami-Nekeba i Jabneela pa sve do Lakuma. Na kraju je izbijala na Jordan. 34 A na zapad je granica išla prema Aznot-Taboru, odande je izlazila na Hukok i sezala do Zebuluna+ na jugu, do Ašera+ je sezala na zapadu, a na istočnoj strani do Jude+ na Jordanu. 35 Utvrđeni gradovi bili su: Sidim, Ser, Hamat,+ Rakat, Kineret,+ 36 Adama, Rama, Hasor,+ 37 Kedeš,+ Edrej, En-Hasor, 38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Šemeš+ — devetnaest gradova s okolnim mjestima. 39 To je nasljedstvo+ plemena sinova Naftalijevih po porodicama njihovim,+ ti gradovi i okolna mjesta.

40 Sedmi ždrijeb+ pao je na pleme sinova Danovih+ po porodicama njihovim. 41 Granicu nasljedstva njihova činili su: Sora,+ Eštaol, Ir-Šemeš, 42 Šaalabin,+ Ajalon,+ Itla, 43 Elon, Timna,+ Ekron,+ 44 Elteke, Gibeton,+ Baalat,+ 45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,+ 46 Me-Jarkon i Rakon, a granica se protezala i ispred Jope.+ 47 Ali sinovima je Danovim područje koje su dobili bilo premalo.+ Zato su sinovi Danovi krenuli u rat protiv Lešema.+ Osvojili su ga i sve u njemu pobili oštricom mača. Potom su ga zaposjeli i nastanili se u njemu. Tada su Lešem prozvali Dan, po imenu Dana, praoca svojega.+ 48 To je nasljedstvo plemena sinova Danovih po porodicama njihovim. To su gradovi njihovi s okolnim mjestima.

49 Tako su završili diobu zemlje kako bi je mogli zaposjesti po područjima. Tada su sinovi Izraelovi dali među sobom nasljedstvo Jošui, sinu Nunovu. 50 Po zapovijedi Jehovinoj dali su mu grad koji je tražio,+ Timnat-Serah+ u brdima efrajimskim. I on je obnovio grad i nastanio se u njemu.

51 To su nasljedstva koja su svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavari rodova izraelskih plemena ždrijebom razdijelili+ pred Jehovom u Šilu,+ na ulazu u šator sastanka.+ Tako je završena podjela zemlje.

20 Tada je Jehova rekao Jošui: 2 “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Odredite sebi gradove-utočišta+ za koje sam vam govorio preko Mojsija, 3 da bi onamo mogao pobjeći ubojica+ koji ubije koga* nehotice, bez namjere. Neka vam oni služe kao utočišta od krvnog osvetnika.+ 4 Neka ubojica pobjegne+ u koji od tih gradova, pa neka stane na vratima gradskim+ i neka iznese svoj slučaj starješinama+ toga grada. I oni neka ga prime k sebi u grad i daju mu boravište, a on neka ostane živjeti kod njih. 5 Ako bi krvni osvetnik progonio ubojicu, ne smiju ga izručiti njemu u ruke,+ jer je nenamjerno ubio bližnjega svojega, a da ga prije nije mrzio.+ 6 I on neka ostane u tom gradu dok ne stane na sud pred zajednicu+ i dok ne umre veliki svećenik+ koji bude služio u to vrijeme. Tada se ubojica može vratiti+ u svoj grad i u svoj dom, u grad iz kojega je pobjegao.’”

7 I posvetili su Kedeš+ u Galileji u brdima Naftalijevim, Šekem+ u brdima Efrajimovim i Kirijat-Arbu+ (to jest Hebron) u brdima Judinim. 8 A u kraju istočno od Jordana, u okolici Jerihona, na visoravni pustinjskoj odredili su Beser+ od plemena Rubenova,+ Ramot+ u Gileadu od plemena Gadova i Golan+ u Bašanu od plemena Manašeova.

9 To su bili gradovi određeni svim sinovima Izraelovim i došljacima koji su živjeli među njima. Onamo je mogao pobjeći svatko tko je nekoga* ubio nehotice,+ da sam ne bi poginuo od ruke krvnog osvetnika dok ne stane na sud pred zajednicu.+

21 A poglavari rodova sinova Levijevih pristupili su svećeniku Eleazaru,+ Jošui,+ sinu Nunovu, i poglavarima rodova izraelskih plemena, 2 pa su im rekli u Šilu,+ u zemlji kanaanskoj: “Jehova je preko Mojsija zapovjedio da nam se daju gradovi gdje ćemo živjeti i pašnjaci oko njih za stoku našu.”+ 3 Stoga su sinovi Izraelovi po zapovijedi Jehovinoj od nasljedstva svojega dali sinovima Levijevim+ te gradove s okolnim pašnjacima.+

4 I ždrijeb je pao na porodice Kehatovaca.+ I sinovi svećenika Arona, iz plemena Levijeva, dobili su ždrijebom trinaest gradova od plemena Judina,+ od plemena Šimunova+ i od plemena Benjaminova.+

5 A ostalim sinovima Kehatovim+ ždrijebom je pripalo deset gradova od porodica plemena Efrajimova,+ od plemena Danova+ i od polovine plemena Manašeova.+

6 Sinovima Geršonovim+ ždrijebom je pripalo trinaest gradova od porodica plemena Isakarova,+ od plemena Ašerova,+ od plemena Naftalijeva+ i od polovine plemena Manašeova u Bašanu.+

7 A sinovima Merarijevim+ po porodicama njihovim pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova,+ od plemena Gadova+ i od plemena Zebulunova.+

8 Tako su sinovi Izraelovi ždrijebom+ dodijelili sinovima Levijevim te gradove s okolnim pašnjacima,+ kako je Jehova i zapovjedio preko Mojsija.+

9 Tako su od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dodijeljeni bili ovi gradovi koji se poimence navode,+ 10 te su između sinova Levijevih pripali sinovima Aronovim iz porodica Kehatovaca, jer je na njih pao prvi ždrijeb:+ 11 dali su im Kirijat-Arbu+ (a Arba je bio otac Anakov)+, to jest Hebron,+ u brdima Judinim,+ i sve pašnjake uokolo grada. 12 A polje i mjesta oko toga grada dali su u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu.+

13 Sinovima svećenika Arona dali su: Hebron+ s pašnjacima kao grad-utočište+ za ubojice,+ Libnu+ s pašnjacima, 14 Jatir+ s pašnjacima, Eštemou+ s pašnjacima, 15 Holon*+ s pašnjacima, Debir+ s pašnjacima, 16 Ajin*+ s pašnjacima, Jutu+ s pašnjacima i Bet-Šemeš+ s pašnjacima — devet gradova od ta dva plemena.

17 Od plemena Benjaminova: Gibeon+ s pašnjacima, Gebu+ s pašnjacima, 18 Anatot+ s pašnjacima i Almon*+ s pašnjacima — četiri grada.

19 Tako su svećenici, sinovi Aronovi,+ dobili ukupno trinaest gradova s pašnjacima.+

20 A porodicama sinova Kehatovih, preostalim levitima od sinova Kehatovih, ždrijebom su pripali gradovi od plemena Efrajimova.+ 21 Dali su im: Šekem+ s pašnjacima,+ u brdima efrajimskim, kao grad-utočište+ za ubojice,+ Gezer+ s pašnjacima, 22 Kibsajim*+ s pašnjacima i Bet-Horon+ s pašnjacima — četiri grada.

23 Od plemena Danova: Elteke s pašnjacima, Gibeton+ s pašnjacima, 24 Ajalon+ s pašnjacima i Gat-Rimon+ s pašnjacima — četiri grada.

25 A od polovine plemena Manašeova: Taanak+ s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima — dva grada.

26 Tako su porodice ostalih sinova Kehatovih dobile ukupno deset gradova s pašnjacima.

27 A sinovima Geršonovim,+ porodicama levitskim, dali su od polovine plemena Manašeova+ Golan+ u Bašanu s pašnjacima kao grad-utočište za ubojice i Beešteru*+ s pašnjacima — dva grada.

28 Od plemena Isakarova:+ Kišion+ s pašnjacima, Daberat+ s pašnjacima, 29 Jarmut*+ s pašnjacima i En-Ganim+ s pašnjacima — četiri grada.

30 Od plemena Ašerova:+ Mišal+ s pašnjacima, Abdon+ s pašnjacima, 31 Helkat+ s pašnjacima i Rehob+ s pašnjacima — četiri grada.

32 Od plemena Naftalijeva:+ Kedeš+ u Galileji s pašnjacima kao grad-utočište+ za ubojice,+ Hamot-Dor+ s pašnjacima i Kartan* s pašnjacima — tri grada.

33 Tako su Geršonovci po porodicama svojim dobili ukupno trinaest gradova s pašnjacima.

34 Porodice sinova Merarijevih,+ preostali leviti, dobili su od plemena Zebulunova:+ Jokneam+ s pašnjacima, Kartu s pašnjacima, 35 Dimnu*+ s pašnjacima i Nahalal+ s pašnjacima — četiri grada.

36 Od plemena Rubenova:+ Beser+ s pašnjacima, Jahas+ s pašnjacima, 37 Kedemot+ s pašnjacima i Mefaat+ s pašnjacima — četiri grada.

38 Od plemena Gadova:+ Ramot u Gileadu+ s pašnjacima kao grad-utočište za ubojice, Mahanajim+ s pašnjacima, 39 Hešbon+ s pašnjacima i Jazer+ s pašnjacima — ukupno četiri grada.

40 Tako su sinovi Merarijevi,+ koji su preostali od porodica levitskih, po porodicama svojim ždrijebom dobili ukupno dvanaest gradova.

41 Ukupni broj gradova sinova Levijevih usred baštine sinova Izraelovih bio je četrdeset i osam gradova+ s pašnjacima.+ 42 Svi su ti gradovi imali pašnjake unaokolo. Tako je bilo sa svim tim gradovima.+

43 Tako je Jehova Izraelu dao svu zemlju za koju se zakleo praocima njihovim da će im je dati,+ i oni su je zaposjeli+ i nastanili se u njoj. 44 Jehova im je dao i mir+ na svim granicama njihovim, upravo kako se zakleo+ praocima njihovim, te se nijedan neprijatelj njihov nije mogao održati pred njima.+ Sve im je neprijatelje njihove Jehova predao u ruke.+ 45 Nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje od svih dobrih obećanja što ih je Jehova dao domu Izraelovu. Sve se ispunilo.+

22 Tada je Jošua pozvao Rubenovce, Gadovce i polovinu plemena Manašeova+ 2 pa im je rekao: “Vi ste izvršili sve što vam je Mojsije, sluga Jehovin, zapovjedio+ i poslušali ste moj glas u svemu što sam vam ja zapovjedio.+ 3 Niste ostavljali braću svoju za sve ovo dugo vrijeme+ do današnjega dana i izvršavali ste što ste bili dužni po zapovijedi Jehove, Boga svojega.+ 4 Sada je Jehova, Bog vaš, braći vašoj dao mir, kako im je i obećao.+ Zato se vi sada vratite i idite u šatore svoje u zemlju koju vam je Mojsije, sluga Jehovin, dao u baštinu s one strane Jordana!+ 5 Samo dobro pazite da postupate po zapovijedima+ i Zakonu koji vam je dao Mojsije, sluga Jehovin — da ljubite Jehovu, Boga svojega,+ da idete svim putevima njegovim,+ da izvršavate zapovijedi njegove,+ da se čvrsto držite njega+ te da mu služite+ svim srcem svojim+ i svom dušom svojom!”+

6 Tako ih je Jošua blagoslovio+ i otpustio da odu u svoje šatore. 7 Polovini plemena Manašeova Mojsije je dao nasljedstvo u Bašanu,+ dok je drugoj polovini Jošua dao nasljedstvo kao i braći njihovoj na zapadnoj strani Jordana.+ I kad ih je Jošua otpustio da odu u svoje šatore, i njih je blagoslovio. 8 Rekao im je: “Vratite se u šatore svoje s velikim blagom i mnogobrojnom stokom, sa srebrom, zlatom, bakrom, željezom i haljinama nebrojenim.+ Podijelite plijen+ neprijatelja svojih s braćom svojom!”

9 Potom su sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova krenuli i otišli od drugih sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj, zaputivši se u zemlju gileadsku,+ na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je Jehova preko Mojsija i zapovjedio.+ 10 Kad su sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova došli u krajeve jordanske u zemlji kanaanskoj, podigli su tamo pored Jordana žrtvenik. Taj žrtvenik+ bio je velik i vrlo uočljiv. 11 Nakon nekog vremena, ostali su sinovi Izraelovi čuli+ kako se govori: “Eno, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigli su žrtvenik kod granice zemlje kanaanske u kraju jordanskom, s one strane koja pripada sinovima Izraelovim!” 12 Kad su sinovi Izraelovi to čuli, sva zajednica sinova Izraelovih+ skupila se u Šilu+ da pođe u rat protiv njih.+

13 Tada su sinovi Izraelovi poslali+ k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku Pinhasa,+ sina svećenika Eleazara, 14 i deset poglavara s njim, po jednoga poglavara za svaki rod — za svako pleme izraelsko — a svaki od njih bio je glavar roda svojega, postavljen nad tisućama Izraelovim.+ 15 I oni su došli k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, i rekli su im:+

16 “Ovako kaže sva zajednica naroda Jehovina:+ ‘Kakva je to nevjera+ što je činite Bogu Izraelovu? Zašto ste se odvratili+ danas od Jehove i sagradili sebi žrtvenik+ buneći se danas protiv Jehove? 17 Zar nam je malo grijeha peorskoga,+ od kojega se ni do danas još nismo očistili mada je pomor došao na zajednicu naroda Jehovina?+ 18 A vi se danas odvraćate od Jehove. Ako se vi danas bunite protiv Jehove, sutra će se on razgnjeviti na svu zajednicu izraelsku.+ 19 Ako je zemlja koju ste dobili u baštinu doista nečista,+ prijeđite preko u zemlju baštine Jehovine+ u kojoj se nalazi šator Jehovin,+ pa se naselite među nama. Ali nemojte se buniti protiv Jehove i ne činite i nas buntovnicima gradeći sebi drugi žrtvenik mimo žrtvenika Jehove, Boga našega.+ 20 Nije li Akan,+ sin Zerahov, nevjerno postupio s prokletim stvarima* i nije li se gnjev izlio na svu zajednicu izraelsku?+ A on nije sam poginuo zbog prijestupa svojega!’”+

21 Tada su sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova odgovorili+ poglavarima tisuća Izraelovih:+ 22 “Moćni+ Bog+ Jehova, da, Moćni Bog Jehova+ zna za to,+ i Izrael neka zna.+ Ako smo to učinili zbog pobune+ i zbog nevjernosti prema Jehovi,+ neka nas danas ne poštedi. 23 Ako smo sebi podigli žrtvenik da bismo se odvratili od Jehove, ako smo ga podigli da bismo na njemu prinosili žrtve paljenice i žitne žrtve+ i da bismo na njemu prinosili žrtve zajedništva, Jehova će to otkriti.+ 24 Ne, mi smo to učinili iz bojazni, jer smo rekli: ‘Jednoga će dana sinovi vaši reći sinovima našim: “Što vi imate s Jehovom, Bogom Izraelovim? 25 Jehova je između nas i vas, sinova Rubenovih i sinova Gadovih, postavio granicu — Jordan. Vi nemate ništa s Jehovom!”+ I tako bi sinovi vaši naveli sinove naše da se odvrate od Jehove i da ga se prestanu bojati.’+

26 Zato smo rekli: ‘Podignimo sebi žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za druge žrtve, 27 nego da bude svjedok između nas+ i vas, i među naraštajima našim poslije nas da ćemo služiti Jehovi pred licem njegovim paljenicama, prinosima i žrtvama zajedništva,+ da ne bi sinovi vaši jednoga dana rekli sinovima našim: “Vi nemate ništa s Jehovom!”’ 28 Stoga smo rekli: ‘Ako ikada to kažu nama ili budućim naraštajima našim, mi ćemo tada odgovoriti: “Pogledajte prikaz žrtvenika Jehovina koji su oci naši načinili, ali ne za žrtve paljenice niti za kakve druge žrtve, nego da bude svjedok između nas i vas!”’ 29 Nipošto se ne želimo buniti protiv Jehove i odvratiti se danas od Jehove+ gradeći žrtvenik za paljenice, žitne žrtve i druge žrtve mimo žrtvenika Jehove, Boga našega, koji je pred šatorom njegovim!”+

30 A kad su svećenik Pinhas,+ poglavari zajednice+ i poglavari tisuća Izraelovih koji su bili s njim čuli te riječi sinova Rubenovih, sinova Gadovih i sinova Manašeovih, bilo im je drago da je tako. 31 Zato je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: “Danas smo spoznali da je Jehova među nama,+ jer niste postupili nevjerno prema Jehovi. Izbavili ste sinove Izraelove iz ruke Jehovine.”+

32 Potom su se Pinhas, sin svećenika Eleazara, i poglavari vratili+ od sinova Rubenovih i sinova Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k drugim sinovima Izraelovim i prenijeli im odgovor.+ 33 I te su se riječi svidjele sinovima Izraelovim, te su sinovi Izraelovi stali blagoslivljati Boga+ i odustali su od namjere da idu u rat protiv njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

34 A sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi dali su žrtveniku ime, jer “on je svjedok između nas da je Jehova pravi Bog”.*+

23 Proteklo je dosta vremena otkako je Jehova dao Izraelu da počine+ od svih neprijatelja unaokolo, i Jošua je ostario i zašao u godine.+ 2 Zato je Jošua sazvao sav Izrael,+ sazvao je starješine njegove — poglavare, suce i upravitelje+ — pa im je rekao: “Ja sam ostario i zašao u godine. 3 Vi ste vidjeli sve što je Jehova, Bog vaš, učinio svim tim narodima radi vas,+ jer se Jehova, Bog vaš, borio za vas.+ 4 Evo, ždrijebom+ sam plemenima vašim u nasljedstvo razdijelio ove narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio+ od Jordana do Velikoga mora* na zapadu.+ 5 Sam Jehova, Bog vaš, gonio ih je ispred vas,+ i radi vas ih je protjerao, a vi ste zaposjeli zemlju njihovu, kako vam je Jehova, Bog vaš, i obećao.+

6 Zato budite vrlo hrabri+ da držite i vršite sve što je napisano u knjizi+ zakona Mojsijeva, tako da od toga ne odstupate ni desno ni lijevo,+ 7 i da se ne miješate s tim narodima,+ s narodima koji su preostali među vama! Ne spominjite imena bogova njihovih+ niti se kunite njima,+ ne služite im niti im se klanjajte,+ 8 nego se čvrsto držite Jehove, Boga svojega,+ kako ste to činili sve do danas! 9 I Jehova će pred vama otjerati narode velike i moćne.+ (A nitko se do danas pred vama nije održao.)+ 10 Jedan čovjek vaš tjerat će tisuću,+ jer će se Jehova, Bog vaš, boriti za vas,+ kako vam je i obećao.+ 11 Zato stalno pazite+ na duše svoje, da biste ljubili Jehovu, Boga svojega!+

12 Ali ako se odmetnete+ i združite s ostatkom tih naroda,+ naroda koji su preostali među vama, te počnete s njima sklapati brakove+ i pomiješate se s njima i oni s vama, 13 znajte dobro da Jehova, Bog vaš, neće više pred vama protjerivati te narode,+ nego će vam oni biti stupica i zamka, bič bokovima vašim+ i trnje očima vašim, dok vas ne nestane s ove dobre zemlje koju vam je dao Jehova, Bog vaš.+

14 Evo, ja danas idem kamo idu svi na zemlji.+ Vi dobro znate svim srcem svojim i svom dušom svojom da nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje od svih dobrih obećanja koja vam je dao Jehova, Bog vaš. Sve vam se ispunilo. Niti jedno obećanje nije ostalo neispunjeno.+ 15 I kao što ste doživjeli sva dobra koja vam je obećao Jehova, Bog vaš,+ tako će Jehova na vas puštati i sva zla o kojima je govorio, dok vas ne istrijebi s ove dobre zemlje koju vam je dao Jehova, Bog vaš.+ 16 Tako će vam biti ako prestupite savez Jehove, Boga svojega, za koji vam je zapovjedio da ga se držite, i ako pođete za drugim bogovima da im služite i da im se klanjate.+ Raspalit će se na vas gnjev Jehovin+ i brzo će vas nestati s dobre zemlje koju vam je dao.”+

24 I Jošua je okupio sva plemena izraelska u Šekemu,+ te je pozvao starješine Izraelove+ — poglavare, suce i upravitelje — i oni su stali pred pravoga Boga.+ 2 Tada je Jošua rekao svemu narodu: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Nekoć su praoci vaši,+ a među njima i Terah, otac Abrahamov i otac Nahorov,+ živjeli s one strane Rijeke,*+ i služili drugim bogovima.

3 Ali ja sam uzeo praoca vašega Abrahama+ s one strane Rijeke,+ proveo ga kroz svu zemlju kanaansku i potomstvo mu umnožio,+ davši mu Izaka.+ 4 Izaku sam dao Jakova i Ezava.+ Potom sam Ezavu u baštinu dao goru Seir,+ a Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat.+ 5 Potom sam poslao Mojsija i Arona+ i udario sam Egipat nevoljama koje sam mu nanio.+ Zatim sam vas izveo.+ 6 Kad sam oce vaše vodio iz Egipta+ i kad su došli do mora, Egipćani su s bojnim kolima i konjanicima krenuli u potjeru+ za ocima vašim prema Crvenome moru. 7 A oni su zavapili k meni, k Jehovi,+ i ja sam postavio tamu između vas i Egipćana+ i oborio na njih more i njime ih prekrio.+ Svojim ste očima vidjeli što sam učinio u Egiptu.+ A potom ste dugo boravili u pustinji.+

8 Onda sam vas doveo u zemlju Amorejaca koji su živjeli s one strane Jordana, i oni su vas napali.+ Ali ja sam ih dao u ruke vaše da biste zaposjeli zemlju njihovu i istrijebio sam ih ispred vas.+ 9 Potom se digao Balak, sin Siporov,+ kralj moapski, da ratuje protiv Izraela.+ On je poslao po Bileama, sina Beorova, da dođe i da vas prokune.+ 10 Ali ja nisam htio poslušati Bileama.+ Zato vas je više puta morao blagosloviti.+ Tako sam vas izbavio iz ruke njegove.+

11 Potom ste prešli Jordan+ i došli do Jerihona.+ A građani Jerihona, Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci, zaratili su se s vama, no ja sam ih dao u vaše ruke.+ 12 Dao sam da se pred vama širi strah, koji ih je — kao i dva kralja amorejska — otjerao ispred vas.+ Nije to učinio mač vaš ni luk vaš.+ 13 Tako sam vam dao zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili,+ i u njima ste se naselili. Iz vinograda i maslinika koje niste sadili sada jedete.’+

14 Zato se sada bojte Jehove+ i služite mu čestito* i vjerno!*+ Uklonite bogove kojima su praoci vaši služili s one strane Rijeke i u Egiptu+ i služite Jehovi! 15 Ako vam nije po volji služiti Jehovi, izaberite sebi danas kome ćete služiti+ — da li bogovima kojima su služili praoci vaši s one strane Rijeke*+ ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji živite.+ A ja i dom moj služit ćemo Jehovi!”+

16 Nato je narod odgovorio: “Nipošto nećemo ostaviti Jehovu kako bismo služili drugim bogovima! 17 Jer je Jehova, Bog naš, onaj koji je izveo nas i oce naše iz zemlje egipatske,+ iz kuće ropske,+ koji je učinio pred očima našim ta čuda velika+ i koji nas je čuvao cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili.+ 18 Jehova je pred nama otjerao sve one narode,+ sve Amorejce koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti Jehovi, jer on je Bog naš!”+

19 Tada je Jošua narodu rekao: “Vi ne možete služiti Jehovi, jer on je sveti Bog,+ Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu.+ On neće opraštati buntovničke prijestupe vaše i grijehe vaše.+ 20 Ako vi ostavite Jehovu+ i počnete služiti tuđim bogovima,+ i on će se okrenuti od vas, zlo će vam učiniti i istrijebiti vas nakon svega dobra što vam je činio.”+

21 A narod je Jošui odvratio: “Neće biti tako, nego ćemo služiti Jehovi!”+ 22 Nato je Jošua narodu rekao: “Sami ste protiv sebe svjedoci+ da ste po svojoj volji izabrali Jehovu da mu služite.”+ A oni su rekli: “Svjedoci smo!”

23 “Zato sad uklonite tuđe bogove koji su među vama+ i priklonite srca svoja Jehovi, Bogu Izraelovu!” 24 A narod je Jošui odgovorio: “Jehovi, Bogu svojemu, služit ćemo i glas ćemo njegov slušati!”+

25 I Jošua je toga dana u Šekemu s narodom sklopio savez i dao mu je uredbu i zakon.+ 26 Potom je Jošua te riječi napisao u knjigu zakona+ Božjega, a onda je uzeo veliki kamen+ i postavio ga tamo pod golemim stablom+ pored svetišta Jehovina.

27 I Jošua je cijelom narodu rekao: “Evo, ovaj će kamen svjedočiti protiv nas,+ jer je čuo sve riječi koje nam je Jehova rekao. Taj će kamen svjedočiti protiv vas ako biste se odrekli Boga svojega.” 28 Tada je Jošua otpustio narod, svakoga na nasljedstvo njegovo.+

29 Poslije ovih događaja Jošua, sin Nunov, sluga Jehovin, umro je u dobi od sto i deset godina.+ 30 Sahranili su ga u području koje je pripadalo njegovu nasljedstvu u Timnat-Serahu,+ koji se nalazi u brdima efrajimskim, sjeverno od gore Gaaša. 31 A Izrael je služio Jehovi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji su nadživjeli Jošuu+ i koji su znali sva djela koja je Jehova učinio za Izraela.+

32 A kosti Josipove,+ koje su sinovi Izraelovi donijeli iz Egipta, sahranili su u Šekemu, na polju što ga je Jakov kupio od sinova Hamora,+ oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka.*+ Ono je pripalo u nasljedstvo sinovima Josipovim.+

33 Umro je i Eleazar, sin Aronov,+ i sahranili su ga na Brdu Pinhasa, sina njegova,+ koje je dobio u brdima efrajimskim.