Prva knjiga o kraljevima

(ili, prema grčkoj Septuaginti, TREĆA KNJIGA O KRALJEVIMA)

1 Kralj David bio je star,+ u poodmaklim godinama, i premda su ga pokrivali mnogim haljinama, nije se mogao ugrijati. 2 Stoga su mu sluge njegovi rekli: “Neka se potraži djevojka za kralja, gospodara našega, djevica+ koja će posluživati+ kralja i njegovati ga. Neka leži u krilu njegovu,+ pa će se sigurno gospodar naš, kralj, ugrijati.”+ 3 I tako su pošli tražiti lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i naposljetku su našli Abišagu+ Šunamku+ te je doveli kralju. 4 A djevojka je bila izuzetno lijepa.+ Njegovala je kralja i posluživala ga, ali kralj nije općio s njom.

5 U to se vrijeme Adonija,+ sin Hagitin,+ stao uzdizati+ i govoriti: “Ja ću biti kralj!”+ I nabavio je sebi kola s konjanicima i pedeset ljudi što su kao straža njegova trčali pred njim.+ 6 A otac njegov, da ga ne bi povrijedio, nikada ga nije ukorio niti pitao: “Zašto tako činiš?”+ Bio je usto i vrlo lijep,+ a majka ga je rodila nakon Abšaloma. 7 Adonija se povezao s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Ebjatarom,+ koji su mu pomagali i koji su pristali uz njega.+ 8 Ali svećenik Sadok+ i Benaja,+ sin Jojadin, zatim prorok Natan+ te Šimi,+ Rei i junaci+ Davidovi nisu pristali uz Adoniju.+

9 Nakon nekog vremena Adonija je kraj kamena Zoheleta, koji je blizu En-Rogela,+ prinio na žrtvu+ ovce i goveda i utovljenu telad, i pozvao je svu braću svoju, sinove kraljeve,+ i sve ljude u Judi, sluge kraljeve. 10 Ali nije pozvao proroka Natana, ni Benaju, ni junake Davidove, ni Salamuna, brata svojega. 11 Tada je Natan+ rekao Bat-Šebi,+ majci Salamunovoj:+ “Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin,+ postao kralj, a gospodar naš David o tome ništa ne zna? 12 Zato, molim te, dođi da ti dam savjet+ da izbaviš dušu svoju i dušu Salamuna, sina svojega!+ 13 Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Nisi li se ti, gospodaru moj, kralju, zakleo robinji svojoj: “Salamun, sin tvoj, bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojemu”?+ Zašto je onda Adonija postao kralj?’ 14 I dok ti još budeš ondje razgovarala s kraljem, ja ću doći za tobom i potvrdit ću riječi tvoje.”+

15 Tako je Bat-Šeba otišla kralju u spavaonicu. A kralj je bio vrlo star+ i posluživala ga je Abišaga+ Šunamka. 16 I Bat-Šeba se poklonila i pala ničice+ pred kraljem, a kralj je upitao: “Što želiš?”+ 17 Nato mu je odgovorila: “Gospodaru moj,+ ti si se zakleo robinji svojoj Jehovom, Bogom svojim: ‘Salamun, sin tvoj, bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojemu.’+ 18 Ali sad je, evo, Adonija+ postao kralj, a gospodar moj, kralj, o tome ništa ne zna.+ 19 Prinio je na žrtvu vrlo mnogo goveda, utovljene teladi i ovaca i pozvao je sve sinove kraljeve,+ svećenika Ebjatara+ i Joaba,+ zapovjednika vojske, ali slugu tvojega Salamuna nije pozvao.+ 20 U tebe su, gospodaru moj, kralju, uprte oči+ svega Izraela, da im kažeš tko će poslije tebe sjesti na prijestolje gospodara mojega, kralja.+ 21 Inače će se, čim gospodar moj, kralj, počine s praocima svojim,+ na mene i na sina mojega Salamuna gledati kao na prijestupnike.”

22 I gle, dok je ona još razgovarala s kraljem, došao je prorok Natan.+ 23 I odmah su javili kralju: “Prorok Natan je ovdje!” I on je došao pred kralja i pao ničice pred njim, licem do zemlje.+ 24 I Natan je rekao: “Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će biti kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojemu’?+ 25 Jer danas je otišao da prinese na žrtvu+ vrlo mnogo goveda, utovljene teladi i ovaca i pozvao je sve sinove kraljeve, vojne zapovjednike i svećenika Ebjatara.+ I eno ih, jedu i piju s njim i govore: ‘Živio kralj Adonija!’+ 26 Ali nije pozvao mene, slugu tvojega, ni svećenika Sadoka,+ ni Benaju,+ sina Jojadina, ni slugu tvojega Salamuna.+ 27 Ako je tako naredio gospodar moj, kralj, tada nisi obavijestio+ slugu svojega tko će poslije tebe sjesti na prijestolje gospodara mojega, kralja.”

28 Nato je kralj David odgovorio: “Pozovite mi Bat-Šebu!”+ I ona je došla i stala pred kralja. 29 A kralj se tada zakleo:+ “Tako živ bio Jehova+ koji je izbavio+ dušu moju+ iz svih nevolja,+ 30 danas ću ispuniti ono za što sam ti se zakleo Jehovom, Bogom Izraelovim, rekavši: ‘Salamun, sin tvoj, bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojemu umjesto mene!’”+ 31 A Bat-Šeba se poklonila pred kraljem i pala ničice, licem do zemlje,+ i rekla: “Neka je gospodar moj, kralj David, živ dovijeka!”+

32 Nato je kralj David naredio: “Pozovite mi svećenika Sadoka,+ proroka Natana i Benaju,+ sina Jojadina!” I oni su došli pred kralja. 33 A kralj im je rekao: “Uzmite sa sobom sluge+ gospodara svojega, posjednite sina mojega Salamuna na moju mulu+ i odvedite ga do Gihona.+ 34 Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu+ za kralja nad Izraelom. A vi zapušite u rog+ i recite: ‘Živio kralj Salamun!’+ 35 Potom se popnite ovamo za njim, a on neka dođe i sjedne na prijestolje moje. On će kraljevati umjesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.” 36 Nato je Benaja, sin Jojadin, odgovorio kralju i rekao: “Neka bude tako!+ Tako neka potvrdi+ Jehova, Bog gospodara mojega, kralja. 37 Kako je Jehova bio s gospodarom mojim, kraljem,+ tako neka bude i sa Salamunom+ i neka uzvisi prijestolje njegovo još više+ nego prijestolje kralja Davida, gospodara mojega.”

38 I tako su svećenik Sadok,+ prorok Natan,+ Jojadin sin Benaja,+ Kerećani+ i Pelećani+ otišli i posjeli Salamuna na mulu kralja Davida+ te ga odveli do Gihona.+ 39 Svećenik Sadok uzeo je iz šatora+ rog s uljem+ i pomazao+ Salamuna. Onda su počeli puhati u rog, a sav je narod povikao: “Živio kralj Salamun!”+ 40 Potom je sav narod pošao za njim. I narod je svirao frule+ i silno se veselio,+ tako da se zemlja+ tresla od vike njihove.

41 A Adonija i svi uzvanici što su bili s njim čuli su to upravo kad su završili s jelom.+ I čim je Joab začuo zvuk roga, upitao je: “Kakva je to vika i vreva u gradu?”+ 42 Dok je on još govorio, gle, došao je Jonatan,+ sin svećenika Ebjatara. I Adonija je rekao: “Dođi, jer si čestit čovjek i dobru vijest nosiš!”+ 43 Ali Jonatan je odvratio Adoniji: “Ne nosim! Gospodar naš, kralj David, postavio je Salamuna za kralja!+ 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana, Jojadina sina Benaju, Kerećane i Pelećane i oni su ga posjeli na kraljevu mulu.+ 45 Svećenik Sadok i prorok Natan pomazali su ga na Gihonu za kralja,+ a potom su svi otišli odande veseleći se, i sav se grad uskomešao. To je vika koju ste čuli.+ 46 I Salamun je već sjeo na kraljevsko prijestolje.+ 47 A i kraljevi sluge došli su zaželjeti dobro gospodaru našemu, kralju Davidu, govoreći: ‘Neka Bog tvoj proslavi ime Salamunovo više od imena tvojega i uzvisi prijestolje njegovo više od prijestolja tvojega!’+ Kralj se nato poklonio na postelji svojoj.+ 48 I još je kralj ovako rekao: ‘Neka je blagoslovljen+ Jehova, Bog Izraelov, koji je danas dao da očima svojim vidim tko će sjediti na prijestolju mojemu!’”+

49 Tada su svi uzvanici što su bili s Adonijom zadrhtali od straha, te su ustali i otišli svaki svojim putem.+ 50 I Adonija se uplašio Salamuna. Zato je ustao i otišao te se uhvatio za rogove žrtvenika.+ 51 Tada su Salamunu javili: “Gle, Adonija se uplašio kralja Salamuna pa se, eno, uhvatio za rogove žrtvenika, govoreći: ‘Neka mi se kralj Salamun prvo zakune da neće slugu svojega pogubiti mačem!’” 52 A Salamun je odvratio: “Ako se pokaže čestitim čovjekom, ni vlas s glave+ neće mu pasti na zemlju. Ali ako se zlo nađe na njemu,+ poginut će.”+ 53 Tada je kralj Salamun poslao sluge svoje da ga odvedu od žrtvenika. I on je došao te se poklonio kralju Salamunu, a Salamun mu je rekao: “Idi kući svojoj!”+

2 Kad se Davidu približilo vrijeme da umre,+ zapovjedio je Salamunu, sinu svojemu: 2 “Ja idem kamo idu svi na zemlji.+ A ti budi jak+ i budi hrabar!+ 3 Izvršavaj dužnosti svoje prema Jehovi, Bogu svojemu, hodeći putevima njegovim,+ držeći se odredbi njegovih, zapovijedi njegovih, zakona njegovih+ i opomena njegovih, kako je zapisano u zakonu Mojsijevu,+ da bi postupao razborito u svemu što činiš i kamo god da pođeš 4 i da bi Jehova ispunio riječ koju je rekao za mene,+ govoreći: ‘Budu li sinovi tvoji+ pazili na put svoj i vjerno*+ mi služili*+ svim srcem svojim+ i svom dušom svojom, neće ti nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.’+

5 I sam dobro znaš što mi je učinio Joab, sin Serujin,+ što je učinio dvojici zapovjednika vojske izraelske, Abneru,+ sinu Nerovu, i Amasi,+ sinu Jeterovu,+ kad ih je ubio prolivši krv+ u miru kao u ratu, te je tako prolivenom krvlju natopio pojas oko bokova svojih i sandale na nogama svojim. 6 Zato postupi po mudrosti svojoj+ i ne daj da se sijeda glava njegova s mirom+ spusti u grob.*+

7 A sinovima Barzilaja+ Gileadovca budi milostiv* i neka budu među onima koji jedu za stolom tvojim,+ jer tako su i oni meni pomogli+ kad sam bježao pred Abšalomom, bratom tvojim.+

8 Evo, tu je i Šimi,+ sin Gere Benjaminovca iz Bahurima,+ koji me proklinjao teškim kletvama+ onoga dana kad sam išao u Mahanajim.+ Ali došao mi je u susret kod Jordana,+ pa sam mu se Jehovom zakleo: ‘Neću te pogubiti mačem!’+ 9 A ti ga ne ostavi nekažnjena,+ jer si mudar+ čovjek i dobro znaš što ti je činiti s njim, i sijedu glavu njegovu+ s krvlju otpremi u grob.”*+

10 Potom je David počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan u Davidovu gradu.+ 11 David je vladao nad Izraelom četrdeset godina.+ U Hebronu+ je vladao sedam godina,+ a u Jeruzalemu je vladao trideset i tri godine.+

12 I Salamun je sjeo na prijestolje Davida, oca svojega,+ i kraljevstvo se njegovo veoma utvrdilo.+

13 A Adonija, sin Hagitin, došao je Bat-Šebi,+ majci Salamunovoj. Kad ga je upitala: “Dolaziš li u miru?”+ odgovorio je: “Da, dolazim u miru.” 14 Zatim je nastavio: “Htio bih ti nešto reći.” A ona je odvratila: “Govori!”+ 15 On je rekao: “Ti dobro znaš da je kraljevstvo trebalo biti moje i da je sav Izrael očekivao da ja budem kralj.+ Ali zbilo se drukčije i kraljevstvo je pripalo bratu mojemu, jer mu ga je Jehova dao.+ 16 I sada te samo jedno molim. Nemoj me odbiti!”+ A ona mu je odvratila: “Govori!” 17 On je nastavio: “Molim te, kaži kralju Salamunu, jer tebe neće odbiti, neka mi da za ženu Abišagu+ Šunamku.”+ 18 A Bat-Šeba mu je rekla: “Dobro, ja ću govoriti kralju za tebe.”

19 I tako je Bat-Šeba došla kralju Salamunu da mu govori za Adoniju.+ Kralj je odmah ustao,+ pošao joj u susret i poklonio joj se.+ Zatim je sjeo na prijestolje svoje i zapovjedio da postave prijestolje za njegovu majku, da sjedne njemu zdesna.+ 20 I ona je rekla: “Zamolila bih te za jednu malu uslugu. Nemoj me odbiti!” A kralj joj je odgovorio: “Kaži, majko, jer te neću odbiti!” 21 I nastavila je: “Neka se da Abišaga Šunamka bratu tvojemu Adoniji za ženu!” 22 Nato je kralj Salamun odgovorio majci svojoj: “Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži i kraljevstvo za njega+ — jer on je brat moj stariji+ — za njega i za svećenika Ebjatara+ i za Joaba,+ sina Serujina!”+

23 Tada se kralj Salamun zakleo Jehovom: “Neka mi Bog učini tako i neka mi još doda+ ako Adonija neće dušom svojom platiti to što je rekao!+ 24 I sada, tako živ bio Jehova,+ koji me utvrdio+ da sjedim na prijestolju oca svojega Davida+ i načinio mi dom,+ kao što je i rekao,+ Adonija će još danas biti pogubljen.”+ 25 I odmah je kralj Salamun poslao Benaju,+ sina Jojadina, koji je udario Adoniju, te je ovaj umro.+

26 A svećeniku Ebjataru+ kralj je rekao: “Idi u Anatot+ na posjed svoj! Zaslužio si smrt,+ ali neću te danas pogubiti, jer si nosio kovčeg Svevišnjega Gospodina Jehove+ pred Davidom, ocem mojim,+ i jer si podnosio nevolje sve vrijeme dok je i otac moj podnosio nevolje.”+ 27 Tako je Salamun otjerao Ebjatara da više ne služi kao svećenik Jehovin, da se ispuni riječ Jehovina koju je izrekao u Šilu+ protiv doma Elijeva.+

28 A glas o tome stigao je i do Joaba+ — jer je Joab pristao uz Adoniju,+ premda uz Abšaloma nije bio pristao+ — i Joab je pobjegao do šatora+ Jehovina i čvrsto se uhvatio za rogove žrtvenika.+ 29 Tada su javili kralju Salamunu: “Joab je pobjegao do šatora Jehovina i eno ga kraj žrtvenika.” A Salamun je poslao Benaju, sina Jojadina, rekavši mu: “Idi i pogubi ga!”+ 30 I Benaja je otišao do šatora Jehovina i rekao Joabu: “Po naredbi kraljevoj: ‘Izađi!’” Ali on je odvratio: “Neću! Jer ovdje+ želim umrijeti.” Nato je Benaja javio kralju: “Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio.” 31 A kralj mu je zapovjedio: “Učini kako je rekao i pogubi ga! Pokopaj ga i skini s mene i s doma oca mojega krv+ koju je Joab bez razloga prolio!+ 32 Jehova će učiniti da krv njegova padne na glavu njegovu,+ jer je pogubio dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe+ i ubio ih mačem bez znanja Davida, oca mojega:+ Abnera,+ sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove,+ i Amasu,+ sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.+ 33 Krv njihova neka padne na glavu Joabovu i na glavu potomstva njegova dovijeka!+ A na Davidu+ i potomstvu njegovu, domu njegovu i prijestolju njegovu neka dovijeka počiva mir od Jehove!”+ 34 Tako je Benaja, sin Jojadin, otišao+ i udario ga te ga pogubio.+ Pokopali su ga kod doma njegova u pustinji. 35 Tada je kralj postavio Benaju,+ sina Jojadina, nad vojskom umjesto njega,+ a svećenika Sadoka postavio je kralj na mjesto Ebjatarovo.+

36 Potom je kralj poslao po Šimija+ i rekao mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i stanuj ovdje i nikamo ne odlazi odavde! 37 Onoga dana kad izađeš i prijeđeš dolinu* Kidrona,+ znaj sigurno da ćeš poginuti!+ Krv tvoja past će na glavu tvoju.”+ 38 A Šimi je odgovorio kralju: “Dobro. Kako je gospodar moj, kralj, rekao, tako će sluga tvoj i učiniti.” I Šimi je dugo živio u Jeruzalemu.

39 Ali poslije tri godine dva su roba+ Šimijeva pobjegla k Akišu,+ sinu Maakinu, kralju gatskom.+ I Šimiju su javili: “Eno, robovi su tvoji u Gatu.” 40 A Šimi je odmah ustao, osedlao magarca svojega i otišao u Gat k Akišu da potraži robove svoje. Potom se Šimi vratio i doveo robove svoje iz Gata. 41 I Salamunu su javili: “Šimi je otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.” 42 Nato je kralj poslao+ po Šimija i rekao mu: “Nisam li te zakleo Jehovom i upozorio te:+ ‘Onoga dana kad izađeš i pođeš bilo kamo, znaj sigurno da ćeš poginuti’, i nisi li mi rekao: ‘Dobro, razumio sam’?+ 43 Zašto se onda nisi držao zakletve kojom si se zakleo Jehovi+ i stroge zapovijedi koju sam ti dao?”+ 44 I kralj je dalje rekao Šimiju: “I sam znaš kakvo si sve zlo nanio Davidu, ocu mojemu,+ dobro to znaš u srcu svojemu. Ali Jehova će zlo koje si nanio vratiti na glavu tvoju.+ 45 A kralj Salamun bit će blagoslovljen+ i prijestolje Davidovo bit će utvrđeno pred Jehovom dovijeka.”+ 46 Tada je kralj dao zapovijed Benaji, sinu Jojadinu, koji je izašao i udario Šimija, te je ovaj umro.+

A kraljevstvo se utvrdilo u ruci Salamunovoj.+

3 A Salamun se ženidbom povezao+ s faraonom, kraljem egipatskim, oženivši se kćeri faraonovom.+ Doveo ju je u Davidov grad+ da ondje prebiva dok ne dovrši gradnju dvora svojega,+ doma Jehovina+ i zida oko Jeruzalema.+ 2 Ali narod je prinosio žrtve na uzvišicama,+ jer dotad još nije bio sagrađen dom imenu Jehovinu.+ 3 A Salamun je ljubio+ Jehovu i živio* po odredbama Davida, oca svojega.+ Jedino što je na uzvišicama+ prinosio žrtve i spaljivao prinose.

4 Tako je kralj otišao u Gibeon+ da tamo prinese žrtve, jer je to bila najznačajnija uzvišica.+ Tisuću žrtava paljenica prinio je Salamun ondje na žrtveniku.+ 5 I Jehova se u Gibeonu ukazao+ Salamunu noću u snu.+ I Bog mu je rekao: “Traži što hoćeš da ti dam!”+ 6 A Salamun je odgovorio: “Velika je milost* tvoja+ koju si iskazao sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, jer ti je služio* vjerno* i pravedno+ i bio je srca čestita pred tobom. Pokazivao si mu milost veliku i dao si mu sina da sjedi na prijestolju njegovu, kao što se vidi danas.+ 7 I sada, Jehova, Bože moj, ti si slugu svojega učinio kraljem umjesto Davida, oca mojega, a ja sam još dijete+ i nemam još iskustva. 8 I sluga je tvoj među narodom tvojim koji si izabrao,+ narodom toliko brojnim da se od mnoštva ne može izbrojiti niti mu se broj može odrediti.+ 9 Zato daj sluzi svojemu srce poslušno da može suditi+ narodu tvojemu i razlikovati dobro od zla,+ jer tko može suditi+ ovome narodu tvojemu tako tvrdoglavom?”+

10 A Jehovi je bilo milo što je Salamun to zatražio.+ 11 I Bog mu je odgovorio: “Zato što si to tražio, a nisi tražio dug život niti si tražio bogatstvo+ niti si tražio duše neprijatelja svojih, nego si tražio razbor* da možeš ispravno suditi,+ 12 evo, učinit ću po riječima tvojim.+ Dat ću ti, evo, srce mudro i razumno,*+ da takvoga kakav si ti nije bilo prije tebe niti će poslije tebe takvoga biti.+ 13 A dat ću ti i ono što nisi tražio,+ i bogatstvo+ i slavu, tako da među kraljevima neće biti takvoga kao što si ti, dokle god si živ.+ 14 Budeš li išao putevima mojim, držeći se uredbi mojih+ i zapovijedi mojih, kao što je išao i otac tvoj David,+ produžit ću dane tvoje.”+

15 Tada se Salamun probudio,+ i gle, bio je to san. Potom je otišao u Jeruzalem, stao pred kovčeg+ saveza Jehovina i prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva+ i priredio gozbu+ za sve sluge svoje.+

16 A u to su vrijeme dvije žene, bludnice,+ došle kralju i stale pred njega.+ 17 I jedna je žena rekla: “Oprosti, gospodaru moj,+ ja i ova žena stanujemo u istoj kući i ja sam rodila kraj nje u kući. 18 A trećega dana nakon mojega poroda rodila je i ova žena. Bile smo zajedno i nije bilo nikoga drugog s nama u kući, samo smo nas dvije bile u kući. 19 A onda je jedne noći sin ove žene umro, jer je legla na njega. 20 I ona je ustala usred noći i, dok je robinja tvoja spavala, uzela mojega sina što je bio uz mene i stavila ga sebi u naručje, a svojega je mrtvog sina stavila meni u naručje. 21 I kad sam ujutro ustala da podojim+ sina svojega, gle, on je bio mrtav! A kad se razdanilo, bolje sam ga pogledala i vidjela da to nije moj sin kojega sam rodila.” 22 Ali druga je žena rekla: “Nije tako, nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!” No prva je žena govorila: “Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!” I tako su se prepirale pred kraljem.+

23 Na koncu je kralj rekao: “Ova kaže: ‘Moj je sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!’ a ona kaže: ‘Nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!’” 24 Kralj je zatim naredio:+ “Donesite mi mač!” I donijeli su mač pred kralja. 25 A kralj je rekao: “Rasijecite živo dijete na dva dijela, pa polovicu dajte jednoj, a polovicu drugoj ženi!” 26 Tada je ženi čiji je sin bio živ nutrina+ uzdrhtala zbog sina njezina,+ pa je rekla kralju: “Oprosti,+ gospodaru moj! Neka njoj daju živo dijete! Samo ga nemojte ubiti!” A druga je žena govorila: “Neka ne bude ni moj ni tvoj! Rasijecite ga!”+ 27 Nato je kralj rekao: “Dajte prvoj živo dijete, nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.”

28 I sav je Izrael čuo kakvu je presudu+ izrekao kralj i počeli su se bojati kralja,+ jer su vidjeli da je u njemu mudrost+ Božja da izriče pravdu.

4 Kralj Salamun kraljevao je nad svim Izraelom.+ 2 A ovo su knezovi+ njegovi: svećenik Azarija, sin Sadokov;+ 3 pisari+ Elihoref i Ahija, sinovi Šišini; ljetopisac Jošafat,+ sin Ahiludov. 4 Benaja,+ sin Jojadin, zapovijedao je vojskom,+ a Sadok i Ebjatar+ bili su svećenici. 5 Azarija, sin Natanov,+ bio je nad namjesnicima, a Zabud, sin Natanov, bio je svećenik i prijatelj+ kraljev; 6 Ahišar je bio upravitelj dvora, a Adoniram,+ sin Abdin, nadgledavao je one koji su bili određeni za rad.+

7 Salamun je imao dvanaest namjesnika nad svim Izraelom i oni su opskrbljivali hranom kralja i dvor njegov. Svaki je po mjesec dana u godini bio zadužen za opskrbljivanje hranom.+ 8 Ovo su imena njihova: sin Hurov u brdima efrajimskim;+ 9 sin Dekerov u Makasu, Šaalbimu,+ Bet-Šemešu+ i Elon-Bet-Hananu; 10 sin Hesedov u Arubotu (imao je Soko i sve područje Hefera);+ 11 sin Abinadabov u brdima kod Dora+ (žena mu je bila Tafata, kći Salamunova); 12 Baana, sin Ahiludov, u Taanaku,+ Megidu+ i u svemu Bet-Šeanu,+ koji se nalazi kraj Saretana+ niže Jizreela,+ od Bet-Šeana do Abel-Mehole+ i do kraja jokmeamskog;+ 13 sin Geberov u Ramot-Gileadu+ (imao je sela u kojima se živjelo pod šatorima, što ih je bio osvojio Jair,+ sin Manašeov, koja su u Gileadu,+ a imao je i kraj argopski+ koji je u Bašanu:+ šezdeset velikih gradova opasanih zidinama i s bakrenim zasunima na vratima); 14 Ahinadab, sin Idov, u Mahanajimu;+ 15 Ahimaas u Naftaliju+ (i on je uzeo za ženu jednu od kćeri Salamunovih, Basematu);+ 16 Baana, sin Hušajev, u Ašeru+ i Bealotu; 17 Jošafat,* sin Paruahov, u Isakaru;+ 18 Šimi,+ sin Elin, u Benjaminu;+ 19 Geber, sin Urijev, u zemlji gileadskoj,+ zemlji Sihona,+ kralja amorejskog,+ i Oga,+ kralja bašanskog.+ A jedan je namjesnik bio nad svim ostalim namjesnicima u zemlji.

20 Jude i Izraela bilo je mnogo, kao što je pijeska mnogo na obali morskoj.+ Jeli su, pili i veselili se.+

21 A Salamun je vladao nad svim kraljevstvima od Rijeke*+ do zemlje filistejske i do granice egipatske. I ta su kraljevstva donosila darove i služila Salamunu sve dane života njegova.+

22 Salamunu je za hranu svaki dan trebalo trideset kora*+ finoga brašna i šezdeset kora običnoga brašna, 23 deset ugojenih goveda, dvadeset goveda s paše i sto grla sitne stoke, a uz to i jelena,+ gazela,+ srndaća i ugojenih kukavica. 24 Jer vladao je nad svime s ovu stranu Rijeke,+ od Tifsaha do Gaze,+ i nad svim kraljevima s ovu stranu Rijeke,+ i mir+ je vladao u svoj zemlji njegovoj, posvuda unaokolo. 25 Juda+ i Izrael živjeli su bez straha,+ svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom,+ od Dana do Beer-Šebe,+ u sve dane Salamunove.

26 I imao je Salamun četrdeset tisuća jasala za konje+ koje je uprezao u kola svoja+ i dvanaest tisuća konjanika.

27 Spomenuti namjesnici+ hranom su opskrbljivali kralja Salamuna i sve koji su jeli za stolom kralja Salamuna, i to svaki svojega mjeseca. Nisu dali da ičega nedostaje. 28 Ječma i slame za zaprežne i ostale konje+ donosili su gdje god je trebalo, svaki kako mu je bilo određeno.+

29 A Bog je Salamunu davao mudrost+ i razboritost*+ vrlo veliku i u srce razuma mnogo,+ kao što ima pijeska na obali morskoj.+ 30 Mudrost Salamunova bila je veća+ od mudrosti svih ljudi na Istoku+ i od sve mudrosti egipatske.+ 31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana+ Ezrahovca, od Hemana,+ Kalkola+ i Darde, sinova Maholovih. Bio je slavan među svim narodima unaokolo.+ 32 Izrekao je tri tisuće mudrih izreka,+ a pjesama njegovih+ bilo je tisuću i pet. 33 Govorio je o drveću, od cedra što je na Libanonu+ do izopa+ što niče na zidu. Govorio je o zvijerima,+ o stvorenjima što lete,+ o onima što se miču po zemlji+ i o ribama.+ 34 I dolazili su ljudi iz svih naroda da čuju mudrost Salamunovu,+ od svih kraljeva na zemlji koji su čuli za mudrost njegovu.+

5 A Hiram,+ kralj tirski,+ poslao je sluge svoje+ k Salamunu kad je čuo da je on pomazan za kralja umjesto oca svojega, jer Hiram je oduvijek volio Davida.+ 2 Nato je Salamun poručio Hiramu:+ 3 “Ti dobro znaš da David, otac moj, nije mogao sagraditi dom imenu Jehove, Boga svojega, zbog ratova+ kojima su ga opkolili neprijatelji njegovi, dok ih Jehova nije podložio pod noge njegove. 4 A meni je sada Jehova, Bog moj, dao mir na svim granicama mojim.+ Nemam protivnika i nikakvo se zlo ne događa.+ 5 Zato, evo, namjeravam sagraditi dom imenu Jehove, Boga svojega,+ kao što je Jehova obećao Davidu, ocu mojemu: ‘Sin tvoj kojega ću postaviti umjesto tebe na prijestolje tvoje, on će sagraditi dom imenu mojemu.’+ 6 Zato zapovjedi sada da mi nasijeku cedre na Libanonu!+ Moji će sluge biti sa slugama tvojim i dat ću ti plaću za sluge tvoje koliko god odrediš, jer dobro znaš da među nama nema ljudi koji znaju sjeći drva kao Sidonci.”+

7 Kad je Hiram+ čuo riječi Salamunove, veoma se obradovao te je rekao: “Neka je blagoslovljen+ danas Jehova, jer je dao Davidu mudroga+ sina da vlada nad tim velikim narodom!”+ 8 I Hiram je poslao Salamunu ovaj odgovor: “Čuo sam što si mi poručio. Ispunit ću sve želje tvoje u vezi s drvom cedrovim i drvom borovice.+ 9 Moji će ih sluge donijeti s Libanona+ na more. Ja ću ih dati povezati u splavi i morem dovesti do mjesta koje mi odrediš.+ Tamo ću ih dati rastaviti, pa ih ti odnesi. A ti ćeš ispuniti moju želju i davati hranu za dom moj.”+

10 Tako je Hiram davao Salamunu drva cedrova i drva borovice koliko god je ovaj želio. 11 A Salamun je Hiramu davao dvadeset tisuća kora*+ pšenice za hranu domu njegovu i dvadeset kora ulja od gnječenih maslina.*+ To je Salamun davao Hiramu svake godine.+ 12 A Jehova je Salamunu dao mudrost, kako mu je i bio obećao.+ I mir je vladao između Hirama i Salamuna, i sklopili su savez među sobom.

13 Kralj Salamun odredio je u svemu Izraelu ljude za rad. Onih koji su bili određeni za rad+ bilo je trideset tisuća ljudi. 14 Slao ih je naizmjence na Libanon, po deset tisuća svaki mjesec. Mjesec dana bili bi na Libanonu, a dva mjeseca kod kuće.+ Adoniram+ je nadgledavao one koji su bili određeni+ za rad.+ 15 Salamun je imao+ sedamdeset tisuća nosača+ i osamdeset tisuća klesara+ u planini,+ 16 pored Salamunovih kneževskih namjesnika+ koji su nadgledavali posao, njih tri tisuće i tri stotine što su nadzirali ljude koji su obavljali posao.+ 17 Kralj im je zapovjedio da izlome gromade kamena, kamena skupocjena,+ da se od klesana kamena+ položi temelj+ domu. 18 Tako su Salamunovi graditelji, Hiramovi graditelji i Gebaljani+ klesali kamen i pripremali drvenu građu i kamenje za izgradnju doma.

6 I tako je četiri stotine i osamdesete godine nakon izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske,+ četvrte godine kraljevanja svojega nad Izraelom,+ u mjesecu zivu+ — to je drugi mjesec+ — Salamun počeo graditi dom Jehovi.+ 2 Dom što ga je kralj Salamun gradio+ Jehovi bio je dug šezdeset lakata,*+ širok dvadeset lakata i visok trideset lakata.+ 3 Predvorje+ ispred hrama,* s prednje strane doma, bilo je dugo dvadeset lakata, koliko je bio širok dom, a široko deset lakata, s prednje strane doma.

4 I načinio je na domu prozore kojima su otvori s jedne strane bili uži, a s druge širi.+ 5 Zatim je uza zid doma svuda unaokolo izgradio pobočnu zgradu, uza zidove doma oko hrama* i najskrovitije prostorije,*+ i načinio je pokrajnje prostorije+ svuda unaokolo. 6 Donji kat s pokrajnjim prostorijama bio je širok pet lakata, srednji je bio širok šest lakata, a treći je bio širok sedam lakata. On je, naime, unaokolo s vanjske strane doma načinio stepeničaste zasjeke+ da se grede ne moraju ugrađivati u zidove doma.+

7 A kad se gradio dom, gradio se od kamena već oklesanog+ u kamenolomu, tako da se za vrijeme gradnje+ nisu čuli ni čekić ni sjekira ni bilo kakvo željezno oruđe. 8 Na donji kat s pokrajnjim prostorijama ulazilo se+ s desne* strane doma, a zavojitim stepenicama penjalo se na srednji, a sa srednjeg na treći. 9 Tako je gradio dom i dovršio ga.+ Prekrio ga je gredama i redovima dasaka od cedrovine.+ 10 Usto je još duž cijelog doma izgradio pokrajnje prostorije+ visoke pet lakata, koje su cedrovim gredama bile spojene s domom.+

11 Tada je Salamunu+ došla riječ Jehovina:+ 12 “Budeš li živio* po odredbama mojim+ i izvršavao zakone moje+ i držao se svih zapovijedi mojih živeći po njima,+ onda ću i ja ispuniti na tebi obećanja koja sam dao Davidu, ocu tvojemu,+ a naročito obećanje za ovaj dom koji gradiš. 13 Prebivat ću među sinovima Izraelovim+ i neću ostaviti naroda svojega Izraela.”+

14 I tako je Salamun gradio dom i dovršio ga.+ 15 Zidove unutar doma obložio je cedrovim daskama, unutrašnjost doma od poda do stropnih greda obložio je drvom, a pod u domu obložio je daskama od borovice.+ 16 Sa stražnje strane doma odijelio je dio od dvadeset lakata, obloživši ga cedrovim daskama od poda do stropnih greda, i tako je unutar doma načinio najskrovitiju prostoriju,+ Svetinju nad svetinjama.+ 17 Četrdeset lakata imao je dom, to jest hram*+ koji je bio ispred nje.+ 18 Na cedrovini unutar doma bili su izrezbareni ukrasi u obliku tikve+ i cvjetni+ vijenci. Sve je bilo od cedrovine, kamen se nigdje nije vidio.

19 A najskrovitiju prostoriju+ u unutrašnjosti doma uredio je da u nju stavi kovčeg+ saveza+ Jehovina. 20 Najskrovitija prostorija bila je dvadeset lakata duga, dvadeset lakata široka+ i dvadeset lakata visoka. Obložio ju je čistim zlatom,+ a žrtvenik+ je obložio cedrovinom. 21 Salamun je unutrašnjost doma obložio+ čistim zlatom+ i rastegnuo je lanac+ od zlata ispred najskrovitije prostorije,+ koju je također obložio zlatom. 22 Cijeli je dom u potpunosti obložio zlatom+ i sav žrtvenik+ ispred najskrovitije prostorije obložio je zlatom.+

23 A u najskrovitijoj prostoriji načinio je dva keruba*+ od drva uljanog stabla. Svaki je bio visok deset lakata.+ 24 Jedno krilo keruba imalo je pet lakata, a i drugo krilo keruba imalo je pet lakata. Deset lakata bilo je od kraja jednog krila do kraja drugog krila.+ 25 I drugi je kerub imao deset lakata. Oba su keruba bila iste mjere i istog oblika. 26 Visina jednog keruba bila je deset lakata, a tako i drugog keruba. 27 Postavio je kerube u unutrašnjosti doma. A kerubima su krila bila raširena,+ tako da je krilo jednoga dodirivalo jedan zid, a krilo drugog keruba dodirivalo je drugi zid, dok su u sredini doma krila dodirivala jedno drugo.+ 28 I kerube je obložio zlatom.+

29 Na svim zidovima doma unaokolo, u prednjem i u stražnjem dijelu, izrezbario je ukrase u obliku keruba,+ palmi+ i cvjetova,+ 30 a pod+ u domu, u prednjem i u stražnjem dijelu, obložio je zlatom. 31 Na ulazu u najskrovitiju prostoriju načinio je dvokrilna vrata+ od drva uljanog stabla:+ polustupove i dovratnike, petinu zida.* 32 Ta su dvokrilna vrata bila od drva uljanog stabla i na njima je izrezbario ukrase u obliku keruba, palmi i cvjetova te ih obložio zlatom. Zlatom je okovao kerube i palme. 33 Tako je i za ulaz u hram* načinio četverokutne dovratnike od drva uljanog stabla, 34 a dvokrilna vrata od drva borovice.+ Jedno krilo ovih vrata preklapalo se na dva dijela i okretalo na nosačima, a i drugo se krilo preklapalo na dva dijela i okretalo na nosačima.+ 35 Izrezbario je ukrase u obliku keruba, palmi i cvjetova, a onda je sve što je izrezbario obložio zlatom.+

36 Zatim je izgradio unutarnje+ dvorište, načinivši zid od tri reda+ klesanog kamena i jednog reda cedrovih greda.

37 Četvrte godine, u mjesecu zivu,*+ bio je položen temelj+ doma Jehovina, 38 a jedanaeste godine, u mjesecu bulu* — to je osmi mjesec — dom je bio dovršen+ sa svim pojedinostima svojim, prema svemu što je bilo određeno za njega.+ Salamun ga je gradio sedam godina.

7 A svoj je dvor Salamun gradio trinaest godina,+ dok nije dovršio cijeli dvor svoj.+

2 Sagradio je i kuću zvanu Libanonska šuma+ dugu stotinu lakata,* široku pedeset lakata i visoku trideset lakata, na četiri reda cedrovih stupova, a na stupovima su bile cedrove grede.+ 3 Gornji dio kuće iznad greda što su ležale na četrdeset i pet stupova, po petnaest u jednom redu, bio je obložen cedrovinom.+ 4 Imao je tri reda uokvirenih prozora, tako da su otvori za svjetlost+ u tri niza stajali jedan nasuprot drugome. 5 Sva vrata i dovratnici bili su četverokutni,+ kao i prednja strana otvora za svjetlost koji su u tri niza stajali jedan nasuprot drugome.

6 Načinio je i Trijem od stupova dug pedeset lakata i širok trideset lakata. Sprijeda, ispred stupova njegovih, bio je drugi trijem sa stupovima i nadstrešnicom.

7 Potom je načinio Prijestolni trijem+ gdje je sudio, trijem sudski,+ koji je od poda do stropnih greda bio obložen cedrovinom.+

8 A dvor njegov u kojem je trebao živjeti, u drugom dvorištu,+ bio je iza Prijestolnog trijema. Bio je građen na isti način kao i taj trijem. Salamun je sagradio i kuću nalik tom trijemu za kćer faraonovu,+ kojom se bio oženio.

9 Sve te građevine bile su sagrađene od skupocjenog kamena,+ po mjeri klesanog i rezanog pilom za kamen sa svih strana, od temelja do vijenca na vrhu zida, a i ono što je bilo vani, sve do velikog dvorišta.+ 10 Temelji su im bili od velikih komada skupocjenog kamena, komada od deset lakata i od osam lakata. 11 A odozgo se stavljalo skupocjeni kamen, po mjeri klesan, i cedrovinu. 12 Veliko dvorište bilo je okruženo zidom od tri reda+ klesanog kamena i jednim redom cedrovih greda, a tako i unutarnje+ dvorište doma+ Jehovina i predvorje+ doma.

13 I kralj Salamun poslao je sluge svoje da dovedu Hirama+ iz Tira. 14 On je bio sin jedne udovice iz plemena Naftalijeva, a otac mu je bio iz Tira+ i radio je s bakrom.+ Hiram je bio vrlo mudar i razborit+ i znao je izrađivati svakojake predmete od bakra. Tako je došao kralju Salamunu i napravio mu sav posao.

15 Salio je dva stupa od bakra.+ Svaki je stup bio visok osamnaest lakata, a da bi se svaki od ta dva stupa+ obuhvatilo, trebao je konop od dvanaest lakata. 16 Načinio je i dvije glave* salivene od bakra da se stave na vrh stupova.+ Pet lakata bila je visoka jedna glava i pet lakata bila je visoka druga glava. 17 Potom je za glave na vrhu stupova+ načinio mreže što su tvorile mrežasti oplet s pletenim ukrasima u obliku lančića,+ sedam za glavu jednog stupa i sedam za glavu drugog stupa. 18 Načinio je i dva reda šipaka na svakom opletu unaokolo da prekriju glave na vrhu stupova. Tako je načinio za glave oba stupa.+ 19 Dio glava na vrhu stupova koji su stajali uz predvorje bio je u obliku ljiljana,+ četiri lakta visok. 20 Glave su stajale na oba stupa, iznad zaobljene izbočine oko koje se nalazio mrežasti oplet. Oko svake glave bilo je dvije stotine šipaka+ u redovima.

21 Stupove+ je postavio uz predvorje+ hrama. Jedan je stup postavio s desne strane* i nazvao ga Jakin,* a drugi je stup postavio s lijeve strane* i nazvao ga Boaz.* 22 Vrh stupova bio je ukrašen ljiljanima. Tako je rad na stupovima priveden kraju.

23 Potom je načinio lijevano more,+ koje je od jednog do drugog ruba imalo deset lakata. Bilo je okruglo, visoko pet lakata, a trebalo je uže od trideset lakata da ga se obuhvati.+ 24 Unaokolo ispod ruba imalo je ukrase+ u obliku tikve+ koji su ga okruživali, po deset na lakat okruživalo je more.+ Bila su dva reda ukrasa u obliku tikve, salivenih zajedno s morem. 25 Stajalo je na dvanaest bikova,+ od kojih su tri gledala prema sjeveru, tri prema zapadu, tri prema jugu, a tri prema istoku. More je stajalo odozgo na njima, a svojim su stražnjim dijelom svi bili okrenuti unutra.+ 26 Bilo je dlan* debelo,+ a rub mu je bio izrađen kao rub čaše, nalik ljiljanovu cvijetu.+ Obično je primalo dvije tisuće+ bata.*+

27 Načinio je i deset kolica+ od bakra. Svaka su kolica bila duga četiri lakta, široka četiri lakta i visoka tri lakta. 28 Ovako je izradio kolica: imala su stranice, a stranice su bile umetnute u okvire. 29 Stranice u okvirima bile su ukrašene lavovima,+ bikovima+ i kerubima,+ a isto tako i okviri. Iznad i ispod lavova i bikova bili su ukrasi u obliku vijenaca.+ 30 Svaka su kolica imala četiri kotača od bakra, s osovinama od bakra, a na svoja četiri ugla imala su nosače za osovine. Ispod spremnika za vodu nosači su bili saliveni zajedno s vijencima što su ih međusobno spajali. 31 Otvor spremnika iznutra, od nosača do vrha, bio je...* lakata. Otvor na kojem je stajao bio je okrugao, izrađen poput postolja od lakta i pol, i ukrašen rezbarijama. Stranice su bile četverokutne, a ne okrugle. 32 Četiri kotača i držači kotača bili su ispod stranica kolica. Svaki je kotač bio visok lakat i pol. 33 Kotači su bili izrađeni poput kotača na običnim kolima.+ Njihovi držači, obruči, žbice i glavčine, sve je bilo saliveno. 34 Na četiri ugla svakih kolica bila su četiri nosača. Nosači i kolica sačinjavali su jednu cjelinu. 35 A na vrhu kolica bilo je postolje visoko pola lakta, posve okruglo. Potpornji i stranice što su se nalazili na vrhu kolica sačinjavali su jednu cjelinu s njima. 36 Na pločicama povrh potpornja i na stranicama izrezbario+ je kerube, lavove i palme, već prema veličini prazne površine, i vijence unaokolo.+ 37 Na taj je način izradio svih deset kolica.+ Sva su bila jednako salivena,+ jednake mjere i jednakog oblika.

38 Načinio je i deset bakrenih spremnika za vodu.+ Svaki je spremnik mogao primiti četrdeset bata* i svaki je imao četiri lakta. Po jedan spremnik stajao je na svakim od deset kolica. 39 Zatim je pet kolica postavio s desne* strane doma, a pet s lijeve* strane doma.+ More je postavio s desne strane doma prema jugoistoku.+

40 Hiram+ je načinio spremnike za vodu,+ lopate+ i zdjele.+ Naposljetku je Hiram dovršio+ sav posao što ga je obavljao kralju Salamunu za dom Jehovin: 41 dva stupa,+ zdjelaste glave+ što su bile na vrhu dva stupa, dva mrežasta opleta+ što su prekrivala te dvije okrugle glave na vrhu stupova, 42 četiri stotine šipaka+ za dva mrežasta opleta, za svaki oplet po dva reda šipaka da prekriju dvije zdjelaste glave na vrhu dva stupa, 43 deset kolica+ i deset spremnika za vodu+ na kolicima, 44 jedno more+ i dvanaest bikova ispod mora,+ 45 lonce, lopate, zdjele i sav pribor+ koji je Hiram od uglađenog bakra načinio kralju Salamunu za dom Jehovin. 46 Kralj ih je dao saliti u kalupima od gline u Jordanskoj dolini,*+ između Sukota+ i Saretana.+

47 Salamun nije ni vagao sav taj pribor,+ jer ga je bilo izuzetno mnogo.+ Težina bakra nije bila utvrđena.+ 48 Salamun je načinio i sav drugi pribor za dom Jehovin: zlatni žrtvenik,+ zlatni stol+ na koji se kruh stavljao pred Boga, 49 svijećnjake+ od čistoga zlata,+ pet s desne strane i pet s lijeve strane pred najskrovitijom prostorijom,* zlatne cvjetove,+ svjetiljke,+ kliješta za gašenje stijenja,+ 50 zatim posude, podrezivače stijenja,+ zdjele,+ čaše,+ pepeonike,+ sve od čistoga zlata, i zlatna ležišta za vrata+ unutarnje prostorije, to jest Svetinje nad svetinjama, i za vrata+ hrama* u domu.+

51 Tako je kralj Salamun dovršio sav posao oko doma Jehovina,+ te je počeo donositi stvari koje je posvetio David, otac njegov+ — srebro, zlato i druge predmete. I stavio ih je u riznice doma Jehovina.+

8 Tada je kralj Salamun+ pozvao k sebi+ u Jeruzalem starješine+ Izraelove, sve plemenske glavare+ i poglavare rodova+ sinova Izraelovih, da se donese kovčeg saveza+ Jehovina iz Davidova grada,+ to jest Siona.+ 2 Tako su se svi ljudi Izraelovi sakupili kod kralja Salamuna na blagdan u mjesecu etanimu,*+ a to je sedmi mjesec.+ 3 Kad su došli svi starješine Izraelovi, svećenici su ponijeli+ kovčeg.+ 4 Donijeli su kovčeg Jehovin, šator+ sastanka+ i sav sveti pribor što je bio u šatoru. Sve su to donijeli svećenici i leviti.+ 5 A kralj Salamun i s njim sva zajednica izraelska, oni što su se skupili oko njega, žrtvovali+ su pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo izbrojiti niti im se broj mogao odrediti.+

6 Potom su svećenici unijeli kovčeg+ saveza Jehovina na mjesto njegovo,+ u najskrovitiju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima.+

7 Jer kerubima su krila bila raširena iznad mjesta gdje je stajao kovčeg, tako da su kerubi odozgo zaklanjali kovčeg i motke njegove.+ 8 No motke+ su bile tako duge da su se krajevi motki vidjeli iz Svetinje pred najskrovitijom prostorijom,* ali izvana se nisu vidjeli. Ondje stoje sve do današnjeg dana.+ 9 U kovčegu nije bilo ničega osim dvije kamene ploče+ koje je Mojsije stavio u njega+ na Horebu, kad je Jehova sklopio savez+ sa sinovima Izraelovim prilikom njihova izlaska iz zemlje egipatske.+

10 A kad su svećenici izašli iz svetoga mjesta, oblak+ je ispunio dom Jehovin. 11 Svećenici+ nisu mogli od oblaka stajati ondje i vršiti svoju službu,+ jer je slava+ Jehovina ispunila dom Jehovin.+ 12 Tada je Salamun rekao: “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+ 13 Ja sam sagradio dom da bude uzvišeno prebivalište tvoje,+ mjesto+ gdje ćeš stanovati dovijeka.”+

14 Potom se kralj okrenuo i stao blagoslivljati+ svu zajednicu* izraelsku, a sva je zajednica izraelska stajala ondje. 15 I rekao je: “Neka je blagoslovljen Jehova,+ Bog Izraelov, koji je ustima svojim govorio s Davidom,+ ocem mojim, i rukom svojom ispunio obećanja svoja,+ govoreći: 16 ‘Od dana kad sam iz Egipta izveo narod svoj, Izraela, nisam izabrao+ grad ni iz kojeg plemena Izraelova da se u njemu sagradi dom+ gdje bi prebivalo ime moje.+ Ali izabrao sam Davida da vlada nad narodom mojim Izraelom.’+ 17 I David, otac moj, poželio je u srcu svojemu da sagradi dom imenu Jehove, Boga Izraelova.+ 18 No Jehova je Davidu, ocu mojemu, rekao: ‘Želja je srca tvojega sagraditi dom imenu mojemu, i dobro je što ti je to na srcu.+ 19 Ali nećeš ti sagraditi taj dom, nego sin tvoj koji će ti se roditi,* on će sagraditi dom imenu mojemu.’+ 20 I Jehova je ispunio riječ+ koju je dao i ja sam došao na mjesto Davida, oca svojega, i sjeo na prijestolje Izraelovo,+ kao što je rekao Jehova, te sam sagradio dom imenu Jehove, Boga Izraelova,+ 21 i odredio u njemu mjesto za kovčeg u kojem je savez+ Jehovin što ga je sklopio s praocima našim kad ih je izveo iz zemlje egipatske.”

22 Potom je Salamun stao pred žrtvenik+ Jehovin pred svom zajednicom izraelskom i raširio ruke svoje prema nebu,+ 23 govoreći: “Jehova, Bože Izraelov,+ nema Boga kao što si ti+ gore na nebu ili dolje na zemlji, koji čuvaš savez i iskazuješ milost*+ slugama svojim+ koji ti služe* svim srcem svojim.+ 24 Ispunio si sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao. Dao si mu obećanje ustima svojim, a rukom si ga svojom ispunio, kao što se vidi danas.+ 25 I sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, govoreći: ‘Neće ti nestati nasljednika da sjedi preda mnom na prijestolju Izraelovu,+ samo ako sinovi tvoji budu pazili na put svoj, služeći mi kao što si mi ti služio.’* 26 Molim te sada, Bože Izraelov, neka se obistini obećanje+ koje si dao sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu!

27 Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji?+ Evo, ni nebesa+ ni nebo nad nebesima+ ne mogu te obuhvatiti,+ a kamoli ovaj dom+ što sam ga sagradio! 28 Jehova, Bože moj, obazri se na molitvu+ sluge svojega i na molbu njegovu kojom za milost moli+ te poslušaj vapaj i molitvu koju ti danas upućuje sluga tvoj!+ 29 Neka oči tvoje budno motre+ ovaj dom noć i dan, ovo mjesto za koje si rekao: ‘Tamo će prebivati ime moje’,+ i poslušaj molitvu koju ti upućuje sluga tvoj okrenut prema ovome mjestu.+ 30 Poslušaj molbu kojom za milost mole+ sluga tvoj i narod tvoj Izrael okrenuti prema ovome mjestu! Čuj s mjesta gdje prebivaš, s neba,+ čuj i oprosti!+

31 Ako tko zgriješi bližnjemu svojemu,+ pa ovaj zatraži od njega da se zakune i izloži prokletstvu,+ i ako pod zakletvom dođe pred žrtvenik tvoj u ovome domu, 32 tada čuj s neba te budi sudac slugama svojim: zloga proglasi zlim, obarajući djela njegova na glavu njegovu,+ a pravednoga proglasi pravednim,+ nagrađujući ga po pravednosti njegovoj.+

33 Ako narod tvoj, Izraela, poraze neprijatelji njegovi+ zato što ti je griješio,+ ali se opet vrati k tebi+ i počne hvaliti ime tvoje,+ moliti se tebi+ i tražiti od tebe milost u ovome domu,+ 34 tada čuj s neba, oprosti grijeh narodu svojemu Izraelu+ i vrati ga+ u zemlju koju si dao praocima njegovim.+

35 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovome mjestu,+ dajući hvalu imenu tvojemu, i odvrate se od grijeha svojega jer si im nanosio nevolje,+ 36 tada čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim, narodu svojemu Izraelu, jer ti ih učiš+ pravome putu kojim trebaju ići,+ i pusti kišu+ na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u nasljedstvo.

37 Ako u zemlji zavlada glad+ ili je snađe pošast,+ suša, plijesan+ ili navale skakavci+ ili žohari,+ ako ih opkoli neprijatelj u zemlji gdje su gradovi njihovi, ako ih snađe kakva god nevolja ili bolest, 38 svaku molitvu,+ svaku molbu kojom za milost moli+ koji god čovjek ili sav narod tvoj Izrael+ — jer svaki poznaje bol u srcu svojemu+ — šireći u molitvi ruke svoje prema ovome domu,+ 39 ti čuj s neba,+ iz prebivališta svojega,+ i oprosti,+ postupi po tome+ i daj svakome prema svim putevima njegovim,+ jer ti poznaješ srce njegovo,+ jer samo ti poznaješ srce svih sinova ljudskih,+ 40 da bi te se bojali+ sve dane dok žive na zemlji koju si dao praocima našim.+

41 Pa i kad tuđinac,+ koji ne pripada narodu tvojemu Izraelu, nego je došao iz daleke zemlje zbog imena tvojega+ — 42 jer će se čuti za ime tvoje veliko,+ za snažnu ruku tvoju+ i mišicu podignutu — dođe i pomoli se okrenut prema ovome domu,+ 43 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ i učini sve što te zamoli onaj tuđinac,+ da bi svi narodi na zemlji upoznali ime tvoje+ i bojali se tebe kao i narod tvoj Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi ime tvoje.+

44 Ako narod tvoj pođe u rat+ protiv neprijatelja svojih putem kojim ga pošalješ+ i pomoli se tebi,+ Jehova, okrenut prema gradu koji si izabrao+ i prema ovome domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+ 45 tada čuj s neba molitvu njihovu i molbu njihovu kojom za milost mole i daj im pravdu.+

46 Ako ti zgriješe,+ jer nema čovjeka koji ne griješi,+ i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih porobljivači njihovi odvedu u zarobljeništvo u zemlju neprijateljsku, daleko ili blizu,+ 47 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo,+ obrate se+ i stanu te moliti+ za milost u zemlji porobljivača svojih,+ govoreći: ‘Zgriješili smo,+ krivo smo postupali,+ zlo smo činili’,+ 48 ako se doista obrate k tebi svim srcem svojim+ i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema zemlji svojoj koju si dao praocima njihovim, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+ 49 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ molitvu njihovu i molbu njihovu kojom za milost mole, daj im pravdu+ 50 i oprosti+ narodu svojemu koji ti je zgriješio,+ oprosti mu sve prijestupe,+ sve što ti je skrivio.+ Daj da im budu milostivi+ porobljivači njihovi i da im se smiluju, 51 jer su narod tvoj i nasljedstvo tvoje+ koje si izveo iz Egipta,+ iz te peći u kojoj se željezo tali.+ 52 Neka oči tvoje budu otvorene na molbu kojom za milost moli sluga tvoj i na molbu kojom za milost moli+ narod tvoj Izrael, i usliši ih kad god te prizovu.+ 53 Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za nasljedstvo,+ kao što si i rekao preko Mojsija,+ sluge svojega, kada si praoce naše izveo iz Egipta, Svevišnji Gospodine Jehova!”

54 A kad je Salamun završio svu ovu molitvu i molbu kojom je za milost molio Jehovu, ustao je ispred žrtvenika Jehovina, gdje je klečao+ ruku raširenih prema nebu,+ 55 i stojeći+ tako blagoslivljao+ je svu zajednicu izraelsku, govoreći jakim glasom: 56 “Neka je blagoslovljen Jehova,+ koji je narodu svojemu Izraelu dao mjesto počinka, ispunivši sve što je obećao.+ Nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje+ od svih dobrih obećanja njegovih koje je dao preko Mojsija, sluge svojega.+ 57 Neka Jehova, Bog naš, bude s nama+ kao što je bio i s praocima našim.+ Neka nas nikada ne ostavi i ne napusti,+ 58 nego neka prikloni srce naše+ k sebi da idemo svim putevima njegovim+ i držimo zapovijedi njegove,+ uredbe njegove+ i zakone njegove,+ koje je dao praocima našim. 59 I neka ove riječi moje kojima sam molio Jehovu za milost pamti+ Jehova, Bog naš, danju i noću, da daje pravdu slugama svojim i narodu svojemu Izraelu, kako već bude potrebno svaki dan,+ 60 da bi svi narodi na zemlji znali+ da je Jehova pravi Bog+ i da nema drugoga.+ 61 Svim srcem svojim budite odani+ Jehovi, Bogu našemu, živeći* po uredbama njegovim i držeći zapovijedi njegove kao danas!”

62 Tada su kralj i sav Izrael s njim prinijeli veliku žrtvu pred Jehovom.+ 63 Kao žrtvu zajedništva,+ koju je trebao prinijeti Jehovi, Salamun je prinio dvadeset i dvije tisuće goveda te stotinu i dvadeset tisuća ovaca.+ Tako su kralj i svi sinovi Izraelovi svečano otvorili+ dom Jehovin. 64 Tog je dana kralj morao posvetiti središnji dio dvorišta što je ispred doma Jehovina,+ budući da je tamo morao prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i masne komade žrtava zajedništva, jer je bakreni žrtvenik+ što stoji pred Jehovom bio premalen za tolike žrtve paljenice, žitne žrtve i masne+ komade žrtava zajedništva. 65 I u to je vrijeme Salamun slavio blagdan,+ a s njim i sav Izrael, mnoštvo naroda+ iz cijele zemlje, od ulaza u Hamat+ do doline Egipta,+ pred Jehovom, Bogom našim, sedam dana i još sedam dana,+ ukupno četrnaest dana. 66 Osmoga je dana otpustio ljude,+ a oni su blagoslivljali kralja i odlazili kućama svojim radosni+ i vesela srca+ zbog svega dobra+ što ga je Jehova učinio sluzi svojemu Davidu i narodu svojemu Izraelu.

9 Kad je Salamun završio gradnju doma Jehovina,+ kraljevskog dvora+ i svega što je Salamun poželio sagraditi,+ 2 Jehova se po drugi put ukazao Salamunu, kao što mu se bio ukazao u Gibeonu.+ 3 I Jehova mu je rekao: “Uslišio sam molitvu tvoju+ i molbu tvoju za milost kojom si preda mnom za milost molio. Posvetio+ sam ovaj dom koji si mi sagradio jer će u njemu prebivati ime moje+ dovijeka. Oči moje+ i srce moje uvijek će biti ondje.+ 4 A ti, budeš li mi služio+ kao što mi je služio* otac tvoj David,+ čista* srca i čestito,+ čineći sve što sam ti zapovjedio,+ i budeš li držao uredbe moje+ i zakone moje,+ 5 utvrdit ću dovijeka prijestolje kraljevstva tvojega nad Izraelom, kao što sam obećao ocu tvojemu Davidu, rekavši: ‘Neće ti nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.’+ 6 Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene+ i ako ne budete držali zapovijedi moje i odredbe moje koje sam stavio pred vas, nego pođete za drugim bogovima+ da im služite i da im se klanjate, 7 istrijebit ću Izraela s lica zemlje koju sam im dao.+ I dom koji sam posvetio imenu svojemu odbacit ću od sebe,+ a Izraela će s prezirom spominjati*+ i rugat će mu se svi narodi. 8 Od doma ovoga ostat će samo ruševine.+ Tko god bude prolazio pokraj njega, ostat će zaprepašten+ te će u čudu zviždati i pitati: ‘Zašto je Jehova učinio takvo što zemlji ovoj i domu ovome?’+ 9 I odgovorit će im se: ‘Zato što su ostavili Jehovu, Boga svojega, koji je praoce njihove izveo iz zemlje egipatske,+ i priklonili se drugim bogovima,+ klanjali im se i služili im. Zato im je Jehova nanio svu tu nevolju.’”+

10 A kad je prošlo dvadeset godina tijekom kojih je Salamun sagradio ove dvije građevine, dom Jehovin+ i dvor kraljev+ — 11 a Hiram,+ kralj tirski, dobavljao je Salamunu+ drva cedrova, drva borovice i zlata koliko je god želio+ — tada je kralj Salamun dao Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj.+ 12 I Hiram je otišao iz Tira da vidi gradove koje mu je dao Salamun, ali nisu mu se dopali. 13 Stoga je rekao: “Kakve si mi to gradove dao, brate moj?” Zato se zovu zemlja Kabul* sve do današnjeg dana.

14 A Hiram je bio poslao kralju stotinu i dvadeset talenata* zlata.+

15 I kralj Salamun odredio je ljude za rad+ što ga je uveo da sagradi dom Jehovin,+ svoj dvor, Milo,*+ zid jeruzalemski,+ Hasor,+ Megido+ i Gezer.+ 16 Naime faraon, kralj egipatski, bio je došao i osvojio Gezer te ga spalio vatrom i pobio Kanaance+ što su živjeli u gradu. Potom ga je dao u miraz kćeri svojoj,+ ženi Salamunovoj. 17 A Salamun je ponovno sagradio Gezer i Donji Bet-Horon,+ 18 Baalat+ i Tamar, koji je u pustinjskom dijelu zemlje, 19 sve gradove što su mu pripali a služili su kao skladišta,+ gradove za bojna kola,+ gradove za konjanike i sve što je god Salamun poželio+ graditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svoj zemlji kojom je vladao. 20 A sve koji su preostali od Amorejaca,+ Hetita,+ Perižana,+ Hivijaca+ i Jebusejaca,+ koji nisu bili Izraelci,+ 21 sinove njihove koji su ostali nakon njih u zemlji, a koje sinovi Izraelovi nisu mogli istrijebiti,*+ Salamun je uzimao za ropski rad, i tako je sve do danas.+ 22 A nikoga od sinova Izraelovih Salamun nije učinio robom,+ nego su oni bili ratnici te sluge njegovi, knezovi njegovi, pobočnici njegovi i zapovjednici bojnih kola njegovih i konjanika njegovih.+ 23 Glavnih namjesnika koji su nadgledavali Salamunove radove i nadzirali ljude što su obavljali te radove bilo je pet stotina i pedeset.+

24 A kći faraonova+ otišla je iz Davidova grada+ u svoju kuću koju je za nju sagradio. U to je vrijeme sagradio Milo.+

25 Salamun je tri puta na godinu+ prinosio žrtve paljenice i žrtve zajedništva na žrtveniku koji je podigao Jehovi+ i spaljivao prinose na žrtveniku+ što je bio pred Jehovom. Tako je dovršio dom.+

26 I brodovlje je imao kralj Salamun što ga je sagradio u Esjon-Geberu,+ koji je kraj Elota,+ na obali Crvenog mora u zemlji edomskoj.+ 27 Na tim je brodovima Hiram slao sluge svoje,+ mornare koji su poznavali more, zajedno sa slugama Salamunovim. 28 Plovili bi u Ofir+ i odande bi uzeli četiri stotine i dvadeset talenata zlata+ i donijeli ga kralju Salamunu.

10 A kraljica od Sabe+ čula je o slavi Salamunovoj, koju je stekao zbog imena Jehovina.+ Stoga je došla da ga iskuša zagonetnim pitanjima.+ 2 Došla je u Jeruzalem s pratnjom vrlo velikom,+ s devama+ koje su nosile balzama,+ zlata vrlo mnogo i dragog kamenja. Došavši k Salamunu, razgovarala je s njim o svemu što joj je bilo na srcu.+ 3 A Salamun joj je odgovorio na sve što ga je pitala.+ Nije bilo ničega što je kralju bilo sakriveno i na što joj nije znao odgovoriti.+

4 Kad je kraljica od Sabe vidjela svu mudrost Salamunovu,+ dom koji je sagradio,+ 5 jela na stolu njegovu,+ sluge njegove kako sjede za stolom, poslužitelje njegove što su dvorili kod stola i odjeću njihovu, piće njegovo+ i žrtve paljenice koje je prinosio u domu Jehovinu, zastao joj je dah.*+ 6 Stoga je rekla kralju: “Istina je to što sam čula u zemlji svojoj o tebi i o mudrosti tvojoj.+ 7 Ali nisam povjerovala tome što se govori dok nisam došla i vidjela svojim očima. Doista, ni pola mi nije bilo rečeno!+ Mudrošću svojom i blagostanjem ti nadmašuješ ono što sam čula o tebi.+ 8 Sretni su ljudi tvoji,+ sretni+ su ovi sluge tvoji koji stalno pred tobom stoje i slušaju mudrost tvoju!+ 9 Neka je blagoslovljen Jehova,+ Bog tvoj, kojemu si tako omilio+ da te postavio na prijestolje Izraelovo!+ Jehova zauvijek ljubi Izraela+ i zato te postavio za kralja+ da sudiš+ i dijeliš pravdu.”+

10 Potom je dala+ kralju stotinu i dvadeset talenata zlata,+ balzama+ vrlo mnogo i dragog kamenja. Nikada više nije došlo toliko balzama koliko je kraljica od Sabe dala kralju Salamunu.

11 Brodovlje Hiramovo,+ kojim se dovozilo zlato iz Ofira,+ donosilo je iz Ofira i algumovog drva+ vrlo mnogo te skupocjenog kamena.+ 12 I kralj je od algumovog drva načinio potpornje u domu Jehovinu+ i u dvoru kraljevskom, te harfe+ i psaltire+ za pjevače. Nikada se više nije dovezlo toliko algumovog drva niti ga se toliko vidjelo sve do današnjeg dana.

13 A kralj Salamun dao je kraljici od Sabe sve što je poželjela i zatražila, ne računajući ono što joj je on, kralj Salamun, dao zato što je bio podatne ruke.+ Potom je otišla i vratila se u zemlju svoju, ona i sluge njezini s njom.+

14 Zlato+ što je svake godine stizalo Salamunu težilo je šest stotina šezdeset i šest talenata,*+ 15 ne računajući ono što je pristizalo od putujućih trgovaca i prihod od prodavača, od svih kraljeva+ arapskih+ i od upraviteljâ zemlje.

16 Kralj Salamun načinio je dvije stotine velikih štitova od zlatne slitine+ (svaki je štit obložio sa šest stotina šekela* zlata)+ 17 i tri stotine malih štitova od zlatne slitine (svaki je štit obložio s tri mine* zlata).+ Zatim ih je kralj stavio u kuću zvanu Libanonska šuma.+

18 Načinio je kralj i veliko prijestolje+ od bjelokosti+ i obložio ga čistim zlatom.+ 19 Do prijestolja je vodilo šest stepenica, a straga je prijestolje bilo natkriveno okruglim svodom. S obje strane sjedala imalo je naslone za ruke, a dva lava+ stajala su uz naslone.+ 20 Dvanaest lavova stajalo je s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo načinjeno ni u jednom drugom kraljevstvu.+

21 Sve posude iz kojih je pio kralj Salamun bile su od zlata i sve posude u kući zvanoj Libanonska šuma+ bile su od čistoga zlata.+ Ništa nije bilo od srebra, jer se ono u danima Salamuna smatralo bezvrijednim. 22 Jer kralj je osim Hiramova brodovlja na moru imao i taršiško brodovlje.+ Svake treće godine taršiško je brodovlje dovozilo zlato,+ srebro, bjelokost,+ majmune i paunove.

23 Tako je kralj Salamun bogatstvom+ i mudrošću+ nadmašio sve druge kraljeve zemaljske. 24 I sav je svijet želio doći pred lice Salamunovo i čuti mudrost njegovu koju mu je Bog dao u srce.+ 25 I svake su godine donosili svaki svoj dar,+ predmete od srebra+ i predmete od zlata, haljine, oružje,+ balzam, konje i mule.+

26 Kralj Salamun nakupio je i mnogo bojnih kola i konja. Imao je tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konja+ i rasporedio ih je po gradovima gdje je držao kola i kod sebe u Jeruzalemu.+

27 I kralj je nakupio u Jeruzalemu toliko mnogo srebra da ga je bilo kao kamenja,+ a cedrovine kao divljih smokava u Šefeli.*+

28 Salamun je uvozio konje iz Egipta. Trgovci kraljevi nabavljali su konje po određenoj cijeni.+ 29 Jedna kola dovezena iz Egipta bila su po šest stotina srebrnjaka i konj po stotinu i pedeset. Preko tih su trgovaca uvozili i svi kraljevi hetitski+ i sirijski.

11 A kralj Salamun je, osim kćeri faraonove,+ volio i mnoge žene tuđinke:+ Moapke,+ Amonke,+ Edomke,+ Sidonke+ i Hetitkinje,+ 2 iz naroda za koje je Jehova rekao sinovima Izraelovim: “Ne odlazite k njima+ i oni neka ne dolaze k vama! Oni će sigurno navesti srce vaše da se okrene bogovima njihovim.”+ Njima se Salamun priklonio+ i ljubio ih. 3 Imao je sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine inoča,* i žene su njegove na koncu+ zavele srce njegovo. 4 I kad je Salamun ostario,+ žene su njegove navele+ srce njegovo da se okrene drugim bogovima+ i srce njegovo više nije bilo potpuno odano+ Jehovi, Bogu njegovu, kao što je bilo srce Davida, oca njegova. 5 I Salamun je pošao za Aštartom,+ božicom sidonskom, i za Milkomom,+ gadnim bogom amonskim. 6 Salamun je počeo činiti što je zlo+ u očima Jehovinim i nije u svemu slušao Jehovu kao David, otac njegov.+

7 Tada je Salamun sagradio obrednu uzvišicu+ Kemošu,+ gadnom+ bogu moapskom, na gori+ nasuprot+ Jeruzalemu, i Moleku, gadnom bogu sinova Amonovih. 8 Učinio je tako za sve svoje žene tuđinke,+ koje su spaljivale prinose bogovima svojim i prinosile im žrtve.+

9 I Jehova se razgnjevio+ na Salamuna jer je odvratio srce svoje od Jehove, Boga Izraelova,+ koji mu se dvaput ukazao.+ 10 I zapovjedio mu je da ne ide za drugim bogovima,+ ali on se nije držao toga što mu je Jehova zapovjedio. 11 Tada je Jehova rekao Salamunu: “Budući da si to učinio i nisi se držao saveza mojega ni odredbi mojih koje sam ti dao, otrgnut ću kraljevstvo od tebe i dati ga sluzi tvojemu.+ 12 Ali neću to učiniti za života tvojega+ zbog Davida, oca tvojega.+ Otrgnut ću ga iz ruke sina tvojega.+ 13 No neću mu otrgnuti cijelo kraljevstvo.+ Jedno ću pleme dati sinu tvojemu, zbog Davida, sluge mojega,+ i zbog Jeruzalema, koji sam izabrao.”+

14 I Jehova je podigao protivnika+ Salamunu,+ Hadada Edomca, od kraljevskog roda u Edomu.+ 15 Kad je David bio porazio Edom,+ došao je Joab, zapovjednik vojske, da pokopa pobijene i gledao je da pobije sve muškarce u Edomu.+ 16 Naime, šest mjeseci su Joab i sav Izrael boravili tamo dok nije istrijebio sve muškarce u Edomu. 17 Ali Hadad je pobjegao s nekim Edomcima, slugama oca svojega, i otišao u Egipat. Hadad je tada bio još malen dječak. 18 Otišavši iz Midjana,+ došli su u Paran. I uzeli su sa sobom ljude iz Parana+ i otišli u Egipat faraonu, kralju egipatskom, koji mu je dao kuću. Odredio mu je i hranu i dao zemlju. 19 I Hadad je stekao toliku naklonost+ kod faraona da mu je on za ženu dao+ sestru svoje žene, sestru kraljice Tafnese. 20 Tafnesina sestra rodila mu je sina Genubata, a Tafnesa se pobrinula da se dijete odgoji na dvoru faraonovu, tako da je Genubat ostao na dvoru faraonovu među sinovima faraonovim.

21 A kad je Hadad čuo u Egiptu da je David počinuo s praocima svojim+ i da je umro Joab,+ zapovjednik vojske, rekao je Hadad faraonu: “Pusti me da idem+ u svoju zemlju!” 22 Ali faraon mu je rekao: “Što ti nedostaje kod mene da sada želiš ići u svoju zemlju?” A on je odgovorio: “Ništa, ali me pusti da idem!”

23 Bog je Salamunu podigao još jednog protivnika,+ Rezona, sina Elijadina, koji je bio pobjegao od gospodara svojega Hadadezera,+ kralja sopskoga.+ 24 I taj je skupio ljude oko sebe i postao vođa razbojničke družine u vrijeme kad je David pobio vojsku sopsku.+ Tada su otišli u Damask,+ nastanili se tamo i počeli vladati u Damasku. 25 Bio je protivnik Izraelu svega vijeka Salamunova,+ u isto vrijeme kad je i Hadad činio zlo. Mrzio+ je Izraela dokle god je vladao nad Sirijom.

26 Bio je tu i Jeroboam,+ sin Nebatov, Efrajimovac iz Serede, sluga Salamunov,+ a majka mu se zvala Serua i bila je udovica. On se također pobunio protiv kralja.+ 27 A evo zašto se pobunio protiv kralja: Salamun je bio gradio Milo.+ Zatvarao je dio zida u gradu Davida, oca svojega.+ 28 A Jeroboam je bio odvažan i silan čovjek.+ Kada je Salamun vidio kako se mladić trudi u poslu,+ postavio ga je nad+ svima onima iz doma Josipova+ što su bili određeni za rad.+ 29 A u to je vrijeme Jeroboam otišao iz Jeruzalema i na putu ga je susreo prorok Ahija+ iz Šila,+ koji je imao na sebi novi ogrtač. Njih su dvojica bili sami u polju. 30 Tada je Ahija uzeo novi ogrtač što je bio na njemu i razderao ga+ na dvanaest+ komada. 31 I rekao je Jeroboamu:

“Uzmi sebi deset komada, jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Evo, otrgnut ću kraljevstvo iz ruke Salamunove i tebi ću dati deset plemena.+ 32 Jedno će pleme+ njemu ostati zbog Davida, sluge mojega,+ i zbog Jeruzalema,+ grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih. 33 To je zato što su me ostavili+ i počeli se klanjati Aštarti,+ božici Sidonaca, Kemošu,+ bogu moapskom, i Milkomu,+ bogu sinova Amonovih. Nisu išli putevima mojim, nisu činili što je pravo u očima mojim niti su držali odredbe moje i zakone moje kao David, otac Salamunov. 34 Ali neću uzeti cijelo kraljevstvo iz ruke njegove, nego ću ga ostaviti da bude poglavar sve dane života svojega, zbog Davida, sluge mojega kojega sam izabrao,+ jer je držao zapovijedi moje i odredbe moje. 35 Iz ruke sina njegova uzet ću kraljevstvo, to jest deset plemena, i tebi ću ga dati.+ 36 A sinu ću njegovu dati jedno pleme, da bi David, sluga moj, uvijek imao svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu,+ gradu koji sam sebi izabrao da u njemu prebiva ime moje.+ 37 A tebe ću uzeti da vladaš nad svim što ti duša želi+ i bit ćeš kralj nad Izraelom. 38 Budeš li poslušao sve što ti zapovjedim i išao putevima mojim te činio što je pravo u očima mojim, držeći odredbe moje i zapovijedi moje, kao što je to činio David, sluga moj,+ ja ću biti s tobom+ i sagradit ću ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu,+ i dat ću ti Izraela. 39 Ponizit ću potomke Davidove zbog zlih djela njihovih,+ ali ne zauvijek.’”+

40 Zato je Salamun htio pogubiti Jeroboama,+ ali je Jeroboam ustao i pobjegao+ u Egipat Šišaku,+ kralju egipatskom, i ostao je u Egiptu sve do smrti Salamunove.

41 A ostala povijest Salamunova, sva djela njegova i mudrost njegova, nije li sve to zapisano u knjizi povijesti Salamunove? 42 Salamun je četrdeset godina vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom.+ 43 Potom je Salamun počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan u gradu Davida,+ oca svojega, a Roboam,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

12 Roboam+ je otišao u Šekem, jer je u Šekem+ došao sav Izrael da ga postavi za kralja. 2 To je čuo Jeroboam,+ sin Nebatov, dok je još bio u Egiptu. Jeroboam je naime pobjegao od kralja Salamuna i boravio je u Egiptu.+ 3 Tada su poslali po njega i pozvali ga. Tako su Jeroboam i sva zajednica izraelska došli i rekli Roboamu:+ 4 “Tvoj je otac stavio na nas težak jaram,+ a ti nam sada olakšaj+ tešku službu oca svojega i težak jaram koji je stavio na nas, pa ćemo ti služiti!”+

5 A on im je odgovorio: “Idite, pa za tri dana opet dođite k meni!”+ I narod je otišao. 6 A kralj Roboam posavjetovao se sa starijim muževima+ koji su služili ocu njegovu Salamunu dok je bio živ i upitao ih je: “Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?”+ 7 A oni su mu ovako odgovorili: “Ako danas pokažeš da si spreman biti sluga ovome narodu i služiti mu,+ ako udovoljiš tim ljudima i obratiš im se lijepim riječima,+ oni će ti zauvijek biti sluge.”+

8 Ali on je zanemario savjet što su mu ga dali stariji muževi i posavjetovao se s mlađim muževima koji su odrasli s njim+ i koji su bili u njegovoj službi.+ 9 Upitao ih je: “Što savjetujete+ da odgovorimo tome narodu koji mi je rekao: ‘Olakšaj jaram koji je otac tvoj stavio na nas’?”+ 10 A mlađi muževi koji su odrasli s njim odgovorili su mu: “Narodu koji ti je rekao: ‘Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, a ti nam ga olakšaj’, kaži ovako:+ ‘Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega.+ 11 Evo, otac moj stavio je na vas težak jaram, a ja ću vaš jaram učiniti još težim.+ Otac moj kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.’”+

12 I treći dan došli su Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer je kralj rekao: “Dođite opet k meni trećega dana!”+ 13 I kralj je oštro odgovorio narodu,+ zanemarivši savjet što su mu ga dali stariji muževi.+ 14 Odgovorio im je kako su ga savjetovali mlađi muževi:+ “Otac moj stavio je na vas težak jaram, a ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac moj kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.”+ 15 Kralj, dakle, nije poslušao narod,+ jer je Jehova tako vodio događaje.+ Jehova je to učinio kako bi ispunio riječ svoju+ koju je preko Ahije+ iz Šila rekao Jeroboamu, sinu Nebatovu.

16 Kad je sav Izrael vidio da ih kralj nije poslušao, narod je odgovorio kralju i rekao: “Što mi imamo s Davidom?+ Nemamo mi nasljedstva sa sinom Jišajevim! Vrati se k bogovima svojim,+ Izraele! A ti se, Davide, brini za svoj dom!”+ I sav je Izrael otišao u šatore svoje. 17 A Roboam je vladao nad sinovima Izraelovim koji su živjeli u gradovima Judinim.+

18 Potom je kralj Roboam k njima poslao Adorama,+ koji je nadgledavao one koji su bili određeni za rad,+ ali sav ga je Izrael zasuo kamenjem+ te je poginuo. A kralj Roboam uspio je uskočiti u kola i pobjeći u Jeruzalem. 19 I Izraelci su ustrajali u svojoj pobuni+ protiv doma Davidova, i to traje sve do današnjeg dana.+

20 Kad je sav Izrael čuo da se Jeroboam vratio, poslali su po njega i pozvali ga u zajednicu te su ga postavili za kralja nad svim Izraelom.+ Nitko nije pristao uz dom Davidov, osim samoga plemena Judina.+

21 Čim je Roboam došao u Jeruzalem,+ okupio je sav dom Judin i pleme Benjaminovo,+ stotinu i osamdeset tisuća izabranih ljudi sposobnih za rat, da se bore protiv doma Izraelova i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salamunovu. 22 Tada je Šemaji,+ čovjeku Božjem,+ došla riječ pravoga Boga: 23 “Kaži Roboamu, sinu Salamunovu, kralju Judinu, i svemu domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: 24 ‘Ovako kaže Jehova: “Ne idite i ne borite se protiv braće svoje, sinova Izraelovih!+ Vratite se svaki kući svojoj, jer je to od mene došlo!”’”+ I oni su poslušali riječ Jehovinu+ i vratili se kako im je Jehova rekao.+

25 A Jeroboam je utvrdio Šekem+ u brdima efrajimskim i nastanio se u njemu. Potom je otišao odande i utvrdio Penuel.+ 26 I Jeroboam je rekao u srcu svojemu:+ “Sad će se kraljevstvo vratiti domu Davidovu.+ 27 Bude li ovaj narod nastavio odlaziti u Jeruzalem da prinosi žrtve u domu Jehovinu,+ srce naroda ovoga vratit će se gospodaru njihovu Roboamu, kralju Judinu, pa će me ubiti+ i vratiti se Roboamu, kralju Judinu.” 28 Pošto se kralj posavjetovao,+ načinio je dva zlatna teleta+ i rekao narodu: “Preteško vam je da odlazite u Jeruzalem. Evo, Izraele, Boga tvojega+ koji te izveo iz zemlje egipatske!”+ 29 I jedno je postavio u Betelu,+ a drugo u Danu.+ 30 To je bio povod za grijeh,+ i narod je k jednome odlazio sve do Dana.

31 I načinio je svetište, uzvišicu,+ i postavio za svećenike ljude iz običnog naroda, koji nisu bili od sinova Levijevih.+ 32 Osim toga, Jeroboam je uveo blagdan u osmome mjesecu, petnaestoga dana u mjesecu, kao što je bio blagdan koji se slavio u Judi,+ da prinese žrtve na žrtveniku koji je načinio u Betelu, da prinese žrtve likovima teleta što ih je načinio. I postavio je svećenike u Betelu+ da služe na obrednim uzvišicama koje je načinio. 33 Petnaestoga dana osmoga mjeseca, mjeseca koji je sam odredio,+ prinio je žrtve na žrtveniku koji je načinio u Betelu. I uveo je blagdan za sinove Izraelove i prinosio je na žrtveniku žrtve i spaljivao prinose.+

13 I gle, neki je čovjek Božji+ po riječi Jehovinoj+ došao iz Jude u Betel kada je Jeroboam stajao kraj žrtvenika+ da spaljuje prinose.+ 2 I po riječi Jehovinoj povikao je prema žrtveniku: “Žrtveniče, žrtveniče! Ovako kaže Jehova: ‘Evo, rodit će se u domu Davidovu sin po imenu Jošija!+ On će na tebi žrtvovati svećenike s obrednih uzvišica koji na tebi spaljuju prinose i kosti ljudske spalit će na tebi.’”+ 3 I dao im je znak+ toga dana, rekavši: “Ovo je znak koji je Jehova dao: Evo, žrtvenik će se raspasti i prosut će se masni pepeo* što je na njemu!”

4 Kad je kralj Jeroboam čuo riječi koje je čovjek Božji objavio protiv žrtvenika u Betelu, ispružio je ruku svoju stojeći kraj žrtvenika i rekao je: “Uhvatite ga!”+ Ali čim je ispružio ruku prema onom čovjeku, ruka mu se osušila i nije ju više mogao privući k sebi.+ 5 A žrtvenik se raspao i prosuo se masni pepeo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao čovjek Božji po riječi Jehovinoj.+

6 Nato je kralj ovako rekao čovjeku Božjem: “Umilostivi,* molim te, lice Jehove, Boga svojega, i moli se za mene da ozdravi ruka moja!”+ Tada je čovjek Božji umilostivio+ lice Jehovino i kralju je ozdravila ruka te je bila kao i prije.+ 7 I kralj je rekao čovjeku Božjem: “Pođi sa mnom kući mojoj da se okrijepiš,+ a dat ću ti i dar!”+ 8 Ali čovjek Božji odgovorio je kralju: “Da mi daš polovinu kuće svoje,+ ne bih pošao s tobom+ niti bih jeo ili pio na ovome mjestu. 9 Jer ovako mi je zapovjeđeno po riječi Jehovinoj: ‘Ne jedi+ i ne pij niti se vraćaj putem kojim si došao!’” 10 I otišao je drugim putem, nije se vratio putem kojim je došao u Betel.

11 A u Betelu je živio neki stari prorok,+ kojemu su došli sinovi njegovi i ispričali mu sve što je čovjek Božji učinio toga dana u Betelu i riječi koje je rekao kralju, sve su ispričali ocu svojemu. 12 Nato ih je otac upitao: “Kojim je putem otišao?” I sinovi njegovi pokazali su mu put kojim je otišao čovjek Božji što je bio došao iz Jude. 13 A on je rekao sinovima svojim: “Osedlajte mi magarca!” I osedlali su mu magarca,+ a on ga je uzjahao.

14 Pošao je za čovjekom Božjim i našao ga kako sjedi pod velikim stablom.+ I upitao ga je: “Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Jude?”+ A ovaj je odgovorio: “Jesam.” 15 Tada mu je rekao: “Pođi sa mnom kući da štogod pojedeš!” 16 Ali on je odgovorio: “Ne mogu se vratiti s tobom niti ući u kuću tvoju i ne mogu jesti niti piti s tobom na ovome mjestu.+ 17 Jer mi je po riječi Jehovinoj rečeno:+ ‘Nemoj ondje ni jesti ni piti! Ne vraćaj se putem kojim si došao!’”+ 18 On mu je nato rekao: “I ja sam prorok kao i ti, i anđeo+ mi se po riječi Jehovinoj obratio, govoreći: ‘Vrati ga sa sobom kući da jede i da pije!’” Ali prevario ga je.+ 19 Tako se ovaj vratio s njim da u kući njegovoj jede i pije.+

20 A dok su sjedili za stolom, riječ+ Jehovina došla je proroku koji ga je doveo natrag 21 i on je povikao čovjeku Božjem što je došao iz Jude: “Ovako kaže Jehova: ‘Zato što si se pobunio+ protiv naredbe Jehovine i nisi se držao zapovijedi koju ti je dao Jehova, Bog tvoj,+ 22 nego si se vratio da jedeš i piješ na mjestu za koje ti je rekao: “Ne jedi i ne pij”, mrtvo tijelo tvoje neće doći u grob praotaca tvojih.’”+

23 Pošto je prorok kojega je bio doveo natrag jeo i pio, osedlao mu je magarca, 24 i ovaj je krenuo. No na putu ga je napao lav+ i usmrtio ga.+ Tijelo je njegovo ležalo bačeno na putu. Magarac je stajao kraj njega, a i lav je stajao kraj mrtvog tijela. 25 I gle, ljudi što su prolazili onuda vidjeli su mrtvo tijelo bačeno na putu i lava kako stoji kraj tijela. Otišavši odande, ispričali su to u gradu gdje je živio stari prorok.

26 Kad je to čuo prorok koji ga je bio vratio s puta, rekao je: “To je čovjek Božji koji se pobunio protiv naredbe Jehovine,+ i Jehova ga je dao lavu da ga rastrgne i usmrti, po riječi koju mu je Jehova rekao.”+ 27 Potom je rekao sinovima svojim: “Osedlajte mi magarca!” I osedlali su ga.+ 28 Tako je otišao i našao mrtvo tijelo njegovo bačeno na putu i magarca i lava kako stoje kraj tijela. Lav nije pojeo tijelo niti je rastrgao magarca.+ 29 I prorok je podigao tijelo čovjeka Božjeg, položio ga na magarca i vratio natrag. Zatim je stari prorok došao u svoj grad da ga oplače i pokopa. 30 Položio je tijelo u svoj grob, a onda su ga oplakivali,+ govoreći: “Jao, brate moj!” 31 Nakon što ga je pokopao, sinovima je svojim rekao: “Kad umrem, pokopajte me u grob gdje je pokopan čovjek Božji. Moje kosti položite kraj njegovih kostiju!+ 32 Jer će se sigurno ispuniti+ ono što je po riječi Jehovinoj objavio protiv žrtvenika+ u Betelu i protiv svih svetišta, svih uzvišica,+ u gradovima samarijskim.”+

33 Ni poslije ovog događaja nije se Jeroboam vratio sa zloga puta svojega, već je i dalje ljude iz običnog naroda postavljao za svećenike+ na obrednim uzvišicama. Svakoga tko je god htio ovlastio je da služi kao svećenik,*+ govoreći: “Neka bude svećenik na obrednim uzvišicama!” 34 To je odvelo u grijeh dom Jeroboamov+ i to je bio razlog da ih se zatre i istrijebi s lica zemlje.+

14 U to vrijeme razbolio se+ Abija, sin Jeroboamov. 2 I Jeroboam je rekao ženi svojoj: “Ustani, molim te, i preruši se+ da ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova, pa pođi u Šilo! Eno, ondje je prorok Ahija.+ On mi je rekao da ću postati kralj nad ovim narodom.+ 3 Ponesi deset kruhova,+ kolače posute i vrč+ meda, pa idi k njemu!+ On će ti sigurno reći što će biti s dječakom.”+

4 I učinila je tako žena Jeroboamova. Ustala je, otišla u Šilo+ i došla u kuću Ahijinu. A Ahija više nije mogao vidjeti, jer je izgubio vid zbog starosti.+

5 Ali Jehova je rekao Ahiji: “Evo, dolazi žena Jeroboamova da te pita za sina svojega, jer je bolestan. Ti joj reci tako i tako. A kad dođe, pretvarat će se da je neka druga.”+

6 Čim je Ahija čuo korake njezine kad je ušla na vrata, rekao je: “Uđi, ženo Jeroboamova!+ Zašto se pretvaraš da si neka druga kad sam poslan da ti tešku poruku prenesem? 7 Idi i reci Jeroboamu: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Podigao sam te iz naroda tvojega da te postavim za vođu naroda svojega Izraela+ 8 i otrgnuo+ sam kraljevstvo od doma Davidova i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao sluga moj David, koji je držao zapovijedi moje i bio mi odan* svim srcem svojim, čineći samo ono što je pravo u očima mojim,+ 9 nego si počeo činiti gore od svih prethodnika svojih, otišao si i načinio sebi drugoga boga+ i likove lijevane+ da me vrijeđaš,+ a meni si leđa okrenuo.+ 10 Zato ću, evo, nanijeti nevolju domu Jeroboamovu i zatrt ću Jeroboamu sve što je muško,*+ čak i one najmanje i bezvrijedne u Izraelu,+ i pomest ću dom Jeroboamov+ kao što se čisti izmet dok se posve ne ukloni.+ 11 Onoga tko iz doma Jeroboamova umre u gradu, pojest će psi,+ a onoga tko umre u polju, pojest će ptice nebeske,+ jer tako kaže Jehova.”’

12 A ti ustani i pođi kući! Kad nogama svojim kročiš u grad, dijete će umrijeti. 13 Sav će ga Izrael oplakivati+ i pokopat će ga, i on će jedini iz doma Jeroboamova biti položen u grob, jer se samo na njemu u domu Jeroboamovu našlo nešto dobra pred Jehovom, Bogom Izraelovim.+ 14 I Jehova će podignuti sebi kralja+ nad Izraelom koji će istrijebiti dom Jeroboamov u onaj dan. I ne zbiva li se to već sada?+ 15 Jehova će udariti Izraela te će se zaljuljati kao trska u vodi.+ Iščupat+ će Izraela iz ove dobre zemlje+ koju je dao praocima njihovim i rasijati+ ih s onu stranu Rijeke,+ jer su načinili sebi obredna debla*+ i tako vrijeđali+ Jehovu. 16 I napustit će Izraela+ zbog grijeha koje je učinio Jeroboam i kojima je Izraela naveo na grijeh.”+

17 Tada je žena Jeroboamova ustala i otišla u Tirsu.+ Čim je stupila na kućni prag, dječak je umro. 18 Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakivao, po riječi Jehovinoj koju je rekao preko proroka Ahije, sluge svojega.

19 A ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao+ i kako je vladao, sve to zapisano je u ljetopisima+ kraljeva izraelskih. 20 Jeroboam je vladao dvadeset i dvije godine, a onda je počinuo s praocima svojim.+ Nadab,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

21 Roboam,+ sin Salamunov, bio je kralj Judin. Četrdeset i jednu godinu imao je Roboam kad je počeo vladati i sedamnaest je godina vladao u Jeruzalemu, gradu+ koji je Jehova izabrao između svih plemena+ Izraelovih da ondje prebiva ime njegovo.+ Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka.+ 22 A narod Judin činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ Izazivali su ljubomoru njegovu+ više nego svi praoci njihovi grijesima koje su počinili.+ 23 Jer i oni su gradili sebi obredne uzvišice,+ obredne stupove+ i obredna debla+ na svakome brdu visokom+ i pod svakim stablom što se zeleni.+ 24 Bilo je čak i hramskih bludnika u zemlji.+ Činili su sve gadosti naroda koje je Jehova otjerao ispred sinova Izraelovih.+

25 A pete godine kraljevanja Roboamova egipatski kralj Šišak+ došao je na Jeruzalem. 26 Uzeo je blago iz doma Jehovina i blago iz dvora kraljeva,+ sve je uzeo.+ Uzeo je i sve zlatne štitove koje je načinio Salamun.+ 27 Umjesto njih kralj Roboam načinio je bakrene štitove i povjerio ih zapovjednicima tjelesne straže*+ što je stražarila na ulazu u dvor kraljev, da ih čuva.+ 28 Kad je god kralj išao u dom Jehovin, njegovi su ih tjelesni stražari nosili, a potom su ih vraćali u stražarnicu tjelesne straže.+

29 Ostala povijest Roboamova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 30 A sve vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama.+ 31 Naposljetku je Roboam počinuo s praocima svojim i bio je pokopan s praocima svojim u Davidovu gradu.+ Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.+ Abijam,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

15 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama,+ sina Nebatova,+ Abijam je postao kralj nad Judom.+ 2 Tri je godine vladao u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Maaka+ i bila je unuka Abišalomova.*+ 3 Činio je sve grijehe* koje je činio i otac njegov prije njega, i srce njegovo nije bilo potpuno odano+ Jehovi, Bogu njegovu, kao što je bilo srce Davida, praoca njegova.+ 4 Ali Jehova, Bog njegov, dao mu je zbog Davida+ svjetiljku+ u Jeruzalemu tako što je podignuo sina njegova nakon njega i sačuvao Jeruzalem,+ 5 jer je David činio što je pravo u očima Jehovinim i za svega života svojega nije odstupio ni od čega što mu je on zapovjedio,+ osim onoga što je bilo s Urijom Hetitom.+ 6 A između Roboama i Jeroboama vodio se rat svega vijeka Roboamova.+

7 Ostala povijest Abijamova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? A i između Abijama i Jeroboama vodio se rat.+ 8 Naposljetku je Abijam počinuo s praocima svojim i pokopali su ga u Davidovu gradu,+ a Asa,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

9 Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom Asa je postao kralj Judin. 10 Četrdeset i jednu godinu vladao je u Jeruzalemu. Baka njegova zvala se Maaka+ i bila je unuka Abišalomova.+ 11 Asa je činio što je pravo u očima Jehovinim, poput Davida, praoca svojega.+ 12 Protjerao je iz zemlje hramske bludnike+ i uklonio sve odvratne idole*+ što su ih načinili praoci njegovi.+ 13 I baku svoju Maaku+ svrgnuo je s položaja kraljice majke,+ jer je načinila jezivog idola za štovanje obrednoga debla.* Asa je posjekao jezivog idola njezinog+ i spalio ga+ u dolini Kidrona.+ 14 Ali obredne uzvišice+ nije uklonio.+ Ipak, Asino je srce bilo potpuno odano Jehovi svega vijeka njegova.+ 15 I unio je u dom Jehovin stvari koje je bio posvetio otac njegov i stvari koje je sam posvetio: srebro, zlato i posuđe.+

16 Između Ase i Baše,+ kralja izraelskog, vodio se rat svega vijeka njihova. 17 Baša, kralj Izraelov, došao je na Judu i počeo utvrđivati Ramu+ da nitko ne bi mogao odlaziti od Ase, kralja Judina, niti dolaziti k njemu.+ 18 Tada je kralj Asa uzeo sve srebro i zlato što je ostalo u riznicama doma Jehovina i u riznicama dvora kraljeva i dao ga slugama svojim. Potom ih je poslao sirijskome kralju+ Ben-Hadadu,+ sinu Tabrimona, sina Hezjonova, koji je živio u Damasku,+ te mu poručio: 19 “Savez postoji između mene i tebe, između oca mojega i oca tvojega. Evo, šaljem ti na dar+ srebra i zlata. Hajde, raskini savez svoj s Bašom, kraljem izraelskim, da otiđe od mene!”+ 20 I Ben-Hadad je poslušao kralja Asu i poslao zapovjednike vojske svoje na gradove izraelske te je udario na Ijon,+ Dan,+ Abel-Bet-Maaku+ i na sav Kineret, na svu zemlju Naftalijevu.+ 21 Kad je Baša to doznao, odmah je prestao utvrđivati Ramu+ i vratio se u Tirsu.+ 22 A kralj Asa okupio je sav narod Judin,+ ne izuzimajući nikoga. I odnijeli su kamenje i drvenu građu kojima je Baša utvrđivao Ramu. I kralj Asa je time počeo utvrđivati Gebu+ Benjaminovu i Mispu.+

23 Ostala povijest Asina, svi pothvati njegovi, sve što je činio i gradovi koje je gradio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? A u starosti+ je obolio na noge.+ 24 Naposljetku je Asa počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan s praocima svojim u gradu Davida, praoca svojega,+ a Jošafat,*+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

25 Nadab,+ sin Jeroboamov, postao je kralj nad Izraelom druge godine Asina kraljevanja nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom. 26 Činio je što je zlo+ u očima Jehovinim i išao putem oca svojega,+ čineći grijehe njegove kojima je Izraela naveo na grijeh.+ 27 A Baša,+ sin Ahijin iz doma Isakarova, počeo je kovati urotu protiv njega, i ubio ga je Baša kod Gibetona,+ koji je pripadao Filistejcima, dok su Nadab i sav Izrael opsjedali Gibeton. 28 Baša ga je ubio treće godine Asina kraljevanja nad Judom te je počeo vladati umjesto njega.+ 29 I čim je postao kralj, pobio je sav dom Jeroboamov. Nije ostavio ništa što diše od doma Jeroboamova dok ih nije sve istrijebio, prema riječi Jehovinoj koju je rekao preko sluge svojega Ahije iz Šila,+ 30 zbog grijeha Jeroboamovih koje je počinio+ i kojima je Izraela naveo na grijeh i zbog uvreda njegovih kojima je vrijeđao Jehovu, Boga Izraelova.+ 31 Ostala povijest Nadabova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 32 A između Ase i Baše, kralja izraelskog, vodio se rat svega vijeka njihova.+

33 Treće godine Asina kraljevanja nad Judom postao je Baša, sin Ahijin, kralj nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i četiri godine.+ 34 Činio je što je zlo u očima Jehovinim+ i išao putem Jeroboamovim,+ čineći grijehe njegove kojima je Izraela naveo na grijeh.+

16 Tada je Jehuu,+ sinu Hananijevu,+ došla riječ Jehovina protiv Baše: 2 “Budući da sam te podigao iz prašine+ da te postavim za vođu naroda svojega Izraela,+ a ti si pošao putem Jeroboamovim+ i naveo narod moj, Izraela, da griješi vrijeđajući me grijesima svojim,+ 3 ja ću, evo, pomesti Bašu i dom njegov i učinit ću s domom njegovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova.+ 4 Tko iz doma Bašina umre u gradu, pojest će ga psi, a tko iz doma njegova umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.”+

5 Ostala povijest Bašina, sva djela i pothvati njegovi, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 6 Naposljetku je Baša počinuo s praocima svojim i bio je pokopan u Tirsi,+ a Ela, sin njegov, počeo je vladati umjesto njega. 7 A riječ Jehovina došla je preko proroka Jehua, sina Hananijeva, protiv Baše i doma njegova+ zbog svega zla koje je počinio pred Jehovom, vrijeđajući ga+ djelima ruku svojih,+ postavši tako kao dom Jeroboamov, a i zbog toga što je ubio Nadaba.+

8 Dvadeset i šeste godine Asina kraljevanja nad Judom postao je Ela, sin Bašin, kralj nad Izraelom u Tirsi i vladao je dvije godine. 9 A Zimri,+ sluga njegov, koji je zapovijedao polovinom bojnih kola, urotio se protiv njega. Dok je Ela bio u Tirsi, opijajući se+ u kući Arse, upravitelja dvora+ njegova u Tirsi, 10 došao je Zimri, napao ga i ubio+ dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja nad Judom, te je počeo vladati umjesto njega. 11 Čim je počeo vladati i čim je sjeo na prijestolje, pobio je sav dom Bašin. Nije mu ostavio nijedno muško,*+ ni krvnoga osvetnika njegova+ ni prijatelja njegova. 12 Tako je Zimri istrijebio sav dom Bašin,+ po riječi Jehovinoj+ koju je rekao protiv Baše preko proroka Jehua,+ 13 zbog svih grijeha Baše i grijeha Ele,+ sina njegova, koje su počinili i kojima su Izraela naveli na grijeh, vrijeđajući Jehovu, Boga Izraelova, ništavnim idolima svojim.+ 14 Ostala povijest Elina i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih?

15 Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja nad Judom Zimri je postao kralj i vladao je sedam dana+ u Tirsi, a narod je u to vrijeme opsjedao Gibeton,+ koji je pripadao Filistejcima. 16 Kad je narod u taboru čuo vijest da je Zimri skovao urotu i ubio kralja, sav je Izrael istoga dana u taboru postavio Omrija,+ zapovjednika vojske, za kralja nad Izraelom. 17 Tada su Omri i sav Izrael s njim otišli od Gibetona i stali opsjedati+ Tirsu. 18 Kad je Zimri vidio da je grad osvojen, otišao je u utvrdu dvora kraljevskoga i zapalio nad sobom dvor kraljevski. Tako je poginuo+ 19 zbog grijeha svojih koje je počinio, radeći što je zlo u očima Jehovinim+ i hodeći putem Jeroboamovim i čineći grijehe koje je i on činio i kojima je Izraela navodio na grijeh.+ 20 Ostala povijest Zimrijeva i urota koju je skovao, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih?

21 Tada se narod izraelski razdijelio na dvije strane.+ Jedan dio naroda pristao je uz Tibnija, sina Ginatova, da ga postavi za kralja, a drugi je dio pristao uz Omrija. 22 Na koncu je narod što je pristao uz Omrija nadjačao one što su pristali uz Tibnija, sina Ginatova. Tibni je umro, a Omri je počeo vladati.

23 Trideset i prve godine Asina kraljevanja nad Judom postao je Omri kralj nad Izraelom i vladao je dvanaest godina. Šest je godina vladao u Tirsi. 24 Potom je od Šemera kupio goru samarijsku za dva talenta* srebra i počeo je graditi grad na gori te je grad što ga je izgradio nazvao Samarija*+ po imenu Šemera, gospodara te gore. 25 I Omri je činio što je zlo u očima Jehovinim i bio je gori od svih prethodnika svojih.+ 26 U svemu je išao putem Jeroboama, sina Nebatova,+ i činio grijehe njegove kojima je Izraela naveo na grijeh, vrijeđajući Jehovu, Boga Izraelova, ništavnim idolima svojim.+ 27 Ostala povijest Omrijeva, sva djela i pothvati njegovi, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 28 Naposljetku je Omri počinuo s praocima svojim i bio je pokopan u Samariji, a Ahab,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

29 Ahab, sin Omrijev, postao je kralj nad Izraelom trideset i osme godine Asina kraljevanja nad Judom, i vladao je Ahab, sin Omrijev, dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji.+ 30 I Ahab, sin Omrijev, činio je gore zlo u očima Jehovinim nego svi prethodnici njegovi.+ 31 I kao da mu je bilo malo+ što je činio iste grijehe* kao i Jeroboam,+ sin Nebatov, nego je još uzeo za ženu+ Izebelu,+ kćer Etbaala, kralja sidonskog,+ te je počeo služiti Baalu+ i klanjati mu se. 32 Usto je podigao i žrtvenik Baalu u hramu+ Baalovu što ga je sagradio u Samariji. 33 Ahab je načinio i obredno deblo.*+ I vrijeđao je+ Ahab Jehovu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih što su bili prije njega.

34 Za njegova je vremena Hiel Beteljanin sagradio Jerihon. Abiramom, prvorođencem svojim, platio je što mu je temelj položio, a Segubom, najmlađim sinom svojim, platio je što mu je vrata postavio, po riječi koju je Jehova rekao preko Jošue, sina Nunova.+

17 Ilija+ Tišbijac, jedan od stanovnika Gileada,+ rekao je Ahabu: “Tako živ bio Jehova,+ Bog Izraelov, pred kojim stojim,+ ovih godina neće biti ni rose ni kiše,+ osim po mojoj naredbi!”+

2 Potom mu je došla riječ+ Jehovina: 3 “Idi odavde i kreni na istok, pa se sakrij+ kod potoka* Kerita, koji je istočno od Jordana. 4 Iz potoka ćeš piti,+ a gavranima+ ću zapovjediti da te ondje hrane.”+ 5 I on je otišao i učinio po riječi Jehovinoj.+ Otišao je i nastanio se kod potoka Kerita, koji je istočno od Jordana. 6 Gavrani su mu donosili kruha i mesa ujutro i isto tako kruha i mesa uvečer, a iz potoka je pio.+ 7 Ali nakon nekog vremena potok je presušio,+ jer nije bilo kiše u zemlji.

8 Tada mu je došla riječ Jehovina:+ 9 “Ustani i pođi u Sarfatu,+ koja pripada Sidonu, pa ostani tamo! Evo, zapovjedio sam ondje jednoj ženi, udovici, da te hrani.” 10 I ustavši, otišao je u Sarfatu. Kad je došao do gradskih vrata, ugledao je tamo jednu ženu, udovicu, koja je skupljala drva. Dozvao ju je i rekao joj: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da pijem!”+ 11 Kad je pošla da je donese, on joj je doviknuo: “Donesi mi, molim te, i malo kruha!”+ 12 A ona je nato rekla: “Tako živ bio Jehova,+ Bog tvoj, nemam kruha+ već samo šaku+ brašna u ćupu i malo ulja u vrču.+ I evo, skupljam malo drva da idem i pripremim nešto za sebe i za sina svojega da to pojedemo, pa da umremo.”+

13 Tada joj je Ilija rekao: “Ne boj se!+ Uđi i učini kako si rekla! Samo najprije od toga napravi malenu pogaču za mene+ pa mi je iznesi, a poslije možeš pripremiti nešto za sebe i za sina svojega! 14 Jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti niti će ulja u vrču nestati sve do dana kad Jehova pusti kišu na zemlju.’”+ 15 I ona je otišla i učinila kako je rekao Ilija, i mnogo je dana imala što jesti ona, on i dom njezin.+ 16 Brašno u ćupu nije se potrošilo niti je ulja u vrču nestalo,+ prema riječi Jehovinoj koju je rekao preko Ilije.

17 A poslije toga razbolio se sin te žene, kod koje je boravio, i bolest je njegova bivala sve teža te je na koncu izdahnuo.+ 18 Tada je žena rekla Iliji: “Zašto si mi to učinio,+ Božji čovječe? Došao si k meni da me podsjetiš na grijeh moj+ i da mi usmrtiš sina.” 19 No on joj je odgovorio: “Daj mi sina svojega!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja i odnio ga u gornju sobu+ gdje je stanovao te ga položio na postelju svoju.+ 20 I stao je zazivati Jehovu: “Jehova, Bože moj,+ zar ćeš doista i ovoj udovici kod koje boravim nanijeti zlo i usmrtiti joj sina?” 21 I ispruživši se nad dječakom+ tri puta, povikao je k Jehovi: “Jehova, Bože moj, molim te neka se vrati život*+ u dijete ovo!” 22 I Jehova je uslišio glas Ilijin+ te se život dječakov vratio u njega i on je oživio.+ 23 Tada je Ilija uzeo dječaka, donio ga iz gornje sobe u kuću i dao ga majci njegovoj, govoreći: “Evo, sin je tvoj živ!”+ 24 A žena je odgovorila Iliji: “Sada zaista znam da si ti čovjek Božji+ i da je riječ Jehovina u ustima tvojim istinita.”+

18 Nakon mnogo vremena,+ to jest treće godine, došla je Iliji riječ Jehovina: “Idi i pokaži se Ahabu, jer sam odlučio pustiti kišu na zemlju!”+ 2 I Ilija je otišao da se pokaže Ahabu. A u Samariji je vladala velika glad.+

3 I Ahab je pozvao Obadiju, koji je bio upravitelj dvora njegova.+ (A Obadija se veoma bojao+ Jehove. 4 Kad je Izebela+ ubijala Jehovine proroke,+ Obadija je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu pećinu te im donosio kruha i vode.)+ 5 I Ahab je rekao Obadiji: “Obiđi sve izvore vodene i sve potoke u zemlji! Možda pronađemo nešto zelene trave+ da sačuvamo konje i mule na životu i da nam više ne ugiba stoka naša.”+ 6 Tako su podijelili među sobom zemlju koju će obići. Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je otišao drugim putem, isto sam.+

7 Dok je Obadija bio na putu, gle, u susret mu je došao Ilija.+ Prepoznavši ga, pao je ničice,+ govoreći: “Jesi li to ti, gospodaru moj+ Ilija?” 8 A on mu je odgovorio: “Ja sam! Idi i reci gospodaru svojemu:+ ‘Evo Ilije!’” 9 Ali on mu je rekao: “Koji sam grijeh+ počinio da slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me pogubi? 10 Tako živ bio Jehova,+ Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva kamo gospodar moj nije slao da te traže. Kad su mu rekli: ‘Nije ovdje’, tražio je od tog kraljevstva ili naroda da se zakunu da te nisu našli.+ 11 A ti sad kažeš: ‘Idi i reci gospodaru svojemu: “Evo Ilije!”’ 12 Ali kad ja odem od tebe, duh+ Jehovin odnijet će te tko zna kamo, pa kad dođem Ahabu i javim mu, a on te ne nađe, ubit će me.+ A sluga se tvoj od mladosti svoje boji Jehove.+ 13 Nije li gospodar moj čuo što sam učinio kad je Izebela ubijala proroke Jehovine, kako sam sakrio stotinu proroka Jehovinih, po pedeset u jednu pećinu,+ i donosio im kruha i vode?+ 14 A ti sada kažeš: ‘Idi i reci gospodaru svojemu: “Evo Ilije!”’ On će me ubiti!”+ 15 No Ilija je rekao: “Tako živ bio+ Jehova nad vojskama+ pred kojim stojim, danas ću mu se pokazati.”

16 Tada je Obadija pošao u susret Ahabu i javio mu vijest. I Ahab je pošao da se sastane s Ilijom.

17 I čim je Ahab ugledao Iliju, rekao mu je: “Jesi li ti onaj što nevolju navlači na Izraela?”+

18 A on je odgovorio: “Ne navlačim ja nevolju+ na Izraela, nego ti i dom oca tvojega,+ jer ste ostavili zapovijedi Jehovine+ i pošli za Baalima.+ 19 Nego sada zapovjedi da se k meni na goru Karmel+ sakupi sav Izrael zajedno s četiri stotine i pedeset proroka Baalovih+ i četiri stotine proroka koji štuju obredno deblo*+ i jedu za stolom Izebelinim.”+ 20 I Ahab je pozvao sve sinove Izraelove i sakupio proroke+ na gori Karmelu.

21 Tada je Ilija pristupio svemu narodu i rekao: “Dokle ćete hramati na obje strane?+ Ako je Jehova pravi Bog, idite za njim,+ a ako je Baal, idite za njim!” Ali narod mu nije odgovorio ni riječi. 22 A Ilija je rekao narodu: “Ja sam jedini još ostao kao prorok Jehovin,+ a proroka Baalovih ima četiri stotine i pedeset. 23 I sada neka nam daju dva junca pa neka oni izaberu sebi jednoga junca, isjeku ga na komade i stave na drva, ali neka ne podmeću vatre. A ja ću pripremiti drugoga junca i staviti ga na drva, ali neću podmetati vatre. 24 Tada vi prizovite ime svojega boga,+ a ja ću prizvati ime Jehovino. Bog koji odgovori vatrom+ pravi je Bog.”+ Nato je sav narod odgovorio: “Dobro si rekao!”

25 Potom je Ilija rekao prorocima Baalovim: “Izaberite sebi jednoga junca i prvi ga pripremite, jer vas je više. I prizovite ime boga svojega, ali ne podmećite vatre.” 26 I uzeli su junca kojeg im je dao. Pripremili su ga i prizivali su ime Baalovo od jutra do podneva, govoreći: “Baale, usliši nas!” Ali nije bilo ni glasa+ ni odgovora.+ A oni su hramajući plesali oko žrtvenika što su ga načinili. 27 U podne im se Ilija stao rugati:+ “Vičite na sav glas, jer on je bog!+ Valjda se nešto zamislio ili treba obaviti nuždu+ pa je otišao na zahod!+ Ili možda spava pa se treba probuditi!”+ 28 A oni su počeli vikati na sav glas i rezati se+ bodežima i kopljima, po svom običaju, dok ih nije oblila krv. 29 Kad je prošlo podne, oni su se i dalje ponašali mahnito kao da su pali u proročki zanos+ sve dok nije došlo vrijeme da se prinese žitna žrtva, ali nije bilo ni glasa ni odgovora ni znaka da itko sluša.+

30 Naposljetku je Ilija rekao svemu narodu: “Pristupite k meni!” I sav mu je narod pristupio. Tada je počeo popravljati žrtvenik Jehovin koji je bio srušen.+ 31 I uzeo je Ilija dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je došla riječ Jehovina:+ “Izrael će biti ime tvoje!”+ 32 I od tog je kamenja sagradio žrtvenik+ u ime Jehovino+ i oko žrtvenika načinio je jarak što je opasivao područje koje bi se moglo zasijati s dva seaha* sjemena. 33 Zatim je naslagao drva,+ isjekao junca na komade i položio ga na drva. Tada je rekao: “Napunite četiri ćupa vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!” 34 Potom je rekao: “Učinite to još jednom!” I učinili su to još jednom. A on je rekao: “Učinite to i treći put!” I učinili su to i treći put. 35 I voda je potekla svuda oko žrtvenika. Tako je i jarak napunio vodom.

36 Kad je došlo vrijeme+ da se prinese žitna žrtva, prorok Ilija pristupio je i rekao: “Jehova, Bože Abrahamov,+ Izakov+ i Izraelov,+ neka se danas obznani da si ti Bog u Izraelu+ i da sam ja sluga tvoj te da sam po riječi tvojoj+ sve ovo učinio! 37 Usliši me, Jehova, usliši me da bi znao ovaj narod da si ti, Jehova,+ pravi Bog i da ti obraćaš srce njihovo!”+

38 Tada je sišla vatra+ od Jehove i spalila žrtvu paljenicu,+ drva, kamenje i prašinu te popila vodu u jarku.+ 39 Vidjevši to, sav je narod pao ničice+ i rekao: “Jehova je pravi Bog! Jehova je pravi Bog!” 40 A Ilija im je rekao: “Pohvatajte proroke Baalove! Ne dajte da ijedan utekne!” I pohvatali su ih, a Ilija ih je potom odveo u dolinu Kišona+ i ondje pobio.+

41 Potom je Ilija rekao Ahabu: “Idi gore, jedi i pij,+ jer čuje se hujanje što pljusak javlja!”+ 42 I Ahab je otišao gore da jede i pije. A Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se k zemlji+ i stavio lice svoje među koljena.+ 43 Zatim je sluzi svojemu rekao: “Molim te, idi gore i pogledaj prema moru!” I otišao je gore i pogledao te je rekao: “Ništa se ne vidi.” A on je odgovorio: “Idi ponovno!” i tako sedam puta.+ 44 A sedmi je put javio: “Eno, oblak malen kao dlan ljudski diže se s mora!”+ Tada je Ilija rekao: “Idi i reci Ahabu: ‘Upregni konje+ i pođi dolje da te ne uhvati pljusak!’” 45 Uto se nebo zamračilo od oblaka i vjetra+ i spustio se jak pljusak.+ A Ahab se popeo na kola i odvezao u Jizreel.+ 46 Ruka Jehovina bila je nad Ilijom+ i on je podvio skute haljine svoje+ i otrčao pred Ahabom sve do Jizreela.+

19 Ahab+ je ispričao Izebeli+ sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve proroke.+ 2 Tada je Izebela poslala glasnika k Iliji i poručila mu: “Neka mi bogovi učine tako+ i neka tome još dodaju+ ako sutra u ovo doba ne učinim s dušom tvojom kao što si ti učinio s dušom svakoga od njih!” 3 I on se uplašio, pa je ustao i otišao da spasi dušu svoju.+ Kad je došao u Beer-Šebu,+ koja je u Judi,+ ostavio je ondje slugu svojega. 4 A sam je otišao dan hoda u pustinju i došavši onamo, sjeo je pod neko drvo.+ Tada je počeo moliti da umre:* “Dosta mi je! Jehova, uzmi sada dušu moju,+ jer nisam ništa bolji od praotaca svojih!”

5 Zatim je legao i zaspao pod tim drvetom.+ Ali, gle, anđeo+ ga je dotaknuo+ i rekao mu: “Ustani i jedi!” 6 I on je pogledao, a kad tamo, kraj glave mu pogača+ na užarenom kamenju i vrč vode. Tako je jeo i pio, pa opet legao. 7 A anđeo+ Jehovin došao je po drugi put, dotaknuo ga i rekao: “Ustani i jedi, jer je put pretežak za tebe!”+ 8 Tako je ustao, jeo i pio te je okrijepljen tom hranom hodao četrdeset dana+ i četrdeset noći sve do gore pravoga Boga, do Horeba.+

9 Ondje je ušao u neku pećinu+ da u njoj prenoći. I gle, došla mu je riječ Jehovina: “Što radiš ovdje, Ilija?”+ 10 A on je odgovorio: “Revnovao sam+ za* Jehovu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi ostavili savez tvoj,+ žrtvenike su tvoje porušili,+ a proroke tvoje mačem pobili.+ Samo sam ja ostao,+ a sada i moju dušu traže da mi je uzmu.”+ 11 Ali glas mu je rekao: “Izađi i na gori stani pred Jehovu!”+ I gle, Jehova je prolazio onuda,+ a vjetar silan i jak razdirao je gore i lomio litice pred Jehovom.+ Ali Jehova nije bio u vjetru. Nakon vjetra došao je potres.+ Ali Jehova nije bio u potresu. 12 Nakon potresa došla je vatra.+ Ali Jehova nije bio u vatri. A nakon vatre došao je glas, tih i blag.+ 13 Kad ga je Ilija čuo, pokrio je lice ogrtačem svojim+ te izašao i stao na ulaz u pećinu. I gle, glas što mu je došao rekao je: “Što radiš ovdje, Ilija?”+ 14 A on je odgovorio: “Revnovao sam za* Jehovu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi ostavili savez tvoj,+ žrtvenike su tvoje porušili, a proroke tvoje mačem pobili. Samo sam ja ostao, a sada i moju dušu traže da mi je uzmu.”+

15 Tada mu je Jehova rekao: “Idi, vrati se putem svojim u pustinju damaščansku+ i kad dođeš tamo, pomaži+ Hazaela+ za kralja nad Sirijom! 16 Jehua,+ unuka Nimšijeva,+ pomaži za kralja nad Izraelom, a Elizeja,+ sina Šafatova iz Abel-Mehole,+ pomaži za proroka umjesto sebe.+ 17 I onoga tko umakne maču Hazaelovu,+ pogubit će Jehu,+ a onoga tko umakne maču Jehuovu, pogubit će Elizej.+ 18 Ostavio sam u Izraelu sedam tisuća ljudi,+ sva koljena koja se nisu prignula pred Baalom+ i sva usta koja ga nisu poljubila.”+

19 I otišavši odande, našao je Elizeja, sina Šafatova, kako ore.+ Dvanaest je jarmova imao pred sobom, a sam je bio kod dvanaestoga. Ilija je otišao k njemu i bacio na njega svoj proročki ogrtač.+ 20 A on je ostavio bikove i potrčao za Ilijom, govoreći: “Dopusti mi, molim te, da poljubim oca svojega i majku svoju,+ pa ću onda poći za tobom!” A on mu je odvratio: “Idi, vrati se, zar te ja sprečavam u tome?” 21 I on se vratio od njega te je uzeo jaram bikova i žrtvovao ih,+ a na drvima od pluga i jarma+ u koji su bili upregnuti bikovi skuhao je meso njihovo i dao ga narodu da jede. Potom je ustao i otišao za Ilijom te mu postao sluga.+

20 Ben-Hadad,+ kralj sirijski, skupio je svu vojsku svoju, a s njim su bila i trideset i dva kralja+ s konjima+ i kolima,+ pa je otišao opsjedati+ Samariju+ i boriti se protiv nje. 2 Poslao je glasnike+ u grad izraelskom kralju Ahabu i poručio mu: “Ovako kaže Ben-Hadad: 3 ‘Srebro tvoje i zlato tvoje moje je, a i najljepše žene tvoje i najljepši sinovi tvoji moji su!’”+ 4 A kralj izraelski odgovorio je: “Kao što si rekao, gospodaru moj, kralju, tvoj sam sa svime što mi pripada.”+

5 No glasnici su ponovno došli i rekli: “Ovako kaže Ben-Hadad: ‘Poslao sam glasnike k tebi i poručio ti: “Srebro svoje, zlato svoje, žene svoje i sinove svoje meni ćeš dati!” 6 Ali ja ću ipak sutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da dobro pretraže dvor tvoj i kuće slugu tvojih. I sve što je dragocjeno+ u očima tvojim oni će uzeti i odnijeti.’”

7 Tada je kralj izraelski sazvao sve starješine u zemlji+ i rekao im: “Pogledajte, molim vas, i vidite kako ovaj traži nevolju,+ jer je poslao k meni po žene moje, sinove moje, srebro moje i zlato moje, i nisam mu to uskratio!” 8 A sve starješine i sav narod rekli su mu: “Nemoj poslušati i nemoj pristati!” 9 Stoga je rekao glasnicima Ben-Hadadovim: “Ovako recite gospodaru mojemu, kralju: ‘Sve što si prvi put poručio sluzi svojemu učinit ću, ali ovo ne mogu učiniti.’” I glasnici su otišli i odnijeli mu odgovor.

10 Tada je Ben-Hadad poslao k njemu glasnike i poručio mu: “Neka mi bogovi+ učine tako i neka mi još dodaju+ ako bude praha od Samarije dosta da sav narod što je sa mnom dobije po šaku!”+ 11 A kralj izraelski odgovorio mu je: “Ovako mu recite: ‘Neka se ne hvali onaj koji se još opasuje+ kao onaj koji se već raspasuje!’”+ 12 Kad je on čuo taj odgovor, a upravo je s kraljevima pio+ u šatorima, naredio je slugama svojim: “Zauzmite položaje!” I počeli su zauzimati položaje da napadnu grad.

13 I gle, jedan je prorok pristupio Ahabu, kralju izraelskom,+ i rekao: “Ovako kaže Jehova:+ ‘Jesi li vidio sve ovo silno mnoštvo? Evo, predat ću ga danas tebi u ruke i tada ćeš znati da sam ja Jehova!’”+ 14 Nato je Ahab upitao: “Preko koga?” A ovaj je odgovorio: “Ovako kaže Jehova: ‘Preko mladića što su u službi knezova pokrajinskih.’” Na koncu je još upitao: “Tko će započeti bitku?” A on je odgovorio: “Ti!”

15 Tada je prebrojio mladiće knezova pokrajinskih i bilo ih je dvije stotine trideset i dva.+ Potom je prebrojio sav narod, sve sinove Izraelove, i bilo ih je sedam tisuća. 16 Izašli su u podne dok se Ben-Hadad opijao+ u šatorima s trideset i dva kralja koji su mu došli pomoći. 17 Prvi su izašli mladići+ knezova pokrajinskih. A Ben-Hadad je poslao ljude svoje i oni su mu javili: “Izašli su ljudi iz Samarije.” 18 Nato je rekao: “Ako su izašli radi mira, pohvatajte ih žive, ako li su izašli radi bitke, opet ih pohvatajte žive!”+ 19 A iz grada su izašli mladići knezova pokrajinskih i vojska koja je išla za njima. 20 I svaki je napao protivnika svojega, tako da su Sirijci+ stali bježati,+ a Izrael je krenuo u potjeru za njima. No Ben-Hadad, kralj sirijski, uspio je pobjeći na konju s konjanicima. 21 Tada je izašao i kralj izraelski i udario na konje i kola+ te pobio Sirijce u pokolju velikome.

22 Poslije toga je prorok+ došao kralju izraelskom i rekao mu: “Idi, ojačaj snage svoje,+ promisli pa vidi što ćeš učiniti,+ jer će početkom godine* kralj sirijski doći na tebe!”+

23 A sluge kralja sirijskog rekli su kralju svojemu: “Njihov Bog je Bog gora.+ Zato su bili jači od nas. Ali budemo li se borili protiv njih u ravnici, vidjet ćeš da ćemo biti jači od njih. 24 Učini dakle ovako: Makni kraljeve+ s mjesta njihovih i postavi upravitelje umjesto njih.+ 25 A ti skupi sebi vojsku jednaku onoj koju si izgubio, uzmi konja za konja i kola za kola. I pobijmo se s njima u ravnici, pa ćeš vidjeti da ćemo biti jači od njih.”+ I on je poslušao glas njihov i učinio tako.

26 I tako je početkom godine Ben-Hadad skupio Sirijce+ i krenuo u Afek+ u bitku protiv Izraela. 27 A i sinovi Izraelovi skupili su se, opskrbili svime što im je bilo potrebno+ i izašli im u susret. Utaborili su se sinovi Izraelovi ispred njih kao dva mala stada koza, a Sirijci su prekrili zemlju.+ 28 Tada je čovjek Božji+ došao kralju izraelskom i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Zato što Sirijci kažu: “Jehova je Bog gora, a ne Bog ravnica”, sve ovo mnoštvo veliko predat ću tebi u ruke,+ i tada ćete znati da sam ja Jehova.’”+

29 Sedam su dana bili utaboreni, jedni prema drugima.+ A sedmoga dana započela je bitka i sinovi Izraelovi pobili su Sirijce, stotinu tisuća pješaka u jednome danu. 30 Oni koji su preostali pobjegli su u Afek,+ u sam grad, ali srušile su se zidine na dvadeset i sedam tisuća ljudi što su preostali.+ I Ben-Hadad je pobjegao+ u grad i sakrio se u najskrovitiju sobu.+

31 I njegovi su mu sluge rekli: “Evo, čuli smo da su kraljevi iz doma Izraelova milostivi*+ kraljevi. Zato nam dopusti, molimo te, da stavimo kostrijet+ oko bokova svojih+ i konopce oko glava svojih, pa da izađemo pred kralja izraelskog! Možda će sačuvati na životu dušu tvoju.”+ 32 I tako su opasali kostrijeću bokove svoje i vezali konopce oko glava svojih, pa su došli pred kralja izraelskog i rekli: “Sluga tvoj Ben-Hadad rekao je: ‘Molim te, ostavi na životu dušu moju!’” Nato je on upitao: “Je li još živ? On mi je brat.” 33 A oni+ su to shvatili kao dobar znak i da doista tako misli, pa su rekli: “Ben-Hadad ti je brat.” A on je rekao: “Idite i dovedite ga!” Tada je Ben-Hadad došao k njemu i on ga je uzeo na kola.+

34 A Ben-Hadad mu je rekao: “Vratit ću gradove+ koje je otac moj uzeo ocu tvojemu, a ti izaberi sebi ulice u Damasku kao što je otac moj sebi izabrao u Samariji!”

Nato je Ahab odvratio: “Sklopimo savez+ pod tim uvjetima i pustit ću te da ideš!”

Tako je sklopio savez s njim i pustio ga da ide.

35 A jedan od sinova proročkih*+ rekao je drugu svojemu po riječi+ Jehovinoj: “Molim te, udari me!” Ali ovaj ga nije htio udariti. 36 A on mu je rekao: “Budući da nisi poslušao glas Jehovin, evo, kad odeš od mene, lav će te ubiti.” I kad je ovaj otišao od njega, napao ga je lav+ i ubio ga.+

37 Potom je našao drugog čovjeka i rekao mu: “Molim te, udari me!” I ovaj ga je izudarao i izranjavao.

38 Tada je prorok otišao i stao kraj puta da dočeka kralja, a preko očiju je stavio povez da ga se ne prepozna.+ 39 I kad je kralj prolazio onuda, on je povikao kralju:+ “Sluga je tvoj izišao u najžešću bitku, i gle, jedan je čovjek istupio iz bojnih redova i doveo mi nekog čovjeka, govoreći: ‘Čuvaj ovog čovjeka! Ako nestane, tvoja će duša+ biti umjesto njegove duše+ ili ćeš izvagati talenat* srebra.’+ 40 I dok je sluga tvoj bio zaposlen ovdje i ondje, ovaj je nestao.” Nato mu je kralj izraelski rekao: “To ti je presuda. Sam si je donio!”+ 41 Tada je ovaj brže skinuo povez s očiju i kralj je izraelski prepoznao da je on jedan od proroka.+ 42 I rekao je kralju: “Ovako kaže Jehova: ‘Budući da si pustio iz ruke svoje čovjeka kojega sam odredio da se pogubi,*+ tvoja će duša biti umjesto njegove duše+ i tvoj narod umjesto njegova naroda!’”+ 43 Tako se kralj izraelski uputio kući svojoj oneraspoložen i potišten,+ i došao je u Samariju.+

21 A poslije toga dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao je vinograd u Jizreelu,+ kraj palače Ahaba, kralja samarijskog. 2 I Ahab je rekao Nabotu: “Daj+ mi svoj vinograd+ da mi služi kao povrtnjak,+ jer je blizu kuće moje, a ja ću ti za njega dati bolji vinograd! Ili ako ti je draže, platit ću ti ga u novcu.” 3 Ali Nabot je odgovorio Ahabu: “Ne mogu ti dati nasljedstvo praotaca svojih+ jer znam da bi to u Jehovinim očima bilo neispravno.”+ 4 Tako se Ahab vratio kući oneraspoložen i potišten zbog odgovora koji mu je dao Nabot Jizreelac, rekavši mu: “Neću ti dati nasljedstvo praotaca svojih.” Legao je na postelju svoju, okrenuo lice svoje+ i ništa nije htio jesti.

5 A Izebela,+ žena njegova, došla je k njemu i upitala ga: “Zašto si žalostan*+ i nećeš jesti?” 6 A on joj je odgovorio: “Zato što sam razgovarao s Nabotom Jizreelcem i rekao mu: ‘Daj mi vinograd svoj za novac! Ili ako ti je draže, dat ću ti za njega drugi vinograd.’ Ali on je rekao: ‘Neću ti dati vinograda svojega!’”+ 7 Tada mu je Izebela, žena njegova, rekla: “Zar nisi ti kralj nad Izraelom?+ Ustani, jedi i neka bude veselo srce tvoje! Ja ću ti dati vinograd Nabota Jizreelca.”+ 8 Potom je napisala pisma+ u ime Ahabovo i zapečatila ih pečatom+ njegovim. Pisma je poslala starješinama+ i dostojanstvenicima što su živjeli s Nabotom u istom gradu. 9 A u pismima je napisala ovako:+ “Oglasite post i posjednite Nabota na čelo naroda. 10 Nasuprot njemu posjednite dva+ nevaljala čovjeka+ koji će svjedočiti protiv njega,+ govoreći: ‘Prokleo si Boga i kralja!’+ Tada ga izvedite van i kamenujte ga da pogine.”+

11 I ljudi iz grada njegova, starješine i dostojanstvenici koji su živjeli u gradu njegovu, učinili su kako im je poručila Izebela i kako je pisalo u pismima koja im je poslala.+ 12 Oglasili su post+ i posjeli Nabota na čelo naroda. 13 Potom su došla dva nevaljala čovjeka i sjela nasuprot njemu. I ti su nevaljali ljudi pred narodom svjedočili protiv njega, protiv Nabota, govoreći: “Nabot je prokleo Boga i kralja!”+ Zatim su ga izveli izvan grada i zasuli kamenjem, tako da je poginuo.+ 14 Tada su poručili Izebeli: “Nabot je kamenovan i mrtav je.”+

15 Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je mrtav, rekla je Ahabu: “Ustani i uzmi u posjed vinograd Nabota Jizreelca,+ koji ti nije htio dati za novac, jer Nabot više nije živ nego je mrtav!” 16 Kad je Ahab čuo da je Nabot mrtav, odmah je ustao i otišao u vinograd Nabota Jizreelca da ga uzme u posjed.+

17 A riječ Jehovina+ došla je Iliji+ Tišbijcu: 18 “Ustani i pođi u susret Ahabu, kralju izraelskom, koji je u Samariji!+ Eno ga u vinogradu Nabotovom! Otišao je onamo da ga uzme sebi u posjed. 19 I reci mu: ‘Ovako kaže Jehova: “Jesi li ubio+ i oteo posjed?”’+ I još mu reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Na mjestu+ gdje su psi lizali krv Nabotovu, psi će lizati i tvoju krv!”’”+

20 A Ahab je rekao Iliji: “Jesi li me pronašao, neprijatelju moj?”+ A ovaj je odgovorio: “Pronašao sam te! ‘Zato što si se prodao čineći što je zlo u očima Jehovinim,+ 21 ja ću ti, evo, nanijeti nevolju.+ Pomest ću te+ i istrijebit ću u domu Ahabovu sve što je muško,*+ čak i one najmanje i bezvrijedne u Izraelu. 22 Učinit ću s domom tvojim kao s domom Jeroboama,+ sina Nebatova, i kao s domom Baše,+ sina Ahijina, zbog uvreda vaših kojima ste me vrijeđali i Izraela naveli na grijeh.’+ 23 I za Izebelu ovako kaže Jehova: ‘Psi će proždrijeti Izebelu na polju jizreelskom!+ 24 Tko god iz doma Ahabova umre u gradu, pojest će ga psi, a tko god umre u polju, pojest će ga ptice nebeske!+ 25 Nikada se nitko nije prodao tako kao Ahab+ da čini što je zlo u očima Jehovinim, jer ga je na to navodila+ Izebela,+ žena njegova. 26 Činio je gadna djela, povodeći se za idolima odvratnim,*+ kao što su činili Amorejci, koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim.’”+

27 Kad je Ahab čuo te riječi, razderao je haljine svoje i stavio kostrijet+ na tijelo svoje. Postio je, spavao u kostrijeti i hodao potišteno.+ 28 I riječ Jehovina došla je Iliji Tišbijcu: 29 “Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom?+ Zato što se ponizio preda mnom, neću nanijeti onu nevolju za života njegova.+ U vrijeme sina njegova nanijet ću nevolju domu njegovu.”+

22 Tri godine nije bilo rata između Sirije i Izraela. 2 Treće je godine Jošafat,+ kralj Judin, došao kralju izraelskom. 3 I kralj izraelski rekao je slugama svojim: “Znate li da Ramot-Gilead+ pripada nama? A mi oklijevamo uzeti ga iz ruke kralja sirijskoga.” 4 Zatim je upitao Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom u bitku protiv Ramot-Gileada?”+ A Jošafat je odgovorio kralju izraelskom: “Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj,+ moji su konji kao i tvoji.”

5 Ali Jošafat je još rekao kralju izraelskom: “Molim te, upitaj+ najprije što kaže Jehova!” 6 Tako je kralj izraelski okupio proroke,+ oko četiri stotine ljudi, i upitao ih: “Hoću li se zaratiti s Ramot-Gileadom ili da odustanem od toga?” A oni su odgovorili: “Idi+ i Jehova će ga predati kralju u ruke!”

7 Ali Jošafat je upitao: “Nema li ovdje još koji prorok Jehovin? Pitajmo i preko njega!”+ 8 Nato je kralj izraelski rekao Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko kojega možemo pitati Jehovu za savjet,+ ali ja ga mrzim+ jer mi ne proriče dobro, nego zlo.+ To je Mikaja, sin Imlin.” Ali Jošafat je odvratio: “Neka kralj ne govori tako!”+

9 Tada je kralj izraelski dozvao nekog dvoranina+ te mu rekao: “Dovedi brzo Mikaju, sina Imlina!”+ 10 A kralj izraelski i Jošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na prijestolju svojemu, odjeveni u kraljevske haljine,+ na gumnu kod vrata samarijskih, a svi su proroci pred njima prorokovali.+ 11 I Sidkija, sin Kenaanin, načinio je sebi željezne rogove i rekao: “Ovako kaže Jehova:+ ‘Njima ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrijebiš.’”+ 12 I svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Idi na Ramot-Gilead i pobijedit ćeš! Jehova će ga predati kralju u ruke.”+

13 A Mikaji je ovako rekao glasnik što je bio otišao da ga pozove: “Evo, proroci složno navješćuju dobro kralju. Molim te, neka i tvoja riječ bude kao i riječ njihova i proreci dobro!”+ 14 Ali Mikaja je odgovorio: “Tako živ bio Jehova,+ što mi Jehova kaže, to ću govoriti!”+ 15 Kad je došao pred kralja, kralj ga je upitao: “Mikaja, hoćemo li ići u bitku protiv Ramot-Gileada ili da odustanemo od toga?” A on mu je odgovorio: “Idi i pobijedit ćeš! Jehova će ga predati kralju u ruke.”+ 16 Nato mu je kralj rekao: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u ime Jehovino?”+ 17 Tada je on odvratio: “Vidim sve Izraelce rasijane+ po gorama kao ovce koje nemaju pastira.+ I Jehova je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se svi u miru vrate kući svojoj!’”+

18 Tada je kralj izraelski rekao Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego zlo?”+

19 A Mikaja je nastavio: “Zato čuj riječ Jehovinu:+ Vidim Jehovu kako sjedi na prijestolju svojemu+ i sva vojska nebeska stoji mu zdesna i slijeva.+ 20 I Jehova je rekao: ‘Tko će prevariti Ahaba da krene na Ramot-Gilead i da padne ondje?’ I jedan je rekao ovako, a drugi onako.+ 21 Naposljetku je izašao jedan duh,+ stao pred Jehovu i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ A Jehova ga je upitao: ‘Kako?’+ 22 On je odgovorio: ‘Otići ću i bit ću prijevaran duh u ustima svih proroka njegovih.’+ A on je rekao: ‘Prevarit ćeš ga i nadvladat ćeš.+ Idi i učini tako!’+ 23 I tako je, eto, Jehova stavio duh prijevaran u usta svih ovih proroka tvojih,+ ali Jehova ti navješćuje nevolju.”+

24 Tada je Sidkija, sin Kenaanin, pristupio Mikaji i udario ga po obrazu,+ rekavši: “Kako je to duh Jehovin otišao od mene da tebi govori?”+ 25 A Mikaja je odgovorio: “Evo, vidjet ćeš to onoga dana kad uđeš u najskrovitiju+ sobu da se sakriješ.”+ 26 Tada je kralj izraelski rekao: “Uzmi Mikaju i odvedi ga Amonu, zapovjedniku gradskom, i Joašu, sinu kraljevu!+ 27 I reci im: ‘Ovako kaže kralj:+ “Metnite ovoga u zatvor+ i držite ga na malo kruha+ i vode dok se sretno ne vratim!”’”+ 28 Mikaja je nato rekao: “Ako se zaista sretno vratiš, onda Jehova nije govorio preko mene.”+ I dodao je: “Čuj to, sav narode!”*+

29 Tako su kralj izraelski i Jošafat, kralj Judin, otišli na Ramot-Gilead.+ 30 Kralj izraelski rekao je Jošafatu: “Ja ću prerušen ući u bitku,+ ali ti obuci svoje kraljevske haljine!”+ Tako se kralj izraelski prerušio+ i otišao u bitku.+ 31 A kralj sirijski zapovjedio je trideset i dvojici zapovjednika+ bojnih kola svojih: “Ne napadajte ni maloga ni velikoga, nego samo kralja izraelskoga!”+ 32 I kad su zapovjednici kola vidjeli Jošafata, pomislili su: “To je sigurno kralj izraelski!”+ I krenuli su na njega, a Jošafat je stao vikati u pomoć.+ 33 No kad su zapovjednici kola vidjeli da to nije kralj izraelski, prestali su ga progoniti.+

34 A neki je čovjek odapeo luk i slučajno pogodio kralja izraelskoga, i to tamo gdje se oklop sastavlja. Tada je kralj rekao vozaču svojemu:+ “Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen!” 35 A bitka je toga dana bivala sve žešća, i kralja su morali držati uspravno u kolima nasuprot Sirijcima, no navečer je umro.+ Krv iz rane njegove tekla je u kola.+ 36 A o zalasku sunca taborom je odjeknuo povik: “Svaki u grad svoj i svaki u zemlju svoju!”+ 37 Tako je kralj umro. Odnijeli su ga u Samariju i pokopali u Samariji.+ 38 I kad su prali bojna kola kraj jezerca samarijskog, psi su lizali krv njegovu+ (i bludnice su se ondje kupale), po riječi koju je Jehova rekao.+

39 Ostala povijest Ahabova, sve što je činio i kako je izgradio kuću od bjelokosti+ i kako je izgradio sve gradove svoje, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 40 Naposljetku je Ahab počinuo s praocima svojim,+ a Ahazija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

41 Jošafat,+ sin Asin, postao je kralj nad Judom četvrte godine Ahabova kraljevanja nad Izraelom. 42 Jošafat je imao trideset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. 43 U svemu je išao putem Ase, oca svojega. Nije odstupio od puta njegova, nego je činio što je pravo u očima Jehovinim.+ Jedino što obredne uzvišice nisu bile uklonjene. Narod je još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 44 I Jošafat je bio u miru s kraljem izraelskim.+ 45 Ostala povijest Jošafatova, pothvati njegovi i ratovi koje je vodio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 46 I hramske bludnike+ koji su ostali od vremena Ase, oca njegova, odstranio je iz zemlje.+

47 A u Edomu+ nije bilo kralja. Namjesnik je služio kao kralj.+

48 Jošafat je načinio brodove taršiške+ da idu u Ofir po zlato. Ali brodovi nisu otišli, jer su se razbili kod Esjon-Gebera.+ 49 Tada je Ahazija, sin Ahabov, rekao Jošafatu: “Neka sluge moje idu s tvojim slugama na brodove”, ali Jošafat nije pristao.+

50 Naposljetku je Jošafat počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan s praocima svojim u gradu Davida,+ praoca svojega, a Joram,*+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

51 Ahazija,+ sin Ahabov, postao je kralj nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja nad Judom i vladao je nad Izraelom dvije godine. 52 Činio je što je zlo+ u očima Jehovinim i išao je putem oca svojega+ i majke svoje,+ i putem Jeroboama,+ sina Nebatova, koji je Izraela naveo na grijeh.+ 53 Služio je Baalu+ i klanjao mu se, vrijeđajući+ Jehovu, Boga Izraelova, i čineći sve kao što je činio i otac njegov.