Druga knjiga Samuelova

(ili, prema grčkoj Septuaginti, DRUGA KNJIGA O KRALJEVIMA)

1 Poslije smrti Šaulove David se vratio pobivši Amaleke+ i dva je dana proveo u Siklagu.+ 2 A trećega je dana došao neki čovjek+ iz tabora Šaulova, razderanih haljina+ i glave posute prahom.+ I kad je došao k Davidu, pao je ničice i poklonio se do zemlje.+

3 I David ga je upitao: “Odakle dolaziš?” A on mu je odgovorio: “Pobjegao sam iz tabora izraelskoga.” 4 Nato ga je David upitao: “Što se dogodilo? Hajde, ispričaj mi!” A on mu je odgovorio: “Vojska je bježala iz bitke i mnogo je ljudi palo i izginulo.+ Poginuli su i Šaul+ i Jonatan,+ sin njegov.” 5 Tada je David upitao mladića koji mu je javio tu vijest: “Kako znaš da su poginuli Šaul i Jonatan, sin njegov?”+ 6 A mladić koji mu je to javio odgovorio je: “Slučajno sam se našao na gori Gilboi+ i ugledao Šaula kako se oslanja na koplje svoje.+ I gle, kola i konjanici samo što ga nisu dostigli!+ 7 Tada se on okrenuo i ugledao me, pa me pozvao, a ja sam mu rekao: ‘Evo me!’ 8 Zatim me upitao: ‘Tko si ti?’ A ja sam mu odgovorio: ‘Amalečanin+ sam.’ 9 Tada mi je rekao: ‘Molim te, dođi ovamo i ubij me, jer me obuzeo smrtni grč, a duša+ je još sva u meni!’ 10 I došao sam k njemu i ubio ga,+ jer sam znao da neće ostati živ nakon što je ranjen pao. Zatim sam uzeo krunu*+ s glave njegove i narukvicu s ruke njegove da ih donesem ovamo gospodaru svojemu.”

11 Tada je David uhvatio haljine svoje i razderao ih,+ a tako su učinili i svi ljudi što su bili s njim. 12 I naricali su, plakali+ i postili+ do večeri za Šaulom i za Jonatanom, sinom njegovim, i za narodom Jehovinim i za domom Izraelovim,+ jer su izginuli od mača.

13 Potom je David upitao mladića koji mu je to javio: “Odakle si?” A on je odgovorio: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.”+ 14 Tada mu je David rekao: “Kako se nisi bojao+ dignuti ruku na pomazanika+ Jehovina i ubiti ga?” 15 I David je pozvao jednoga od svojih ljudi i zapovjedio mu: “Dođi ovamo i pogubi ga!” I on ga je udario tako da je ovaj umro.+ 16 A David mu je rekao: “Krv tvoja neka padne na glavu tvoju,+ jer su usta tvoja svjedočila protiv tebe+ kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Jehovina.’”+

17 I David je zapjevao tužaljku+ za Šaulom i za sinom njegovim Jonatanom,+ 18 i zapovjedio je da sinovi Judini+ uče tužaljku “Luk”.+ I evo, zapisana je u knjizi Jašarovoj:*+

2 Poslije toga David je upitao Jehovu za savjet:+ “Da li da pođem u koji od gradova Judinih?” A Jehova mu je odgovorio: “Pođi!” David je zatim nastavio: “Kamo da pođem?” Nato mu je on rekao: “U Hebron.”+ 2 Tako je David otišao onamo, a s njim i dvije žene njegove — Ahinoama+ Jizreelka i Abigajila,+ žena Nabalova, iz Karmela. 3 David je poveo i ljude+ što su bili s njim, svakoga s obitelji njegovom, i nastanili su se u gradovima oko Hebrona. 4 Tada su došli sinovi Judini+ i pomazali+ ondje Davida za kralja nad domom Judinim.+

A Davidu je stigla vijest da su ljudi iz Jabeš-Gileada pokopali Šaula. 5 Nato je David poslao glasnike k ljudima u Jabeš-Gileadu+ i poručio im: “Neka vas Jehova blagoslovi,+ jer ste iskazali milost*+ gospodaru svojemu Šaulu i pokopali ga!+ 6 Neka vam Jehova iskaže milost+ i vjernost, a i ja ću vam učiniti dobro jer ste tako postupili!+ 7 Ohrabrite se i budite odvažni!+ Jer iako je mrtav gospodar vaš Šaul, mene je dom Judin pomazao za svojega kralja!”+

8 Ali Abner,+ sin Nerov, zapovjednik Šaulove vojske, uzeo je Iš-Bošeta,+ sina Šaulova, odveo ga preko u Mahanajim+ 9 i postavio za kralja nad Gileadom,+ nad Ašurovcima, nad Jizreelom,+ nad Efrajimom,+ nad Benjaminom+ i nad svim Izraelom. 10 Iš-Bošet, sin Šaulov, imao je četrdeset godina kad je postao kralj nad Izraelom i kraljevao je dvije godine. Samo je dom Judin+ pristao uz Davida. 11 David je kraljevao u Hebronu nad domom Judinim sedam godina i šest mjeseci.+

12 Poslije nekog vremena izišao je Abner, sin Nerov, sa slugama Iš-Bošeta, sina Šaulova, iz Mahanajima+ u Gibeon.+ 13 A Joab,+ sin Serujin,+ izišao je sa slugama Davidovim i sreo se s ovima kod jezerca gibeonskog. Jedni su stali s jedne strane jezerca, a drugi s druge strane. 14 Tada je Abner rekao Joabu: “Neka ustanu ljudi i neka se bore pred nama!” A Joab je odvratio: “Neka ustanu!” 15 I tako su ustali i prešli u jednakom broju, dvanaest od Benjamina za Iš-Bošeta,+ sina Šaulova, i dvanaest od slugu Davidovih. 16 I svaki je uhvatio protivnika svojega za glavu i zabio mu mač u bok, tako da su popadali zajedno. Zato je to mjesto dobilo ime Helkat-Hasurim,* a nalazi se kod Gibeona.+

17 I toga se dana zametnuo žestok boj i sluge Davidovi porazili su Abnera+ i Izraelce. 18 A ondje su bila i tri sina Serujina:+ Joab,+ Abišaj+ i Asahel.+ A Asahel je bio brzonog kao gazela+ u polju. 19 I Asahel je krenuo u potjeru za Abnerom. Slijedio ga je u stopu, ne skrećući ni desno ni lijevo. 20 I Abner se osvrnuo i upitao: “Jesi li to ti Asahele?” A on je odgovorio: “Ja sam.” 21 Tada mu je Abner rekao: “Skreni desno ili lijevo i uhvati jednoga od mladića pa uzmi sve što skineš s njega!”+ Ali Asahel ga nije htio prestati progoniti. 22 Abner je opet rekao Asahelu: “Prestani me progoniti! Zašto da te sastavim sa zemljom?+ Kako bih onda pogledao u oči bratu tvojemu Joabu?” 23 Ali on nije htio odstupiti od njega. Zato ga je Abner udario u trbuh+ stražnjim krajem koplja, tako da mu je koplje izišlo kroz leđa. I on je pao ondje i umro na mjestu. Svi koji su došli na mjesto gdje je Asahel pao i umro, zaustavljali su se ondje.+

24 Ali Joab i Abišaj krenuli su u potjeru za Abnerom. Kad je sunce zalazilo, došli su do brda Ame, što je nasuprot Gijahu, na putu prema pustinji gibeonskoj.+ 25 A sinovi Benjaminovi skupili su se iza Abnera te se svrstali u jednu četu i stali navrh jednog brda. 26 I Abner je viknuo Joabu: “Hoće li mač proždirati+ dovijeka? Ne znaš li da će na kraju gorčina ostati?+ Kad ćeš napokon reći svojim ljudima da prestanu progoniti braću svoju?”+ 27 A Joab je odvratio: “Tako živ bio pravi Bog,+ da nisi progovorio,+ tek bi ujutro ljudi prestali progoniti braću svoju!” 28 Tada je Joab zapuhao u rog+ i sva je vojska stala. Prestali su progoniti Izraela i više nisu započinjali boj.

29 Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu+ cijelu onu noć, prešli Jordan,+ prošli cijelom dolinom i na koncu stigli u Mahanajim.+ 30 Kad je prestao progoniti Abnera, Joab je skupio svu vojsku. Od slugu Davidovih nedostajalo je devetnaest ljudi i Asahel. 31 A sluge Davidovi pobili su tri stotine i šezdeset ljudi od Benjamina i od ostalih ljudi Abnerovih.+ 32 I ponijeli su Asahela+ i pokopali ga u grobu oca njegova+ u Betlehemu.+ Potom su Joab i njegovi ljudi išli svu noć i kad se razdanilo, stigli su u Hebron.+

3 Rat između doma Šaulova i doma Davidova potrajao je još dugo vremena.+ David je bivao sve jači,+ a dom Šaulov postajao je sve slabiji.+

2 I Davidu su se rodili sinovi+ u Hebronu.+ Prvenac mu je bio Amnon,+ od Ahinoame+ Jizreelke, 3 drugi je bio Kileab,+ od Abigajile,+ žene Nabalove iz Karmela, treći Abšalom,+ sin Maake, kćeri gešurskoga kralja Talmaja,+ 4 četvrti Adonija,+ sin Hagitin,+ peti Šefatija,+ sin Abitalin, 5 i šesti Itream,+ od Davidove žene Egle. Oni su se rodili Davidu u Hebronu.

6 I dok je trajao rat između doma Šaulova i doma Davidova, Abner+ je sve više učvršćivao svoj položaj u domu Šaulovu. 7 A Šaul je bio imao inoču* po imenu Rispa,+ kćer Ajinu.+ Jednog dana Iš-Bošet+ je upitao Abnera: “Zašto si legao s inočom+ oca mojega?” 8 A Abner se vrlo razgnjevio+ na riječi Iš-Bošetove, pa mu je rekao: “Jesam li ja pasja+ glava u Judi? Do danas sam bio odan* domu oca tvojega Šaula, braći njegovoj i prijateljima njegovim i nisam dopustio da padneš u ruke Davidove, a ti me sada optužuješ za grijeh zbog jedne žene! 9 Zato neka Bog učini tako Abneru i neka mu još doda+ ako ne učinim Davidu ono za što mu se Jehova zakleo+ — 10 da će oduzeti kraljevstvo domu Šaulovu i utvrditi prijestolje Davidovo nad Izraelom i nad Judom od Dana do Beer-Šebe!”+ 11 I on se nije usudio odgovoriti ni riječi Abneru jer ga se bojao.+

12 A Abner je smjesta poslao glasnike Davidu i poručio mu: “Čija je zemlja?” I još je rekao: “Sklopi sa mnom savez i, evo, moja će ruka biti s tobom i obratit ću k tebi sav Izrael!”+ 13 A on mu je odgovorio: “Dobro, sklopit ću savez s tobom. Samo jedno tražim od tebe: ne dolazi preda me ako ne dovedeš sa sobom Mikalu,+ kćer Šaulovu, kad budeš dolazio vidjeti lice moje!”+ 14 David je usto poslao glasnike i Šaulovu sinu Iš-Bošetu+ i poručio mu: “Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam isprosio za stotinu obrezaka+ filistejskih!” 15 I Iš-Bošet je poslao po nju i uzeo je od muža njezina Paltiela,*+ sina Lajiševa. 16 A muž je njezin pošao za njom i pratio je plačući sve do Bahurima.+ Tada mu je Abner rekao: “Idi, vrati se natrag!” I on se vratio.

17 A Abner je već bio poslao glasnike starješinama Izraelovim i poručio im: “I prije ste željeli Davida postaviti za svojega kralja. 18 Učinite to sada, jer je Jehova rekao Davidu: ‘Rukom Davida,+ sluge svojega, izbavit ću Izraela, narod svoj, iz ruke filistejske i iz ruke svih neprijatelja njegovih.’” 19 Tako je Abner govorio i sinovima Benjaminovim,+ a onda je Abner otišao i u Hebron da javi Davidu sve što želi Izrael i sav dom Benjaminov.

20 Kad je Abner s dvadeset ljudi došao k Davidu u Hebron, David je priredio gozbu+ za Abnera i za ljude što su bili s njim. 21 Tada je Abner rekao Davidu: “Dopusti mi da ustanem i da idem okupiti sav Izrael oko gospodara svojega, kralja, da sklopi savez s tobom! I kraljevat ćeš nad svime što ti duša želi.”+ Tako je David otpustio Abnera i on je otišao u miru.+

22 I gle, Davidovi sluge i Joab vraćali su se iz vojnog pohoda i sa sobom su nosili bogat plijen.+ A Abner više nije bio kod Davida u Hebronu, jer ga je David pustio da ode u miru. 23 Kad je stigao Joab+ i sva vojska što je bila s njim, javili su Joabu: “Abner,+ sin Nerov,+ bio je kod kralja i kralj ga je pustio da ode u miru.” 24 Tada je Joab došao pred kralja i rekao mu: “Što si to učinio?+ Gle, Abner je bio kod tebe! Zašto si ga pustio da ode u miru? 25 Dobro znaš kakav je Abner, sin Nerov, i da je došao ovamo da te prevari, da dozna korake tvoje i sve što radiš.”+

26 Tada je Joab otišao od Davida i poslao glasnike za Abnerom, koji su ga vratili+ od nakapnice* Sire. A David nije znao ništa o tome. 27 Kad se Abner vratio u Hebron,+ Joab ga je odveo na stranu, u nadsvođeni prolaz gradskih vrata, da razgovara s njim nasamo.+ Ali ondje mu je zabio mač u trbuh,+ tako da je ovaj umro zbog krvi brata njegova Asahela.+ 28 Kad je to David poslije čuo, rekao je: “Ja i moje kraljevstvo nevini smo dovijeka u očima Jehovinim, nismo krivi za krv+ Abnera, sina Nerova. 29 Neka krivnja padne na glavu+ Joabovu i na sav dom oca njegova! Neka dom+ Joabov nikada ne bude bez muškaraca što imaju izljev,+ bez gubavaca,+ bez muškaraca što se vretena hvataju,+ bez onih što od mača padaju i onih što kruha nemaju!”+ 30 Tako su Joab i Abišaj,+ brat njegov, ubili Abnera+ jer je on pogubio brata njihova Asahela u bici kod Gibeona.+

31 Tada je David rekao Joabu i svim ljudima što su bili s njim: “Razderite haljine svoje,+ opašite kostrijet+ i naričite za Abnerom!” I kralj David pošao je za nosilima. 32 Kad su pokopali Abnera u Hebronu, kralj je stao glasno plakati na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod.+ 33 I kralj je naricao za Abnerom:

“Zar je Abner morao umrijeti kako umire bezumnik?+

Nato je sav narod još jače zaplakao+ za njim.

35 Potom je sav narod došao još istoga dana da ponudi Davidu kruha+ kako bi se utješio, ali David se zakleo: “Neka mi Bog učini tako+ i neka mi još doda ako prije nego što sunce zađe+ okusim kruha ili štogod drugo!” 36 I sav je narod to čuo i bilo mu je to po volji, kao što je i sve drugo što je kralj činio bilo po volji svemu narodu.+ 37 Toga je dana saznao sav narod i sav Izrael da nije kralj dao pogubiti Abnera, sina Nerova.+ 38 I kralj je rekao slugama svojim: “Ne znate li da je danas u Izraelu pao knez i velik čovjek?+ 39 Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani+ kralj, a ovi ljudi, sinovi Serujini,+ suviše su okrutni.+ Neka Jehova plati zločincu po zloći njegovoj!”+

4 Kad je sin+ Šaulov čuo da je Abner poginuo u Hebronu,+ ruke su mu klonule+ i sav se Izrael smeo. 2 A sin Šaulov imao je dva čovjeka koji su zapovijedali razbojničkim družinama.+ Jedan se zvao Baanah, a drugi se zvao Rekab. Bili su sinovi Rimona Beeroćanina, iz plemena Benjaminova, jer je i Beerot+ pripadao Benjaminu. 3 Beeroćani su pobjegli u Gitajim,+ gdje su ostali kao došljaci sve do današnjeg dana.

4 A Jonatan,+ sin Šaulov, imao je sina hroma na obje noge.+ Dječak je imao pet godina kad je iz Jizreela+ došao glas o Šaulu i Jonatanu. Dadilja+ ga je njegova uzela i pobjegla, ali dok je u strahu i žurbi bježala, on je pao i ostao hrom. Ime mu je bilo Mefibošet.+

5 I sinovi Rimona Beeroćanina, Rekab i Baanah, ustali su i došli do kuće Iš-Bošetove+ za najveće dnevne vrućine, kad je on počivao u podne. 6 I ušli su u kuću kao da će uzeti pšenicu, a onda su mu zabili mač u trbuh.+ Potom su Rekab i brat njegov Baanah+ neprimjetno pobjegli. 7 Kad su bili ušli u kuću, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni su ga napali i ubili ga+ te mu odsjekli glavu.+ Potom su uzeli glavu njegovu i cijelu su noć išli putem kroz Arabu. 8 I donijeli su glavu Iš-Bošetovu+ Davidu u Hebron i rekli su kralju: “Evo glave Iš-Bošeta, sina Šaula, neprijatelja tvojega+ koji je tražio dušu tvoju.+ Jehova je danas osvetio+ gospodara našega, kralja, na Šaulu i na potomstvu njegovu.”

9 Ali David je odvratio Rekabu i bratu njegovu Baanahu, sinovima Rimona Beeroćanina, i rekao im: “Tako živ bio Jehova+ koji je dušu moju+ izbavio+ iz svih nevolja,+ 10 kad sam onoga koji mi je javio+ da je Šaul mrtav i koji je mislio da mi dobru vijest nosi dao uhvatiti i pogubiti+ u Siklagu da mu platim za vijest njegovu, 11 što li ću tek učiniti zločincima+ koji su ubili pravedna čovjeka u kući njegovoj, na postelji njegovoj? Zar da sada ne tražim krv njegovu iz ruku vaših+ i da vas ne istrijebim sa zemlje?”+ 12 Tada je David zapovjedio svojim ljudima da ih pogube.+ Potom su im odsjekli ruke i noge te ih objesili+ kod jezerca u Hebronu. A Iš-Bošetovu su glavu uzeli i pokopali u grobu Abnerovu u Hebronu.+

5 Poslije nekog vremena došla su sva plemena Izraelova k Davidu+ u Hebron+ i rekla mu: “Evo, mi smo kost tvoja i meso tvoje.+ 2 I prije, dok je još Šaul bio kralj naš, ti si vodio Izraela u vojne pohode.+ I Jehova ti je rekao: ‘Ti ćeš biti pastir+ narodu mojemu Izraelu i ti ćeš biti vođa+ Izraelu.’” 3 Tako su svi starješine+ Izraelovi došli kralju u Hebron i kralj David sklopio je s njima savez+ u Hebronu pred Jehovom. Potom su pomazali+ Davida za kralja nad Izraelom.+

4 Trideset godina imao je David kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina.+ 5 U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci,+ a u Jeruzalemu+ je kraljevao trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom. 6 I kralj je krenuo sa svojim ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca,+ koji su živjeli u toj zemlji. A oni su poručili Davidu: “Nećeš ući ovamo! Slijepi i hromi će te otjerati!”+ Time su htjeli reći: “David neće ući ovamo.” 7 Ali David je ipak osvojio utvrdu Sion,+ to jest Davidov grad.+ 8 I David je toga dana rekao: “Tko god krene u napad na Jebusejce,+ neka prođe kroz tunel za vodu+ i napadne te hrome i slijepe, koje mrzi duša Davidova!” Zato se kaže: “Slijepi i hromi neka ne ulaze u dom!” 9 I David se nastanio u utvrdi, koja je dobila ime Davidov grad. Tada je David stao podizati građevine svuda unaokolo, od Mila*+ prema unutra. 10 I David je bivao sve moćniji,+ a Jehova, Bog nad vojskama,+ bio je s njim.+

11 A Hiram,+ kralj tirski, poslao je Davidu glasnike,+ a s njima i cedrovo drvo,+ tesare i zidare koji su radili s kamenom, i oni su počeli graditi dvor Davidov.+ 12 I David je spoznao da ga je Jehova utvrdio za kralja nad Izraelom+ i da je uzvisio+ kraljevstvo njegovo radi naroda svojega Izraela.+

13 Nakon dolaska iz Hebrona David je uzeo još inoča*+ i žena+ iz Jeruzalema. Tako se Davidu rodilo još sinova i kćeri. 14 Ovo su imena onih koji su mu se rodili u Jeruzalemu: Šamua,+ Šobab,+ Natan,+ Salamun,+ 15 Ibhar, Elišua,+ Nefeg,+ Jafia,+ 16 Elišama,+ Elijada i Elifelet.+

17 A Filistejci su čuli da je David pomazan za kralja nad Izraelom,+ pa su svi izišli da traže Davida. Kad je to David čuo, otišao je na skrovito mjesto.+ 18 A Filistejci su došli i stali tumarati dolinom refaimskom.+ 19 I David je upitao Jehovu za savjet:+ “Da li da napadnem Filistejce? Hoćeš li ih predati u moje ruke?” A Jehova je odgovorio Davidu: “Idi, jer ću predati Filistejce u tvoje ruke!”+ 20 Tada je David došao u Baal-Perasim+ i ondje ih pobio. I David je rekao: “Jehova je preda mnom prodro kroz redove neprijatelja mojih+ kao što voda prodire kroz nasip.” Zato je nazvao ono mjesto Baal-Perasim.*+ 21 A oni su ostavili ondje idole svoje,+ tako da su ih David i njegovi ljudi odnijeli.+

22 Poslije nekog vremena Filistejci su opet došli+ i stali tumarati dolinom refaimskom.+ 23 Tada je David opet zatražio savjet+ od Jehove, a on mu je odgovorio: “Nemoj ići pred njih, nego im dođi s leđa, pa udari na njih s one strane gdje su grmovi bake.*+ 24 Kad začuješ topot koraka u vrhovima grmova bake, odmah kreni odlučno,+ jer će tada Jehova ići pred tobom da pobije tabor filistejski!”+ 25 I David je učinio kako mu je Jehova zapovjedio+ i pobio je+ Filistejce od Gebe*+ pa sve do Gezera.+

6 Jednog dana David je opet skupio sve izabrane ljude u Izraelu,+ njih trideset tisuća. 2 Potom je ustao David sa svim ljudima što su bili s njim i pošao u Baale-Judu+ da odande donese kovčeg+ pravoga Boga, što nosi ime+ Jehove nad vojskama+ koji sjedi nad kerubima.*+ 3 Kovčeg pravoga Boga stavili su na nova kola+ da ga odvezu iz kuće Abinadabove,+ koja se nalazila na brijegu. A Uza i Ahjo,+ sinovi Abinadabovi, upravljali su kolima.

4 Tako su kovčeg pravoga Boga odvezli iz kuće Abinadabove, koja se nalazila na brijegu, a Ahjo je išao pred kovčegom. 5 David i sav dom Izraelov veselili su se pred Jehovom svirajući svakakva glazbala načinjena od drva borovice, zatim harfe+ i psaltire,+ defove,+ zvečke i činele.+ 6 Kad su došli do Nakonova* gumna, Uza+ je pružio ruku i uhvatio kovčeg pravoga Boga,+ jer su ga goveda skoro prevrnula. 7 Ali tada se raspalio gnjev Jehovin+ na Uzu i pravi ga je Bog na mjestu udario+ zbog nepoštovanja koje je pokazao, tako da je umro ondje, kraj kovčega pravoga Boga.+ 8 I David se rasrdio što je Jehova u gnjevu svojemu pogubio Uzu. A ono je mjesto dobilo ime Peres-Uza,* koje nosi do današnjeg dana.+ 9 Toga se dana David uplašio Jehove+ i pomislio je: “Kako će doći k meni kovčeg Jehovin?”+ 10 I David nije htio preseliti kovčeg Jehovin k sebi u Davidov grad,+ nego ga je dao skloniti u kuću Obed-Edoma+ iz Gata.+

11 I ostao je kovčeg Jehovin u kući Obed-Edoma iz Gata tri mjeseca i Jehova je blagoslivljao+ Obed-Edoma i sav dom njegov.+ 12 Naposljetku su ovako javili kralju Davidu: “Jehova je blagoslovio Obed-Edomov dom i sve što ima zbog kovčega pravoga Boga.” Tada je David otišao u velikom veselju da prenese kovčeg pravoga Boga iz kuće Obed-Edomove u Davidov grad.+ 13 Kad su oni što su nosili+ kovčeg Jehovin napravili šest koraka, on je prinio na žrtvu junca i utovljeno tele.+

14 I David je iz sve snage plesao pred Jehovom, a bio je opasan lanenom pregačom.+ 15 Tako su David i sav dom Izraelov pratili kovčeg+ Jehovin radosno kličući+ i pušući u rog.+ 16 A kad je kovčeg Jehovin ulazio u Davidov grad, Šaulova kći Mikala+ gledala je kroz prozor i vidjela kralja Davida kako poskakuje i pleše pred Jehovom. I prezrela+ ga je u srcu svojemu.+ 17 I unijeli su kovčeg Jehovin i postavili ga na mjesto njegovo u šatoru koji je David za njega podigao.+ Potom je David prinio pred Jehovom žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva.+ 18 Kad je David prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva, blagoslovio+ je narod u ime Jehove+ nad vojskama. 19 Zatim je razdijelio+ svemu narodu, svemu mnoštvu Izraelovu, muškarcima i ženama, svakome po jedan kolutasti kruh te datulje i grožđice.+ Potom je sav narod otišao, svaki kući svojoj.

20 Kad se David vratio da blagoslovi svoj dom,+ Šaulova kći Mikala+ izišla je u susret Davidu i rekla mu: “Kako li se danas proslavio+ kralj Izraelov kad se otkrio pred robinjama slugu svojih kao što se otkrivaju bezumni ljudi!”+ 21 Nato je David odvratio Mikali: “Učinio sam to pred Jehovom, koji me izabrao umjesto oca tvojega i umjesto svega doma njegova te me postavio za vođu+ narodu Jehovinu, Izraelu. Veselit ću se pred Jehovom+ 22 i još ću se više poniziti+ i bit ću neznatan u očima svojim, a pred onim robinjama o kojima govoriš, pred njima ću se proslaviti.”+ 23 I Mikala,+ kći Šaulova, nije imala djece do svoje smrti.

7 Kad se kralj nastanio u dvoru svojemu+ i kad mu je Jehova dao da počine od svih neprijatelja njegovih unaokolo,+ 2 kralj je rekao proroku Natanu:+ “Pogledaj! Ja živim u dvoru od cedrovine,+ a kovčeg pravoga Boga nalazi se pod šatorom.”+ 3 Tada je Natan rekao kralju: “Idi i učini sve što ti je na srcu,+ jer je Jehova s tobom!”

4 Ali te je noći došla riječ+ Jehovina Natanu: 5 “Idi i reci sluzi mojemu Davidu: ‘Ovako kaže Jehova: “Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam?+ 6 Ja nisam prebivao u kući od dana kad sam izveo sinove Izraelove iz Egipta pa do današnjeg dana,+ nego sam stalno putovao uokolo+ i bio pod šatorom.+ 7 Dok sam putovao uokolo sa svim sinovima Izraelovim,+ jesam li onome plemenu Izraelovu+ kojemu sam zapovjedio da bude pastir narodu mojemu Izraelu ikada rekao: ‘Zašto mi niste sagradili dom od cedrovine?’”’ 8 Zato sada ovako kaži sluzi mojemu Davidu: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ja sam te uzeo s pašnjaka, od stada koje si čuvao,+ da budeš vođa+ narodu mojemu Izraelu. 9 I bit ću s tobom kuda god pođeš+ i istrijebit ću pred tobom sve neprijatelje tvoje.+ Stvorit ću ti veliko ime,+ kao što je ime velikih ljudi što su na zemlji. 10 I odredit ću mjesto+ narodu svojemu Izraelu, zasadit+ ću ga da prebiva na mjestu svojemu i nitko ga više neće uznemiravati. Nepravednici ga neće više tlačiti kao prije,+ 11 kad sam postavljao suce+ narodu svojemu Izraelu. Ja ću ti dati da počineš od svih neprijatelja svojih.+

Jehova ti javlja: Jehova će ti dom+ načiniti. 12 Kad dođe vrijeme+ da počineš s praocima svojim,+ podignut ću nakon tebe potomka tvojega, koji će od tebe poteći, i utvrdit ću kraljevstvo njegovo.+ 13 On će sagraditi dom imenu mojemu,+ a ja ću utvrditi prijestolje kraljevstva njegova dovijeka.+ 14 Ja ću njemu biti otac,+ a on će meni biti sin.+ Ako postupi krivo, ukorit ću ga prutom+ ljudskim i udarcima sinova čovječjih.* 15 Milost* svoju neću odvratiti od njega kao što sam je odvratio od Šaula,+ kojega sam uklonio ispred tebe. 16 Dom tvoj i kraljevstvo tvoje trajat će dovijeka. Prijestolje tvoje čvrsto će stajati dovijeka.”’”+

17 Tako je Natan prenio Davidu sve ove riječi i cijelo viđenje.+

18 Nato je kralj David došao, sjeo pred Jehovu i rekao: “Tko sam ja,+ Svevišnji Gospodine Jehova, i što je dom moj da si me dovde doveo? 19 I kao da je i to premalo u očima tvojim, Svevišnji Gospodine Jehova, pa još govoriš što će biti s domom sluge tvojega u dalekoj budućnosti!+ I to je zakon za sve ljude, Svevišnji Gospodine Jehova.+ 20 Što bi ti još David mogao reći, kad ti dobro poznaješ slugu svojega,+ Svevišnji Gospodine Jehova? 21 Radi riječi svoje+ i po srcu svojemu+ ti si učinio sva ova velika djela i obznanio ih sluzi svojemu.+ 22 Zato i jesi velik,+ Svevišnji Gospodine Jehova! Nitko nije kao ti+ i nitko nije Bog osim tebe,+ nitko od bogova o kojima smo slušali ušima svojim. 23 Koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael?+ Njega si, Bože, otkupio da bude tvoj narod+ i stekao si sebi ime+ učinivši za njega velika i zastrašujuća djela+ — zbog naroda svojega, koji si sebi otkupio+ iz Egipta, istjerao si druge narode i bogove njihove. 24 I odredio si narod svoj, Izraela,+ da bude tvoj narod dovijeka, a ti si, Jehova, postao njegov Bog.+

25 Zato sada, Jehova Bože, ispuni za sva vremena ono što si rekao o sluzi svojemu i o domu njegovu i učini kako si obećao!+ 26 Neka je veliko ime tvoje dovijeka+ i neka se govori: ‘Jehova nad vojskama Bog je Izraelov’!+ Neka dom sluge tvojega Davida čvrsto stoji pred tobom!+ 27 Jer ti si, Jehova nad vojskama, Bože Izraelov, javio sluzi svojemu: ‘Dom ću ti sagraditi.’+ Zato se sluga tvoj odvažio da ti se obrati ovom molitvom.+ 28 Doista, Svevišnji Gospodine Jehova, ti si pravi Bog! Neka riječi tvoje budu istinite,+ jer si sluzi svojemu dao ovo dobro obećanje!+ 29 Molim te, blagoslovi+ dom sluge svojega da ostane dovijeka pred tobom!+ Jer ti si to obećao, Svevišnji Gospodine Jehova, i neka blagoslovom tvojim bude blagoslovljen dom sluge tvojega dovijeka!”+

8 Poslije toga David je udario na Filistejce+ i pokorio ih.+ I uzeo je David Meteg-Amu iz ruku filistejskih.

2 Porazio je i Moapce+ i izmjerio ih užetom. Polegnuo ih je na zemlju, pa je odmjerio dvije dužine užeta onih koje treba pogubiti i jednu punu dužinu užeta onih koje treba ostaviti na životu.+ Tako su Moapci postali Davidovi sluge+ i plaćali mu danak.+

3 David je porazio i Hadadezera,+ sina Rehobova, kralja sopskoga,+ kad je ovaj išao da opet uspostavi svoju vlast na rijeci Eufratu.+ 4 I David mu je zarobio tisuću sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka.+ Svim konjima upregnutima u bojna kola+ David je prerezao tetive na nogama,+ samo je stotinu konja ostavio.

5 Kad su Sirijci iz Damaska+ došli u pomoć sopskome kralju Hadadezeru, David je pobio dvadeset i dvije tisuće Sirijaca.+ 6 Potom je David postavio vojsku+ u Damasku, u Siriji. I Sirijci su postali Davidovi sluge i plaćali mu danak.+ Jehova je pomagao Davidu kuda god je on išao.+ 7 I David je uzeo okrugle štitove+ od zlata koje su nosili sluge Hadadezerovi i donio ih u Jeruzalem. 8 Iz Betaha* i Berotaja, gradova Hadadezerovih, odnio je kralj David vrlo mnogo bakra.+

9 A Toj,* kralj hamatski,+ čuo je da je David porazio svu vojsku Hadadezerovu.+ 10 Zato je Toj poslao sina svojega Jorama kralju Davidu da ga pita kako je+ i čestita mu što je ratovao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer često ratovao s Tojem. Joram je donio predmete od srebra, zlata i bakra.+ 11 I to je kralj David posvetio Jehovi, kao što je posvetio srebro i zlato što ga je bio uzeo od svih naroda koje je pokorio,+ 12 od Sirijaca, Moabaca,+ sinova Amonovih, Filistejaca,+ Amalečana+ i od plijena što ga je uzeo od Hadadezera, sina Rehobova, kralja sopskoga.+ 13 I David je stekao slavu kad se vratio nakon što je pobio Edomce u Slanoj dolini+ — osamnaest tisuća ljudi.+ 14 I rasporedio je svoju vojsku u Edomu.+ Po svemu Edomu rasporedio je vojsku, a svi su Edomci postali Davidovi sluge.+ Jehova je pomagao Davidu kuda god je on išao.+

15 I David je kraljevao nad svim Izraelom.+ Svemu narodu svojemu David je sudio i dijelio pravdu.+ 16 Joab,+ sin Serujin, zapovijedao je vojskom, a Jošafat,*+ sin Ahiludov, bio je ljetopisac. 17 Sadok,+ sin Ahitubov, i Ahimelek,+ sin Ebjatarov, bili su svećenici, a Seraja je bio pisar. 18 Benaja,+ sin Jojadin,* zapovijedao je Kerećanima+ i Pelećanima,+ a sinovi Davidovi bili su namjesnici.*+

9 Jednog dana David je upitao: “Je li još tko živ od doma Šaulova, da mu učinim dobro*+ zbog Jonatana?”+ 2 A u domu Šaulovu bio je neki sluga po imenu Siba,+ kojega su pozvali k Davidu. I kralj ga je upitao: “Jesi li ti Siba?” A on mu je odgovorio: “Jesam, sluga sam tvoj!” 3 Kralj je zatim nastavio: “Zar nema više nikoga od doma Šaulova da mu učinim dobro* kako Bog i želi?”+ A Siba je odgovorio kralju: “Ima još Jonatanov sin, koji je hrom na obje noge.”+ 4 Tada ga je kralj upitao: “Gdje je on?” Nato je Siba odgovorio kralju: “Eno ga u kući Makira,+ sina Amielova, u Lo-Debaru.”+

5 I kralj David poslao je sluge da ga dovedu iz kuće Makira, sina Amielova, u Lo-Debaru. 6 Kad je Mefibošet, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pao je ničice, licem do zemlje.+ A David je rekao: “Mefibošete!” Nato mu je on odvratio: “Evo sluge tvojega!” 7 David mu je zatim rekao: “Ne boj se, jer ću ti učiniti dobro*+ zbog oca tvojega Jonatana!+ Vratit ću ti sva polja+ djeda tvojega Šaula, a ti ćeš uvijek jesti za mojim stolom.”+

8 Nato je Mefibošet pao ničice i rekao: “Što je sluga tvoj da si pogledao na mrtvoga psa+ kao što sam ja?” 9 Kralj je tada pozvao Sibu, slugu Šaulova, i rekao mu: “Sve što je pripadalo Šaulu i svemu domu njegovu dajem+ sada unuku gospodara tvojega. 10 A ti ćeš mu sa sinovima svojim i slugama svojim obrađivati zemlju. Skupljat ćeš ljetinu da obitelj unuka gospodara tvojega ima hrane da jede. A Mefibošet, unuk gospodara tvojega, uvijek će jesti za mojim stolom.”+

A Siba je imao petnaest sinova i dvadeset slugu.+ 11 Nato je Siba rekao kralju: “Sluga će tvoj učiniti sve što je gospodar moj, kralj, zapovjedio sluzi svojemu. A Mefibošet+ će jesti za mojim stolom* kao jedan od sinova kraljevih.” 12 Mefibošet je imao maloga sina po imenu Mika.+ A svi koji su živjeli u kući Sibinoj bili su sluge Mefibošetovi. 13 I Mefibošet je živio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za stolom kraljevim.+ A bio je hrom na obje noge.+

10 Poslije nekog vremena umro je kralj sinova Amonovih,+ a Hanun, sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.+ 2 Tada je David pomislio: “Učinit ću dobro* Hanunu, sinu Nahaševu, kao što je njegov otac meni učinio dobro.”+ I David je poslao sluge svoje+ da mu prenesu izraze sućuti zbog oca njegova. I sluge Davidovi došli su u zemlju sinova Amonovih. 3 Ali knezovi sinova Amonovih rekli su gospodaru svojemu Hanunu: “Zar misliš da je David poslao sluge svoje da ti izraze sućut zato što želi iskazati čast ocu tvojemu? Nije li David poslao sluge svoje k tebi zato da promotri i izvidi grad,+ pa da ga potom razori?”+ 4 Tada je Hanun uhvatio sluge Davidove, obrijao im pola brade+ i odsjekao haljine dopola, sve do stražnjice, pa ih je tako poslao natrag.+ 5 Kad je to čuo David, poslao je sluge svoje pred njih, jer su ti ljudi bili silno osramoćeni. I kralj im je poručio: “Ostanite u Jerihonu+ dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!”

6 Tada su sinovi Amonovi vidjeli da su postali mrski+ Davidu. I poslali su sinovi Amonovi glasnike da unajme Sirijce iz Bet-Rehoba+ i Sirijce iz Sobe,+ dvadeset tisuća pješaka, zatim kralja Maake+ s tisuću ljudi i dvanaest tisuća ljudi iz Ištoba. 7 Kad je to čuo David, poslao je Joaba sa svom vojskom i junacima svojim.+ 8 I sinovi Amonovi izašli su i svrstali se u bojne redove pred vratima gradskim, a Sirijci iz Sobe, Rehoba,+ Ištoba i Maake svrstali su se zasebno u polju.+

9 Kad je Joab vidio jurišne redove postavljene prema njemu i sprijeda i straga, izabrao je najbolje+ ljude među Izraelcima i svrstao ih u bojne redove protiv Sirijaca. 10 Ostalu vojsku predao je Abišaju,+ bratu svojemu, da je svrsta u bojne redove protiv sinova Amonovih.+ 11 I rekao mu je: “Ako Sirijci budu jači od mene, dođi mi u pomoć! A ako sinovi Amonovi budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć.+ 12 Budi jak! Borimo se hrabro+ za svoj narod i za gradove Boga svojega!+ A Jehova će učiniti što je dobro u očima njegovim.”+

13 Tada je Joab s vojskom što je bila s njim krenuo u boj protiv Sirijaca, a oni su se razbježali pred njim.+ 14 Kad su sinovi Amonovi vidjeli da su se Sirijci razbježali, i oni su se dali u bijeg pred Abišajem i povukli se u grad.+ Tada je Joab otišao od sinova Amonovih i vratio se u Jeruzalem.+

15 Kad su Sirijci vidjeli da su ih Izraelci porazili, ponovno su se skupili. 16 I Hadadezer+ je poslao glasnike i doveo Sirijce što su živjeli pokraj Rijeke.*+ Oni su došli u Helam pod vodstvom Šobaka,+ zapovjednika Hadadezerove vojske.

17 Kad je to čuo David, skupio je sav Izrael, prešao Jordan i došao u Helam. A Sirijci su se svrstali u bojne redove protiv Davida i stali se boriti s njim.+ 18 Ali Sirijci su se razbježali+ pred Izraelcima i David im je pobio sedam stotina vozača kola+ i četrdeset tisuća konjanika. I Šobaka, zapovjednika vojske njihove, smrtno je ranio te je ovaj ondje poginuo.+ 19 Kad su svi kraljevi,+ sluge Hadadezerovi, vidjeli da su ih Izraelci porazili,+ sklopili su mir s Izraelcima i počeli im služiti.+ I Sirijci se više nisu usuđivali pomagati sinovima Amonovim.+

11 Početkom sljedeće godine,*+ u doba kad kraljevi izlaze u rat,+ David je poslao Joaba i s njim sluge svoje i sav Izrael da pobiju sinove Amonove+ i opsjedaju Rabu.+ A David je ostao u Jeruzalemu.

2 Jedne večeri David je ustao s postelje svoje i dok se šetao na krovu+ kraljevskoga dvora, s krova je ugledao+ ženu kako se kupa. A žena je bila vrlo lijepa.+ 3 I David je poslao sluge da se raspitaju za ženu+ i rekli su mu: “Nije li to Bat-Šeba,+ kći Eliamova,*+ žena Urije+ Hetita?”+ 4 I David je poslao glasnike da mu je dovedu.+ Tako je ona došla k njemu+ i on je legao s njom,+ a ona se upravo čistila od nečistoće svoje.+ Poslije toga ona se vratila kući svojoj.

5 I žena je zatrudnjela, pa je poručila Davidu: “Trudna sam!” 6 Tada je David poslao poruku Joabu: “Pošalji mi Uriju Hetita!” I Joab je poslao Uriju k Davidu. 7 Kad je Urija došao k njemu, David ga je stao ispitivati kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8 Na koncu je David rekao Uriji: “Idi kući svojoj i operi noge svoje!”+ I Urija je otišao iz dvora kraljeva, a za njim su iznijeli dar koji mu je dao kralj. 9 Ali Urija je ostao spavati na ulazu u dvor kraljev sa svim drugim slugama gospodara svojega i nije otišao kući svojoj. 10 I javili su Davidu: “Urija nije otišao kući svojoj.” Tada je David upitao Uriju: “Zar nisi došao s puta? Zašto onda nisi otišao kući svojoj?” 11 A Urija je rekao Davidu: “Kovčeg,+ Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i sluge gospodara mojega+ borave u taboru u polju, pa zar da onda ja odem kući svojoj da jedem i pijem i zatim legnem sa ženom svojom?+ Tako živ bio ti i tako živa bila duša tvoja,+ neću to učiniti!”

12 Tada je David rekao Uriji: “Ostani još danas ovdje, pa ću te sutra poslati natrag!” I tako je Urija ostao u Jeruzalemu još onaj dan i sutradan. 13 I David ga je pozvao da jede i pije s njim te ga je napio.+ Ali Urija je uvečer izašao i legao na postelju svoju sa slugama gospodara svojega, a svojoj kući nije otišao. 14 Ujutro je David napisao pismo+ Joabu i poslao ga po Uriji. 15 A u pismu je napisao ovako:+ “Postavite Uriju naprijed, gdje je boj najžešći,+ pa se odmaknite od njega da bude pogođen i da pogine!”+

16 I dok je Joab opsjedao grad, postavio je Uriju tamo gdje je znao da su najhrabriji ljudi.+ 17 Kad su izašli ljudi iz grada da se bore protiv Joaba, poginulo je nekoliko ljudi, slugu Davidovih, a poginuo je i Urija Hetit.+ 18 Potom je Joab poslao glasnika da obavijesti Davida o svemu što se dogodilo u boju. 19 I on je zapovjedio glasniku: “Kad izvijestiš kralja o svemu što se dogodilo u boju, 20 možda će se kralj razgnjeviti i reći ti: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu da se borite? Zar niste znali da će vas gađati strijelama s vrha zida? 21 Tko je ubio Abimeleka,+ sina Jerubešetova?*+ Nije li jedna žena bacila mlinski kamen na njega+ s vrha zida te je poginuo u Tebesu?+ Zašto ste se toliko primaknuli zidu?’ A ti mu onda reci: ‘Poginuo je i sluga tvoj Urija Hetit.’”+

22 Tako je glasnik otišao, došao k Davidu i rekao mu sve što mu je Joab zapovjedio. 23 I glasnik je rekao Davidu: “Ti su ljudi bili jači od nas i izašli su protiv nas na polje, ali mi smo ih potisnuli sve do gradskih vrata. 24 Tada su strijelci gađali tvoje sluge s vrha zida,+ tako da je nekoliko slugu kraljevih poginulo, a poginuo je i sluga tvoj Urija Hetit.”+ 25 Nato je David rekao glasniku: “Ovako kaži Joabu: ‘Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer mač može proždrijeti+ svakoga! Još jače navali na grad i razori ga!’+ Tako ćeš ga ohrabriti.”

26 A kad je žena Urijina čula da je poginuo muž njezin Urija, oplakivala+ je gospodara svojega.+ 27 Kad je prošlo vrijeme oplakivanja,+ David je poslao po nju i doveo je u svoj dvor i ona mu je postala žena.+ Poslije nekog vremena rodila mu je sina. Ali ono što je David učinio bilo je zlo+ u očima+ Jehovinim.

12 I Jehova je poslao Natana+ k Davidu. Kad je došao k njemu,+ rekao mu je: “U nekom su gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2 Bogataš je imao vrlo mnogo ovaca i goveda,+ 3 a siromah nije imao ništa, osim jedne ovčice, koju je kupio.+ Hranio ju je i ona je rasla uz njega i uz sinove njegove. Jela je od zalogaja njegova, pila iz čaše njegove i spavala mu u njedrima. Bila mu je kao kći. 4 Poslije nekog vremena došao je bogatašu neki čovjek u posjet. A bogatašu je bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da pripravi putniku koji je došao k njemu, nego je uzeo ovčicu onoga siromaha i pripravio je čovjeku koji je došao k njemu.”+

5 Tada se David razgnjevio na onoga čovjeka,+ pa je rekao Natanu: “Tako živ bio Jehova,+ čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!+ 6 A ovcu neka nadoknadi+ četverostruko,+ zato što je učinio takvo što i nije se smilovao!”+

7 Tada je Natan rekao Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao+ za kralja nad Izraelom i ja sam te izbavio+ iz ruke Šaulove. 8 Dao sam ti kuću gospodara tvojega,+ žene gospodara tvojega+ položio sam u krilo tvoje i dao sam ti dom Izraelov i dom Judin.+ I da to nije bilo dovoljno, još bih ti dodao.+ 9 Zašto si onda prezreo riječ Jehovinu i učinio što je zlo+ u očima njegovim? Uriju Hetita pogubio si mačem,+ a ženu njegovu uzeo sebi za ženu.+ Ubio si ga mačem sinova Amonovih. 10 Zato se mač+ neće udaljiti od doma tvojega dovijeka,+ jer si me prezreo uzevši ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ 11 Ovako kaže Jehova: ‘Evo, podignut ću na tebe zlo iz doma tvojega.+ Uzet ću žene tvoje na tvoje oči i dati ih bližnjemu tvojemu.+ I on će leći sa ženama tvojim pred svima.+ 12 Ti si radio tajno,+ a ja ću to učiniti pred svim Izraelom,+ da svi vide.’”+

13 David je nato rekao+ Natanu: “Zgriješio sam Jehovi.”+ A Natan je odvratio Davidu: “Jehova ti je oprostio grijeh tvoj.+ Nećeš umrijeti.+ 14 Ali zato što si prezreo Jehovu+ onim što si učinio, umrijet će sin koji ti se rodio.”+

15 Potom je Natan otišao kući svojoj.

A Jehova je bolešću udario+ dijete koje je žena Urijina rodila Davidu. 16 I David se molio pravome Bogu za dječaka, strogo je postio,+ a kad bi ušao u kuću, ležao bi preko noći na zemlji.+ 17 Starješine doma njegova, stojeći oko njega, nastojali su ga podignuti sa zemlje, ali on nije htio niti je htio jesti+ s njima. 18 A sedmoga dana dijete je umrlo. Sluge su se bojali reći Davidu da je dijete umrlo, jer su govorili: “Dok je dijete još bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. Pa kako da mu sada kažemo: ‘Dijete je umrlo’? Učinit će kakvo zlo!”

19 Kad je David vidio da sluge njegovi šapću među sobom, shvatio je da je dijete umrlo. Zato je David upitao sluge svoje: “Je li dijete umrlo?” A oni su mu odgovorili: “Umrlo je.” 20 Tada se David digao sa zemlje, oprao se, namazao uljem+ i obukao druge haljine. Zatim je otišao u dom+ Jehovin i ondje se poklonio.+ Potom se vratio kući svojoj i zatražio jesti. I postavili su jelo pred njega i on je jeo. 21 A sluge su ga njegovi upitali: “Što to sada znači? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao, a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš.” 22 A on je odgovorio: “Dok je dijete bilo živo, postio+ sam i plakao+ jer sam mislio: ‘Tko zna, možda će mi se Jehova smilovati i dijete će ostati živo!’+ 23 A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti?+ Ja ću otići k njemu,+ ali ono se neće vratiti k meni.”+

24 I David je tješio ženu svoju Bat-Šebu.+ Potom je došao k njoj i legao s njom. I ona je rodila sina+ kojemu su dali ime Salamun.*+ I Jehova ga je volio.+ 25 Zato je poslao proroka Natana+ da ga nazove Jedidija,* jer ga je Jehova volio.

26 A Joab+ se borio protiv Rabe+ sinova Amonovih i na koncu osvojio taj kraljevski grad. 27 I Joab je poslao glasnike Davidu, poručivši mu: “Napao sam Rabu+ i osvojio dio grada gdje je voda. 28 Zato sada skupi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grad pa da grad nosi moje ime.”

29 I David je skupio svu vojsku i krenuo na Rabu. Napao je grad i osvojio ga. 30 Skinuo je s Malkamove* glave krunu+ od zlata tešku jedan talenat,* ukrašenu dragim kamenjem. I stavili su krunu na glavu Davidovu. On je odnio vrlo mnogo plijena+ iz grada. 31 A narod što je bio u njemu odveo je i postavio da radi s pilama za kamen, oštrim željeznim alatkama,+ željeznim sjekirama i da izrađuje opeke. Tako je učinio u svim gradovima sinova Amonovih. Naposljetku se David sa svom vojskom vratio u Jeruzalem.

13 A Abšalom,+ sin Davidov, imao je lijepu sestru po imenu Tamara.+ Poslije nekog vremena Amnon,+ sin Davidov, zaljubio se+ u nju. 2 To je toliko mučilo Amnona da se gotovo razbolio+ zbog sestre svoje Tamare. Budući da je ona bila djevica, Amnonu se činilo nemogućim da učini s njom ono što je želio.+ 3 No Amnon je imao prijatelja po imenu Jonadab,*+ koji je bio sin Šimeje,+ brata Davidova. Jonadab je bio vrlo lukav. 4 I on mu je rekao: “Zašto si svakog jutra tako potišten, sine kraljev? Zar mi nećeš reći?”+ Nato mu je Amnon rekao: “Zaljubljen sam u Tamaru, sestru+ svojega brata Abšaloma.”+ 5 A Jonadab mu je rekao: “Lezi u postelju i pravi se da si bolestan!+ Kad dođe otac tvoj da te posjeti, kaži mu: ‘Molim te, neka dođe sestra moja Tamara da mi da jesti jer sam bolestan! Neka pred očima mojim pripravi jelo da to gledam, pa ću onda jesti iz ruke njezine!’”+

6 Tako je Amnon legao i pravio se bolesnim,+ a kralj je došao da ga posjeti. I Amnon je rekao kralju: “Molim te, neka dođe sestra moja Tamara i ispeče dva peciva* pred očima mojim da jedem iz ruke njezine jer sam bolestan!” 7 Tada je David poslao glasnike k Tamari u kuću i poručio joj: “Molim te, otiđi u dom brata svojega Amnona i pripravi mu jelo!” 8 I Tamara je otišla u dom brata svojega Amnona,+ koji je ležao u postelji. Uzela je brašna, umijesila tijesto i pred očima njegovim napravila peciva i ispekla ih. 9 Potom je uzela duboku tavu i istresla je pred njim, ali Amnon nije htio jesti, nego je rekao: “Neka svi izađu odavde!”+ I svi su se udaljili od njega.

10 Tada je Amnon rekao Tamari: “Donesi mi jelo u sobu da jedem iz ruke tvoje!” I Tamara je uzela peciva koja je napravila i odnijela ih bratu svojemu Amnonu u sobu. 11 Kad se približila da mu dade jesti, on ju je uhvatio+ i rekao joj: “Dođi, lezi+ sa mnom, sestro moja!”+ 12 Ali ona mu je odvratila: “Nemoj, brate moj! Nemoj me osramotiti,+ jer se tako ne radi u Izraelu!+ Ne čini takvo sramotno i bezumno djelo!+ 13 Kuda bih ja sa sramotom svojom? A ti bi bio kao bezumnik u Izraelu. Molim te, govori s kraljem! On me neće tebi uskratiti!” 14 Ali on je nije htio poslušati, nego ju je svladao i legao s njom+ te je osramotio.+ 15 A potom ju je Amnon silno zamrzio, te je mržnja kojom ju je mrzio bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I Amnon joj je rekao: “Ustani! Odlazi!” 16 Nato mu je ona rekla: “Nemoj, brate moj! Ako me otjeraš, učinit ćeš veće zlo od onoga koje si mi već učinio!” Ali on je nije htio poslušati.

17 Tada je pozvao slugu svojega koji ga je posluživao i zapovjedio mu: “Vodi ovu od mene, izbaci je i zaključaj vrata za njom!” 18 (A ona je imala na sebi dugu prugastu haljinu,+ jer su kćeri kraljeve, djevice, nosile takve haljine.) I poslužitelj njegov izveo ju je van i zaključao vrata za njom. 19 A Tamara se posula pepelom+ po glavi i razderala prugastu haljinu koju je imala na sebi. Pokrila je rukama glavu+ i otišla odande plačući glasno putem.

20 A Abšalom,+ brat njezin, rekao joj je: “Da nije brat tvoj Amnon+ bio s tobom? Sada, sestro moja, šuti, jer ti je brat!+ Nemoj to uzimati k srcu!” I Tamara je ostala u kući brata svojega Abšaloma, povučena u osamu. 21 Kad je kralj David čuo sve što se dogodilo,+ vrlo se razgnjevio.+ 22 A Abšalom nije govorio s Amnonom ni ružno ni lijepo, jer je Abšalom mrzio+ Amnona zato što je osramotio sestru njegovu Tamaru.

23 A poslije dvije godine Abšalom je strigao ovce+ u Baal-Hasoru, blizu Efrajima,+ i pozvao je sve sinove kraljeve.+ 24 Tako je Abšalom došao kralju i rekao mu: “Evo, sluga tvoj striže ovce. Molim te, neka kralj i sluge njegovi pođu sa slugom tvojim!” 25 Ali kralj je odgovorio Abšalomu: “Ne, sine, nećemo svi doći da ti ne budemo na teret!” Iako ga je Abšalom nagovarao,+ kralj nije htio ići, nego ga je blagoslovio.+ 26 Na koncu je Abšalom rekao: “Ako nećeš ti ići, molim te, dopusti da barem brat moj Amnon pođe s nama!”+ A kralj ga je upitao: “Zašto da ide s tobom?” 27 Ali Abšalom ga je nagovarao+ tako da je kralj naposljetku pustio s njim Amnona i sve sinove svoje.

28 Tada je Abšalom zapovjedio slugama svojim: “Pazite! Kad se srce Amnonovo razveseli od vina+ i ja vam kažem: ‘Ubijte Amnona!’ tada ga pogubite! Ne bojte se!+ Nisam li vam ja tako zapovjedio? Budite jaki i hrabri!” 29 I sluge Abšalomovi učinili su Amnonu kako im je zapovjedio Abšalom.+ Tada su skočili svi ostali sinovi kraljevi, uzjahali svaki svoju mulu i pobjegli. 30 I dok su oni još bili na putu, do Davida je stigla vijest: “Abšalom je pobio sve sinove kraljeve, nije ostao nijedan od njih.” 31 Tada je kralj ustao, razderao haljine svoje+ i legao na zemlju,+ a svi sluge njegovi stajali su oko njega razderanih haljina.+

32 Ali Jonadab,+ sin Šimeje,+ brata Davidova, rekao je: “Neka gospodar moj ne misli da su svi mladići, sinovi kraljevi, pobijeni, jer je poginuo samo Amnon.+ Abšalom je tako naredio, jer je to smišljao+ još od onoga dana kad je Amnon osramotio+ sestru njegovu Tamaru.+ 33 Zato neka sada gospodar moj, kralj, ne uzima k srcu vijest da su poginuli svi sinovi kraljevi! Poginuo je samo Amnon.”

34 Abšalom je u međuvremenu pobjegao.+ A mladić koji je bio na straži+ podigao je oči svoje i ugledao mnoštvo ljudi kako dolazi putem koji je prolazio obroncima gore, a nalazio se iza njega. 35 Tada je Jonadab+ rekao kralju: “Evo, dolaze sinovi kraljevi! Dogodilo se kako je rekao sluga tvoj.”+ 36 Tek što je on to izgovorio, ušli su sinovi kraljevi i stali glasno plakati. A i kralj i svi sluge njegovi gorko su plakali. 37 A Abšalom je pobjegao i otišao k Talmaju,+ sinu Amihudovu, kralju gešurskom.+ David je cijelo vrijeme tugovao+ za sinom svojim. 38 Tako je Abšalom pobjegao u Gešur+ i ondje ostao tri godine.

39 Naposljetku je David poželio otići k Abšalomu, jer se utješio za Amnonom, koji je bio mrtav.

14 A Joab,+ sin Serujin,+ opazio je da se srce kraljevo priklonilo Abšalomu.+ 2 Tada je Joab poslao sluge u Tekou+ da dovedu odande jednu mudru ženu,+ pa joj je rekao: “Učini se kao da si u žalosti, obuci haljine žalobne i nemoj se mazati uljem,+ nego budi kao žena koja je već dugo u žalosti za mrtvim!+ 3 Zatim otiđi kralju i kaži mu tako i tako!” I Joab joj je rekao što će govoriti.+

4 I žena iz Tekoe došla je pred kralja, pala ničice, licem do zemlje,+ i rekla: “Pomozi,+ kralju!” 5 Nato ju je kralj upitao: “Što ti se dogodilo?” A ona je odgovorila: “Evo, ja sam udovica,+ umro mi je muž. 6 Sluškinja tvoja imala je dva sina. Jednom su se njih dvojica posvađala u polju,+ a nije bilo nikoga da ih razdvoji.+ Na koncu je jedan od njih udario drugoga i ubio ga. 7 I sada se podigao sav rod protiv sluškinje tvoje, govoreći: ‘Predaj nam onoga koji je ubio brata svojega, da ga pogubimo za život brata njegova+ kojega je ubio+ i da istrijebimo nasljednika!’ Oni će ugasiti žeravicu koja mi je preostala i neće ostaviti mužu mojemu ni imena ni potomstva na zemlji.”+

8 Tada je kralj rekao ženi: “Idi kući svojoj, a ja ću zapovjediti da ti se učini što treba!”+ 9 A žena iz Tekoe rekla je kralju: “Gospodaru moj, kralju, neka na mene i na dom oca mojega padne krivnja,+ a kralj i prijestolje njegovo neka su nedužni!” 10 Kralj je zatim nastavio: “Ako ti tko što kaže, dovedi ga k meni i više te nikada neće dirnuti!” 11 A ona je rekla: “Molim te, neka se kralj sjeti Jehove, Boga svojega,+ da krvni osvetnik+ ne bi učinio još veće zlo i da mi ne bi pogubili i drugog sina!” On je odvratio: “Tako živ bio Jehova,+ ni vlas s glave+ sina tvojega neće pasti na zemlju!” 12 Ali žena je nastavila: “Molim te, dopusti da sluškinja tvoja+ kaže još jednu riječ+ gospodaru svojemu, kralju!” A on je odvratio: “Govori!”+

13 I žena je nastavila: “Zašto si onda donio takvu odluku+ protiv naroda Božjeg?+ Kad kralj ovako govori, kao da sam sebe osuđuje+ što nije doveo natrag onoga kojega je prognao.+ 14 Jer svi ćemo umrijeti+ i bit ćemo kao voda koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti. Ali Bog ne oduzima život,*+ nego je omogućio da onaj koji je prognan ne ostane takav pred njim. 15 A ja sam došla kazati ovo kralju, gospodaru svojemu, jer su me ljudi uplašili. Zato je sluškinja tvoja pomislila: ‘Moram govoriti s kraljem! Možda će kralj učiniti po riječi robinje svoje. 16 Jer kralj je poslušao robinju svoju i obećao da će je izbaviti iz ruku onoga koji želi mene i sina koji mi je ostao ukloniti iz nasljedstva koje nam je dao Bog.’+ 17 Zato je pomislila sluškinja tvoja: ‘Neka me umiri riječ gospodara mojega, kralja!’ Jer moj je gospodar, kralj, kao anđeo+ pravoga Boga i razlikuje dobro i zlo.+ Neka Jehova, Bog tvoj, bude s tobom!”

18 Kralj je nato odgovorio ženi: “Nemoj mi zatajiti ono što ću te sada pitati!”+ A žena je rekla: “Neka govori gospodar moj, kralj!” 19 Tada je kralj upitao: “Je li ruka Joabova+ s tobom u svemu ovome?”+ A žena je odgovorila: “Tako živa bila duša tvoja,+ gospodaru moj, kralju, ne može se ni desno ni lijevo od svega što je rekao gospodar moj, kralj! Da, sluga tvoj Joab zapovjedio mi je to i on je rekao sluškinji tvojoj da kaže sve ovo.+ 20 Sluga tvoj Joab učinio je to da bi svemu ovom dao drugo lice, ali moj je gospodar mudar kao što je mudar anđeo+ pravoga Boga i zna sve što se zbiva na zemlji.”

21 Tada je kralj rekao Joabu: “Evo, učinit ću to.+ Idi i dovedi natrag sina mojega Abšaloma!”+ 22 A Joab je pao ničice, licem do zemlje, i blagoslovio je kralja.+ Zatim je Joab rekao: “Danas zna sluga tvoj da je našao milost u očima tvojim,+ gospodaru moj, kralju, jer je kralj postupio po riječi sluge svojega.” 23 Tada je Joab ustao i otišao u Gešur+ te doveo Abšaloma u Jeruzalem.+ 24 Ali kralj je rekao: “Neka se vrati kući svojoj, ali moje lice ne može vidjeti!”+ Tako se Abšalom vratio kući svojoj, ali lice kraljevo nije vidio.

25 A u svemu Izraelu nije bilo čovjeka kojega su toliko hvalili zbog ljepote+ njegove kao Abšaloma. Od stopala do tjemena nije bilo na njemu mane. 26 Kad je šišao kosu — a šišao ju je krajem svake godine jer mu je bila preteška,+ pa ju je morao šišati — vagao je kosu s glave svoje i bila je teška dvije stotine šekela,* po kraljevskoj mjeri.* 27 Abšalomu su se rodila tri sina+ i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.+

28 Abšalom je živio u Jeruzalemu dvije godine, ali nije vidio lice kraljevo.+ 29 Stoga je Abšalom poslao po Joaba da ga pošalje kralju, ali on nije htio doći k njemu. Poslao je i drugi put po njega, ali on opet nije htio doći. 30 Naposljetku je Abšalom rekao slugama svojim: “Znate da Joab ima polje pokraj mojega, na kojemu raste ječam. Idite i zapalite ga!”+ I sluge Abšalomove zapalile su ono polje.+ 31 Tada je Joab ustao i otišao k Abšalomu u kuću njegovu te ga upitao: “Zašto su sluge tvoje zapalile moje polje?” 32 A Abšalom je rekao Joabu: “Evo, poslao sam po tebe i poručio ti: ‘Dođi ovamo da te pošaljem kralju da mu kažeš: “Zašto sam se vratio iz Gešura?+ Bilo bi mi bolje da sam ostao ondje. Zato bih sada htio vidjeti lice kraljevo, pa ako ima na meni kakva krivnja,+ neka me pogubi!”’”

33 I Joab je otišao kralju i rekao mu sve to. Tada je kralj pozvao Abšaloma, koji je došao pred njega i pao ničice, licem do zemlje. I kralj je poljubio Abšaloma.+

15 Poslije toga Abšalom je sebi nabavio kola, konje i pedeset ljudi što su kao straža njegova trčali pred njim.+ 2 I Abšalom bi rano ustao+ i zatim stao kraj puta što vodi prema gradskim vratima.+ I svakoga tko je imao kakvu parnicu te je išao kralju na sud,+ Abšalom bi pozvao k sebi i upitao ga: “Iz kojeg si grada?” A čovjek bi odgovorio: “Sluga je tvoj iz jednog od plemena Izraelovih.” 3 Tada bi mu Abšalom rekao: “Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nema te tko saslušati kod kralja.”+ 4 Abšalom bi zatim nastavio: “Kad bi mene postavili za suca u zemlji,+ da k meni dolazi svatko tko ima kakvu parnicu ili spor, ja bih mu udijelio pravdu!”+

5 I kad bi se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju, privukao ga k sebi+ i poljubio. 6 Abšalom je tako činio svim Izraelcima koji su dolazili kralju na sud. Tako je Abšalom pridobivao srce Izraelaca.+

7 Kad je prošlo četrdeset godina,* Abšalom je rekao kralju: “Molim te, dopusti mi da odem u Hebron+ da izvršim zavjet koji sam zavjetovao Jehovi!+ 8 Jer sluga se tvoj zavjetovao+ Jehovi kad je bio u Gešuru+ u Siriji: ‘Ako me Jehova odvede natrag u Jeruzalem, prinijet ću mu žrtve.’”+ 9 A kralj mu je odgovorio: “Idi u miru!”+ I on je ustao i otišao u Hebron.

10 Tada je Abšalom razaslao uhode+ po svim plemenima Izraelovim i poručio im: “Kad čujete zvuk roga, povičite: ‘Abšalom je postao kralj+ u Hebronu!’”+ 11 A s Abšalomom je iz Jeruzalema otišlo dvije stotine ljudi, uzvanika koji su bezazleno+ pošli, ne znajući što se sprema. 12 Kad je prinio žrtve, Abšalom je poslao po Ahitofela+ Gilonjanina,+ Davidova savjetnika,+ da dođe iz svojega grada Gila.+ I urota+ je bivala sve jača i sve je više ljudi+ pristajalo uz Abšaloma.

13 Poslije nekog vremena k Davidu je stigao glasnik i javio mu: “Srce+ Izraelaca priklonilo se Abšalomu.” 14 Tada je David rekao svim slugama svojim što su bili s njim u Jeruzalemu: “Ustanite! Bježimo,+ jer inače nećemo umaknuti Abšalomu! Požurite se, da on ne bude brži i ne dostigne nas, da ne obori na nas zlo i ne udari na grad oštricom mača!”+ 15 Tada su sluge kraljevi rekli kralju: “Sluge će tvoji učiniti sve što želi gospodar naš, kralj.”+ 16 Tako je kralj otišao sa svim domom svojim+ i ostavio je samo deset žena, inoča* svojih,+ da čuvaju dvor. 17 I kralj je otišao sa svim narodom i zaustavili su se u Bet-Merhaku.

18 I svi sluge njegovi prošli su pred njim da bi prešli dolinu Kidrona. Svi Kerećani i svi Pelećani+ i svi iz Gata,+ šest stotina ljudi što ga je pratilo iz Gata,+ prošlo je pred licem kraljevim. 19 Tada je kralj rekao Itaju+ iz Gata: “Zašto i ti ideš s nama? Vrati se+ i ostani kod kralja! Uostalom, ti si tuđinac, a i sam si izgnan iz svoje zemlje. 20 Jučer si došao, pa zar da te danas povedem da lutaš+ s nama, da ideš svuda kuda ja idem? Vrati se i povedi sa sobom braću svoju, a Jehova neka ti iskaže milost*+ i vjernost!”+ 21 Ali Itaj je odvratio kralju: “Tako živ bio Jehova i tako živ bio gospodar moj, kralj,+ gdje god bude gospodar moj, kralj, bilo na smrt bilo na život, ondje će biti i sluga tvoj!”+ 22 Tada je David rekao Itaju:+ “Hajde, prođi!” I tako je Itaj iz Gata prošao sa svim ljudima svojim i sa svom djecom svojom što su bila s njim.

23 Sva je zemlja* glasno plakala+ dok je sav narod prelazio dolinu.* Kralj je stajao u dolini Kidrona,+ a sav je narod prolazio putem prema pustinji. 24 Bio je ondje i Sadok+ sa svim levitima+ što su nosili+ kovčeg+ saveza pravoga Boga. I oni su spustili kovčeg pravoga Boga kraj Ebjatara+ dok sav narod nije izašao iz grada. 25 Tada je kralj rekao Sadoku: “Odnesi kovčeg+ pravoga Boga natrag u grad!+ Ako nađem milost u očima Jehovinim, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim kovčeg i prebivalište njegovo.+ 26 A ako kaže: ‘Nisi mi po volji’, evo, neka mi učini što je dobro u očima njegovim!”+ 27 Kralj je još rekao svećeniku Sadoku: “Nisi li ti vidjelac?+ Vrati se u miru u grad s Ahimaasom, sinom svojim, i s Jonatanom,+ sinom Ebjatarovim! Vratite se i vi i dvojica sinova vaših! 28 Evo, ja ću se zadržati kraj gazova u pustome kraju dok ne dođe od vas glasnik i ne donese mi vijesti.”+ 29 Tako su Sadok i Ebjatar odnijeli kovčeg pravoga Boga natrag u Jeruzalem i ostali su ondje.

30 A David se uspinjao na Maslinsku goru.+ Išao je plačući i pokrivene glave.+ Hodao je bos, a sav narod što je bio s njim pokrio je glavu i penjao se plačući.+ 31 Tada su Davidu javili da se i Ahitofel urotio+ s Abšalomom.+ Nato je David rekao:+ “Jehova, molim te,+ pretvori u ludost savjet Ahitofelov!”+

32 Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se narod klanja Bogu, u susret mu je došao Hušaj+ Arkijac,+ razderane haljine i glave posute prahom.+ 33 A David mu je rekao: “Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret.+ 34 Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Kralju, tvoj sam sluga! Prije sam služio ocu tvojemu, ali sada ću služiti tebi’,+ tada ćeš moći osujetiti+ Ahitofelove savjete i okrenuti ih u moju korist. 35 Neće li s tobom biti i svećenici Sadok i Ebjatar?+ Sve što čuješ na dvoru kraljevu kaži svećenicima Sadoku i Ebjataru!+ 36 Evo, s njima su dva sina njihova: Ahimaas,+ sin Sadokov, i Jonatan,+ sin Ebjatarov. Po njima mi javljajte sve što čujete!” 37 Tako se Davidov prijatelj Hušaj+ vratio u grad, a i Abšalom+ je došao u Jeruzalem.

16 Upravo kad je David prešao vrh,+ došao mu je u susret Siba,+ sluga Mefibošetov,+ s dva osedlana magarca+ natovarena s dvije stotine kruhova,+ stotinu gruda grožđica,+ stotinu gruda ljetnoga voća*+ i velikim ćupom vina.+ 2 I kralj je upitao Sibu: “Što ćeš s tim?”+ A Siba je odgovorio: “Magarci će biti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i ljetno voće ljudima+ za jelo, a vino za piće onima koji se umore+ u pustinji.”+ 3 Tada je kralj upitao: “Gdje je sin gospodara tvojega?”+ A Siba je odgovorio kralju: “Eno ga, ostao je u Jeruzalemu, jer je pomislio: ‘Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo oca mojega.’”+ 4 Nato je kralj rekao Sibi: “Evo, tvoje je sve što pripada Mefibošetu!”+ A Siba je odvratio: “Klanjam ti se!+ Daj mi da ostanem u milosti tvojoj, gospodaru moj, kralju!”

5 Kad je kralj David došao do Bahurima,+ odande je izišao neki čovjek od roda Šaulova po imenu Šimi,+ sin Gerin, i dok se približavao, neprestano ga je proklinjao.+ 6 I počeo je bacati kamenje na Davida i na sve sluge kralja Davida. A sav narod i svi junaci bili su kralju zdesna i slijeva. 7 I Šimi ga je proklinjao: “Odlazi! Odlazi, krvniče,+ nitkove!+ 8 Jehova je okrenuo na tebe svu krivnju za krv doma Šaulova, umjesto kojega si počeo kraljevati. I predao je Jehova kraljevstvo u ruke sina tvojega Abšaloma. Evo, sada te snašla nevolja jer si kriv za krv!”+

9 Tada je Abišaj, sin Serujin,+ rekao kralju: “Zar da ovaj mrtav pas+ proklinje gospodara mojega, kralja?+ Molim te, dopusti da odem preko i skinem mu glavu!”+ 10 Ali kralj je odgovorio: “Što vi imate s tim,+ sinovi Serujini?+ Neka proklinje,+ jer mu je Jehova rekao da me proklinje!+ Tko onda smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’”+ 11 David je zatim rekao Abišaju i svim slugama svojim: “Evo, moj sin, koji je od mene izašao, traži dušu moju,+ pa kako onda ne bi ovaj Benjaminovac!+ Pustite ga neka me proklinje, jer mu je Jehova tako rekao! 12 Možda će Jehova vidjeti+ očima svojim, pa će mi Jehova uzvratiti dobro za riječi kojima me ovaj danas proklinje.”+ 13 I David je sa svojim ljudima išao dalje putem, a Šimi je išao obronkom brda usporedo s njim i proklinjao ga.+ I dok je tako išao usporedo s njim, bacao je kamenje i mnogo prašine.+

14 Naposljetku su kralj i sav narod što je bio s njim stigli umorni na svoje odredište i ondje su se odmorili.+

15 A Abšalom i sav narod izraelski ušli su u Jeruzalem.+ I Ahitofel+ je bio s njim. 16 Kad je Hušaj+ Arkijac,+ prijatelj Davidov,+ došao pred Abšaloma, Hušaj je rekao Abšalomu: “Živio kralj!+ Živio kralj!” 17 Nato je Abšalom rekao Hušaju: “Je li to odanost* koju iskazuješ prijatelju svojemu? Zašto nisi otišao s prijateljem svojim?”+ 18 A Hušaj je odgovorio Abšalomu: “Nisam otišao zato što želim služiti onome kojega je izabrao Jehova i ovaj narod i svi Izraelci, i s njim ću ostati. 19 Osim toga, kome ću služiti? Zar ne sinu njegovu? Kao što sam služio ocu tvojemu, tako ću služiti i tebi.”+

20 Potom je Abšalom rekao Ahitofelu: “Savjetuj+ nas što da radimo!” 21 Tada je Ahitofel rekao Abšalomu: “Lezi s inočama* oca svojega+ koje je ostavio da čuvaju dvor!+ I sav će Izrael čuti da si postao mrzak+ ocu svojemu,+ pa će se ohrabriti+ svi oni što su s tobom.” 22 I razapeli su za Abšaloma šator na krovu+ i Abšalom je legao s inočama oca svojega+ pred očima svega Izraela.+

23 Savjet što ga je davao Ahitofel u ono vrijeme bio je kao da bi tko tražio savjet od pravoga Boga. Takav je bio svaki savjet+ Ahitofelov+ i Davidu i Abšalomu.

17 Ahitofel je zatim rekao Abšalomu: “Molim te, dopusti mi da odaberem dvanaest tisuća ljudi, pa da još noćas krenem u potjeru za Davidom!+ 2 Napast ću ga dok je umoran i iznemoglih ruku+ i uplašit ću ga. Kad se razbježi sav narod što je s njim, ubit ću kralja,+ 3 a sav ću narod dovesti natrag k tebi. Povratak svih ljudi ovisi o čovjeku kojega tražiš. Tada će sav narod biti miran.” 4 To se svidjelo Abšalomu+ i svim starješinama Izraelovim.

5 Ali Abšalom je rekao: “Pozovite i Hušaja+ Arkijca da čujemo što će nam on reći!” 6 Kad je Hušaj došao pred Abšaloma, Abšalom mu je rekao: “Ahitofel je savjetovao tako i tako. Hoćemo li učiniti kako je rekao? Ako ne, što ti kažeš?” 7 Tada je Hušaj rekao Abšalomu: “Savjet što ga je dao Ahitofel ovaj put nije dobar.”+

8 Hušaj je zatim nastavio: “Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci+ i da su ljuti+ kao medvjedica koja je izgubila mladunčad svoju u polju.+ Tvoj je otac ratnik+ i neće noćiti s narodom. 9 Gle, on se sada krije+ u kakvoj jami ili na kakvom drugom mjestu. Ako on prvi napadne naše ljude, tko god to čuje reći će: ‘Poražen je narod koji je pristao uz Abšaloma!’ 10 Tada će i najhrabriji, u kojega je srce kao u lava,+ izgubiti srčanost.+ Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak+ i da su hrabri oni što su s njim.+ 11 Zato ja savjetujem ovako: neka se sav Izrael, od Dana do Beer-Šebe,+ skupi oko tebe, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj,+ a i ti sam kreni u boj!+ 12 Napast ćemo ga ondje gdje se nalazi+ i oborit ćemo se na njega, kao što rosa+ pada na zemlju. I nećemo ostaviti na životu ni njega ni ikoga od ljudi što su s njim. 13 A ako se povuče u koji grad, sav će Izrael donijeti užad pod taj grad, pa ćemo ga odvući u riječnu dolinu, tako da ni kamenčić neće ostati od njega.”+

14 Tada su Abšalom i svi Izraelci rekli: “Savjet Hušaja Arkijca bolji je+ od savjeta Ahitofelova!” Jer Jehova je bio odredio+ da se osujeti+ dobar savjet Ahitofelov.+ Jehova je to učinio kako bi navukao nevolju+ na Abšaloma.

15 Potom je Hušaj rekao svećenicima Sadoku+ i Ebjataru: “Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine Izraelove, a ja sam savjetovao tako i tako. 16 Zato sada brzo poručite Davidu:+ ‘Noćas nemoj noćiti u ravnicama pustinjskim, nego odmah prijeđi na drugu stranu,+ da ne poginu kralj i sav narod što je s njim!’”

17 A Jonatan+ i Ahimaas+ nalazili su se kod En-Rogela.+ Jedna je sluškinja došla k njima i donijela im vijesti, a oni su zatim otišli da to jave kralju Davidu. Oni naime nisu smjeli ući u grad da ih ne bi tko vidio. 18 Ali opazio ih je neki mladić i javio to Abšalomu. A njih su dvojica brzo otišla i došla u kuću nekoga čovjeka u Bahurimu,+ koji je u dvorištu imao bunar. I oni su se spustili u taj bunar. 19 Potom je došla žena onoga čovjeka, uzela pokrivač i raširila ga preko otvora bunara te po njemu rasula stučeno zrnje,+ tako da se ništa nije moglo primijetiti. 20 Sluge Abšalomovi došli su k toj ženi u kuću i upitali je: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?” A žena im je odgovorila: “Odavde su otišli prema vodi.”+ I oni su ih nastavili tražiti, ali ih nisu našli+ pa su se vratili u Jeruzalem.

21 Kad su sluge otišli, oni su izašli iz bunara i otišli obavijestiti kralja Davida. I rekli su Davidu: “Ustanite i brzo prijeđite preko vode, jer je tako i tako savjetovao+ Ahitofel protiv vas!” 22 I David je odmah krenuo na put zajedno sa svim narodom što je bio s njim i prešao Jordan.+ Kad je svanulo, više nije bilo nijednoga koji nije prešao Jordan.

23 Kad je Ahitofel vidio da nisu postupili prema njegovu savjetu,+ osedlao je magarca, krenuo na put i otišao kući svojoj u svoj grad.+ Nakon što je izdao potrebne zapovijedi domu svojemu,+ objesio se+ i tako umro.+ I pokopali+ su ga u grobu praotaca njegovih.

24 David je došao u Mahanajim.+ Abšalom je pak prešao Jordan sa svim Izraelcima što su bili s njim. 25 Abšalom je postavio Amasu+ nad vojskom umjesto Joaba.+ Amasa je bio sin nekog Izraelca po imenu Itra,+ koji je legao s Abigajilom,+ kćeri Nahaševom, sestrom Joabove majke Seruje. 26 Izrael i Abšalom utaborili su se u zemlji gileadskoj.+

27 Kad je David došao u Mahanajim, tada su Šobi, sin Nahašev iz Rabe+ sinova Amonovih,+ zatim Makir,+ sin Amielov+ iz Lo-Debara, te Barzilaj+ Gileadovac iz Rogelima+ 28 donijeli postelja, zdjela, posuđa lončarskog, pšenice, ječma, brašna,+ prženoga zrnja,+ boba,+ leće,+ prepečenoga zrnja, 29 meda,+ maslaca,+ ovaca i sira kravljega. Sve su to donijeli Davidu i narodu što je bio s njim da jedu,+ jer su mislili: “Narod je u pustinji ogladnio, umorio se i ožednio.”+

18 Potom je David prebrojio ljude što su bili s njim i postavio nad njima tisućnike i stotnike.+ 2 David je zatim jednu trećinu+ stavio pod zapovjedništvo Joabovo,+ jednu trećinu pod zapovjedništvo Abišaja,+ sina Serujina, brata Joabova,+ a jednu trećinu pod zapovjedništvo Itaja+ iz Gata. I kralj je rekao ljudima: “I ja ću poći s vama!” 3 Ali oni su rekli: “Ti ne smiješ ići!+ Jer ako mi i pobjegnemo, nitko neće za to mariti.+ Ili ako pola nas i izgine, nitko neće za to mariti. Ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća.+ Bilo bi bolje da nam pomažeš+ iz grada.” 4 A kralj im je rekao: “Učinit ću sve što mislite da je dobro.”+ I kralj je stajao kod gradskih vrata,+ a sva je vojska izlazila po stotinama svojim i po tisućama svojim.+ 5 Kralj je zapovjedio Joabu, Abišaju i Itaju: “Pazite+ mi na sina Abšaloma!” I sva je vojska čula što je kralj zapovjedio svim zapovjednicima za Abšaloma.

6 I vojska je izišla u polje u susret Izraelu i boj se zametnuo u šumi Efrajimovoj.+ 7 Naposljetku je vojska izraelska+ doživjela poraz+ od slugu Davidovih i toga je dana ondje poginulo mnogo ljudi — dvadeset tisuća. 8 Boj se proširio po svemu onome kraju. I više je ljudi toga dana progutala šuma nego mač.

9 Na kraju se i sam Abšalom našao pred slugama Davidovim. Abšalom je jahao na muli, ali kad je mula došla pod isprepletene grane vrlo velikog stabla, glava mu je zapela o stablo i on je ostao visjeti između neba i zemlje,+ dok je mula što je bila pod njim otišla dalje. 10 To je vidio neki čovjek, pa je javio Joabu:+ “Gle, vidio sam Abšaloma kako visi o stablu!” 11 Nato je Joab rekao čovjeku koji mu je to javio: “Kad si ga vidio, zašto ga nisi ondje sastavio sa zemljom? Tada bih ti morao dati deset srebrnjaka i jedan pojas.”+ 12 Ali čovjek je odvratio Joabu: “Kad bi mi na ruku izbrojio i tisuću srebrnjaka, ne bih podigao ruku na sina kraljeva. Jer na svoje smo uši čuli da je kralj tebi, Abišaju i Itaju zapovjedio: ‘Čuvajte mi svi sina Abšaloma!’+ 13 Da sam kao izdajnik naudio duši njegovoj, ništa se ne bi moglo sakriti od kralja,+ a ti bi se držao po strani.” 14 A Joab je odvratio: “Neću ja ovdje gubiti vrijeme s tobom!” I uzeo je tri strijele u ruku i zabio+ ih u srce Abšalomu, koji je još bio živ među granama+ velikog stabla. 15 Nato je prišlo deset slugu Joabovih, koji su mu nosili oružje, i oni su navalili na Abšaloma i ubili ga.+ 16 Tada je Joab zapuhao u rog+ i vojska je prestala progoniti Izraela, jer je Joab zaustavio vojsku. 17 Potom su uzeli Abšaloma, bacili ga u veliku jamu usred šume i nabacali na njega vrlo veliku gomilu kamenja.+ A sav se Izrael razbježao, svaki kući svojoj.

18 A Abšalom je još za života sebi u čast podigao stup+ u Kraljevoj dolini,+ jer je rekao: “Nemam sina koji bi sačuvao sjećanje na moje ime.”+ Tako je taj stup nazvao svojim imenom+ i sve do današnjeg dana on se zove Spomenik Abšalomov.

19 Ahimaas,+ sin Sadokov, rekao je Joabu: “Molim te, dopusti mi da otrčim i javim vijest kralju, jer mu je Jehova udijelio pravdu i izbavio ga iz ruku neprijatelja njegovih!”+ 20 Ali Joab mu je odvratio: “Nemoj danas nositi nikakve vijesti. Javit ćeš je koji drugi dan. A danas nemoj nositi nikakve vijesti, jer je poginuo sin kraljev.”+ 21 Tada je Joab rekao jednome Kušaninu:+ “Idi i javi kralju što si vidio!” A Kušanin se poklonio Joabu i otrčao. 22 A Ahimaas, sin Sadokov, opet je zamolio Joaba: “Neka bude što mu drago, ali molim te, dopusti mi da i ja otrčim za Kušaninom!” Ali Joab mu je odgovorio: “Zašto bi ti trčao, sine moj, kad nemaš što javiti?” 23 Ali on je ponovio: “Neka bude što mu drago, dopusti mi da otrčim!” Tada mu je on rekao: “Trči!” I Ahimaas je otrčao putem kroz Jordansku dolinu*+ i pretekao Kušanina.

24 David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima.+ A stražar+ se popeo na zid, na krov iznad vrata. Kad je podigao oči svoje i pogledao, vidio je jednog čovjeka kako trči sam. 25 Stražar je povikao i javio to kralju, a kralj je rekao: “Ako je sam, znači da donosi vijest.” A čovjek je dolazio sve bliže. 26 Uto je stražar ugledao još jednog čovjeka gdje trči. I stražar je povikao vrataru: “Gle, još jedan čovjek trči sam!” A kralj je odvratio: “I taj donosi vijest.” 27 Stražar je nastavio: “Prvi trči kao+ Ahimaas,+ sin Sadokov.” A kralj je odvratio: “To je dobar čovjek+ i sigurno donosi dobru vijest.”+ 28 Kad se približio, Ahimaas je povikao kralju: “Sve je dobro!” Tada se poklonio pred kraljem licem do zemlje. Zatim je nastavio: “Neka je blagoslovljen+ Jehova, Bog tvoj, koji je gospodaru mojemu, kralju, predao+ ljude što su podigli ruku svoju na njega!”

29 Ali kralj je upitao: “Je li dobro sin moj Abšalom?” A Ahimaas je odgovorio: “Vidio sam veliko komešanje kad je Joab poslao kraljeva slugu i mene, slugu tvojega, ali ne znam što je bilo.”+ 30 Kralj mu je nato rekao: “Odstupi i stani ovdje!” I on je odstupio i stao ondje.

31 Uto je stigao i Kušanin+ te je rekao: “Neka gospodar moj, kralj, primi vijest da ti je danas Jehova udijelio pravdu i izbavio te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe!”+ 32 Ali kralj je upitao Kušanina: “Je li dobro sin moj Abšalom?” A Kušanin je odgovorio: “Neka svi neprijatelji gospodara mojega, kralja, i svi koji ustaju na tebe u zloj namjeri prođu kao taj mladić!”+

33 Nato se kralj, sav potresen, popeo u gornju sobu+ iznad gradskih vrata i stao plakati. I dok je išao, jadikovao je: “Sine moj, Abšalome! Sine moj! Sine moj,+ Abšalome! Da sam barem ja umro umjesto tebe, Abšalome, sine moj, sine moj!”+

19 I Joabu su javili: “Eno, kralj plače i tuguje za Abšalomom.”+ 2 Tako se pobjeda onoga dana pretvorila u tugu za sav narod, jer je narod toga dana čuo da kralj žali za sinom svojim. 3 I ljudi su toga dana kradom ulazili u grad,+ kao što se kradom šuljaju oni koji se stide jer su pobjegli iz boja. 4 A kralj je pokrio lice svoje i glasno jadikovao: “Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!”+

5 Na koncu je Joab došao kralju u kuću i rekao mu: “Danas si posramio sve sluge svoje, one koji su danas izbavili tvoju dušu+ i dušu sinova tvojih+ i kćeri tvojih,+ dušu žena tvojih+ i dušu inoča* tvojih,+ 6 jer ljubiš one koji te mrze, a mrziš one koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa ne znače ni zapovjednici ni sluge. Jer sada znam da bi ti bilo sasvim pravo da je Abšalom živ, a svi mi da smo poginuli. 7 Zato sada ustani i iziđi te utješi srce+ slugu svojih, jer ako ne iziđeš, kunem ti se Jehovom, nijedan čovjek neće ostati noćas s tobom!+ To će ti biti gore nego sva zla koja su te snašla od mladosti tvoje pa do danas.” 8 Tada je kralj ustao i sjeo kod gradskih vrata.+ I svemu su narodu javili: “Kralj sjedi na vratima.” I sav je narod došao pred kralja.

A Izraelci su bili pobjegli svaki kući svojoj.+ 9 I sav se narod po svim plemenima Izraelovim stao prepirati, govoreći: “Kralj nas je izbavio iz ruku neprijatelja naših,+ on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeći iz zemlje zbog Abšaloma.+ 10 A Abšalom, kojega smo pomazali sebi za kralja,+ poginuo je u boju.+ Zašto onda ništa ne poduzimate da dovedete kralja natrag?”+

11 A kralj David poručio je svećenicima Sadoku+ i Ebjataru:+ “Ovako kažite starješinama Judinim:+ ‘Zašto da vi budete posljednji koji će kralja dovesti natrag na dvor njegov, kad je ono što se govori po svemu Izraelu došlo i do kralja u kuću njegovu? 12 Vi ste moja braća, vi ste kost moja i meso moje.+ Zašto da budete posljednji koji će kralja dovesti natrag?’ 13 A Amasi+ kažite: ‘Nisi li ti kost moja i meso moje? Neka mi Bog učini tako i neka mi još doda+ ako mi ne budeš vojni zapovjednik umjesto Joaba+ dok si god živ!’”

14 I svi su mu se sinovi Judini u srcu priklonili kao jedan,+ tako da su poručili kralju: “Vrati se sa svim slugama svojim!”

15 I tako je kralj krenuo natrag i došao do Jordana. A sinovi Judini stigli su u Gilgal,+ dolazeći u susret kralju, da prevedu kralja preko Jordana. 16 I Šimi,+ sin Gere+ Benjaminovca iz Bahurima,+ požurio se da pođe sa sinovima Judinim u susret kralju Davidu. 17 S njim je bilo tisuću ljudi iz plemena Benjaminova. (Bio je s njim i Siba,+ sluga doma Šaulova, s petnaest sinova svojih+ i dvadeset slugu. Oni su uspjeli doći na Jordan prije kralja. 18 Siba je prešao Jordan preko gaza+ da pomogne domu kraljevu prijeći rijeku i da učini što god bude kralju po volji.) A Šimi, sin Gerin, pao je ničice pred kralja kad je kralj htio prijeći Jordan.+ 19 I rekao je kralju: “Neka mi gospodar moj ne uzme za grijeh i neka se ne spominje zla koje je učinio sluga tvoj+ onoga dana kad je gospodar moj, kralj, odlazio iz Jeruzalema! Neka to kralj ne uzima k srcu!+ 20 Jer sluga tvoj zna da je zgriješio. Zato sam danas došao prvi od svega doma Josipova+ da pođem u susret gospodaru svojemu, kralju.”

21 Tada je Abišaj,+ sin Serujin,+ odvratio: “Zar Šimi ne zaslužuje smrt zato što je proklinjao pomazanika Jehovina?”+ 22 Ali David je rekao: “Što vi imate s tim,+ sinovi Serujini, te mi se danas protivite?+ Zar da se danas tko u Izraelu pogubi?+ Zar ja ne znam da sam danas opet kralj nad Izraelom?” 23 Tada je kralj rekao Šimiju: “Nećeš poginuti!” I kralj mu se zakleo.+

24 I Mefibošet,+ unuk Šaulov, došao je u susret kralju. On nije prao* noge svoje,+ nije uređivao bradu* svoju+ niti prao haljine svoje od onoga dana kad je kralj otišao pa sve do dana kad se vratio u miru. 25 Kad je došao u Jeruzalem u susret kralju, kralj ga je upitao: “Zašto nisi pošao sa mnom, Mefibošete?” 26 A on je odgovorio: “Gospodaru moj, kralju, moj me sluga+ prevario. Jer tvoj mu je sluga rekao: ‘Osedlaj mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!’ jer je sluga tvoj hrom.+ 27 No on je oklevetao+ slugu tvojega pred gospodarom mojim, kraljem. Ali je gospodar moj, kralj, kao anđeo+ pravoga Boga. Zato čini što je dobro u očima tvojim! 28 Jer sav dom oca mojega nije zaslužio ništa drugo nego smrt od gospodara mojega, kralja, a ti si ipak postavio slugu svojega među one koji jedu za stolom tvojim.+ Kako bih se onda još imao pravo tužiti kralju?”+

29 A kralj mu je rekao: “Čemu da dalje govoriš? Određujem da ti i Siba podijelite zemlju!”+ 30 Nato je Mefibošet rekao kralju: “Neka uzme sve,+ kad se gospodar moj, kralj, vratio u miru kući svojoj!”

31 I Barzilaj+ Gileadovac došao je iz Rogelima da pođe s kraljem na Jordan i isprati ga do Jordana. 32 A Barzilaj je bio vrlo star, bilo mu je osamdeset godina.+ On je kralja opskrbljivao hranom dok je kralj boravio u Mahanajimu,+ jer je bio vrlo bogat.+ 33 I kralj je rekao Barzilaju: “Pođi sa mnom i ostani kod mene u Jeruzalemu, a ja ću se brinuti za tebe!”+ 34 Ali Barzilaj je rekao kralju: “Koliko mi je još godina života ostalo, pa da idem s kraljem u Jeruzalem? 35 Sada mi je osamdeset godina.+ Mogu li razabrati što je dobro, a što zlo? Može li sluga tvoj osjetiti okus onoga što jede i pije?+ Mogu li još slušati+ glas pjevača i pjevačica?+ Zašto bi onda sluga tvoj bio na teret+ gospodaru mojemu, kralju? 36 Sluga tvoj može kralja otpratiti samo mali komad puta do Jordana. Zašto bi mi kralj uzvratio takvom nagradom?+ 37 Molim te, dopusti sluzi svojemu da se vrati, da umrem+ u gradu svojemu kod groba oca svojega i majke svoje.+ Ali evo sluge tvojega Kimhama,+ pa neka on pođe s gospodarom mojim, kraljem! Učini mu što je dobro u očima tvojim!”

38 A kralj je rekao: “Kimham će poći sa mnom i ja ću mu učiniti što god bude tebi drago. Učinit ću ti što god zatražiš od mene.” 39 Tada je sav narod počeo prelaziti Jordan, a prešao je i kralj. Kralj je poljubio+ Barzilaja i blagoslovio ga,+ a on se vratio u mjesto svoje. 40 Kad je kralj prešao rijeku na putu u Gilgal,+ s njim je prešao Kimham, sav narod Judin i polovica naroda Izraelova. Tako su s kraljem prešli rijeku.

41 I gle, svi Izraelci došli su kralju i rekli mu: “Zašto+ su te braća naša, sinovi Judini, kradom odvela? Zašto su preveli preko Jordana kralja i dom njegov i sve ljude Davidove s njim?”+ 42 Tada su svi sinovi Judini odgovorili sinovima Izraelovim: “Zato što je kralj u bliskome srodstvu s nama!+ Pa zašto se vi ljutite zbog toga? Jesmo li jeli na kraljev trošak? Jesmo li dobili kakav dar?”

43 Ali sinovi Izraelovi odgovorili su sinovima Judinim: “Mi imamo deset puta više prava na kralja,+ pa tako i na Davida imamo više prava od vas. Zašto ste nas onda prezreli? Nismo li mi prvi+ trebali kralja dovesti natrag?” Ali riječi sinova Judinih bile su oštrije od riječi sinova Izraelovih.

20 A ondje se našao neki nevaljali čovjek+ po imenu Šeba,+ sin Bikrija Benjaminovca. On je zapuhao u rog+ i povikao: “Mi nemamo ništa s Davidom! Nemamo mi nasljedstva sa sinom Jišajevim!+ Vrati se k bogovima svojim,+ Izraele!” 2 Nato su svi Izraelci otišli od Davida i pošli za Šebom, sinom Bikrijevim.+ Ali sinovi Judini ostali su uz svojega kralja i otpratili ga od Jordana do Jeruzalema.+

3 Kad je kralj David došao u svoj dvor u Jeruzalemu,+ uzeo je deset žena,+ inoča* koje je bio ostavio da čuvaju dvor, i odveo ih u kuću što je bila pod stražom. I brinuo se za njihovo uzdržavanje, ali više nije legao s njima,+ nego su ostale zatvorene sve do svoje smrti, kao udovice živoga muža.

4 Potom je kralj rekao Amasi:+ “Sazovi mi sve sinove Judine za tri dana, a i ti budi ovdje!” 5 I Amasa je otišao da sazove Judu, ali zadržao se preko roka koji mu je kralj odredio. 6 A David je rekao Abišaju:+ “Sada će nam Šeba,+ sin Bikrijev, biti gori nego Abšalom.+ Uzmi sluge+ gospodara svojega i pođi u potjeru za njim da ne nađe kakav utvrđeni grad i ne umakne nam pred očima!” 7 Tako su pod njegovim vodstvom pošli Joabovi+ ljudi, Kerećani,+ Pelećani+ i svi junaci. Oni su otišli iz Jeruzalema u potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim. 8 Kad su bili blizu velikoga kamena što je u Gibeonu,+ u susret im je došao Amasa.+ A Joab je imao na sebi ratnu odoru i opasač, a uz bok pripasan mač u koricama. Kad je pošao naprijed, mač mu je ispao.

9 I Joab je rekao Amasi: “Jesi li dobro, brate?”+ Tada je Joab desnom rukom uhvatio Amasu za bradu kao da će ga poljubiti.+ 10 A Amasa se nije obazirao na mač koji je bio Joabu u ruci i Joab mu ga je zabio+ u trbuh i prosuo mu crijeva na zemlju. Nije morao ponoviti udarac jer je ovaj umro. A Joab i Abišaj, brat njegov, nastavili su potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim.

11 A jedan od Joabovih ljudi ostao je kod Amase, govoreći: “Tko je za Joaba i tko je za Davida,+ neka pođe za Joabom!” 12 A Amasa je ležao u krvi+ nasred puta. Kad je onaj čovjek vidio da se svi ljudi zaustavljaju, odvukao je Amasu s puta u polje. Na koncu je bacio preko njega haljinu, jer je vidio da se zaustavlja svatko tko bi prošao pored njega.+ 13 Kad ga je maknuo s puta, svi su pošli za Joabom da progone Šebu,+ sina Bikrijeva.

14 A Šeba je prošao kroz sva plemena Izraelova sve do Abel Bet-Maake.+ Tada su se skupili svi Bikrijevci, pa su i oni za njim ušli u grad.

15 A Joabovi su ljudi došli i opkolili ga u Abel Bet-Maaki. I nasuli su opsadni nasip oko grada,+ jer je grad bio opasan zidom. Svi ljudi što su bili s Joabom potkopavali su zid da ga sruše. 16 Tada je jedna mudra žena+ povikala s gradskog zida: “Čujte! Čujte! Molim vas, recite Joabu da priđe ovamo da govorim s njim!” 17 Kad se on približio, žena je upitala: “Jesi li ti Joab?” On je odgovorio: “Jesam.” Tada mu je rekla: “Poslušaj riječi robinje svoje!”+ On joj je odvratio: “Slušam.” 18 A ona je nastavila: “Nekada se govorilo ovako: ‘Neka se samo raspitaju u Abelu i stvar će se riješiti.’ 19 Ja govorim u ime miroljubivih+ i vjernih+ u Izraelu. Ti želiš pobiti grad+ koji je majka u Izraelu. Zašto da zatreš nasljedstvo+ Jehovino?” 20 Nato joj je Joab odgovorio: “Nipošto ne želim zatirati i uništavati. 21 Ne radi se o tome, nego se jedan čovjek iz brda efrajimskih+ po imenu Šeba,+ sin Bikrijev, pobunio protiv kralja Davida.+ Predajte samo njega+ pa ću otići od grada!”+ Tada je žena rekla Joabu: “Evo, glavu njegovu+ bacit ćemo ti preko zida!”

22 I ta je mudra+ žena otišla i obratila se svemu narodu, te su odsjekli glavu Šebi, sinu Bikrijevu, i bacili je Joabu. On je tada zapuhao u rog+ i vojnici su se razišli od grada, svaki kući svojoj. A Joab se vratio kralju u Jeruzalem.

23 Joab je zapovijedao svom vojskom+ izraelskom, a Benaja,+ sin Jojadin,+ zapovijedao je Kerećanima+ i Pelećanima.+ 24 Adoram+ je nadgledavao one koji su bili određeni za rad, a Jošafat,+ sin Ahiludov, bio je ljetopisac. 25 Ševa+ je bio pisar,+ a Sadok+ i Ebjatar+ bili su svećenici. 26 Ira Jairovac postao je namjesnik*+ Davidov.

21 Jednom je u danima Davidovim tri godine uzastopno vladala glad.+ I David se obratio Jehovi za savjet, a Jehova mu je rekao: “Na Šaulu i na domu njegovu leži krivnja za krv zbog Gibeonjana koje je pobio.”+ 2 Tada je kralj pozvao Gibeonjane+ i razgovarao s njima. (A Gibeonjani nisu bili Izraelci, nego ostatak Amorejaca.+ Premda su im se sinovi Izraelovi bili obavezali zakletvom,+ Šaul ih je htio pobiti+ u svojoj revnosti+ za sinove Izraelove i Judine.) 3 I David je rekao Gibeonjanima: “Što da vam učinim? Čime da očistim taj grijeh+ da biste blagoslovili nasljedstvo+ Jehovino?” 4 A Gibeonjani su mu odgovorili: “Ne tražimo ni srebra ni zlata+ od Šaula i doma njegova, a nemamo ni pravo pogubiti koga u Izraelu.” On je nato rekao: “Učinit ću vam što god tražite!” 5 A oni su rekli kralju: “Budući da nas je taj čovjek zatirao+ i da je smišljao+ kako da nas istrijebi, da nas ne bude nigdje na području Izraelovu, 6 neka nam se preda sedam ljudi od sinova njegovih+ da javno izložimo tijela njihova+ pred Jehovom u Gibei+ Šaulovoj, gradu izabranika Jehovina.”+ Nato je kralj rekao: “Predat ću vam ih.”

7 Ali kralj se smilovao Mefibošetu,+ sinu Jonatana, sina Šaulova. David je to učinio zbog zakletve+ kojom su se on i Jonatan, sin Šaulov, jedan drugome zakleli pred Jehovom. 8 Tako je kralj uzeo dva sina koja je Rispa,+ kći Ajina, rodila Šaulu, to jest Armonija i Mefibošeta, te pet sinova koje je Mikala,*+ kći Šaulova, rodila Adrielu,+ sinu Barzilaja Meholjanina. 9 I dao ih je u ruke Gibeonjanima koji su javno izložili tijela njihova na gori pred Jehovom.+ Tako su sva sedmorica poginula zajedno. Bili su pogubljeni prvih dana žetve, na početku žetve ječma.+ 10 A Rispa, kći Ajina,+ uzela je kostrijet+ i prostrla je sebi na stijeni, i ostala je ondje od početka žetve pa dok kiša s neba nije pala na njih.+ I nije dala da se ptice+ nebeske spuste na njih danju niti da im se zvijeri+ poljske približe noću.

11 Poslije nekog vremena javili su+ Davidu što je učinila Rispa, kći Ajina, inoča* Šaulova. 12 I David je otišao i uzeo kosti Šaulove+ i kosti njegova sina Jonatana od građana Jabeš-Gileada,+ koji su ih potajno odnijeli s trga u Bet-Šanu,+ gdje su ih Filistejci objesili+ onoga dana kad su porazili Šaula na Gilboi.+ 13 Odnio je odande kosti Šaulove i kosti njegova sina Jonatana, a skupili su i kosti onih što su bili javno izloženi.+ 14 Potom su pokopali kosti Šaula i njegova sina Jonatana u zemlji Benjaminovoj, u Seli,+ u grobu Kiša,+ oca Šaulova, i tako su izvršili sve što im je kralj zapovjedio. Poslije toga Bog je uslišio njihove usrdne molitve za zemlju.+

15 A Filistejci+ su se opet zaratili s Izraelom, tako da je David otišao sa slugama svojim u boj protiv Filistejaca. I David se umorio. 16 A Išbi-Benob, jedan od Refaimaca,*+ čije je bakreno koplje+ bilo teško tri stotine šekela* i koji je imao pripasan novi mač, htio je ubiti Davida. 17 Ali Abišaj,+ sin Serujin, priskočio je Davidu u pomoć,+ udario Filistejca i ubio ga. Tada su se Davidovi ljudi zakleli: “Nećeš više ići s nama u boj,+ da ne ugasiš+ svjetiljku+ Izraelovu!”

18 Poslije toga opet je izbio rat s Filistejcima u Gobu.* Tada je Sibekaj+ Hušanin+ ubio Safa, jednog od Refaimaca.+

19 Kad je opet izbio rat s Filistejcima u Gobu, Elhanan,+ sin Jaare-Oregima, iz Betlehema, ubio je Golijata iz Gata, čije je koplje imalo držak kao vratilo tkalačko.+

20 Potom je opet izbio rat u Gatu,+ gdje je bio neki čovjek neobično krupna stasa, koji je imao šest prstiju na svakoj ruci i na svakoj nozi, ukupno dvadeset i četiri. I on je bio jedan od Refaimaca.+ 21 Kad se počeo rugati+ Izraelu, ubio ga je Jonatan,+ sin Davidova brata Šimija.*+

22 Ta četvorica bili su Refaimci iz Gata,+ a poginuli su od ruke Davidove i od ruku slugu njegovih.+

22 David je ispjevao Jehovi ovu pjesmu+ u vrijeme kad ga je Jehova izbavio iz ruke svih neprijatelja njegovih+ i iz ruke Šaulove,+ 2 i rekao je:

“Jehova je hrid moja,+ tvrđava moja+ i izbavitelj moj.+

13 Od sijevanja munja pred njim plamtjelo je ugljevlje razgorjelo.+

8 Ovo su imena junaka+ Davidovih: Jošeb-Bašebet+ Tahkemonac, glavni među trojicom. On je vitlajući kopljem svojim odjednom pobio osam stotina ljudi. 9 Zatim Eleazar,+ sin Dode,+ sina Ahohijeva, koji je bio među trojicom junaka Davidovih kad su osramotili Filistejce. Filistejci su se ondje bili skupili za boj, a Izraelci su se povukli.+ 10 Ali on se podigao i udarao na Filistejce sve dok mu se ruka nije umorila i ostala kao prilijepljena uz mač.+ Tako je Jehova dao veliku pobjedu u onaj dan.+ A ljudi su se vratili za Eleazarom samo da oplijene pobijene.+

11 Zatim je tu bio Šama, sin Age Hararca.+ Jednom su se Filistejci skupili u Lehiju, gdje je tada bilo polje puno leće.+ I dok je vojska bježala pred Filistejcima, 12 on je stao nasred polja, obranio ga i pobio Filistejce. Tako im je Jehova dao veliku pobjedu.+

13 Jednom su pošla ta trojica od tridesetorice zapovjednika+ i u vrijeme žetve došla k Davidu u pećinu adulamsku.+ A Filistejci su se utaborili pod šatorima u dolini refaimskoj.+ 14 David je tada bio u svom skrovištu,+ a straža+ filistejska bila je u to vrijeme u Betlehemu. 15 I David je zaželio: “Da se barem mogu napiti vode iz nakapnice* betlehemske što je kod gradskih vrata!”+ 16 Nato su ona tri junaka prodrla u tabor filistejski, zahvatila vodu iz nakapnice betlehemske što je kod gradskih vrata te je donijela i dala Davidu.+ Ali on je nije htio piti, nego ju je izlio+ pred Jehovom. 17 I rekao je: “Nikada ne bih takvo što učinio,+ Jehova! Zar da pijem krv+ ovih ljudi što su izložili opasnosti dušu svoju?” I nije htio piti.

To su učinila ta tri junaka.

18 A Abišaj,+ brat Joabov, sin Serujin,+ bio je zapovjednik tridesetorice. On je vitlajući kopljem svojim pobio tri stotine ljudi. Bio je čovjek na glasu kao i ona trojica.+ 19 Premda je bio najistaknutiji među tridesetoricom i bio im zapovjednik, nije dostigao prvu trojicu.+

20 Benaja,+ sin Jojadin,+ sin hrabroga čovjeka, koji je učinio velika djela u Kabseelu,+ ubio je dva sina Arijela Moapca. Jednog je snježnog dana+ sišao u jamu za vodu i ubio lava.+ 21 Ubio je i nekog Egipćanina neobično krupna stasa.+ Premda je Egipćanin u ruci imao koplje, on je izašao na njega sa štapom, izbio mu koplje iz ruke i zatim ga ubio njegovim vlastitim kopljem.+ 22 To je učinio Benaja,+ sin Jojadin. Bio je čovjek na glasu kao i ona tri junaka.+ 23 Premda je bio istaknutiji od tridesetorice, nije dostigao onu trojicu. Ali David ga je postavio za zapovjednika tjelesne straže.+

24 Asahel,+ brat Joabov, bio je među tridesetoricom. Zatim Elhanan,+ sin Dode iz Betlehema, 25 Šama+ iz Haroda, Elika iz Haroda 26 Heles+ Pelećanin, Ira,+ sin Ikeša+ Tekoanca, 27 Abi-Ezer+ Anatoćanin,+ Mebunaj Hušanin,+ 28 Salmon Ahošanin,+ Mahraj+ Netofljanin, 29 Heleb,+ sin Baanaha Netofljanina, Itaj,+ sin Ribaja iz Gibee sinova Benjaminovih, 30 Benaja+ Piratonjanin, Hidaj iz gaaških+ dolina, 31 Abi-Albon iz Bet-Arabe, Azmavet+ Barhumljanin, 32 Elijahba iz Šaalbona, sinovi Jašenovi, Jonatan,+ 33 Šama Hararac, Ahiam,+ sin Šarara Hararca, 34 Elifelet, sin Ahasbaja, sina nekog Maakaćanina, Eliam, sin Ahitofela+ Gilonjanina, 35 Hesro+ iz Karmela, Paaraj iz Araba, 36 Igal, sin Natana+ iz Sobe, Bani Gadovac, 37 Selek+ Amonac, Naharaj Beeroćanin, koji je bio štitonoša Serujina sina Joaba, 38 Ira Itrijac,+ Gareb+ Itrijac, 39 Urija+ Hetit — ukupno trideset i sedam ljudi.

24 Gnjev Jehovin opet+ se raspalio na Izraelce kad je David bio izazvan* da prebroji+ Izraela i Judu. 2 Tako je kralj rekao Joabu,+ svom zapovjedniku vojske što je bio s njim: “Obiđi sva plemena Izraelova, od Dana do Beer-Šebe,+ i popišite narod+ da znam koliko ima naroda!”+ 3 Ali Joab je rekao kralju: “Neka Jehova, Bog tvoj, doda ovome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to gospodar moj, kralj, vidi svojim očima. Ali zašto gospodar moj, kralj, želi učiniti takvo što?”+

4 Ali kraljeva je riječ bila jača+ od Joabove i od riječi vojnih zapovjednika. I tako su Joab i vojni zapovjednici otišli od kralja da popišu+ narod Izraelov. 5 Prešli su Jordan i utaborili se kod Aroera,+ desno od grada što je usred doline, a zatim su krenuli prema Gadovcima+ i Jazeru.+ 6 Potom su došli u Gilead+ i zemlju Tahtim-Hodši, nastavili do Dan-Jaana, a onda skrenuli prema Sidonu.+ 7 Zatim su došli do utvrđenoga grada Tira+ i u sve gradove hivijske+ i kanaanske, a svoj su put završili u Negebu+ Judinu, u Beer-Šebi.+ 8 Tako su obišli svu zemlju i poslije devet mjeseci i dvadeset dana došli u Jeruzalem. 9 I Joab je dao kralju broj popisanog naroda:+ sinova Izraelovih bilo je osam stotina tisuća odvažnih ljudi naoružanih mačem, a sinova Judinih pet stotina tisuća.+

10 Ali Davida je srce njegovo stalo osuđivati+ nakon što je prebrojao narod. I David je rekao Jehovi: “Veoma sam zgriješio+ što sam to učinio! Molim te, Jehova, oprosti ovaj grijeh+ sluzi svojemu, jer sam veoma ludo postupio!”+ 11 Kad je David ujutro ustao, riječ Jehovina došla je proroku Gadu,+ Davidovu vidiocu:+ 12 “Idi i reci Davidu: ‘Ovako kaže Jehova: “Troje stavljam pred tebe,+ a ti izaberi jedno od toga da ti tako učinim!”’”+ 13 I Gad je došao k Davidu i rekao mu:+ “Hoćeš li da dođe sedam gladnih godina na zemlju tvoju+ ili da tri mjeseca bježiš pred protivnicima svojim+ i oni da te progone ili da tri dana bude pošast u zemlji tvojoj?+ Sada dobro razmisli što ću odgovoriti onome tko me šalje!” 14 A David je rekao Gadu: “Na muci sam velikoj! Neka padnemo u ruke Jehovine,+ jer je veliko milosrđe njegovo,+ a ljudima u ruke neka ne padnem!”+

15 I Jehova je pustio pošast+ na Izraela od jutra do određenoga vremena, tako da je poginulo sedamdeset tisuća ljudi+ od Dana do Beer-Šebe.+ 16 A kad je anđeo+ pružio ruku svoju prema Jeruzalemu da ga opustoši, Jehova se sažalio+ zbog nevolje, pa je rekao anđelu koji je ubijao narod: “Dosta! Povuci sada ruku svoju!” A anđeo Jehovin bio je kod gumna Araune+ Jebusejca.+

17 Kad je David vidio anđela koji je ubijao narod, rekao je Jehovi: “Evo, ja sam zgriješio i ja sam zlo učinio! Ali što su ove ovce+ učinile? Molim te, neka ruka tvoja dođe na mene+ i na dom oca mojega!”

18 Potom je Gad još istoga dana došao k Davidu i rekao mu: “Idi i podigni Jehovi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!”+ 19 I David je otišao prema riječi Gadovoj, kako mu je zapovjedio Jehova.+ 20 Kad je Arauna pogledao i vidio kralja i sluge njegove kako idu prema njemu, odmah je došao i poklonio se+ kralju licem do zemlje.+ 21 I Arauna je upitao: “Zašto je gospodar moj, kralj, došao k sluzi svojemu?” A David je odgovorio: “Da kupim+ od tebe to gumno i sagradim žrtvenik Jehovi, kako bi prestala pošast+ među narodom.” 22 Nato je Arauna rekao Davidu: “Neka ga uzme gospodar moj, kralj,+ i neka žrtvuje što je dobro u očima njegovim! Evo goveda za žrtvu paljenicu, a za drva uzmi spravu za vršidbu, plug i jaram!+ 23 Sve to, kralju, Arauna poklanja tebi.” Arauna je još rekao kralju: “Neka ti Jehova, Bog tvoj, bude milostiv!”+

24 Ali kralj je rekao Arauni: “Ne, nego ću to kupiti od tebe za novac!+ Neću prinositi Jehovi, Bogu svojemu, žrtve paljenice koje nisam platio!”+ Tako je David kupio+ gumno i goveda za pedeset šekela* srebra. 25 I David je sagradio ondje žrtvenik+ Jehovi i prinio mu žrtve paljenice i žrtve zajedništva. I Jehova je uslišio usrdne molitve+ za zemlju i prestala je pošast u Izraelu.