Knjiga o sucima

1 Poslije smrti+ Jošuine upitali+ su sinovi Izraelovi Jehovu: “Tko će od nas prvi krenuti na Kanaance da se bori protiv njih?” 2 A Jehova je odgovorio: “Neka krene Juda!+ Evo, dajem zemlju u ruke njegove!” 3 Tada je Juda rekao bratu svojemu Šimunu: “Pođi sa mnom u zemlju koja mi je ždrijebom određena+ da se borimo protiv Kanaanaca, a ja ću onda ići s tobom u zemlju koja je tebi ždrijebom određena!”+ I Šimun je pošao s njim.+

4 Tako su sinovi Judini krenuli, a Jehova je dao Kanaance i Perižane u ruke njihove+ i pobili su u Bezeku deset tisuća ljudi. 5 U Bezeku su naime našli Adoni-Bezeka, borili se protiv njega i porazili Kanaance+ i Perižane.+ 6 Kad je Adoni-Bezek pobjegao, krenuli su u potjeru za njim, uhvatili ga i odrezali mu palce na rukama i na nogama. 7 Tada je Adoni-Bezek rekao: “Sedamdeset kraljeva odrezanih palčeva na rukama i na nogama kupilo je hranu pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi Bog vraća.”+ I odveli su ga u Jeruzalem,+ gdje je i umro.

8 Zatim su sinovi Judini ratovali protiv Jeruzalema+ i osvojili ga. I pobili su stanovnike njegove oštricom mača, a grad spalili vatrom. 9 Potom su sinovi Judini otišli da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u brdima, u Negebu+ i u Šefeli.+ 10 I Juda je krenuo na Kanaance koji su živjeli u Hebronu+ (Hebron se prije zvao Kirijat-Arba),+ i pobili su Šešaja, Ahimana i Talmaja.+

11 Odande su krenuli na stanovnike Debira.+ (A Debir se prije zvao Kirijat-Sefer.)+ 12 Tada je Kaleb+ rekao: “Onome tko udari na Kirijat-Sefer i osvoji ga dat ću kćer svoju Aksu+ za ženu.”+ 13 I osvojio ga je Otniel,+ sin Kenaza,+ mlađeg brata Kalebova.+ Zato mu je on dao kćer svoju Aksu za ženu.+ 14 I kad je polazila u svoj dom, nagovarala je muža svojega da zatraži polje od oca njezina. I dok je sjedila na magarcu, pljesnula je rukama da dozove oca svojega Kaleba.+ Nato ju je on upitao: “Što želiš?” 15 Ona mu je odgovorila: “Daj mi blagoslov!+ Kad si mi već dao zemlju na jugu, daj mi i Gulot-Majim!” I Kaleb joj je dao Gornji Gulot+ i Donji Gulot.

16 A sinovi Kenijca,+ tasta Mojsijeva,+ otišli su iz grada palmi+ sa sinovima Judinim u Judejsku pustinju, koja je južno od Arada.+ Došli su i nastanili se kod onog naroda.+ 17 A Juda je krenuo dalje s bratom svojim Šimunom te su udarili na Kanaance koji su živjeli u Sefatu i uništili* grad.+ Stoga je grad dobio ime Horma.*+ 18 Juda je potom osvojio Gazu+ s područjem njezinim, Aškelon+ s područjem njegovim i Ekron+ s područjem njegovim. 19 I Jehova je bio s Judom tako da je ovaj zaposjeo brda, ali nije mogao otjerati stanovnike doline jer su imali bojna kola+ sa željeznim oštricama.+ 20 Kad su Kalebu dali Hebron, kao što je obećao Mojsije,+ on je odande otjerao tri sina Anakova.+

21 A sinovi Benjaminovi nisu otjerali Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu.+ Stoga Jebusejci žive sa sinovima Benjaminovim u Jeruzalemu sve do danas.+

22 I dom Josipov+ krenuo je na Betel,+ i Jehova je bio s njima.+ 23 Kad je dom Josipov stao izviđati+ Betel (grad se prije zvao Luz),+ 24 uhode su vidjele čovjeka kako izlazi iz grada. I rekli su mu: “Pokaži nam kuda se može u grad, pa ćemo biti milostivi* prema tebi!”+ 25 I čovjek im je pokazao kuda se može u grad. A oni su pobili stanovnike grada oštricom mača,+ ali onoga čovjeka sa svom obitelji njegovom pustili su da ode.+ 26 I čovjek je otišao u zemlju hetitsku,+ sagradio grad i dao mu ime Luz. Tako se zove sve do danas.

27 A Manaše+ nije zaposjeo Bet-Šean+ i okolne gradove ni Taanak+ i okolne gradove, i nije otjerao stanovnike Dora+ i okolnih gradova ni stanovnike Ibleama+ i okolnih gradova ni stanovnike Megida+ i okolnih gradova, nego su se Kanaanci oduprli i ostali živjeti u toj zemlji.+ 28 A Izrael je ojačao+ i primorao Kanaance na ropski rad,+ ali nije ih uspio posve otjerati.+

29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaance koji su živjeli u Gezeru, nego su Kanaanci ostali među njima u Gezeru.+

30 Zebulun+ nije otjerao stanovnike Kitrona ni stanovnike Nahalola,+ nego su Kanaanci ostali među njima,+ ali bio im je nametnut ropski rad.+

31 Ašer+ nije otjerao stanovnike Akka* ni stanovnike Sidona+ ni Ahlaba ni Akziba+ ni Helbe ni Afika+ ni Rehoba.+ 32 I tako su Ašerovci živjeli među Kanaancima, koji su ostali u toj zemlji, jer ih nisu otjerali.+

33 Naftali+ nije otjerao stanovnike Bet-Šemeša ni stanovnike Bet-Anata,+ nego je ostao među Kanaancima koji su živjeli u toj zemlji.+ Stanovnike Bet-Šemeša i Bet-Anata primorali su na ropski rad.+

34 A Amorejci su potiskivali sinove Danove+ u brda i nisu im dali da siđu u dolinu.+ 35 Tako su se Amorejci oduprli i ostali živjeti na gori Heresu, u Ajalonu+ i u Šaalbimu.+ Ali kad je ruka doma Josipova ojačala, nametnuli su Amorejcima prisilni rad.+ 36 Područje Amorejaca protezalo se od uspona Akrabima,+ od Sele pa naviše.

2 I anđeo+ Jehovin došao je iz Gilgala+ u Bokim+ i rekao je: “Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam pod zakletvom obećao praocima vašim.+ I rekao sam: ‘Nikada neću raskinuti savez svoj s vama.+ 2 A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje!+ Porušite žrtvenike njihove!’+ Ali vi niste poslušali glas moj.+ Zašto ste tako činili?+ 3 Zato vam kažem: ‘Neću ih otjerati pred vama, nego će vam biti zamka+ i bogovi njihovi bit će vam mamac.’”+

4 A kad je anđeo Jehovin izgovorio ove riječi svim sinovima Izraelovim, narod je stao glasno plakati.+ 5 Zato su prozvali ono mjesto Bokim.* I ondje su prinijeli žrtve Jehovi.

6 Kad je Jošua otpustio narod, sinovi Izraelovi otišli su da zaposjednu zemlju, svaki svoje nasljedstvo.+ 7 I narod je služio Jehovi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji su nadživjeli Jošuu, a vidjeli su sva velika djela Jehovina što ih je učinio za Izraela.+ 8 A Jošua, sin Nunov, sluga Jehovin, umro je u dobi od sto i deset godina.+ 9 I sahranili su ga u području koje je pripadalo njegovu nasljedstvu u Timnat-Heresu*+ u brdima efrajimskim, sjeverno od gore Gaaša.+ 10 A i sav onaj naraštaj pridružio se ocima svojim.+ Poslije njih došao je drugi naraštaj koji nije poznavao Jehovu ni djela što ih je učinio za Izraela.+

11 I sinovi Izraelovi počeli su činiti što je zlo u očima Jehovinim+ i služiti Baalima.+ 12 I ostavili su Jehovu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske,+ i pošli su za drugim bogovima između bogova naroda što su bili oko njih+ i počeli im se klanjati, vrijeđajući tako Jehovu.+ 13 Ostavili su Jehovu i počeli služiti Baalu i Aštartama.+ 14 Tada se raspalio gnjev Jehovin na Izraela,+ i on ih je predao u ruke pljačkašima, koji su ih pljačkali.+ I predao* ih je u ruke neprijateljima njihovim što su živjeli unaokolo,+ tako da se više nisu mogli odupirati neprijateljima svojim.+ 15 Kuda su god pošli, ruka Jehovina dizala se na njih na propast njihovu,+ kao što je Jehova rekao i kao što im se Jehova zakleo.+ I bili su u nevolji velikoj.+ 16 Stoga im je Jehova podizao suce,+ koji su ih izbavljali iz ruku onih što su ih pljačkali.+

17 Ali nisu slušali ni suce svoje, nego su štovali+ druge bogove*+ i klanjali im se. Brzo su skrenuli s puta kojim su išli praoci njihovi, koji su slušali zapovijedi Jehovine.+ A oni nisu tako činili. 18 I kad im je Jehova podizao suce,+ bio je sa svakim sucem. Jehova ih je izbavljao iz ruku neprijatelja njihovih za svega vijeka sučeva. Kad je čuo jecaje njihove, Jehova se sažalio+ na njih zbog onih koji su ih tlačili+ i ugnjetavali.

19 A kad bi umro sudac, oni bi se opet odvratili od njega i postupali još gore nego oci njihovi i išli za drugim bogovima, služili im i klanjali im se.+ Nisu odustali od djela svojih ni od postupaka svojih tvrdokornih.+ 20 Tada se raspalio gnjev+ Jehovin na Izraela i on je rekao: “Zato što je ovaj narod prestupio savez moj+ koji sam sklopio s praocima njihovim i nije poslušao glas moj,+ 21 ni ja više neću pred njima tjerati nijednoga od onih naroda koje je ostavio Jošua kad je umro,+ 22 da bih njima iskušavao+ Izraela, hoće li se držati puta Jehovina i ići njime kao što su to činili oci njegovi ili neće.” 23 Zato je Jehova ostavio te narode i nije ih odmah otjerao+ niti ih je predao u ruke Jošui.

3 A ovo su narodi+ koje je Jehova ostavio da njima iskušava+ sve one sinove Izraelove koji nisu iskusili nijedan od ratova kanaanskih,+ 2 a ostavio ih je samo zato da bi pokoljenja sinova Izraelovih, koja takvo što prije nisu iskusila, stekla ratno iskustvo i naučila se ratovanju: 3 pet knezova-saveznika+ filistejskih,+ sve Kanaance+ te Sidonce+ i Hivijce+ koji su živjeli na gorju libanonskom+ od gore Baal-Hermona+ do ulaza u Hamat.+ 4 Oni su ostali da se iskuša+ Izraela i da se vidi hoće li slušati zapovijedi koje je Jehova dao ocima njihovim preko Mojsija.+ 5 Tako su sinovi Izraelovi živjeli među Kanaancima,+ Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima.+ 6 I uzimali su kćeri njihove sebi za žene,+ a svoje su kćeri davali sinovima njihovim+ i počeli su služiti bogovima njihovim.+

7 I sinovi Izraelovi činili su što je zlo u očima Jehovinim i zaboravili su Jehovu, Boga svojega,+ te su služili Baalima+ i obrednim deblima.*+ 8 Zato se raspalio gnjev Jehovin na Izraela,+ i on ih je predao* u ruke+ Kušan-Rišatajimu, kralju Mezopotamije.+ I sinovi Izraelovi služili su Kušan-Rišatajimu osam godina. 9 Tada su sinovi Izraelovi stali prizivati Jehovu da im pomogne.+ I Jehova je podignuo sinovima Izraelovim spasitelja+ da ih spasi, Otniela,+ sina Kenaza,+ mlađeg brata Kalebova.+ 10 Duh+ Jehovin došao je na njega i on je postao sudac u Izraelu. Kad je izašao u boj, Jehova je predao Kušan-Rišatajima, kralja sirijskoga, u ruke njegove, i ruka je njegova nadjačala+ Kušan-Rišatajima. 11 Otada je zemlja bila u miru četrdeset godina. Potom je umro Otniel, sin Kenazov.

12 A sinovi Izraelovi opet su činili ono što je zlo u očima Jehovinim.+ Zato je Jehova dao da se Eglon, kralj moapski,+ osili protiv Izraela.+ Jehova je to dopustio jer su činili ono što je zlo u očima njegovim.+ 13 I on je skupio protiv njih sinove Amonove+ i Amalečane.+ Tada su oni izašli i udarili na Izraela i osvojili grad palmi.+ 14 Sinovi Izraelovi služili su Eglonu, kralju moapskom, osamnaest godina.+ 15 I sinovi Izraelovi prizivali su Jehovu da im pomogne.+ Tada im je Jehova podignuo spasitelja, Ehuda,+ sina Gere Benjaminovca,+ koji je bio ljevak.+ Po njemu su sinovi Izraelovi poslali danak Eglonu, kralju moapskom. 16 A Ehud je sebi načinio mač s dvije oštrice,+ lakat* dug, i pripasao ga pod haljinu uz desni bok.+ 17 I donio je danak Eglonu, kralju moapskom.+ A Eglon je bio vrlo debeo.

18 Kad je bio gotov s predajom danka,+ otpustio je ljude koji su nosili danak. 19 A on se, došavši do kamenolomâ kod Gilgala,+ vratio i rekao: “Kralju, imam za tebe tajnu poruku!” A ovaj je odvratio: “Tiho!” Tada su svi što su stajali uz njega otišli od njega.+ 20 A Ehud je ušao k njemu dok je ovaj sam sjedio u hladovini svoje gornje sobe. I Ehud je rekao: “Poruku od Boga imam za tebe!” Nato je on ustao s prijestolja. 21 Tada je Ehud posegnuo lijevom rukom za mačem što ga je imao uz desni bok, izvukao ga i zatjerao mu ga u trbuh. 22 Za oštricom je ušla i drška tako da se salo sklopilo nad oštricom, jer nije izvukao mač iz trbuha, i počeo je izlaziti izmet. 23 A Ehud je zatvorio za sobom vrata gornje sobe i zaključao ih te izašao kroz otvor za zrak. 24 Tako je otišao.+

I došli su sluge njegovi i pogledali, a kad tamo, vrata gornje sobe bila su zaključana. Stoga su rekli: “Sigurno obavlja nuždu+ u hladovini gornje sobe.” 25 I čekali su dugo, a kad su vidjeli da se vrata gornje sobe ne otvaraju, obuzeo ih je nemir. Tada su uzeli ključ i otvorili, kad gle, gospodar im je mrtav ležao na zemlji!

26 Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao kamenolome+ i sklonio se u Seiru. 27 Kad je došao onamo, stao je puhati u rog+ u brdima efrajimskim.+ I sinovi Izraelovi spustili su se s njim s brda, a on im je bio na čelu. 28 I rekao im je: “Pođite za mnom,+ jer je Jehova predao neprijatelje vaše, Moapce, u ruke vaše!”+ I pošli su za njim i osvojili gazove+ jordanske nasuprot Moapcima i nisu dali nikome da prijeđe. 29 Tada su pobili oko deset tisuća+ Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, nijedan nije pobjegao.+ 30 Toga je dana Moab bio pokoren pod ruku Izraelovu i zemlja je bila u miru osamdeset godina.+

31 Poslije njega je Šamgar,+ sin Anatov, izbavio Izraela, pobivši šest stotina Filistejaca+ ostanom za goveda.+

4 A poslije smrti Ehudove sinovi Izraelovi počeli su opet činiti što je zlo u očima Jehovinim.+ 2 I Jehova ih je predao* u ruke+ Jabinu, kralju kanaanskom, koji je vladao u Hasoru.+ Zapovjednik vojske njegove bio je Sisera,+ koji je živio u Harošetu+ neznabožačkom. 3 I sinovi Izraelovi zavapili su k Jehovi,+ jer je ovaj imao devet stotina bojnih kola sa željeznim oštricama+ i okrutno je tlačio sinove Izraelove+ dvadeset godina.

4 U to je vrijeme proročica+ Debora, žena Lapidotova, sudila Izraelu. 5 Živjela je pod Deborinom palmom između Rame+ i Betela+ u brdima efrajimskim. Sinovi Izraelovi dolazili su k njoj na sud. 6 I ona je poslala po Baraka,+ sina Abinoamova, iz Kedeš-Naftalija+ i rekla mu: “Nije li Jehova, Bog Izraelov, izdao zapovijed: ‘Idi i raširi se na gori Taboru,+ a sa sobom uzmi deset tisuća ljudi od sinova Naftalijevih+ i od sinova Zebulunovih,+ 7 a ja ću k tebi u dolinu* Kišona+ dovesti+ Siseru,+ zapovjednika Jabinove+ vojske, bojna kola njegova i mnoštvo njegovo, i predat ću ga tebi u ruke’?”+

8 Nato joj je Barak rekao: “Ako pođeš sa mnom, ići ću, ali ako ne pođeš sa mnom, neću ići.” 9 A ona je odgovorila: “Ići ću s tobom! Ali na putu kojim ćeš ići slava neće pripasti tebi, jer će ženi+ u ruke Jehova predati* Siseru.” Tada je Debora ustala i otišla s Barakom u Kedeš.+ 10 I Barak je sazvao Zebuluna+ i Naftalija u Kedeš, i deset tisuća ljudi pošlo je za njim.+ I Debora je išla s njim.

11 A Heber+ Kenijac odvojio se od Kenijaca,+ sinova Hobaba, tasta Mojsijeva,+ i razapeo je svoj šator u blizini velikog stabla u Saananimu, kod Kedeša.

12 I javili su Siseri da je Barak, sin Abinoamov,+ došao na goru Tabor.+ 13 Tada je Sisera skupio sva bojna kola svoja, devet stotina bojnih kola sa željeznim oštricama,+ i sve ljude što su bili s njim i odveo ih iz Harošeta neznabožačkog do doline Kišona.+ 14 I Debora je rekla Baraku: “Ustani, jer je ovo dan kad će ti Jehova predati u ruke Siseru! Ne ide li Jehova pred tobom?”+ I Barak se spustio s gore Tabora s deset tisuća ljudi što je išlo za njim. 15 I Jehova je smeo+ Siseru, sva bojna kola njegova i svu vojsku njegovu i porazio ih oštricom Barakova mača. A Sisera je sišao s kola i pobjegao pješice. 16 I Barak je išao u potjeru+ za bojnim kolima+ i za vojskom sve do Harošeta neznabožačkog i sva je vojska Siserina pala od oštrice mača. Nije ostao nijedan.+

17 A Sisera+ je pješice pobjegao do šatora Jaele,+ žene Hebera Kenijca,+ jer je Jabin, kralj hasorski,+ bio u miru s domom Hebera Kenijca. 18 Tada je Jaela izašla u susret Siseri i rekla mu: “Svrati ovamo, gospodaru, svrati k meni! Ne boj se!” I on je svratio k njoj u šator, a ona ga je pokrila pokrivačem. 19 I on joj je rekao: “Daj mi, molim te, da popijem malo vode, jer sam žedan!” A ona je otvorila mijeh+ mlijeka i dala mu da pije,+ pa ga je opet pokrila. 20 On joj je nato rekao: “Stani na ulaz u šator, pa ako tko dođe i pita te: ‘Ima li tu koga?’ ti odgovori: ‘Nema!’”

21 I Jaela, žena Heberova, dohvatila je šatorski klin i uzela čekić u ruke. Kad je od umora čvrsto zaspao, prišla mu je kradom i zatjerala mu klin u sljepoočnice+ tako da se klin zabio u zemlju. I on je umro.+

22 I gle, došao je Barak koji je progonio Siseru. Jaela mu je izašla u susret i rekla mu: “Dođi da ti pokažem čovjeka kojeg tražiš!” I ušao je k njoj, kad gle, Sisera je ležao mrtav, s klinom u sljepoočnicama.

23 Tako je Bog toga dana pokorio+ Jabina, kralja kanaanskog, pred sinovima Izraelovim. 24 I ruka sinova Izraelovih sve je više pritiskala Jabina, kralja kanaanskog,+ dok na koncu nisu pogubili Jabina, kralja+ kanaanskog.

5 Toga su dana Debora+ i Barak,+ sin Abinoamov,+ zapjevali ovu pjesmu:+

I zemlja je bila u miru četrdeset godina.+

6 Tada su sinovi Izraelovi stali činiti što je zlo u očima Jehovinim.+ Zato ih je Jehova dao u ruke Midjancima+ na sedam godina. 2 I ruka je midjanska nadjačala Izraela.+ Zbog Midjanaca su sinovi Izraelovi načinili sebi podzemna spremišta u brdima i sklanjali se po pećinama i vrletima.+ 3 I kad bi Izraelci posijali sjeme,+ došli bi Midjanci, Amalečani+ i narodi s Istoka+ i napali ih. 4 I utaborili bi se na njihovoj zemlji i uništili urod zemlje sve do Gaze. Nisu ostavljali u Izraelu ni hrane ni stoke sitne ni goveda ni magaraca.+ 5 I dolazili su sa stokom svojom i sa šatorima svojim. Bili su brojni kao skakavci,+ nije bilo broja ni njima ni devama njihovim.+ Dolazili su u zemlju da je opustoše.+ 6 Tako je Izrael zbog Midjanaca upao u veliku bijedu, i sinovi Izraelovi stali su prizivati Jehovu u pomoć.+

7 A kad su sinovi Izraelovi prizvali Jehovu u pomoć zbog Midjanaca,+ 8 Jehova je poslao sinovima Izraelovim jednog čovjeka, proroka,+ i rekao im: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta+ i izbavio vas iz kuće ropske.+ 9 Izbavio sam vas iz ruke egipatske i iz ruke svih tlačitelja vaših i otjerao sam ih pred vama i dao vam zemlju njihovu.+ 10 I rekao sam vam: “Ja sam Jehova, Bog vaš.+ Nemojte štovati bogove Amorejaca+ u čijoj zemlji živite!”+ Ali vi niste poslušali glas moj.’”+

11 Potom je došao anđeo Jehovin+ i sjeo pod veliko stablo u Ofri koje je pripadalo Joašu Abiezerovcu.+ Njegov sin Gideon+ mlatio je pšenicu u vinskome tijesku da je brzo skloni od Midjanaca. 12 Tada mu se ukazao anđeo Jehovin i rekao mu: “Jehova je s tobom,+ hrabri junače!” 13 A Gideon mu je odgovorio: “Oprosti, gospodaru, ali ako je Jehova s nama, zašto nas je sve ovo snašlo+ i gdje su sva čudesna djela njegova+ o kojima su nam pričali oci naši,+ govoreći: ‘Nije li nas iz Egipta izveo Jehova?’+ A sada nas je Jehova napustio+ i predao nas u ruke Midjancima.” 14 Tada se Jehova okrenuo prema njemu i rekao: “Idi u toj snazi svojoj+ i izbavit ćeš Izraela iz ruku midjanskih!+ Ne šaljem li te ja?”+ 15 A on mu je odvratio: “Oprosti, Jehova! Čime ću izbaviti Izraela?+ Evo, moj je rod* najslabiji u Manašeu, a ja sam najmanji u kući oca svojega.”+ 16 No Jehova mu je rekao: “Ja ću biti s tobom+ i zato ćeš pobiti Midjance+ kao jednog čovjeka.”

17 Nato mu je odgovorio: “Ako sam našao milost u očima tvojim,+ daj mi znak da ti govoriš sa mnom!+ 18 Molim te, nemoj otići odavde dok se ne vratim k tebi+ i donesem ti dar svoj i stavim ga pred tebe!”+ A on mu je rekao: “Sjedit ću ovdje dok se ne vratiš.” 19 Tada je Gideon otišao i pripremio jare+ i od efe* brašna zamijesio beskvasne kruhove.+ Meso je stavio u košaru, a juhu u lonac, pa je to donio k njemu pod veliko stablo i poslužio.

20 A anđeo pravoga Boga rekao mu je: “Uzmi meso i beskvasne kruhove, pa ih stavi na onu veliku stijenu,+ a juhu prolij!” I učinio je tako. 21 Tada je anđeo Jehovin pružio vrh štapa koji mu je bio u ruci i dodirnuo meso i beskvasne kruhove. I planula je vatra iz stijene te spalila meso i beskvasne kruhove.+ A anđeo Jehovin nestao je ispred očiju njegovih. 22 Tada je Gideon shvatio da je to bio anđeo Jehovin.+

I rekao je: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Vidio sam anđela tvojega, Jehova, licem u lice!”+ 23 A Jehova mu je odgovorio: “Mir tebi!+ Ne boj se!+ Nećeš umrijeti.”+ 24 I Gideon je ondje sagradio Jehovi žrtvenik+ koji nosi ime+ Jehova-Šalom* do današnjeg dana. Još uvijek stoji u Ofri,+ koja pripada Abiezerovcima.

25 I te mu je noći Jehova rekao: “Uzmi junca, junca što pripada ocu tvojemu, junca* od sedam godina, i sruši žrtvenik Baalov+ što ga ima otac tvoj i posijeci obredno deblo* što je pokraj njega!+ 26 I sagradi žrtvenik Jehovi, Bogu svojemu, na vrhu ove utvrde, slažući kamenje u redove, pa uzmi onog junca* i prinesi ga kao žrtvu paljenicu na drvima od obrednoga debla što ćeš ga posjeći!” 27 Tada je Gideon uzeo deset ljudi između slugu svojih i učinio kako mu je Jehova rekao.+ Ali kako se bojao doma oca svojega i ljudi iz grada, nije to učinio danju, nego noću.+

28 Kad su sutradan ljudi iz grada po običaju rano ustali, gle, žrtvenik Baalov bio je srušen i obredno deblo+ pokraj njega posječeno, a junac je bio prinesen na novom žrtveniku. 29 I pitali su jedni druge: “Tko je to učinio?” I stali su se raspitivati i tražiti. Naposljetku su rekli: “Učinio je to Gideon, sin Joašev.” 30 Tada su ljudi iz grada rekli Joašu: “Izvedi sina svojega da umre,+ jer je srušio žrtvenik Baalov i posjekao obredno deblo što je bilo pokraj njega!” 31 A Joaš+ je svima što su ustali protiv njega rekao:+ “Zar ćete vi braniti Baala? Zar ćete ga vi spasiti? Tko ga god brani, neka se pogubi još ovog jutra.+ Ako je on pravi bog,+ neka se sam brani+ jer mu je netko srušio žrtvenik!” 32 I toga je dana prozvao Gideona Jerubaal,*+ rekavši: “Neka se Baal sam brani jer mu je netko srušio žrtvenik!”+

33 A svi Midjanci,+ Amalečani+ i narodi s Istoka+ skupili su se kao jedan,+ prešli u dolinu jizreelsku+ i utaborili se u njoj. 34 I duh+ Jehovin obuzeo je Gideona tako da je stao puhati u rog+ i Abiezerovci+ su se skupili oko njega. 35 I razaslao je glasnike+ po svemu plemenu Manašeovu te su se i oni skupili oko njega. Razaslao je glasnike i po plemenu Ašerovu, Zebulunovu i Naftalijevu te su mu i oni krenuli u susret.

36 Tada je Gideon rekao pravome Bogu: “Ako ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao,+ 37 evo, ostavit ću runo na gumnu. Ako rosa bude samo na runu, a sva zemlja ostane suha, onda ću znati da ćeš izbaviti Izraela mojom rukom, kao što si obećao.” 38 I bilo je tako. Kad je sutradan rano ustao i ocijedio runo, iscijedio je iz runa dovoljno rose da njome napuni veliku zdjelu. 39 Ali Gideon je rekao pravome Bogu: “Nemoj da se raspali gnjev tvoj na mene, nego mi dopusti da progovorim još jednom! Dopusti mi, molim te, da samo još jednom pokušam s runom! Molim te, neka samo runo bude suho, a po svoj zemlji neka bude rosa!” 40 I Bog je tako učinio te noći. Samo je runo ostalo suho, a po svoj je zemlji bila rosa.

7 I uranio je Jerubaal,+ to jest Gideon,+ i sav narod što je bio s njim, i utaborio se kod izvora Haroda. A tabor midjanski nalazio se sjeverno od njega, u podnožju brda More, u dolini. 2 I Jehova je rekao Gideonu: “Previše je naroda s tobom da bih predao Midjance u ruke njihove.+ Možda bi se Izrael uzoholio+ preda mnom i hvalio se: ‘Moja me ruka izbavila.’+ 3 A sada, molim te, oglasi da čuje narod i reci: ‘Tko se boji i koga je strah, neka se vrati!’”+ I Gideon ih je iskušao. I vratilo se dvadeset i dvije tisuće ljudi, a deset tisuća ih je ostalo.

4 Ali Jehova je rekao Gideonu: “Još uvijek je previše naroda.+ Odvedi ih na vodu, pa ću ti ih ja ondje iskušati! I za koga ti kažem: ‘Ovaj će ići s tobom’, taj će ići s tobom, a za koga ti kažem: ‘Ovaj neće ići s tobom’, taj neće ići.” 5 Tako je odveo narod na vodu.+

Tada je Jehova rekao Gideonu: “Svakoga koji lapće vodu jezikom svojim kao što pas lapće odvoji na stranu, a tako i svakoga koji klekne na koljena da pije!”+ 6 Onih što su laptali, prinoseći vodu rukom k ustima, bilo je tri stotine. A sav je ostali narod kleknuo na koljena da pije vodu.

7 I Jehova je rekao Gideonu: “S ovih tri stotine što su laptali ja ću vas izbaviti i predat ću Midjance u ruke vaše.+ A sav ostali narod neka se vrati, svatko u mjesto svoje!” 8 I ovi su uzeli hrane i rogove+ od naroda, a ostale Izraelce poslao je da idu svaki kući svojoj. Zadržao je tri stotine ljudi. A tabor midjanski bio je niže njega u dolini.+

9 I te mu je noći+ Jehova rekao: “Ustani, napadni tabor, jer ti ga predajem u ruke!+ 10 A ako se bojiš, siđi s Purom, slugom svojim, i izvidi tabor!+ 11 I slušaj što govore,+ pa ćeš se ohrabriti+ i napasti tabor!” Tada su on i Pura, sluga njegov, sišli do prvih bojnih redova u taboru.

12 A Midjanci, Amalečani i svi narodi s Istoka+ raširili su se po dolini, brojni kao skakavci.+ Devama njihovim nije bilo broja,+ bilo ih je mnogo kao pijeska na obali morskoj. 13 Kad je Gideon došao, gle, neki je čovjek pričao san drugu svojemu i rekao je: “Evo, usnio sam san.+ I gle, ječmena pogača kotrljala se u tabor midjanski. I došla je do šatora i pogodila ga tako da je pao,+ prevrnuo se i srušio.” 14 A drug mu je odgovorio:+ “To nije ništa drugo nego mač Gideona,+ sina Joaševa, Izraelca. Pravi mu je Bog+ predao u ruke Midjance i sav tabor.”+

15 Kad je Gideon čuo kako je onaj ispričao san, a drugi ga protumačio,+ pao je ničice.*+ Potom se vratio u tabor izraelski i rekao: “Ustajte,+ jer vam je Jehova predao u ruke tabor midjanski!” 16 I razdijelio je tri stotine ljudi u tri čete, svima je u ruke dao rogove,+ prazne ćupove i baklje u ćupovima. 17 I rekao im je: “Gledajte mene i činite isto što i ja! Kad dođem na rub tabora, činite isto što i ja budem činio! 18 Kad zapušem u rog, ja i svi koji su sa mnom, i vi zapušite u rog oko svega tabora+ i uzviknite: ‘Mač Jehovin+ i Gideonov!’”

19 Tako su Gideon i stotinu ljudi što su bili s njim došli na rub tabora u početku srednje noćne straže,*+ baš kad su se mijenjale straže. I stali su puhati u rogove+ i razbijati ćupove što su im bili u ruci.+ 20 Tako su tri čete zapuhale u rogove+ i razbile ćupove. I lijevom su rukom uhvatili baklje, a desnom rogove da pušu u njih i stali su vikati: “Mač Jehovin+ i Gideonov!” 21 I stajali su svaki na svome mjestu oko tabora, a sav se tabor ustrčao te počeo vikati i bježati.+ 22 Tri stotine+ ljudi puhalo je u rogove,+ a Jehova je u svemu taboru okrenuo mač jednoga protiv drugog.+ I svi iz tabora razbježali su se sve do Bet-Šite, prema Sereri,* do ruba Abel-Mehole+ kod Tabata.

23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva,+ Ašerova+ i iz svega plemena Manašeova+ skupili su se i krenuli u potjeru+ za Midjancima. 24 I Gideon je poslao glasnike po svim brdima efrajimskim+ da govore: “Siđite pred Midjance i osvojite prije njih gazove preko rijeka sve do Bet-Bare i preko Jordana!” Tako su se skupili svi Efrajimovci i osvojili gazove preko rijeka+ sve do Bet-Bare i preko Jordana. 25 Zarobili su i dva kneza midjanska, Oreba i Zeeba.+ Oreba su ubili na stijeni Orebovoj,+ a Zeeba su ubili kod tijeska Zeebova. I progonili su Midjance+ i donijeli glavu Orebovu i Zeebovu Gideonu u kraj jordanski.+

8 Tada su mu Efrajimovci rekli: “Što si nam to učinio te nas nisi zvao kad si pošao u boj protiv Midjanaca?”+ I žestoko su mu prigovarali.+ 2 Na koncu im je rekao: “Pa što sam ja učinio u usporedbi s vama?+ Nije li pabirčenje Efrajimovo+ bolje od berbe Abi-Ezerove?+ 3 Vama je u ruke Bog predao knezove midjanske Oreba i Zeeba,+ pa što sam ja učinio u usporedbi s vama?” Kad im je rekao te riječi, utišala se srdžba* njihova prema njemu.+

4 Tako je Gideon došao na Jordan i prešao ga, on i tri stotine ljudi s njim. Bili su umorni, ali nastavili su s potjerom. 5 Potom je rekao ljudima u Sukotu:+ “Molim vas, dajte kruha ljudima što idu za mnom,+ jer su umorni, a ja progonim Zebaha+ i Salmunu,+ kraljeve midjanske!” 6 Ali knezovi sukotski rekli su: “Zar su Zebah i Salmuna već u tvojoj ruci pa da moramo dati kruha vojsci tvojoj?”+ 7 Nato je Gideon rekao: “Zbog ovoga ću, kad mi Jehova preda u ruke Zebaha i Salmunu, rastrgati meso na tijelu vašem trnjem pustinjskim i grmljem bodljikavim.”+ 8 Odande je otišao u Penuel+ i zatražio isto od ljudi u Penuelu, ali oni su mu odgovorili kao i Sukoćani. 9 Stoga je zaprijetio i ljudima u Penuelu: “Kad se vratim kao pobjednik, srušit ću ovu kulu.”+

10 A Zebah i Salmuna+ bili su u Karkoru s vojskom svojom, oko petnaest tisuća ljudi koji su ostali od sve vojske naroda s Istoka.+ Dotad je već palo stotinu i dvadeset tisuća ljudi naoružanih mačem.+ 11 I Gideon je otišao putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istočno od Nobaha i Jogbehe,+ i udario je na tabor dok je tabor bio nespreman za napad.+ 12 Kad su Zebah i Salmuna pobjegli, on je odmah krenuo u potjeru za njima. I zarobio je dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu.+ I izazvao je strah u cijelom taboru.

13 A kad se Gideon, sin Joašev, vraćao iz rata preko uspona koji vodi na Heres, 14 putem je zarobio nekog mladića iz Sukota+ i stao ga ispitivati.+ I ovaj mu je popisao imena knezova+ i starješina sukotskih, sedamdeset i sedam ljudi. 15 Potom je otišao Sukoćanima i rekao im: “Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreći: ‘Zar su Zebah i Salmuna već u tvojoj ruci pa da moramo dati kruha tvojim iznemoglim ljudima?’”+ 16 Tada je uhvatio starješine gradske i uzeo trnje pustinjsko i grmlje bodljikavo te je njima kaznio Sukoćane.+ 17 A kulu u Penuelu+ je srušio+ i ljude u gradu pobio.

18 I upitao je Zebaha i Salmunu:+ “Kakvi su bili ljudi koje ste pobili na Taboru?”+ A oni su odgovorili: “Bili su takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljev sin.” 19 Nato je rekao: “To su bila moja braća, sinovi moje majke. Tako živ bio Jehova, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio!”+ 20 Tada je rekao Jeteru, prvorođencu svojemu: “Ustani, pogubi ih!” Ali mladić nije izvukao mač svoj, jer se bojao, bio je još mlad.+ 21 A Zebah i Salmuna rekli su: “Ustani ti i navali na nas, jer kakav je čovjek, takva mu je i snaga!”+ Tada je Gideon ustao i pogubio+ Zebaha i Salmunu te uzeo mjesečiće što su visjeli oko vrata deva njihovih.

22 Potom su Izraelci rekli Gideonu: “Vladaj nad nama,+ ti i sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas izbavio iz ruke midjanske!”+ 23 Ali Gideon im je rekao: “Ja neću vladati nad vama, niti će sin moj vladati nad vama.+ Jehova će vladati nad vama!”+ 24 I Gideon im je još rekao: “Jedino vas molim da mi svaki od vas da nosni prsten+ od plijena svojega.” (Naime, poraženi su nosili zlatne prstenove u nosu, jer su bili Jišmaelci.)+ 25 A oni su rekli: “Rado ćemo ti ih dati.” I raširili su ogrtač i svaki je bacio na njega nosni prsten od plijena svojega. 26 Težina zlatnih prstenova što ih je zatražio iznosila je tisuću i sedam stotina šekela* zlata, osim mjesečića,+ naušnica i haljina od crvenkastopurpurne vune+ koje su nosili kraljevi midjanski i osim ogrlica što su bile devama oko vrata.+

27 Gideon je od toga načinio svećeničku pregaču+ i izložio je u svome gradu Ofri.+ Sav ju je Izrael ondje štovao*+ i to je bila zamka Gideonu i domu njegovu.+

28 Tako su Midjanci+ bili pokoreni pred sinovima Izraelovim i više nisu podizali glave svoje. I zemlja je bila u miru četrdeset godina, za vijeka Gideonova.+

29 I Jerubaal,+ sin Joašev, otišao je i živio u kući svojoj.

30 Gideonu se rodilo sedamdeset sinova,*+ jer je imao mnogo žena. 31 A i inoča* njegova što je živjela u Šekemu rodila mu je sina kojemu je dao ime Abimelek.+ 32 Naposljetku je Gideon, sin Joašev, umro u dubokoj starosti i sahranili su ga u grobu oca njegova Joaša u Ofri, koja pripada Abiezerovcima.+

33 Kad je umro Gideon, sinovi Izraelovi opet su štovali Baale*+ i postavili su sebi za boga Baal-Berita.+ 34 I sinovi Izraelovi nisu se sjećali Jehove, Boga svojega,+ koji ih je izbavio iz ruke svih neprijatelja njihovih unaokolo.+ 35 I nisu uzvratili dobrotom*+ domu Jerubaala, to jest Gideona, za sve dobro koje je učinio Izraelu.+

9 Abimelek,+ sin Jerubaalov, otišao je u Šekem+ k braći majke svoje i rekao je njima i svemu rodu očinskoga doma majke svoje: 2 “Kažite, molim vas, svim građanima Šekema: ‘Što vam je bolje, da nad vama vlada sedamdeset ljudi,+ svi sinovi Jerubaalovi, ili da jedan čovjek vlada nad vama? Sjetite se da sam ja kost vaša i meso vaše!’”+

3 Tako su braća majke njegove prenijela sve riječi njegove svim građanima Šekema i srce se njihovo priklonilo Abimeleku,+ jer su rekli: “On je brat naš!”+ 4 I dali su mu sedamdeset srebrnjaka iz hrama Baal-Beritova.+ Time je Abimelek unajmio besposlene i obijesne ljude,+ koji su mu se pridružili. 5 Potom je otišao u dom oca svojega u Ofri+ i pobio braću svoju,+ sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Ali ostao je Jotam, najmlađi sin Jerubaalov, jer se sakrio.

6 I skupili su se svi građani Šekema i svi stanovnici Mila+ te su otišli i postavili Abimeleka za kralja+ kod velikog stabla,+ kod stupa koji je stajao u Šekemu.+

7 Kad su to javili Jotamu, otišao je i stao navrh gore Gerizima+ i povikao im na sav glas: “Čujte me, građani Šekema, i neka Bog čuje vas!

8 Jednom su pošla stabla da pomažu sebi kralja. Tako su rekla maslini:+ ‘Budi nam kralj!’+ 9 Ali maslina im je odgovorila: ‘Zar da se odreknem ulja svojega koje je na slavu + Bogu i ljudima, pa da se ljuljam nad drugim stablima?’+ 10 Potom su stabla rekla smokvi:+ ‘Dođi ti i budi nam kralj!’ 11 Ali smokva im je rekla: ‘Zar da se odreknem slatkoće svoje i krasnog ploda svojega, pa da se ljuljam nad drugim stablima?’+ 12 Onda su stabla rekla vinovoj lozi: ‘Dođi ti i budi nam kralj!’ 13 A vinova loza im je odgovorila: ‘Zar da se odreknem mladoga vina svojega koje veseli Boga i ljude,+ pa da se ljuljam nad stablima?’ 14 Na koncu su sva stabla rekla grmu trnovitu:+ ‘Dođi ti i budi nam kralj!’ 15 A trnoviti je grm odgovorio stablima: ‘Ako me zaista hoćete pomazati sebi za kralja, dođite i u moju se sjenu sklonite!+ A ako nećete, neka izađe vatra+ iz grma trnovita i spali cedre+ libanonske!’+

16 A sada, ako ste iskreno i pošteno postupili kad ste Abimeleka postavili za kralja+ i ako ste dobro učinili Jerubaalu i domu njegovu i ako ste mu učinili kako je zaslužio za djela ruku svojih — 17 jer se otac moj borio+ za vas i dušu je svoju izložio opasnosti+ da bi vas izbavio iz ruku midjanskih,+ 18 a vi ste danas ustali na dom oca mojega i pobili sinove njegove,+ sedamdeset ljudi,+ na jednome kamenu, i postavili ste Abimeleka, sina robinje njegove,+ za kralja+ nad građanima Šekema samo zato što je brat vaš — 19 dakle, ako ste danas iskreno i pošteno postupili prema Jerubaalu i domu njegovu, radujte se s Abimelekom, a i on neka se raduje s vama!+ 20 Ali ako niste, neka izađe vatra+ od Abimeleka i spali građane Šekema i stanovnike Mila,+ i neka izađe vatra+ od građana Šekema i od stanovnika Mila i spali Abimeleka!”+

21 Tada se Jotam+ dao u bijeg i pobjegavši došao je u Beer i ondje je ostao zbog brata svojega Abimeleka.

22 I Abimelek je oholo vladao kao knez nad Izraelom tri godine.+ 23 Tada je Bog dopustio da razdor* zavlada+ između Abimeleka i građana Šekema, i građani Šekema iznevjerili+ su Abimeleka. 24 Bilo je to zato da se osveti zločin+ počinjen na sedamdeset sinova Jerubaalovih i da krv njihova padne na brata njihova Abimeleka, jer ih je ubio,+ i na građane Šekema, jer su mu pomogli+ da ubije braću svoju. 25 I građani Šekema postavljali su mu zasjede po vrhovima gorskim i pljačkali su svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. I Abimelek je doznao za to.

26 Potom je Gaal,+ sin Ebedov, došao s braćom svojom i prešao u Šekem.+ I građani Šekema s pouzdanjem su mu se priklonili.+ 27 I otišli su u polje, brali grožđe u vinogradima svojim, gazili ga i veselili se.+ Zatim su otišli u dom boga svojega+ te su jeli, pili+ i proklinjali+ Abimeleka. 28 A Gaal, sin Ebedov, rekao je: “Tko je Abimelek?+ Nije li on sin Jerubaalov?+ I tko je Zebul,+ povjerenik njegov u Šekemu? Zašto da služimo njima? Služite radije ljudima Hamora,+ oca Šekemova! Zašto da služimo Abimeleku? 29 Kad bi ovaj narod bio pod mojom rukom,+ svrgnuo bih Abimeleka!” I poručio je Abimeleku: “Skupi veliku vojsku i izađi u boj!”+

30 Kad je Zebul, knez gradski, čuo riječi Gaala, sina Ebedova,+ silno se razgnjevio. 31 I u tajnosti je poslao glasnike Abimeleku i poručio mu: “Evo, Gaal, sin Ebedov, i braća njegova došli su u Šekem+ i sada bune grad protiv tebe. 32 Zato ustani noću,+ ti i narod što je s tobom, i postavi zasjedu+ u polju! 33 A rano ujutro, kad ograne sunce, ustani i udari na grad! Kad on i narod što je s njim izađu na tebe, učini s njim što god želiš!”

34 Tako je Abimelek i sav narod što je bio s njim ustao noću, i postavili su zasjedu oko Šekema u četiri čete. 35 A Gaal,+ sin Ebedov, izašao je i stao pred gradska vrata. Tada su Abimelek i narod što je bio s njim izašli iz zasjede. 36 Kad je Gaal ugledao narod, rekao je Zebulu: “Gle, narod silazi s vrhova gorskih!” A Zebul mu je odvratio: “Od sjena gorskih što ih vidiš čine ti se ljudi.”+

37 A Gaal je opet rekao: “Gle, narod silazi s uzvisine što je usred zemlje, a jedna četa dolazi putem od velikog stabla Meonenima.” 38 Nato mu je Zebul rekao: “Gdje su sada riječi tvoje kojima si se hvalio:+ ‘Tko je Abimelek da mu služimo?’+ Nije li ovo narod koji si prezirao?+ Izađi sad i bori se protiv njih!”

39 I Gaal je izašao na čelu građana Šekema i stao se boriti protiv Abimeleka. 40 Ali Abimelek ga je natjerao u bijeg te je on pobjegao pred njim. I mnogi su padali pobijeni, sve do vrata gradskih.

41 I Abimelek je ostao u Arumi, a Zebul+ je protjerao Gaala+ i braću njegovu, te više nisu mogli ostati u Šekemu.+ 42 Sljedećeg je dana narod izašao u polje. To su javili Abimeleku.+ 43 A on je uzeo svoje ljude, podijelio ih u tri čete+ i postavio zasjedu u polju. Kad je vidio da narod izlazi iz grada, ustao je na njih i pobio ih. 44 Abimelek i čete koje su bile s njim udarili su kod vrata gradskih i ondje se postavili, dok su dvije čete udarile na sve koji su bili u polju i pobile ih.+ 45 I Abimelek se borio protiv grada cijeli taj dan i na koncu ga osvojio. Pobio je ljude u njemu,+ a potom je razorio grad+ i posuo sol po njemu.+

46 Kad su to čuli svi stanovnici kule šekemske, otišli su u podrum hrama El-Beritova.+ 47 I kad su Abimeleku javili da su se skupili svi stanovnici kule šekemske, 48 Abimelek je otišao na goru Salmon,+ on i sav narod što je bio s njim. I uzeo je Abimelek sjekiru u ruke, odsjekao granu drveta, podigao je, stavio na rame i rekao narodu što je bio s njim: “Što ste vidjeli da sam ja učinio, brzo učinite i vi!”+ 49 Tada je i sav narod odsjekao sebi po granu i krenuo za Abimelekom. I nabacali su granje nad podrumom i zapalili ga nad onima što su bili u podrumu. Tako su poginuli i svi stanovnici kule šekemske, oko tisuću muškaraca i žena.+

50 Abimelek je potom otišao na Tebes,+ opsjedao ga i osvojio. 51 Usred grada bila je jaka kula u koju su pobjegli svi muškarci i žene, svi građani toga grada. Zatvorili su vrata za sobom i popeli se na krov kule. 52 I Abimelek je došao do kule i napao je. Kad je došao gotovo do vrata kule da ih spali vatrom,+ 53 neka je žena bacila mlinski kamen na glavu Abimeleku i razbila mu lubanju.+ 54 A on je brzo pozvao slugu što mu je nosio oružje i rekao mu: “Izvuci mač svoj i ubij me,+ da se ne govori o meni: ‘Žena ga je ubila’!” I njegov ga je sluga odmah probo, tako da je umro.+

55 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek poginuo, svaki se vratio u mjesto svoje. 56 Tako je Bog vratio Abimeleku zlo što ga je ovaj učinio ocu svojemu pobivši sedamdesetero braće svoje.+ 57 I sve zlo stanovnika Šekema vratio je Bog na glavu njihovu, i tako je došlo na njih prokletstvo+ Jotama,+ sina Jerubaalova.+

10 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodina, iz plemena Isakarova, da izbavi+ Izraela, a živio je u Šamiru u brdima efrajimskim.+ 2 Sudio je Izraelu dvadeset i tri godine, a potom je umro i bio pokopan u Šamiru.

3 Poslije njega ustao je Jair Gileadovac,+ koji je sudio Izraelu dvadeset i dvije godine. 4 Imao je trideset sinova koji su jahali na trideset magaraca+ i imali trideset gradova koji se do današnjeg dana zovu Havot-Jair,+ a nalaze se u zemlji gileadskoj. 5 Potom je Jair umro i bio pokopan u Kamonu.

6 A sinovi Izraelovi opet su činili što je zlo u očima Jehovinim+ i služili su Baalima,+ Aštartama,+ bogovima sirijskim,+ bogovima sidonskim,+ bogovima moapskim,+ bogovima sinova Amonovih+ i bogovima filistejskim.+ Ostavili su Jehovu i nisu mu služili.+ 7 Tada se raspalio gnjev Jehovin na Izraela,+ i on ih je predao* u ruke+ Filistejcima+ i u ruke sinovima Amonovim.+ 8 I od te su godine osamnaest godina satirali i teško tlačili sinove Izraelove, sve sinove Izraelove što su bili s onu stranu Jordana u zemlji amorejskoj, u Gileadu. 9 A sinovi Amonovi prešli su Jordan da se bore i protiv Jude, Benjamina i doma Efrajimova. I Izrael se našao u velikoj nevolji.+ 10 Tada su sinovi Izraelovi stali prizivati Jehovu da im pomogne:+ “Zgriješili smo ti,+ jer smo ostavili tebe, Boga svojega, da bismo služili Baalima!”+

11 A Jehova je rekao sinovima Izraelovim: “Nisam li vas izbavljao od Egipćana,+ Amorejaca,+ sinova Amonovih,+ Filistejaca,+ 12 Sidonaca,+ Amalečana+ i Midjanaca+ koji su vas tlačili?+ Nisam li vas izbavljao iz ruke njihove kad ste vapili k meni? 13 Ali vi ste me ostavili+ i počeli ste služiti drugim bogovima.+ Zato vas neću više izbavljati.+ 14 Idite i prizivajte u pomoć bogove+ koje ste izabrali!+ Neka vas oni izbavljaju iz nevolje vaše!” 15 A sinovi Izraelovi odgovorili su Jehovi: “Zgriješili smo!+ Učini s nama što misliš da je dobro!+ Samo nas danas izbavi, molimo te!”+ 16 I stali su uklanjati tuđe bogove iz svoje sredine+ i služiti Jehovi,+ tako da duša njegova+ nije više mogla gledati nevolju Izraelovu.+

17 A sinovi Amonovi+ skupili su se i utaborili u Gileadu.+ Tada su se skupili i sinovi Izraelovi i utaborili se u Mispi.+ 18 Narod i knezovi gileadski govorili su jedni drugima: “Tko će povesti boj protiv sinova Amonovih?+ Neka taj bude poglavar svim stanovnicima Gileada!”+

11 A Jiftah+ Gileadovac+ bio je silan i odvažan čovjek.+ Bio je sin jedne bludnice,+ a otac Jiftahov bio je Gilead. 2 Ali Gileadu je i žena njegova rodila sinove. Kad su sinovi te žene odrasli, otjerali su Jiftaha, govoreći mu: “Nećeš imati nasljedstva u domu oca našega,+ jer si sin druge žene.” 3 Zato je Jiftah pobjegao od braće svoje i naselio se u zemlji Tobu.+ Oko Jiftaha su se okupili ljudi što su bili bez posla i s njim su odlazili u pljačku.+

4 Poslije nekog vremena sinovi Amonovi napali su Izraela.+ 5 A kad su sinovi Amonovi napali Izraela,+ starješine gileadski otišli su da dovedu Jiftaha iz zemlje Toba.+ 6 I rekli su Jiftahu: “Dođi i budi nam zapovjednik, da se borimo protiv sinova Amonovih!” 7 Ali Jiftah je rekao starješinama+ gileadskim: “Niste li me vi mrzili i otjerali me iz doma oca mojega?+ Zašto dolazite k meni sada kad ste u nevolji?”+ 8 Tada su starješine gileadski rekli Jiftahu: “Došli smo k tebi+ zato da pođeš s nama i boriš se protiv sinova Amonovih i da budeš poglavar nama i svim stanovnicima Gileada.”+ 9 A Jiftah je rekao starješinama gileadskim: “Ako me odvedete natrag da se borim protiv sinova Amonovih i ako mi ih preda Jehova,+ bit ću vam poglavar!” 10 Nato su starješine gileadski rekli Jiftahu: “Jehova nas čuje i neka on sudi između nas+ ako ne učinimo kako si rekao!”+ 11 Tako je Jiftah otišao sa starješinama gileadskim i narod ga je postavio sebi za poglavara i zapovjednika.+ I Jiftah je ponovio sve riječi svoje pred Jehovom+ u Mispi.+

12 Potom je Jiftah poslao glasnike kralju sinova Amonovih+ i poručio mu: “Što imaš protiv mene+ da si došao boriti se sa mnom u mojoj zemlji?” 13 Nato je kralj sinova Amonovih rekao glasnicima Jiftahovim: “Kad je Izrael izašao iz Egipta, uzeo je moju zemlju+ od Arnona+ do Jaboka i do Jordana.+ Zato je sada mirno vrati!” 14 Ali Jiftah je opet poslao glasnike kralju sinova Amonovih 15 i rekao mu:

“Ovako kaže Jiftah: ‘Izrael nije uzeo ni zemlju moapsku+ ni zemlju sinova Amonovih.+ 16 Jer kad je Izrael izašao iz Egipta, išao je pustinjom do Crvenog mora+ i došao u Kadeš.+ 17 Tada je Izrael poslao glasnike kralju edomskom+ i poručio mu: “Molim te, pusti da prođem preko tvoje zemlje!” Ali kralj edomski nije poslušao. Poslao je glasnike i kralju moapskom,+ ali i on je odbio. Tako je Izrael ostao u Kadešu.+ 18 Idući pustinjom, zaobišli su zemlju edomsku+ i zemlju moapsku. Išli su istočno od zemlje moapske+ i utaborili se u području Arnona. I nisu prešli granicu moapsku,+ jer je Arnon bio granica moapska.+

19 Potom je Izrael poslao glasnike Sihonu, kralju amorejskom, koji je vladao u Hešbonu.+ I Izrael mu je poručio: “Molim te, pusti nas da prođemo preko tvoje zemlje do mjesta svojega!”+ 20 Ali Sihon nije vjerovao Izraelu da će samo proći preko njegova područja. Stoga je Sihon skupio sav svoj narod, utaborio se u Jahasu+ i napao Izraela.+ 21 Tada je Jehova, Bog Izraelov, dao Sihona i sav narod njegov u ruke Izraelu, koji ih je porazio. I Izrael je zaposjeo svu zemlju Amorejaca koji su prebivali u onoj zemlji.+ 22 Tako je osvojio svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.+

23 I sada kad je Jehova, Bog Izraelov, otjerao Amorejce pred narodom svojim Izraelom,+ ti želiš otjerati njih. 24 Nećeš li otjerati sve one koje ti Kemoš,+ bog tvoj, dade da ih otjeraš? A mi ćemo otjerati svakoga koga Jehova, Bog naš, otjera pred nama.+ 25 Zar si ti bolji od Balaka, sina Siporova, kralja moapskog?+ Je li se on prepirao s Izraelom? Je li se borio protiv njega? 26 Izrael već tri stotine godina živi u Hešbonu i svim okolnim gradovima,+ u Aroeru+ i svim okolnim gradovima, a i u svim gradovima na rubu Arnona, pa zašto im sve to niste oteli za sve to vrijeme?+ 27 Nisam ja zgriješio tebi, nego ti meni krivo činiš boreći se protiv mene. Neka Jehova, Sudac,+ danas sudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih!’”

28 Ali kralj sinova Amonovih nije poslušao riječi što mu ih je poručio Jiftah.+

29 Tada je duh Jehovin sišao na Jiftaha+ i on je prošao kroz Gilead i područje Manašeovo, prošao je i kroz Mispu u Gileadu,+ a od Mispe u Gileadu došao je do sinova Amonovih.

30 I Jiftah se zavjetovao+ Jehovi: “Ako mi predaš u ruke sinove Amonove, 31 neka Jehovi pripadne+ onaj tko izađe na vrata doma mojega, tko izađe meni u susret kad se vratim kao pobjednik+ od sinova Amonovih i njega ću prinijeti kao žrtvu paljenicu!”+

32 Tako je Jiftah došao do sinova Amonovih da se bori protiv njih i Jehova mu ih je predao u ruke. 33 I porazio ih je od Aroera do Minita,+ u dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima u pokolju vrlo velikom. Tako su sinovi Amonovi bili pokoreni pred sinovima Izraelovim.

34 Potom se Jiftah vratio kući svojoj u Mispu,+ kad gle, kći njegova izašla mu je u susret udarajući u def i plešući!+ A ona mu je bila jedino dijete. Osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 35 Kad ju je ugledao, razderao je haljine svoje,+ govoreći: “Jao, kćeri moja! Doista si me u tugu bacila i baš si ti ta kojoj sam nevolju nanio! Jer sam se zavjetovao Jehovi i ne mogu poreći što sam zavjetovao.”+

36 A ona mu je odgovorila: “Oče moj, ako si se zavjetovao Jehovi, učini sa mnom prema zavjetu svojemu,+ jer je Jehova izvršio osvetu nad neprijateljima tvojim, sinovima Amonovim!” 37 I još je rekla ocu svojemu: “Učini mi samo ovo: daj mi još dva mjeseca i pusti me da odem u gore i da s prijateljicama svojim oplačem djevičanstvo svoje!”+

38 Nato je rekao: “Idi!” Tako ju je pustio na dva mjeseca. I ona je otišla s prijateljicama svojim i oplakivala na gorama djevičanstvo svoje. 39 Kad su prošla dva mjeseca, vratila se ocu svojemu i on je postupio s njom prema zavjetu koji je zavjetovao.+ I ona nikad nije legla s muškarcem. Otada je postao običaj u Izraelu 40 da svake godine, četiri dana u godini, kćeri Izraelove idu da pohvale kćer Jiftaha Gileadovca.+

12 Tada su se skupili Efrajimovci, otišli na sjever i rekli Jiftahu: “Zašto si otišao u boj protiv sinova Amonovih, a nas nisi pozvao da idemo s tobom?+ Spalit ćemo i tvoju kuću i tebe!”+ 2 Ali Jiftah im je rekao: “Žestoko sam se sukobio sa sinovima Amonovim,+ ja i narod moj. I pozivao sam vas u pomoć, ali me niste izbavili iz ruku njihovih. 3 Kad sam vidio da me ne izbavljate, odlučio sam izložiti opasnosti dušu svoju*+ i krenuti na sinove Amonove.+ I Jehova mi ih je predao u ruke. Pa zašto ste onda izašli na mene danas da se borite protiv mene?”

4 Jiftah je tada skupio sve ljude iz Gileada+ i stao se boriti s Efrajimom. I Gileadovci su pobili Efrajimovce, jer su ovi rekli: “Vi ste bjegunci iz Efrajima, Gileade, i usred Efrajima i usred Manašea živite!” 5 I Gilead je osvojio gazove jordanske+ pred Efrajimom. I kad bi koji bjegunac Efrajimov rekao: “Pustite me da prijeđem!” Gileadovci bi svakoga pitali: “Jesi li ti Efrajimovac?” Kad bi ovaj odgovorio: “Nisam”, 6 oni bi mu rekli: “Hajde, reci Šibolet!”+ A ovaj bi rekao: “Sibolet”, jer nije mogao ispravno izgovoriti riječ. Tada bi ga uhvatili i pogubili na gazovima jordanskim. Tako je u to vrijeme palo četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajima.+

7 I Jiftah je sudio Izraelu šest godina. Potom je umro Jiftah Gileadovac i bio je pokopan u gradu svojemu u Gileadu.

8 Poslije njega sudio je Izraelu+ Ibsan iz Betlehema.+ 9 Imao je trideset sinova i trideset kćeri. Poslao je ljude da dovedu trideset žena iz drugoga roda za sinove njegove. I sudio je Izraelu sedam godina. 10 Potom je umro Ibsan i bio je pokopan u Betlehemu.

11 Poslije njega sudio je Izraelu Elon Zebulunovac.+ I sudio je Izraelu deset godina. 12 Potom je umro Elon Zebulunovac i bio je pokopan u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj.

13 Poslije njega sudio je Izraelu Abdon, sin Hilela Piratonjanina.+ 14 Imao je četrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdeset magaraca.+ I sudio je Izraelu osam godina. 15 Potom je umro Abdon, sin Hilela Piratonjanina, i bio je pokopan u Piratonu u zemlji Efrajimovoj, u brdima amalečkim.+

13 I sinovi Izraelovi opet su činili što je zlo u očima Jehovinim+ tako da ih je Jehova predao u ruke Filistejcima+ na četrdeset godina.

2 A bio je neki čovjek iz Sore,+ od porodice Danovaca,+ po imenu Manoah.+ Žena mu je bila nerotkinja te nije imala djece.+ 3 Poslije nekog vremena ženi se ukazao anđeo Jehovin+ i rekao joj: “Evo, ti si nerotkinja i nemaš djece. Ali zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ 4 Zato te molim da odsada paziš na sebe! Nemoj piti vina ni opojnog pića+ i nemoj jesti ništa nečisto!+ 5 Jer, evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. I britva neka ne prijeđe preko glave njegove,+ jer će dijete biti nazirej+ Božji od utrobe majčine!+ I on će predvoditi u izbavljanju Izraela iz ruku filistejskih.”+

6 Tada je žena došla i rekla mužu svojemu: “Čovjek Božji došao je k meni. Izgledao je kao anđeo pravoga Boga,+ veoma zastrašujuće.+ Nisam ga pitala odakle je, niti mi je on rekao ime svoje.+ 7 Ali rekao mi je: ‘Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ Zato sada nemoj piti vina ni opojnog pića i nemoj jesti ništa nečisto, jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe majčine do dana smrti svoje!’”+

8 I Manoah se usrdno pomolio Jehovi: “Oprosti, Jehova!+ Molim te, neka nam opet dođe čovjek Božji kojega si poslao i pouči+ nas što trebamo činiti s djetetom koje će se roditi!”+ 9 I pravi je Bog poslušao glas Manoahov.+ Anđeo pravoga Boga opet je došao k ženi dok je sjedila u polju, a Manoah, muž njezin, nije bio s njom. 10 Žena je brzo otrčala i rekla mužu svojemu:+ “Evo, ukazao mi se čovjek koji mi je došao neki dan.”+

11 Nato je Manoah ustao i pošao sa ženom svojom i kad je došao do čovjeka, upitao ga je: “Jesi li ti čovjek koji je razgovarao s ovom ženom?”+ A on je odgovorio: “Jesam.” 12 Tada je Manoah rekao: “Neka se ispune riječi tvoje! Kako će dijete živjeti i što će raditi?”+ 13 A anđeo Jehovin rekao je Manoahu: “Neka se žena čuva svega što sam joj rekao!+ 14 Neka ne jede ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije vina ni opojnog pića+ i neka ne jede ništa nečisto!+ Neka drži sve što sam joj zapovjedio!”+

15 Manoah je tada rekao anđelu Jehovinom: “Dopusti da te zadržimo i pripravimo ti jare!”+ 16 Ali anđeo Jehovin rekao je Manoahu: “Ako me i zadržiš, neću jesti jela tvojega. Ali ako želiš Jehovi prinijeti žrtvu paljenicu,+ možeš je žrtvovati.” A Manoah nije znao da je to bio anđeo Jehovin. 17 Tada je Manoah rekao anđelu Jehovinom: “Kako ti je ime?+ Htjeli bismo ti iskazati čast kad se ispuni riječ tvoja.” 18 Ali anđeo Jehovin mu je rekao: “Zašto pitaš za ime moje kad je čudesno?”

19 I Manoah je uzeo jare i žitnu žrtvu te ih na stijeni prinio Jehovi.+ I Bog je učinio čudo, a Manoah i žena njegova to su promatrali. 20 Kad se plamen podigao sa žrtvenika prema nebu, podigao se i anđeo Jehovin u tom plamenu sa žrtvenika. Vidjevši to,+ Manoah i žena njegova pali su ničice na zemlju.+ 21 I anđeo Jehovin nije se više ukazivao Manoahu i ženi njegovoj. Tada je Manoah shvatio da je to bio anđeo Jehovin.+ 22 I Manoah je rekao ženi svojoj: “Sigurno ćemo umrijeti,+ jer smo vidjeli Boga.”+ 23 A žena mu je odgovorila: “Da nas je Jehova htio usmrtiti, ne bi prihvatio žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu iz ruke naše+ i ne bi nam pokazao sve ovo niti bi nam dopustio da takvo što čujemo.”+

24 I žena je rodila sina i dala mu ime Samson.+ I dječak je rastao, a Jehova ga je blagoslivljao.+ 25 Poslije nekog vremena duh Jehovin+ počeo je djelovati na njega u Mahane-Danu,+ između Sore+ i Eštaola.+

14 I Samson je otišao u Timnu.+ U Timni je vidio jednu ženu između kćeri filistejskih. 2 Kad se vratio, rekao je ocu svojemu i majci svojoj: “Vidio sam jednu ženu u Timni između kćeri filistejskih. Oženite me njome!”+ 3 A otac njegov i majka njegova rekli su mu: “Zar nema žene među kćerima braće tvoje i među svim narodom mojim+ pa moraš uzeti ženu između neobrezanih Filistejaca?”+ Ali Samson je rekao ocu svojemu: “Njome me oženi, jer to je žena za mene!” 4 A otac njegov i majka njegova nisu znali da je to od Jehove+ i da on traži priliku da se sukobi s Filistejcima, jer su u to vrijeme Filistejci vladali Izraelom.+

5 Tako je Samson otišao s ocem svojim i majkom svojom u Timnu.+ Kad je došao do vinograda timnjanskih, gle, mladi lav izašao je pred njega ričući. 6 Tada je duh Jehovin došao na njega+ i on je rastrgao lava kao da trga jare, a nije imao ništa u ruci svojoj. Ali nije rekao ocu svojemu ni majci svojoj što je učinio. 7 Potom je Samson otišao dalje i razgovarao s onom ženom. Još je uvijek smatrao da je to žena za njega.+

8 Poslije nekog vremena vratio se da je odvede kući.+ Putem je svratio da pogleda mrtvog lava, kad gle, u mrtvome lavu bio je roj pčela i med.+ 9 I uzeo je meda u ruke svoje i idući dalje, jeo ga je putem.+ Kad je opet došao k ocu i majci, dao je i njima te su i oni jeli. Ali nije im rekao da je med izvadio iz mrtvoga lava.

10 Zatim je otac njegov otišao k onoj ženi i Samson je ondje priredio gozbu,+ jer su tako činili mladići. 11 Kad su ga ljudi vidjeli, izabrali su trideset svadbenih drugova da budu s njim. 12 I Samson im je rekao: “Dajte da vam zadam zagonetku!+ Ako mi za sedam dana+ gozbe kažete o čemu se radi i odgonetnete je, dat ću vam trideset donjih i trideset gornjih haljina.+ 13 Ali ako je nećete moći odgonetnuti, onda ćete vi meni dati trideset donjih i trideset gornjih haljina.” Nato su mu rekli: “Zadaj nam zagonetku da je čujemo!” 14 I on im je rekao:

I tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetku. 15 A četvrtoga su dana rekli ženi Samsonovoj: “Izvuci na prijevaru od muža svojega rješenje zagonetke,+ inače ćemo vatrom spaliti i tebe i dom oca tvojega!+ Zar ste nas pozvali ovamo da nam imetak uzmete?”+ 16 Tada je žena Samsonova stala plakati pred njim,+ govoreći: “Ti me samo mrziš i ne voliš me!+ Zadao si zagonetku sinovima naroda mojega,+ a meni je nisi otkrio.” Nato joj je rekao: “Gle, ni ocu svojemu ni majci svojoj nisam je otkrio,+ a tebi da je otkrijem?” 17 Ali ona je plakala pred njim sedam dana, koliko je trajala gozba njihova. Sedmoga dana konačno joj je rekao, jer je navaljivala na njega.+ A ona je zagonetku otkrila sinovima naroda svojega.+ 18 I ljudi onoga grada rekli su mu sedmi dan, prije nego što je ušao u njezinu sobu:+

19 I duh Jehovin došao je na njega+ i on je otišao u Aškelon,+ pobio trideset njihovih ljudi, uzeo odjeću što je skinuo s njih i dao haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku.+ Silno se razgnjevio i otišao kući oca svojega.

20 A ženu Samsonovu+ dobio je jedan od svadbenih drugova+ njegovih, koji mu je bio pratilac.

15 Poslije nekog vremena, u danima žetve pšenice, Samson je otišao posjetiti ženu svoju, noseći joj jare.+ I rekao je: “Želim ući k ženi svojoj u sobu njezinu!”+ Ali otac njezin nije mu dopustio da uđe, 2 nego je rekao: “Mislio sam: ‘Sigurno je mrziš!’+ Zato sam je dao svadbenom drugu tvojemu.+ Nije li mlađa sestra njezina bolja od nje? Molim te, uzmi nju umjesto one!” 3 Ali Samson im je rekao: “Ovaj put neću biti kriv Filistejcima ako im nanesem zlo.”+

4 I Samson je otišao, ulovio tri stotine lisica,+ uzeo baklje i okrenuo rep prema repu te stavio po jednu baklju među dva repa, točno u sredinu. 5 Tada je zapalio baklje i pustio lisice u filistejska polja nepožnjevenog žita. Tako je zapalio sve, od snopova do nepožnjevenog žita, i vinograde i maslinike.+

6 A Filistejci su pitali: “Tko je to učinio?” Tada su im odgovorili: “Samson, zet Timnjaninov, jer je ovaj uzeo ženu njegovu i dao je svadbenom drugu njegovu.”+ Nato su Filistejci otišli i vatrom spalili i nju i oca njezina.+ 7 A Samson im je rekao: “Kad ste tako učinili, ne preostaje mi ništa drugo nego da vam se osvetim,+ a onda ću prestati.” 8 I pobio ih je u velikom pokolju, potukavši ih jednog za drugim,* a potom je otišao i nastanio se u pećini Etamu.+

9 Poslije nekog vremena došli su Filistejci,+ utaborili se u Judi+ i stali tumarati po području oko Lehija.+ 10 I sinovi su Judini pitali: “Zašto ste izašli na nas?” A oni su odgovorili: “Izašli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama.” 11 Tada se tri tisuće sinova Judinih spustilo do pećine Etama+ i pitalo Samsona: “Zar ne znaš da Filistejci vladaju nad nama?+ Pa zašto si nam onda ovo učinio?” A on im je odgovorio: “Kako su oni učinili meni, tako sam ja učinio njima.”+ 12 Ali oni su mu rekli: “Došli smo te svezati i predati u ruke Filistejcima.” A Samson im je odvratio: “Zakunite mi se da vi nećete dignuti ruku na mene!” 13 Oni su mu rekli: “Nećemo, nego ćemo te samo svezati i predati u ruke njihove. Ali sigurno te nećemo ubiti.”

Tako su ga svezali s dva nova užeta+ i izveli iz pećine. 14 Kad je došao u Lehi, Filistejci su, ugledavši ga, počeli radosno klicati.+ Tada je duh Jehovin+ došao na njega i užad na rukama njegovim postala je kao konci laneni spaljeni vatrom,+ i spale su sveze s ruku njegovih. 15 I našavši još svježu magareću čeljust, pružio je ruku i dohvatio je i pobio njome tisuću ljudi.+ 16 Tada je Samson rekao:

“Čeljusti magarećom pobio sam jednu gomilu, dvije gomile!

Čeljusti magarećom tisuću sam ljudi pobio!”+

17 Kad je to rekao, bacio je čeljust iz ruke svoje i prozvao ono mjesto Ramat-Lehi.*+ 18 Budući da je jako ožednio, zavapio je k Jehovi: “Ti si dao ovo veliko spasenje u ruke sluzi svojemu,+ pa zar da sada umrem od žeđi i padnem u ruke neobrezanima?”+ 19 Tada je Bog u Lehiju načinio rascjep i iz nje je potekla voda.+ Kad se Samson napio, povratila mu se snaga*+ i oporavio se.+ Zato je tome izvoru dao ime En-Hakore,* i on još danas postoji u Lehiju.

20 I Samson je sudio Izraelu u danima Filistejaca dvadeset godina.+

16 Jednom je Samson došao u Gazu+ i vidio ondje neku bludnicu, pa je ušao k njoj.+ 2 I stanovnicima Gaze javili su: “Samson je došao ovamo!” A oni su ga opkolili+ i vrebali ga cijelu noć na vratima gradskim.+ I cijelu su noć mirno čekali, govoreći: “Ubit ćemo ga čim svane zora.”+

3 Ali Samson je ležao samo do ponoći, a u ponoć je ustao, uhvatio gradska vrata+ s oba dovratnika, iščupao ih zajedno sa zasunom te stavio na ramena i odnio+ na vrh gore koja je nasuprot Hebronu.+

4 Poslije toga zaljubio se u ženu iz doline Soreka, koja se zvala Dalila.+ 5 Filistejski knezovi-saveznici+ došli su k njoj, govoreći joj: “Prevari+ ga i saznaj gdje se krije velika snaga njegova, kako ga možemo nadvladati i čime da ga svežemo da bismo ga svladali! A mi ćemo ti onda dati svaki po tisuću i sto srebrnjaka.”+

6 Potom je Dalila rekla Samsonu: “Molim te, reci mi gdje se krije velika snaga tvoja i čime bi te trebalo vezati da te se svlada?”+ 7 A Samson joj je odgovorio: “Da me svežu sa sedam još vlažnih, neosušenih žila,*+ izgubio bih snagu i bio kao svaki drugi čovjek.” 8 Tada su joj filistejski knezovi-saveznici+ donijeli sedam još vlažnih, neosušenih žila i ona ga je vezala njima. 9 I dok su u njezinoj sobi sjedili ljudi u zasjedi,+ ona mu je rekla: “Samsone, evo Filistejaca+ na tebe!” A on je pokidao žile, kao što se kida nit kučine kad osjeti vatru.+ I nije se saznalo gdje se krije snaga njegova.+

10 Tada je Dalila+ rekla Samsonu: “Evo, prevario si me i slagao mi.+ Molim te, reci mi sada čime bi te trebalo vezati!” 11 A on joj je odgovorio: “Da me čvrsto svežu novom užadi, koja se još nije koristila u radu, izgubio bih snagu i bio kao svaki drugi čovjek.” 12 I Dalila je uzela novu užad, svezala ga njome i rekla mu: “Samsone, evo Filistejaca na tebe!” A u njezinoj sobi sjedili su ljudi u zasjedi.+ Ali on je pokidao užad s ruku svojih kao da su konci.+

13 Potom je Dalila rekla Samsonu: “Do sada si me varao i lagao mi.+ Reci mi čime bi te trebalo vezati!”+ A on joj je odgovorio: “Sedam pletenica s glave moje trebaš utkati u osnovu+ tkanja.” 14 I ona ih je učvrstila klinom i rekla mu: “Samsone, evo Filistejaca na tebe!”+ A on se probudio iz sna i istrgnuo klin tkalački i osnovu.

15 Nato mu je rekla: “Kako možeš govoriti: ‘Volim te’,+ kad srce tvoje nije sa mnom? Već si me triput prevario i nisi mi rekao gdje se krije velika snaga tvoja.”+ 16 Budući da ga je sve vrijeme salijetala+ riječima i navaljivala na njega, to je nasmrt izjedalo dušu njegovu.+ 17 Na koncu joj je otvorio cijelo srce svoje+ i rekao joj: “Britva+ nikada nije prešla preko glave moje, jer sam nazirej Božji od utrobe majčine.+ Da me obriju, moja bi me snaga ostavila, oslabio bih i bio kao svaki drugi čovjek.”+

18 Kad je Dalila vidjela da joj je otvorio cijelo srce svoje, poslala je ljude da pozovu filistejske knezove-saveznike,+ poručivši im: “Dođite sada, jer mi je otvorio cijelo srce svoje!”+ I knezovi filistejski došli su k njoj i donijeli novac sa sobom.+ 19 A ona ga je uspavala na koljenima svojim i potom pozvala čovjeka da obrije sedam pletenica s glave njegove. Tako ga je svladala i snaga ga je ostavila. 20 Tada je rekla: “Samsone, evo Filistejaca na tebe!” A on se probudio iz sna i pomislio: “Izvući ću se kao i prije+ i oslobodit ću se!” Ali nije znao da je Jehova odstupio od njega.+ 21 I Filistejci su ga uhvatili, iskopali mu oči+ te ga odveli u Gazu+ i okovali u dvostruke bakrene okove+ te je morao okretati mlin+ u zatvoru.+ 22 Ali nakon što su mu obrijali glavu,+ počela mu je rasti gusta kosa.

23 A filistejski knezovi-saveznici skupili su se da prinesu veliku žrtvu bogu svojemu Dagonu+ i da se raduju. I govorili su: “Bog* naš dao nam je u ruke neprijatelja našega Samsona!”+ 24 Kad ga je narod vidio, počeo je hvaliti boga svojega,+ govoreći: “Bog naš dao nam je u ruke neprijatelja našega,+ koji je pustošio zemlju našu+ i koji je pobio mnoge od nas.”+

25 Budući da im se srce razveselilo,+ rekli su: “Pozovite Samsona da nas zabavlja!”+ Tako su doveli Samsona iz zatvora da ih nasmijava.+ I postavili su ga između stupova. 26 Tada je Samson rekao dječaku koji ga je vodio za ruku: “Pusti me da opipam stupove na kojima stoji ovo zdanje i da se naslonim na njih!” 27 A hram je bio pun muškaraca i žena, i svi filistejski knezovi-saveznici bili su ondje.+ Na krovu je bilo oko tri tisuće muškaraca i žena koji su gledali kako ih Samson zabavlja.+

28 A Samson+ je zazvao Jehovu:+ “Svevišnji Gospodine Jehova, sjeti me se,+ molim te, i daj mi snage+ samo još ovaj put, molim te, Bože pravi, daj da se osvetim Filistejcima za jedno od dva oka svoja!”+

29 Tada je Samson uhvatio dva središnja stupa na kojima je stajalo zdanje i upro se o njih, o jednog desnom, a o drugog lijevom rukom. 30 I povikao je: “Neka duša moja pogine+ s Filistejcima!” Nato je upro iz sve snage i zdanje se srušilo na knezove-saveznike i na sav narod što je bio u njemu.+ Tako je broj mrtvih koje je pobio umirući bio veći od broja onih koje je pobio za života.+

31 Potom su braća njegova i sav dom oca njegova otišli i uzeli ga te ga odnijeli i pokopali između Sore+ i Eštaola,+ u grobu oca njegova Manoaha.+ Samson je sudio Izraelu dvadeset godina.+

17 U brdima efrajimskim+ živio je jedan čovjek po imenu Mika. 2 Jednom je rekao majci svojoj: “Tisuću i sto srebrnjaka što su ti bili ukradeni i zbog kojih si kletvu izgovorila+ tako da sam je i ja čuo, evo, to je srebro kod mene. Ja sam ga uzeo.”+ Nato je majka njegova rekla: “Neka Jehova blagoslovi sina mojega!”+ 3 Tada je vratio majci svojoj tisuću i sto srebrnjaka,+ a majka je rekla: “Posvetit ću srebro Jehovi iz ruke svoje za sina svojega, da se napravi lik rezan+ i kip lijevan.+ Zato ti ga sada dajem natrag.”

4 On je srebro vratio majci svojoj, a ona je uzela dvije stotine srebrnjaka i dala ih srebraru.+ I on je načinio lik rezan+ i kip lijevan,+ koji su stajali u kući Mikinoj. 5 A taj je Mika imao kuću za bogove.+ I načinio je svećeničku pregaču+ i kućne idole,+ a jednoga od sinova svojih ovlastio*+ je da mu služi kao svećenik.+ 6 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.+ Svatko je činio ono što je smatrao ispravnim.+

7 A bio je neki mladić iz Betlehema+ u Judi, levit+ koji je neko vrijeme živio među plemenom Judinim. 8 Taj je čovjek otišao iz grada Betlehema u Judi da nađe kakvo mjesto gdje će neko vrijeme živjeti. Tako je na svome putu došao u brda efrajimska do kuće Mikine.+ 9 I Mika ga je upitao: “Odakle dolaziš?” On mu je odgovorio: “Ja sam levit iz Betlehema u Judi i putujem kako bih našao kakvo mjesto gdje ću neko vrijeme živjeti.” 10 A Mika mu je rekao: “Ostani kod mene i budi mi otac+ i svećenik,+ a ja ću ti dati deset srebrnjaka na godinu, svećeničku odjeću i hranu!” I levit je otišao k njemu. 11 Tako je levit odlučio ostati kod njega, i mladić mu je bio kao jedan od sinova njegovih. 12 Potom je Mika ovlastio+ levita da mu služi kao svećenik.+ I mladić je živio u kući Mikinoj. 13 I Mika je rekao: “Sada znam da će mi Jehova učiniti dobro, jer imam levita za svećenika.”+

18 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.+ Pleme Danovo+ u ono je vrijeme tražilo zemlju koja bi mu pripala u nasljedstvo, gdje bi se naselilo, jer mu do tada nije dopalo nasljedstvo među plemenima Izraelovim.+

2 Zato su sinovi Danovi poslali petoricu ljudi iz porodice svoje, hrabre ljude svoje iz Sora+ i Eštaola,+ da izvide+ zemlju i istraže je. I rekli su im: “Idite, istražite zemlju!” I oni su došli u brda efrajimska+ do kuće Mikine+ i ondje prenoćili. 3 Kad su bili blizu kuće Mikine, prepoznali su glas mladoga levita, pa su svratili onamo i upitali ga: “Tko te doveo ovamo? Što radiš tu i zašto si ovdje?” 4 Nato im je odgovorio: “Tako i tako učinio mi je Mika i unajmio me+ da mu služim kao svećenik.”+ 5 A oni su mu rekli: “Molimo te, upitaj+ Boga+ da znamo hoće li biti uspješan put na koji smo krenuli!” 6 Tada im je svećenik rekao: “Idite u miru! Po volji je Jehovi put na koji ste krenuli.”

7 I tako je onih pet ljudi otišlo i stiglo u Lajiš.+ I vidjeli su da narod ondje živi po običaju sidonskom bez straha, uzdajući se samo u sebe, da živi mirno i bezbrižno+ te da u zemlji nema osvajača koji bi ih ugnjetavao i napadao. Osim toga, bili su daleko od Sidonaca+ i nisu imali nikakve veze s drugim narodima.

8 Kad su se vratili k braći svojoj u Soru+ i Eštaol,+ braća su ih upitala: “Kako je bilo?” 9 A oni su odgovorili: “Ustanite i pođimo na njih! Jer zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra.+ Nemojte oklijevati i ne budite neodlučni, nego krenite da zaposjednete tu zemlju!+ 10 Kad dođete onamo, doći ćete k narodu bezbrižnu+ i u zemlju prostranu. Bog predaje u ruke vaše+ tu zemlju u kojoj ne manjka nikakvih dobara zemaljskih.”+

11 Tada je šest stotina ljudi iz porodice Danovaca+ pripasalo svoje oružje za rat i krenulo odande, to jest iz Sore i Eštaola.+ 12 I otišli su i utaborili se u Kirijat-Jearimu+ u Judi. Zato se to mjesto do današnjeg dana naziva Mahane-Dan.*+ A to je zapadno od Kirijat-Jearima. 13 Potom su odande krenuli u brda efrajimska i došli do kuće Mikine.+

14 Tada su petorica što su prije izviđala+ zemlju oko Lajiša+ rekla braći svojoj: “Znate li da se u ovim kućama nalaze svećenička pregača, kućni idoli,+ lik rezan+ i kip lijevan?+ Sada promislite što ćete činiti!”+ 15 I tako su svratili onamo i došli u kuću mladoga levita,+ u Mikinu kuću, i upitali ga kako je.+ 16 Dotle je šest stotina ljudi od sinova Danovih+ s pripasanim oružjem za rat+ stajalo pred vratima. 17 Petorica onih što su išli izviđati zemlju+ otišli su gore da uđu onamo i uzmu lik rezan,+ svećeničku pregaču,+ kućne idole+ i lik lijevan.+ A svećenik+ je stajao pred vratima sa šest stotina ljudi koji su imali pripasano oružje za rat. 18 I ovi su ušli u kuću Mikinu te uzeli lik rezan, svećeničku pregaču, kućne idole i lik lijevan.+ Nato im je svećenik+ rekao: “Što to činite?” 19 A oni su mu odgovorili: “Šuti! Stavi ruku na usta i pođi s nama, pa nam budi otac+ i svećenik!+ Je li ti bolje da budeš svećenik domu jednog čovjeka+ ili da budeš svećenik plemenu i porodici u Izraelu?”+ 20 Kad je to čuo, svećenik se obradovao u srcu svojemu,+ pa je uzeo svećeničku pregaču, kućne idole i lik rezan+ te se pridružio narodu.

21 Potom su se okrenuli i otišli, a djecu, stoku i dragocjenosti postavili su naprijed.+ 22 Kad su se već bili udaljili od kuće Mikine, ljudi što su živjeli u kućama blizu kuće Mikine+ skupili su se i krenuli da dostignu sinove Danove. 23 I stali su vikati za sinovima Danovim, a ovi su se okrenuli i rekli Miki: “Što ti je+ da si skupio tolike ljude?” 24 A on je odgovorio: “Uzeli ste bogove+ moje koje sam načinio+ i svećenika+ i otišli. A što je meni ostalo?+ Kako me još možete pitati: ‘Što ti je?’” 25 Nato su mu sinovi Danovi rekli: “Da te više nismo čuli! Jer ako vas napadnu gnjevni ljudi, izgubit ćeš svoju dušu i duše doma svojega.” 26 I sinovi Danovi otišli su dalje, a Mika se, vidjevši da su jači od njega,+ okrenuo i vratio kući svojoj.

27 Tako su uzeli ono što je Mika načinio i svećenika+ njegova i otišli u Lajiš+ da napadnu narod miran i bezbrižan.+ I pobili su ih oštricom mača,+ a grad spalili vatrom.+ 28 I nije bilo nikoga da izbavi građane, jer su bili daleko od Sidona+ i nisu imali nikakve veze s drugim narodima. Grad se nalazio u ravnici Bet-Rehoba.+ Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu.+ 29 I nazvali su ga Dan po imenu oca svojega Dana,+ koji se rodio Izraelu.+ A grad se prije zvao Lajiš.+ 30 Potom su sinovi Danovi sebi postavili lik rezan.+ A Jonatan,+ sin Geršoma,+ sina Mojsijeva, i sinovi njegovi bili su svećenici plemenu Danovaca do dana kad je zemlja bila odvedena u izgnanstvo.+ 31 I onaj lik rezani što ga je načinio Mika stajao je među njima sve vrijeme dok je dom+ pravoga Boga bio u Šilu.+

19 U ono vrijeme, kad još nije bilo kralja u Izraelu,+ neki je levit živio duboko u brdima efrajimskim.+ On je uzeo za inoču*+ ženu iz Betlehema+ u Judi. 2 A inoča njegova bila mu je nevjerna.+ Na koncu je otišla od njega kući oca svojega u Betlehem u Judi i ondje je ostala puna četiri mjeseca. 3 Tada je muž njezin ustao i otišao za njom da ljubazno razgovara s njom i vrati je natrag. Imao je sa sobom slugu svojega+ i dva magarca. I ona ga je uvela u kuću oca svojega. Kad ga je ugledao otac mlade žene, obradovao se što ga vidi. 4 I tast njegov, otac mlade žene, zadržao ga je, tako da je ostao s njim tri dana. Jeli su i pili, i on je noćio ondje.+

5 A četvrtoga dana, kad su po običaju ustali rano ujutro, on se spremao da pođe. Ali otac mlade žene rekao je zetu svojemu: “Okrijepi srce svoje zalogajem kruha,+ pa onda idite!” 6 Tako su sjeli i obojica su jela i pila. Potom je otac mlade žene rekao čovjeku: “Hajde, molim te, prenoći ovdje+ i neka se veseli srce tvoje!”+ 7 A kad je čovjek ustao da pođe, njegov ga je tast stao nagovarati da ostane te je on još jednom prenoćio ondje.+

8 Kad je petoga dana uranio da pođe, otac mlade žene rekao mu je: “Molim te, okrijepi srce svoje!”+ I tako su se zadržali jedući zajedno sve dok se dan nije primaknuo kraju. 9 Tada je čovjek+ ustao da pođe, zajedno s inočom svojom+ i slugom svojim.+ Ali tast njegov, otac mlade žene, rekao mu je: “Evo, kraj je dana i uskoro će večer. Molim te, prenoćite ovdje!+ Evo, dan je na izmaku, prenoći ovdje i neka ti srce bude veselo!+ A sutra uranite, pa pođite na put i vratite se šatoru svojemu!” 10 Ali čovjek nije htio prenoćiti, nego je ustao, krenuo na put i došao pred Jebus,+ to jest Jeruzalem.+ Imao je sa sobom dva osedlana magarca, inoču i slugu.

11 Kad su bili blizu Jebusa, bio je već skoro mrak,+ pa je sluga rekao gospodaru svojemu: “Hajde sada da svratimo u ovaj grad jebusejski+ i prenoćimo u njemu!” 12 Ali gospodar mu je rekao: “Nećemo svraćati u grad tuđinaca+ koji nisu sinovi Izraelovi, nego ćemo otići do Gibee.”+ 13 I još je rekao sluzi svojemu: “Požurimo da stignemo u koje od tih mjesta i da prenoćimo u Gibei ili u Rami!”+ 14 Tako su pošli dalje i nastavili put, a sunce je stalo zalaziti kad su došli blizu Gibee Benjaminove.

15 I svratili su onamo da prenoće u Gibei. Ušli su u grad te sjeli na gradski trg, ali nitko ih nije primio u kuću da prenoće.+ 16 I gle, neki se starac uvečer vraćao s posla u polju,+ a bio je iz brda efrajimskih+ i živio je u Gibei. A stanovnici toga mjesta bili su Benjaminovci.+ 17 Kad je podigao oči svoje, vidio je čovjeka, putnika, na gradskom trgu. I starac ga je upitao: “Kamo ideš i odakle dolaziš?”+ 18 A on mu je odgovorio: “Na putu smo iz Betlehema u Judi i idemo duboko u brda efrajimska.+ Ja sam odande, ali išao sam u Betlehem u Judi.+ Sada se vraćam svojoj kući, ali nema nikoga da me primi u kuću svoju.+ 19 A imam i slame i hrane+ za magarce te kruha+ i vina za sebe i za robinju tvoju+ i za momka+ što je sa mnom, slugom tvojim. Ništa ne manjka.” 20 Tada je starac rekao: “Mir tebi!+ Što ti god nedostaje, moja je briga.+ Samo nemoj ostati preko noći na trgu!” 21 I doveo ga je u kuću svoju+ i bacio hranu magarcima.+ Potom su oprali noge+ svoje te su jeli i pili.

22 Dok su se oni veselili,+ gle, stanovnici grada, nevaljali ljudi,+ okružili su kuću,+ gurajući se na vrata. I vikali su starcu, vlasniku one kuće: “Izvedi čovjeka što je ušao u kuću tvoju da općimo s njim!”+ 23 Tada je vlasnik kuće izašao k njima i rekao im:+ “Ne, braćo moja,+ ne činite zla, molim vas, jer je taj čovjek ušao u moju kuću! Ne činite takvo sramotno i bezumno djelo!+ 24 Evo moje kćeri djevice i inoče njegove! Dajte da vam njih izvedem, pa ih silujte+ i činite im što vam je drago! Ali ovome čovjeku ne činite takvo sramotno i bezumno djelo!”

25 No ljudi ga nisu htjeli slušati. Tada je onaj čovjek uzeo inoču svoju+ i izveo im je. I oni su općili s njom+ i zlostavljali+ je cijelu noć do jutra, a kad je počela svitati zora, pustili su je. 26 I žena je došla kad je svitalo jutro, pala je pred vratima kuće onog čovjeka gdje je bio gospodar njezin+ i ostala ležati dok nije svanulo. 27 Ujutro je gospodar njezin ustao, otvorio kućna vrata i izašao da ide svojim putem, kad gle, žena, inoča njegova,+ ležala je na ulazu u kuću s rukama na pragu. 28 A on joj je rekao: “Ustani, idemo!” Ali nije bilo odgovora.+ Tada ju je čovjek stavio na magarca i krenuo na put da se vrati u svoje mjesto.+

29 Kad je ušao u kuću svoju, dohvatio je nož, uzeo inoču svoju i rasjekao je na dvanaest komada,+ koje je poslao u sve krajeve Izraela.+ 30 I svi koji su to vidjeli rekli su: “Takvo što nikad se nije dogodilo niti se vidjelo od dana kad su sinovi Izraelovi izašli iz zemlje egipatske, pa do danas. Razmislite o tome, posavjetujte se+ i kažite što ste odlučili!”

20 Tada su izašli svi sinovi Izraelovi,+ od Dana+ do Beer-Šebe,+ zajedno sa zemljom gileadskom,+ i zajednica se skupila kao jedan+ pred Jehovom u Mispi.+ 2 I glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih, zauzeli su svoje mjesto na skupu* naroda pravoga Boga,+ kojega je bilo četiri stotine tisuća pješaka naoružanih mačem.+

3 A sinovi Benjaminovi čuli su da su sinovi Izraelovi otišli u Mispu.+

Tada su sinovi Izraelovi rekli: “Govorite! Kako se dogodilo to zlo?”+ 4 Tada je onaj čovjek, levit,+ muž ubijene žene, ovako odgovorio: “Došao sam u Gibeu+ Benjaminovu s inočom* svojom+ da prenoćim. 5 A građani Gibee ustali su na mene i noću okružili kuću u kojoj sam bio. Htjeli su mene ubiti, ali su umjesto toga silovali moju inoču+ i ona je umrla.+ 6 Zato sam uzeo inoču svoju, rasjekao je na komade i poslao ih u sve krajeve nasljedstva Izraelova,+ jer su u besramnosti+ svojoj počinili djelo sramotno i bezumno u Izraelu.+ 7 I sada, svi sinovi Izraelovi, posavjetujte se ovdje i recite što ste odlučili!”+

8 Tada je sav narod ustao kao jedan,+ govoreći: “Nitko od nas neće se vratiti u šator svoj i nitko neće otići kući svojoj,+ 9 nego ćemo ovako učiniti Gibei: ždrijebom ćemo odlučiti+ kako da krenemo na nju! 10 Uzet ćemo po deset ljudi od stotine iz svih plemena Izraelovih, po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća koji će nabavljati hranu za ljude koji će krenuti na Gibeu Benjaminovu zbog svega onog sramotnog i bezumnog djela+ što ga je počinila u Izraelu.” 11 Tako su se svi Izraelci ujedinili i skupili kao jedan protiv toga grada.

12 Tada su plemena Izraelova poslala ljude po svemu plemenu Benjaminovu+ s porukom: “Kakvo se to zlo dogodilo među vama?+ 13 Zato sada predajte+ te nevaljale ljude+ što su u Gibei+ da ih pogubimo+ i tako uklonimo zlo iz Izraela!”+ Ali sinovi Benjaminovi nisu htjeli poslušati glasa braće svoje, sinova Izraelovih.+

14 Tada su sinovi Benjaminovi došli iz gradova svojih i skupili se u Gibei da izađu u boj protiv sinova Izraelovih. 15 Tako se toga dana skupilo sinova Benjaminovih iz gradova njihovih dvadeset i šest tisuća ljudi naoružanih mačem,+ osim stanovnika Gibee, kojih se skupilo sedam stotina ljudi izabranih. 16 Od svega toga naroda bilo je sedam stotina ljudi izabranih, koji su bili ljevaci.+ Svaki je kamenom iz praćke+ pogađao u dlaku, ne promašujući cilj.

17 A Izraelaca se skupilo, osim sinova Benjaminovih, četiri stotine tisuća ljudi naoružanih mačem,+ sve samih ratnika. 18 I sinovi Izraelovi ustali su i pošli u Betel da traže savjet od Boga.+ I pitali su: “Tko će od nas prvi krenuti u boj protiv sinova Benjaminovih?”+ A Jehova je odgovorio: “Juda neka krene prvi!”+

19 Tako su ujutro sinovi Izraelovi ustali i utaborili se pred Gibeom.

20 I Izraelci su izašli u boj protiv Benjamina. I pred Gibeom su se Izraelci svrstali u bojne redove protiv njih. 21 A sinovi Benjaminovi izašli su iz Gibee+ i toga su dana pobili dvadeset i dvije tisuće Izraelaca.+ 22 Ali sinovi Izraelovi bili su hrabri i opet su se svrstali u bojne redove na mjestu na kojem su se bili svrstali prvoga dana. 23 Tada su sinovi Izraelovi otišli i plakali+ pred Jehovom sve do večeri. I tražili su savjet od Jehove, govoreći: “Da li da opet izađemo u boj protiv sinova Benjamina, brata svojega?”+ A Jehova je odgovorio: “Izađite protiv njega!”

24 Drugoga su se dana sinovi Izraelovi približili sinovima Benjaminovim.+ 25 A Benjamin je i drugoga dana izašao iz Gibee pred njih i pobio još osamnaest tisuća ljudi između sinova Izraelovih,+ sve samih ratnika naoružanih mačem.+ 26 Tada su svi sinovi Izraelovi,+ sav narod, otišli u Betel i došavši onamo, plakali+ su i sjedili pred Jehovom. I toga su dana postili+ do večeri i prinosili žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva+ pred Jehovom. 27 Potom su sinovi Izraelovi tražili savjet od Jehove, pravoga Boga,+ jer se kovčeg saveza+ njegova u to vrijeme nalazio ondje. 28 A Pinhas,+ sin Eleazara, sina Aronova, služio je u to vrijeme pred kovčegom.+ I on je upitao: “Hoćemo li opet izaći u boj protiv sinova Benjamina, brata svojega, ili da odustanemo?”+ A Jehova je odgovorio: “Idite, jer ću ga sutra dati u ruke vaše!”+ 29 Tada je Izrael postavio zasjedu+ oko Gibee.

30 I trećega dana izašli su sinovi Izraelovi protiv sinova Benjaminovih i svrstali se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije.+ 31 Kad su sinovi Benjaminovi izašli na njih, ovi su ih odmamili od grada.+ A onda su Benjaminovci kao i prije stali ubijati neke od njih po putevima poljskim, od kojih jedan ide u Betel,+ a drugi u Gibeu,+ i tako su ubili oko trideset Izraelaca.+ 32 I sinovi Benjaminovi govorili su: “Padaju pred nama kao i prije.”+ A sinovi Izraelovi rekli su: “Bježimo+ da ih odmamimo od grada na puteve!” 33 I svi su se Izraelci podigli s mjesta svojih i svrstali se u bojne redove kod Baal-Tamara, a oni Izraelci koji su bili u zasjedi+ krenuli su na juriš s mjesta svojih blizu Gibee.+ 34 Tako je pred Gibeu došlo deset tisuća ljudi izabranih iz svega Izraela i boj je bio žestok. A Benjaminovci nisu znali da će ih zadesiti zlo.+

35 I Jehova je porazio Benjamina+ pred Izraelom, tako da su sinovi Izraelovi toga dana pobili Benjaminu dvadeset i pet tisuća i stotinu ljudi, sve samih ratnika naoružanih mačem.+

36 Sinovi Benjaminovi mislili su da su porazili Izraelce kad su se ovi stali povlačiti pred njima+ uzdajući se u zasjedu koju su bili postavili pred Gibeom. 37 A ljudi u zasjedi+ brzo su se podigli i udarili na Gibeu.+ Raširili su se po gradu i pobili sve u njemu oštricom mača.+

38 Izraelci su se dogovorili s onima u zasjedi da im daju dimni znak iz grada.+

39 Kad su se sinovi Izraelovi stali povlačiti iz boja, Benjamin ih je počeo ubijati i pobio je oko trideset ljudi između Izraelaca,+ govoreći: “Padaju pred nama kao i u prvome boju.”+ 40 Tada se kao znak+ iz grada stao dizati stup dima.+ Kad se Benjamin obazreo, gle, sav je grad bio u plamenu i plamen se dizao prema nebu.+ 41 Tada su se Izraelci okrenuli,+ a Benjaminovce je obuzeo strah+ jer su vidjeli da ih je snašlo zlo.+ 42 I bježali su pred Izraelcima prema pustinji, ali ratnici su im bili za petama, a i oni Izraelci što su dolazili iz grada ubijali su ih među sobom. 43 Tako su opkolili Benjamina.+ Progonili su ih bez predaha+ i pobili točno pred Gibeom,+ prema istoku. 44 I palo je osamnaest tisuća ljudi od Benjamina, sve samih odvažnih muževa.+

45 Tada su se okrenuli i pobjegli u pustinju do stijene Rimona.+ Izraelci su potom na putevima pobili+ još pet tisuća njihovih ljudi, a zatim su ih progonili sve do Gidoma i pobili još dvije tisuće ljudi. 46 Toga je dana palo ukupno dvadeset i pet tisuća Benjaminovaca naoružanih mačem,+ sve samih odvažnih muževa. 47 A šest stotina ljudi se okrenulo i pobjeglo u pustinju do stijene Rimona, i živjeli su na stijeni Rimonu+ četiri mjeseca.

48 A Izraelci su se vratili i ponovno napali sinove Benjaminove i pobili oštricom mača sve što je bilo u gradovima, od čovjeka do stoke, sve na što su naišli.+ A i sve gradove na koje su naišli spalili su vatrom.+

21 Izraelci su se zakleli u Mispi:+ “Nitko od nas neće dati kćer svoju za ženu sinu Benjaminovu.”+ 2 Potom je narod došao u Betel+ i ondje je sjedio pred pravim Bogom+ do večeri, naričući i gorko plačući.+ 3 I rekli su: “Jehova, Bože Izraelov, zašto se dogodilo u Izraelu da danas nestane jedno pleme iz Izraela?”+ 4 Sutradan je narod uranio, sagradio ondje žrtvenik i prinio žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva.+

5 Tada su sinovi Izraelovi rekli: “Ima li koga među svim plemenima Izraelovim da nije došao na skup Jehovin? Jer smo se svečano zakleli+ da se pogubi svaki koji nije došao pred Jehovu u Mispu.”+ 6 A sinovi Izraelovi sažalili su se na Benjamina, brata svojega, i rekli su: “Danas je odsječeno jedno pleme od Izraela. 7 Što ćemo učiniti da oni što su preostali dobiju žene, kad smo se zakleli+ Jehovom da im nećemo dati kćeri svoje za žene?”+

8 Zato su pitali: “Ima li koga među plemenima Izraelovim da nije došao pred Jehovu u Mispu?”+ I gle, nitko iz Jabeš-Gileada+ nije došao u tabor na skup. 9 Jer kad se narod prebrojao, vidjelo se da ondje nema nikoga od stanovnika Jabeš-Gileada. 10 Stoga je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ljudi i zapovjedila im: “Idite i pobijte stanovnike Jabeš-Gileada oštricom mača, i žene i djecu!+ 11 I ovako učinite: pobijte* sve muškarce i sve žene koje su legle s muškarcem!”+ 12 I našli su među stanovnicima Jabeš-Gileada+ četiri stotine djevojaka, djevica+ koje nisu legle s muškarcem. I doveli su ih u tabor u Šilo,+ u zemlji Kanaanu.

13 Sva je zajednica tada poslala glasnike da razgovaraju sa sinovima Benjaminovim što su bili na stijeni Rimonu+ i da im ponude mir. 14 Tada su se sinovi Benjaminovi vratili. I dali su im žene iz Jabeš-Gileada+ koje su ostavili na životu. Ali nije ih bilo dovoljno za sve njih.+ 15 I narod se sažalio na Benjamina,+ jer je Jehova načinio razdor među plemenima Izraelovim. 16 I starješine zajednice rekli su: “Što ćemo učiniti da oni što su preostali dobiju žene, kad su žene istrijebljene iz Benjamina?” 17 A onda su rekli: “Ostatak Benjaminov+ neka dobije zemlju svoju, da se ne bi zatrlo jedno pleme u Izraelu! 18 Ali mi im ne smijemo dati kćeri svoje za žene, jer su se sinovi Izraelovi zakleli: ‘Proklet bio onaj koji da ženu Benjaminu!’”+

19 Potom su rekli: “Evo, svake se godine slavi blagdan u čast Jehovi u Šilu,+ sjeverno od Betela, istočno od puta što vodi od Betela u Šekem+ i južno od Lebone.” 20 Stoga su zapovjedili sinovima Benjaminovim: “Idite i čekajte u zasjedi u vinogradima! 21 I čim vidite da djevojke iz Šila izlaze plesati+ kolo, iskočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu od djevojaka iz Šila, pa onda otiđite u zemlju Benjaminovu! 22 A kad očevi njihovi ili braća njihova dođu k nama da se sude, mi ćemo im reći: ‘Smilujte im se zbog nas, jer nismo uspjeli za svakoga od njih uzeti ženu u ratu!+ A vi im ih niste dali, tako da sada niste krivi.’”+

23 I sinovi Benjaminovi učinili su tako i od otetih djevojaka što su plesale+ uzeli su sebi onoliko žena koliko je njih bilo.+ Potom su otišli i vratili se na nasljedstvo svoje, opet su sagradili gradove+ i naselili se u njima.

24 A sinovi Izraelovi tada su se razišli odande, svaki u pleme svoje i u porodicu svoju. I otišli su odande, svaki na nasljedstvo svoje.+

25 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.+ Svatko je činio ono što je smatrao ispravnim.+