Druga knjiga o kraljevima

(ili, prema grčkoj Septuaginti, ČETVRTA KNJIGA O KRALJEVIMA)

1 Nakon smrti Ahabove Moab+ se pobunio protiv Izraela.+

2 Jednoga dana Ahazija je pao+ kroz rešetku u gornjoj sobi+ svojoj u Samariji i ozlijedio se. Stoga je poslao glasnike i rekao im: “Idite i pitajte+ Baal-Zebuba,*+ boga ekronskog,+ hoću li se oporaviti od ove ozljede!”+ 3 A anđeo+ Jehovin rekao je Iliji Tišbijcu:+ “Ustani i pođi u susret glasnicima kralja samarijskog i kaži im: ‘Zar u Izraelu nema Boga,+ nego se idete savjetovati s Baal-Zebubom, bogom ekronskim? 4 Zato ovako kaže Jehova: “Nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti!”’”+ Rekavši to, Ilija je otišao.

5 Kad su se glasnici vratili kralju, on ih je upitao: “Zašto ste se vratili?” 6 A oni su mu odgovorili: “Došao nam je u susret neki čovjek i rekao nam: ‘Idite i vratite se kralju koji vas je poslao te mu recite: “Ovako kaže Jehova:+ ‘Zar u Izraelu nema Boga, nego šalješ ljude da se savjetuju s Baal-Zebubom, bogom ekronskim? Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti!’”’”+ 7 Nato ih je upitao: “Kako je izgledao taj čovjek koji vam je došao u susret i rekao vam te riječi?” 8 A oni su mu odgovorili: “Imao je ogrtač od dlake+ i kožni pojas opasan oko struka.”+ Tada je rekao: “To je Ilija Tišbijac.”

9 Tada je poslao k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom.+ Otišavši k njemu, našao ga je kako sjedi na vrhu brda. I rekao mu je: “Božji čovječe,+ kralj je naredio: ‘Siđi!’” 10 Ali Ilija je odvratio pedesetniku: “Ako sam ja čovjek Božji, neka siđe vatra+ s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” I vatra je sišla s neba i proždrla njega i njegovu pedesetoricu.+

11 Potom je opet poslao k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom.+ I ovaj mu se obratio i rekao: “Božji čovječe, kralj je ovako naredio: ‘Brže siđi!’”+ 12 Ali Ilija im je odvratio: “Ako sam ja čovjek Božji, neka siđe vatra s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu!” I vatra Božja sišla je s neba i proždrla njega i njegovu pedesetoricu.

13 Tada je opet poslao trećega pedesetnika s njegovom pedesetoricom.+ A kad je treći pedesetnik otišao gore i došao pred Iliju, pao je na koljena+ i zamolio ga za milost:+ “Božji čovječe, molim te, neka bude dragocjena+ u očima tvojim duša+ moja i duše ove pedesetorice slugu tvojih! 14 Eto, vatra je sišla s neba i proždrla+ prvu dvojicu pedesetnika i pedesetorice njihove, ali neka duša moja bude dragocjena u očima tvojim!”

15 Tada je anđeo Jehovin rekao Iliji: “Siđi s njim! Ne boj ga se!”+ Tako je ustao i otišao s njim pred kralja. 16 I rekao mu je: “Ovako kaže Jehova: ‘Zar u Izraelu nema Boga da se savjetuješ s njim, nego si poslao glasnike+ da se savjetuju s Baal-Zebubom, bogom ekronskim?+ Zato nećeš sići s postelje na koju si se popeo, nego ćeš umrijeti!’” 17 Naposljetku je i umro,+ prema riječi+ Jehovinoj koju je objavio Ilija. Budući da nije imao sina, umjesto njega počeo je vladati Joram+ druge godine kraljevanja Jorama,*+ sina Jošafata, kralja Judina.

18 Ostala povijest Ahazijina+ i djela njegova, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih?

2 Prije nego što je Jehova uzeo Iliju+ u olujnom vjetru na nebo,+ Ilija i Elizej+ otišli su iz Gilgala.*+ 2 I Ilija je rekao Elizeju: “Molim te, ostani ovdje, jer mene Jehova šalje do Betela!” Ali Elizej je rekao: “Tako živ bio Jehova+ i tako živa bila duša tvoja,+ neću te ostaviti!”+ I otišli su u Betel.+ 3 A sinovi proročki*+ što su bili u Betelu došli su k Elizeju i rekli mu: “Znaš li da će danas Jehova uzeti gospodara tvojega da ti više ne bude učitelj?”+ On je odgovorio: “Znam,+ šutite!”

4 Potom mu je Ilija rekao: “Elizeju, molim te, ostani ovdje, jer mene Jehova šalje u Jerihon!”+ Ali on je rekao: “Tako živ bio Jehova i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti!” I otišli su u Jerihon. 5 A sinovi proročki što su bili u Jerihonu pristupili su Elizeju i rekli mu: “Znaš li da će danas Jehova uzeti gospodara tvojega da ti više ne bude učitelj?” On je odgovorio: “Znam, šutite!”+

6 Ilija mu je opet rekao: “Molim te, ostani ovdje, jer mene Jehova šalje do Jordana!”+ Ali on je rekao: “Tako živ bio Jehova i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti!”+ I obojica su otišla. 7 A pedeset ljudi između sinova proročkih pošlo je za njima, i kad su se njih dvojica zaustavila kraj Jordana, oni su stali podalje i promatrali ih.+ 8 Tada je Ilija uzeo svoj proročki ogrtač,+ smotao ga i udario njime po vodi, a voda se razdijelila na dvije strane te su obojica prešla po suhom.+

9 A kad su prešli na drugu stranu, Ilija je rekao Elizeju: “Reci što želiš da ti učinim prije nego što budem uzet od tebe!”+ I Elizej je rekao: “Molim te, neka mi pripadne+ dvostruki dio+ duha tvojega!”+ 10 A on je odgovorio: “Mnogo tražiš.+ Ako me budeš vidio kad budem uzet od tebe, bit će ti tako, ako li ne, neće ti biti.”

11 I dok su tako išli i razgovarali, gle, vatrena bojna kola+ s vatrenim konjima stala su između njih i Ilija je u olujnom vjetru uzašao na nebo.+ 12 A Elizej je to gledao i vikao: “Oče moj, oče moj!+ Bojna kola Izraelova i konjanici njegovi!”+ I više ga nije vidio. Tada je uhvatio haljine svoje i razderao ih nadvoje.+ 13 I podignuo je proročki ogrtač+ Ilijin koji je bio spao s njega, te se vratio i stao na obali Jordana. 14 Tada je uzeo proročki ogrtač Ilijin koji je bio spao s njega i udario njime po vodi,+ govoreći: “Gdje je Jehova, Bog Ilijin, gdje je on?”+ Kad je udario po vodi, voda se razdijelila na dvije strane i Elizej je prešao.

15 Kad su ga sinovi proročki iz Jerihona vidjeli izdaleka, rekli su: “Duh+ Ilijin sišao je na Elizeja.” Stoga su mu izašli u susret i poklonili mu se+ do zemlje. 16 I rekli su mu: “Evo, ovdje je sa slugama tvojim pedeset hrabrih ljudi. Daj da idu i traže gospodara tvojega! Možda ga je duh+ Jehovin podigao i bacio na kakvu goru ili u kakvu dolinu.” Ali on je rekao: “Ne šaljite ih!” 17 No oni su ga uporno nagovarali dok mu nije postalo neugodno, te je rekao: “Pošaljite ih!” I poslali su pedesetoricu. Oni su ga tri dana tražili, ali ga nisu našli. 18 Kad su se vratili k njemu u Jerihon,+ gdje je boravio, on im je rekao: “Zar vam nisam rekao da ne idete?”

19 Nakon nekog vremena ljudi iz grada rekli su Elizeju: “Gle, grad je na dobrom položaju,+ kao što i sam vidiš, gospodaru, ali voda+ je loša i uzrokuje pobačaje u zemlji.”+ 20 A on je rekao: “Donesite mi novu zdjelicu i stavite u nju soli!” I donijeli su mu je. 21 A on je otišao na izvor vode i bacio u njega soli,+ govoreći: “Ovako kaže Jehova: ‘Ozdravljam ovu vodu.+ Neće više uzrokovati ni smrti ni pobačaja.’” 22 I voda je postala zdrava i takva je sve do današnjega dana,+ prema riječi koju je izrekao Elizej.

23 Odande je otišao u Betel.+ Dok se penjao putem, iz grada su izašli dječaci+ i stali mu se rugati:+ “Idi, ćelavi!+ Idi, ćelavi!” 24 A on se okrenuo i kad ih je vidio, prokleo+ ih je u ime Jehovino. Tada su iz šume izašle dvije medvjedice+ i rastrgale četrdeset i dvoje djece.+ 25 Odande je otišao na goru Karmel,+ a odatle se vratio u Samariju.

3 Joram,+ sin Ahabov, postao je kralj nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja nad Judom i vladao je dvanaest godina. 2 Činio je što je zlo u očima Jehovinim,+ ali ne kao otac njegov+ i majka njegova. On je naime uklonio obredni stup+ Baalov što ga je bio načinio otac njegov.+ 3 No držao se grijeha kojima je Jeroboam,+ sin Nebatov, Izraela naveo na grijeh.+ Nije odstupio od njih.

4 Meša,+ kralj moapski, bavio se ovčarstvom i plaćao je kralju izraelskom danak od stotinu tisuća janjadi i stotinu tisuća nestriženih ovnova. 5 A kad je Ahab umro,+ kralj moapski pobunio se+ protiv kralja izraelskog. 6 U to je vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i okupio+ sav Izrael. 7 Potom je poslao glasnike Jošafatu, kralju Judinu, i poručio mu: “Kralj moapski pobunio se protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u rat protiv Moaba?” A ovaj je odgovorio: “Poći ću!+ Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj,+ moji konji kao i tvoji.” 8 Zatim je upitao: “Kojim ćemo putem ići?” A on je odgovorio: “Kroz pustinju edomsku.”+

9 Tako su krenuli kralj izraelski, kralj Judin i kralj edomski.+ Išli su sedam dana zaobilaznim putem, no nije bilo vode za tabor ni za stoku koja je išla za njima. 10 Tada je kralj izraelski povikao: “Jao, Jehova je pozvao nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima!”+ 11 A Jošafat je rekao:+ “Nema li tu koji prorok Jehovin+ da se preko njega posavjetujemo s Jehovom?”+ Tada je jedan od slugu kralja izraelskoga odgovorio: “Tu je Elizej,+ sin Šafatov, koji je polijevao vodom ruke Ilijine.”+ 12 A Jošafat je rekao: “Riječ Jehovina je s njim.” Tako su kralj izraelski te Jošafat i kralj edomski otišli k njemu.

13 A Elizej je rekao kralju izraelskom: “Što ja imam s tobom?+ Idi k prorocima+ oca svojega i k prorocima majke svoje!” Ali kralj izraelski rekao mu je: “Nemoj me odbiti, jer je Jehova pozvao nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima.”+ 14 A Elizej je odvratio: “Tako živ bio+ Jehova nad vojskama kojemu služim, da nije ovdje Jošafat, kralj Judin, kojeg poštujem,+ ne bih se obazirao na tebe niti bih te pogledao!+ 15 Dovedite mi sada svirača na glazbalu žičanom!”+ I dok je svirač svirao, ruka+ Jehovina došla je na Elizeja. 16 I on je rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Iskopajte u ovoj riječnoj dolini* mnogo jama,+ 17 jer ovako kaže Jehova: “Nećete vidjeti vjetra niti ćete vidjeti kiše, a ova će se dolina ipak napuniti vodom,+ pa ćete piti+ i vi i stoka vaša i ostale životinje vaše!”’ 18 Bit će to doista lako Jehovi+ i predat će Moab u ruke vaše.+ 19 A vi razorite sve utvrđene gradove+ i sve izabrane gradove, sva stabla dobra+ posijecite,+ sve izvore vodene zatrpajte i svaki dobar komad zemlje zaspite kamenjem i tako pokvarite!”

20 I doista, ujutro,+ u vrijeme prinošenja žitne žrtve,+ došla je voda od Edoma, i zemlja se napunila vodom.

21 A svi su Moapci čuli da su kraljevi došli boriti se protiv njih. Stoga su sazvali sve koji su počeli opasivati+ pojas vojnički i one starije, te su se postavili na granicu. 22 Kad su rano ujutro ustali i kad je sunce zasjalo nad vodom, Moapcima sa suprotne strane voda se učinila crvenom kao krv. 23 I rekli su: “To je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. A sada na plijen,+ Moabe!” 24 Ali kad su Moapci došli u tabor izraelski, Izraelci+ su ustali i udarili na njih, tako da su ovi stali bježati pred njima.+ I ušli su u Moab, i kako su napredovali, tako su ubijali Moapce. 25 Gradove su srušili,+ na svaki dobar komad zemlje bacili su svaki po kamen dok je nisu zasuli, sve su izvore vodene zatrpali+ i sva stabla dobra posjekli.+ Ostalo je samo kamenje Kir-Hareseta,+ koji su praćkari opkolili i napadali ga.

26 Kad je kralj moapski vidio da gubi bitku, uzeo je sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih mačem kako bi se probio do kralja edomskoga.+ Ali nisu uspjeli. 27 Na koncu je uzeo prvorođenca svojega koji je trebao vladati umjesto njega i prinio ga+ na zidu kao žrtvu paljenicu. Tada se podigao silan gnjev protiv Izraelaca. I oni su otišli od njega i vratili se u zemlju svoju.

4 Jednom je žena jednoga od sinova proročkih*+ povikala k Elizeju: “Moj muž, sluga tvoj, umro je, a ti dobro znaš da se sluga tvoj uvijek bojao+ Jehove! No sada je došao vjerovnik+ da mi uzme oba sina sebi za robove.” 2 Elizej joj je nato rekao: “Što da ti učinim?+ Reci mi što imaš u kući?” A ona je rekla: “Sluškinja tvoja nema ništa u kući osim vrča ulja.”+ 3 Tada joj je rekao: “Idi i posudi od svih susjeda svojih prazne posude! Nemoj da ih bude malo. 4 Onda otiđi i zatvori vrata za sobom i za sinovima svojim, pa nalijevaj ulje u sve te posude, a pune stavljaj na stranu!” 5 I ona je otišla od njega.

Kad je zatvorila vrata za sobom i za sinovima svojim, oni su joj donosili posude, a ona ih je punila.+ 6 Kad je napunila posude, rekla je jednome od sinova svojih: “Donesi mi još koju posudu!”+ Ali on joj je odvratio: “Nema više posuda.” Tada je ulje prestalo teći.+ 7 I ona je otišla i javila to čovjeku Božjem, a on je rekao: “Idi, prodaj ulje i podmiri dugove,+ a od ostatka živite ti i sinovi tvoji!”+

8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunem,+ gdje je živjela jedna ugledna žena koja ga je stalno pozivala+ na jelo. I kad god bi prolazio onuda, svraćao je onamo da jede. 9 Nakon nekog vremena ona je rekla mužu svojemu:+ “Evo, znam da je svet ovaj čovjek Božji+ što stalno prolazi pokraj nas! 10 Daj da mu načinimo sobicu uza zid na krovu+ i stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svijećnjak,+ pa kad dođe k nama, može se ondje skloniti!”+

11 Jednoga je dana opet došao onamo te je otišao u gornju sobu i ondje počinuo. 12 Potom je sluzi svojemu Gehaziju+ rekao: “Pozovi Šunamku!”+ I on ju je pozvao da dođe pred njega. 13 I još mu je rekao: “Molim te, reci joj ovako: ‘Evo, ti se toliko brineš za nas!+ Što želiš da ti učinim?+ Želiš li da kažem što za tebe kralju+ ili zapovjedniku+ vojske?’” A ona je odgovorila: “Ja živim među svojim narodom.”+ 14 Potom je rekao: “Što bi se onda moglo učiniti za nju?” Tada je Gehazi rekao: “Eto, nema sina,+ a muž joj je star.” 15 A on je rekao: “Pozovi je!” I on ju je pozvao, a ona je stala na ulazu. 16 I rekao joj je: “Dogodine u ovo doba grlit ćeš sina!”+ A ona je odgovorila: “Ne, gospodaru moj, Božji čovječe! Nemoj lagati sluškinji svojoj!”

17 I doista, žena je zatrudnjela i rodila sina+ dogodine u isto doba, kao što joj je rekao Elizej.+ 18 I dječak je rastao. Jednoga je dana po običaju otišao k ocu svojemu kod žetelaca.+ 19 I žalio se ocu: “Glava moja, jao glava moja!”+ A on je rekao sluzi svojemu: “Odnesi ga majci njegovoj!”+ 20 I ovaj ga je uzeo i odnio majci njegovoj. I on je sjedio na koljenima njezinim do podneva, a onda je umro.+ 21 Ona je tada otišla gore i položila ga na postelju+ čovjeka Božjeg,+ zatvorila vrata i izišla. 22 Potom je pozvala muža svojega i rekla mu: “Molim te, pošalji mi jednoga slugu i jednu magaricu i dopusti mi da otrčim k čovjeku Božjem, pa da se vratim!”+ 23 Ali on je upitao: “Zašto danas ideš k njemu? Nije ni mlađak+ ni dan počinka.”* A ona je odgovorila: “Ne brini se, sve je u redu!” 24 Tako je osedlala magaricu+ i rekla sluzi: “Potjeraj je i kreni! Nemoj zbog mene zastajati, nego jaši, osim ako ti kažem!”

25 Tako je otišla i došla k čovjeku Božjem na goru Karmel. A kad ju je čovjek Božji ugledao izdaleka, rekao je Gehaziju, sluzi svojemu:+ “Evo Šunamke! 26 Otrči sada, molim te, pred nju i upitaj je: ‘Jesi li dobro? Je li muž tvoj dobro? Je li dijete dobro?’” A ona je odgovorila: “Sve je u redu.” 27 Kad je došla k čovjeku Božjem na goru, uhvatila mu se za noge.+ Nato je Gehazi prišao da je odgurne,+ ali je čovjek Božji+ rekao: “Pusti je,+ jer joj je duša ogorčena,+ a Jehova je to sakrio+ od mene i nije mi javio!” 28 A ona je rekla: “Jesam li tražila sina od gospodara svojega? Nisam li ti rekla: ‘Nemoj mi buditi lažnu nadu’?”+

29 A on je odmah rekao Gehaziju:+ “Podvij skute haljine svoje,+ uzmi u ruku štap+ moj i kreni! Ako koga sretneš, nemoj ga pozdravljati,+ a ako tko tebe pozdravi, nemoj mu odgovarati! Štap moj položi dječaku na lice!”+ 30 Nato je majka dječakova rekla: “Tako živ bio Jehova+ i tako živa bila duša tvoja,+ neću te ostaviti!”+ Tada je ustao i otišao s njom. 31 A Gehazi je otišao naprijed i došavši k dječaku, metnuo mu je štap na lice, ali nije bilo ni glasa ni odaziva.+ Zato se vratio Elizeju u susret i rekao mu: “Dječak se nije probudio.”+

32 Kad je Elizej došao u kuću, dječak je mrtav ležao na postelji njegovoj.+ 33 I ušavši, zatvorio je vrata za sobom+ i za dječakom i stao se moliti Jehovi.+ 34 Zatim se popeo na postelju, legao na dijete+ i stavio usta svoja na usta njegova, oči svoje na oči njegove, dlanove svoje na dlanove njegove. I dok je bio tako ispružen nad njim, djetetovo se tijelo ugrijalo. 35 Potom je ustao i ponovno stao hodati po kući, jednom tamo i jednom amo, a onda se opet popeo na postelju i ispružio nad dječakom. I dječak je kihnuo sedam puta, a zatim je otvorio oči.+ 36 Onda je Elizej pozvao Gehazija i rekao mu: “Pozovi Šunamku!”+ On ju je pozvao i ona je došla k njemu. I on joj je rekao: “Uzmi sina svojega!”+ 37 A ona je došla i pala pred noge njegove i poklonila mu se do zemlje.+ Zatim je uzela sina svojega i izašla.+

38 Elizej se vratio u Gilgal,+ a u zemlji je vladala glad.+ I dok su sinovi proročki+ sjedili pred njim,+ on je rekao sluzi svojemu:+ “Pristavi veliki lonac i skuhaj varivo za sinove proročke!”+ 39 A jedan je otišao u polje da nabere sljeza,+ ali je našao divlju lozu te je nabrao s nje punu haljinu divljih tikvica. Kad se vratio, narezao ih je u lonac, jer nisu znali kakve su. 40 Potom su usuli ljudima da jedu. No kad su počeli jesti varivo, povikali su: “Smrt je u loncu,+ Božji čovječe!”+ I nisu mogli jesti. 41 A on je rekao: “Donesite brašna!” Kad ga je bacio u lonac, rekao je: “Uspite ljudima da jedu!” I ništa više nije bilo štetno u loncu.+

42 Neki je čovjek došao iz Baal-Šališe+ i donio+ čovjeku Božjem kruha od prvina,+ dvadeset ječmenih kruhova,+ i novoga žita u svojoj vreći za kruh. A on je rekao: “Daj ljudima da jedu!”+ 43 No sluga je njegov upitao: “Kako da to stavim pred stotinu ljudi?”+ A on je odgovorio: “Daj ljudima da jedu, jer ovako kaže Jehova: ‘Jest će i još će ostati’!”+ 44 Tada je postavio jelo pred njih, te su jeli i još im je ostalo, prema riječi Jehovinoj.+

5 Naaman,+ zapovjednik vojske kralja sirijskoga, bio je pred gospodarom svojim čovjek velik i vrlo cijenjen, jer je preko njega Jehova dao pobjedu Siriji.+ Ali taj je odvažan i silan čovjek bio gubav. 2 Jednom su čete Sirijaca išle u pljačku+ i u zemlji izraelskoj zarobile djevojčicu,+ koja je postala sluškinja ženi Naamanovoj. 3 I ona je rekla+ gospodarici svojoj: “Kad bi se samo gospodar moj obratio proroku+ koji je u Samariji! On bi ga izliječio od gube.”+ 4 Potom je gospodaru njegovu ovako bilo javljeno: “Tako i tako rekla je+ djevojčica iz zemlje izraelske.”

5 A kralj sirijski rekao je: “Hajde, idi! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.” Tako je otišao, ponijevši+ deset talenata srebra, šest tisuća zlatnika+ i deset haljina.+ 6 I došao je kralju izraelskom noseći mu pismo+ u kojem je pisalo: “S ovim pismom šaljem ti, evo, i slugu svojega Naamana da ga izliječiš od gube.” 7 Kad je kralj izraelski pročitao pismo, razderao je haljine svoje+ i rekao: “Zar sam ja Bog+ da mogu život oduzeti ili ga sačuvati,+ pa ovaj šalje k meni čovjeka da ga izliječim od gube? Pogledajte, molim vas, pogledajte kako ovaj traži svađu sa mnom!”+

8 A kad je Elizej, čovjek Božji, čuo da je kralj izraelski razderao haljine svoje,+ odmah je poslao kralju ovu poruku: “Zašto si razderao haljine svoje? Molim te, neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da ima prorok u Izraelu!”+ 9 Tako je Naaman došao s konjima i bojnim kolima svojim i stao na ulazu u kuću Elizejevu. 10 A Elizej je poslao k njemu glasnika i poručio mu: “Idi, okupaj se+ sedam puta+ u Jordanu da ozdravi tijelo tvoje,+ i bit ćeš čist!” 11 Nato se Naaman razljutio+ i okrenuo se da pođe, govoreći: “Gle, ja sam mislio+ da će izaći preda me, pa će stati i zazvati ime Jehove, Boga svojega, te će prelaziti rukom iznad oboljelog mjesta i izliječiti gubu. 12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku,+ bolje od svih voda+ izraelskih? Zar se ne mogu okupati u njima i biti čist?”+ Potom se okrenuo i ljutito otišao.+

13 Ali tada su mu pristupili sluge njegovi i rekli mu: “Oče,+ da je prorok tražio od tebe nešto veliko, zar ne bi to učinio? Pa zašto onda ne učiniš to što ti je rekao: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?” 14 Tada je sišao i zaronio u Jordan sedam puta, prema riječi čovjeka Božjeg.+ I tijelo je njegovo postalo kao tijelo maloga djeteta,+ i očistio se.+

15 Potom se vratio čovjeku Božjem+ sa svom pratnjom svojom i došavši onamo, stao je pred njega te mu rekao: “Evo, sada znam da nema Boga nigdje na zemlji osim u Izraelu.+ Primi sada, molim te, ovaj dar kao blagoslov+ od sluge svojega!” 16 Ali on je odvratio: “Tako živ bio Jehova+ kojemu služim, neću ga primiti!”+ I ovaj ga je stao nagovarati da primi, ali on nije htio. 17 Na koncu je Naaman rekao: “Ako je tako, onda, molim te, dopusti da se sluzi tvojemu dade malo zemlje,+ koliko par mula može ponijeti, jer sluga tvoj neće više prinositi paljenice ni druge žrtve bogovima drugim, nego samo Jehovi!+ 18 Ali neka Jehova oprosti ovo sluzi tvojemu: Kad gospodar moj uđe u hram Rimonov+ da se ondje pokloni pa se osloni+ na ruku moju te se i ja moram pokloniti+ u hramu Rimonovu, molim te, neka Jehova oprosti sluzi tvojemu kad se pokloni u hramu Rimonovu!”+ 19 Nato mu je rekao: “Idi u miru!”+ I ovaj je otišao od njega dobar komad puta.

20 Tada je Gehazi,+ sluga Elizeja, čovjeka Božjeg,+ rekao: “Evo, gospodar moj poštedio je tog Sirijca Naamana+ i nije htio primiti iz ruke njegove ono što je donio. Tako živ bio Jehova,+ ja ću potrčati za njim i uzeti štogod od njega!”+ 21 I Gehazi je potrčao za Naamanom. Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je s kola svojih i pošao mu u susret te upitao: “Je li sve dobro?”+ 22 A on je odgovorio: “Sve je dobro. Gospodar moj+ šalje me+ da ti kažem: ‘Evo, upravo su došla k meni dvojica mladića iz brda efrajimskih, sinovi proročki.*+ Molim te, daj mi za njih talenat* srebra i dvije haljine!’”+ 23 A Naaman je rekao: “Evo, uzmi dva talenta!” I stao ga je nagovarati da uzme+ te je na koncu svezao dva talenta srebra u dvije kese, zajedno s dvije haljine, i dao je dvojici slugu svojih da nose pred njim.

24 Kad je stigao na Ofel,* uzeo je stvari iz ruku njihovih i pohranio ih u kući,+ a ljude je poslao natrag. Tako su otišli. 25 A on je ušao i stao kraj gospodara svojega.+ I Elizej ga je upitao: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On je odgovorio: “Nije sluga tvoj nikamo išao.”+ 26 No on mu je rekao: “Nisam li u duhu bio s tobom kad se čovjek okrenuo, sišao s kola svojih i pošao ti u susret? Zar je sada vrijeme da se prima srebro ili da se primaju haljine, maslinici, vinogradi, ovce, stoka, sluge ili sluškinje?+ 27 Zato će guba+ Naamanova prionuti uz tebe i potomke tvoje dovijeka!”+ I ovaj je otišao od njega gubav, bijel kao snijeg.+

6 Sinovi proročki*+ rekli su Elizeju: “Gle, pretijesno nam je mjesto+ gdje boravimo kod tebe!+ 2 Dopusti nam, molimo te, da odemo do Jordana i uzmemo tamo svaki po brvno te načinimo sebi+ ondje mjesto gdje ćemo stanovati!” A on je rekao: “Idite!” 3 Ali jedan od njih rekao mu je: “Molim te, hajde pođi sa slugama svojim!” A on je rekao: “Idem.” 4 I tako je otišao s njima. Kad su došli do Jordana, počeli su sjeći drva.+ 5 I dok je jedan od njih sjekao drvo, sjekira+ mu je pala u vodu. A on je povikao: “Jao, gospodaru,+ bila je posuđena!”+ 6 Tada je čovjek Božji upitao: “Gdje je pala?” Kad mu je pokazao mjesto, on je odsjekao komad drva te ga bacio tamo i učinio da sjekira ispliva.+ 7 I rekao je: “Izvadi je!” I ovaj je pružio ruku i uzeo je.

8 Kralj sirijski+ zaratio se s Izraelom. I posavjetovao se sa slugama svojim+ i rekao im: “Utaborit ćete se sa mnom na tom i tom mjestu!”+ 9 Tada je čovjek Božji+ poručio kralju izraelskom: “Čuvaj se da ne prolaziš onuda,+ jer onamo dolaze Sirijci!”+ 10 Tako je kralj izraelski poslao poruku u ono mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji.+ Elizej ga je upozoravao,+ a kralj se držao podalje od mjesta za koje ga je upozorio. I to nije bilo samo jedanput ili dvaput.

11 A kralj sirijski razgnjevio se u srcu svojemu zbog toga,+ te je pozvao sluge svoje i rekao im: “Zar mi nećete reći tko je od naših za kralja izraelskoga?”+ 12 A jedan od slugu njegovih odgovorio je: “Nitko, gospodaru moj, kralju, nego Elizej,+ prorok u Izraelu, govori+ kralju izraelskom ono što ti kažeš i u spavaonici svojoj.”+ 13 Nato je rekao: “Pođite i vidite gdje je da pošaljem ljude i uhvatim ga!”+ Kasnije su mu javili: “Eno ga u Dotanu!”+ 14 I poslao je onamo konje, bojna kola i jaku vojsku.+ I došli su noću i opkolili grad.

15 Kad je rano ujutro sluga+ čovjeka Božjeg ustao i izašao van, ugledao je vojsku što je opkolila grad s konjima i bojnim kolima. I sluga mu je rekao: “Jao, gospodaru!+ Što ćemo učiniti?” 16 A on je odgovorio: “Ne boj se,+ jer naših ima više nego njihovih!”+ 17 I Elizej se pomolio:+ “Jehova, molim te, otvori mu oči+ da vidi!” I Jehova je otvorio oči sluzi, i gle, vidio je brda oko Elizeja puna vatrenih konja i kola.+

18 Kad su Sirijci stali silaziti k njemu, Elizej se pomolio Jehovi: “Molim te, udari ovaj narod sljepilom!”+ I udario ih je sljepilom, prema riječi Elizejevoj. 19 Tada im je Elizej rekao: “Nije ovo pravi put niti je ovo pravi grad. Pođite za mnom i ja ću vas odvesti do čovjeka kojeg tražite!” Ali odveo ih je u Samariju.+

20 Kad su stigli u Samariju, Elizej je rekao: “Jehova, otvori ovima oči da vide!”+ I Jehova im je otvorio oči te su vidjeli da su usred Samarije. 21 A kad ih je ugledao kralj izraelski, rekao je Elizeju: “Hoću li ih pobiti,+ oče moj?+ Hoću li ih pobiti?” 22 Ali on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti! Zar ubijaš one koje zarobiš mačem svojim i lukom svojim?+ Iznesi pred njih kruha i vode da jedu i piju,+ pa neka se vrate gospodaru svojemu!” 23 Tako im je priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili otpustio ih je te su se vratili gospodaru svojemu. Otada sirijske čete više nisu dolazile pljačkati+ zemlju izraelsku.

24 Poslije toga je Ben-Hadad, kralj sirijski, sabrao svu vojsku svoju, krenuo na Samariju i opkolio je.+ 25 I u Samariji je nastala velika glad+ jer je opsada trajala tako dugo da je magareća glava+ stajala čak osamdeset srebrnjaka, a četvrtina kaba* golubinjeg izmeta+ čak pet srebrnjaka. 26 Kad je jednom kralj izraelski hodao po zidinama, neka je žena povikala k njemu: “Pomozi mi, gospodaru moj, kralju!”+ 27 A on je odgovorio: “Ako ti Jehova ne pomogne, kako ću ti ja pomoći?+ Možda nečim s gumna ili iz tijeska za vino ili ulje?” 28 Potom ju je kralj upitao: “Što ti je?” A ona je odgovorila: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svojega sina da ga pojedemo danas, a mojega ćemo pojesti sutra!’+ 29 Tako smo skuhale+ mojega sina i pojele ga.+ A sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj ovamo svojega sina da ga pojedemo!’ Ali ona je sakrila sina svojega.”

30 Kad je kralj čuo riječi te žene, razderao je haljine svoje.+ I dok je hodao po zidinama, ljudi su vidjeli da ima kostrijet na tijelu svojemu. 31 I kralj je rekao: “Neka mi Bog učini tako i neka mi još doda ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njemu!”+

32 A Elizej je sjedio u kući svojoj i starješine su sjedile s njime.+ Tada je kralj poslao pred sobom jednog od svojih ljudi. Ali prije nego što je taj glasnik došao k njemu, Elizej je rekao starješinama: “Vidite li kako je ovaj sin krvnički+ poslao čovjeka da mi skine glavu? Kad dođe glasnik, gledajte da zatvorite vrata i da se uprete o njih! Zar se ne čuju+ za njim koraci gospodara njegova?” 33 Dok im je on još govorio, gle, k njemu je došao glasnik, i kralj je rekao: “Evo, ova je nevolja od Jehove!+ Zašto da još čekam Jehovu?”+

7 Tada je Elizej rekao: “Slušajte riječ Jehovinu!+ Ovako kaže Jehova: ‘Sutra će u ovo doba na vratima samarijskim jedan seah* finoga brašna stajati samo jedan šekel,* a dva seaha ječma samo jedan šekel.’”+ 2 Nato je pobočnik, na čiju se ruku kralj oslanjao,+ odgovorio čovjeku Božjem: “I kad bi Jehova otvorio ustave nebeske,+ bi li se to moglo dogoditi?”+ A on je odgovorio: “Evo, vidjet ćeš to svojim očima,+ ali nećeš jesti!”+

3 A na gradskim vratima bila su četiri gubavca.+ I rekli su jedan drugome: “Zašto da sjedimo ovdje dok ne umremo? 4 Ako odemo u grad, u gradu je glad pa ćemo ondje umrijeti.+ A ako ostanemo ovdje, opet ćemo umrijeti. Zato hajde da odemo u tabor sirijski! Ako nas ostave na životu, živjet ćemo, a ako nas pogube, umrijet ćemo.”+ 5 I tako su u sumrak ustali i uputili se u tabor sirijski. Kad su došli do ruba tabora, gle, u njemu nije bilo nikoga!

6 Jehova je naime bio učinio da se u taboru sirijskom čuje+ tutnjava bojnih kola i topot konja, buka vojske velike,+ tako da su govorili jedan drugome: “Gle, kralj izraelski unajmio je protiv nas kraljeve hetitske+ i kraljeve egipatske+ da udare na nas!” 7 I u sumrak su ustali i pobjegli,+ ostavivši šatore svoje, konje svoje+ i magarce svoje, sav tabor kako je bio. Pobjegli su da spase duše svoje.+

8 Kad su oni gubavci došli do ruba tabora, ušli su u jedan šator, najeli se i napili te pokupili iz njega srebro, zlato i haljine, a onda su otišli i to sakrili. Potom su se vratili, ušli u drugi šator, odnijeli stvari iz njega te otišli i sakrili ih.+

9 No tada su rekli jedan drugome: “Nije dobro to što radimo. Danas je dan dobrih vijesti!+ Budemo li oklijevali i čekali dok ne svane jutro, bit ćemo krivi.+ Zato sada hajde da idemo i javimo to u dvor kraljev!” 10 Tako su otišli i pozvali vratare+ gradske i javili im: “Otišli smo u tabor sirijski, i gle, tamo nije bilo nikoga niti se čuo glas ljudski. Ostali su samo konji i magarci privezani i šatori kako su i bili.”+ 11 Nato su vratari gradski viknuli i javili to u dvor kraljev.

12 A kralj je ustao usred noći i rekao slugama svojim:+ “Ja ću vam reći što su nam Sirijci učinili.+ Oni dobro znaju da smo gladni+ i zato su otišli iz tabora i sakrili se u polju,+ govoreći: ‘Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive i ući u grad!’” 13 Nato je jedan od slugu njegovih rekao: “Izaberi ljude koji će uzeti pet konja od onih što su još preostali u gradu!+ Jer, gle, bit će im isto kao i svemu mnoštvu izraelskom što je preostalo i kao svemu mnoštvu izraelskom što je izginulo!+ Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti!” 14 Tako su uzeli dvoja kola s konjima i kralj ih je poslao u tabor sirijski, govoreći: “Idite i izvidite!” 15 I išli su za njima sve do Jordana, i gle, sav je put bio prekriven haljinama i stvarima+ koje su Sirijci u bijegu pobacali.+ Potom su se glasnici vratili i javili to kralju.

16 I narod je izašao i opljačkao+ tabor sirijski, tako da je seah finoga brašna stajao samo jedan šekel i dva seaha ječma samo jedan šekel, prema riječi+ Jehovinoj. 17 A kralj je postavio onog pobočnika na čiju se ruku oslanjao+ da nadgledava gradska vrata, ali narod ga je izgazio+ na vratima te je umro, prema riječi čovjeka Božjeg+ koju je kazao kad je kralj bio došao k njemu. 18 Tako se ispunilo ono što je čovjek Božji rekao kralju: “Sutra će u ovo doba na vratima samarijskim dva seaha ječma stajati samo jedan šekel, a jedan seah finoga brašna samo jedan šekel.”+ 19 Ali pobočnik je ovako odgovorio čovjeku Božjem: “I kad bi Jehova otvorio ustave nebeske, bi li se moglo dogoditi to što kažeš?”+ A on je rekao: “Evo, vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš jesti!”+ 20 Tako mu se i dogodilo,+ jer ga je narod izgazio+ na vratima te je umro.

8 Elizej je ovako rekao ženi kojoj je oživio sina:+ “Ustani i idi s domom svojim i nastani se kao tuđinka negdje u tuđini,+ jer je Jehova dozvao glad,+ koja će vladati u zemlji sedam godina!”+ 2 I žena je ustala i učinila po riječi čovjeka Božjeg. Otišla je+ s domom svojim+ i nastanila se kao tuđinka u zemlji filistejskoj,+ i boravila je ondje sedam godina.

3 Kad je prošlo sedam godina, žena se vratila iz zemlje filistejske i otišla kralju+ da ga zamoli za kuću svoju i za polje svoje. 4 A kralj je upravo razgovarao s Gehazijem,+ slugom čovjeka Božjeg, i rekao mu je: “Ispričaj mi, molim te, sva velika djela koja je učinio Elizej!”+ 5 I kad je pripovijedao kralju kako je Elizej oživio mrtvoga,+ gle, došla je žena čijeg je sina oživio da moli kralja za kuću svoju i za polje svoje.+ Tada je Gehazi rekao: “Gospodaru moj,+ kralju, ovo je ta žena i ovo je sin njezin kojega je Elizej oživio!” 6 Nato je kralj upitao ženu o tome i ona mu je sve ispričala.+ Tada joj je kralj dao jednog dvoranina+ i rekao mu: “Vrati joj sve što joj pripada i sav prihod od polja njezina od dana kad je ostavila zemlju do sada!”+

7 Elizej je došao u Damask,+ a Ben-Hadad,+ kralj sirijski, bio je bolestan. I javili su mu: “Čovjek Božji+ došao je ovamo.” 8 A kralj je rekao Hazaelu:+ “Uzmi dar+ pa otiđi u susret čovjeku Božjem i pitaj+ preko njega Jehovu hoću li se oporaviti od ove bolesti!” 9 Tako mu je Hazael otišao u susret, uzevši sa sobom na dar svakojaka dobra iz Damaska, koja je natovario na četrdeset deva. I kad je došao, stao je pred njega i rekao: “Sin tvoj+ Ben-Hadad, kralj sirijski, poslao me k tebi i pita hoće li se oporaviti od ove bolesti.” 10 A Elizej mu je odgovorio: “Idi i reci mu: ‘Oporavit ćeš se’, ali Jehova mi je pokazao+ da će umrijeti!”+ 11 I čovjek Božji zagledao se nepomično u njega i ostao je tako sve dok ovome nije postalo neugodno, a onda je zaplakao.+ 12 I Hazael je upitao: “Zašto plače gospodar moj?” A on je odgovorio: “Zato što dobro znam kakvo ćeš zlo+ nanijeti sinovima Izraelovim. Utvrde njihove vatrom ćeš paliti, najbolje vojnike njihove mačem ćeš ubijati, djecu ćeš njihovu satirati+ i trudne žene njihove parati.”+ 13 Nato je Hazael upitao: “Ali što je sluga tvoj? Ja sam običan pas,+ pa kako bih mogao tako veliku stvar učiniti?” A Elizej je odgovorio: “Jehova mi je pokazao da ćeš ti biti kralj nad Sirijom.”+

14 Potom je otišao od Elizeja i došao gospodaru svojemu, koji ga je upitao: “Što ti je rekao Elizej?” A on je odgovorio: “Rekao mi je da ćeš se oporaviti.”+ 15 Ali sutradan je uzeo pokrivač, umočio ga u vodu i pokrio kralja preko lica,+ tako da je umro.+ I Hazael+ je počeo vladati umjesto njega.

16 A pete godine kraljevanja Jorama,+ sina Ahabova, nad Izraelom, dok je Jošafat još bio kralj nad Judom, počeo je kraljevati Joram,+ sin Jošafata, kralja Judina. 17 Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj i osam je godina vladao u Jeruzalemu.+ 18 Išao je putem kraljeva izraelskih,+ kao što je činio i dom Ahabov,+ jer mu je kći Ahabova bila žena,+ i činio je što je zlo u očima Jehovinim. 19 Ali Jehova nije htio zatrti Judu+ zbog Davida, sluge svojega,+ jer mu je obećao da će dati svjetiljku+ njemu i sinovima njegovim zauvijek.

20 U njegovo se vrijeme Edom+ pobunio protiv vlasti Judine i postavio je sebi kralja.+ 21 Zato je Joram otišao u Sair sa svim bojnim kolima svojim. I ustao je noću i pobio Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike kola, a narod je pobjegao u šatore svoje. 22 No Edom je ustrajao u pobuni protiv vlasti Judine sve do danas. U to se vrijeme pobunila i Libna.+

23 Ostala povijest Joramova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 24 Naposljetku je Joram počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan s praocima svojim u Davidovu gradu.+ A Ahazija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

25 Dvanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, nad Izraelom, Ahazija, sin Jorama, kralja Judina, postao je kralj.+ 26 Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je počeo vladati i vladao je godinu dana u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Atalija+ i bila je unuka Omrija,+ kralja izraelskog. 27 On je išao putem doma Ahabova+ i činio što je zlo u očima Jehovinim,+ kao i dom Ahabov, jer je ženidbom došao u srodstvo s domom Ahabovim.+ 28 Zato je krenuo s Joramom, sinom Ahabovim, u rat protiv Hazaela,+ kralja sirijskoga, kod Ramot-Gileada.+ Ali Sirijci su ranili+ Jorama. 29 Tako se kralj Joram+ vratio u Jizreel+ da se oporavi od rana koje su mu zadali Sirijci kod Rame,* kad se borio protiv sirijskoga kralja Hazaela. A Ahazija,+ sin Joramov, kralj Judin, otišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama, jer je ovaj bio bolestan.

9 Prorok Elizej pozvao je jednog od sinova proročkih*+ te mu rekao: “Podvij skute haljine svoje+ i uzmi u ruku ovu bocu+ s uljem pa idi u Ramot-Gilead!+ 2 Kad dođeš tamo, potraži ondje Jehua,+ sina Jošafata,* sina Nimšijeva! Otiđi tamo i izvedi ga između braće njegove i odvedi ga u najskrovitiju sobu!+ 3 Potom uzmi bocu s uljem i izlij mu je na glavu+ i reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Pomazujem+ te za kralja+ nad Izraelom!”’ Zatim otvori vrata i bježi, nemoj čekati!”

4 Tako je sluga, sluga prorokov, otišao u Ramot-Gilead. 5 Kad je stigao, gle, zapovjednici vojske sjedili su na okupu. I on je rekao: “Imam ti nešto reći,+ zapovjedniče!” A Jehu je upitao: “Kome od svih nas?” On je odgovorio: “Tebi, zapovjedniče!” 6 Tada je ustao i ušao u kuću, a on mu je izlio ulje na glavu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Pomazujem te za kralja+ nad narodom Jehovinim,+ nad Izraelom! 7 Pobij dom Ahaba, gospodara svojega, jer ću osvetiti+ krv slugu svojih proroka i krv svih slugu Jehovinih na Izebeli!+ 8 Sav će dom Ahabov nestati. Istrijebit ću u domu Ahabovu+ sve što je muško,*+ čak i one najmanje i bezvrijedne+ u Izraelu. 9 I učinit ću da dom Ahabov bude kao dom Jeroboama,+ sina Nebatova, i kao dom Baše,+ sina Ahijina. 10 A Izebelu će proždrijeti psi+ na polju jizreelskom i neće biti nikoga da je pokopa.’” Tada je otvorio vrata i pobjegao.+

11 Kad je Jehu izašao k slugama gospodara svojega, oni su ga upitali: “Je li sve u redu?+ Zašto je taj luđak+ došao k tebi?” A on im je odgovorio: “Znate tog čovjeka i kako on govori!” 12 No oni su rekli: “Ne govoriš istinu! Hajde, kaži nam!” Tada je rekao: “Govorio mi je tako i tako i rekao mi: ‘Ovako kaže Jehova: “Pomazujem te za kralja nad Izraelom!”’”+ 13 Nato su oni brže uzeli svaki haljinu svoju+ i prostrli je pred njim po golim stepenicama te su zapuhali u rog+ i rekli: “Jehu je postao kralj!”+ 14 Tako se Jehu,+ sin Jošafata, sina Nimšijeva,+ urotio+ protiv Jorama.

A Joram je u to vrijeme čuvao Ramot-Gilead+ sa svim Izraelom od Hazaela,+ kralja sirijskog. 15 Ali kasnije se kralj Joram+ vratio u Jizreel+ da se oporavi od rana koje su mu zadali Sirijci kad se borio protiv sirijskoga kralja Hazaela.+

Tada je Jehu rekao: “Ako je po volji duše vaše,+ neka nitko ne pobjegne iz grada da ne bi otišao i javio to u Jizreel!” 16 I Jehu se popeo na kola i otišao u Jizreel, jer je Joram ležao tamo. A Ahazija,+ kralj Judin, došao je posjetiti Jorama. 17 Kad je stražar+ koji je stajao na kuli+ u Jizreelu+ vidio mnoštvo Jehuovih ljudi kako navire, javio je: “Vidim mnoštvo ljudi kako navire.” A Joram je rekao: “Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da ih pita dolaze li u miru!”+ 18 Tako mu je konjanik došao u susret i rekao: “Kralj pita dolazite li u miru.” Ali Jehu je odgovorio: “Što je tebe briga dolazim li u miru?+ Hajde za mnom!”

A stražar+ je javio: “Glasnik je došao do njih, ali se ne vraća.” 19 Tada je poslao drugog konjanika koji je, došavši do njih, rekao: “Kralj pita dolazite li u miru?” Ali Jehu je odgovorio: “Što je tebe briga dolazim li u miru?+ Hajde za mnom!”

20 I stražar je opet javio: “Došao je do njih, ali se ne vraća. A onaj što vozi, vozi kao Jehu,+ unuk Nimšijev,+ jer vozi mahnito.”+ 21 Tada je Joram naredio: “Upregni!”+ I upregnuli su bojna kola njegova te su Joram, kralj izraelski, i Ahazija,+ kralj Judin, izašli svaki u svojim bojnim kolima. Otišli su u susret Jehuu i zatekli ga na zemlji Nabota+ Jizreelca.

22 Kad je Joram ugledao Jehua, upitao je: “Dolaziš li u miru, Jehu?” Ali on je odgovorio: “Kako može biti mir+ dok je bludništva majke tvoje Izebele+ i silnog vračanja njezina?”+ 23 Nato je Joram okrenuo svoja kola da bježi, dovikujući Ahaziji: “Prijevara,+ Ahazija!” 24 A Jehu je dohvatio luk svoj+ i ustrijelio Jorama među pleća tako da mu je strijela prošla kroz srce, i on se srušio u kolima svojim.+ 25 Tada je Jehu rekao Bidkaru, pobočniku svojemu:+ “Podigni ga i baci na polje Nabota Jizreelca!+ Sjeti se da smo ja i ti vozili dvopreg iza Ahaba, oca njegova, kad je sam Jehova izrekao protiv njega ovu objavu:+ 26 ‘“Znaj da sam jučer vidio krv+ Nabotovu i krv sinova njegovih”,+ kaže Jehova, “i da ću ti to naplatiti+ na zemlji ovoj!” kaže Jehova.’ Zato ga sada podigni i baci na zemlju ovu, prema riječi Jehovinoj!”+

27 Kad je to vidio Ahazija,+ kralj Judin, pobjegao je putem što vodi prema kući u vrtu.+ (Kasnije je Jehu krenuo u potjeru za njim, govoreći: “Ubijte i njega!” I ranili su ga dok je bio u kolima na putu prema Guru, što se nalazi kraj Ibleama.+ Ali uspio je pobjeći u Megido,+ gdje je na koncu i umro.+ 28 Njegovi su ga sluge u kolima prevezli u Jeruzalem i pokopali ga u grobu njegovu s praocima njegovim u Davidovu gradu.+ 29 A Ahazija+ je bio postao kralj nad Judom jedanaeste godine kraljevanja Jorama,+ sina Ahabova.)

30 Poslije toga Jehu je došao u Jizreel.+ Kad je to čula Izebela,+ namazala je oči+ crnom bojom i lijepo uredila glavu svoju,+ pa je gledala s prozora.+ 31 Kad je Jehu ulazio na vrata gradska, rekla je: “Je li dobro prošao Zimri,+ ubojica gospodara svojega?” 32 Nato je on pogledao prema prozoru i upitao: “Tko je sa mnom? Tko?”+ Tada su dva ili tri dvoranina+ pogledala prema njemu. 33 A on je rekao: “Bacite je dolje!”+ I bacili su je, a krv je njezina poprskala zid i konje. I konji su je pregazili.+ 34 Potom je ušao te jeo i pio, a zatim je rekao: “Pobrinite se za tu prokletnicu+ i pokopajte je, jer je kći kraljeva!”+ 35 I kad su otišli da je pokopaju, nisu našli ništa od nje, osim lubanje, stopala i šaka.+ 36 Pošto su se vratili i javili mu to, on je rekao: “To je riječ Jehovina koju je rekao preko+ Ilije Tišbijca, sluge svojega: ‘Na polju jizreelskom psi će proždrijeti tijelo Izebelino.+ 37 Truplo će Izebelino biti kao gnoj+ na polju jizreelskom, da se neće moći reći: “To je Izebela.”’”+

10 Ahab je imao sedamdeset+ sinova u Samariji.+ Stoga je Jehu napisao pisma i poslao ih u Samariju knezovima+ jizreelskim, starješinama+ i skrbnicima djece Ahabove, poručivši im: 2 “Sada, kad vam stigne ovo pismo — vama kod kojih su sinovi gospodara vašega i koji imate bojna kola, konje,+ grad utvrđeni i oružje — 3 vidite tko je najbolji i najdostojniji od sinova gospodara vašega te ga postavite na prijestolje oca njegova+ i borite se za dom gospodara svojega!”

4 A oni su se silno uplašili i rekli: “Evo, dva kralja+ nisu mu se mogla oduprijeti, pa kako ćemo mu se mi oduprijeti?”+ 5 Stoga su upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici+ poslali odgovor Jehuu: “Mi smo sluge tvoji i učinit ćemo sve što nam kažeš. Nikoga nećemo postavljati za kralja. Učini što misliš da je dobro!”

6 Potom im je napisao drugo pismo i u njemu rekao: “Ako ste moji+ i slušate glas moj, uzmite glave sinova+ gospodara svojega i dođite k meni sutra u ovo doba u Jizreel!”+

A sinovi kraljevi, njih sedamdeset, bili su kod uglednih ljudi u gradu koji su ih odgajali. 7 Kad im je stiglo pismo, uzeli su sinove kraljeve i pobili ih, njih sedamdeset.+ Potom su glave njihove stavili u košare i poslali mu u Jizreel. 8 I došao je glasnik+ i javio mu: “Donijeli su glave+ sinova kraljevih.” A on je rekao: “Stavite ih u dvije hrpe na vratima gradskim, neka stoje do jutra!”+ 9 A ujutro je izašao, stao pred sav narod i rekao: “Vi ste pravedni!+ Evo, ja sam se urotio+ protiv gospodara svojega i ubio ga.+ Ali tko je pobio sve ove? 10 Znajte, dakle, da neće ostati neispunjena* nijedna riječ Jehovina+ koju je Jehova izrekao protiv doma Ahabova!+ Jehova je učinio sve što je rekao preko sluge svojega Ilije.”+ 11 I Jehu je pobio sve koji su preostali od doma Ahabova u Jizreelu, sve uglednike njegove,+ znance njegove i svećenike njegove,+ dok nitko njegov više nije preostao.+

12 Potom je ustao i krenuo u Samariju. Na putu je prolazio pokraj pastirske kuće u kojoj se vežu ovce. 13 Ondje je Jehu naišao na braću+ Ahazije,+ kralja Judina. “Tko ste?” upitao ih je. A oni su odgovorili: “Mi smo braća Ahazijina i idemo da se raspitamo jesu li dobro sinovi kraljevi i sinovi kraljice majke.” 14 Tada je naredio: “Pohvatajte ih žive!”+ I pohvatali su ih žive te ih pobili kraj nakapnice* uz kuću u kojoj se vežu ovce, njih četrdeset i dvojicu. Niti jednoga nije ostavio na životu.+

15 Otišavši odande, naišao je na Jonadaba,*+ sina Rekabova,+ koji mu je izašao u susret. Nakon što ga je blagoslovio,+ upitao ga je: “Jesi li svim srcem sa mnom kao što sam ja svim srcem s tobom?”+

A Jonadab je odgovorio: “Jesam!”

“Ako jesi, pruži mi ruku!”

I pružio mu je ruku, a on ga je uzeo k sebi u kola.+ 16 I rekao je: “Pođi sa mnom i vidjet ćeš da neću dozvoliti da itko bude suparnik+ Jehovi!” Tako se odvezao s njim u bojnim kolima njegovim. 17 Kad je došao u Samariju, stao je ubijati sve iz doma Ahabova koji su još preostali u Samariji dok ih nije istrijebio,+ prema riječi koju je Jehova rekao Iliji.+

18 Potom je Jehu skupio sav narod i rekao mu: “Ahab je premalo štovao* Baala.+ Jehu će ga štovati više. 19 Zato sada pozovite k meni sve proroke+ Baalove, sve štovatelje*+ njegove i sve svećenike+ njegove! Neka ne izostane niti jedan, jer ću prinijeti Baalu žrtvu veliku! Tko god izostane, neće ostati na životu!” A Jehu je postupao lukavo,+ jer je htio istrijebiti štovatelje Baalove.

20 Jehu je nadalje rekao: “Oglasite svečani skup u čast Baalu!” I oni su ga oglasili. 21 Potom je Jehu poslao glasnike po svemu Izraelu+ te su došli svi štovatelji Baalovi, nije izostao nijedan. Stizali su u hram Baalov+ tako da se hram Baalov napunio od jednoga kraja do drugoga. 22 Tada je rekao čuvaru odjeće: “Iznesi haljine za sve štovatelje Baalove!” I on im je iznio odjeću. 23 Potom je Jehu s Jonadabom,+ sinom Rekabovim, ušao u hram Baalov i rekao štovateljima Baalovim: “Pogledajte pažljivo da nije ovdje među vama koji od štovatelja Jehovinih, nego samo štovatelji Baalovi!”+ 24 I tako su došli da prinesu žrtve paljenice i druge žrtve, a Jehu je vani postavio osamdeset svojih ljudi, rekavši: “Ako pobjegne tko od ovih ljudi što ih predajem u ruke vaše, svojom ćete dušom platiti za dušu njegovu!”+

25 Kad je završio prinošenje žrtve paljenice, Jehu je naredio kraljevskoj tjelesnoj straži* i pobočnicima: “Uđite i pobijte ih! Ne dajte da ijedan iziđe!”+ Tako su ih stražari i pobočnici+ pobili oštricom mača i pobacali ih van. Prodrli su sve do svetišta* hrama Baalova. 26 Iznijeli su obredne stupove+ iz hrama Baalova i sve ih spalili.+ 27 Zatim su srušili obredni stup Baalov+ i razrušili hram Baalov+ te ga pretvorili u zahode,+ koji postoje sve do danas.

28 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. 29 Ali Jehu nije odstupio od grijeha Jeroboama,+ sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh,+ naime od štovanja zlatne teladi.+ Jedno je tele bilo u Betelu, a drugo u Danu.+ 30 I Jehova je rekao Jehuu: “Zato što si postupao dobro, čineći što je pravo u očima mojim,+ i što si izvršio na domu Ahabovu sve što mi je bilo u srcu,+ sinovi će tvoji sve do četvrtog koljena sjediti na prijestolju Izraelovu!”+ 31 Ali Jehu se nije trudio svim srcem postupati* po zakonu Jehove, Boga Izraelova.+ Nije odstupio od grijeha Jeroboamovih, kojima je Izraela naveo na grijeh.+

32 U to je vrijeme Jehova počeo komadati zemlju Izraelovu. I Hazael+ ih je napadao na svemu području Izraelovu, 33 od Jordana prema istoku, svu zemlju gileadsku,+ Gadovce,+ Rubenovce+ i Manašeovce,+ od Aroera,+ koji leži na rubu doline Arnona, i Gilead i Bašan.+

34 A ostala povijest Jehuova, sva djela njegova i svi pothvati njegovi, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 35 Naposljetku je Jehu počinuo s praocima svojim+ i pokopali su ga u Samariji, a Joahaz,*+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega. 36 Dvadeset i osam godina vladao je Jehu nad Izraelom u Samariji.

11 Kad je Atalija,+ majka Ahazijina,+ vidjela da joj je sin mrtav, ustala je i pobila sav rod kraljevski.+ 2 Ali Jošeba,*+ kći kralja Jorama, sestra Ahazijina, uzela je Joaša,*+ sina Ahazijina, i ukrala ga između sinova kraljevih koji su trebali biti ubijeni, te je njega i dadilju njegovu sakrila+ od Atalije u spavaonicu i tako nije bio pogubljen. 3 Ostao je šest godina sakriven kod nje u domu Jehovinu, dok je Atalija vladala zemljom.+

4 A sedme je godine Jojada*+ poslao po stotnike Karijaca+ i po zapovjednike ostale tjelesne straže*+ te ih doveo k sebi u dom Jehovin. Sklopio je savez+ s njima i zakleo+ ih u domu Jehovinu, a zatim im je pokazao kraljeva sina. 5 I zapovjedio im je: “Ovako ćete učiniti: Trećina vas doći će u subotu* i čuvati stražu u dvoru kraljevu,+ 6 trećina će biti kod Vrata temelja,+ a trećina kod vrata što su iza tjelesne straže. I tako naizmjence dobro čuvajte dom!+ 7 I dvije skupine vaše kojima služba završava u subotu neka ostanu čuvati stražu u domu Jehovinu zbog kralja! 8 Okružite kralja, svaki s oružjem u ruci, i pogubite svakoga tko pokuša proći kroz redove vaše! Budite uz kralja kuda god pođe!”

9 Stotnici+ su učinili sve kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude kojima je služba započinjala u subotu+ i one kojima je završavala u subotu, te su došli k svećeniku Jojadi. 10 Svećenik je tada dao stotnicima koplja i okrugle štitove kralja Davida, što su bili u domu Jehovinu.+ 11 A tjelesni stražari+ stajali su svaki s oružjem u ruci, od desne* strane doma sve do lijeve* strane doma, kod žrtvenika+ i kod doma, tako da su okružili kralja. 12 Tada je on izveo kraljeva sina,+ stavio mu krunu*+ i položio na njega Svjedočanstvo.+ Tako su ga postavili za kralja+ i pomazali ga.+ Pljeskajući rukama,+ uzvikivali su: “Živio kralj!”+

13 A kad je Atalija čula ljude kako trče i viču, pohitala je k narodu u dom Jehovin.+ 14 Ondje je ugledala kralja kako po običaju stoji kod stupa,+ i uz kralja zapovjednike i trubače,+ a sav se narod* veselio+ i trubio u trube. Tada je Atalija+ razderala haljine svoje i povikala: “Urota! Urota!”+ 15 A svećenik Jojada zapovjedio je stotnicima, zapovjednicima vojske:+ “Izvedite je iz redova svojih i tko bi god pošao za njom, neka se pogubi mačem!”+ Svećenik je naime bio naredio: “Neka se ne pogubi u domu Jehovinu!” 16 I uhvatili su je i odveli do ulaza za konje+ kod kraljeva dvora+ i tamo su je pogubili.+

17 Tada je Jojada sklopio savez+ između Jehove,+ kralja+ i naroda, da će biti narod Jehovin, a i između kralja i naroda.+ 18 Zatim je sav narod otišao u hram Baalov i srušio žrtvenike njegove.+ Likove je njegove polomio,+ a Matana,+ svećenika Baalova, pogubio pred žrtvenicima.+

Potom je svećenik postavio nadglednike nad domom Jehovinim.+ 19 I odredio je stotnike te Karijce+ i ostalu tjelesnu stražu+ i sav narod da dovedu kralja iz doma Jehovina. Ušli su u dvor kraljev kroz vrata+ tjelesne straže i on je sjeo na kraljevsko prijestolje.+ 20 I sav se narod radovao+ i grad je bio u miru, a Ataliju su pogubili mačem u dvoru kraljevu.+

21 Joaš+ je imao sedam godina kad je počeo vladati.+

12 Sedme godine Jehuova+ kraljevanja Joaš+ je postao kralj i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer-Šebe. 2 Joaš je činio što je pravo u očima Jehovinim dokle ga je god poučavao svećenik Jojada.+ 3 Jedino što obredne uzvišice nisu bile uklonjene.+ Narod je još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.

4 I Joaš je rekao svećenicima:+ “Sav novac od svetih prinosa+ što se donosi u dom Jehovin,+ naime novac što je svakome određen kao porez,+ novac za duše prema vrijednosti koja je određena+ i sav novac koji netko donese u dom Jehovin jer ga na to potiče srce njegovo,+ 5 neka svećenici uzmu svaki od znanca svojega+ i neka poprave sva oštećenja na domu koja nađu!”+

6 Ali do dvadeset i treće godine kraljevanja Joaševa svećenici još nisu popravili oštećenja na domu.+ 7 Stoga je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu+ i ostale svećenike te ih upitao: “Zašto ne popravljate oštećenja na domu? Odsada više ne smijete skupljati novac od znanaca svojih, nego ga morate predati za popravak doma!”+ 8 I svećenici su pristali da više ne skupljaju novac od naroda i da ne popravljaju oštećenja na domu.

9 Tada je svećenik Jojada uzeo jedan kovčeg,+ prorezao rupu na poklopcu i stavio ga kraj žrtvenika, da bude s desne strane onome tko ulazi u dom Jehovin. I u njega su svećenici koji su služili kao vratari+ stavljali sav novac+ koji se donosio u dom Jehovin. 10 Kad bi vidjeli da u kovčegu ima mnogo novca, pisar+ kraljev i veliki svećenik došli bi prebrojiti i svezati novac što se našao u domu Jehovinu.+ 11 Prebrojeni su novac predali u ruke ljudima koji su bili postavljeni da nadgledavaju poslove+ u domu Jehovinu, a oni su ga isplaćivali tesarima i graditeljima koji su radili na domu Jehovinu 12 i zidarima i klesarima,+ i za kupovinu drvene građe i klesana kamena za popravak oštećenja na domu Jehovinu i za sve troškove oko popravka doma.

13 Ali novac što se donosio u dom Jehovin nije se koristio za izradu srebrnih posuda, podrezivača stijenja,+ zdjela,+ trubi+ niti bilo kakvih predmeta od zlata ili od srebra za dom Jehovin,+ 14 nego se davao ljudima koji su nadgledavali poslove da njime poprave dom Jehovin.+ 15 I od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima+ nisu tražili da polažu račune za to kako ga troše,+ jer su radili vjerno.+ 16 A novac od žrtava za krivnju+ i novac od žrtava za grijeh nije se donosio u dom Jehovin, nego je pripadao svećenicima.+

17 U to je vrijeme Hazael,+ kralj sirijski, krenuo u rat protiv Gata+ i osvojio ga. Potom se Hazael okrenuo da ide na Jeruzalem.+ 18 A Joaš, kralj Judin, uzeo je sve svete prinose+ koje su posvetili praoci njegovi Jošafat, Joram i Ahazija, kraljevi Judini, te svoje svete prinose i sve zlato koje je našao u riznicama doma Jehovina i dvora kraljeva i poslao+ ih Hazaelu, kralju sirijskom. Tako je ovaj otišao od Jeruzalema.

19 Ostala povijest Joaševa i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 20 Na koncu su sluge Joaševi+ ustali i urotili se+ protiv njega i ubili ga u tvrđavi Milu,+ kuda se silazi prema Sili. 21 Jozakar,* sin Šimeatin, i Jozabad,*+ sin Šomerov, sluge njegovi, zadali su mu smrtni udarac. Pokopali su ga s praocima njegovim u Davidovu gradu, a Amasija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

13 Dvadeset i treće godine kraljevanja Joaša,+ sina Ahazijina,+ nad Judom, Joahaz,+ sin Jehuov,+ postao je kralj nad Izraelom u Samariji i vladao je sedamnaest godina. 2 Činio je što je zlo u očima Jehovinim+ i poveo se* za grijesima Jeroboama,+ sina Nebatova, kojim je Izraela naveo na grijeh.+ Nije odstupio od njih. 3 I raspalio se gnjev+ Jehovin na Izraela, tako da ih je on za svega vijeka njihova predao u ruke Hazaelu,+ kralju sirijskom, i u ruke Ben-Hadadu,+ sinu Hazaelovu.

4 Ali Joahaz je umilostivio*+ lice Jehovino i Jehova ga je uslišio,+ jer je vidio kako je potlačen Izrael+ zato što ga je tlačio kralj sirijski.+ 5 Zato je Jehova dao Izraelu spasitelja,+ tako da su se sinovi Izraelovi izbavili iz ruke sirijske i nastavili živjeti u domovima svojim kao i prije.+ 6 Ali nisu odstupili od grijeha doma Jeroboamova kojim je Izraela naveo na grijeh,+ nego su ustrajali* u njemu.+ I obredno je deblo*+ stajalo u Samariji. 7 A Joahazu je od vojske ostalo samo pedeset konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka,+ jer je ostalu vojsku kralj sirijski razbio+ i zgazio je u prah kao za vršidbe.+

8 A ostala povijest Joahazova, sva djela i pothvati njegovi, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 9 Naposljetku je Joahaz počinuo s praocima svojim i pokopali su ga u Samariji,+ a Joaš,*+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

10 Trideset i sedme godine kraljevanja Joaševa nad Judom, Joaš,+ sin Joahazov, postao je kralj nad Izraelom u Samariji i vladao je šesnaest godina. 11 Činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ Nije odstupio ni od jednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh,+ nego je ustrajao u njima.

12 Ostala povijest Joaševa, sva djela njegova, pothvati njegovi i kako je ratovao s Amasijom,+ kraljem Judinim, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 13 Naposljetku je Joaš počinuo s praocima svojim, a Jeroboam*+ je sjeo na prijestolje njegovo. Joaš je bio pokopan u Samariji s kraljevima izraelskim.+

14 Kad se Elizej+ razbolio od bolesti od koje je kasnije i umro,+ došao mu je Joaš, kralj izraelski, i plačući nad licem njegovim, rekao mu: “Oče moj,+ oče moj! Bojna kola Izraelova i konjanici njegovi!”+ 15 A Elizej mu je rekao: “Uzmi luk i strijele!” I on je uzeo luk i strijele. 16 Tada je rekao kralju izraelskom: “Stavi ruku svoju na luk!” I on je stavio ruku na luk, a Elizej je stavio svoje ruke na ruke+ kraljeve. 17 I rekao je: “Otvori prozor prema istoku!” I on ga je otvorio. “Odapni!” rekao je Elizej. I on je odapeo strijelu. Zatim je rekao: “Jehovina strijela spasenja, strijela što spašava+ od Sirije! Kod Afeka+ ćeš potpuno potući Siriju!”

18 Onda je rekao: “Uzmi strijele!” I on ih je uzeo. Tada je rekao kralju izraelskom: “Udaraj o zemlju!” I ovaj je udario tri puta, a onda je stao.+ 19 Tada se čovjek Božji+ razljutio na njega i rekao: “Trebao si udariti pet ili šest puta! Tada bi potpuno potukao Siriju, a ovako ćeš samo tri puta poraziti Siriju.”+

20 Potom je Elizej umro i pokopali su ga.+ A čete moapskih+ razbojnika+ obično bi početkom godine napadale zemlju. 21 Kad su jednom neki ljudi htjeli pokopati nekog čovjeka, ugledali su razbojnike. I smjesta su bacili mrtvaca u grob Elizejev i otišli. Kad se mrtvac dotakao kostiju Elizejevih, odmah je oživio+ i stao na noge svoje.+

22 A Hazael,+ kralj sirijski, tlačio+ je Izraela svega vijeka Joahazova. 23 Ali Jehova im se smilovao+ i bio im milosrdan.+ I pogledao je na njih zbog saveza svojega+ s Abrahamom,+ Izakom+ i Jakovom.+ Nije ih htio zatrti+ i nije ih odbacio od lica svojega do sada. 24 Naposljetku je Hazael, kralj sirijski, umro, a Ben-Hadad, sin njegov, počeo je vladati umjesto njega. 25 I Joaš, sin Joahazov, vratio je iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje je Hazael u ratu bio uzeo Joahazu, ocu njegovu. Joaš ga je tri puta porazio i tako je vratio gradove izraelske.+

14 Druge godine kraljevanja Joaša,+ sina Joahazova, nad Izraelom, Amasija,+ sin Joaša, kralja Judina, postao je kralj. 2 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Joadina*+ i bila je iz Jeruzalema. 3 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ ali ne kao David, praotac njegov.+ Činio je sve kao i Joaš, otac njegov.+ 4 Jedino što obredne uzvišice nisu bile uklonjene.+ Narod je još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 5 A kad se kraljevstvo učvrstilo u ruci njegovoj, pobio+ je sluge svoje koji su ubili kralja, oca njegova.+ 6 Ali sinove tih ubojica nije pogubio, nego je postupio kako je zapisano u knjizi zakona Mojsijeva u kojem je Jehova zapovjedio:+ “Neka očevi ne budu pogubljeni zbog sinova i sinovi neka ne budu pogubljeni zbog očeva! Neka se svatko pogubi zbog vlastitoga grijeha!”+ 7 On je pobio deset tisuća Edomaca+ u Slanoj dolini+ i u ratu je osvojio grad Selu, koji je dobio ime Jokteel, što ga nosi sve do danas.

8 Tada je Amasija poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Joahaza, sina Jehuova, i poručio mu: “Dođi da se ogledamo!”+ 9 A Joaš, kralj izraelski, poslao je Amasiji, kralju Judinu, ovakav odgovor: “Korov trnoviti na Libanonu poručio je cedru+ na Libanonu: ‘Daj kćer svoju sinu mojemu za ženu!’ Ali zvijer poljska na Libanonu prošla je preko korova trnovita i izgazila ga.+ 10 Potukao si Edom,+ pa ti se srce uzoholilo.+ Uživaj u slavi svojoj+ i ostani kod kuće! Zašto da se upuštaš u sukob+ i budeš poražen?+ Zar hoćeš da propadneš i ti i Juda s tobom?” 11 Ali Amasija nije poslušao.+

Tako je došao Joaš, kralj izraelski, te su se on i Amasija, kralj Judin, ogledali+ kod Bet-Šemeša,+ što pripada Judi. 12 I sinovi Izraelovi porazili su sinove Judine,+ tako da su ovi pobjegli svaki u svoj šator. 13 A Amasiju, kralja Judina, sina Joaša, sina Ahazijina, zarobio je Joaš, kralj izraelski, kod Bet-Šemeša i zatim ga doveo u Jeruzalem. Potom je probio jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata+ pa do Ugaonih vrata,+ u dužini od četiri stotine lakata.* 14 Uzeo je sve zlato, srebro i sve predmete što su se našli u domu Jehovinu+ i u riznici dvora kraljeva, a usto i taoce, pa se vratio u Samariju.

15 Ostala povijest Joaševa, sva djela njegova, pothvati njegovi i kako je ratovao protiv Amasije, kralja Judina, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 16 Naposljetku je Joaš počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan u Samariji+ s kraljevima izraelskim, a Jeroboam,*+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

17 Amasija,+ sin Joašev, kralj Judin, živio je još petnaest godina nakon smrti Joaša,+ sina Joahazova, kralja izraelskoga.+ 18 A ostala povijest Amasijina, nije li zapisana u ljetopisima+ kraljeva Judinih?+ 19 Na koncu su protiv njega skovali urotu+ u Jeruzalemu te je pobjegao u Lakiš.+ Ali poslali su za njim u Lakiš ljude koji su ga tamo ubili.+ 20 Odande su ga donijeli na konjima i bio je pokopan+ u Jeruzalemu s praocima svojim u Davidovu gradu.+ 21 Tada je sav narod Judin uzeo Azariju,*+ koji je u to vrijeme imao šesnaest godina,+ i postavio ga za kralja umjesto njegova oca Amasije.+ 22 On je ponovno sagradio Elat+ i vratio ga Judi nakon što je kralj počinuo s praocima svojim.

23 Petnaeste godine kraljevanja Amasije, sina Joaševa, nad Judom, Jeroboam,+ sin Joaša, kralja izraelskog, postao je kralj u Samariji i vladao je četrdeset i jednu godinu. 24 Činio je što je zlo u očima Jehovinim. Nije odstupio ni od jednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh.+ 25 On je ponovno uspostavio granicu izraelsku od ulaza u Hamat+ do mora Arabe,+ prema riječi Jehove, Boga Izraelova, koji je govorio preko sluge svojega Jone,+ sina Amitajeva, proroka iz Gat-Hefera.+ 26 Jer je vidio Jehova gorku nevolju Izraelovu.+ Nije ostalo ni bespomoćnoga ni bezvrijednoga, niti je bilo pomoćnika Izraelu.+ 27 Ali Jehova je obećao da neće izbrisati ime Izraelovo pod nebom.+ Zato ih je spasio+ rukom Jeroboama, sina Joaševa.

28 Ostala povijest Jeroboamova, sva djela i pothvati njegovi, kako je ratovao i kako je vratio Damask+ i Hamat+ pod vlast Judinu i Izraelovu, nije li sve to zapisano u ljetopisima kraljeva izraelskih? 29 Naposljetku je Jeroboam počinuo s praocima svojim, kraljevima izraelskim, a Zaharija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

15 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboamova nad Izraelom, Azarija,+ sin Amasije,+ kralja Judina, postao je kralj. 2 Imao je šesnaest godina kad je počeo vladati i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. 3 Činio je što je pravo u očima Jehovinim, sve kako je činio i Amasija, otac njegov.+ 4 Jedino što obredne uzvišice nisu bile uklonjene.+ Narod je još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 5 A Jehova je udario kralja bolešću+ te je ovaj ostao gubav+ sve do svoje smrti. I živio je u kući svojoj izuzet od dužnosti svojih,+ a Jotam,+ sin kraljev, upravljao je dvorom i sudio+ narodu.* 6 Ostala povijest Azarijina i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 7 Naposljetku je Azarija počinuo s praocima svojim+ i pokopali su ga s praocima njegovim u Davidovu gradu, a Jotam, sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.+

8 Trideset i osme godine kraljevanja Azarijina+ nad Judom, Zaharija,+ sin Jeroboamov, postao je kralj nad Izraelom u Samariji i vladao je šest mjeseci. 9 Činio je što je zlo u očima Jehovinim, kao što su činili i praoci njegovi.+ Nije odstupio od grijeha Jeroboama,+ sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh.+ 10 Tada se Šalum, sin Jabešev, urotio+ protiv njega, napao+ ga u Ibleamu+ te ga ubio i počeo vladati umjesto njega. 11 Ostala povijest Zaharijina zapisana je u ljetopisima+ kraljeva izraelskih. 12 Tako se ispunila riječ+ koju je Jehova rekao Jehuu:+ “Sinovi će tvoji+ sve do četvrtog koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.” I bilo je tako.+

13 Šalum, sin Jabešev, postao je kralj trideset i devete godine kraljevanja Uzijina+ nad Judom i vladao je mjesec dana*+ u Samariji. 14 Tada je Menahem,+ sin Gadijev, došao iz Tirse+ u Samariju. Napao je Šaluma,+ sina Jabeševa, u Samariji i ubio ga te počeo vladati umjesto njega. 15 Ostala povijest Šalumova i urota+ njegova koju je skovao, sve je to zapisano u ljetopisima kraljeva izraelskih. 16 Menahem je, došavši iz Tirse, razorio Tifsah, sve što je bilo u njemu i u okolici njegovoj. Razorio ga je zato što mu nisu otvorili vrata gradska i rasporio je sve trudne žene u njemu.+

17 Trideset i devete+ godine kraljevanja Azarijina nad Judom, Menahem, sin Gadijev, postao je kralj nad Izraelom i vladao je deset godina u Samariji. 18 Činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ Svega vijeka svojega nije odstupio ni od jednoga grijeha Jeroboama,+ sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh.+ 19 A Pul,+ kralj asirski,+ došao je u zemlju. I Menahem je dao+ Pulu tisuću talenata srebra+ da mu ovaj pomogne utvrditi kraljevstvo u ruci njegovoj.+ 20 A srebro je Menahem ubrao od Izraela, od svih bogatih ljudi,+ i dao je kralju asirskom pedeset šekela* srebra po čovjeku. Tada se kralj asirski vratio i nije ostao ondje u zemlji. 21 Ostala povijest Menahemova+ i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva izraelskih? 22 Naposljetku je Menahem počinuo s praocima svojim, a Pekahija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

23 Pedesete godine kraljevanja Azarijina nad Judom, Pekahija, sin Menahemov, postao je kralj nad Izraelom u Samariji i vladao je dvije+ godine. 24 Činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ Nije odstupio od grijeha Jeroboama,+ sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh.+ 25 No tada se pobočnik+ njegov Pekah,+ sin Remalijin, urotio+ protiv njega i ubio ga u Samariji, u utvrdi dvora kraljevskoga,+ zajedno s Argobom i Arjeom i s pedeset ljudi iz Gileada. Ubio ga je i počeo vladati umjesto njega. 26 Ostala povijest Pekahijina i sve što je činio zapisano je u ljetopisima+ kraljeva izraelskih.

27 Pedeset i druge godine kraljevanja Azarijina nad Judom, Pekah,+ sin Remalijin,+ postao je kralj nad Izraelom u Samariji i vladao je dvadeset godina. 28 Činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ Nije odstupio od grijeha Jeroboama,+ sina Nebatova, kojima je Izraela naveo na grijeh.+ 29 U vrijeme Pekaha, kralja izraelskog, došao je Tiglat-Pileser,+ kralj asirski,+ i osvojio Ijon,+ Abel-Bet-Maaku,+ Janoah, Kedeš,+ Hasor,+ Gilead+ i Galileju,+ svu zemlju Naftalijevu,+ i stanovnike njihove odveo je u izgnanstvo u Asiriju.+ 30 Tada je Hošea,+ sin Elin, skovao urotu+ protiv Pekaha, sina Remalijina, pa ga je napao+ i ubio. I počeo je vladati umjesto njega dvadesete godine kraljevanja Jotama,+ sina Uzijina. 31 Ostala povijest Pekahova i sve što je činio zapisano je u ljetopisima+ kraljeva izraelskih.

32 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, Jotam,+ sin Uzije,+ kralja Judina, postao je kralj. 33 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jeruša, a bila je kći Sadokova.+ 34 Činio je što je pravo u očima Jehovinim.+ Činio je sve kao i Uzija, otac njegov.+ 35 Jedino što obredne uzvišice nisu bile uklonjene. Narod je još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ On je sagradio gornja vrata na domu Jehovinu.+ 36 Ostala povijest Jotamova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima kraljeva Judinih?+ 37 U to je vrijeme Jehova na Judu poslao+ Resina,+ kralja sirijskog, i Pekaha,+ sina Remalijina. 38 Naposljetku je Jotam počinuo s praocima svojim i bio je pokopan s praocima svojim u gradu Davida, praoca svojega,+ a Ahaz,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

16 Sedamnaeste godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, Ahaz,+ sin Jotama, kralja Judina, postao je kralj. 2 Ahaz je imao dvadeset godina kad je počeo vladati i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Nije činio što je pravo u očima Jehove, Boga njegova, kao što je činio David, praotac njegov.+ 3 Išao je putem kraljeva izraelskih+ i čak je sina svojega proveo kroz vatru,+ po odvratnom+ običaju naroda koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim. 4 Prinosio je žrtve i spaljivao prinose na obrednim uzvišicama,+ po bregovima+ i pod svakim stablom što se zeleni.+

5 U to su vrijeme Resin,+ kralj sirijski, i Pekah,+ sin Remalijin, kralj izraelski, došli na Jeruzalem da ratuju protiv njega. I opkolili su Ahaza, ali nisu imali uspjeha u boju.+ 6 Tada je Resin, kralj sirijski, Edomu vratio Elat,+ a potom je Judejce* protjerao iz Elata. I Edomci su ušli u Elat i ostali u njemu sve do danas. 7 A Ahaz je poslao glasnike Tiglat-Pileseru,+ kralju asirskom, i poručio mu: “Ja sam sluga tvoj+ i sin tvoj. Dođi i izbavi me+ iz ruke kralja sirijskog i iz ruke kralja izraelskog, koji su ustali na mene!” 8 I Ahaz je uzeo srebro i zlato što se našlo u domu Jehovinu i u riznicama dvora kraljeva+ i poslao ga kralju asirskom na dar.+ 9 I kralj asirski ga je poslušao. Tako je otišao kralj asirski u Damask,+ osvojio ga+ i odveo stanovnike njegove u izgnanstvo u Kir,+ a Resina+ je pogubio.

10 Tada je kralj Ahaz+ otišao u Damask da se sastane s Tiglat-Pileserom,+ kraljem asirskim. Kad je vidio žrtvenik+ što je bio u Damasku, poslao je kralj Ahaz svećeniku Uriji nacrt žrtvenika i prikaz svih pojedinosti na njemu.+ 11 Tako je svećenik Urija+ načinio žrtvenik.+ Načinio ga je svećenik Urija točno po uputama što mu ih je poslao kralj Ahaz iz Damaska, prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. 12 Kad se kralj vratio iz Damaska, vidio je žrtvenik. I kralj je pristupio žrtveniku+ i prinio žrtve na njemu.+ 13 Spalio je+ žrtvu paljenicu+ svoju i žitnu žrtvu+ svoju, izlio žrtvu ljevanicu+ svoju i poškropio žrtvenik krvlju žrtava zajedništva što ih je prinio. 14 A bakreni žrtvenik+ što je bio pred Jehovom dao je maknuti s mjesta njegova ispred doma, između njegova žrtvenika i doma Jehovina,+ i postavio ga je sa sjeverne strane svojega žrtvenika. 15 I kralj Ahaz je zapovjedio svećeniku Uriji:+ “Na velikom žrtveniku spaljuj jutarnju žrtvu paljenicu+ i večernju+ žitnu žrtvu, kraljevu+ žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu njegovu, žrtve paljenice svega naroda* te žitne žrtve i ljevanice njihove. Škropi ga krvlju svih žrtava paljenica i svih drugih žrtava. A o bakrenom ću žrtveniku još razmisliti.” 16 Svećenik Urija+ učinio je sve kako mu je zapovjedio kralj Ahaz.+

17 Povrh toga, kralj Ahaz je isjekao na komade+ stranice+ kolica+ i skinuo s kolica spremnike za vodu.+ A more+ je skinuo s bakrenih bikova+ što su bili ispod njega i stavio ga na kameni pod. 18 Natkriveni hodnik subotnji* što su ga bili sagradili u domu i vanjski prilaz za kralja uklonio je iz doma Jehovina zbog kralja asirskog.

19 Ostala povijest Ahazova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 20 Naposljetku je Ahaz počinuo s praocima svojim i bio je pokopan s praocima svojim u Davidovu gradu,+ a Ezekija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

17 Dvanaeste godine kraljevanja Ahazova nad Judom, Hošea,+ sin Elin, postao je kralj nad Izraelom u Samariji+ i vladao je devet godina. 2 Činio je što je zlo u očima Jehovinim, ali ne kao kraljevi izraelski što su bili prije njega.+ 3 Na njega je došao Salmanasar,+ kralj asirski,+ i Hošea mu je postao sluga i plaćao mu danak.+ 4 Ali kralj asirski otkrio je da Hošea kuje urotu,+ jer je Hošea poslao glasnike Sou, kralju egipatskom,+ i nije donio danak kralju asirskom kao svake godine. Zato ga je kralj asirski zatvorio i svezanog držao u zatvoru.+

5 Kralj asirski krenuo je na svu zemlju i došavši do Samarije, opsjedao+ ju je tri godine. 6 Devete godine kraljevanja Hošeina osvojio je kralj asirski Samariju+ i odveo Izraelce u izgnanstvo+ u Asiriju te ih naselio u Halahu+ i Haboru na rijeci Gozanu+ i u gradovima medijskim.+

7 A to se dogodilo zato što su sinovi Izraelovi zgriješili+ Jehovi, Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje egipatske i izbavio iz ruke faraona, kralja egipatskog.+ I počeli su štovati druge bogove+ 8 i živjeli* su po običajima+ naroda koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim i po običajima koje su uveli kraljevi izraelski. 9 Činili su sinovi Izraelovi ono što nije pravo u očima Jehove, Boga njihova,+ i gradili su sebi obredne uzvišice+ po svim mjestima svojim, od kule stražarske+ do utvrđena grada. 10 Podizali su sebi obredne stupove+ i obredna debla*+ na svakom brijegu visokom+ i pod svakim stablom što se zeleni.+ 11 I ondje su, po svim obrednim uzvišicama, spaljivali prinose kao narodi+ koje je Jehova otjerao pred njima, i činili su zla djela da bi vrijeđali+ Jehovu.

12 Služili su idolima odvratnim*+ iako im je Jehova rekao: “Ne činite to!”+ 13 I Jehova je upozoravao+ Izraela+ i Judu+ preko svih proroka+ svojih i preko svih vidjelaca+ svojih: “Odvratite se od zlih puteva svojih+ i držite zapovijedi moje+ i odredbe moje,+ čineći sve prema zakonu+ koji sam dao praocima vašim+ i koji sam vam prenio preko slugu svojih, proroka!”+ 14 Ali oni nisu poslušali, nego su ostali nepokorni*+ kao što su bili nepokorni i praoci njihovi koji nisu vjerovali+ Jehovi, Bogu svojemu. 15 I odbacili su uredbe njegove, savez+ koji je sklopio s praocima njihovim i opomene* njegove+ kojima ih je upozoravao. Povodili su se za idolima ništavnim,+ pa su i sami postali ništavni+ oponašajući narode što su bili oko njih, premda im je Jehova zapovjedio da ne budu poput njih.+

16 Ostavili su sve zapovijedi+ Jehove, Boga svojega, i načinili su sebi dva teleta+ lijevana+ i obredno deblo+ te su se klanjali svoj vojsci nebeskoj+ i služili Baalu.+ 17 I provodili su sinove svoje i kćeri svoje kroz vatru,+ gatali+ su i proricali po znamenju,+ i prodali su se+ čineći što je zlo u očima Jehovinim da bi ga vrijeđali.+

18 Zato se Jehova silno razgnjevio+ na Izraela i odbacio ga od lica svojega.+ Nije ostavio nikoga osim plemena Judina.+

19 Ali ni Juda nije držao zapovijedi* Jehove, Boga svojega,+ nego je držao običaje koje je uveo Izrael.+ 20 Zato je Jehova odbacio sav rod+ Izraelov, nanosio mu je nevolje i predavao ga u ruke pljačkašima, dok ga nije posve odbacio od sebe.+ 21 Jer je otrgnuo Izraelce od doma Davidova, a oni su sebi za kralja postavili Jeroboama, sina Nebatova. I Jeroboam+ je odvratio Izraelce od Jehove i naveo ih na velik grijeh.+ 22 Sinovi Izraelovi činili su* sve grijehe koje je činio i Jeroboam.+ Nisu odstupili od njih, 23 dok Jehova nije odbacio Izraela od lica svojega,+ kao što je bio rekao preko svih slugu svojih, proroka.+ Tako je Izrael otišao sa zemlje svoje u izgnanstvo u Asiriju, gdje je do današnjega dana.+

24 Potom je kralj asirski doveo ljude iz Babilona,+ Kute, Ave,+ Hamata+ i Sefarvajima+ i naselio ih u gradovima samarijskim+ umjesto sinova Izraelovih. Oni su zaposjeli Samariju i živjeli u gradovima njezinim. 25 A kad su počeli živjeti ondje, nisu štovali Jehovu.+ I Jehova je poslao među njih lavove,+ koji su ih ubijali. 26 Zato su javili kralju asirskom: “Narodi koje si odveo u izgnanstvo i zatim naselio po gradovima samarijskim ne znaju kako treba štovati Boga te zemlje, pa on šalje na njih lavove,+ koji ih, evo, ubijaju, jer nitko ne zna kako treba štovati Boga te zemlje.”

27 Tada je kralj asirski zapovjedio: “Pošaljite tamo jednoga od svećenika+ koje ste odande odveli u izgnanstvo! Neka ide i ondje se nastani i neka ih pouči kako trebaju štovati Boga one zemlje!” 28 Tako je došao jedan od svećenika što su bili odvedeni iz Samarije u izgnanstvo i nastanio se u Betelu.+ I on ih je učio kako da se boje Jehove.+

29 Ali svaki je narod načinio sebi svojega boga+ i postavio ga u svetišta, uzvišice, koje su načinili Samarićani, svaki narod u gradovima svojim u kojima je živio. 30 Ljudi iz Babilona načinili su Sukot-Benota, oni iz Kuta+ načinili su Nergala, a oni iz Hamata načinili su Ašimu. 31 Avijci+ su načinili Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci+ su u vatri spaljivali sinove svoje+ u čast Adrameleku i Anameleku, bogovima sefarvajimskim. 32 A štovali su i Jehovu,* pa su postavili sebi ljude iz svog naroda za svećenike+ obrednih uzvišica, koji su za njih vršili službu u svetištima, uzvišicama. 33 Štovali su Jehovu,+ ali su obožavali i svoje bogove+ kako je bio običaj među narodima iz kojih su bili odvedeni u izgnanstvo.+

34 Sve do današnjega dana oni se drže starih običaja svojih.+ Ne štuju Jehovu+ niti postupaju prema odredbama njegovim, naredbama njegovim,+ zakonu+ i zapovijedima+ što ih je Jehova dao sinovima Jakova,+ kojega je nazvao Izrael,+ 35 kada je Jehova sklopio savez+ s njima i zapovjedio im: “Ne smijete štovati druge bogove,+ klanjati im se, služiti im niti im žrtve prinositi,+ 36 nego trebate štovati Jehovu,+ koji vas je izveo iz zemlje egipatske silom velikom i mišicom podignutom,+ njemu se klanjati+ i njemu žrtve prinositi!+ 37 Uredbe,+ naredbe, zakon+ i zapovijedi koje vam je napisao+ uvijek držite!+ Ne smijete štovati druge bogove! 38 Savez koji sam sklopio s vama ne smijete zaboraviti!+ Ne smijete štovati druge bogove,+ 39 nego trebate štovati Jehovu,+ Boga svojega, jer će vas on izbaviti iz ruku svih neprijatelja vaših!”+

40 Ali oni nisu poslušali, nego su se držali starih običaja svojih.+ 41 Tako su ti narodi štovali Jehovu,+ ali su služili i likovima svojim rezbarenim. Sinovi njihovi i unuci njihovi sve do današnjega dana čine sve kako su činili i praoci njihovi.

18 Treće godine kraljevanja Hošee,+ sina Elina, nad Izraelom, Ezekija,+ sin Ahaza,+ kralja Judina, postao je kralj. 2 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Abi,* a bila je kći Zaharijina.+ 3 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i David, praotac njegov.+ 4 On je uklonio obredne uzvišice,+ porazbijao obredne stupove,+ posjekao obredno deblo+ i razbio bakrenu zmiju+ koju je bio načinio Mojsije,+ jer su joj sve do tada sinovi Izraelovi spaljivali prinose+ i zvali su je Nehuštan.*+ 5 Uzdao se u Jehovu,+ Boga Izraelova, i nije bilo takvoga među svim kraljevima Judinim poslije njega,+ a ni među onima prije njega.+ 6 Čvrsto se držao Jehove+ i nije odstupio od njega, nego je držao zapovijedi koje je Jehova dao Mojsiju.+ 7 I Jehova je bio s njim,+ te je postupao razborito+ u svemu što je poduzimao. I pobunio se protiv kralja asirskog i nije mu više služio.+ 8 On je pobio Filistejce+ do Gaze+ i područja njezina, od kule+ stražarske do utvrđena grada.

9 Četvrte godine kraljevanja Ezekijina, odnosno sedme godine kraljevanja Hošee,+ sina Elina, nad Izraelom, došao je Salmanasar,+ kralj asirski, na Samariju i opkolio je.+ 10 Osvojio ju je+ nakon tri godine. Šeste godine kraljevanja Ezekijina, odnosno devete godine kraljevanja Hošeina nad Izraelom, pala je Samarija.+ 11 Potom je kralj asirski+ odveo Izraelce u izgnanstvo+ u Asiriju i naselio ih u Halahu+ i Haboru+ na rijeci Gozanu i u gradovima medijskim,+ 12 zato što nisu poslušali+ glas Jehove, Boga svojega, nego su prestupali savez njegov,+ sve što je zapovjedio Mosije, sluga Jehovin.+ Nisu to slušali niti izvršavali.

13 Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina došao je Sanherib,+ kralj asirski,+ na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih. 14 Tada je Ezekija, kralj Judin, poručio kralju asirskome u Lakiš: “Zgriješio sam! Odvrati se od mene i što god mi nametneš, nosit ću!”+ A kralj asirski zatražio je od Ezekije, kralja Judina, tri stotine talenata* srebra+ i trideset talenata zlata. 15 I Ezekija je dao sve srebro što se našlo u domu Jehovinu+ i u riznicama dvora kraljeva.+ 16 Tada je Ezekija, kralj Judin, skinuo vrata hrama Jehovina+ i dovratnike koje je sam bio obložio zlatom+ te je zlato s njih dao kralju asirskom.

17 A kralj asirski+ poslao je tartana,*+ rabsarisa* i rabšaka*+ iz Lakiša+ u Jeruzalem kralju Ezekiji s jakom vojskom. I oni su ustali i pošli u Jeruzalem. Kad su stigli, stali su kod vodovoda+ gornjega jezerca+ na cesti koja vodi do polja bjelilaca rublja.+ 18 I pozvali su kralja, ali su k njima izašli Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski, Šebna,+ pisar, i Joah, sin Asafov, ljetopisac.

19 I rabšak+ im je rekao: “Recite Ezekiji: ‘Ovako kaže veliki kralj,+ kralj asirski: “Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?+ 20 Ti kažeš: ‘Imam vještinu+ i silu potrebnu za rat’, ali to su samo prazne riječi. U koga se uzdaš, pa si se pobunio+ protiv mene? 21 Eto, uzdaš se u podršku Egipta,+ trske slomljene,+ koja probada dlan onome tko se na nju nasloni. Takav je faraon,+ kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega. 22 A ako mi kažete: ‘Uzdamo se u Jehovu, Boga svojega’,+ nije li upravo njegove uzvišice+ i žrtvenike Ezekija uklonio,+ pa govori Judi i Jeruzalemu: ‘Pred ovim se žrtvenikom klanjajte u Jeruzalemu’?”’+ 23 Hajde, okladi se+ s gospodarom mojim, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja, pa da vidimo možeš li naći jahače za njih.+ 24 Kako ćeš, dakle, poraziti jednog jedinog upravitelja među najmanjim slugama gospodara mojega,+ kad se u Egipat uzdaš da će ti dati kola+ i konjanike?+ 25 Uostalom, jesam li bez odobrenja Jehovina krenuo na mjesto ovo da ga opustošim? Sam Jehova rekao mi je:+ ‘Idi na tu zemlju i opustoši je!’”

26 Nato su Elijakim,+ sin Hilkijin, Šebna+ i Joah+ rekli rabšaku:+ “Molimo te, govori slugama svojim jezikom sirijskim,*+ jer mi razumijemo! Nemoj nam govoriti jezikom judejskim*+ da čuje narod koji je na zidu!” 27 Ali rabšak im je rekao: “Zar me gospodar moj poslao da riječi ove kažem gospodaru tvojemu i tebi? Nije li me poslao ljudima koji na zidu stoje, koji će zajedno s vama morati izmet svoj jesti+ i mokraću svoju piti?”+

28 Potom je rabšak, stojeći i dalje na tome mjestu, stao na sav glas vikati na jeziku judejskom+ ove riječi: “Čujte riječ velikoga kralja,+ kralja asirskoga! 29 Ovako kaže kralj: ‘Ne dajte da vas zavara Ezekija, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke!+ 30 Ne dajte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Jehovu,+ govoreći vam: “Jehova će nas sigurno izbaviti+ i ovaj grad neće biti predan u ruke kralju asirskom.”+ 31 Ne slušajte Ezekiju, jer ovako kaže kralj asirski: “Predajte mi se i izađite k meni, pa neka svaki od vas jede s trsa svojega i svaki sa smokve svoje+ i neka svaki od vas pije vodu iz nakapnice* svoje,+ 32 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša,+ u zemlju žita i vina mladoga, u zemlju kruha+ i vinograda,+ u zemlju maslina i meda!+ Tako ćete ostati živi i nećete umrijeti. Ne slušajte Ezekiju, jer vas zavodi, govoreći: ‘Jehova će nas izbaviti’!+ 33 Je li ijedan bog drugih naroda izbavio+ svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?+ 34 Gdje su bogovi hamatski+ i arpadski?+ Gdje su bogovi sefarvajimski,+ henski+ i ivski?+ Jesu li izbavili Samariju iz ruke moje?+ 35 Koji je od svih bogova tih zemalja izbavio zemlju svoju iz ruke moje,+ pa da sad Jehova izbavi Jeruzalem iz ruke moje?”’”+

36 A narod je šutio+ i nije mu odgovorio+ ni riječi, jer je kraljeva zapovijed glasila: “Nemojte mu odgovarati!”+ 37 Potom su Elijakim,+ sin Hilkijin, upravitelj dvorski, Šebna,+ pisar, i Joah,+ sin Asafov, ljetopisac, razderali haljine svoje+ i otišli k Ezekiji te mu kazali riječi rabšakove.

19 Čim je to čuo kralj Ezekija,+ razderao je haljine svoje,+ ogrnuo kostrijet+ i otišao u dom Jehovin.+ 2 I poslao je Elijakima,+ upravitelja dvorskoga, Šebnu,+ pisara, i starješine svećeničke, ogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji,+ sinu Amosovu.+ 3 Oni su mu rekli: “Ovako kaže Ezekija: ‘Ovaj je dan dan nevolje,+ ukora+ i drskoga ruganja,+ jer sinovi su došli do porođaja,+ a nema snage da se rode.+ 4 Možda će Jehova, Bog tvoj, čuti+ sve riječi rabšaka,* kojeg je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se ruga+ Bogu živome, pa će ga Jehova, Bog tvoj, pozvati na odgovornost zbog riječi koje je čuo.+ Pomoli se+ za ostatak+ koji je još živ!’”

5 I kad su sluge kralja Ezekije otišle k Izaiji,+ 6 Izaija im je rekao: “Ovako kažite gospodaru svojemu: ‘Ovako kaže Jehova:+ “Ne boj se+ riječi koje si čuo, kojima su sluge kralja asirskoga hulile na mene!+ 7 Smest ću ga,*+ i on će čuti vijest+ i vratit će se u zemlju svoju. I učinit ću da padne od mača u zemlji svojoj.”’”+

8 Kad je rabšak+ čuo da je kralj asirski otišao iz Lakiša,+ vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Libne.+ 9 Naime, kralj je čuo da se govori za Tirhaku, kralja etiopskoga: “Evo, došao je u boj protiv tebe.” Zato je ponovno poslao glasnike+ Ezekiji, poručivši: 10 “Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu: ‘Ne daj da te zavara Bog tvoj u kojega se uzdaš,+ kada ti kaže: “Jeruzalem+ neće biti predan u ruke kralju asirskom”!+ 11 Eto, sam si čuo što su kraljevi asirski učinili svim zemljama koje su opustošili,*+ a ti li ćeš se izbaviti?+ 12 Jesu li ih izbavili bogovi+ naroda onih koje su praoci moji potukli — Gozance,+ Harance,+ Resefce i sinove Edenove+ koji su u Tel-Asaru?+ 13 Gdje je kralj Hamata,+ kralj Arpada,+ kraljevi gradova Sefarvajima, Hene i Ive?’”+

14 Ezekija je primio pismo koje su mu donijeli glasnici i pročitao ga.+ Potom je Ezekija otišao u dom Jehovin i razvio ga pred Jehovom.+ 15 Tada se Ezekija pomolio+ Jehovi: “Jehova, Bože Izraelov,+ koji sjediš nad kerubima,*+ ti si jedini pravi Bog nad svim kraljevstvima+ zemaljskim.+ Ti si stvorio nebo+ i zemlju.+ 16 Prigni, Jehova, uho svoje i čuj!+ Otvori, Jehova, oči svoje+ i vidi, i čuj riječi Sanheribove koje je poručio da bi se rugao+ Bogu živome! 17 Istina je, Jehova, da su kraljevi asirski opustošili narode i zemlju njihovu.+ 18 I pobacali su bogove njihove u vatru, jer to nisu bili bogovi,+ nego djelo ruku ljudskih,+ drvo i kamen. Zato su ih uništili. 19 A sada, Jehova, Bože naš,+ izbavi nas,+ molim te, iz ruke njegove, da sva kraljevstva zemaljska spoznaju da si ti, Jehova, Bog jedini!”+

20 Tada je Izaija, sin Amosov, poručio Ezekiji: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov:+ ‘Čuo sam molitvu tvoju+ koju si mi uputio+ zbog Sanheriba, kralja asirskoga. 21 Evo riječi koju Jehova objavljuje protiv njega:

29 A ovo će ti biti znak:+ Ove godine jest će se što uzraste od prosuta sjemenja,+ druge godine žito koje samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite,+ sadite vinograde i jedite rod njihov!+ 30 Preživjeli iz doma Judina, oni koji preostanu,+ pustit će korijen u dubinu i rađati plod u visinu.+ 31 Jer iz Jeruzalema će doći ostatak+ i preživjeli s gore Siona.+ To će učiniti revnost+ Jehove nad vojskama.

32 Zato ovako kaže Jehova za kralja asirskoga:+ “Neće on ući u grad ovaj,+ niti će ovamo odapeti strijelu,+ neće mu se sa štitom primaknuti, niti će opsadni nasip pred njim nasuti.+ 33 Vratit će se putem kojim je došao, i u grad ovaj neće ući, kaže Jehova.+ 34 Branit ću grad ovaj+ i spasiti ga radi sebe+ i radi Davida, sluge svojega.”’”+

35 Te iste noći izišao je anđeo Jehovin i pobio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u taboru+ asirskom.+ A kad su ljudi ustali rano ujutro, oko njih su bili sve sami mrtvaci.+ 36 Potom je Sanherib,+ kralj asirski, ustao i otišao.+ I vrativši se, ostao je u Ninivi.+ 37 Jednog dana, dok se klanjao u hramu Nisroka,+ boga svojega,+ Adramelek i Sareser, sinovi njegovi, ubili su ga mačem+ i pobjegli u zemlju araratsku.+ A Esar-Hadon,+ sin njegov, počeo je kraljevati umjesto njega.

20 U to vrijeme Ezekija se nasmrt razbolio.+ Tada je prorok Izaija,+ sin Amosov, došao k njemu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Izdaj potrebne zapovijedi domu svojemu,+ jer ćeš umrijeti, nećeš ostati živ!’”+ 2 Nato je on okrenuo lice svoje k zidu+ i pomolio se Jehovi:+ 3 “Molim te, Jehova, molim te, sjeti se+ kako sam ti služio*+ vjerno*+ i bio ti odan cijelim srcem+ i činio što je dobro u očima tvojim!”+ I Ezekija je briznuo u gorak plač.+

4 Izaija još nije bio izašao do središnjeg dvorišta kad mu je došla riječ Jehovina:+ 5 “Vrati se i reci Ezekiji, vođi+ naroda mojega: ‘Ovako kaže Jehova, Bog+ Davida, praoca tvojega: “Čuo sam+ molitvu tvoju+ i vidio sam suze tvoje.+ Evo, izliječit ću te+ i za tri dana ići ćeš u dom Jehovin.+ 6 Dodat ću vijeku tvojemu petnaest godina i izbavit ću iz ruke kralja asirskoga tebe i grad ovaj, i branit ću grad ovaj+ radi sebe i radi Davida, sluge svojega.”’”+

7 A Izaija je rekao: “Donesite oblog od suhih smokava!”+ I oni su ga donijeli i stavili na čir,+ tako da je ozdravio.+

8 U međuvremenu, Ezekija je upitao Izaiju: “Što je znak+ da će me Jehova izliječiti i da ću za tri dana otići u dom Jehovin?” 9 A Izaija je odgovorio: “Ovo ti je znak+ od Jehove da će Jehova ispuniti riječ koju je rekao: Hoćeš li da se sjena pomakne deset stepenica naprijed ili da se vrati deset stepenica unatrag?” 10 A Ezekija je odgovorio: “Lako je sjeni produžiti se za deset stepenica, ali nije lako da se vrati deset stepenica unatrag!”+ 11 Tada je prorok Izaija zazvao Jehovu koji je sjenu na stepenicama, što se spustila niz stepenice Ahazove, vratio deset stepenica unatrag.+

12 U to vrijeme Berodak-Baladan,+ sin Baladanov, kralj babilonski,+ poslao je pisma+ i dar Ezekiji, jer je čuo da je Ezekija bio bolestan. 13 A Ezekija je saslušao poslanike njegove i pokazao im svu riznicu svoju,+ srebro, zlato,+ balzam,+ ulje skupocjeno, oružarnicu svoju i sve što je bilo u riznicama njegovim. Nije bilo ničega u domu njegovu i u cijelom kraljevstvu njegovu što im Ezekija nije pokazao.+

14 Potom je prorok Izaija došao kralju Ezekiji i upitao ga:+ “Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?”+ A Ezekija je odgovorio: “Iz daleke su zemlje došli, iz Babilona.” 15 Nato ga je on upitao: “Što su vidjeli u domu tvojemu?” A Ezekija je odgovorio: “Vidjeli su sve što je u domu mojemu. U riznicama mojim nema ničega što im nisam pokazao.”+

16 Tada je Izaija rekao Ezekiji: “Čuj riječ Jehovinu:+ 17 ‘Evo, dolaze dani kada će sve što je u domu tvojemu+ i što su praoci tvoji do danas nakupili biti odneseno u Babilon.+ Ništa neće ostati’,+ kaže Jehova. 18 ‘I neki od sinova tvojih koji će poteći od tebe, koji će ti se roditi, bit će odvedeni+ i postat će dvorani+ u palači kralja babilonskoga.’”+

19 Nato je Ezekija rekao Izaiji: “Dobra je riječ Jehovina koju si rekao.”+ Potom je dodao: “Dobra je, zar ne? Jer mir i istina+ trajat će za života mojega.”+

20 Ostala povijest Ezekijina i svi pothvati njegovi, kako je sagradio jezerce+ i vodovod+ te doveo vodu u grad, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 21 Naposljetku je Ezekija počinuo s praocima svojim,+ a Manaše,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

21 Manaše je imao dvanaest godina kad je počeo vladati+ i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hefsiba. 2 Činio je što je zlo u očima Jehovinim,+ po odvratnim običajima naroda+ koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim. 3 Ponovno je načinio obredne uzvišice koje je bio uništio Ezekija,+ otac njegov, podigao je žrtvenike Baalu i načinio obredno deblo,* kao što je bio učinio i Ahab,+ kralj izraelski. I stao se klanjati+ svoj vojsci nebeskoj+ i služiti joj.+ 4 Načinio je žrtvenike u domu Jehovinu,+ za koji je Jehova rekao: “U Jeruzalemu će prebivati ime moje.”+ 5 Načinio je i žrtvenike svoj vojsci nebeskoj+ u oba dvorišta doma Jehovina.+ 6 Sina je svojega proveo kroz vatru,+ vračao je,+ proricao po znamenju i postavio ljude da prizivaju duhove+ i proriču događaje.+ Mnogo je zla činio pred Jehovom i vrijeđao ga.

7 Načinio je i rezani lik+ obrednoga debla te ga postavio u dom+ za koji je Jehova rekao Davidu i Salamunu, sinu njegovu: “U domu ovom i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih, prebivat će ime moje dovijeka.+ 8 I neću više dati da se noga sinova Izraelovih makne sa zemlje koju sam dao praocima njihovim,+ samo ako budu pazili da drže sve što sam im zapovjedio,+ sav zakon koji im je dao Mojsije, sluga moj.” 9 Ali oni nisu poslušali,+ jer ih je Manaše navodio da čine još veće zlo+ nego narodi koje je Jehova istrijebio pred sinovima Izraelovim.+

10 A Jehova je ovako govorio preko slugu svojih, proroka:+ 11 “Čineći te gadosti,+ Manaše,+ kralj Judin, učinio je veće zlo nego što su ga činili Amorejci+ prije njega. Čak je i Judu naveo na grijeh+ idolima svojim odvratnim.* 12 Zato ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Evo, dovodim na Jeruzalem+ i na Judu takvu nevolju da će se svatko tko čuje za nju zaprepastiti.*+ 13 Rastegnut ću nad Jeruzalemom isto mjerno uže+ kao nad Samarijom+ i istu spravu mjernu* kao nad domom Ahabovim.+ I izbrisat ću+ Jeruzalem kao što se briše zdjela — obriše se pa se izvrne.+ 14 Ostavit ću ostatak+ nasljedstva svojega+ i predat ću ih u ruke neprijatelja njihovih da budu plijen i grabež svim neprijateljima svojim,+ 15 jer su činili što je zlo u očima mojim i vrijeđali me od dana kad su praoci njihovi izašli iz Egipta pa sve do danas.’”+

16 I mnogo je krvi nevine prolio Manaše,+ toliko da je njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga. Usto je i grijehom svojim Judu naveo na grijeh, da čini što je zlo u očima Jehovinim.+ 17 Ostala povijest Manašeova, sve što je činio i grijesi koje je počinio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 18 Naposljetku je Manaše počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan u vrtu dvora svojega, u vrtu Uzinu,+ a Amon, sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

19 Amon+ je imao dvadeset i dvije godine kad je počeo vladati i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Mešulemeta i bila je kći Harusa iz Jotbe. 20 Činio je što je zlo u očima Jehovinim, kao što je činio i Manaše, otac njegov.+ 21 U svemu je išao putem kojim je išao i otac njegov,+ služio je idolima odvratnim,+ kojima je služio i otac njegov, i klanjao im se. 22 I ostavio je Jehovu,+ Boga praotaca svojih, i nije išao putem Jehovinim.+ 23 Na koncu su se sluge Amonovi urotili protiv njega i ubili kralja+ u dvoru njegovu. 24 A narod* je pobio sve koji su se bili urotili+ protiv kralja Amona. Zatim je narod umjesto njega postavio za kralja Jošiju,+ sina njegova. 25 Ostala povijest Amonova i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 26 Pokopali su ga u grobu njegovu u vrtu Uzinu,+ a Jošija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

22 Jošija+ je imao osam godina kad je počeo vladati i vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jedida i bila je kći Adaje iz Boskata.+ 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim+ i u svemu je išao putem Davida, praoca svojega,+ ne skrećući ni desno ni lijevo.+

3 Osamnaeste godine kraljevanja svojega poslao je kralj Jošija pisara svojega Šafana,+ sina Asalije, sina Mešulamova, u dom Jehovin, govoreći: 4 “Idi k velikom svećeniku+ Hilkiji!+ Neka pripremi novac+ što se donosi u dom Jehovin+ i što ga vratari+ sakupljaju od naroda. 5 Neka se novac uruči onima koji su postavljeni da nadgledavaju poslove+ u domu Jehovinu, a oni neka ga daju onima što rade na domu Jehovinu da se poprave oštećenja na domu,+ 6 graditeljima, zidarima i drugim zanatlijama, i da se kupi drvena građa i klesani kamen za popravak doma.+ 7 Ali neka se od onih kojima je uručen novac ne traži da polažu račune za to kako ga troše,+ jer rade vjerno.”+

8 Potom je veliki svećenik Hilkija+ rekao pisaru+ Šafanu:+ “Pronašao sam knjigu zakona+ u domu Jehovinu.” I Hilkija je knjigu dao Šafanu, koji ju je počeo čitati. 9 Tada je pisar Šafan otišao kralju i izvijestio kralja: “Sluge tvoje iz kovčega istresaju novac donesen u dom i predaju ga onima koji su postavljeni da nadgledavaju poslove u domu Jehovinu.”+ 10 Pisar Šafan dalje je rekao kralju: “Svećenik Hilkija dao mi je jednu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.

11 Kad je kralj čuo riječi zapisane u knjizi zakona, razderao je haljine svoje.+ 12 I zapovjedio je Hilkiji, svećeniku, zatim Ahikamu,+ sinu Šafanovu, Akboru, sinu Mikajinu, Šafanu, pisaru, i Asaji,+ sluzi kraljevu: 13 “Idite i upitajte+ Jehovu za mene, za narod i za svu zemlju Judinu! Pitajte za riječi zapisane u knjizi ovoj što je pronađena, jer je silan gnjev Jehovin+ koji se raspalio na nas zato što praoci naši+ nisu slušali riječi knjige ove niti su činili sve što nam je zapisano u njoj!”+

14 Tako su svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli k proročici+ Huldi, ženi Šaluma, čuvara odjeće,+ sina Tikve, sina Harhasova. Ona je živjela u Jeruzalemu, u novom dijelu grada.* Kad su joj sve to kazali,+ 15 ona im je rekla: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov:+ ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni: 16 “Ovako kaže Jehova: ‘Evo, nanijet ću nevolju+ mjestu ovome i stanovnicima njegovim,+ i ispunit ću sve+ što stoji u knjizi koju je pročitao kralj Judin,+ 17 jer su me ostavili i drugim bogovima+ spaljivali prinose da bi me vrijeđali svim djelima ruku svojih.+ Zato se raspalio gnjev moj na mjesto ovo i neće se ugasiti.’”’+ 18 A kralju Judinu, koji vas šalje da pitate Jehovu, recite ovo: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov, za riječi koje si čuo:+ 19 “Budući da je omekšalo srce tvoje+ te si se ponizio+ pred Jehovom kad si čuo što sam objavio protiv mjesta ovoga i stanovnika njegovih, naime da će biti na zgražanje i da će ih snaći prokletstvo,+ te si razderao haljine svoje+ i plakao preda mnom, ja sam te uslišio”, kaže Jehova.+ 20 “Zato ću te, evo, pribrati k praocima tvojim+ i u miru ćeš biti položen u grob svoj.+ Oči tvoje neće vidjeti svu tu nevolju koju ću nanijeti mjestu ovome.”’” I javili su taj odgovor kralju.

23 Tada je kralj poslao da se sakupe k njemu svi starješine Judini i jeruzalemski.+ 2 Potom je kralj otišao u dom Jehovin, a s njim i svi ljudi iz Jude i svi stanovnici Jeruzalema, svećenici+ i proroci, sav narod, malo i veliko.+ I pročitao je+ pred njima sve riječi knjige+ saveza+ što je pronađena u domu Jehovinu.+ 3 I kralj je, stojeći kraj stupa,+ sklopio savez+ pred Jehovom da će slušati* Jehovu+ i držati se zapovijedi njegovih,+ opomena njegovih+ i odredbi njegovih+ svim srcem+ i svom dušom,+ izvršavajući riječi saveza ovoga koje su zapisane u knjizi ovoj.+ I sav je narod stupio u savez.+

4 Potom je kralj zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji,+ ostalim svećenicima i vratarima+ da iznesu iz hrama Jehovina sve predmete načinjene za Baala,+ za obredno deblo*+ i za svu vojsku nebesku.+ I spalio ih je izvan Jeruzalema u poljima* kidronskim,+ a prah je njihov odnio u Betel.+ 5 Raspustio je svećenike tuđih bogova, koje su kraljevi Judini bili postavili da spaljuju prinose na obrednim uzvišicama u gradovima Judinim i u okolici Jeruzalema, a tako i one koji su spaljivali prinose Baalu,+ suncu, mjesecu, zviježđima* i svoj vojsci nebeskoj.+ 6 Iznio je obredno deblo+ iz doma Jehovina i odnio ga izvan Jeruzalema u dolinu Kidrona, spalio+ u dolini Kidrona i satro u prah, a prah je bacio na grobove+ običnoga naroda. 7 Porušio je stanove hramskih bludnika+ što su se nalazili u domu Jehovinu, u kojima su žene tkale platno za svetišta obrednog debla.

8 I doveo je sve svećenike iz gradova Judinih, a onda je oskvrnuo obredne uzvišice gdje su ti svećenici spaljivali prinose, od Gebe+ do Beer-Šebe.+ Zatim je porušio obredne uzvišice na vratima, one što su bile kod vrata Jošue, zapovjednika gradskoga, s lijeve strane kad se uđe na gradska vrata. 9 Ali svećenici+ s obrednih uzvišica nisu dolazili pred žrtvenik Jehovin u Jeruzalemu, nego su jeli beskvasne+ kruhove među braćom svojom. 10 Oskvrnuo je i Tofet,+ u dolini sinova Hinomovih,+ da više nitko ne bi sina svojega ili kćer svoju provodio kroz vatru+ u čast Moleku.+ 11 I nije više dopuštao da konji koje su kraljevi Judini posvetili suncu ulaze u dom Jehovin kroz blagovaonicu+ dvoranina Natan-Meleka, koja se nalazila u trijemu, a kola posvećena suncu+ spalio je vatrom. 12 Žrtvenike što su bili na krovu+ gornje sobe Ahazove, koje su načinili kraljevi Judini, i žrtvenike+ koje je Manaše načinio u oba dvorišta doma Jehovina kralj je porušio i ondje ih satro, a prah je njihov bacio u dolinu Kidrona. 13 Kralj je oskvrnuo i obredne uzvišice što su bile nasuprot Jeruzalemu,+ desno* od Gore uništenja,* koje je Salamun,+ kralj izraelski, bio načinio Aštarti,+ gadnoj božici sidonskoj, Kemošu,+ gadnom bogu moapskom, i Milkomu,+ gadnom bogu sinova Amonovih. 14 Porazbijao+ je obredne stupove, posjekao obredna debla, a mjesta gdje su stajali napunio je kostima ljudskim. 15 Isto tako srušio je i žrtvenik koji je bio u Betelu+ i obrednu uzvišicu koju je bio načinio Jeroboam,+ sin Nebatov, koji je Izraela naveo na grijeh.+ Srušio je i žrtvenik i obrednu uzvišicu. Potom je tu uzvišicu spalio i satro u prah, a spalio je i obredno deblo.

16 Kad se Jošija okrenuo i vidio grobove što su bili ondje na gori, poslao je da se izvade kosti iz grobova. I spalio ih je na žrtveniku+ kako bi ga oskvrnuo, prema riječi Jehovinoj+ koju je objavio čovjek Božji,+ koji je unaprijed rekao sve to. 17 Potom je upitao: “Kakav je ono nadgrobni spomenik što ga vidim?” A ljudi iz grada odgovorili su mu: “To je grob+ čovjeka Božjeg koji je došao iz Jude+ i objavio sve ovo što si ti učinio sa žrtvenikom betelskim.”+ 18 Nato je rekao: “Pustite ga da počiva!+ Nitko da ne dira kosti njegove!” Tako su ostavili kosti njegove netaknute zajedno s kostima proroka+ koji je došao iz Samarije.

19 Jošija je uklonio i sva svetišta, uzvišice,+ po gradovima+ samarijskim, koja su podigli kraljevi+ izraelski da bi vrijeđali Boga,+ i učinio je s njima sve što je učinio i u Betelu.+ 20 A sve svećenike+ s obrednih uzvišica koji su bili ondje pogubio je na žrtvenicima i spalio je kosti ljudske na žrtvenicima.+ Potom se vratio u Jeruzalem.

21 Tada je kralj zapovjedio svemu narodu: “Proslavite Pashu+ u čast Jehovi, Bogu svojemu, kako je zapisano u ovoj knjizi saveza!”+ 22 Jer takva se Pasha nije slavila od vremena sudaca koji su sudili Izraelu+ niti za sve vrijeme kraljeva izraelskih i kraljeva Judinih.+ 23 Ali osamnaeste godine kraljevanja Jošijina proslavljena je takva Pasha u čast Jehovi u Jeruzalemu.+

24 A i one koji prizivaju duhove+ i proriču događaje,+ kućne idole,+ odvratne idole*+ i sve gadne bogove*+ koji su se mogli vidjeti u zemlji Judinoj i u Jeruzalemu, Jošija je istrijebio da bi izvršio riječi zakona+ zapisane u knjizi+ koju je svećenik Hilkija bio pronašao u domu Jehovinu.+ 25 Nije bilo prije njega takvoga kralja koji se vratio Jehovi+ svim srcem svojim, svom dušom svojom+ i svom snagom svojom, čineći sve prema zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije bilo takvoga kao on.

26 Ipak, Jehova se nije odvratio od žestine silnoga gnjeva svojega koji se raspalio na Judu,+ zbog svih uvreda kojima ga je vrijeđao Manaše.+ 27 Jehova je rekao: “I Judu+ ću odbaciti od lica svojega,+ kao što sam odbacio Izraela.+ I odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i dom za koji sam rekao: ‘Tamo će prebivati ime moje.’”+

28 Ostala povijest Jošijina i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 29 U njegovo je vrijeme faraon Neho,+ kralj egipatski, pošao kralju asirskom, prema rijeci Eufratu.+ I kralj Jošija izašao je na njega,+ ali ga je ovaj ubio+ kod Megida+ čim ga je ugledao. 30 Sluge njegovi stavili su ga mrtvog na kola, odvezli ga iz Megida u Jeruzalem+ i pokopali u grobu njegovu. Potom je narod* uzeo Joahaza,*+ sina Jošijina, te ga pomazao i postavio za kralja umjesto oca njegova.

31 Joahaz+ je imao dvadeset i tri godine kad je počeo vladati i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne. 32 Činio je što je zlo u očima Jehovinim, sve kako su činili i praoci njegovi.+ 33 Faraon Neho+ bacio ga je u okove+ u Ribli,+ u zemlji hamatskoj, da ne bi više vladao u Jeruzalemu, a zemlji je nametnuo danak+ od stotinu talenata* srebra+ i jednog talenta zlata.+ 34 Potom je faraon Neho postavio Elijakima,+ sina Jošijina, za kralja umjesto Jošije, oca njegova, i promijenio mu je ime u Jojakim,* a Joahaza je uzeo i odveo u Egipat, gdje je i umro.+ 35 Jojakim je dao faraonu srebro+ i zlato. Ali nametnuo je zemlji porez+ da bi mogao dati srebro koje je zahtijevao faraon. Prema visini poreza koji je svakome bio određen,+ uzimao je srebro i zlato od naroda da bi ga dao faraonu Nehu.

36 Jojakim+ je imao dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Zebida i bila je kći Pedaje iz Rume. 37 Činio je što je zlo+ u očima Jehovinim, sve kako su činili i praoci njegovi.+

24 U njegovo je vrijeme došao Nebukadnezar,*+ kralj babilonski, i Jojakim mu je bio sluga+ tri godine. Potom se pobunio protiv njega i odmetnuo se. 2 I Jehova je slao na Jojakima čete kaldejskih razbojnika,+ sirijskih razbojnika, moapskih razbojnika+ i razbojničke čete sinova Amonovih. Slao ih je na Judu da ga pobiju, prema riječi Jehovinoj+ koju je objavio preko slugu svojih, proroka. 3 To je snašlo Judu jer je Jehova tako naredio, da bi ga odbacio+ od lica svojega zbog grijeha Manašeovih,+ zbog svega što je učinio 4 i zbog krvi nevine+ koju je prolio, kad je krvlju nevinom napunio Jeruzalem. Zato mu Jehova nije htio oprostiti.+

5 Ostala povijest Jojakimova+ i sve što je činio, nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Judinih? 6 Naposljetku je Jojakim počinuo s praocima svojim,+ a Jojakin,* sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

7 A kralj egipatski nije više+ izlazio iz zemlje svoje,+ jer je kralj babilonski uzeo sve što je pripadalo kralju egipatskom,+ od doline Egipta+ do rijeke Eufrata.+

8 Jojakin+ je imao osamnaest godina kad je počeo vladati i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Nehušta i bila je kći Elnatana iz Jeruzalema. 9 Činio je što je zlo u očima Jehovinim, sve kako je činio i otac njegov.+ 10 U to su vrijeme sluge Nebukadnezara, kralja babilonskog, došli na Jeruzalem i opkolili grad.+ 11 A i Nebukadnezar, kralj babilonski, došao je da napadne grad dok su ga sluge njegovi opsjedali.+

12 Tada je Jojakin, kralj Judin, izašao pred kralja babilonskog+ s majkom svojom,+ slugama svojim, knezovima svojim i dvoranima svojim. I kralj babilonski zarobio ga je osme+ godine kraljevanja svojega. 13 Potom je odnio sve blago iz doma Jehovina i blago iz dvora kraljeva,+ i polomio je sav pribor zlatni+ koji je Salamun, kralj izraelski, načinio za hram Jehovin, kao što je rekao Jehova. 14 Odveo je u izgnanstvo+ sav Jeruzalem, sve knezove,+ sve hrabre junake,+ sve zanatlije+ i graditelje utvrda — deset tisuća ljudi odveo je u izgnanstvo. Nije ostao nitko osim siromašnoga naroda.*+ 15 Tako je odveo Jojakina+ u izgnanstvo u Babilon+ zajedno s majkom kraljevom,+ ženama kraljevim, dvoranima+ njegovim i najistaknutijim ljudima u zemlji. Sve ih je odveo iz Jeruzalema u izgnanstvo u Babilon. 16 Sve hrabre ljude, njih sedam tisuća, te zanatlije i graditelje utvrda, njih tisuću, sve odvažne ljude i za rat sposobne odveo je kralj babilonski u izgnanstvo u Babilon.+ 17 I postavio je kralj babilonski+ Mataniju, strica njegova,+ za kralja umjesto njega. Ime mu je promijenio u Sidkija.+

18 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu+ kad je počeo vladati i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne. 19 Činio je što je zlo u očima Jehovinim, sve kako je činio i Jojakim.+ 20 To što se dogodilo u Jeruzalemu i Judi izazvalo je gnjev Jehovin,+ pa ih je on odbacio od lica svojega.+ A Sidkija se pobunio protiv kralja babilonskog.+

25 Tako je devete+ godine kraljevanja njegova, desetoga mjeseca, desetoga+ dana u mjesecu, došao Nebukadnezar,+ kralj babilonski,+ sa svom vojskom svojom na Jeruzalem. Utaborili su se pred gradom i sagradili zid opsadni oko njega.+ 2 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine kraljevanja Sidkijina. 3 Devetoga+ dana četvrtoga mjeseca u gradu je vladala velika glad+ i narod* nije imao kruha.+ 4 Tada je gradski zid bio provaljen+ i svi su ratnici noću pobjegli na vrata između dvostrukog zida, koji je kraj vrta kraljeva,+ a Kaldejci+ su bili posvuda oko grada. I kralj je krenuo+ prema Arabi.+ 5 Ali vojska kaldejska+ krenula je u potjeru za kraljem i stigla ga+ u pustoj ravnici kod Jerihona,+ a sva se vojska njegova razbježala od njega. 6 I uhvatili su kralja+ i odveli ga kralju babilonskom u Riblu+ da mu sude. 7 Sinove Sidkijine pogubili su pred očima njegovim.+ Sidkiju je oslijepio+ i potom ga okovao u okove bakrene+ te odveo u Babilon.+

8 Petoga mjeseca, sedmoga dana u mjesecu, to jest devetnaeste+ godine kraljevanja Nebukadnezara, kralja babilonskoga, došao je do Jeruzalema+ Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, sluga kralja babilonskoga. 9 On je spalio dom Jehovin,+ dvor kraljev+ i sve kuće u Jeruzalemu.+ Kuće svih velikaša spalio je vatrom.+ 10 I sve zidine oko Jeruzalema srušila je sva vojska kaldejska što je došla sa zapovjednikom tjelesne straže.+ 11 A ostatak naroda+ koji je još preostao u gradu i one koji su prebjegli kralju babilonskom i ostalo stanovništvo odveo je u izgnanstvo Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže.+ 12 Neke od siromaha iz naroda+ zapovjednik tjelesne straže ostavio je i odredio da rade kao vinogradari i ratari.+ 13 Stupove+ bakrene u domu Jehovinu, kolica+ i more bakreno+ što su bili u domu Jehovinu Kaldejci su porazbijali i sav bakar odnijeli u Babilon.+ 14 Uzeli su i lonce, lopate, podrezivače stijenja, čaše i sav pribor+ bakreni koji se koristio za službu. 15 I zapovjednik tjelesne straže uzeo je pepeonike i zdjele, sve od čistoga zlata+ i od čistoga srebra.+ 16 I nije se mogao izvagati bakar od dva stupa, jednoga mora i kolica, od svega pribora što je Salamun načinio za dom Jehovin.+ 17 Osamnaest lakata+ bio je visok svaki stup, a glava*+ na njemu bila je od bakra. Glava je bila visoka tri lakta. Mrežasti oplet i šipci+ oko glave bili su od bakra. Takav je bio i drugi stup s mrežastim opletom.

18 Osim toga, zapovjednik tjelesne straže odveo je Seraju,+ glavara svećeničkoga, Sefaniju,+ drugoga svećenika, i trojicu vratara.+ 19 Iz grada je odveo jednog dvoranina koji je nadzirao vojnike, pet ljudi koji su imali pristup kralju, a koji su se zatekli u gradu, zatim pisara vojnog zapovjednika koji je narod pozivao u vojsku i šezdeset ljudi od naroda što su se zatekli u gradu.+ 20 Nebuzaradan,+ zapovjednik tjelesne straže, uzeo ih je sa sobom+ i odveo kralju babilonskom u Riblu.+ 21 I pobio ih je kralj babilonski,+ pogubio ih je u Ribli, u zemlji hamatskoj.+ Tako je Juda otišao u izgnanstvo iz zemlje svoje.+

22 A nad narodom+ što je ostao u zemlji Judinoj, što ga je ostavio Nebukadnezar, kralj babilonski, postavio je kralj Gedaliju,+ sina Ahikama,+ sina Šafanova.+ 23 Kad su svi vojni zapovjednici+ i ljudi njihovi čuli da je kralj babilonski postavio Gedaliju, došli su Gedaliji u Mispu.+ I došli su ovi: Jišmael, sin Netanijin, Johanan, sin Kareahov, Seraja, sin Tanhumeta Netofljanina i Jaazanija, sin nekog Maakaćanina — oni i ljudi njihovi. 24 Tada se Gedalija zakleo+ njima i ljudima njihovim i rekao im: “Ne bojte se služiti Kaldejcima! Ostanite u zemlji i služite kralju babilonskom, i bit će vam dobro!”+

25 A sedmoga+ mjeseca došao je Jišmael,+ sin Netanije, sina Elišamina, od roda kraljevskoga, i deset ljudi s njim, i napali su Gedaliju i ubili ga,+ kao i Judejce* i Kaldejce što su bili s njim u Mispi.+ 26 Tada je ustao sav narod, malo i veliko, a s njim i vojni zapovjednici, i otišli su u Egipat,+ jer su se uplašili Kaldejaca.+

27 Trideset i sedme godine izgnanstva Jojakina,+ kralja Judina, dvanaestoga mjeseca, dvadeset i sedmoga dana u mjesecu, Evil-Merodak,+ kralj babilonski, u prvoj godini kraljevanja svojega pomilovao+ je Jojakina, kralja Judina, i pustio ga iz zatvora. 28 I lijepo je razgovarao s njim i postavio je prijestolje njegovo da bude više od prijestolja drugih kraljeva što su bili s njim u Babilonu.+ 29 I on je skinuo zatvorske haljine svoje+ i jeo je za stolom njegovim+ sve dane života svojega. 30 I svaki je dan od kralja dobivao hrane koliko mu je trebalo,+ sve dane života svojega.