Peta knjiga Mojsijeva (Ponovljeni zakon)

1 Ovo su riječi* koje je Mojsije uputio svemu Izraelu u kraju jordanskom+ u pustinji, u ravnicama pustim nasuprot Sufu, između Parana,+ Tofela, Labana, Haserota+ i Dizahaba, 2 jedanaest dana hoda od Horeba putem preko gore Seira do Kadeš-Barnee.+ 3 Tako se četrdesete+ godine, jedanaestoga mjeseca, prvoga dana toga mjeseca, Mojsije obratio sinovima Izraelovim i prenio im sve što mu je Jehova zapovjedio za njih, 4 a bilo je to nakon što je u Edreju+ porazio amorejskoga kralja Sihona,+ koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga,+ koji je živio u Aštarotu.+ 5 U kraju jordanskom, u zemlji moapskoj, počeo je Mojsije objašnjavati ovaj zakon,+ govoreći:

6 “Jehova, Bog naš, rekao nam je na Horebu:+ ‘Dosta ste živjeli u ovim brdima.+ 7 Okrenite se i pođite na put te idite u brdoviti kraj Amorejaca+ i k svim susjedima njihovim u Arabi,+ u brdima,+ u Šefeli,* u Negebu*+ i na obali morskoj,+ u zemlju Kanaanaca+ i na Libanon,+ do velike rijeke, rijeke Eufrata.+ 8 Evo, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se Jehova zakleo ocima vašim, Abrahamu, Izaku+ i Jakovu,+ da će je dati njima i potomstvu njihovu poslije njih.’+

9 I tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas sam nositi.+ 10 Jehova, Bog vaš, umnožio vas je i, evo, danas vas ima mnogo kao zvijezda na nebu.+ 11 Neka vas Jehova, Bog praotaca vaših, umnoži+ još tisuću puta i neka vas blagoslovi+ kao što vam je obećao.+ 12 Kako da ja sam nosim vas, to breme i taj teret i prepirke vaše?+ 13 Izaberite iz svojih plemena ljude mudre, razborite+ i iskusne+ da vam ih postavim za poglavare.’+ 14 A vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je to što si nam rekao da učinimo.’ 15 Tako sam uzeo poglavare iz plemena vaših, ljude mudre i iskusne, i postavio sam vam ih za tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i upravitelje plemena vaših.+

16 Tada sam zapovjedio sucima vašim: ‘Kad saslušavate braću svoju u raspravi njihovoj, sudite pravedno+ između čovjeka i brata njegova ili došljaka koji je s njim.+ 17 U suđenju ne budite pristrani.+ Saslušajte jednako i maloga i velikoga.+ Ne bojte se ljudi,+ jer je sud Božji,+ a spor koji vam bude pretežak, iznesite preda me da ga saslušam.’+ 18 I tako sam vam tada zapovjedio sve što trebate činiti.

19 Potom smo krenuli od Horeba i prošli svu onu veliku i zastrašujuću pustinju+ koju ste vidjeli na putu do brdovitog kraja Amorejaca,+ kao što nam je Jehova, Bog naš, zapovjedio. Na koncu smo stigli u Kadeš-Barneu.+ 20 Tada sam vam rekao: ‘Došli ste u brdoviti kraj Amorejaca, koji nam daje Jehova, Bog naš.+ 21 Evo, Jehova, Bog tvoj, predao ti je tu zemlju.+ Idi, zaposjedni je, kao što ti je rekao Jehova, Bog praotaca tvojih.+ Ne boj se i ne plaši se!’+

22 Ali vi ste svi došli k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i da nas izvijeste o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.’+ 23 I to je bilo dobro u očima mojim, pa sam između vas uzeo dvanaest ljudi, po jednoga iz svakog plemena.+ 24 I oni su krenuli i otišavši u brda,+ došli su do doline Eškola+ i stali su izviđati taj kraj. 25 I uzeli su plodova te zemlje+ u ruke svoje i donijeli nam ih. I izvijestili su nas: ‘Dobra je zemlja koju nam daje Jehova, Bog naš.’+ 26 Ali vi niste htjeli poći,+ nego ste se pobunili protiv naredbe Jehove, Boga svojega.+ 27 I gunđali ste u šatorima svojim: ‘Jehova nas mrzi+ i zato nas je izveo iz zemlje egipatske+ da nas preda u ruke Amorejcima, da nas istrijebe.+ 28 Kamo to idemo? Braća naša posijala su strah u srca naša,+ govoreći: “Narod je to veći od nas i viša je rasta,+ gradovi su veliki i do neba utvrđeni,+ a vidjeli smo ondje i sinove Anakove.”’+

29 Tada sam vam rekao: ‘Ne plašite se i ne bojte ih se!+ 30 Jehova, Bog vaš, ide pred vama. On će se boriti za vas+ onako kako je to učinio za vas u Egiptu pred očima vašim,+ 31 i u pustinji,+ gdje si vidio kako te Jehova, Bog tvoj, nosio+ kao što čovjek nosi sina svojega, cijelim putem kojim ste išli dok niste došli do ovoga mjesta.’+ 32 Ali usprkos svemu tome niste vjerovali Jehovi, Bogu svojemu,+ 33 koji je išao pred vama putem da vam potraži mjesto za tabor+ — noću u vatri da vidite put kojim trebate ići, a danju u oblaku.+

34 Cijelo to vrijeme Jehova je slušao glas riječi vaših. I zato se razgnjevio i zakleo se:+ 35 ‘Nijedan od ovoga zlog naraštaja neće vidjeti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati ocima vašim,+ 36 osim Kaleba, sina Jefuneova.+ On će je vidjeti, i njemu i sinovima njegovim dat ću zemlju kojom je išao, jer je u svemu slušao Jehovu.+ 37 I na mene se Jehova zbog vas razgnjevio i rekao mi: “Ni ti nećeš ući u nju!+ 38 Jošua, sin Nunov, koji ti služi, ući će u nju.”+ Njega je ojačao,+ jer će on Izraelu predati u nasljedstvo tu zemlju. 39 A vaša djeca za koju ste rekli: “Plijen će postati!”+ i sinovi vaši koji danas ne znaju što je dobro, a što zlo, oni će u nju ući, njima ću je dati i oni će je zaposjesti. 40 A vi se okrenite i pođite u pustinju Crvenomorskim putem.’+

41 Nato ste mi odgovorili: ‘Zgriješili smo Jehovi.+ Poći ćemo gore i boriti se onako kako nam je Jehova, Bog naš, zapovjedio!’ I tako ste pripasali svaki svoje oružje za rat i mislili ste da će biti lako doći gore na brdo.+ 42 Ali Jehova mi je rekao: ‘Kaži im: “Ne idite gore i ne započinjite borbu, jer ja nisam među vama,+ da vas ne poraze neprijatelji vaši.”’+ 43 I ja sam vam govorio, ali vi niste slušali, nego ste se pobunili+ protiv naredbe Jehovine i u drskosti svojoj krenuli ste na brdo.+ 44 Ali dočekali su vas Amorejci koji su živjeli na onom brdu, gonili su vas+ poput pčela te su vas rastjerali u Seiru sve do Horme.+ 45 A onda ste se vratili i plakali pred Jehovom, ali Jehova nije slušao glas vaš+ niti je k vama okrenuo uho svoje.+ 46 Tako ste u Kadešu ostali dugo vremena, onoliko koliko ste ondje ostali.+

2 Potom smo se okrenuli i pošli u pustinju Crvenomorskim putem, kao što mi je Jehova rekao,+ i dugo smo vremena putovali oko gore Seira. 2 Na koncu mi je Jehova rekao: 3 ‘Dosta ste putovali oko ove gore.+ Skrenite na sjever. 4 Ovako zapovjedi narodu: “Sada ćete proći uz granicu braće svoje,+ sinova Ezavovih,+ koji žive u Seiru.+ Oni će vas se bojati,+ ali vi dobro pazite. 5 Ne upuštajte se s njima u borbu, jer vam neću dati od zemlje njihove ni koliko je stopalo široko, jer sam Ezavu dao u posjed goru Seir.+ 6 Jedite hranu koju od njih kupite za novac, i pijte vodu koju od njih kupite za novac.+ 7 Jer Jehova, Bog tvoj, blagoslovio te je u svakom djelu ruku tvojih.+ On dobro zna kako si putovao kroz ovu pustinju* veliku. Ovih četrdeset+ godina Jehova, Bog tvoj, bio je s tobom. Ništa ti nije nedostajalo.”’+ 8 Tako smo otišli od braće svoje, sinova Ezavovih,+ koji žive u Seiru, i od puta što vodi u Arabu,+ od Elata i Esjon-Gebera.+

Potom smo se okrenuli i pošli putem preko pustinje moapske.+ 9 I Jehova mi je rekao: ‘Ne uznemiravaj Moapce i ne kreći u rat protiv njih, jer ti neću dati u posjed ništa od zemlje njihove, budući da sam dao Ar+ u posjed sinovima Lotovim.+ 10 (Prije su ondje živjeli Emijci,+ narod moćan, brojan i visoka rasta kao Anakovci.+ 11 I na Refaimce+ se gledalo kao da su Anakovci,+ a Moapci su ih zvali Emijci. 12 U Seiru su prije živjeli Horijci,+ ali su ih sinovi Ezavovi+ otjerali s posjeda, istrijebili ih pred sobom i naselili se na mjesto njihovo,+ kao što će Izrael učiniti sa zemljom koja im pripada, koju će im dati Jehova.) 13 A sada ustanite i prijeđite dolinu* Zereda.’ I tako smo prešli dolinu Zereda.+ 14 Naše putovanje od Kadeš-Barnee pa dok nismo prešli dolinu Zereda trajalo je trideset i osam godina. Do tada je u taboru pomro sav naraštaj muškaraca sposobnih za rat, kao što im se zakleo Jehova.+ 15 A još je i ruka+ Jehovina bila na njima i nije im davala mira sve dok nisu pomrli i nestali iz tabora.+

16 A kad su u narodu pomrli svi muškarci sposobni za rat,+ 17 Jehova mi je rekao: 18 ‘Danas prelaziš područje moapsko, to jest Ar,+ 19 i približit ćeš se sinovima Amonovim. Ne uznemiravaj ih i ne kreći u rat protiv njih, jer ti neću dati u posjed ništa od zemlje sinova Amonovih, jer sam je dao u posjed sinovima Lotovim.+ 20 I nju se smatralo zemljom refaimskom.+ (Prije su u njoj živjeli Refaimci, a Amonci su ih zvali Zamzumijci. 21 Bio je to narod moćan, brojan i visoka rasta kao Anakovci.+ I Jehova ih je istrijebio+ pred njima da mogu uzeti posjed njihov i naseliti se na mjesto njihovo, 22 kao što je učinio i sinovima Ezavovim, koji žive u Seiru,+ kad je pred njima istrijebio Horijce+ da mogu uzeti posjed njihov i naseliti se na mjesto njihovo gdje žive sve do danas. 23 A Avimce,+ koji su živjeli u mjestima sve do Gaze,+ istrijebili su Kaftorci,+ koji su došli s Kaftora,+ da bi se naselili na mjesto njihovo.)

24 Ustanite, krenite i prijeđite dolinu Arnona!+ Evo, dajem ti u ruke Sihona,+ kralja hešbonskoga, Amorejca. Počni osvajati zemlju njegovu, kreni u rat protiv njega! 25 Od danas ću početi širiti strah i trepet pred tobom među narodima pod cijelim nebom, koji će čuti glas o tebi, tako da će se uznemiriti i zbog tebe će ih obuzeti bolovi poput porođajnih.’+

26 Potom sam iz pustinje Kedemota+ poslao glasnike Sihonu,+ kralju hešbonskome, s riječima miroljubivim:+ 27 ‘Pusti da prođem preko tvoje zemlje. Ići ću samo putem. Neću skretati ni desno ni lijevo.+ 28 Jest ću hranu koju mi prodaš za novac i pit ću vodu koju mi daš za novac. Samo me pusti da prođem pješice,+ 29 kao što su me pustili sinovi Ezavovi što žive u Seiru+ i Moapci+ što žive u Aru, dok ne prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jehova, Bog naš.’+ 30 Ali Sihon, kralj hešbonski, nije nas pustio da prođemo preko njegove zemlje, jer je Jehova, Bog tvoj, dopustio da postane* tvrdokoran+ i da mu srce odrveni, da ga preda tebi u ruke, kao što se vidi danas.+

31 Tada mi je Jehova rekao: ‘Evo, počeo sam ti predavati Sihona i zemlju njegovu. Počni osvajati zemlju njegovu.’+ 32 Kad je Sihon izašao pred nas, on i sav njegov narod, da započne bitku kod Jahasa,+ 33 predao nam ga je Jehova, Bog naš,+ tako da smo porazili njega,+ sinove njegove i sav narod njegov. 34 Tada smo osvojili sve gradove njegove i sve smo gradove uništili,*+ pobivši muškarce, žene i djecu u njima. Nikoga nismo ostavili na životu. 35 Samo smo stoku uzeli sebi kao plijen, zajedno s plijenom iz gradova koje smo osvojili.+ 36 Od Aroera,+ koji se nalazi na rubu doline Arnona, i od grada koji je u toj dolini pa sve do Gileada nije bilo grada čije su zidine za nas bile previsoke.+ Sve nam ih je predao Jehova, Bog naš. 37 Jedino se nisi približio zemlji sinova Amonovih,+ duž cijele doline Jaboka,+ niti gradovima u brdima, niti bilo čemu što je Jehova, Bog naš, zabranio.

3 Potom smo se okrenuli i otišli putem bašanskim. A bašanski kralj Og+ izašao je pred nas, on i sav narod njegov, da započne bitku kod Edreja.+ 2 A Jehova mi je rekao: ‘Ne boj ga se,+ jer ću u ruke tvoje predati njega, sav narod njegov i zemlju njegovu. Učini s njim kao što si učinio s amorejskim kraljem Sihonom,+ koji je živio u Hešbonu.’ 3 Tako nam je Jehova, Bog naš, predao u ruke i bašanskoga kralja Oga sa svim narodom njegovim, i tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao.+ 4 Tada smo osvojili sve gradove njegove. Nije bilo grada koji im nismo uzeli — šezdeset gradova,+ sav argopski kraj,+ Ogovo kraljevstvo u Bašanu.+ 5 Svi ti gradovi bili su utvrđeni visokim zidinama, vratima i zasunima. Bilo je i vrlo mnogo neutvrđenih seoskih naselja. 6 Ali mi smo ih uništili,*+ kao što smo učinili i hešbonskome kralju Sihonu, pobivši* u svakome gradu muškarce, žene i djecu.+ 7 A svu stoku i plijen iz gradova zaplijenili smo za sebe.+

8 Tako smo tada uzeli zemlju iz ruku dvojice kraljeva amorejskih+ koji su bili u kraju jordanskome, od doline Arnona+ do gore Hermona+ 9 (Sidonci su Hermon zvali Sirjon,+ a Amorejci su ga zvali Senir),+ 10 sve gradove na visoravni, sav Gilead i sav Bašan sve do Saleke+ i Edreja,+ gradova u Ogovom kraljevstvu u Bašanu. 11 Jer je bašanski kralj Og posljednji preostao od Refaimaca.+ Gle, odar je njegov odar od željeza.* Nije li u Rabi+ sinova Amonovih? Devet je lakata* dug, a širok je četiri lakta, lakta čovječja. 12 To je zemlja koju smo tada zaposjeli. Područje od Aroera,+ koji leži na rubu doline Arnona, i polovicu brda gileadskih s gradovima njihovim dao sam Rubenovcima i Gadovcima.+ 13 Ostali dio Gileada+ i sav Bašan,+ Ogovo kraljevstvo, dao sam polovini plemena Manašeova. Ne zove li se sav argopski kraj,+ to jest sav Bašan, zemlja refaimska?+

14 Jair,+ sin Manašeov, uzeo je sav argopski kraj+ sve do granice s Gešurcima+ i Maakaćanima,+ i osvojena sela bašanska nazvao je svojim imenom Havot-Jair,*+ i tako se zovu sve do danas. 15 A Makiru+ sam dao Gilead.+ 16 Rubenovcima+ i Gadovcima dao sam zemlju od Gileada+ do doline Arnona — sredina doline je granica — i do doline Jaboka, koja je granica sinova Amonovih,+ 17 i Arabu i granično područje Jordana od Kinereta+ do mora Arabe, to jest Slanog mora,+ u podnožju obronaka Pisge+ prema istoku.

18 Tada sam vam zapovjedio: ‘Jehova, Bog vaš, dao vam je da zaposjednete ovu zemlju. Svi vi, hrabri muževi, pođite naoružani ispred braće svoje, sinova Izraelovih.+ 19 Samo žene vaše, djeca vaša i stoka vaša — znam da imate mnogo stoke — neka ostanu u gradovima vašim, koje sam vam dao,+ 20 dok Jehova ne da braći vašoj da počinu kao i vi, tako da i oni zaposjednu zemlju koju im Jehova, Bog vaš, daje s onu stranu Jordana. Potom se vratite svaki na svoj posjed koji sam vam dao.’+

21 I u to sam vrijeme zapovjedio Jošui:+ ‘Svojim očima vidio si sve što je Jehova, Bog vaš, učinio onoj dvojici kraljeva. Isto tako Jehova će učiniti svim kraljevstvima u koja prijeđeš.+ 22 Ne bojte ih se, jer se Jehova, Bog vaš, bori za vas.’+

23 Tada sam zamolio milost od Jehove: 24 ‘Svevišnji Gospodine Jehova! Ti si počeo pokazivati sluzi svojemu veličinu svoju+ i jaku mišicu svoju.+ Jer koji bog na nebu ili na zemlji čini djela kao što su tvoja i koji je moćan kao ti?+ 25 Daj da prijeđem onamo, molim te, i da vidim onu dobru zemlju+ preko Jordana, ta krasna brda+ i Libanon.’+ 26 Ali Jehova se i dalje gnjevio na mene zbog vas+ i nije me uslišio. I Jehova mi je rekao: ‘Dosta! Ne govori mi više o tome! 27 Popni se navrh Pisge+ i podigni oči svoje na zapad, sjever, jug i istok i pogledaj očima svojim, jer preko ovoga Jordana nećeš prijeći.+ 28 I postavi Jošuu za vođu,+ ohrabri ga i ojačaj, jer će on prijeći onamo+ na čelu ovoga naroda i on će im predati u nasljedstvo zemlju koju ćeš vidjeti.’+ 29 Tako smo ostali u dolini nasuprot Bet-Peoru.+

4 A sada, Izraele, poslušaj uredbe i zakone kojima vas učim da po njima postupate, da biste živjeli+ i ušli u zemlju koju vam daje Jehova, Bog praotaca vaših, i zaposjeli je. 2 Ništa ne dodajte riječi koju vam zapovijedam niti što oduzimajte od nje,+ nego držite zapovijedi Jehove, Boga svojega, koje vam ja dajem.

3 Svojim ste očima vidjeli što je Jehova učinio zbog Baala peorskog,+ da je svakoga tko je pošao za Baalom peorskim Jehova, Bog tvoj, iskorijenio iz tvoje sredine.+ 4 A vi koji se čvrsto držite+ Jehove, Boga svojega, svi ste danas živi. 5 Evo, poučio sam vas uredbama+ i zakonima,+ kao što mi je zapovjedio Jehova, Bog moj, da postupate po njima u zemlji u koju idete da je zaposjednete. 6 Držite ih i postupajte po njima, jer ćete tako biti mudri+ i razboriti+ u očima svih naroda koji će čuti za sve te uredbe, pa će reći: ‘Ovaj veliki narod zaista je narod mudar i razborit.’+ 7 Jer koji je to velik narod+ kojemu su bogovi tako blizu kao što je Jehova, Bog naš, nama kad god ga prizovemo?+ 8 I koji je to velik narod koji ima pravedne uredbe i zakone kao što je sav ovaj zakon koji danas pred vas iznosim?+

9 Samo se čuvaj i dobro pazi na dušu svoju+ da ne zaboraviš ono što su vidjele oči tvoje+ i da ti to ne iščezne iz srca sve dane života tvojega.+ I poučavaj o tome sinove svoje i unuke svoje,+ 10 o svemu što se zbilo onoga dana kad si stajao pred Jehovom, Bogom svojim, na Horebu,+ kad mi je Jehova rekao: ‘Skupi mi narod! Hoću da čuju riječi moje,+ da nauče bojati me se+ sve dane dok žive na zemlji i da o tome pouče sinove svoje.’+

11 Tada ste pristupili i stali u podnožje gore, a gora je u ognju plamtjela sve do neba. I obavio ju je mrak, oblak i gusta tama.+ 12 I Jehova vam je progovorio iz vatre.+ Čuli ste zvuk riječi, ali lika+ niste vidjeli — samo se glas čuo.+ 13 I objavio vam je svoj savez+ i zapovjedio vam da ga držite — Deset zapovijedi,*+ koje je potom napisao na dvije kamene ploče.+ 14 A meni je tada Jehova zapovjedio da vas poučim uredbama i zakonima, da postupate po njima u zemlji u koju idete da je zaposjednete.+

15 Dobro pazite na duše svoje,+ jer nikakva lika niste vidjeli+ onoga dana kad vam je Jehova govorio iz vatre na Horebu, 16 da se ne biste pokvarili+ i napravili sebi lik rezan, lik bilo kakva idola, bio to lik muškarca ili žene,+ 17 lik kakve životinje što je na zemlji,+ kakve ptice krilate što leti nebom,+ 18 lik bilo čega što se miče po zemlji, lik kakve ribe+ što je u vodama ispod zemlje, 19 i da se ne bi, kad podigneš oči svoje prema nebu i vidiš sunce, mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, dao zavesti da im se klanjaš i služiš im,+ a njih je Jehova, Bog tvoj, dao svim narodima pod cijelim nebom.+ 20 A vas je Jehova uzeo da vas izvede iz Egipta, iz te peći u kojoj se željezo tali,+ da budete narod koji je njegovo vlasništvo,+ kao što ste danas.

21 Ali Jehova se razgnjevio na mene zbog vas.+ I Jehova, Bog tvoj, zakleo se da neću prijeći preko Jordana niti ući u dobru zemlju koju ti daje u nasljedstvo.+ 22 Zato ću umrijeti u ovoj zemlji+ i neću prijeći preko Jordana, ali vi ćete prijeći i zaposjest ćete ovu dobru zemlju. 23 Čuvajte se da ne zaboravite savez koji je Jehova, Bog vaš, sklopio s vama+ i da ne napravite sebi lika rezana u obliku bilo čega što ti je Jehova, Bog tvoj, zabranio.+ 24 Jer je Jehova, Bog tvoj, vatra koja proždire,+ Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu.+

25 Kad ti se rode sinovi i unuci i kad budete dugo živjeli u onoj zemlji, pa se dogodi da se pokvarite+ i napravite sebi lik rezan+ u kakvom god obliku i učinite što je zlo u očima Jehove, Boga svojega,+ i tako ga uvrijedite, 26 znajte — za svjedoke protiv vas uzimam danas nebo i zemlju+ — da ćete brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete. Nećete u njoj dugo živjeti, jer ćete biti istrijebljeni.+ 27 I Jehova će vas rasijati među narode.+ Ostat će vas mali broj+ među narodima u koje će vas Jehova odvesti. 28 I ondje ćete služiti bogovima+ drvenim i kamenim,+ djelu ruku ljudskih, koji ne mogu vidjeti ni čuti ni jesti ni mirisati.+

29 Budeš li ondje tražio Jehovu, Boga svojega, naći ćeš ga+ jer ćeš ga tražiti svim srcem svojim i svom dušom svojom.+ 30 Kad budeš u nevolji, pa te na svršetku tih dana snađu sve ove riječi, onda ćeš se vratiti Jehovi, Bogu svojemu,+ i poslušati glas njegov.+ 31 Jer Jehova, Bog tvoj, Bog je milosrdan.+ Neće te ostaviti niti zatrti niti će zaboraviti saveza+ s praocima tvojim, za koji im se zakleo.

32 A sada pitaj, molim te, o danima prijašnjim+ što su bili prije tebe, od dana kad je Bog stvorio čovjeka na zemlji,+ pitaj od jednog kraja neba do drugog: Je li se ikada dogodilo nešto tako veliko, je li se čulo takvo što?+ 33 Je li ikada koji narod čuo glas Božji kako govori iz vatre kao što si ga ti čuo i ostao živ?+ 34 I je li ikada Bog pokušao doći i uzeti sebi narod iz nekog drugog naroda kušnjama,+ znakovima,+ čudima,+ ratom,+ rukom snažnom,+ mišicom podignutom+ i strahotama velikim,+ kao što je sve to Jehova, Bog vaš, učinio za vas u Egiptu pred očima tvojim? 35 Tebi je to pokazano da znaš da je Jehova pravi Bog,+ nema drugoga osim njega.+ 36 Dao ti je da čuješ glas njegov s neba da te pouči, dao ti je da na zemlji vidiš vatru njegovu veliku, i iz vatre si čuo riječi njegove.+

37 I živ si ostao jer je on ljubio praoce tvoje, pa je izabrao potomstvo njihovo poslije njih+ i pod budnim okom svojim izveo te iz Egipta silom svojom velikom,+ 38 i otjerao je pred tobom narode veće i moćnije od tebe, da te dovede u zemlju njihovu i preda je tebi u nasljedstvo, kao što vidiš da je to već počeo činiti.+ 39 Zato danas spoznaj i sjeti se u srcu svojemu da je Jehova pravi Bog gore na nebu i dolje na zemlji.+ Nema drugoga.+ 40 Drži uredbe+ njegove i zapovijedi njegove koje ti danas dajem, da dobro bude tebi+ i sinovima tvojim poslije tebe, i da produžiš dane svoje na zemlji koju ti daje Jehova, Bog tvoj.”+

41 Tada je Mojsije odvojio tri grada s one strane Jordana što je prema istoku,+ 42 da u njih pobjegne ubojica koji nenamjerno ubije bližnjega svojega,+ a da ga prije toga nije mrzio.+ Neka pobjegne u jedan od ovih gradova da ostane živ:+ 43 Beser+ u pustinji na visoravni za Rubenovce, Ramot+ u Gileadu za Gadovce i Golan+ u Bašanu za Manašeovce.+

44 A ovo je zakon+ koji je Mojsije postavio pred sinove Izraelove. 45 To su opomene,+ uredbe+ i zakoni+ koje je Mojsije objavio sinovima Izraelovim kad su izašli iz Egipta, 46 u kraju jordanskom, u dolini nasuprot Bet-Peoru,+ u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu,+ kojega su Mojsije i sinovi Izraelovi porazili kad su izašli iz Egipta.+ 47 I zaposjeli su zemlju njegovu i zemlju bašanskoga kralja Oga,+ dvojice kraljeva amorejskih koji su živjeli u kraju istočno od Jordana, 48 od Aroera,+ koji se nalazi na rubu doline Arnona, do gore Siona, to jest Hermona,+ 49 i svu Arabu+ u kraju jordanskom prema istoku sve do mora Arabe+ u podnožju obronaka Pisge.+

5 I Mojsije je pozvao sav Izrael+ i rekao im: “Čuj, Izraele, uredbe i zakone+ koje danas objavljujem na uši vaše! Naučite ih i pazite da postupate po njima.+ 2 Jehova, Bog naš, sklopio je s nama savez na Horebu.+ 3 Jehova nije s praocima našim sklopio taj savez, nego s nama, svima koji smo danas ovdje živi. 4 Licem u lice Jehova je iz vatre govorio s vama na gori.+ 5 Ja sam tada stajao između Jehove i vas+ da vam objavim riječ Jehovinu, jer ste se bojali vatre i niste se popeli na goru.+ I riječ je glasila:

6 ‘Ja sam Jehova, Bog tvoj,+ koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropske.+ 7 Nemoj imati drugih bogova uz mene.+

8 Ne pravi sebi lika rezana,+ ništa nalik+ onome što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama ispod zemlje. 9 Ne klanjaj im se niti im služi,+ jer sam ja, Jehova, Bog tvoj, Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu.*+ Ja kažnjavam prijestupe otaca na sinovima, i do trećeg i do četvrtog koljena, onih koji me mrze,+ 10 a milost* iskazujem i tisućitom koljenu onih koji me ljube i drže moje zapovijedi.+

11 Ne spominji ime Jehove, Boga svojega, na nedostojan način,+ jer Jehova neće ostaviti nekažnjena onoga koji nedostojno spominje ime njegovo.+

12 Drži dan počinka* i neka ti je svet, kao što ti je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio.+ 13 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.+ 14 A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu.+ Nemoj raditi nikakva posla,+ ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni rob tvoj, ni robinja tvoja, ni bik tvoj, ni magarac tvoj, ni sva stoka tvoja, ni došljak koji s tobom živi u gradu tvojemu,+ da se rob tvoj i robinja tvoja mogu odmoriti kao i ti.+ 15 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj+ i da te Jehova, Bog tvoj, izveo odande rukom snažnom i mišicom podignutom.+ Zato ti je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio da držiš dan počinka.+

16 Poštuj oca svojega i majku svoju,+ kao što ti je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio, da ti se produže dani i da ti dobro bude+ na zemlji koju ti daje Jehova, Bog tvoj.

17 Ne ubij!+

18 Ne učini preljub!+

19 Ne ukradi!+

20 Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svojega!+

21 Ne poželi žene bližnjega svojega!+ Nemoj sebično žudjeti za kućom bližnjega svojega, ni za poljem njegovim, ni za robom njegovim, ni za robinjom njegovom, ni za bikom njegovim, ni za magarcem njegovim, ni za bilo čim što je bližnjega tvojega.’+

22 Te je zapovijedi* na gori izgovorio Jehova jakim glasom svoj zajednici* vašoj iz vatre,+ oblaka i guste tame, i ništa nije dodao. Potom ih je napisao na dvije kamene ploče koje je meni dao.+

23 A kad ste čuli glas iz mraka, dok je gora u ognju plamtjela,+ pristupili ste k meni, svi poglavari plemena vaših i starješine vaše. 24 I rekli ste: ‘Evo, Jehova, Bog naš, pokazao nam je slavu svoju i veličinu svoju, i čuli smo glas njegov iz vatre.+ Danas smo vidjeli da čovjek može ostati živ iako Bog s njim govori.+ 25 A sada, zašto da pomremo? Ova nas vatra velika može proždrijeti.+ Budemo li i dalje slušali glas Jehove, Boga svojega, pomrijet ćemo.+ 26 Jer tko je od svih ljudi čuo glas Boga živoga+ kako govori iz vatre, kao što smo mi čuli, a da je ostao živ? 27 Ti pođi bliže i poslušaj sve što će reći Jehova, Bog naš, pa onda ti nama prenesi sve što tebi kaže Jehova, Bog naš,+ a mi ćemo to poslušati i po tome postupiti.’

28 I Jehova je čuo glas riječi vaših kad ste mi govorili, i Jehova mi je rekao: ‘Čuo sam glas riječi koje je ovaj narod tebi rekao. Dobro je sve što su rekli.+ 29 Kad bi im samo srce uvijek bilo takvo da me se boje+ i drže sve zapovijedi moje!+ Tada bi dobro bilo i njima i sinovima njihovim dovijeka.+ 30 Idi i reci im: “Vratite se u šatore svoje!” 31 A ti ostani ovdje kod mene da ti objavim sve zapovijedi, uredbe i zakone kojima ćeš ih poučiti+ i po kojima će postupati u zemlji koju im dajem da je zaposjednu.’ 32 Zato pazite da činite kao što vam je zapovjedio Jehova, Bog vaš.+ Ne odstupajte ni desno ni lijevo.+ 33 U svemu idite putem koji vam je Jehova, Bog vaš, odredio,+ da ostanete na životu i da vam dobro bude+ i da produžite dane svoje u zemlji koju ćete zaposjesti.

6 A ovo su zapovijedi, uredbe i zakoni, koje je Jehova, Bog vaš, dao da bi vas poučio,+ tako da postupate po njima u zemlji u koju idete da je zaposjednete, 2 da se sve dane života svojega bojiš+ Jehove, Boga svojega, i da držiš sve odredbe njegove i zapovijedi njegove koje ti dajem, ti i sin tvoj i unuk tvoj,+ da ti se produže dani.+ 3 Poslušaj, Izraele, i pazi da postupaš po njima,+ da ti dobro bude+ i da se veoma umnožiš u zemlji u kojoj teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jehova, Bog praotaca tvojih.+

4 Čuj, Izraele: Jehova, Bog naš, jedan je Jehova!*+ 5 Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim+ i svom dušom svojom+ i svom snagom svojom.+ 6 I neka se ove riječi koje ti danas zapovijedam urežu u srce tvoje.+ 7 Usađuj ih u djecu* svoju+ i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš+ i kad ustaješ. 8 I priveži ih kao znak na ruku svoju+ i neka ti budu kao povez na čelu,*+ 9 napiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim.+

10 A kad te Jehova, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo praocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će ti je dati+ — u kojoj su veliki i lijepi gradovi koje nisi gradio,+ 11 kuće pune svakojakih dobara koje nisi punio, nakapnice* iskopane koje nisi kopao, vinogradi i maslinici koje nisi sadio — i kad se do sita najedeš,+ 12 čuvaj se da ne zaboraviš+ Jehovu, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropske. 13 Boj se Jehove, Boga svojega,+ njemu služi+ i njegovim se imenom zaklinji.+ 14 Ne idite za drugim bogovima, za bogovima naroda što su oko vas+ — 15 jer je Jehova, Bog tvoj, koji je usred tebe, Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu+ — da se gnjev Jehove, Boga tvojega, ne bi raspalio na tebe+ i da te on ne bi istrijebio s lica zemlje.+

16 Ne iskušavajte Jehovu, Boga svojega,+ kao što ste ga iskušavali u Masi.*+ 17 Pazite da se držite zapovijedi Jehove, Boga svojega,+ opomena njegovih+ i uredaba njegovih+ koje vam je dao.+ 18 I čini što je pravo i dobro u očima Jehovinim. Tada će ti dobro biti+ i ući ćeš u dobru zemlju koju je Jehova pod zakletvom obećao praocima tvojim te ćeš je zaposjesti.+ 19 Otjerat ćeš pred sobom sve neprijatelje svoje, kao što je obećao Jehova.+

20 Ako te jednog dana sin tvoj upita:+ ‘Kakve su to opomene, uredbe i zakoni koje vam je dao Jehova, Bog naš?’ 21 onda kaži sinu svojemu: ‘Bili smo robovi faraonovi u Egiptu, ali Jehova nas je rukom jakom izveo iz Egipta.+ 22 I Jehova je pred očima našim učinio velike i strašne znakove i čuda+ na Egiptu, na faraonu i na svemu domu njegovu.+ 23 A nas je izveo odande da nas dovede ovamo i dade nam zemlju koju je pod zakletvom obećao praocima našim.+ 24 Zato nam je Jehova zapovjedio da držimo sve ove uredbe.+ Jehova, Bog naš, zapovjedio nam je da ga se bojimo da bi nam uvijek bilo dobro+ i da bismo ostali na životu, kao danas.+ 25 I uračunat će nam se u pravednost+ ako pazimo da postupamo po svim ovim zapovijedima pred Jehovom, Bogom svojim, kao što nam je on zapovjedio.’+

7 Kad te Jehova, Bog tvoj, naposljetku dovede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš,+ pred tobom će otjerati velike narode:+ Hetite,+ Girgašane,+ Amorejce,+ Kanaance,+ Perižane,+ Hivijce+ i Jebusejce,+ sedam naroda većih i moćnijih od tebe.+ 2 I Jehova, Bog tvoj, predat će ih tebi, a ti ih porazi+ i pobij ih.*+ Nemoj s njima sklapati saveza niti im se smilovati.+ 3 Ne sklapaj brakove s njima. Kćer svoju nemoj dati sinu njihovu, i kćer njihovu nemoj uzeti za sina svojega.+ 4 Jer će odvratiti sina tvojega od mene, pa će služiti drugim bogovima.+ I Jehovin će se gnjev na vas raspaliti i on će te brzo istrijebiti.+

5 Nego ovako učinite s njima: žrtvenike njihove porušite,+ obredne stupove njihove oborite,+ obredna debla*+ njihova posijecite,+ a rezbarene likove njihove vatrom spalite.+ 6 Jer ti si narod svet pred Jehovom, Bogom svojim.+ Tebe je Jehova, Bog tvoj, izabrao između svih naroda što su na licu zemlje da budeš njegov narod, njegovo najdraže vlasništvo.+

7 Nije vam Jehova pokazao naklonost i izabrao vas+ zato što ste bili najveći od svih naroda, jer vi ste bili najmanji od svih naroda.+ 8 Jehova vas je izabrao zato što vas je ljubio+ i želio je održati zakletvu kojom se zakleo praocima vašim.+ Zato vas je Jehova izveo rukom jakom+ i otkupio vas iz kuće ropske,+ iz ruke faraona, kralja egipatskoga. 9 I zato znaj da je Jehova, Bog tvoj, pravi Bog,+ Bog vjerni+ koji čuva savez+ i iskazuje milost* i tisućitom koljenu onih koji ga ljube i drže zapovijedi njegove,+ 10 ali plaća izravno onima koji ga mrze i zatire ih.+ Neće oklijevati učiniti to onima koji ga mrze, nego će platiti izravno njima. 11 Stoga drži zapovijedi, uredbe i zakone koje ti danas dajem, i postupaj po njima.+

12 I zato što slušate ove zakone, držite ih i po njima postupate,+ Jehova, Bog tvoj, održat će savez s tobom+ i bit će vam milostiv* kao što se zakleo praocima tvojim.+ 13 Ljubit će te, blagosloviti+ i umnožiti,+ i blagoslovit će plod utrobe tvoje+ i rod zemlje tvoje,+ žito tvoje, mlado vino tvoje, ulje tvoje, mlado od krava tvojih i mlado sve stoke tvoje+ u zemlji za koju se zakleo praocima tvojim da će ti je dati.+ 14 I bit ćeš blagoslovljen više od svih drugih naroda.+ Neće biti među tobom ni među stokom tvojom ni muškog ni ženskog koji ne bi imali potomstva.+ 15 I Jehova će ukloniti od tebe svaku bolest, i neće pustiti na tebe nijedne opake bolesti egipatske za koju znaš,+ nego će ih pustiti na sve one koji te mrze. 16 A ti pobij sve narode koje ti daje Jehova, Bog tvoj.+ Neka ih ne žali oko tvoje.+ Nemoj služiti bogovima njihovim,+ jer će ti to biti zamka.+

17 Ako kažeš u srcu svojemu: ‘Ovi su narodi preveliki za mene. Kako ću ih protjerati?’+ 18 ne boj ih se.+ Sjeti se što je Jehova, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu,+ 19 sjeti se velikih kušnji što su ih vidjele oči tvoje,+ znakova, čuda,+ ruke snažne+ i mišice podignute+ kojom te izveo Jehova, Bog tvoj.+ Tako će Jehova, Bog tvoj, učiniti svim narodima kojih se bojiš.+ 20 Osim toga, Jehova, Bog tvoj, poslat će na njih strah da ih svlada,+ dok ne izginu oni koji su ostali+ i skrivali se pred tobom. 21 Ne plaši ih se, jer je Jehova, Bog tvoj, usred tebe,+ Bog veliki koji ulijeva strah.+

22 I Jehova, Bog tvoj, tjerat će te narode pred tobom malo-pomalo.+ Nećeš ih smjeti istrijebiti odjednom, da se divlje životinje ne bi namnožile tebi na štetu. 23 Jehova, Bog tvoj, predat će ih tebi i u velikoj pomutnji natjerati u bijeg, dok ne budu istrijebljeni.+ 24 I njihove će kraljeve predati u ruke tvoje+ da zatreš ime njihovo pod nebom.+ Nitko se pred tobom neće moći održati,+ dok ih ne istrijebiš.+ 25 Rezbarene likove bogova njihovih spalite u vatri.+ Ne poželi srebra ni zlata što je na njima+ i ne uzimaj ga za sebe+ da ti ne bude zamka,+ jer je to odvratno+ Jehovi, Bogu tvojemu. 26 Ne unosi ono što je odvratno u kuću svoju da ne budeš uništen* kao i to. Neka ti se duboko gadi i neka ti je odvratno,+ jer to je nešto što treba uništiti.*+

8 Pazite da držite sve zapovijedi koje vam danas dajem,+ da biste živjeli,+ umnožili se i ušli u zemlju koju je Jehova pod zakletvom obećao praocima vašim i da biste je zaposjeli.+ 2 Sjećaj se svega puta kojim te Jehova, Bog tvoj, vodio pustinjom ovih četrdeset godina,+ da bi te naučio poniznosti,+ iskušao te+ i tako doznao što je u srcu tvojemu,+ hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. 3 Učio te poniznosti, morio te glađu+ i hranio te manom,+ za koju nisi znao ni ti ni oci tvoji, da bi ti pokazao da čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi i o svakoj riječi što izlazi iz usta Jehovinih.+ 4 Odjeća se tvoja nije istrošila na tebi niti su ti noge oticale ovih četrdeset godina.+ 5 I ti dobro znaš u srcu svojemu da te Jehova, Bog tvoj, ukoravao kao što čovjek ukorava sina svojega.+

6 Zato drži zapovijedi Jehove, Boga svojega, hodeći putevima njegovim+ i bojeći se njega.+ 7 Jer te Jehova, Bog tvoj, vodi u dobru zemlju,+ u zemlju potoka,* izvora i voda dubinskih što izviru u dolinama+ i u brdima, 8 u zemlju pšenice, ječma, vinove loze, smokava i šipaka,+ u zemlju maslina, što daju ulje, i meda,+ 9 u zemlju u kojoj nećeš u oskudici kruha jesti, u kojoj ti ništa neće nedostajati, u zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje ćeš iz brda bakar vaditi.

10 Kad se do sita najedeš,+ blagoslovi+ Jehovu, Boga svojega, zbog dobre zemlje koju ti je dao.+ 11 Čuvaj se da ne zaboraviš+ Jehovu, Boga svojega, i da ne zanemariš zapovijedi njegove, zakone njegove i odredbe njegove koje ti danas dajem,+ 12 da se ne bi dogodilo da se do sita najedeš, sagradiš lijepe kuće i nastaniš se u njima,+ 13 da ti se namnoži krupna i sitna stoka, da ti se nagomila srebro i zlato i umnoži se sve što je tvoje, 14 pa da se onda srce tvoje uzoholi+ i da zaboraviš Jehovu, Boga svojega, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropske,+ 15 koji te vodio kroz pustinju veliku i zastrašujuću,+ u kojoj su zmije otrovnice+ i škorpioni i žedna zemlja bez vode, koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen,+ 16 koji te u pustinji hranio manom,+ za koju nisu znali oci tvoji, da bi te naučio poniznosti+ i iskušao te, i na kraju ti dobro činio.+ 17 Nemoj tada reći u srcu svojemu: ‘Moja snaga i moja silna ruka pribavile su mi ovo bogatstvo.’+ 18 Sjeti se Jehove, Boga svojega, jer ti on daje snagu da stječeš bogatstvo,+ da tako ispuni savez svoj za koji se zakleo praocima tvojim, kao što se vidi danas.+

19 Ako zaboraviš Jehovu, Boga svojega, i ako pođeš za drugim bogovima te im staneš služiti i klanjati im se, danas vas upozoravam da ćete zacijelo propasti.+ 20 Poput naroda koje Jehova zatire pred vama, tako ćete i vi propasti, jer niste slušali glasa Jehove, Boga svojega.+

9 Čuj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana+ da uđeš u tu zemlju i osvojiš narode veće i moćnije od sebe,+ gradove velike i do neba utvrđene,+ 2 velik narod visoka rasta, sinove Anakove,+ koje znaš i za koje si čuo da se o njima govori: ‘Tko može odoljeti sinovima Anakovim?’ 3 Znaj, dakle, danas da Jehova, Bog tvoj, ide pred tobom.+ On je vatra koja proždire.+ Istrijebit će ih+ i pred tobom ih pokoriti, a ti uzmi posjed njihov i brzo ih pobij, kao što ti je rekao Jehova.+

4 Kad ih Jehova, Bog tvoj, bude tjerao pred tobom, nemoj reći u srcu svojemu: ‘Zbog pravednosti moje Jehova me doveo u ovu zemlju da je zaposjednem’,+ jer Jehova tjera te narode pred tobom zbog zloće njihove.+ 5 Ne ideš zaposjesti zemlju njihovu zbog pravednosti svoje+ ili zbog čestitosti srca svojega,+ nego Jehova, Bog tvoj, tjera te narode pred tobom zbog zloće njihove+ i da održi riječ kojom se Jehova zakleo praocima tvojim Abrahamu,+ Izaku+ i Jakovu.+ 6 Znaj, dakle, da ti Jehova, Bog tvoj, ne daje da zaposjedneš ovu dobru zemlju zbog pravednosti tvoje, jer si narod nepokoran.*+

7 Upamti i nikad ne zaboravi kako si u pustinji izazivao Jehovu, Boga svojega.+ Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske dok niste došli na ovo mjesto bunili ste se protiv Jehove.+ 8 I na Horebu ste izazvali gnjev Jehovin tako da se Jehova toliko na vas razgnjevio da vas je htio istrijebiti.+ 9 Kad sam se popeo na goru da dobijem ploče kamene,+ ploče saveza koji je Jehova sklopio s vama,+ ostao sam na gori četrdeset dana i četrdeset noći+ — ni kruha nisam jeo ni vode pio. 10 I tada mi je Jehova Bog dao dvije ploče kamene koje je ispisao prstom svojim.+ Na njima su bile sve riječi koje vam je Jehova na gori izrekao iz vatre na dan okupljanja zajednice vaše.+ 11 Poslije četrdeset dana i četrdeset noći Jehova mi je dao dvije ploče kamene, ploče saveza.+ 12 I rekao mi je Jehova: ‘Ustaj, brzo siđi odavde, jer se narod tvoj koji si izveo iz Egipta pokvario.+ Brzo su skrenuli s puta koji sam im odredio. Načinili su sebi lik lijevan.’+ 13 I Jehova mi je još rekao: ‘Promatrao sam ovaj narod i vidim da je to narod nepokoran.*+ 14 Pusti me da ih istrijebim+ i izbrišem ime njihovo pod nebom,+ a od tebe ću učiniti narod moćniji i brojniji od njih.’+

15 Potom sam se okrenuo i sišao s gore, dok je gora u ognju plamtjela.+ Dvije ploče saveza držao sam u rukama.+ 16 I pogledao sam, a kad tamo, zgriješili ste Jehovi, Bogu svojemu! Načinili ste sebi tele lijevano.+ Brzo ste skrenuli s puta koji vam je odredio Jehova.+ 17 Tada sam uzeo dvije ploče, bacio ih iz ruku svojih i razbio pred očima vašim.+ 18 I pao sam ničice pred Jehovom kao i prvi put, i ostao sam pred njim četrdeset dana i četrdeset noći. Ni kruha nisam jeo ni vode pio+ zbog svih grijeha vaših koje ste počinili radeći zlo u očima Jehovinim i vrijeđajući ga.+ 19 Jer sam se bojao žestokoga gnjeva kojim se Jehova razgnjevio na vas tako da vas je htio istrijebiti.+ Ali Jehova me i taj put uslišio.+

20 I na Arona se Jehova silno razgnjevio tako da ga je htio pogubiti,+ ali ja sam se tada i za Arona usrdno pomolio.+ 21 A grijeh vaš, tele koje ste načinili,+ uzeo sam, spalio ga u vatri, razbio i satro ga, tako da je od njega ostao samo prah, a potom sam prah njegov bacio u potok što teče s gore.+

22 I u Taberi,+ Masi+ i Kibrot-Hataavi+ izazivali ste gnjev Jehovin.+ 23 I kad vas je Jehova poslao iz Kadeš-Barnee,+ govoreći: ‘Pođite gore i zauzmite zemlju koju vam dajem!’ pobunili ste se protiv naredbe Jehove, Boga svojega,+ i niste mu vjerovali+ niti ste slušali glasa njegova.+ 24 Bunite se protiv Jehove+ otkad vas poznajem.

25 Zato sam padao ničice pred Jehovom četrdeset dana i četrdeset noći,+ a činio sam to jer je Jehova rekao da će vas istrijebiti.+ 26 I stao sam se usrdno moliti+ Jehovi: ‘Svevišnji Gospodine Jehova, nemoj zatrti naroda svojega, vlasništva svojega+ koje si u veličini svojoj otkupio i koje si izveo iz Egipta+ rukom jakom.+ 27 Sjeti se slugu svojih Abrahama, Izaka i Jakova.+ Ne obaziri se na tvrdokornost naroda ovoga, na zloću njihovu i na grijeh njihov,+ 28 da se ne bi govorilo u zemlji+ iz koje si nas izveo: “Jehova ih nije mogao dovesti u zemlju koju im je obećao i on ih mrzi, pa ih je zato izveo da ih pobije u pustinji.”+ 29 A oni su ipak tvoj narod i tvoje vlasništvo,+ i izveo si ih silom velikom i mišicom podignutom.’+

10 Tada mi je Jehova rekao: ‘Iskleši sebi dvije ploče kamene, kao što su bile one prve,+ i popni se k meni na goru. Napravi sebi i kovčeg od drva.+ 2 I na tim ću pločama napisati riječi što su bile i na prvim pločama, koje si razbio, a ti ih stavi u kovčeg.’ 3 Tako sam napravio kovčeg od drva akacije i isklesao dvije ploče kamene kao što su bile one prve,+ pa sam se popeo na goru noseći dvije ploče u rukama. 4 I Jehova je na ploče napisao iste riječi kao i prije,+ Deset zapovijedi,*+ koje vam je izrekao na gori iz vatre+ na dan okupljanja zajednice vaše.+ Potom ih je Jehova dao meni. 5 I ja sam se okrenuo, sišao s gore+ i stavio ploče u kovčeg koji sam napravio, da ondje i ostanu, kao što mi je Jehova zapovjedio.+

6 A sinovi Izraelovi otišli su iz Beerot-Bene-Jaakana+ u Moseru. Ondje je umro Aron i ondje je pokopan.+ A Eleazar, sin njegov, počeo je služiti kao svećenik umjesto njega.+ 7 Odande su otišli u Gudgodu, a iz Gudgode u Jotbatu,+ u zemlju u kojoj ima potoka.

8 Tada je Jehova odvojio pleme Levijevo.+ Ono je trebalo nositi kovčeg saveza Jehovina,+ stajati pred Jehovom služeći mu+ i izricati blagoslove u ime njegovo, kako radi i danas.+ 9 Zato Levi nema dijela ni nasljedstva+ s braćom svojom, nego je Jehova nasljedstvo njegovo. Tako mu je i rekao Jehova, Bog tvoj.+ 10 A ja sam ostao na gori kao i prvi put, četrdeset dana i četrdeset noći,+ i Jehova me i taj put uslišio.+ Nije te Jehova htio istrijebiti.+ 11 I rekao mi je Jehova: ‘Ustani! Povedi narod na put da uđu u zemlju za koju sam se zakleo praocima njihovim da ću im je dati te da je zaposjednu.’+

12 I sada, Izraele, što Jehova, Bog tvoj, traži od tebe,+ osim da se bojiš+ Jehove, Boga svojega, da ideš svim putevima njegovim,+ da ga ljubiš+ i da služiš Jehovi, Bogu svojemu, svim srcem svojim i svom dušom svojom,+ 13 da držiš zapovijedi Jehovine i odredbe njegove+ koje ti danas dajem da ti dobro bude?+ 14 Evo, Jehovi, Bogu tvojemu, pripada nebo+ i nebo nad nebesima, zemlja+ i sve što je na njoj. 15 Ali samo je praocima tvojim Jehova bio privržen i njih je ljubio, i poslije njih izabrao je vas, potomstvo njihovo,+ iz svih naroda, kao što se vidi danas. 16 Obrežite srce svoje,+ ne budite više nepokorni!*+ 17 Jer Jehova, Bog vaš, Bog je nad bogovima+ i Gospodar nad gospodarima,+ Bog velik i moćan, koji ulijeva strah,+ nije pristran+ i ne prima mita,+ 18 koji daje pravdu djetetu bez oca i udovici,+ ljubi došljaka+ i daje mu hranu i odjeću. 19 Tako i vi ljubite došljaka,+ jer ste i sami bili došljaci u zemlji egipatskoj.+

20 Boj se Jehove, Boga svojega.+ Njemu služi,+ njega se drži+ i njegovim se imenom zaklinji.+ 21 Njega trebaš hvaliti,+ on je Bog tvoj, koji je na tebi učinio ona velika i zastrašujuća djela što su ih vidjele oči tvoje.+ 22 Tvojih je praotaca bilo sedamdeset duša kad su otišli u Egipat,+ a sada je Jehova, Bog tvoj, učinio da te bude mnogo kao zvijezda na nebu.+

11 Ljubi Jehovu, Boga svojega,+ i uvijek izvršavaj sve dužnosti svoje prema njemu, njegove odredbe, zakone+ i zapovijedi. 2 I znajte danas ovo: ne obraćam se sinovima vašim koji nisu upoznali ni vidjeli pouke Jehove,+ Boga vašega, veličinu njegovu,+ snažnu ruku njegovu+ ni mišicu njegovu podignutu,+ 3 ni znakove njegove ni čuda njegova koja je učinio usred Egipta+ na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj, 4 ni što je učinio vojsci egipatskoj, konjima njihovim i kolima bojnim koje je preplavio vodama Crvenoga mora kad su vas progonili,+ pa ih je Jehova sve zatro+ — što se vidi još i danas — 5 ni što je za vas činio u pustinji dok niste došli do ovoga mjesta, 6 ni što je učinio Datanu i Abiramu,+ sinovima Elijaba, sina Rubenova, kad je zemlja otvorila usta svoja i usred svega Izraela progutala njih, obitelji njihove, šatore njihove i sve što je pošlo za njima.+ 7 Jer vaše su oči vidjele sva velika djela koja je učinio Jehova.+

8 Držite sve zapovijedi+ koje vam danas dajem, da postanete jaki i da uđete u zemlju i zaposjednete je, zemlju u koju idete da je uzmete u posjed,+ 9 i da vam se produže dani+ na zemlji za koju se Jehova zakleo praocima vašim da će je dati njima i potomstvu njihovu,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+

10 Jer zemlja u koju ideš da je zaposjedneš nije kao zemlja egipatska iz koje ste izašli, gdje si posijano sjeme morao navodnjavati nogom* svojom kao povrtnjak. 11 Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je brda i dolina,+ koju natapa kiša nebeska. 12 To je zemlja za koju se brine Jehova, Bog tvoj. Oči+ Jehove, Boga tvojega, stalno su na nju upravljene, od početka do kraja godine.

13 Ako budete slušali zapovijedi moje+ koje vam danas dajem i ljubili Jehovu, Boga svojega, te mu služili svim srcem svojim i svom dušom svojom,+ 14 davat ću kišu zemlji vašoj u pravo vrijeme,+ kišu jesenju i proljetnu,+ da možeš skupljati žito svoje, vino* svoje i ulje svoje. 15 I davat ću travu u polju tvojemu za stoku tvoju,+ i jest ćeš do sitosti.+ 16 Čuvajte se da se ne prevari srce vaše,+ da ne zastranite i ne počnete obožavati druge bogove i klanjati im se,+ 17 da se ne bi Jehova razgnjevio na vas i zatvorio nebo da ne bude kiše,+ pa zemlja ne bi davala ploda svojega i vi biste brzo nestali s dobre zemlje koju vam daje Jehova.+

18 Ove riječi moje usadite u srce svoje+ i u dušu svoju, vežite ih kao znak na ruku svoju i neka vam budu kao povez na čelu.*+ 19 Poučite o njima sinove svoje, govoreći o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ.+ 20 Napiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim,+ 21 da dani vaši i dani sinova vaših na zemlji za koju se Jehova zakleo praocima vašim da će im je dati+ budu brojni+ kao dani nebesa nad zemljom.+

22 Jer ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi+ koje vam dajem i izvršavali ih, ljubili Jehovu, Boga svojega,+ išli svim putevima njegovim+ i njega se držali,+ 23 Jehova će zbog vas otjerati sve te narode,+ a vi ćete uzeti posjede naroda većih i brojnijih od sebe.+ 24 Svako mjesto na koje stupi noga vaša bit će vaše.+ Od pustinje do Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do mora zapadnoga protezat će se granica vaša.+ 25 Nitko se neće moći održati pred vama.+ Strah i trepet širit će Jehova, Bog vaš, pred vama po svoj zemlji+ u koju stupite, kao što vam je obećao.

26 Evo, danas stavljam pred vas blagoslov i prokletstvo:+ 27 blagoslov ako poslušate zapovijedi Jehove, Boga svojega,+ koje vam danas dajem, 28 a prokletstvo+ ako ne poslušate zapovijedi Jehove, Boga svojega,+ nego skrenete s puta koji vam ja danas određujem te pođete za drugim bogovima koje niste poznavali.

29 Kad te Jehova, Bog tvoj, dovede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš,+ tada izreci blagoslov na gori Gerizimu,+ a prokletstvo na gori Ebalu.+ 30 Nisu li one s onu stranu Jordana što gleda prema zapadu, u zemlji Kanaanaca koji žive u Arabi,+ nasuprot Gilgalu,+ pokraj velikih stabala More?+ 31 Evo, prijeći ćete preko Jordana da uđete u zemlju koju vam daje Jehova i da je zaposjednete. Zaposjednite je i živite u njoj!+ 32 Pazite da postupate po svim uredbama i zakonima+ koje danas iznosim pred vas.+

12 Pazite da postupate+ po ovim uredbama+ i zakonima+ u zemlji koju ti Jehova, Bog praotaca tvojih, daje u posjed za sve dane dok živite na zemlji.+ 2 Uništite do temelja+ sva mjesta na kojima narodi koje ćete otjerati služe bogovima svojim, na visokim brdima, na bregovima i pod svakim drvetom što se zeleni.+ 3 Porušite žrtvenike njihove+ i razbijte obredne stupove njihove,+ spalite u vatri obredna debla njihova,+ posijecite rezbarene likove+ bogova njihovih i zatrite imena njihova na tom mjestu.+

4 Ne činite Jehovi, Bogu svojemu, kako oni čine,+ 5 nego idite na mjesto koje izabere Jehova, Bog vaš, između svih plemena vaših da ondje stavi ime svoje da bi ondje prebivalo, i onamo dolazite.+ 6 Onamo donosite žrtve svoje paljenice+ i druge žrtve svoje, desetine svoje,+ priloge ruku svojih,+ zavjetne žrtve svoje,+ dragovoljne žrtve svoje+ i prvorođeno od stoke svoje krupne i sitne.+ 7 I jedite ondje pred Jehovom, Bogom svojim,+ i radujte se svemu što poduzimate,+ vi i ukućani vaši, jer te blagoslovio Jehova, Bog tvoj.

8 Ne postupajte ubuduće onako kako mi danas ovdje postupamo, svatko kako misli da je pravo,+ 9 jer još niste došli na mjesto počinka+ i do nasljedstva koje ti daje Jehova, Bog tvoj. 10 Ali prijeći ćete preko Jordana+ i nastaniti se u zemlji koju vam Jehova, Bog vaš, daje u posjed.+ On će vam dati da počinete od svih neprijatelja svojih unaokolo i da živite bez straha.+ 11 I na mjesto+ koje Jehova, Bog vaš, izabere da ondje prebiva ime njegovo donosit ćete sve što vam zapovijedam: žrtve svoje paljenice+ i druge žrtve svoje, desetine svoje,+ priloge ruku svojih+ i sve što odlučite zavjetovati+ Jehovi kao zavjetne žrtve svoje. 12 I radujte se pred Jehovom, Bogom svojim,+ vi i sinovi vaši i kćeri vaše, robovi vaši i robinje vaše i svaki sin Levijev koji živi u gradovima vašim, jer on nema dijela ni nasljedstva s vama.+ 13 Čuvaj se da ne prinosiš žrtve paljenice na kojem drugom mjestu što ga ugledaš,+ 14 nego na mjestu koje Jehova izabere u jednom od plemena tvojih, ondje prinosi svoje žrtve paljenice i ondje čini sve što ti zapovijedam.+

15 Ali kad god ti duša zaželi, možeš klati+ i jesti mesa prema blagoslovu koji ti daje Jehova, Bog tvoj, u svim gradovima tvojim. I nečist+ i čist smiju ga jesti, kao da je od gazele ili jelena.+ 16 Samo krvi ne smijete jesti.+ Prolij je na zemlju kao vodu.+ 17 U gradu svojemu ne smiješ jesti desetine od žita svojega,+ ni od mladoga vina svojega, ni od ulja svojega, ni prvorođeno od stoke svoje krupne ili sitne,+ niti išta od zavjetnih žrtava svojih koje ćeš zavjetovati, ni dragovoljne žrtve svoje,+ ni priloge ruku svojih,+ 18 nego to jedi pred Jehovom, Bogom svojim, na mjestu koje izabere Jehova, Bog tvoj,+ ti i sin tvoj i kći tvoja, rob tvoj i robinja tvoja i svaki sin Levijev koji živi u gradu tvojemu. I raduj se+ pred Jehovom, Bogom svojim, svemu što poduzimaš. 19 Čuvaj se da ne zaboraviš sinove Levijeve+ dok god živiš na zemlji svojoj.

20 Kad Jehova, Bog tvoj, proširi granice tvoje,+ kao što ti je obećao,+ i ti kažeš: ‘Htio bih jesti mesa’, jer duša tvoja želi jesti mesa, možeš ga jesti kad god ti duša želi.+ 21 Bude li daleko od tebe mjesto koje Jehova, Bog tvoj, izabere da ondje prebiva ime njegovo,+ zakolji nešto od stoke svoje krupne ili sitne koju ti Jehova daje, kao što sam ti zapovjedio, te jedi u gradu svojemu kad god ti duša želi.+ 22 Ali jedi to samo onako kako se jede gazela ili jelen:+ i nečist+ i čist smiju to jesti. 23 Samo budi čvrst u odluci svojoj da ne jedeš krvi,+ jer je krv duša.+ Ne jedi dušu s mesom. 24 Ne jedi je! Prolij je na zemlju kao vodu.+ 25 Ne jedi je, da bude dobro tebi+ i sinovima tvojim poslije tebe, jer činiš što je pravo u očima Jehovinim.+ 26 Samo svete stvari svoje+ što ćeš ih prinijeti i zavjetne žrtve svoje+ uzmi i dođi na mjesto koje Jehova izabere.+ 27 I prinesi svoje žrtve paljenice,+ meso i krv,+ na žrtveniku Jehove, Boga svojega. Krv žrtava tvojih neka se prolije podno žrtvenika Jehove,+ Boga tvojega, a meso smiješ jesti.

28 Pazi da slušaš sve riječi ove koje ti zapovijedam,+ da dovijeka dobro bude tebi+ i sinovima tvojim poslije tebe, jer činiš što je dobro i pravo u očima Jehove, Boga svojega.+

29 Kad Jehova, Bog tvoj, istrijebi pred tobom narode na koje ideš da uzmeš posjed njihov,+ tada uzmi posjed njihov i nastani se u zemlji njihovoj.+ 30 Čuvaj se da se ne bi poveo za njima i pao u zamku+ pošto budu istrijebljeni pred tobom, i da se ne počneš raspitivati o bogovima njihovim, govoreći: ‘Kako su ti narodi služili bogovima svojim? I ja ću tako činiti.’ 31 Ne čini tako Jehovi, Bogu svojemu,+ jer sve što je Jehovi odvratno i mrsko oni čine bogovima svojim, čak sinove svoje i kćeri svoje spaljuju u vatri bogovima svojim.+ 32 Pazite da držite svaku riječ koju vam zapovijedam.+ Ništa tome ne dodajte niti što od toga oduzimajte.+

13 Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok+ ili čovjek koji snove sanja+ i dade ti kakav znak ili znamenje,+ 2 pa se obistini taj znak ili znamenje o kojem ti je govorio,+ rekavši: ‘Pođimo za drugim bogovima koje ne poznaješ i njima služimo!’ 3 ne slušaj riječi toga proroka ni čovjeka koji je usnio taj san,+ jer vas Jehova, Bog vaš, iskušava+ da vidi ljubite li Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom.+ 4 Za Jehovom, Bogom svojim, idite i njega se bojte, zapovijedi njegove držite i glas njegov slušajte, njemu služite i njega se držite.+ 5 A onaj prorok+ ili onaj čovjek koji je usnio san neka se pogubi,+ jer je poticao na pobunu protiv Jehove, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuće ropske. Htio te odvratiti od puta kojim ti je Jehova, Bog tvoj, zapovjedio da ideš.+ Ukloni zlo iz svoje sredine!+

6 Ako bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj ili kći tvoja ili žena tvoja mila ili drug tvoj kojega ljubiš kao dušu svoju,+ pokušao u tajnosti nagovarati: ‘Hajde da služimo drugim bogovima’,+ koje nisi poznavao ni ti ni praoci tvoji, 7 bogovima naroda što su oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, 8 nemoj pristati na ono što želi i nemoj ga slušati.+ Neka ga ne žali oko tvoje, nemoj se sažaliti na njega+ niti ga štititi, 9 nego ga pogubi.+ Ruka tvoja neka se prva digne na njega da ga pogubiš, a onda ruka svega naroda.+ 10 Zaspi ga kamenjem da pogine,+ jer te htio odvratiti od Jehove, Boga tvojega, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropske.+ 11 I to će čuti sav Izrael i strah će ga spopasti te se više neće činiti takvo zlo u tvojoj sredini.+

12 Ako u nekom od gradova svojih koje ti daje Jehova, Bog tvoj, da u njima prebivaš, čuješ da se govori: 13 ‘Ljudi nevaljali iz tvoje su sredine izašli+ kako bi zaveli stanovnike grada svojega,+ govoreći: “Hajde da služimo drugim bogovima”, koje ne poznajete’, 14 tada to istraži, izvidi i temeljito se raspitaj o tome,+ pa ako se utvrdi da je to istina i da se nešto tako odvratno doista dogodilo u tvojoj sredini, 15 udari stanovnike toga grada oštricom mača.+ Uništi grad i oštricom mača pobij sve* što je u njemu, zajedno sa svom stokom njegovom.+ 16 Sav plijen iz njega skupi nasred trga, i vatrom spali grad+ i sav plijen iz njega kao paljenicu cijelu Jehovi, Bogu svojemu. Neka od njega dovijeka ostanu samo ruševine+ i neka se nikada ne obnovi! 17 I ništa od onoga što je određeno za uništenje* neka ne prione za ruku tvoju,+ da se Jehova odvrati od usplamtjeloga gnjeva svojega+ i da ti bude milosrdan, smiluje ti se+ i umnoži te, kao što se zakleo praocima tvojim.+ 18 Zato slušaj glas Jehove, Boga svojega, i drži sve zapovijedi njegove+ koje ti danas dajem, da bi činio što je pravo u očima Jehove, Boga svojega.+

14 Vi ste sinovi Jehove, Boga svojega.+ Ne režite se+ po tijelu svojemu niti brijte+ čelo* za mrtvacem. 2 Jer ti si narod svet+ pred Jehovom, Bogom svojim, i Jehova te izabrao da budeš njegov narod, njegovo najdraže vlasništvo,+ između svih naroda što su na licu zemlje.

3 Nemoj jesti ništa odvratno.+ 4 Ovo su životinje koje smijete jesti:+ govedo, ovca, koza, 5 jelen, gazela, srndać,+ divlja koza, antilopa, divlja ovca i divokoza, 6 i sve životinje koje imaju posve razdvojene papke i koje preživaju.+ Njih smijete jesti. 7 Od onih koje preživaju ili imaju posve razdvojene papke samo ove ne smijete jesti: devu,+ zeca+ i pećinara,+ jer iako preživaju, nemaju razdvojene papke. Neka su vam nečisti. 8 Isto tako i svinju,+ jer iako ima razdvojene papke, ne preživa. Neka vam je nečista. Ne jedite mesa njihova niti se dotičite strvine njihove.+

9 Od svega što je u vodi ovo smijete jesti: sve što ima peraje i ljuske smijete jesti.+ 10 A sve što nema peraja i ljusaka ne smijete jesti.+ Neka vam je to nečisto.

11 Svaku čistu pticu smijete jesti. 12 Ali ove ne smijete jesti: orla, orla ribara, smeđeglavog supa,+ 13 crvenu lunju, crnu lunju+ i jastreba po vrstama njihovim; 14 sve gavrane+ po vrstama njihovim; 15 noja,+ sovu, galeba i sokola po vrstama njihovim; 16 ćuka, ušaru,+ labuda, 17 pelikana,+ supa, kormorana, 18 rodu i čaplju po vrstama njihovim, pupavca i šišmiša.+ 19 Sva krilata stvorenja što vrve unaokolo neka su vam nečista.+ Neka se ne jedu. 20 Svako čisto leteće stvorenje smijete jesti.

21 Ne smijete jesti ono što je uginulo.+ Došljaku koji živi u gradu tvojemu smiješ to dati da jede ili to prodaj tuđincu, jer ti si narod svet pred Jehovom, Bogom svojim.

Ne kuhaj jare u mlijeku njegove majke.+

22 Odvajaj desetinu od svega uroda sjemena svojega, što ga svake godine donosi polje tvoje.+ 23 I pred Jehovom, Bogom svojim, na mjestu koje on izabere da ondje prebiva ime njegovo jedi desetinu od žita svojega,+ od mladoga vina svojega, od ulja svojega i od prvorođene stoke svoje krupne i sitne,+ da naučiš uvijek bojati se Jehove, Boga svojega.+

24 Bude li ti put predug,+ jer je mjesto koje izabere Jehova, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo+ predaleko od tebe, pa to nećeš moći nositi, jer će te blagosloviti Jehova, Bog tvoj,+ 25 prodaj to za novac pa novac sveži i uzmi u ruku svoju i otputuj na mjesto koje izabere Jehova, Bog tvoj. 26 I za taj novac kupi što god ti duša zaželi:+ goveda, sitnu stoku, vino i opojno piće+ i sve što ti duša želi. I jedi ondje pred Jehovom, Bogom svojim, i raduj se,+ ti i dom tvoj. 27 I ne zaboravljaj sinove Levijeve koji žive u gradu tvojemu,+ jer oni nemaju ni dijela ni nasljedstva s tobom.+

28 Na kraju treće godine iznesi svu desetinu svoga uroda od te godine+ i pohrani je u gradu svojemu. 29 I neka dođe sin Levijev+ — jer nema dijela ni nasljedstva s tobom — i došljak+ i dijete bez oca i udovica,+ koji žive u gradu tvojemu, i neka se do sita najedu, da bi te blagoslovio+ Jehova, Bog tvoj, u svakom djelu+ ruku tvojih što ga obavljaš.

15 Svake sedme godine proglasi opraštanje dugova. 2 A opraštanje neka bude na ovaj način:+ svaki vjerovnik neka oprosti dug kojim se njegov bližnji zadužio kod njega. Neka ne utjeruje dug od bližnjega svojega ili brata svojega,+ jer je proglašeno opraštanje dugova u čast Jehovi.+ 3 Od tuđinca+ smiješ utjerivati dug, ali sve tvoje što se nađe kod brata tvojega neka mu oprosti ruka tvoja. 4 A nitko među tobom ne bi trebao biti siromašan, jer će te Jehova blagosloviti+ u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš kao nasljedstvo.+ 5 Jehova, Bog tvoj, blagoslovit će te samo ako budeš slušao glas njegov i pazio da postupaš po svim ovim zapovijedima koje ti danas dajem.+ 6 Blagoslovit će te Jehova, Bog tvoj, kao što ti je obećao, te ćeš mnogim narodima pozajmljivati+ uz zalog, a sam nećeš uzimati u zajam. I gospodarit ćeš nad mnogim narodima, a oni nad tobom neće gospodariti.+

7 Ako tko od braće tvoje osiromaši među tobom u jednom od gradova tvojih, u zemlji tvojoj koju ti daje Jehova, Bog tvoj, nemoj da otvrdne srce tvoje i nemoj zatvoriti ruku svoju siromašnom bratu svojemu.+ 8 Nego mu darežljivo otvori ruku svoju+ i pozajmi mu uz zalog ono što mu nedostaje, koliko mu god treba. 9 Pazi da se u srcu tvojemu ne pojavi opaka misao,+ pa da kažeš: ‘Približava se sedma godina, godina opraštanja’,+ i da oko tvoje ne postane škrto prema siromašnom bratu tvojemu,+ pa da mu ništa ne daš. Jer on će zavapiti k Jehovi tužeći se na tebe,+ i to će ti biti grijeh.+ 10 Daj mu+ i neka srce tvoje ne bude škrto kad mu daješ, jer će te zbog toga Jehova, Bog tvoj, blagosloviti u svakom djelu tvojemu i u svemu što poduzimaš.+ 11 Jer siromašnoga neće nikada nestati iz zemlje.+ Zato ti zapovijedam: ‘Darežljivo otvori ruku svoju bratu svojemu nevoljniku i siromahu u zemlji svojoj.’+

12 Ako se tebi proda brat tvoj, Hebrej ili Hebrejka,+ i služi ti šest godina, sedme ga godine otpusti od sebe kao slobodna čovjeka.+ 13 I ako ga slobodna otpustiš od sebe, nemoj ga otpustiti praznih ruku.+ 14 Daruj mu nešto od stoke svoje, s gumna svojega i iz tijeska svojega za ulje i vino. Kao što je Jehova, Bog tvoj, blagoslovio tebe, tako i ti daj njemu.+ 15 Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te Jehova, Bog tvoj, otkupio.+ Zato ti sve ovo danas zapovijedam.

16 Ali ako ti on kaže: ‘Ne želim otići od tebe!’ zato što voli tebe i dom tvoj, jer mu je dobro bilo kod tebe,+ 17 uzmi šilo i probuši mu uho na vratima, i neka ti bude rob dovijeka.+ I robinji svojoj učini isto tako. 18 Neka ti ne bude teško kad ga slobodna otpustiš od sebe,+ jer je zavrijedio dvostruku najamničku plaću+ za šest godina što ti je služio, a Jehova, Bog tvoj, blagoslovio te u svemu što si radio.+

19 Svako prvorođeno muško među stokom tvojom krupnom i sitnom posveti Jehovi, Bogu svojemu.+ Ne obavljaj nikakva posla s prvorođenim bikom niti striži prvorođeno od sitne stoke svoje.+ 20 Pred Jehovom, Bogom svojim, jedi ga ti i dom tvoj svake godine na mjestu koje izabere Jehova.+ 21 Ako bi na njemu bila kakva mana, bilo da je hrom bilo slijep bilo da ima kakvu god ružnu manu, ne smiješ ga žrtvovati Jehovi, Bogu svojemu.+ 22 Jedi ga u gradu svojemu, i onaj tko je nečist i onaj tko je čist,+ kao što se jede gazela ili jelen.+ 23 Samo krvi njegove ne smiješ jesti.+ Prolij je na zemlju kao vodu.+

16 Drži mjesec abib+ i slavi Pashu u čast Jehovi, Bogu svojemu,+ jer te u mjesecu abibu Jehova, Bog tvoj, izveo noću iz Egipta.+ 2 I prinesi pashalnu žrtvu Jehovi, Bogu svojemu,+ od stoke svoje sitne i krupne,+ na mjestu koje izabere Jehova da ondje prebiva ime njegovo.+ 3 Ništa s kvascem nemoj s njom jesti.+ Sedam dana jedi beskvasni kruh, kruh nevoljnički, jer ste u žurbi izašli iz zemlje egipatske,+ da se sve dane života svojega sjećate dana kad ste izašli iz zemlje egipatske.+ 4 Neka se sedam dana kod tebe ne vidi ukvasano tijesto na cijelom području tvojemu,+ i ništa od mesa što ćeš žrtvovati uvečer prvoga dana neka ne ostane preko noći do jutra.+ 5 Ne smiješ prinositi pashalnu žrtvu u bilo kojem od gradova svojih što ti ih daje Jehova, Bog tvoj, 6 nego na mjestu koje izabere Jehova, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo,+ ondje prinesi pashalnu žrtvu uvečer kad zađe sunce,+ u vrijeme kad si izašao iz Egipta. 7 Prigotovi je i pojedi+ na mjestu koje izabere Jehova, Bog tvoj,+ a ujutro se okreni i pođi svojim šatorima. 8 Šest dana jedi beskvasni kruh, a sedmoga dana neka bude svečani skup u čast Jehovi, Bogu tvojemu.+ Nemoj raditi nikakva posla!

9 Nabroji sedam tjedana. Od dana kad srp počne žeti žito počni brojati sedam tjedana.+ 10 Tada slavi Blagdan tjedana u čast Jehovi, Bogu svojemu,+ prinoseći dragovoljnu žrtvu ruku svojih, kako te bude blagoslovio Jehova, Bog tvoj.+ 11 I raduj se pred Jehovom, Bogom svojim,+ na mjestu koje izabere Jehova, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo,+ ti i sin tvoj i kći tvoja i rob tvoj i robinja tvoja i svaki sin Levijev koji živi u gradu tvojemu i došljak+ i dijete bez oca+ i udovica,+ koji su u tvojoj sredini. 12 Sjeti se da si bio rob u Egiptu!+ Drži te uredbe i postupaj po njima.+

13 Blagdan sjenica+ slavi sedam dana kad pokupiš urod s gumna svojega i iz tijeska svojega za ulje i vino. 14 I raduj se na blagdan svoj,+ ti i sin tvoj i kći tvoja i rob tvoj i robinja tvoja i svaki sin Levijev i došljak i dijete bez oca i udovica, koji žive u gradu tvojemu. 15 Sedam dana slavi blagdan+ u čast Jehovi, Bogu svojemu, na mjestu koje izabere Jehova, jer će te Jehova, Bog tvoj, blagosloviti+ u svoj ljetini tvojoj i u svakom djelu ruku tvojih. I budi veseo!+

16 Triput na godinu neka svako muško tvoje dođe pred Jehovu, Boga tvojega, na mjesto koje on izabere:+ na Blagdan beskvasnih kruhova,+ na Blagdan tjedana+ i na Blagdan sjenica.+ Nitko neka ne dolazi pred Jehovu praznih ruku.+ 17 Neka svatko prinese dar prema blagoslovu koji ti daje Jehova, Bog tvoj.+

18 Postavi sebi suce+ i upravitelje+ u svim gradovima svojim koje ti daje Jehova, Bog tvoj, po plemenima tvojim, da sude narodu odlukama pravednim. 19 Ne izvrći pravdu.+ Ne budi pristran+ i ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrima+ i izvrće riječi pravednima. 20 Samo za pravdom idi,+ da budeš živ i da zaposjedneš zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj.+

21 Ne sadi sebi nikakva drveta da ti bude kao obredno deblo* kod žrtvenika Jehove, Boga tvojega, koji ćeš načiniti.+

22 Ne postavljaj sebi nikakav obredni stup,+ jer to silno mrzi Jehova, Bog tvoj.+

17 Ne žrtvuj Jehovi, Bogu svojemu, grlo krupne ili sitne stoke na kojem je mana ili što loše, jer je to odvratno Jehovi, Bogu tvojemu.+

2 Ako se nađe u tvojoj sredini, u jednome od gradova tvojih koje ti daje Jehova, Bog tvoj, muškarac ili žena koji čine što je zlo u očima Jehove, Boga tvojega, i prestupaju savez njegov+ 3 te počnu obožavati druge bogove i klanjati se njima ili suncu ili mjesecu ili svoj vojsci nebeskoj,+ što nisam zapovjedio,+ 4 a tebi se to javi i ti to čuješ i temeljito istražiš, i gle, pokaže se da je to istina+ i da se ta gadost doista dogodila u Izraelu, 5 onda tog muškarca ili tu ženu koji su počinili takvo zlo izvedi na gradska vrata, bio to muškarac ili žena, i zaspi ih kamenjem da poginu.+ 6 Na temelju izjave dva ili tri svjedoka+ neka bude pogubljen onaj tko zaslužuje smrt. Ne smije se pogubiti na temelju izjave jednog svjedoka.+ 7 Svjedoci neka prvi dignu ruku svoju na njega da ga pogube, a onda neka digne ruku sav narod.+ Ukloni zlo iz svoje sredine!+

8 Ako ti je u čemu preteško presuditi,+ bilo to prolijevanje krvi,+ kakva tužba+ ili nasilno djelo — spor+ u gradu tvojemu — tada ustani i pođi u mjesto koje izabere Jehova, Bog tvoj,+ 9 i otiđi svećenicima+ levitskim i sucu+ koji budu služili u to vrijeme, pa pitaj njih, a oni će ti kazati riječi presude.+ 10 I učini prema riječima koje ti budu kazali u onome mjestu koje izabere Jehova. Pazi da učiniš sve kako te pouče. 11 Učini po zakonu na koji ti ukažu i po presudi koju izreknu.+ Od riječi koje ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo.+ 12 Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao svećenika koji ondje stoji da služi Jehovi, Bogu tvojemu, ili suca,+ taj čovjek neka se pogubi!+ Ukloni zlo iz Izraela!+ 13 I to će čuti sav narod i strah će ga spopasti+ te više neće drsko postupati.

14 Kad naposljetku dođeš u zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj, kad je zaposjedneš i nastaniš se u njoj,+ pa kažeš: ‘Postavit ću nad sobom kralja kao što ga imaju svi narodi oko mene’,+ 15 onda postavi nad sobom kralja kojega izabere Jehova, Bog tvoj.+ Nekoga od braće svoje postavi za kralja nad sobom. Ne smiješ nad sobom postaviti tuđinca koji nije brat tvoj. 16 Samo neka ne drži mnogo konja+ i neka ne šalje narod natrag u Egipat da bi imao više konja,+ jer vam je Jehova rekao: ‘Nikada se više ne vraćajte ovim putem!’ 17 I neka nema mnogo žena, da mu srce ne krene stranputicom,+ i neka ne gomila sebi mnogo srebra ni zlata.+ 18 A kad sjedne na prijestolje kraljevstva svojega, neka sebi u knjigu prepiše ovaj zakon što ga čuvaju svećenici levitski.+

19 I neka ga drži kod sebe i čita ga u sve dane života svojega,+ da nauči bojati se Jehove, Boga svojega, držati sve riječi ovoga zakona i ove uredbe i postupati po njima,+ 20 da se srce njegovo ne bi uzvisilo iznad braće njegove+ i da ne bi odstupio od ove zapovijedi ni desno ni lijevo,+ da bi produžio dane kraljevanja svojega,+ i sebi i svim sinovima svojim usred Izraela.

18 Svećenici i leviti, cijelo pleme Levijevo, da nemaju dijela ni nasljedstva s Izraelom.+ Neka jedu paljene žrtve Jehovine, nasljedstvo njegovo.+ 2 Neka, dakle, Levi nema nasljedstva među braćom svojom. Jehova je nasljedstvo njegovo,+ kao što mu je i rekao.

3 A ovo je što svećenici imaju pravo dobiti od naroda, od onih što prinose žrtvu, bilo od krupne bilo od sitne stoke: svećeniku treba dati plećku, obje vilice i želudac. 4 Daj mu i prvine od žita svojega, od mladoga vina svojega, od ulja svojega i prvine od strižene vune ovaca svojih.+ 5 Jer je njega izabrao Jehova, Bog tvoj, od svih plemena tvojih da uvijek stoji i služi u ime Jehovino, on i sinovi njegovi.+

6 Ako levit ode iz nekog od gradova tvojih u svemu Izraelu, u kojem je neko vrijeme živio,+ i po želji duše svoje dođe u mjesto koje izabere Jehova,+ 7 neka služi u ime Jehove, Boga svojega, kao i sva braća njegova, leviti, koji ondje stoje pred Jehovom.+ 8 Neka jede jednak dio,+ uz ono što dobije od prodaje očevine.

9 Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj, ne uči se činiti gadosti onih naroda.+ 10 Neka se ne nađe kod tebe nitko tko bi sina svojega ili kćer svoju provodio kroz vatru,+ ni koji gata,+ ni koji čara,+ ni koji proriče po znamenju,+ ni koji vrača,+ 11 ni koji baca uroke,+ ni koji priziva duhove,+ ni koji proriče događaje,+ ni koji pita mrtve.+ 12 Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi, i zbog takvih gadosti Jehova, Bog tvoj, tjera ih ispred tebe.+ 13 Budi čestit* pred Jehovom, Bogom svojim.+

14 Jer ti narodi što ćeš ih otjerati s posjeda njihova slušaju vračare+ i gataoce,+ ali tebi Jehova, Bog tvoj, ništa takvoga ne dopušta.+ 15 Proroka iz tvoje sredine, od braće tvoje, kao što sam ja, podignut će ti Jehova, Bog tvoj. Njega slušajte!+ 16 Tako si i tražio od Jehove, Boga svojega, na Horebu, na dan okupljanja,+ kad si rekao: ‘Da ne čujem više glas Jehove, Boga svojega, i da ne gledam više ovu vatru veliku, da ne poginem.’+ 17 Tada mi je Jehova rekao: ‘Dobro je to što su rekli.+ 18 Podignut ću im proroka između braće njihove, kao što si ti.+ I stavit ću riječi svoje u usta njegova+ da im govori sve što mu zapovjedim.+ 19 A onaj koji ne posluša riječi mojih koje će on govoriti u ime moje, taj će preda mnom odgovarati za to.+

20 Ali prorok koji bi se usudio govoriti u ime moje ono što mu nisam zapovjedio da govori+ ili koji bi govorio u ime drugih bogova,+ takav prorok neka se pogubi.+ 21 A ako kažeš u srcu svojemu: “Kako ćemo prepoznati riječ koju Jehova nije rekao?”+ 22 onda znaj: kad prorok govori u ime Jehovino, a ne dogodi se i ne ispuni što je rekao, to je riječ koju nije rekao Jehova. To je iz drskosti rekao onaj prorok.+ Ne boj ga se!’+

19 Kad Jehova, Bog tvoj, istrijebi narode+ čiju ti zemlju daje Jehova, Bog tvoj, i ti ih otjeraš s posjeda njihova i naseliš se u gradovima njihovim i u kućama njihovim,+ 2 odvoji sebi tri grada usred zemlje svoje koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš.+ 3 Načini sebi put, i na tri dijela razdijeli područje zemlje svoje koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u posjed, da onamo može pobjeći svaki ubojica.+

4 A ubojica može onamo pobjeći i ostati živ ako nenamjerno ubije bližnjega svojega, a da ga prije nije mrzio,+ 5 ili ako ode s bližnjim svojim u šumu po drva pa zamahne sjekirom u ruci svojoj da posiječe drvo, ali željezo sklizne s drvene drške+ i udari bližnjega njegova pa ovaj umre, onda neka pobjegne u jedan od tih gradova da ostane živ.+ 6 Inače bi krvni osvetnik,+ raspalivši se u srcu svojemu, mogao progoniti ubojicu i sustići ga — jer je put dug — i udariti ga* tako da ovaj umre, iako ne zaslužuje smrtnu kaznu+ jer ubijenoga nije otprije mrzio. 7 Zato ti ovako zapovijedam: ‘Odvoji sebi tri grada!’+

8 A kad Jehova, Bog tvoj, proširi područje tvoje, kao što se zakleo praocima tvojim,+ i dade ti svu zemlju koju je obećao dati praocima tvojim+ — 9 zato što ćeš držati sve ove zapovijedi koje ti danas dajem i po njima postupati, ljubiti Jehovu, Boga svojega, i ići putevima njegovim dovijeka+ — onda dodaj onim gradovima još druga tri grada,+ 10 da se ne prolijeva nevina krv+ usred zemlje tvoje koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo i da ne budeš kriv za krv.+

11 Ali ako tko mrzi+ bližnjega svojega, vreba ga i napadne te ga* udari tako da ovaj umre,+ a onda pobjegne u jedan od tih gradova, 12 neka starješine grada njegova pošalju ljude da ga izvedu odande i predaju ga u ruke krvnome osvetniku da se pogubi.+ 13 Neka ga ne žali oko tvoje,+ nego ukloni krivnju za nevinu krv iz Izraela,+ da ti bude dobro.

14 Nemoj pomicati međe bližnjega svojega+ koje će očevi tvoji odrediti kao granice nasljedstva tvojega koje ćeš naslijediti u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš.

15 Jedan svjedok neka ne ustaje protiv čovjeka ni za kakav prijestup ili grijeh,+ kakav god grijeh da je počinio. Neka svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dva ili tri svjedoka.+ 16 Ako kakav lažan svjedok ustane protiv koga da ga optuži za prestupanje zakona,+ 17 onda neka ta dvojica među kojima je nastao spor stanu pred Jehovu, pred svećenike i pred suce koji budu služili u to vrijeme.+ 18 I neka suci provedu temeljitu istragu,+ pa ako je onaj svjedok lažan svjedok i ako je iznio lažnu optužbu protiv brata svojega, 19 učinite mu onako kako je on namjeravao učiniti bratu svojemu.+ Ukloni zlo iz svoje sredine!+ 20 I to će čuti ostali i strah će ih spopasti, te više neće činiti takvoga zla u tvojoj sredini.+ 21 Neka ne žali oko tvoje:+ duša za dušu, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu.+

20 Ako pođeš u bitku protiv neprijatelja svojih i vidiš konje i bojna kola+ i narod brojniji od sebe, ne boj ih se, jer je s tobom Jehova, Bog tvoj,+ koji te izveo iz zemlje egipatske.+ 2 Prije bitke neka svećenik pristupi i govori narodu.+ 3 I neka im kaže: ‘Čuj, Izraele! Vi danas idete u bitku protiv neprijatelja svojih. Neka se ne plaši srce vaše!+ Ne bojte se, nemojte prestravljeni bježati niti drhtati pred njima,+ 4 jer Jehova, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv neprijatelja vaših i da vas spasi.’+

5 Neka se i upravitelji+ obrate narodu i kažu: ‘Ima li koga da je sagradio novu kuću, a nije proslavio useljenje u nju? Neka ide i vrati se kući svojoj, da ne pogine u bici, pa da netko drugi ne slavi useljenje u nju.+ 6 Ima li koga da je zasadio vinograd, a još ga nije brao? Neka ide i vrati se kući svojoj, da ne pogine u bici, pa da ga netko drugi ne bere.+ 7 Ima li koga da se zaručio sa ženom, a još je nije uzeo k sebi? Neka ide i vrati se kući svojoj,+ da ne pogine u bici, pa da je netko drugi ne uzme.’ 8 Upravitelji neka kažu narodu još i ovo: ‘Ima li koga da se boji i da je strašljiva srca?+ Neka ide i vrati se kući svojoj, da ne posije strah u srce braće svoje, da se ne bi bojali kao i on.’+ 9 Kad upravitelji završe govor narodu, neka postave vojne zapovjednike na čelo naroda.

10 Ako se približiš kojem gradu da ga napadneš, najprije mu ponudi mir.+ 11 Ako prihvati mir i otvori ti vrata svoja, sav narod što se nađe u njemu neka ti bude za ropski rad i neka ti služi.+ 12 Ali ako ne sklopi mir s tobom,+ nego se zarati s tobom i ti ga budeš morao opsjedati, 13 Jehova, Bog tvoj, predat će ti ga u ruke, pa ti pobij svako muško u njemu oštricom mača.+ 14 A žene, djecu,+ stoku+ i sve što se nađe u gradu, sav plijen iz njega uzmi za sebe.+ I jedi plijen neprijatelja svojih, koje ti daje Jehova, Bog tvoj.+

15 Tako učini svim gradovima koji su jako daleko od tebe i koji ne pripadaju gradovima ovih naroda. 16 Samo u gradovima ovih naroda koje ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo ne ostavljaj na životu ništa što diše,+ 17 jer ih moraš pobiti:* Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce,+ kao što ti je zapovjedio Jehova, Bog tvoj, 18 da vas ne nauče činiti sve te gadosti koje oni čine bogovima svojim i da ne zgriješite Jehovi, Bogu svojemu.+

19 Ako opsjedaš neki grad mnogo dana boreći se da ga osvojiš, nemoj sjeći sjekirom drveće njegovo i tako ga uništavati, jer možeš jesti plod njegov, pa ga zato nemoj obarati.+ Zar je drvo u polju čovjek da ga opsjedaš? 20 Samo drvo za koje znaš da mu se plod ne jede možeš oboriti. Posijeci ga i načini utvrde opsadne+ oko grada koji se zaratio s tobom, dok ne padne.

21 Ako se u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš nađe ubijen čovjek kako leži u polju, a ne zna se tko ga je ubio,+ 2 onda neka starješine tvoji i suci+ tvoji izađu i izmjere udaljenost do gradova koji su oko ubijenoga, 3 da se utvrdi koji je grad najbliže ubijenom. I neka starješine toga grada uzmu junicu iz krda s kojom se još nije radilo, koja još nije vukla jaram. 4 I neka zatim starješine toga grada odvedu junicu u riječnu dolinu* kad u njoj ima vode, na mjesto koje se ne obrađuje i ne zasijava, i neka ondje u dolini slome vrat junici.+

5 I neka pristupe svećenici, sinovi Levijevi, jer je njih Jehova, Bog tvoj, izabrao da mu služe.+ Jehova ih je izabrao da u ime njegovo izriču blagoslov,+ i da se po riječi njihovoj rješava svaki spor zbog kakvog nasilnog djela.+ 6 Potom neka svi starješine onoga grada koji je najbliže ubijenome operu ruke+ svoje nad junicom, kojoj je vrat slomljen u dolini, 7 i neka izjave: ‘Naše ruke nisu prolile tu krv, niti su naše oči išta vidjele.+ 8 Jehova, nemoj to pripisati narodu svojemu Izraelu, koji si otkupio,+ i ne daj da krivnja za nevinu krv+ bude na narodu tvojemu Izraelu.’ Tako im se neće pripisati krivnja za krv. 9 A ti ćeš ukloniti krivnju za nevinu krv iz svoje sredine,+ jer ćeš činiti što je pravo u očima Jehovinim.+

10 Ako izađeš u bitku protiv neprijatelja svojih i Jehova, Bog tvoj, preda ih u ruke tvoje+ te ih zarobiš,+ 11 i među zarobljenicima ugledaš lijepu ženu i ona ti se svidi+ te je uzmeš sebi za ženu, 12 dovedi je u kuću svoju. I neka obrije glavu svoju+ i odreže nokte svoje, 13 i neka skine haljine u kojima je zarobljena i neka živi u kući tvojoj oplakujući oca svojega i majku svoju mjesec dana.*+ Poslije toga lezi s njom i budi joj muž, a ona neka ti bude žena. 14 Ako ti ne bude po volji, pusti je da ide+ kuda joj duša želi, ali ne smiješ je prodati za novac. Ne smiješ s njom okrutno postupati+ jer si je osramotio.

15 Ako tko ima dvije žene, jednu koju više voli i drugu koju manje voli,* pa mu obje, i ona koju više voli i ona koju manje voli, rode sinove, a prvorođenac bude od one koju manje voli,+ 16 kad dođe dan da sinovima svojim razdijeli u nasljedstvo ono što ima, ne smije učiniti prvorođencem svojim sina one koju više voli na štetu sina one koju manje voli, a koji je prvorođenac.+ 17 Nego mora za prvorođenca priznati sina one koju manje voli i dati mu dvostruki dio svega što ima,+ jer je on prvi sin njegov.+ Njemu pripada pravo prvorodstva.+

18 Ako tko ima sina tvrdokorna i buntovna,+ koji ne sluša glasa oca svojega niti glasa majke svoje,+ i kojega oni ukoravaju, ali ih on opet ne sluša,+ 19 neka ga uzmu otac njegov i majka njegova i neka ga izvedu starješinama grada njegova, na vrata mjesta njegova,+ 20 pa neka kažu starješinama grada njegova: ‘Ovaj sin naš tvrdokoran je i buntovan. Ne sluša glasa našega,+ izjelica+ je i pijanica.’+ 21 Tada neka ga svi ljudi grada njegova zaspu kamenjem da pogine. Tako uklonite zlo iz svoje sredine! To će čuti sav Izrael i strah će ga spopasti.+

22 Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrtnu kaznu te bude pogubljen+ i obješen na stup,+ 23 neka njegovo mrtvo tijelo ne ostane na stupu preko noći,+ nego ga pokopaj istoga dana, jer je proklet pred Bogom onaj koji je obješen.+ Nemoj okaljati zemlju svoju, koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo.+

22 Ako vidiš govedo ili ovcu brata svojega da luta, nemoj samo proći mimo njih.+ Odvedi ih natrag bratu svojemu.+ 2 Ako ti brat nije blizu i ti ga ne poznaješ, odvedi ih kući svojoj, i neka budu kod tebe dok ih brat tvoj ne potraži. Tada mu ih vrati.+ 3 Tako učini i s magarcem njegovim, tako učini s ogrtačem njegovim i tako učini sa svakom izgubljenom stvari brata svojega, koju on izgubi, a ti je pronađeš. Ne smiješ samo proći mimo toga.

4 Ako vidiš da su magarac brata tvojega ili govedo njegovo pali na putu, nemoj samo proći mimo njih. Pomozi mu da ih podigne.+

5 Žena ne smije nositi muške odjeće, niti muškarac smije nositi ženske odjeće,+ jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi, Bogu tvojemu.

6 Ako putem naiđeš na ptičje gnijezdo s ptićima+ ili s jajima, na drvetu ili na zemlji, a majka bude ležala na ptićima ili na jajima, ne smiješ uzeti majku s ptićima.+ 7 Majku pusti da odleti, a ptiće možeš uzeti, da ti dobro bude i da produžiš dane svoje.+

8 Ako sagradiš novu kuću, načini i ogradu na krovu,+ da ne navučeš krivnju za krv na kuću svoju ako bi tko pao s nje.

9 Ne zasijavaj vinograda svojega s dvije vrste sjemena,+ da ti sav urod od sjemena koje posiješ i rod vinogradarski ne budu oduzeti i predani svetištu.

10 Ne ori s bikom i magarcem zajedno.+

11 Ne nosi tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.+

12 Načini sebi rese svezane u kite na četiri kraja ogrtača svojega kojim se zaogrćeš.+

13 Ako koji čovjek uzme ženu i legne s njom, ali je potom zamrzi,+ 14 i optuži je za sramotna djela te je dovede na zao glas,+ govoreći: ‘Uzeo sam ovu ženu, ali kad sam legao s njom, nisam našao dokaz djevičanstva na njoj’,+ 15 tada neka otac djevojčin i majka njezina uzmu dokaz djevičanstva njezina i donesu ga na vrata pred starješine gradske.+ 16 I neka otac djevojčin kaže starješinama: ‘Svoju kćer dao sam za ženu ovome čovjeku, a on ju je zamrzio.+ 17 I evo, sada je optužuje za sramotna djela,+ govoreći: “Nisam našao dokaz djevičanstva na kćeri tvojoj.”+ Ali evo dokaza djevičanstva kćeri moje!’ I neka rašire ogrtač pred starješinama gradskim. 18 A starješine+ toga grada neka uzmu muža i kazne ga.+ 19 Neka im plati kaznu od stotinu šekela* srebra, a oni neka ih daju ocu djevojčinu, jer je na zao glas doveo djevicu u Izraelu,+ i ona neka mu i dalje bude žena. Ne smije se razvesti od nje dok je živ.

20 Ali ako se pokaže da je optužba istinita, da se na djevojci nije našao dokaz djevičanstva,+ 21 neka djevojku izvedu na vrata kuće oca njezina, i neka je ljudi grada njezina zaspu kamenjem da pogine, jer je počinila sramotno i bezumno djelo+ u Izraelu odajući se bludu u kući oca svojega.+ Tako ukloni zlo iz svoje sredine!+

22 Ako se kojeg čovjeka zatekne gdje leži sa ženom koja pripada drugom čovjeku,*+ neka se oboje pogube, i čovjek koji je ležao sa ženom i žena.+ Tako ukloni zlo iz Izraela!+

23 Ako koji čovjek u gradu naiđe na djevicu zaručenu za koga+ i legne s njom,+ 24 oboje ih izvedite na vrata toga grada i zaspite ih kamenjem da poginu — djevojku zato što nije vikala u gradu, a čovjeka zato što je osramotio ženu bližnjega svojega.+ Tako ukloni zlo iz svoje sredine!+

25 Ali ako u polju čovjek naiđe na zaručenu djevojku, pa je uhvati i legne s njom, neka se pogubi samo čovjek koji je legao s njom, 26 a djevojci nemoj učiniti ništa. Djevojka nije počinila grijeh koji zaslužuje smrt, jer je to kao kad tko napadne bližnjega svojega i ubije ga.*+ 27 Jer na nju je naišao u polju. Zaručena djevojka je vikala, ali nije bilo nikoga da joj priskoči u pomoć.

28 Ako čovjek naiđe na djevojku, na djevicu koja nije zaručena, te je uhvati i legne s njom,+ pa budu uhvaćeni,+ 29 čovjek koji je legao s njom neka ocu djevojčinu da pedeset šekela srebra,+ a nju neka uzme za ženu jer ju je osramotio. Ne smije se razvesti od nje dok je živ.+

30 Nitko ne smije uzeti ženu oca svojega, da ne otkrije skut oca svojega.+

23 Nitko tko je osakaćen tako što su mu zdrobljeni sjemenici+ ili odrezan muški ud,+ ne smije biti primljen u zajednicu Jehovinu.

2 Ni nezakoniti+ sin ne smije biti primljen u zajednicu Jehovinu. Ni do desetog naraštaja nitko njegov ne smije biti primljen u zajednicu Jehovinu.

3 Ni Amonac ni Moabac ne smiju biti primljeni u zajednicu Jehovinu.+ Ni do desetog naraštaja nitko njihov ne smije biti primljen u zajednicu Jehovinu dovijeka, 4 zato što vam nisu došli u pomoć+ s kruhom i vodom kad ste bili na putu izašavši iz Egipta+ i zato što su protiv tebe unajmili Bileama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji* da te prokune.+ 5 Ali Jehova, Bog tvoj, nije htio poslušati Bileama,+ nego ti je Jehova, Bog tvoj, promijenio prokletstvo u blagoslov,+ jer te ljubio Jehova, Bog tvoj.+ 6 Nemoj doprinositi miru njihovu ni blagostanju njihovu u sve dane svoje dovijeka.+

7 Neka ti se ne gadi Edomac, jer ti je brat.+

Neka ti se ne gadi Egipćanin, jer si bio došljak u zemlji njegovoj.+ 8 Sinovi koji im se rode u trećem naraštaju smiju biti primljeni u zajednicu Jehovinu.

9 Ako pođeš s vojskom na neprijatelje svoje, čuvaj se svakoga zla.+ 10 Ako među vama netko postane nečist zbog noćnog izljeva,+ neka izađe iz tabora. Ne smije ući u tabor.+ 11 A kad padne večer, neka se opere vodom, pa nakon zalaska sunca može ući u tabor.+ 12 Izvan tabora imaj skrovito mjesto gdje ćeš izlaziti. 13 Među opremom svojom imaj i lopaticu, pa kad ideš van da vršiš nuždu, njome iskopaj rupu, pa se okreni i pokrij izmet svoj.+ 14 Jer Jehova, Bog tvoj, ide posred tabora tvojega da te izbavi+ i da ti preda neprijatelje tvoje.+ Zato neka tabor tvoj bude svet,+ da ne bi našao kod tebe ništa nedolično i da se ne bi odvratio od tebe.+

15 Nemoj predati roba gospodaru njegovu, kad od gospodara svojega pobjegne k tebi.+ 16 Neka ostane s tobom u bilo kojem mjestu koje izabere u jednom od gradova tvojih,+ gdje god želi. Nemoj s njim loše postupati.+

17 Neka ne bude hramske bludnice+ među kćerima Izraelovim niti hramskog bludnika*+ među sinovima Izraelovim. 18 Ne donosi plaće+ bludničke niti cijene za psa*+ u dom Jehove, Boga svojega, ni zbog kakvog zavjeta, jer se oboje gadi Jehovi, Bogu tvojemu.

19 Ne traži od brata svojega kamate:+ ni kamate na novac, ni kamate na hranu,+ ni kamate na išta za što se traže kamate. 20 Od tuđinca+ smiješ tražiti kamate, ali od brata svojega ne smiješ tražiti kamate,+ da bi te blagoslovio Jehova, Bog tvoj, u svemu što poduzmeš u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.+

21 Ako zavjetuješ kakav zavjet Jehovi,+ Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga,+ jer će to Jehova, Bog tvoj, tražiti od tebe. Ako ga ne ispuniš, to će ti biti grijeh.+ 22 A ako se ne zavjetuješ, neće ti biti grijeh.+ 23 Izvrši ono što prijeđe preko usana tvojih+ i učini sve što si zavjetovao Jehovi, Bogu svojemu, kao dragovoljnu žrtvu koju si izrekao ustima svojim.+

24 Ako uđeš u vinograd bližnjega svojega, jedi grožđa dok se ne nasiti duša tvoja, ali ništa ne stavljaj u posudu svoju.+

25 Ako uđeš u nepožnjeveno žito bližnjega svojega, rukom svojom smiješ trgati zrelo klasje, ali nemoj prinositi srpa žitu bližnjega svojega.+

24 Ako neki čovjek uzme ženu i oženi se njome, pa se dogodi da mu ona ne bude po volji jer je našao na njoj nešto nedolično,+ neka joj napiše potvrdu o razvodu,+ preda joj je u ruke i otpusti je iz kuće svoje.+ 2 A ona neka izađe iz kuće njegove, i neka ode i uda se za drugoga.+ 3 Ako omrzne i ovom drugom i on joj napiše potvrdu o razvodu, preda joj je u ruke i otpusti je iz kuće svoje, ili ako umre ovaj drugi koji ju je uzeo za ženu, 4 prvi kojemu je pripadala* i koji ju je otpustio ne smije ju ponovno uzeti za ženu nakon što je bila okaljana,+ jer je to odvratno pred Jehovom. Ne daj da se grijeh čini u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo.

5 Ako se tko nedavno oženio,+ ne treba ići u vojsku, i neka mu se ne nameće kakva druga obaveza. Godinu dana neka je slobodan kod kuće svoje i neka razveseljava ženu svoju koju je uzeo.+

6 Neka nitko ne uzima u zalog ručni mlin ili njegov žrvanj,+ jer bi tako uzeo u zalog sam život.*

7 Ako se tko nađe da je oteo+ čovjeka* između braće svoje, sinova Izraelovih, i da je s njim okrutno postupao i prodao ga,+ taj otmičar neka se pogubi. Ukloni zlo iz svoje sredine!+

8 Ako se pojavi guba,+ pazi da se točno držiš svega čemu će vas poučiti svećenici levitski i da tako činiš.+ Pazite da sve činite kako sam im zapovjedio.+ 9 Sjeti se što je Jehova, Bog tvoj, učinio Mirjam na putu kad ste izašli iz Egipta.+

10 Ako bližnjemu svojemu daš kakav zajam,+ nemoj ulaziti u kuću njegovu da od njega uzmeš ono što je dao u zalog.+ 11 Stoj vani, a onaj kojem si dao zajam neka ti iznese zalog. 12 Ako je taj čovjek u nevolji, nemoj ići na spavanje sa zalogom njegovim.+ 13 Vrati mu zalog čim sunce zađe,+ da ode na spavanje u haljini svojoj+ i da te blagoslivlja.+ To će ti se uračunati u pravednost pred Jehovom, Bogom tvojim.+

14 Nemoj zakidati najamnika koji je nevoljnik i siromah, bio on brat tvoj ili došljak koji živi s tobom u zemlji tvojoj, u gradu tvojemu.+ 15 Daj mu plaću njegovu isti dan,+ da sunce ne zađe nad njom, jer je on u nevolji i duša mu željno iščekuje plaću svoju, da ne bi zavapio k Jehovi zbog tebe,+ i to bi ti bio grijeh.+

16 Neka očevi ne budu pogubljeni zbog djece i djeca neka ne budu pogubljena zbog očeva.+ Neka se svatko pogubi zbog vlastitoga grijeha.+

17 Ne izvrći pravde došljaku+ ni djetetu bez oca,+ i ne uzimaj u zalog haljinu udovici.+ 18 Sjeti se da si bio rob u Egiptu i da te Jehova, Bog tvoj, otkupio odande.+ Zato ti zapovijedam da ovo činiš.

19 Kad žanješ žetvu na polju svojemu+ pa zaboraviš snop na polju, nemoj se vraćati po njega. Neka ostane došljaku, djetetu bez oca i udovici,+ da bi te blagoslovio Jehova, Bog tvoj, u svakom djelu ruku tvojih.+

20 Kad treseš maslinu svoju, nemoj iza sebe pretraživati po granama njezinim. Neka ostane došljaku, djetetu bez oca i udovici.+

21 Kad bereš grožđe u vinogradu svojemu, nemoj sakupljati ostatke iza sebe. Neka ostanu došljaku, djetetu bez oca i udovici. 22 Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj.+ Zato ti zapovijedam da ovo činiš.+

25 Ako nastane spor među ljudima+ pa dođu na sud,+ neka im se sudi, i pravednoga neka se proglasi pravednim, a zloga zlim.+ 2 Ako zao zaslužuje udarce,+ neka sudac naredi da ga polegnu i da mu pred njim daju onoliko udaraca+ koliko odgovara njegovu zlodjelu. 3 Može mu dati četrdeset udaraca, ali ne više od toga, da ne bi brat tvoj, ako bi mu zadao još mnogo udaraca,+ bio prezren u očima tvojim.

4 Ne zavezuj usta biku koji vrši žito.+

5 Ako braća žive zajedno pa jedan od njih umre, a da nije imao sina, neka se žena umrloga ne uda za čovjeka izvan obitelji. Neka joj pristupi djever njezin i uzme je za ženu i tako s njom sklopi djeverski brak.+ 6 I prvorođenac kojega ona rodi neka naslijedi ime umrloga brata njegova,+ da se ime njegovo ne izbriše iz Izraela.+

7 Ali ako onaj čovjek ne želi uzeti udovicu brata svojega, neka udovica brata njegova ode na vrata gradska pred starješine+ i kaže: ‘Moj djever ne želi sačuvati ime bratu svojemu u Izraelu. Ne želi sa mnom sklopiti djeverski brak.’ 8 I neka ga pozovu starješine grada njegova i razgovaraju s njim, a on neka stane pred njih i kaže: ‘Ne želim je uzeti.’+ 9 Tada neka mu pristupi udovica brata njegova naočigled starješina i izuje mu sandalu s noge,+ pljune mu u lice+ i kaže: ‘Tako neka bude čovjeku koji ne želi podići dom bratu svojemu.’+ 10 I neka ga u Izraelu zovu imenom ‘Dom onoga kojemu je izuvena sandala’.

11 Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga priđe da izbavi muža svojega iz ruku onoga koji ga tuče i pritom pruži ruku svoju i uhvati onoga za spolovilo,+ 12 odsijeci joj ruku. Neka ne žali oko tvoje.+

13 Nemoj imati u kesi svojoj dvojake utege,+ velike i male. 14 Nemoj imati u kući svojoj dvojaku efu,+ veliku i malu. 15 Neka ti je uteg prav i pravedan. Neka ti je efa prava i pravedna da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti daje Jehova, Bog tvoj.+ 16 Jer tko god čini tako, svatko tko čini nepravdu, odvratan je Jehovi, Bogu tvojemu.+

17 Sjeti se što ti je učinio Amalek kad si bio na putu izašavši iz Egipta,+ 18 kako te dočekao na putu i udario na tebe s leđa i pobio sve koji su zaostajali, kad si bio iscrpljen i umoran, i nije se Boga bojao.+ 19 I kad ti Jehova, Bog tvoj, dade da počineš od svih neprijatelja svojih unaokolo u zemlji koju ti Jehova, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš kao nasljedstvo,+ tada izbriši pod nebom spomen na Amaleka.+ Ne zaboravi to!

26 Kad dođe vrijeme da uđeš u zemlju koju ti Jehova, Bog tvoj, daje u nasljedstvo, i kad je zaposjedneš te se naseliš u njoj,+ 2 uzmi dio prvina+ od svih plodova zemaljskih što ćeš ih ubirati sa zemlje svoje koju ti daje Jehova, Bog tvoj, i stavi ih u koš pa otiđi na mjesto koje izabere Jehova, Bog tvoj, da ondje prebiva ime njegovo.+ 3 I dođi k svećeniku+ koji bude u te dane vršio službu i reci mu: ‘Izjavljujem danas pred Jehovom, Bogom tvojim, da sam došao u zemlju za koju se Jehova zakleo praocima našim da će nam je dati.’+

4 I neka svećenik uzme koš iz ruke tvoje i položi ga pred žrtvenik Jehove, Boga tvojega. 5 A ti onda nastavi i reci pred Jehovom, Bogom svojim: ‘Moj je otac bio Sirijac kojemu je život bio u opasnosti.+ S malo je ljudi+ otišao u Egipat+ i ondje se privremeno nastanio. Ali ondje je od njega postao narod velik, moćan i brojan.+ 6 A Egipćani su loše postupali s nama, tlačili nas i nametnuli nam teško ropstvo.+ 7 I zavapili smo k Jehovi, Bogu praotaca naših,+ i Jehova je čuo glas naš+ i pogledao na nevolju našu, na muku našu i na patnju našu.+ 8 I Jehova nas je izveo iz Egipta rukom snažnom+ i mišicom podignutom,+ strahotama velikim,+ znakovima i čudima.+ 9 A onda nas je doveo na ovo mjesto i dao nam ovu zemlju, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ 10 I sada, evo, donio sam prvine plodova sa zemlje koju mi je dao Jehova.’+

Tada ih položi pred Jehovu, Boga svojega, i pokloni se pred Jehovom, Bogom svojim.+ 11 I raduj se+ svakom dobru koje je Jehova, Bog tvoj, dao tebi i domu tvojemu, ti i svaki sin Levijev i došljak u tvojoj sredini.+

12 Kad treće godine,+ koja je godina desetine, završiš odjeljivanje sve desetine+ plodova svojih, daj je sinu Levijevu, došljaku, djetetu bez oca i udovici da jedu u gradu tvojemu i da se nasite.+ 13 I reci pred Jehovom, Bogom svojim: ‘Iz kuće sam uklonio što je sveto i dao sam to sinu Levijevu i došljaku, djetetu bez oca i udovici,+ prema svim zapovijedima tvojim koje si mi dao. Nisam prestupio zapovijedi tvoje niti sam ih zaboravio.+ 14 Nisam jeo od toga dok sam tugovao, niti sam uklonio što od toga dok sam bio nečist, niti sam dao što od toga za mrtvaca. Slušao sam glas Jehove, Boga svojega. Učinio sam sve kako si mi zapovjedio. 15 Pogledaj iz svetoga prebivališta svojega,+ s neba, i blagoslovi narod svoj, Izraela,+ i zemlju koju si nam dao, kao što si se zakleo praocima našim,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.’+

16 Danas ti Jehova, Bog tvoj, zapovijeda da izvršavaš ove uredbe i zakone.+ Drži ih i izvršavaj ih svim srcem svojim+ i svom dušom svojom.+ 17 Danas si obavezao Jehovu da obeća da će biti Bog tvoj dok budeš išao putevima njegovim, držao uredbe njegove,+ zapovijedi njegove+ i zakone njegove+ te slušao glas njegov.+ 18 I Jehova je danas obavezao tebe da obećaš da ćeš ti biti narod njegov, najdraže vlasništvo njegovo,+ kao što ti je obećao,+ i da ćeš se držati svih zapovijedi njegovih, 19 i da će te uzvisiti iznad svih drugih naroda koje je stvorio.+ I donosit ćeš mu hvalu, slavu i čast, i bit ćeš narod svet Jehovi, Bogu svojemu,+ kao što je obećao.”

27 Potom je Mojsije sa starješinama Izraelovim zapovjedio narodu: “Držite sve zapovijedi koje vam danas dajem.+ 2 Kad prijeđete preko Jordana+ u zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj, postavi sebi kamenje veliko i namaži ga vapnom. 3 I napiši na njemu sve riječi ovoga zakona+ kad prijeđeš+ i uđeš u zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko, kao što ti je rekao Jehova, Bog praotaca tvojih.+ 4 Kad prijeđete Jordan, postavite to kamenje na gori Ebalu,+ kao što vam danas zapovijedam, i namaži ga vapnom.+ 5 Sagradi ondje i žrtvenik Jehovi, Bogu svojemu, žrtvenik od kamenja koje nisi obrađivao željeznim alatom.+ 6 Od neklesana kamenja sagradi žrtvenik Jehovi, Bogu svojemu, i na njemu prinosi žrtve paljenice Jehovi, Bogu svojemu.+ 7 Prinosi i žrtve zajedništva+ i jedi ih ondje,+ i raduj se pred Jehovom, Bogom svojim.+ 8 A na kamenju napiši sve riječi ovoga zakona,+ da budu sasvim jasne.”+

9 Zatim je Mojsije sa svećenicima levitskim rekao svemu Izraelu: “Šuti i slušaj, Izraele! Danas si postao narod Jehove, Boga svojega.+ 10 Slušaj glas Jehove, Boga svojega, i drži zapovijedi njegove+ i uredbe njegove+ koje ti danas dajem.”

11 I Mojsije je toga dana zapovjedio narodu: 12 “Kad prijeđete Jordan, ovi neka stanu na gori Gerizimu+ da blagoslivlju narod: Šimun, Levi, Juda, Isakar, Josip i Benjamin. 13 A ovi neka stanu na gori Ebalu+ da proklinju:+ Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. 14 A leviti neka progovore i jakim glasom kažu svim Izraelcima:+

15 ‘Proklet bio tko načini lik rezan+ ili kip lijevan,+ ono što je odvratno Jehovi,+ djelo ruku čovjeka što drvo i metal obrađuje,+ i postavi ga na skriveno mjesto.’ A sav narod neka odgovori i kaže: ‘Amen!’*+

16 ‘Proklet bio tko prezire oca svojega ili majku svoju.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

17 ‘Proklet bio tko pomakne među bližnjega svojega.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

18 ‘Proklet bio tko slijepca odvede na stranputicu.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

19 ‘Proklet bio tko izvrće+ pravdu+ došljaku,+ djetetu bez oca i udovici.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

20 ‘Proklet bio tko legne sa ženom oca svojega, jer je otkrio skut oca svojega.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

21 ‘Proklet bio tko legne s kakvom god životinjom.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

22 ‘Proklet bio tko legne sa sestrom svojom, s kćeri oca svojega ili kćeri majke svoje.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

23 ‘Proklet bio tko legne s punicom svojom.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

24 ‘Proklet bio tko ubije bližnjega svojega iz potaje.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

25 ‘Proklet bio tko prima mito da ubije nevinu dušu i prolije krv njezinu.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

26 ‘Proklet bio tko ne drži riječi ovoga zakona i ne postupa po njima.’+ A sav narod neka kaže: ‘Amen!’

28 Ako budeš slušao glas Jehove, Boga svojega, i pazio da izvršavaš sve zapovijedi njegove koje ti danas dajem,+ Jehova, Bog tvoj, uzvisit će te iznad svih drugih naroda na zemlji.+ 2 Svi ovi blagoslovi doći će na tebe i stići će te,+ budeš li slušao glas Jehove, Boga svojega:

3 Blagoslovljen ćeš biti u gradu+ i blagoslovljen u polju.+

4 Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje,+ plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje,+ mlado krupne stoke tvoje i mlado sitne stoke tvoje.+

5 Blagoslovljen će biti koš tvoj+ i posuda u kojoj kruh mijesiš.+

6 Blagoslovljen ćeš biti u svemu što budeš činio.+

7 Jehova će poraziti pred tobom neprijatelje tvoje koji se podignu na tebe.+ Jednim će putem doći na tebe, a na sedam će puteva bježati pred tobom.+ 8 Jehova će poslati blagoslov na spremišta tvoja+ i na sve što poduzimaš.+ Jehova, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji koju ti daje. 9 Jehova će te učiniti svetim narodom svojim,+ kao što ti se zakleo.+ Jehova, Bog tvoj, učinit će to ako budeš držao zapovijedi+ njegove i išao putevima njegovim. 10 I svi narodi na zemlji vidjet će da nosiš ime Jehovino,+ i bojat će te se.+

11 Jehova će dati da obiluješ svakim dobrom. Obilovat ćeš plodom utrobe svoje,+ plodom stoke svoje i plodom zemlje svoje,+ u zemlji za koju se Jehova zakleo praocima tvojim da će ti je dati.+ 12 Jehova će ti otvoriti dobru riznicu svoju, nebo, da na vrijeme daje kišu zemlji tvojoj+ i da blagoslovi svako djelo ruku tvojih.+ I mnogim ćeš narodima davati u zajam, a sam nećeš uzimati u zajam.+ 13 Jehova će te postaviti da budeš glava, a ne rep. Bit ćeš uvijek na vrhu,+ a ne na dnu, ako budeš slušao zapovijedi+ Jehove, Boga svojega, koje ti danas dajem da ih držiš i da po njima postupaš. 14 Ni od jedne riječi koju ti danas zapovijedam nemoj odstupiti ni desno ni lijevo,+ idući za drugim bogovima i služeći im.+

15 Ako ne budeš slušao glas Jehove, Boga svojega, i ne budeš pazio da postupaš po svim zapovijedima njegovim i odredbama njegovim koje ti ja danas dajem, sva će ova prokletstva doći na tebe i stići će te:+

16 Proklet ćeš biti u gradu+ i proklet u polju.+

17 Proklet će biti koš tvoj+ i posuda u kojoj kruh mijesiš.+

18 Proklet će biti plod utrobe tvoje+ i plod zemlje tvoje,+ mlado krupne stoke tvoje i mlado sitne stoke tvoje.+

19 Proklet ćeš biti u svemu što budeš činio.

20 Jehova će slati na tebe prokletstvo+ i pomutnju+ i kažnjavat će te+ u svemu što god poduzmeš, dok ne budeš istrijebljen i dok brzo ne propadneš zbog zlih djela svojih kojima si me napustio.+ 21 Jehova će dati da se pošast prilijepi za tebe, dok te ne istrijebi sa zemlje u koju ideš da je zaposjedneš.+ 22 Jehova će te udariti sušicom,*+ jakom vrućicom, upalom, groznicom, mačem,+ sušom+ i plijesni,+ i to će te progoniti dok ne propadneš. 23 Nebo što je nad glavom tvojom postat će bakar, a zemlja što je pod tobom postat će željezo.+ 24 Jehova će dati da prah i pijesak pada kao kiša na zemlju tvoju. S neba će padati na tebe dok te ne istrijebi. 25 Jehova će dati da te poraze neprijatelji tvoji.+ Jednim ćeš putem izaći na njih, a na sedam ćeš puteva bježati pred njima. I postat ćeš jezovit prizor svim kraljevstvima zemaljskim.+ 26 Tvoje će mrtvo tijelo biti hrana svim letećim stvorenjima nebeskim i zvijerima poljskim, i nitko ih neće plašiti.+

27 Jehova će te udariti čirom egipatskim,+ šuljevima,* krastama* i osipom, od kojih se nećeš moći izliječiti. 28 Jehova će te udariti ludilom,+ sljepilom+ i smetenošću.+ 29 I u podne ćeš pipati uokolo kao što slijepac pipa u mraku,+ i nećeš biti uspješan na putevima svojim. Uvijek će te samo zakidati i pljačkati, a neće biti nikoga da te spasi.+ 30 Zaručit ćeš se sa ženom, ali drugi će je uzeti i silovati.+ Sagradit ćeš kuću, ali nećeš živjeti u njoj.+ Zasadit ćeš vinograd, ali ga nećeš brati.+ 31 Bika tvojega na oči će ti zaklati, ali ti ga nećeš jesti. Magarca će tvojega pred tobom oteti i neće ti se vratiti. Ovce tvoje dat će se neprijateljima tvojim i neće biti nikoga da ti pomogne.+ 32 Sinovi tvoji i kćeri tvoje bit će predani drugome narodu+ i oči tvoje to će gledati i zauvijek čeznuti za njima, ali ruke će tvoje biti nemoćne.+ 33 Plod zemlje tvoje i svega truda tvojega jest će narod koji ne poznaješ.+ I uvijek će te samo zakidati i gaziti.+ 34 I poludjet ćeš od onoga što će gledati oči tvoje.+

35 Jehova će te udariti bolnim čirom po koljenima i po bedrima, udarit će te od tabana do tjemena, tako da se nećeš moći izliječiti.+ 36 Jehova će tebe+ i kralja tvojega+ kojega ćeš postaviti nad sobom odvesti u narod nepoznat i tebi i praocima tvojim, i ondje ćeš služiti drugim bogovima, drvenim i kamenim.+ 37 Nad tobom će se ljudi zgražati+ i s prezirom će te spominjati,*+ rugat će ti se svi narodi među koje će te odvesti Jehova.

38 Mnogo ćeš sjemena iznijeti u polje, ali malo ćeš požeti,+ jer će skakavci urod proždrijeti.+ 39 Vinograde ćeš saditi i obrađivati, ali vina nećeš piti niti ćeš što brati,+ jer će ih crv izjesti.+ 40 Imat ćeš maslina po cijelome području svojem, ali se uljem nećeš mazati, jer će opasti masline tvoje.+ 41 Rađat ćeš sinove i kćeri, ali neće biti tvoji, jer će u zarobljeništvo otići.+ 42 Sve drveće tvoje i plodovi zemlje tvoje postat će plijen kukaca zujećih. 43 Došljak koji je u tvojoj sredini uzdizat će se nad tobom sve više, a ti ćeš padati sve niže.+ 44 On će tebi davati u zajam, a ti njemu nećeš davati u zajam.+ On će biti glava, a ti ćeš biti rep.+

45 Sva ta prokletstva+ doći će na tebe, progonit će te i stizati dok te ne istrijebe,+ jer nisi slušao glas Jehove, Boga svojega, i nisi držao zapovijedi njegove i odredbe njegove koje ti je dao.+ 46 I ona će biti kao znak i kao znamenje tebi i potomstvu tvojemu dovijeka,+ 47 jer nisi služio Jehovi, Bogu svojemu, vesela i radosna srca+ uza sve obilje svoje.+ 48 I služit ćeš neprijateljima svojim+ koje će Jehova poslati na tebe, u gladi,+ žeđi, golotinji i oskudici u svemu. Na vratu ćeš nositi željezni jaram njihov dok ne budeš istrijebljen.+

49 Jehova će podignuti na tebe narod što dolazi izdaleka,+ s kraja zemlje, narod koji će se kao orao na tebe obrušiti,+ kojemu jezika nećeš razumjeti,+ 50 narod okrutna lica,+ koji neće imati obzira prema starcu niti će milostiv biti prema mladiću.+ 51 I oni će jesti plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje, dok ne budeš istrijebljen.+ Neće ti ostavljati ni žita ni mladoga vina ni ulja ni mlado krupne stoke ni mlado sitne stoke, dok te ne zatru.+ 52 I opkolit će te u svim gradovima tvojim dok po svoj zemlji tvojoj ne padnu zidine tvoje visoke i utvrđene u koje se uzdaš. Opkolit će te u svim gradovima tvojim u svoj zemlji tvojoj koju ti daje Jehova, Bog tvoj.+ 53 Tada ćeš jesti plod utrobe svoje, meso sinova svojih i kćeri svojih,+ koje ti dade Jehova, Bog tvoj, zbog tjeskobe i nevolje kojima će te pritisnuti neprijatelj tvoj.

54 Čovjek vrlo nježan i osjetljiv među vama zlobnim će okom+ gledati brata svojega i ženu svoju milu i preostale sinove svoje koji mu ostanu, 55 i nikome od njih neće dati mesa sinova svojih koje će jesti, jer ništa drugo neće imati zbog tjeskobe i nevolje kojima će te pritisnuti neprijatelj tvoj u svim gradovima tvojim.+ 56 Žena vrlo nježna i osjetljiva među vama koja se zbog osjetljivosti svoje i nježnosti svoje nikada nije usudila nogom svojom stati na zemlju,+ zlobnim će okom gledati muža svojega milog, sina svojega i kćer svoju, 57 i posteljicu svoju što joj izađe između nogu i sinove svoje koje rodi,+ zato što će ih potajno jesti jer će vladati oskudica u svemu zbog tjeskobe i nevolje kojima će te pritisnuti neprijatelj tvoj u gradovima tvojim.+

58 Ako ne budeš pazio da držiš sve riječi zakona ovoga što su zapisane u knjizi ovoj+ i ako se ne budeš bojao imena ovoga slavnog+ koje strah ulijeva,+ imena Jehove,+ Boga svojega, 59 Jehova će učiniti da nevolje tvoje i nevolje potomaka tvojih budu posebno teške, nevolje velike i dugotrajne,+ bolesti opake i dugotrajne.+ 60 I vratit će na tebe sve bolesti egipatske kojih si se bojao, i one će se prilijepiti za tebe.+ 61 A i svaku drugu bolest i svaku nevolju koja nije zapisana u knjizi ovoga zakona Jehova će puštati na tebe dok te ne istrijebe. 62 I ostat će vas vrlo malo,+ iako vas je bilo mnogo kao zvijezda na nebu,+ jer niste slušali glas Jehove, Boga svojega.

63 I kao što vam se Jehova radovao čineći vam dobro i umnožavajući vas,+ tako će vam se Jehova radovati zatirući vas i istrebljujući vas.+ I bit ćete iščupani iz zemlje u koju idete da je zaposjednete.+

64 I Jehova će te rasijati po svim narodima od jednoga kraja zemlje do drugoga,+ i ondje ćeš služiti drugim bogovima, drvenim i kamenim, koji su nepoznati i tebi i praocima tvojim.+ 65 Među tim narodima nećeš imati mira+ i neće se naći mjesta gdje bi noga tvoja počinula. Jehova će ti ondje dati srce uzdrhtalo,+ oči ugasle+ i dušu očajnu. 66 I život će ti biti u smrtnoj opasnosti, bit ćeš u strahu noć i dan i nećeš biti siguran hoćeš li živ ostati.+ 67 Ujutro ćeš govoriti: ‘Da je barem večer!’ a uvečer ćeš govoriti: ‘Da je barem jutro!’ zbog straha što će ti srce ispuniti i zbog onoga što će oči tvoje gledati.+ 68 I Jehova će te brodovima odvesti natrag u Egipat putem za koji sam ti rekao: ‘Nikada ga više nećeš vidjeti’,+ i ondje ćete se prodavati neprijateljima svojim za robove i robinje,+ ali neće biti kupca.”

29 Ovo su riječi saveza koji je Mojsije po zapovijedi Jehovinoj sklopio sa sinovima Izraelovim u zemlji moapskoj, osim saveza koji je bio sklopio s njima na Horebu.+

2 I Mojsije je sazvao sav Izrael i rekao im je: “Vidjeli ste sve što je Jehova učinio pred očima vašim u zemlji egipatskoj faraonu i svim slugama njegovim i svoj zemlji njegovoj,+ 3 kušnje velike što su ih vidjele oči tvoje,+ one znakove velike i čuda.+ 4 Ali vam Jehova sve do današnjeg dana nije dao srce razborito da shvatite, oči da vidite i uši da čujete.+ 5 ‘Dok sam vas četrdeset godina vodio pustinjom,+ odjeća se vaša nije istrošila na vama niti su se sandale vaše istrošile na nogama vašim.+ 6 Kruha niste jeli,+ vina i opojna pića niste pili, da biste znali da sam ja Jehova, Bog vaš.’ 7 I kad ste došli na ovo mjesto, Sihon, kralj hešbonski,+ i Og,+ kralj bašanski, izašli su pred nas da započnu bitku, ali porazili smo ih.+ 8 Potom smo uzeli zemlju njihovu i dali je u nasljedstvo Rubenovcima i Gadovcima i polovini plemena Manašeova.+ 9 Zato držite riječi ovoga saveza i postupajte po njima, da budete uspješni u svemu što činite.+

10 Danas stojite pred Jehovom, Bogom svojim, svi vi, poglavari plemena vaših, starješine vaši i upravitelji vaši, svi muževi Izraelovi,+ 11 djeca vaša, žene vaše+ i došljak+ što živi s tobom usred tabora tvojega, od onoga koji ti drva siječe do onoga koji ti vodu donosi,+ 12 da stupite u savez+ s Jehovom, Bogom svojim, savez zakletvom potvrđen, koji Jehova, Bog tvoj, danas sklapa s tobom,+ 13 da tako od tebe danas učini narod svoj+ i da on bude Bog tvoj,+ kao što ti je obećao i kao što se zakleo praocima tvojim Abrahamu,+ Izaku+ i Jakovu.+

14 Ovaj savez zakletvom potvrđen ne sklapam samo s vama+ 15 nego sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jehovom, Bogom našim, i s onima koji danas nisu ovdje s nama.+ 16 Jer dobro znate kako smo živjeli u zemlji egipatskoj i kako smo prošli usred naroda.+ I prolazeći usred njih, 17 vidjeli ste gadosti njihove i odvratne idole* njihove+ od drva i kamena, srebra i zlata, što su ih imali. 18 Neka ne bude među vama čovjeka ni žene ni obitelji ni plemena kojima bi se srce danas odvratilo od Jehove, Boga našega, pa da ide služiti bogovima onih naroda.+ Neka ne bude među vama korijena koji bi donosio otrovan plod i pelin.+

19 Ako tko čuje riječi ove zakletve+ i samouvjereno u srcu svojemu kaže: ‘Imat ću mir+ iako ću ići za željama tvrdokornog srca svojega’,+ s namjerom da zatre sve, i natopljeno tlo i ono suho, 20 Jehova mu to neće oprostiti,+ nego će se gnjev Jehovin+ i srdžba njegova+ raspaliti na tog čovjeka,+ i sva prokletstva zapisana u knjizi ovoj+ doći će na njega i Jehova će izbrisati ime njegovo pod nebom. 21 Tako će ga Jehova odvojiti+ na propast njegovu od svih plemena Izraelovih, prema svim prokletstvima saveza, što su zapisana u ovoj knjizi zakona.

22 Budući naraštaj, sinovi vaši koji će doći poslije vas, i tuđinac koji će doći iz daleke zemlje, pitat će kad vide nevolje u zemlji ovoj i bolesti njezine što joj ih Jehova nanosi,+ 23 sumpor, sol+ i palež,+ tako da se na svoj zemlji ne sije niti da što na njoj niče niti da kakvo raslinje na njoj raste, kao kad je uništena Sodoma i Gomora,+ Adma+ i Sebojim,+ koje je Jehova uništio u gnjevu svojemu i u srdžbi svojoj,+ 24 doista, svi će narodi pitati: ‘Zašto je Jehova učinio tako zemlji ovoj?+ Čemu taj gnjev tako žestok i silan?’ 25 Tada će im odgovoriti: ‘Zato što su ostavili savez+ koji je Jehova, Bog praotaca njihovih, sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske.+ 26 I otišli su da služe drugim bogovima i klanjaju im se, bogovima koje nisu poznavali i koje im on nije odredio.+ 27 Tada se raspalio gnjev Jehovin na ovu zemlju i on je pustio na nju sva prokletstva zapisana u knjizi ovoj.+ 28 Zato ih je Jehova iščupao iz zemlje njihove u gnjevu,+ bijesu i srdžbi velikoj i bacio ih je u drugu zemlju, gdje su i danas.’+

29 Ono što je sakriveno+ pripada Jehovi, Bogu našemu, a ono što je otkriveno+ pripada nama i sinovima našim dovijeka, da izvršavamo sve riječi ovoga zakona.+

30 Kad dođu na tebe sve ove riječi, blagoslov+ i prokletstvo+ što ih stavljam pred tebe, i ti ih opet uzmeš k srcu svojemu+ među svim narodima u koje te rasije Jehova, Bog tvoj,+ 2 i vratiš se k Jehovi, Bogu svojemu,+ i poslušaš glas njegov, ti i sinovi tvoji, svim srcem svojim i svom dušom svojom u svemu što ti danas zapovijedam,+ 3 tada će Jehova, Bog tvoj, vratiti zarobljeni narod tvoj+ i smilovat će ti se,+ i opet će te skupiti iz svih naroda u koje te bude rasijao Jehova, Bog tvoj.+ 4 Ako bi rasijani narod tvoj bio i nakraj neba, i odande će te skupiti Jehova, Bog tvoj, odande će te uzeti.+ 5 Jehova, Bog tvoj, odvest će te u zemlju koju su zaposjeli oci tvoji, i uzet ćeš je u posjed. On će ti činiti dobro i umnožiti te više nego očeve tvoje.+ 6 I Jehova, Bog tvoj, obrezat će srce tvoje+ i srce potomaka tvojih,+ da ljubiš Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom, da bi živ bio.+ 7 I Jehova, Bog tvoj, poslat će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na one koji te mrze i koji te progone.+

8 A ti ćeš se obratiti i poslušati glas Jehovin i vršiti sve zapovijedi njegove koje ti danas dajem.+ 9 I Jehova, Bog tvoj, izobilno će blagosloviti svako djelo ruku tvojih+ i izobilno će umnožiti plod utrobe tvoje, plod stoke tvoje+ i plod zemlje tvoje,+ tako da ćeš uživati blagostanje.+ Jehova će ti se opet radovati čineći ti dobro, kao što se radovao praocima tvojim.+ 10 Tako će ti biti kad poslušaš glas Jehove, Boga svojega, držeći zapovijedi njegove i odredbe njegove zapisane u ovoj knjizi zakona,+ i kad se vratiš Jehovi, Bogu svojemu, svim srcem svojim i svom dušom svojom.+

11 Jer ova zapovijed koju ti danas dajem nije za tebe preteška niti je predaleko od tebe.+ 12 Nije na nebu da bi morao reći: ‘Tko će se za nas popeti na nebo, skinuti nam je i objaviti je da po njoj postupamo?’+ 13 Nije ni preko mora da bi morao reći: ‘Tko će za nas preko mora prijeći, donijeti nam je i objaviti je da po njoj postupamo?’ 14 Jer je ta riječ posve blizu tebe, u ustima tvojim i u srcu tvojemu,+ da bi postupao po njoj.+

15 Evo, danas stavljam pred tebe život i dobro, smrt i zlo.+ 16 Ako budeš slušao zapovijedi Jehove, Boga svojega, koje ti danas dajem, da ljubiš Jehovu, Boga svojega,+ da ideš putevima njegovim i držiš zapovijedi njegove,+ odredbe njegove i zakone njegove,+ ostat ćeš na životu+ i umnožiti se, i Jehova, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.+

17 Ali ako se odvrati srce tvoje i ne poslušaš,+ nego se daš zavesti i staneš se klanjati drugim bogovima i služiti im,+ 18 objavljujem vam danas da ćete zacijelo propasti.+ Nećete dugo živjeti u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete. 19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju,+ da stavljam pred vas život i smrt,+ blagoslov+ i prokletstvo.+ Zato izaberi život da ostaneš na životu,+ ti i potomstvo tvoje,+ 20 ljubeći Jehovu, Boga svojega,+ slušajući glas njegov i držeći se njega,+ jer on ti daje život i dugi vijek,+ da bi mogao živjeti na zemlji za koju se Jehova zakleo praocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.”+

31 Potom je Mojsije došao i kazao ove riječi svemu Izraelu: 2 “Meni je danas sto i dvadeset godina.+ Više mi nije dopušteno da idem pred vama kao vođa,+ jer mi je Jehova rekao: ‘Nećeš prijeći ovaj Jordan.’+ 3 Jehova, Bog tvoj, ići će pred tobom.+ On će istrijebiti one narode pred tobom, a ti ćeš uzeti posjed njihov.+ Jošua će ići pred tobom,+ kao što je rekao Jehova. 4 I Jehova će im učiniti kao što je učinio Sihonu+ i Ogu,+ kraljevima amorejskim, i zemlji njihovoj, kad ih je zatro.+ 5 Jehova ih predaje vama,+ a vi s njima postupite prema svim zapovijedima koje sam vam dao.+ 6 Budite hrabri i jaki!+ Ne boj se i ne plaši ih se,+ jer Jehova, Bog tvoj, ide s tobom. Neće te napustiti niti će te ostaviti.”+

7 I Mojsije je pozvao Jošuu i rekao mu pred očima svega Izraela: “Budi hrabar i jak,+ jer ćeš ti dovesti ovaj narod u zemlju za koju se zakleo Jehova praocima njihovim da će im je dati, i ti ćeš im je dati u nasljedstvo.+ 8 Jehova ide pred tobom. On će biti s tobom.+ Neće te napustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne plaši se!”+

9 Potom je Mojsije napisao ovaj zakon+ i dao ga svećenicima levitskim,+ koji su nosili kovčeg saveza Jehovina,+ i svim starješinama Izraelovim. 10 I Mojsije im je zapovjedio: “Na kraju svake sedme godine, u propisano vrijeme u godini opraštanja dugova,+ na Blagdan sjenica,+ 11 kad sav Izrael dođe da vidi lice Jehove,+ Boga tvojega, na mjesto koje on izabere,+ čitaj ovaj zakon pred svim Izraelom da ga mogu čuti.+ 12 Skupi narod+ — muškarce, žene, djecu i došljake koji žive s tobom u gradu tvojemu — da čuju i da nauče+ bojati se Jehove, Boga vašega,+ i da paze da drže sve riječi zakona ovoga. 13 I sinovi njihovi koji još ne poznaju taj zakon neka slušaju+ i neka uče bojati se Jehove, Boga vašega, u sve dane dok živite na zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete.”+

14 Potom je Jehova rekao Mojsiju: “Evo, bliži se vrijeme da umreš.+ Pozovi Jošuu pa stanite u šatoru sastanka da ga postavim za vođu.”+ Tako su Mojsije i Jošua došli i stali u šatoru sastanka.+ 15 Tada se Jehova pojavio u šatoru u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u šator.+

16 I Jehova je rekao Mojsiju: “Evo, počinut ćeš s praocima svojim.+ A ovaj će se narod podići+ i u svojoj će sredini štovati tuđe bogove,* bogove zemlje u koju idu.+ Ostavit će me+ i prekršit će savez moj koji sam sklopio s njima.+ 17 U taj će se dan gnjev moj raspaliti na njih,+ i ostavit ću ih+ i okrenut ću lice svoje od njih+ da budu progutani. Mnoga će zla i nevolje doći na njih+ i reći će u taj dan: ‘Nisu li nas snašle ove nevolje zato što Bog naš nije među nama?’+ 18 A ja ću okrenuti lice svoje u taj dan zbog svega zla koje čine, jer su se okrenuli drugim bogovima.+

19 A sada napišite sebi ovu pjesmu!+ Neka je nauče sinovi Izraelovi!+ Stavi je u usta njihova da mi ova pjesma bude svjedok protiv sinova Izraelovih.+ 20 Jer ću ih dovesti u zemlju koju sam pod zakletvom obećao praocima njihovim,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ I ondje će jesti,+ nasititi se i ugojiti,+ pa će se okrenuti drugim bogovima+ i služiti im, a mene će prezirati i savez će moj prekršiti.+ 21 I kad ih snađu mnoga zla i nevolje,+ ova će pjesma svjedočiti protiv njih jer je zaborav neće oteti iz usta potomaka njihovih. Jer dobro znam čemu su skloni+ već danas, kad ih još nisam doveo u zemlju koju sam im pod zakletvom obećao.”

22 Tako je Mojsije toga dana napisao ovu pjesmu i naučio je sinove Izraelove.+

23 I Bog je Jošuu, sina Nunova, postavio za vođu+ i rekao je: “Budi hrabar i jak,+ jer ćeš ti dovesti sinove Izraelove u zemlju koju sam im pod zakletvom obećao,+ a ja ću biti s tobom.”

24 I kad je Mojsije u cijelosti završio zapisivanje riječi ovoga zakona u knjigu,+ 25 zapovjedio je Mojsije sinovima Levijevim, koji su nosili kovčeg saveza Jehovina:+ 26 “Uzmite ovu knjigu zakona+ i stavite je uz kovčeg+ saveza Jehove, Boga svojega, da ondje bude svjedok protiv tebe.+ 27 Jer ja dobro poznajem buntovnost tvoju+ i nepokornost tvoju.*+ Ako se bunite protiv Jehove+ već danas dok sam još živ među vama, koliko ćete se tek buniti kad umrem! 28 Skupite k meni sve starješine plemena vaših i upravitelje vaše+ da pred njima kažem ove riječi i da za svjedoke protiv njih uzmem nebo i zemlju.+ 29 Jer znam da ćete se nakon moje smrti pokvariti+ i da ćete skrenuti s puta koji sam vam odredio. I nevolja+ će vas snaći na svršetku tih dana, jer ćete činiti što je zlo u očima Jehovinim i vrijeđat ćete ga djelima ruku svojih.”+

30 I dok ga je sva zajednica izraelska slušala, Mojsije je izgovorio riječi ove pjesme do kraja:+

29 Da su barem mudri!+ Tada bi promišljali o ovome.+

Razmišljali bi kakav će biti kraj njihov.+

35 Moja je osveta i kazna.+

44 Tako je Mojsije došao i izrekao sve riječi ove pjesme da ga je čuo narod,+ on i Hošea,* sin Nunov.+ 45 Kad je Mojsije izgovorio sve ove riječi svemu Izraelu, 46 rekao im je: “Usadite u srce svoje sve riječi kojima vas danas opominjem,+ da biste zapovjedili sinovima svojim da paze kako bi izvršavali sve riječi ovoga zakona.+ 47 Jer za vas to nije prazna riječ,+ nego vam ona znači život,+ i držeći riječ ovu produžit ćete dane svoje u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete.”+

48 Toga istog dana Jehova je rekao Mojsiju: 49 “Popni se na ovu goru abarimsku,+ na goru Nebo,+ koja je u zemlji moapskoj, nasuprot Jerihonu, i pogledaj zemlju kanaansku, koju dajem u posjed sinovima Izraelovim.+ 50 Onda umri na gori na koju se popneš i pridruži se praocima svojim,+ kao što je brat tvoj Aron umro na gori Horu+ i pridružio se praocima svojim. 51 Jer ste me iznevjerili+ među sinovima Izraelovim kod voda meripskih+ u Kadešu, u pustinji Zinu, i jer me niste posvetili među sinovima Izraelovim.+ 52 Zato ćeš izdaleka vidjeti zemlju, ali nećeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.”+

33 A ovo je blagoslov+ kojim je Mojsije, čovjek Božji,+ blagoslovio sinove Izraelove pred svoju smrt. 2 I rekao je:

7 A ovo je blagoslov što ga je za Judu izrekao:+

8 A za Levija je rekao:+

12 Za Benjamina je rekao:+

13 Za Josipa je rekao:+

18 Za Zebuluna je rekao:+

20 Za Gada je rekao:+

22 Za Dana je rekao:+

23 Za Naftalija je rekao:+

24 Za Ašera je rekao:+

29 Sretan si, Izraele!+

34 Potom je Mojsije otišao iz pustare, iz ravnica moapskih, na goru Nebo,+ na vrh Pisge,+ što je nasuprot Jerihonu.+ I Jehova mu je pokazao svu zemlju: Gilead do Dana,+ 2 i sav Naftali i zemlju Efrajimovu i Manašeovu i svu zemlju Judinu do zapadnog mora+ 3 te Negeb+ i Jordansku dolinu,*+ ravnicu oko Jerihona, grada palmi,+ sve do Soara.+

4 I Jehova mu je rekao: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu: ‘Tvojemu ću je potomstvu dati.’+ Dao sam ti da je vidiš očima svojim, jer u nju nećeš ući.”+

5 Potom je Mojsije, sluga Jehovin,+ umro ondje u zemlji moapskoj, po zapovijedi Jehovinoj.+ 6 I on* ga je pokopao u dolini u zemlji moapskoj nasuprot Bet-Peoru,+ i nitko nije doznao za grob njegov do današnjeg dana.+ 7 Mojsije je imao sto i dvadeset godina kad je umro.+ Oko njegovo nije oslabilo+ niti ga je snaga izdala.+ 8 I sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija trideset dana+ u pustari, u ravnicama moapskim. Potom su završili dani oplakivanja i tugovanja za Mojsijem.

9 A Jošua, sin Nunov, bio je pun duha mudrosti,+ jer je Mojsije položio ruku svoju na njega.+ Sinovi Izraelovi slušali su ga i činili kako je Jehova zapovjedio Mojsiju.+ 10 Ali u Izraelu se više nije pojavio prorok kao što je bio Mojsije,+ kojega je Jehova poznavao licem u lice,+ 11 sa svim znakovima i čudima što mu ih je Jehova kao poslaniku svojemu dao da čini u zemlji egipatskoj na faraonu i na svim slugama njegovim i na svoj zemlji njegovoj,+ 12 i sa svime što je učinila jaka ruka njegova i svim velikim, zastrašujućim djelima koja je Mojsije činio pred očima svega Izraela.+