Knjiga o Ruti

1 U danima kad su suci+ služili kao upravitelji zavladala je glad u zemlji,+ pa je jedan čovjek iz Betlehema+ u Judi otišao sa svojom ženom i svoja dva sina da se nastani u zemlji moapskoj.+ 2 Tom je čovjeku ime bilo Elimelek, ženi je njegovoj ime bilo Naomi, a imena njegovih dvaju sinova bila su Mahlon i Kiljon. Oni su bili Efraćani+ iz Betlehema u Judi. Kad su stigli u zemlju moapsku, nastanili su se ondje.

3 Nakon nekog vremena umro je Naomin muž Elimelek, i ona je ostala sa svoja dva sina. 4 Kasnije su se oni oženili Moapkama.+ Jednoj je ime bilo Orpa, a drugoj Ruta.+ I ondje su živjeli oko deset godina. 5 Potom su umrla i njih dvojica, Mahlon i Kiljon, pa je Naomi ostala bez svoja dva sina i bez svojega muža. 6 Tada je ustala sa svojim snahama da se vrati iz zemlje moapske, jer je u zemlji moapskoj čula da je Jehova pogledao na svoj narod+ i dao mu kruha.+

7 I izašla je iz mjesta gdje je živjela,+ a s njom i obje snahe njezine, i pošla putem natrag u zemlju Judinu. 8 Na koncu je Naomi rekla svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se svaka u dom svoje majke! Neka vam Jehova pokaže dobrotu,*+ kao što ste je vi pokazale umrlima i meni.+ 9 Neka vas Jehova obdari+ time da nađete mir,+ svaka u domu muža svojega!” Tada ih je poljubila,+ a one su počele glasno plakati, 10 govoreći joj: “Ne, nego ćemo se s tobom vratiti narodu tvojemu.”+ 11 Ali Naomi je rekla: “Vratite se, kćeri moje! Zašto da idete sa mnom? Zar još imam sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi?+ 12 Vratite se, kćeri moje, idite, jer ja sam prestara za udaju! Pa i kad bih rekla da imam nade da ću se još večeras udati i da ću roditi sinove,+ 13 zar biste ih čekale dok ne odrastu? Zar biste zbog njih ostale osamljene i neudate? Ne, kćeri moje, velika je gorčina u meni zbog vas, jer se ruka Jehovina podigla na mene.”+

14 Nato su one stale još jače plakati. Orpa je zatim poljubila svoju svekrvu i otišla, a Ruta je ostala s njom.+ 15 A Naomi joj je rekla: “Evo, šogorica tvoja, koja je kao i ti ostala udovica, vratila se narodu svojemu i bogovima+ svojim. Vrati se i ti s njom!”+

16 Ali Ruta joj je odgovorila: “Nemoj me nagovarati da te ostavim i da odem od tebe, jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja.+ Tvoj će narod biti moj narod+ i tvoj Bog moj Bog.+ 17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja+ i ondje ću biti pokopana. Neka mi Jehova učini tako i neka mi još doda+ ako me išta osim smrti rastavi od tebe.”

18 Kad je Naomi vidjela da je ona čvrsto odlučila ići s njom,+ nije ju više odvraćala. 19 Tako su obje išle dalje dok nisu stigle u Betlehem.+ A kad su stigle u Betlehem, sav se grad uskomešao zbog njih,+ i žene su govorile: “Je li to Naomi?”+ 20 A ona im je govorila: “Ne zovite me Naomi!* Zovite me Mara,* jer me Svemogući+ velikom gorčinom ispunio.+ 21 Puna sam otišla,+ a praznu me Jehova vraća.+ Zašto da me zovete Naomi kad me Jehova ponizio+ i kad mi je Svemogući nevolju nanio?”+

22 Tako se Naomi vratila, a s njom se iz zemlje moapske+ vratila i Ruta Moapka, snaha njezina. U Betlehem+ su stigle na početku žetve ječma.+

2 Naomi je imala rođaka+ po mužu, vrlo bogatog+ čovjeka iz porodice Elimelekove, kojemu je ime bilo Boaz.+

2 Jednog je dana Ruta Moapka rekla Naomi: “Pusti me, molim te, da idem u polje i pabirčim+ klasje za onim u čijim očima nađem milost.” A ona joj je odgovorila: “Idi, kćeri moja!” 3 Nato je otišla i, ušavši u polje, počela je pabirčiti za žeteocima.+ A došla je na polje koje je pripadalo Boazu,+ iz porodice Elimelekove.+ 4 I gle, Boaz je došao iz Betlehema i rekao žeteocima: “Jehova s vama!”+ A oni su mu odgovorili: “Jehova te blagoslovio!”+

5 Tada je Boaz+ rekao momku koji je bio nad žeteocima: “Čija je ona mlada žena?” 6 A momak koji je bio nad žeteocima odgovorio je: “To je mlada Moapka+ što se s Naomi vratila iz zemlje moapske.+ 7 Rekla je: ‘Dopusti mi, molim te, da pabirčim!+ Skupljat ću požnjeveno klasje što ostane iza žetelaca.’ Potom je otišla i, eto, na nogama je od jutra pa sve do malo prije, kad je tek nakratko sjela da se odmori.”+

8 Potom je Boaz rekao Ruti: “Slušaj, kćeri moja! Ne idi pabirčiti na drugo polje,+ ne odlazi odavde, nego se drži mojih djevojaka.+ 9 Gledaj na kojem polju žanju, pa idi za njima. Zapovjedio sam momcima da te ne diraju.+ Kad ožedniš, idi k posudama i pij što momci zahvate.”+

10 Tada je ona pala ničice i poklonila se sve do zemlje,+ rekavši mu: “Kako to da sam našla milost u očima tvojim te si pogledao na mene, kad sam tuđinka?”+ 11 A Boaz joj je odgovorio: “Čuo sam+ sve što si učinila za svekrvu svoju nakon što ti je umro muž,+ i kako si ostavila oca svojega i majku svoju i zemlju roda svojega i pošla k narodu koji prije nisi poznavala.+ 12 Neka Jehova nagradi djela+ tvoja i neka ti potpunu plaću+ da Jehova, Bog Izraelov, pod čijim si krilima došla potražiti utočište!”+ 13 A ona je rekla: “Daj mi da ostanem u milosti tvojoj, gospodaru, jer si me utješio i jer si svojim riječima umirio sluškinju svoju,+ premda i nisam kao jedna od sluškinja tvojih.”+

14 Kad je bilo vrijeme jelu, Boaz joj je rekao: “Dođi ovamo, jedi kruha+ i umoči svoj zalogaj u ocat!” Tako je sjela pokraj žetelaca, a on joj je pružio prženoga zrnja+ i ona je jela i nasitila se i još joj je preostalo. 15 Potom je ustala da pabirči.+ A Boaz je zapovjedio svojim momcima: “Pustite je da pabirči i među požnjevenim klasjem i ne uznemiravajte+ je, 16 nego joj čak iz svojih rukoveti izvlačite klasje i ostavljajte za sobom da ga pokupi+ i nemojte joj prigovarati!”

17 Tako je pabirčila na polju sve do večeri,+ a onda je izmlatila+ što je napabirčila, i bilo je oko efe*+ ječma. 18 Uzevši to, otišla je u grad i svekrva je njezina vidjela koliko je napabirčila. Tada je izvadila i dala joj hranu što joj je ostala+ kad se bila nasitila.

19 A svekrva ju je upitala: “Gdje si danas pabirčila i gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na tebe!”+ I ona je kazala svekrvi svojoj kod koga je radila: “Čovjek kod kojega sam danas radila zove se Boaz.” 20 Nato je Naomi rekla snahi svojoj: “Neka ga blagoslovi Jehova,+ koji nije uskratio dobrotu*+ svoju ni živima ni umrlima!”+ I još je rekla: “Taj nam je čovjek rod.+ On je jedan od naših otkupitelja.”+ 21 Nato je Ruta Moapka dodala: “Još mi je rekao: ‘Drži se mojih ljudi dok ne dovrše cijelu moju žetvu.’”+ 22 A Naomi+ je rekla Ruti, snahi+ svojoj: “Bolje je, kćeri moja, da ideš s njegovim djevojkama da te ne bi uznemiravali na nekom drugom polju.”+

23 I tako se držala Boazovih djevojaka i pabirčila dok nije završila i žetva ječma+ i žetva pšenice. I živjela je kod svoje svekrve.+

3 Onda joj je Naomi, svekrva njezina, rekla: “Kćeri moja, ne trebam li ti potražiti miran dom,+ da bi ti bilo dobro? 2 Evo, nije li Boaz, s čijim si djevojkama bila, naš rođak?+ Eto, on večeras vije+ ječam na gumnu. 3 Operi se i namaži se uljem,+ obuci haljine+ svoje i otiđi na gumno. Ali gledaj da te on ne vidi dok ne završi s jelom i pićem. 4 A kad bude lijegao, pazi gdje će leći. Onda idi, otkrij mu noge i lezi. On će ti već reći što ti je činiti.”

5 A ona joj je odgovorila: “Učinit ću sve što mi kažeš.” 6 I otišla je na gumno te učinila sve što joj je svekrva zapovjedila. 7 A pošto je Boaz jeo i pio, srce mu je bilo veselo.+ Tada je otišao nakraj hrpe žita i tamo legao. A ona je kradom došla, otkrila mu noge i legla. 8 Oko ponoći čovjek se trznuo iz sna,* pa se nagnuo naprijed i vidio ženu kako leži kod nogu njegovih. 9 “Tko si ti?” upitao je, a ona mu je odgovorila: “Ja sam Ruta, robinja tvoja. Raširi skut svoj na robinju svoju, jer si ti otkupitelj.”+ 10 Nato je rekao: “Jehova te blagoslovio,+ kćeri moja! Dobrota*+ koju ovim pokazuješ veća je od one prve,+ jer nisi išla za mladićima, bili oni siromašni ili bogati. 11 I sada, kćeri moja, ne boj se! Sve što kažeš učinit ću za tebe,+ jer zna svatko u gradu mojemu* da si uzorna žena.+ 12 Istina je da sam ja otkupitelj,+ ali postoji otkupitelj koji je u bližem srodstvu nego ja.+ 13 Ostani noćas ovdje, pa ako te on sutra ujutro otkupi,+ dobro, neka otkupi. Ali ako te on ne bude htio otkupiti onda ću te ja otkupiti, tako živ bio Jehova!+ Lezi tu do jutra!”

14 I ona je ležala kod njegovih nogu do jutra i ustala je dok još čovjek čovjeka nije mogao raspoznati. A on joj je rekao: “Pazi da se ne dozna da je žena došla na gumno!”+ 15 Još je dodao: “Daj mi ogrtač što je na tebi i raširi ga!” I ona ga je raširila i pridržala, a on joj je odmjerio šest mjera* ječma i stavio na nju. Zatim je otišao u grad.

16 Kad je došla svekrvi svojoj, ona ju je upitala: “Jesi li to ti,* kćeri moja?” A ona joj je ispričala sve što je onaj čovjek učinio za nju. 17 I još je rekla: “Dao mi je ovih šest mjera ječma, rekavši: ‘Nemoj k svekrvi svojoj doći praznih ruku!’”+ 18 Nato joj je Naomi rekla: “Čekaj mirno, kćeri moja, dok ne doznaš kako će to završiti, jer čovjek neće imati mira dok sve to još danas ne završi!”+

4 A Boaz je otišao na gradska vrata+ i sjeo ondje. I gle, kad je naišao onaj otkupitelj o kome je Boaz bio govorio,+ on ga je dozvao: “Čovječe,* dođi ovamo i sjedni!” I on je došao i sjeo. 2 Zatim je Boaz uzeo deset ljudi između starješina+ gradskih i rekao: “Sjednite ovdje!” I oni su sjeli.

3 Tada je rekao otkupitelju:+ “Naomi, koja se vratila iz zemlje moapske,+ mora prodati polje što je pripadalo bratu našemu Elimeleku.+ 4 Mislio sam da ti to trebam javiti i kazati: ‘Kupi ga+ pred mještanima i starješinama naroda mojega!+ Ako ga želiš otkupiti, otkupi ga; ako ga ne želiš otkupiti, kaži mi da znam, jer prije tebe nema nitko pravo na otkup,+ a iza tebe dolazim ja.’” A on je odgovorio: “Ja ću ga otkupiti.”+ 5 Nato je Boaz rekao: “Onoga dana kad kupiš polje iz ruke Naomine, kupit ćeš ga i iz ruke Rute Moapke, žene umrloga, tako da umrlome podigneš ime na nasljedstvu njegovom.”+ 6 Tada je otkupitelj rekao: “Ne mogu ga ja otkupiti, da ne upropastim svoje nasljedstvo. Ti ga otkupi za sebe mojim pravom otkupa, jer ga ja ne mogu otkupiti.”

7 A u staro je vrijeme u Izraelu bio običaj da se svaki otkup i zamjena potvrde ovako: Čovjek je morao izuti svoju sandalu+ i dati je svome bližnjemu. To je u Izraelu vrijedilo kao potvrda. 8 Kad je dakle otkupitelj rekao Boazu: “Ti ga kupi za sebe”, izuo je svoju sandalu.+ 9 Tada je Boaz rekao starješinama i svim ljudima: “Vi ste danas svjedoci+ da iz Naomine ruke kupujem sve što je bilo Elimelekovo i sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. 10 I Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, kupujem za sebe da podignem ime umrlome+ na nasljedstvu njegovu da se ime umrloga ne bi zatrlo među braćom njegovom i nestalo s vrata mjesta njegova. Vi ste danas tome svjedoci.”+

11 Nato su svi ljudi što su bili na vratima i starješine rekli: “Svjedoci smo! Neka da Jehova da žena koja dođe u dom tvoj bude kao Rahela+ i Lea,+ koje su obje podigle dom Izraelov.+ Dokaži čestitost svoju u Efrati+ i slavno si ime stekni u Betlehemu.+ 12 Neka dom tvoj, od potomstva koje će ti Jehova dati+ od ove mlade žene, bude kao dom Peresa, kojega je Tamara rodila Judi!”+

13 Tako je Boaz uzeo Rutu i ona mu je postala žena i on je legao s njom. A Jehova joj je dao da zatrudni+ i rodila je sina. 14 Tada su žene govorile+ Naomi: “Neka je blagoslovljen Jehova+ koji te danas nije ostavio bez otkupitelja, da se ime njegovo obznani u Izraelu! 15 Taj će sin biti okrepa duši tvojoj i skrbnik tvoj u starosti,+ jer ga je rodila snaha tvoja koja te ljubi+ i koja ti je bolja od sedam sinova.”+ 16 I Naomi je uzela dijete, stavila ga sebi u krilo i postala mu dadiljom.+ 17 A susjede+ su mu dale ime, rekavši: “Naomi se rodio sin!” I nazvale su ga imenom Obed.+ On je otac Jišaja,+ oca Davidova.

18 A ovo su naraštaji potomaka Peresovih:+ Peresu se rodio Hesron,+ 19 Hesronu se rodio Ram, Ramu+ se rodio Aminadab, 20 Aminadabu+ se rodio Nahšon,+ Nahšonu se rodio Salmon, 21 Salmonu+ se rodio Boaz, Boazu+ se rodio Obed, 22 Obedu se rodio Jišaj,+ a Jišaju se rodio David.+