Druga knjiga ljetopisa

1 Salamun, sin Davidov, učvrstio se u svojemu kraljevstvu+ i Jehova, Bog njegov, bio je s njim+ i veoma ga uzvisio.+

2 I Salamun se obratio svemu Izraelu, tisućnicima,+ stotnicima,+ sucima+ i svim knezovima u svemu Izraelu,+ poglavarima rodova.+ 3 Potom su Salamun i sva zajednica* s njim otišli na uzvišicu koja je bila u Gibeonu,+ jer je ondje bio šator sastanka+ koji je pripadao pravome Bogu, a koji je Mojsije, sluga+ Jehovin, načinio u pustinji. 4 A kovčeg+ pravoga Boga David je bio prenio iz Kirijat-Jearima+ na mjesto koje je pripremio za njega,+ jer je za njega bio razapeo šator u Jeruzalemu.+ 5 Bakreni žrtvenik+ koji je načinio Besalel,+ sin Urija, sina Hurova,+ nalazio se pred šatorom Jehovinim. Salamun i sva zajednica došli su onamo da se kao i obično posavjetuju s Bogom. 6 Salamun je ondje, na bakrenom žrtveniku što je bio pred šatorom sastanka, prinio žrtve pred Jehovom, prinio je na njemu tisuću žrtava paljenica.+

7 Te se noći Bog ukazao Salamunu i rekao mu: “Traži što hoćeš da ti dam!”+ 8 A Salamun je odgovorio Bogu: “Ti si veliku milost* iskazao ocu mojemu Davidu+ i postavio si me za kralja umjesto njega.+ 9 Jehova Bože, neka se sada ispuni obećanje koje si dao ocu mojemu Davidu,+ jer si me postavio za kralja+ nad narodom kojega ima mnogo kao praha na zemlji!+ 10 Daj mi sada mudrosti i znanja+ da mogu voditi ovaj narod,+ jer tko može suditi ovome narodu tvojemu tako velikom?”+

11 Tada je Bog rekao Salamunu: “Zato što si to poželio u srcu svojemu,+ a nisi tražio izobilje, ni bogatstvo, ni slavu, ni duše onih što te mrze niti si tražio dug život,+ nego si tražio mudrost i znanje da možeš suditi narodu mojemu nad kojim sam te postavio kraljem,+ 12 zato ti dajem mudrost i znanje.+ Ali dajem ti i izobilje i bogatstvo i čast kakvu nije imao nijedan kralj prije tebe+ i kakvu neće imati nijedan poslije tebe.”+

13 I Salamun se s uzvišice u Gibeonu,+ od šatora sastanka,+ vratio u Jeruzalem i kraljevao je nad Izraelom.+ 14 Salamun je sakupljao bojna kola i konje, tako da je imao tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konja+ i rasporedio ih je po gradovima gdje je držao kola+ i kod sebe u Jeruzalemu. 15 I kralj je nakupio u Jeruzalemu toliko mnogo srebra i zlata da ga je bilo kao kamenja,+ a cedrovine kao divljih smokava+ u Šefeli.*+ 16 Salamun je uvozio konje iz Egipta.+ Trgovci kraljevi nabavljali su konje po određenoj cijeni.+ 17 Jedna kola dovezena iz Egipta bila su po šest stotina srebrnjaka i konj po stotinu i pedeset. Preko tih su trgovaca uvozili i svi kraljevi hetitski i sirijski.+

2 Salamun je izdao zapovijed da se sagradi dom+ imenu Jehovinu+ i kraljevski dvor njemu samom.+ 2 I Salamun je odredio sedamdeset tisuća nosača, osamdeset tisuća ljudi za klesare u planini+ i tri tisuće i šest stotina nadglednika nad njima.+ 3 Potom je Salamun poručio Hiramu,+ kralju tirskom: “Ocu mojemu Davidu+ slao si cedrovine da sagradi sebi dvor za stanovanje. 4 Evo, ja namjeravam sagraditi+ dom imenu+ Jehove, Boga svojega, i posvetiti+ ga njemu, da se pred licem njegovim pali mirisni kad,+ da se redovito postavljaju naslagani kruhovi+ i da se prinose žrtve paljenice ujutro i uvečer,+ na dane počinka,*+ na mlađake+ i na blagdane+ Jehove, Boga našega. Neka se tako dovijeka+ čini u Izraelu! 5 Dom koji ću graditi bit će velik,+ jer je naš Bog veći od svih drugih bogova.+ 6 Tko bi mu mogao sagraditi dom+ kad ga nebesa i nebo nad nebesima ne mogu obuhvatiti?+ Tko sam ja+ da mu sagradim dom — osim da to bude mjesto gdje će se prinosi spaljivati pred licem njegovim?+ 7 Zato mi sada pošalji čovjeka vješta koji zna raditi sa zlatom, srebrom, bakrom,+ željezom, crvenkastopurpurnom vunom, grimizom i plavim predivom te koji zna rezbariti. On će raditi zajedno s vještim ljudima što su kod mene u Judi i u Jeruzalemu, koje je izabrao otac moj David.+ 8 Pošalji mi iz Libanona+ drva cedrova,+ drva borovice+ i algumova drva,+ jer znam da su sluge tvoji vješti u sječi drva libanonskih,+ a moji će sluge raditi s tvojim slugama. 9 Morat će mi se pripremiti mnogo drva, jer će dom koji namjeravam graditi biti izuzetno velik. 10 Evo, slugama tvojim, drvosječama što će obarati drva, dat ću za hranu dvadeset tisuća kora pšenice,+ dvadeset tisuća kora ječma, dvadeset tisuća bata vina+ i dvadeset tisuća bata ulja.”

11 Tada je Hiram, kralj tirski,+ poslao Salamunu ovaj pismeni odgovor: “Zato što ljubi svoj narod,+ Jehova te postavio za kralja nad njim.”+ 12 Hiram je još rekao: “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov,+ koji je stvorio nebesa i zemlju,+ jer je dao kralju Davidu mudroga sina, obdarenog razboritošću i razumom,*+ koji će sagraditi dom Jehovi i kraljevski dvor sebi.+ 13 Zato ti sada šaljem Hiram-Abija,+ čovjeka vještog i razumnog, 14 sina jedne žene iz plemena Danova, kojemu je otac iz Tira. On zna raditi sa zlatom, srebrom, bakrom,+ željezom, kamenom,+ drvom, crvenkastopurpurnom vunom,+ plavim predivom,+ finim+ platnom, grimizom,+ zna rezbariti+ svakovrsne rezbarije i praviti nacrte+ za sve što mu se povjeri da načini. On će raditi s tvojim vještim ljudima i s ljudima gospodara mojega Davida, oca tvojega. 15 Neka sada gospodar moj pošalje slugama svojim pšenice, ječma, ulja i vina, kao što je obećao!+ 16 A mi ćemo posjeći drva+ na Libanonu koliko ti god treba+ i dovest ćemo ti ih u splavima morem+ do Jope,+ a ti ih onda otpremi u Jeruzalem.”

17 Salamun je prebrojio sve došljake koji su bili u zemlji Izraelovoj+ poslije popisa koji je bio proveo otac njegov David+ i bilo ih je stotinu pedeset tri tisuće i šest stotina. 18 I od njih je odredio sedamdeset tisuća ljudi za nosače,+ osamdeset tisuća za klesare+ u planini i tri tisuće i šest stotina za nadglednike koji će nadzirati ljude u službi.+

3 I tako je Salamun počeo graditi dom Jehovin+ u Jeruzalemu na brdu Moriji,+ gdje se Jehova ukazao ocu njegovu Davidu,+ na mjestu koje je pripremio David, na gumnu Ornana+ Jebusejca. 2 Počeo je graditi drugoga dana drugoga mjeseca četvrte godine kraljevanja svojega.+ 3 Ovo su temelji koje je položio Salamun za gradnju doma pravoga Boga: dužina im je bila šezdeset lakata, po staroj mjeri lakta,* a širina dvadeset lakata.+ 4 Predvorje+ s prednje strane doma bilo je dugo dvadeset lakata, koliko je bio širok dom, a visoko stotinu i dvadeset. Iznutra ga je obložio čistim zlatom. 5 Veliki dom*+ obložio je drvom borovice, prekrio ga čistim zlatom,+ a potom je načinio ukrase u obliku palmi+ te lance.+ 6 Zatim je obložio dom skupocjenim kamenom i tako ga ukrasio.+ Zlato+ je bilo iz zemlje zlata. 7 Tako je dom obložio zlatom:+ stropne grede, pragove, zidove i vrata. Na zidovima je izrezbario ukrase u obliku keruba.*+

8 Načinio je i Svetinju nad svetinjama.+ Bila je duga dvadeset lakata, koliko je bio širok dom, a široka dvadeset lakata.+ Obložio ju je sa šest stotina talenata čistoga zlata. 9 Zlato za čavle+ težilo je pedeset šekela.* I gornje sobe obložio je zlatom.

10 U unutrašnjosti Svetinje nad svetinjama načinio je dva keruba,+ kiparski rad, i obložio ih zlatom.+ 11 Krila tih keruba+ protezala su se dvadeset lakata u dužinu. Jedno krilo, dugo pet lakata, dodirivalo je zid doma, a drugo krilo, dugo pet lakata, dodirivalo je krilo drugog keruba.+ 12 Tako je i jedno krilo drugog keruba, dugo pet lakata, dodirivalo zid doma, a drugo krilo, dugo pet lakata, doticalo je krilo prvog keruba.+ 13 Raširena krila tih keruba imala su dvadeset lakata. Kerubi su stajali na nogama, lica okrenutih prema unutrašnjosti doma.

14 Načinio je i zavjesu+ od plavog prediva,+ crvenkastopurpurne vune, grimiza i finog platna, i na njoj je izvezao kerube.+

15 Pred domom je načinio dva stupa+ dugačka trideset i pet lakata, a na svakome je bila glava*+ od pet lakata. 16 Potom je načinio lančiće+ izrađene poput ogrlice i stavio ih na vrh stupova. Načinio je stotinu šipaka+ i objesio ih na lančiće. 17 Stupove je postavio pred hramom, jedan s desne strane, a drugi s lijeve. Desni* je nazvao Jakin,* a lijevi* Boaz.*+

4 Načinio je bakreni žrtvenik+ dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i deset lakata visok.+

2 Potom je načinio lijevano more,+ koje je od jednog do drugog ruba imalo deset lakata. Bilo je okruglo, visoko pet lakata, a trebalo je uže od trideset lakata da ga se obuhvati.+ 3 Unaokolo ispod ruba imalo je ukrase u obliku tikve+ koji su ga okruživali, po deset na lakat okruživalo je more.+ Bila su dva reda ukrasa u obliku tikve, salivenih zajedno s morem. 4 Stajalo je na dvanaest bikova,+ od kojih su tri gledala prema sjeveru, tri prema zapadu, tri prema jugu, a tri prema istoku. More je stajalo odozgo na njima, a svojim su stražnjim dijelom svi bili okrenuti unutra.+ 5 Bilo je dlan* debelo, a rub mu je bio izrađen kao rub čaše, nalik ljiljanovu cvijetu.+ Moglo je primiti tri tisuće bata.*+

6 Načinio je i deset spremnika za vodu i pet je stavio s desne strane, a pet s lijeve,+ da služe za pranje.+ Vodom iz njih pralo se što je trebalo za žrtve paljenice.+ A more je bilo namijenjeno svećenicima da se peru vodom iz njega.+

7 Zatim je načinio deset zlatnih svijećnjaka+ prema istom nacrtu+ i stavio ih u hram, pet s desne strane, a pet s lijeve.+

8 Potom je načinio deset stolova i postavio ih u hramu, pet s desne strane, a pet s lijeve.+ Načinio je i stotinu zlatnih zdjela.

9 Onda je načinio dvorište+ za svećenike,+ veliko dvorište+ i vrata u velikom dvorištu, a vrata je obložio bakrom. 10 More je postavio s desne strane, prema jugoistoku.+

11 Naposljetku je Hiram načinio lonce,+ lopate+ i zdjele.+

Tako je Hiram dovršio posao što ga je obavljao kralju Salamunu za dom pravoga Boga: 12 dva stupa,+ okrugle glave+ što su bile na vrhu dva stupa, dva mrežasta opleta+ što su prekrivala te dvije okrugle glave na vrhu stupova, 13 četiri stotine šipaka+ za dva mrežasta opleta, za svaki oplet po dva reda šipaka da prekriju dvije okrugle glave na vrhu stupova,+ 14 deset kolica+ i deset spremnika za vodu+ na kolicima, 15 jedno more+ i dvanaest bikova ispod njega,+ 16 lonce, lopate,+ vilice+ i sav drugi pribor+ načinio je Hiram-Abiv+ od uglađenog bakra kralju Salamunu za dom Jehovin. 17 Kralj ih je dao saliti u ilovači, u Jordanskoj dolini* između Sukota+ i Serede.+ 18 I Salamun je načinio izuzetno mnogo svega tog pribora, tako da bakar nisu ni vagali.+

19 Salamun je načinio i sav drugi pribor+ za dom pravoga Boga: zlatni žrtvenik,+ stolove+ na koje se kruh stavljao pred Boga, 20 svijećnjake+ sa svjetiljkama+ od čistoga zlata što su se prema propisu trebali paliti pred najskrovitijom prostorijom,*+ 21 zlatne cvjetove, svjetiljke, kliješta za gašenje stijenja,+ sve od najčišćeg zlata, 22 podrezivače stijenja, zdjele, čaše, pepeonike, sve od čistoga zlata.+ I ulaz u dom,+ unutarnja vrata Svetinje nad svetinjama i vrata+ hrama* u domu bila su od zlata.

5 Tako je Salamun dovršio sav posao oko doma Jehovina,+ te je počeo donositi stvari koje je posvetio David, otac njegov+ — srebro, zlato i sve druge predmete. I stavio ih je u riznice doma pravoga Boga.+ 2 Tada je Salamun pozvao k sebi u Jeruzalem starješine Izraelove,+ sve plemenske glavare+ i poglavare rodova+ sinova Izraelovih, da se donese kovčeg+ saveza Jehovina iz Davidova grada,+ to jest Siona.+ 3 Tako su se svi ljudi Izraelovi skupili kod kralja na blagdan što se slavi u sedmome mjesecu.+

4 Kad su došli svi starješine Izraelovi,+ sinovi Levijevi ponijeli su kovčeg.+ 5 I donijeli su kovčeg,+ šator sastanka+ i sav sveti pribor+ što je bio u šatoru. Sve su to donijeli svećenici, leviti.*+ 6 A kralj Salamun i sva zajednica izraelska što se skupila oko njega žrtvovali+ su pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo izbrojiti niti im se broj mogao odrediti. 7 Potom su svećenici unijeli kovčeg saveza Jehovina na mjesto njegovo, u najskrovitiju prostoriju+ doma, u Svetinju nad svetinjama,+ pod krila kerubima.+ 8 Kerubi su imali krila raširena iznad mjesta gdje je stajao kovčeg, tako da su kerubi odozgo zaklanjali kovčeg i motke njegove.+ 9 No motke su bile tako duge da su se krajevi motki vidjeli iz Svetinje pred najskrovitijom prostorijom,* ali izvana se nisu vidjeli. Ondje stoje sve do današnjeg dana.+ 10 U kovčegu nije bilo ničega osim dvije ploče+ koje je Mojsije stavio u njega na Horebu,+ kad je Jehova sklopio savez+ sa sinovima Izraelovim prilikom njihova izlaska iz Egipta.+

11 I svećenici su izašli iz svetoga mjesta (jer su se svi svećenici koji su se ondje našli posvetili,+ ne držeći se podjele na skupine).+ 12 Levitski+ pjevači, svi koji su pripadali Asafu,+ Hemanu,+ Jedutunu,+ sinovima njihovim i braći njihovoj, u haljinama od finoga platna stajali su s činelama,+ psaltirima+ i harfama+ istočno od žrtvenika, a s njima je bilo stotinu i dvadeset svećenika koji su trubili u trube.+ 13 I dok su trubači i pjevači složno u jedan glas+ hvalili Jehovu i zahvaljivali mu i dok je odjekivao zvuk truba, činela i drugih glazbala+ te hvalospjev+ Jehovi: “Jer je dobar,+ jer dovijeka traje milost* njegova”,+ oblak je ispunio dom,+ dom Jehovin.+ 14 I svećenici nisu mogli od oblaka stajati ondje+ i vršiti službu, jer je slava+ Jehove, pravoga Boga, ispunila dom njegov.

6 Tada je Salamun rekao:+ “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami,+ 2 a ja sam sagradio dom da bude uzvišeno prebivalište tvoje+ i mjesto gdje ćeš stanovati dovijeka.”+

3 Potom se kralj okrenuo i stao blagoslivljati+ svu zajednicu izraelsku, a sva je zajednica izraelska stajala ondje.+ 4 I rekao je: “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov,+ koji je ustima svojim govorio s Davidom, ocem mojim,+ i rukom svojom ispunio obećanja svoja,+ govoreći: 5 ‘Od dana kad sam izveo narod svoj iz zemlje egipatske nisam izabrao grad ni iz kojeg plemena Izraelova da se u njemu sagradi dom gdje bi prebivalo ime moje,+ niti sam izabrao ikoga za vođu narodu svojemu Izraelu.+ 6 Ali sada sam izabrao Jeruzalem+ da u njemu prebiva ime moje i izabrao sam Davida da vlada nad narodom mojim Izraelom.’+ 7 I David, otac moj, poželio je u srcu svojemu da sagradi dom imenu Jehove, Boga Izraelova.+ 8 No Jehova je Davidu, ocu mojemu, rekao: ‘Želja je srca tvojega sagraditi dom imenu mojemu, i dobro je što ti je to na srcu.+ 9 Ali nećeš ti sagraditi taj dom,+ nego sin tvoj koji će ti se roditi,* on će sagraditi dom imenu mojemu.’+ 10 I Jehova je ispunio riječ+ koju je dao i ja sam došao na mjesto Davida, oca svojega,+ i sjeo na prijestolje+ Izraelovo, kao što je rekao Jehova,+ te sam sagradio dom imenu Jehove, Boga Izraelova,+ 11 i namjestio ondje kovčeg+ u kojem je savez Jehovin što ga je sklopio sa sinovima Izraelovim.”+

12 Potom je stao pred žrtvenik Jehovin pred svom zajednicom izraelskom+ i raširio ruke svoje.+ 13 (Salamun je naime načinio bakreno postolje+ i postavio ga nasred dvorišta.+ Bilo je pet lakata* dugo, pet lakata široko i tri lakta visoko. I Salamun je stajao na njemu.) I kleknuo+ je pred svom zajednicom izraelskom i raširio ruke svoje prema nebu,+ 14 govoreći: “Jehova, Bože Izraelov,+ nema Boga kao što si ti+ na nebu ili na zemlji, koji čuvaš savez+ i iskazuješ milost* slugama svojim koji ti služe* svim srcem svojim.+ 15 Ispunio si sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao.+ Dao si mu obećanje ustima svojim, a rukom si ga svojom ispunio, kao što se vidi danas.+ 16 I sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, govoreći: ‘Neće ti nestati nasljednika da sjedi preda mnom na prijestolju Izraelovu,+ samo ako sinovi tvoji+ budu pazili na put svoj i živjeli* po zakonu mojemu+ kao što si ti po mojoj volji živio.’+ 17 Molim te sada, Jehova, Bože Izraelov,+ neka se obistini obećanje+ koje si dao sluzi svojemu Davidu!+

18 Ali hoće li doista Bog stanovati s ljudima na zemlji?+ Evo, ni nebo, ni nebo nad nebesima ne može te obuhvatiti,+ a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!+ 19 Jehova, Bože moj, obazri se na molitvu sluge svojega+ i na molbu njegovu kojom za milost moli+ te poslušaj vapaj+ i molitvu koju ti danas upućuje sluga tvoj!+ 20 Neka oči tvoje budno motre+ ovaj dom dan i noć, ovo mjesto za koje si rekao da će u njemu prebivati ime tvoje!+ Poslušaj molitvu koju ti upućuje sluga tvoj okrenut prema ovome mjestu!+ 21 Poslušaj molbe koje ti upućuju sluga tvoj+ i narod tvoj Izrael okrenuti prema ovome mjestu!+ Čuj s mjesta gdje prebivaš, s neba,+ čuj i oprosti!+

22 Ako tko zgriješi bližnjemu svojemu,+ pa ovaj zatraži od njega da se zakune i izloži prokletstvu,+ i ako pod zakletvom dođe pred žrtvenik tvoj u ovome domu,+ 23 tada čuj s neba+ te budi sudac+ slugama svojim i naplati zlome, obarajući djela njegova na glavu njegovu,+ a pravednoga proglasi pravednim,+ nagrađujući ga po pravednosti njegovoj.+

24 Ako narod tvoj, Izraela, poraze neprijatelji njegovi+ zato što ti je griješio,+ ali se opet vrati k tebi+ i počne hvaliti ime tvoje,+ moliti se tebi+ i tražiti od tebe milost u ovome domu,+ 25 tada čuj s neba,+ oprosti grijeh narodu svojemu Izraelu+ i vrati ga+ u zemlju koju si dao njemu i praocima njegovim.+

26 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovome mjestu,+ dajući hvalu imenu tvojemu, i odvrate se od grijeha svojega jer si im nanosio nevolje,+ 27 tada čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim, narodu svojemu Izraelu, jer ti ih učiš+ pravome putu+ kojim trebaju ići, i pusti kišu+ na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u nasljedstvo.+

28 Ako u zemlji zavlada glad+ ili je snađe pošast,+ suša,+ plijesan,+ ili navale skakavci+ ili žohari,+ ako ih opkole neprijatelji+ u zemlji gdje su gradovi njihovi,+ ako ih snađe kakva god nevolja ili bolest,+ 29 svaku molitvu,+ svaku molbu kojom za milost moli+ koji god čovjek ili sav narod tvoj Izrael+ — jer svaki poznaje svoju nevolju+ i svoju bol — šireći u molitvi ruke svoje prema ovome domu,+ 30 ti čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ i oprosti+ i daj svakome prema svim putevima njegovim,+ jer ti poznaješ srce njegovo,+ jer samo ti poznaješ srce sinova ljudskih,+ 31 da bi te se bojali+ i išli putevima tvojim sve dane dok žive na zemlji koju si dao praocima našim.+

32 Pa i kad tuđinac, koji ne pripada narodu tvojemu Izraelu,+ nego je došao iz daleke zemlje zbog velikog imena tvojega+ i snažne ruke tvoje+ i mišice tvoje podignute,+ dođe i pomoli se okrenut prema ovome domu,+ 33 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ i učini sve što te zamoli onaj tuđinac,+ da bi svi narodi na zemlji upoznali ime tvoje+ i bojali se tebe+ kao i narod tvoj Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi ime tvoje.+

34 Ako narod tvoj pođe u rat+ protiv neprijatelja svojih putem kojim ga pošalješ+ i ako ti se pomoli+ okrenut prema ovome gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+ 35 tada čuj s neba molitvu njihovu i molbu njihovu kojom za milost mole+ i daj im pravdu.+

36 Ako ti zgriješe,+ jer nema čovjeka koji ne griješi,+ i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih porobljivači njihovi odvedu u zarobljeništvo u neku zemlju koja je daleko ili blizu,+ 37 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, obrate se i stanu te moliti za milost u zemlji u kojoj su zarobljeni,+ govoreći: ‘Zgriješili smo,+ krivo smo postupali,+ zlo smo činili’,+ 38 ako se doista obrate k tebi svim srcem svojim+ i svom dušom svojom u zemlji porobljivača svojih+ koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema zemlji svojoj koju si dao praocima njihovim i prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+ 39 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ molitvu njihovu i molbe njihove kojima za milost mole,+ daj im pravdu+ i oprosti+ narodu svojemu koji ti je zgriješio.

40 Sada te molim, Bože moj, neka oči tvoje+ budu otvorene i uši tvoje+ prignute na molitvu upućenu s ovoga mjesta! 41 Ustani+ sada, Jehova Bože, pođi na mjesto počinka svojega,+ ti i kovčeg sile tvoje!+ Neka se svećenici tvoji, Jehova Bože, obuku u spasenje i vjerni tvoji neka se raduju dobru!+ 42 Jehova Bože, nemoj odbaciti pomazanika svojega!+ Sjeti se milosti* svoje koju si obećao sluzi svojemu Davidu!”+

7 Kad je Salamun završio molitvu,+ vatra je sišla s neba+ i spalila žrtvu paljenicu+ i druge žrtve, a slava+ Jehovina ispunila je dom. 2 I svećenici nisu mogli ući u dom Jehovin+ jer je slava Jehovina ispunila dom Jehovin. 3 Kad su svi sinovi Izraelovi vidjeli kako se vatra i slava Jehovina spuštaju na dom, poklonili su se+ i pali ničice+ na popločeni pod, licem do zemlje, i zahvaljivali su Jehovi “jer je dobar,+ jer dovijeka traje milost* njegova”.+

4 Tada su kralj i sav narod prinijeli žrtve pred Jehovom.+ 5 Kralj Salamun prinio je na žrtvu dvadeset i dvije tisuće goveda i stotinu i dvadeset tisuća ovaca.+ Tako su kralj i sav narod svečano otvorili+ dom pravoga Boga. 6 Svećenici+ su stajali na svojim mjestima, a leviti+ su imali glazbala koja je načinio kralj David+ da bi hvalili Jehovu i uz koja su pjevali u čast Jehovi,+ “jer dovijeka traje milost* njegova”.+ Tako je David njihovom službom upućivao hvale. A pred njima su svećenici glasno trubili u trube,+ dok su svi Izraelci stajali.

7 Tada je Salamun posvetio+ središnji dio dvorišta što je ispred doma Jehovina, budući da je tamo prinosio žrtve paljenice+ i masne komade žrtava zajedništva, jer na bakreni žrtvenik+ koji je Salamun načinio nisu mogle stati tolike žrtve paljenice, žitne žrtve+ i masni komadi.+ 8 I u to je vrijeme Salamun sedam dana slavio blagdan,+ a s njim i sav Izrael,+ veoma veliko mnoštvo naroda+ iz cijele zemlje, od ulaza u Hamat+ do doline* Egipta.+ 9 A osmoga su dana održali svečani skup,+ jer je svečanost povodom postavljanja žrtvenika trajala sedam dana i blagdan još sedam dana. 10 Dvadeset i trećega dana sedmoga mjeseca otpustio je ljude kućama njihovim. I otišli su radosni+ i vesela srca zbog svega dobra+ što ga je Jehova učinio Davidu i Salamunu i narodu svojemu Izraelu.+

11 Tako je Salamun završio dom Jehovin+ i kraljevski dvor+ i uspješno je izvršio u domu Jehovinu i u dvoru svojemu sve što je poželio u srcu svojemu. 12 I Jehova se noću ukazao+ Salamunu i rekao mu: “Uslišio sam molitvu tvoju+ i izabrao+ ovo mjesto da mi bude dom u kojem će se prinositi žrtve.+ 13 Ako zatvorim nebo da ne pada kiša+ i zapovjedim skakavcima da poharaju zemlju+ i ako pošaljem pošast na svoj narod,+ 14 pa se moj narod,+ koji nosi ime moje,+ ponizi+ i pomoli+ i potraži lice moje+ te se vrati sa zlih puteva svojih,+ ja ću tada čuti s neba+ i oprostiti im grijeh,+ i izliječit ću zemlju njihovu.+ 15 Oči će moje biti otvorene+ i uši moje prignute+ na molitvu njihovu s ovoga mjesta. 16 Zato sam, evo, izabrao+ i posvetio ovaj dom da u njemu dovijeka+ prebiva ime moje.+ I ovdje će uvijek biti oči moje i srce moje.+

17 A ti, budeš li mi služio kao što mi je služio* otac tvoj David,+ čineći sve što sam ti zapovjedio,+ i budeš li držao uredbe moje+ i zakone moje,+ 18 utvrdit ću prijestolje kraljevstva tvojega,+ držeći se saveza koji sam sklopio s ocem tvojim Davidom,+ govoreći: ‘Neće ti nestati nasljednika koji bi vladao Izraelom.’+ 19 Ali ako se odvratite od mene+ i ostavite odredbe moje+ i zapovijedi moje+ koje sam stavio pred vas te pođete za drugim bogovima da im služite+ i da im se klanjate,+ 20 istrijebit ću vas iz zemlje koju sam vam dao.+ I ovaj dom koji sam posvetio+ imenu svojemu odbacit ću od lica svojega,+ te će ga svi narodi s prezirom spominjati*+ i rugati+ mu se. 21 Od doma ovoga ostat će samo ruševine+ i tko god bude prolazio pokraj njega zaprepašteno+ će pitati: ‘Zašto je Jehova učinio takvo što zemlji ovoj i domu ovome?’+ 22 I odgovorit će im se: ‘Zato što su ostavili Jehovu,+ Boga praotaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske,+ i priklonili se drugim bogovima,+ klanjali im se i služili im.+ Zato im je nanio svu tu nevolju.’”+

8 A kad je prošlo dvadeset godina+ tijekom kojih je Salamun sagradio dom Jehovin+ i svoj dvor,+ 2 utvrdio je Salamun gradove koje mu je dao Hiram+ i u njima je naselio sinove Izraelove. 3 Potom je Salamun otišao na Hamat-Sobu i osvojio je. 4 Zatim je utvrdio Tadmor u pustinji i sve gradove što su služili kao skladišta,+ koje je sagradio u Hamatu.+ 5 Sagradio je Gornji Bet-Horon+ i Donji Bet-Horon,+ utvrđene gradove sa zidinama,+ vratima i zasunima,+ 6 zatim Baalat+ i sve gradove što su mu pripali, a služili su kao skladišta, sve gradove za bojna kola+ i gradove za konjanike+ i sve što je god Salamun poželio+ graditi u Jeruzalemu, na Libanonu+ i u svoj zemlji kojom je vladao.

7 A sve koji su preostali od Hetita,+ Amorejaca,+ Perižana,+ Hivijaca+ i Jebusejaca,+ koji nisu bili Izraelci,+ 8 sinove njihove koji su ostali nakon njih u zemlji, a koje sinovi Izraelovi nisu istrijebili,+ Salamun je uzimao za ropski rad, i tako je sve do danas.+ 9 Ali nikoga od sinova Izraelovih Salamun nije učinio robom za svoj posao,+ nego su oni bili ratnici,+ zapovjednici pobočnika njegovih te zapovjednici bojnih kola njegovih+ i konjanika njegovih.+ 10 Kralj Salamun imao je dvije stotine i pedeset glavnih namjesnika+ koji su nadzirali ljude.+

11 A kćer faraonovu+ preselio je Salamun iz Davidova grada+ u kuću koju je za nju sagradio,+ jer je rekao: “Premda mi je žena, ipak neće živjeti u domu Davida, kralja Izraelova, jer je svako mjesto na koje je došao kovčeg Jehovin sveto.”+

12 Tada je Salamun stao prinositi žrtve paljenice+ Jehovi na žrtveniku+ Jehovinu koji je načinio ispred predvorja.+ 13 Prinosio je žrtve kao što je trebalo svakoga dana+ prema Mojsijevoj zapovijedi za dane počinka,*+ za mlađake+ i za propisane blagdane+ tri puta godišnje+ — na Blagdan beskvasnih kruhova,+ na Blagdan tjedana+ i na Blagdan sjenica.+ 14 I postavio je skupine+ svećenika po službama njihovim, kako je propisao otac njegov David,+ i levite+ na dužnosti njihove da pjevaju hvale+ i da služe+ pred svećenicima svaki dan+ te vratare po skupinama njihovim za svaka vrata,+ jer je tako zapovjedio David, čovjek Božji. 15 I ni u čemu nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za svećenike i levite i za riznice.+ 16 Tako je Salamun uspješno završio sav posao od dana kad je položio temelj doma Jehovina pa sve dok ga nije dovršio.+ I tako je bio dovršen dom Jehovin.+

17 Tada je Salamun otišao u Esjon-Geber+ i u Elot+ na morskoj obali u zemlji edomskoj.+ 18 A Hiram+ mu je po slugama svojim slao brodove i sluge koji su poznavali more,+ pa su oni zajedno sa slugama Salamunovim plovili u Ofir+ i odande bi uzeli četiri stotine i pedeset talenata*+ zlata+ i donijeli ga kralju Salamunu.+

9 A kraljica od Sabe+ čula je glas o Salamunu, pa je došla da iskuša Salamuna zagonetnim pitanjima.+ Došla je u Jeruzalem s pratnjom vrlo velikom i s devama+ koje su nosile balzama,+ zlata+ vrlo mnogo i dragog kamenja.+ Došavši k Salamunu, razgovarala je s njim o svemu što joj je bilo na srcu.+ 2 A Salamun joj je odgovorio na sve što ga je pitala,+ nije bilo ničega što je Salamunu bilo sakriveno i na što joj nije znao odgovoriti.+

3 Kad je kraljica od Sabe vidjela mudrost Salamunovu,+ dom koji je sagradio,+ 4 jela na stolu njegovu,+ sluge njegove kako sjede za stolom, poslužitelje njegove što su dvorili kod stola i odjeću njihovu,+ peharnike+ njegove i odjeću njihovu te žrtve paljenice+ koje je prinosio u domu Jehovinu,+ zastao joj je dah.* 5 Stoga je rekla kralju: “Istina je što sam čula u zemlji svojoj o tebi i o mudrosti tvojoj.+ 6 Ali nisam povjerovala+ tome što se govori dok nisam došla i vidjela svojim očima.+ Doista, ni pola mi nije bilo rečeno o velikoj mudrosti tvojoj!+ Ti nadmašuješ ono što sam čula o tebi.+ 7 Sretni+ su ljudi tvoji, sretni su ovi sluge tvoji koji stalno pred tobom stoje i slušaju mudrost tvoju!+ 8 Neka je blagoslovljen+ Jehova, Bog tvoj, kojemu si tako omilio+ da te postavio na prijestolje svoje+ da budeš kralj umjesto Jehove, Boga svojega!+ Bog tvoj ljubi+ Izraela i želi ga održati dovijeka, pa te zato postavio za kralja+ da sudiš+ i provodiš pravdu.”+

9 Potom je dala kralju stotinu i dvadeset talenata* zlata,+ balzama+ vrlo mnogo i dragog kamenja.+ Nikada više nije došlo toliko balzama koliko je kraljica od Sabe dala kralju Salamunu.+

10 Pored toga, sluge Hiramovi+ i sluge Salamunovi, koji su donosili zlato+ iz Ofira, donosili su i algumovog drva+ i skupocjenog kamena.+ 11 I kralj je od algumovog drva načinio stepenice+ u domu Jehovinu i u dvoru kraljevskom+ te harfe+ i psaltire+ za pjevače.+ Nikada se prije takvo što nije vidjelo u zemlji Judinoj.

12 A kralj Salamun dao je kraljici+ od Sabe sve što je poželjela i zatražila, više od onoga što je ona donijela kralju. Potom je otišla i vratila se u zemlju svoju, ona i sluge njezini s njom.+

13 Zlato što je svake godine stizalo Salamunu težilo je šest stotina šezdeset i šest talenata,+ 14 ne računajući vrijednost robe koja je pristizala od putujućih trgovaca i od prodavača+ te zlata i srebra koje su svi kraljevi arapski+ i upravitelji zemlje donosili Salamunu.

15 Kralj Salamun načinio je dvije stotine velikih štitova od zlatne slitine+ (svaki je štit obložio sa šest stotina šekela zlata)+ 16 i tri stotine malih štitova od zlatne slitine (svaki je štit obložio s tri mine zlata).+ Zatim ih je kralj stavio u kuću zvanu Libanonska šuma.+

17 Načinio je kralj i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom.+ 18 Do prijestolja je vodilo šest stepenica, a zlatno podnožje bilo je sastavljeno s prijestoljem. S obje strane sjedala imalo je naslone za ruke, a dva lava+ stajala su uz naslone.+ 19 Dvanaest lavova+ stajalo je s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo načinjeno ni u jednom drugom kraljevstvu.+ 20 Sve posude iz kojih je pio+ kralj Salamun bile su od zlata+ i sve posude u kući zvanoj Libanonska šuma+ bile su od čistoga zlata. Ništa nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim+ u danima Salamuna. 21 Jer brodovi kraljevi plovili su u Taršiš+ s Hiramovim slugama+ i svake treće godine taršiško je brodovlje dovozilo zlato, srebro,+ bjelokost,+ majmune i paunove.+

22 Tako je kralj Salamun nadmašio sve druge kraljeve zemaljske bogatstvom+ i mudrošću.+ 23 Svi kraljevi zemaljski željeli su doći pred lice Salamunovo+ i čuti mudrost njegovu+ koju mu je pravi Bog dao u srce.+ 24 I svake su godine donosili svaki svoj dar,+ predmete od srebra i predmete od zlata,+ haljine,+ oružje, balzam, konje i mule.+ 25 Salamun je imao četiri tisuće jasala za konje,+ bojna kola+ i dvanaest tisuća konja i rasporedio ih je po gradovima gdje je držao kola+ i kod sebe u Jeruzalemu. 26 I vladao je nad svim kraljevima od Rijeke* do zemlje filistejske i do granice egipatske.+ 27 I kralj je nakupio u Jeruzalemu toliko mnogo srebra da ga je bilo kao kamenja,+ a cedrovine kao divljih smokava u Šefeli.*+ 28 I dovodili su Salamunu konje+ iz Egipta+ i iz svih drugih zemalja.

29 A ostala povijest Salamunova,+ od početka do kraja, nije li zapisana u zapisima proroka Natana,+ u proročanstvu Ahije+ iz Šila+ i u zapisu o viđenjima vidioca Ida+ o Jeroboamu,+ sinu Nebatovu?+ 30 Salamun je četrdeset godina vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom. 31 Potom je Salamun počinuo s praocima svojim. Pokopali su ga u gradu Davida, oca njegova,+ a Roboam,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.+

10 Roboam+ je otišao u Šekem,+ jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga postave za kralja. 2 Kad je to čuo Jeroboam,+ sin Nebatov, koji je tada bio u Egiptu,+ kamo je pobjegao od kralja Salamuna, vratio se iz Egipta.+ 3 I poslali su po njega i pozvali ga. Tako su Jeroboam i sav Izrael došli i rekli Roboamu:+ 4 “Tvoj je otac stavio na nas težak jaram,+ a ti nam sada olakšaj tešku službu oca svojega i težak jaram+ koji je stavio na nas, pa ćemo ti služiti!”+

5 A on im je rekao: “Za tri dana dođite opet k meni!” I narod je otišao. 6 A kralj Roboam posavjetovao+ se sa starijim muževima koji su služili ocu njegovu Salamunu dok je bio živ i upitao ih je: “Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?”+ 7 A oni su mu ovako odgovorili: “Ako budeš dobar prema ovome narodu, budeš li im blagonaklon i obratiš li im se lijepim riječima,+ oni će ti zauvijek biti sluge.”+

8 Ali on je zanemario savjet+ što su mu ga dali stariji muževi i posavjetovao se s mlađim muževima koji su odrasli s njim+ i koji su bili u njegovoj službi.+ 9 Upitao ih je: “Što savjetujete+ da odgovorimo tome narodu koji mi je rekao: ‘Olakšaj jaram koji je otac tvoj stavio na nas’?”+ 10 A mlađi muževi koji su odrasli s njim odgovorili su mu: “Narodu koji ti je rekao: ‘Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, a ti nam ga olakšaj’, kaži ovako:+ ‘Moj je mali prst deblji od bedara oca mojega.+ 11 Evo, otac moj stavio je na vas težak jaram, a ja ću vaš jaram učiniti još težim.+ Otac moj kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.’”+

12 I treći dan došli su Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer je kralj rekao: “Dođite opet k meni trećega dana!”+ 13 I kralj im je oštro odgovorio.+ Tako je kralj Roboam zanemario savjet+ starijih muževa+ 14 i odgovorio narodu kako su ga savjetovali mlađi muževi:+ “Učinit ću vaš jaram još težim i još ću dodati na njega. Otac moj kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.”+ 15 Kralj, dakle, nije poslušao narod, jer je pravi Bog, Jehova, tako vodio događaje,+ kako bi ispunio riječ svoju+ koju je preko Ahije+ iz Šila+ rekao Jeroboamu, sinu Nebatovu.+

16 Kad je sav Izrael vidio da ih kralj nije poslušao, narod je odgovorio kralju i rekao: “Što mi imamo s Davidom?+ Nemamo mi nasljedstva sa sinom Jišajevim!+ Svatko neka se vrati k bogovima svojim,+ Izraele! A ti se, Davide, brini za svoj dom!”+ I sav je Izrael otišao u šatore svoje.

17 A sinovi Izraelovi koji su živjeli u gradovima Judinim+ ostali su pod vlašću Roboamovom.

18 Potom je kralj Roboam poslao Hadorama,*+ koji je nadgledavao one koji su bili određeni za rad, ali su ga sinovi Izraelovi zasuli kamenjem+ te je poginuo. A kralj Roboam uspio je uskočiti u svoja kola i pobjeći u Jeruzalem.+ 19 I Izraelci su ustrajali u svojoj pobuni+ protiv doma Davidova, i to traje sve do današnjeg dana.

11 Čim je Roboam došao u Jeruzalem,+ okupio je dom Judin i pleme Benjaminovo,+ stotinu i osamdeset tisuća izabranih ljudi sposobnih za rat,+ da se bore protiv Izraela i da vrate kraljevstvo Roboamu. 2 Tada je Šemaji,+ čovjeku Božjem, došla riječ Jehovina: 3 “Ovako kaži Roboamu, sinu Salamunovu, kralju Judinu,+ i svim Izraelcima u Judi i Benjaminu: 4 ‘Ovako kaže Jehova: “Ne idite i ne borite se protiv braće svoje!+ Vratite se svaki kući svojoj, jer je to od mene došlo!”’”+ I oni su poslušali riječ Jehovinu i odustali od napada na Jeroboama.+

5 Roboam je živio u Jeruzalemu i počeo je utvrđivati gradove u Judi. 6 Tako je obnovio Betlehem,+ Etam,+ Tekou,+ 7 Bet-Sur,+ Soko,+ Adulam,+ 8 Gat,+ Marešu,+ Zif,+ 9 Adorajim, Lakiš,+ Azeku,+ 10 Soru,+ Ajalon+ i Hebron,+ utvrđene gradove u Judi i Benjaminu. 11 Kad je utvrdio te gradove,+ postavio je u njima zapovjednike+ i dopremio zalihe hrane, ulja i vina, 12 i u svaki je pojedini grad stavio velike štitove+ i koplja.+ Tako ih je veoma utvrdio. A Juda i Benjamin ostali su pod njegovom vlašću.

13 Svećenici i leviti, koji su živjeli po svemu Izraelu, preselili su se k njemu iz svih krajeva svojih. 14 Sinovi Levijevi ostavili su svoje pašnjake+ i posjede+ te su došli u Judu i Jeruzalem,+ jer su ih Jeroboam+ i sinovi njegovi otpustili+ da više ne služe kao svećenici Jehovini. 15 I Jeroboam je postavio sebi svećenike za obredne uzvišice,+ za štovanje demona jarčjeg lika*+ i teladi koju je načinio.+ 16 Za sinovima Levijevim dolazili su iz svih plemena Izraelovih u Jeruzalem+ oni koji su iskrena srca tražili Jehovu, Boga Izraelova, kako bi prinosili žrtve+ Jehovi, Bogu praotaca svojih. 17 Tako su jačali Judino kraljevstvo+ i podupirali Roboama, sina Salamunova, tri godine, jer su tri godine išli putem Davidovim i Salamunovim.+

18 I Roboam je uzeo za ženu Mahalatu, kćer Jerimota, sina Davidova, i Abihajile, kćeri Elijaba,+ sina Jišajeva. 19 Ona mu je rodila sinove Jeuša, Šemariju i Zahama. 20 Poslije nje uzeo je Maaku,+ unuku Abšalomovu.+ Ona mu je rodila Abiju,+ Ataja, Zizu i Šelomita. 21 Roboam je volio Maaku, unuku Abšalomovu, više od svih svojih žena+ i inoča,* a uzeo je osamnaest žena i šezdeset inoča, te mu se rodilo dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri. 22 I Roboam je postavio Abiju, sina Maakina, za poglavara, da bude knez među braćom svojom, jer ga je htio postaviti za kralja. 23 Pokazao se razboritim+ i razmjestio je neke od sinova svojih po svim krajevima Jude i Benjamina,+ u svim utvrđenim gradovima,+ i dao im je hrane u izobilju+ i oženio ih s mnogo žena.+

12 Kad je Roboam učvrstio svoju kraljevsku vlast+ i kad je postao moćan, napustio je zakon Jehovin,+ a i sav Izrael s njim.+ 2 A pete godine kraljevanja Roboamova+ došao je egipatski kralj Šišak+ na Jeruzalem, jer su bili nevjerni Jehovi,+ 3 s tisuću i dvije stotine bojnih kola+ i šezdeset tisuća konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta — Libijcima,+ Sukijcima i Etiopljanima+ — nije bilo broja.+ 4 Osvojio je utvrđene gradove u Judi+ i došao do Jeruzalema.+

5 Tada je prorok Šemaja+ došao k Roboamu i knezovima Judinim, koji su se skupili u Jeruzalemu zbog Šišaka, i rekao im: “Ovako kaže Jehova: ‘Vi ste ostavili mene,+ pa i ja ostavljam vas+ i predajem vas u ruke Šišaku.’” 6 Tada su se ponizili+ knezovi Izraelovi i kralj te su rekli: “Jehova je pravedan.”+ 7 Kad je Jehova vidio+ da su se ponizili, došla je Šemaji+ riječ Jehovina: “Ponizili su se.+ Neću ih zatrti, nego ću ih uskoro izbaviti, i neće se gnjev moj izliti na Jeruzalem preko Šišaka.+ 8 Ali bit će mu sluge+ da vide što znači služiti meni,+ a što kraljevstvima zemaljskim.”+

9 Tako je egipatski kralj Šišak+ došao na Jeruzalem i uzeo blago iz doma Jehovina+ i blago iz dvora kraljeva,+ sve je uzeo. Uzeo je i zlatne štitove koje je načinio Salamun.+ 10 Umjesto njih kralj Roboam načinio je bakrene štitove i povjerio ih zapovjednicima tjelesne straže*+ što je stražarila na ulazu u dvor kraljev, da ih čuva.+ 11 Kad je god kralj išao u dom Jehovin, dolazili su tjelesni stražari i nosili ih, a potom su ih vraćali u stražarnicu tjelesne straže.+ 12 Zato što se ponizio, odvratio se od njega gnjev Jehovin+ i nije ih htio zatrti.+ A u narodu Judinu našlo se i nešto dobra.+

13 Kralj Roboam jačao je svoju vlast u Jeruzalemu i nastavio vladati. Roboam+ je imao četrdeset i jednu godinu kad je počeo vladati i sedamnaest je godina vladao u Jeruzalemu, gradu+ koji je Jehova izabrao između svih plemena Izraelovih da ondje prebiva ime njegovo.+ Majka mu se zvala Naama+ i bila je Amonka.+ 14 Ali činio je zlo,+ jer nije čvrsto odlučio u srcu svojemu tražiti Jehovu.+

15 Povijest Roboamova, od početka do kraja,+ nije li kao rodoslovni zapis navedena u zapisima proroka Šemaje+ i vidioca Ida?+ A sve se vrijeme vodio rat između Roboama+ i Jeroboama.+ 16 Naposljetku je Roboam počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan u Davidovu gradu.+ Abija,*+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

13 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboamova Abija je postao kralj nad Judom.+ 2 Tri je godine vladao u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Mikaja*+ i bila je kći Uriela iz Gibee.+ Između Abije i Jeroboama izbio je rat.+

3 Abija je izašao u boj s vojskom od četiri stotine tisuća izabranih ratnika.+ Jeroboam se svrstao u bojne redove protiv njega s osam stotina tisuća izabranih ljudi, hrabrih junaka.+ 4 Abija je stao navrh Semarajimske gore, koja je u brdima efrajimskim,+ pa je rekao: “Čujte me, Jeroboame, i sav Izraele! 5 Ne znate li da je Jehova, Bog Izraelov, predao Davidu+ kraljevstvo nad Izraelom dovijeka,+ njemu i sinovima njegovim,+ na temelju saveza osoljenog?+ 6 A Jeroboam,+ sin Nebatov, sluga+ Davidova sina Salamuna, ustao je i pobunio se+ protiv gospodara svojega.+ 7 Oko njega su se skupili besposleni+ i nevaljali ljudi+ koji su nadjačali Roboama, sina Salamunova, jer je Roboam+ bio mlad i strašljiva srca+ te im se nije mogao oduprijeti.

8 I vi se sada mislite oduprijeti kraljevstvu Jehovinu koje je u ruci sinova Davidovih+ jer vas je mnogo+ i imate sa sobom zlatnu telad koju je Jeroboam načinio da vam budu bogovi.+ 9 Niste li otjerali svećenike Jehovine,+ sinove Aronove, i levite te postavili sebi svećenike kao narodi drugih zemalja?*+ Tko bi god došao i ovlastio se da služi,* prinijevši junca i sedam ovnova, postao bi svećenik onih koji nisu bogovi.+ 10 Ali naš je Bog Jehova,+ mi ga nismo ostavili, a svećenici koji služe Jehovi sinovi su Aronovi, a i leviti rade svoj posao.+ 11 Oni spaljuju žrtve paljenice Jehovi svako jutro i svaku večer,+ a isto tako i mirisni kad.+ Postavljaju kruhove na stol od čistoga zlata+ i svaku večer+ pale zlatni svijećnjak sa svjetiljkama njegovim,+ jer mi činimo ono što od nas traži+ Jehova, Bog naš, a vi ste ga ostavili.+ 12 Evo, nama je na čelu pravi Bog+ i svećenici njegovi+ s trubama+ da oglase poziv za boj protiv vas. Sinovi Izraelovi, nemojte se boriti protiv Jehove, Boga praotaca svojih,+ jer nećete imati uspjeha!”+

13 Ali Jeroboam je poslao ljude da im dođu s leđa i postave zasjedu, tako da je sinovima Judinim sprijeda bila vojska, a straga zasjeda.+ 14 Kad su se sinovi Judini okrenuli, gle, boj im je bio sprijeda i straga.+ Tada su zavapili k Jehovi,+ a svećenici su glasno zatrubili u trube. 15 I sinovi Judini stali su uzvikivati bojni poklik.+ A kad su se sinovi Judini oglasili bojnim poklikom, pravi je Bog porazio+ Jeroboama i sav Izrael pred Abijom+ i Judom. 16 I sinovi Izraelovi dali su se u bijeg pred sinovima Judinim i Bog ih je predao njima u ruke.+ 17 Abija i ljudi njegovi pobili su ih u velikom pokolju, te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuća izabranih ljudi. 18 Tako su sinovi Izraelovi tada bili poniženi, a sinovi Judini bili su nadmoćniji jer su se oslonili na Jehovu,+ Boga praotaca svojih. 19 Abija je krenuo u potjeru za Jeroboamom i oduzeo mu gradove: Betel+ s okolnim gradovima, Ješanu s okolnim gradovima i Efrajin s okolnim gradovima.+ 20 Jeroboam se više nije oporavio+ za Abijina života. I Jehova ga je udario+ te je umro.

21 A Abija je bivao sve moćniji.+ Uzeo je četrnaest žena+ i rodila su mu se dvadeset i dva sina+ i šesnaest kćeri. 22 Ostala povijest Abijina, djela njegova i riječi njegove, sve je zapisano u tumačenju proroka Ida.+

14 Naposljetku je Abija počinuo s praocima svojim+ i pokopali su ga u Davidovu gradu,+ a Asa,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega. U njegovo je vrijeme zemlja bila u miru+ deset godina.

2 Asa je činio što je dobro i pravo u očima Jehove, Boga njegova. 3 Uklonio je žrtvenike tuđih bogova+ i obredne uzvišice,+ porazbijao obredne stupove+ i posjekao obredna debla.*+ 4 I zapovjedio je sinovima Judinim da traže+ Jehovu, Boga praotaca svojih, i da drže zakon+ i zapovijedi.+ 5 I uklonio je iz svih gradova Judinih obredne uzvišice i kadione stalke.+ Pod njegovom je vlašću vladao mir u kraljevstvu.+ 6 Sagradio je utvrđene gradove u Judi,+ jer je u zemlji vladao mir. Nitko se nije zaratio s njim tih godina, jer mu je Jehova dao mir.+ 7 Zato je rekao sinovima Judinim: “Sagradimo te gradove i opašimo ih zidinama,+ načinimo kule,+ dvokrilna vrata gradska i zasune!+ Jer zemlja je još uvijek naša, zato što smo tražili Jehovu, Boga svojega.+ Tražili smo ga, i on nam je dao mir na svim granicama našim.”+ Tako su gradili i imali uspjeha.+

8 Asa je imao vojsku od tri stotine tisuća ljudi iz Jude,+ koji su nosili velike štitove+ i koplja,+ te dvije stotine i osamdeset tisuća iz Benjamina,+ koji su nosili male štitove i lukove.+ Svi su bili hrabri junaci.

9 Na njih je izašao Zerah Etiopljanin*+ s vojskom od milijun ljudi+ i s tri stotine bojnih kola i došao je do Mareše,+ 10 a Asa je izašao pred njega. I svrstali su se u bojne redove u dolini Sefati kod Mareše. 11 I Asa je zavapio k Jehovi, Bogu svojemu:+ “Jehova, tebi je svejedno trebaš li pomoći narodu silnom ili narodu nejakom.+ Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se na tebe oslanjamo+ i u tvoje smo ime+ izašli na ovo mnoštvo! Jehova, ti si naš Bog,+ ne daj da čovjek smrtni bude jači od tebe!”+

12 Tada je Jehova porazio+ Etiopljane pred Asom i pred Judom, i Etiopljani su se dali u bijeg. 13 Asa i narod što je bio s njim tjerali su ih sve do Gerara.+ I Etiopljani su padali sve dok nijedan nije ostao živ. Tako su bili razbijeni pred Jehovom+ i pred vojskom njegovom.+ A oni su odnijeli vrlo velik plijen.+ 14 Potom su osvojili sve gradove oko Gerara, jer je na njih došao strah+ od Jehove. I oplijenili su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena.+ 15 Udarili su i na šatore+ pastirske, tako da su zaplijenili+ mnogo sitne stoke i deva.+ Potom su se vratili u Jeruzalem.

15 Duh+ Božji sišao je na Azariju, sina Odedova.+ 2 I on je došao pred Asu i rekao mu: “Čujte me, Asa i sav narode Judin i Benjaminov! Jehova će biti s vama sve dok vi budete s njim.+ Ako ga budete tražili,+ dat će vam da ga nađete, ali ako ga ostavite, i on će ostaviti vas.+ 3 Dugo je Izrael bio bez pravoga Boga,+ bez svećenika koji bi poučavao+ i bez zakona. 4 Ali kad su se u nevolji svojoj+ vratili Jehovi, Bogu Izraelovu,+ i počeli ga tražiti, on im je dao da ga nađu.+ 5 U to se vrijeme nije moglo sigurno putovati,+ jer su vladali veliki nemiri među svim stanovnicima ove zemlje.+ 6 Pleme je udaralo na pleme+ i grad na grad, jer ih je Bog smeo svakojakim nevoljama.+ 7 A vi budite hrabri+ i nemojte da vam klonu ruke,+ jer će vaša djela biti nagrađena!”+

8 Kad je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Odeda,+ ohrabrio se i uklonio gadne bogove*+ iz sve zemlje Judine i Benjaminove i iz gradova koje je osvojio u brdima efrajimskim.+ I obnovio je žrtvenik Jehovin koji je bio ispred predvorja Jehovina.+ 9 I skupio je sav narod Judin i Benjaminov+ i došljake+ iz Efrajima, Manašea i Šimuna, jer ih je iz Izraela mnogo prebjeglo k njemu kad su vidjeli da je s njim Jehova, Bog njegov.+ 10 I skupili su se u Jeruzalemu trećega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 11 Toga su dana prinijeli Jehovi žrtve od plijena koji su donijeli: sedam stotina goveda i sedam tisuća ovaca. 12 I sklopili su savez+ da će tražiti Jehovu, Boga praotaca svojih, svim srcem svojim i svom dušom svojom,+ 13 i da će svatko tko ne bude tražio Jehovu, Boga Izraelova, biti pogubljen,+ bio malen ili velik,+ muškarac ili žena.+ 14 I zakleli su se+ Jehovi jakim glasom, kličući radosno i trubeći u trube i rogove. 15 Sav narod Judin radovao se+ zbog te zakletve jer su se zakleli svim srcem i drage su ga volje tražili, te im je dao da ga nađu.+ I Jehova im je dao mir na svim granicama njihovim.+

16 I baku svoju Maaku+ svrgnuo je kralj Asa+ s položaja kraljice majke,+ jer je načinila jezivog idola za štovanje obrednoga debla.*+ Asa je posjekao jezivog idola njezinog,+ satro ga i spalio+ u dolini Kidrona.+ 17 Ali obredne uzvišice+ nisu bile uklonjene iz Izraela.+ Ipak, Asino je srce bilo potpuno odano Bogu svega vijeka njegova.+ 18 I unio je u dom pravoga Boga stvari koje je bio posvetio otac njegov i stvari+ koje je sam posvetio: srebro, zlato i druge predmete.+ 19 I nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.+

16 Trideset i šeste godine Asina kraljevanja došao je na Judu Baša,+ kralj Izraelov, i počeo utvrđivati Ramu+ da nitko ne bi mogao odlaziti od Ase, kralja Judina, niti dolaziti k njemu.+ 2 Tada je Asa iznio srebro i zlato iz riznica doma Jehovina+ i dvora kraljeva+ i poslao ga sirijskome kralju+ Ben-Hadadu,+ koji je živio u Damasku,+ te mu poručio: 3 “Savez postoji između mene i tebe i između oca mojega i oca tvojega. Evo, šaljem ti srebra i zlata. Hajde, raskini savez svoj s Bašom,+ kraljem izraelskim, da otiđe od mene!”+

4 I Ben-Hadad je poslušao kralja Asu i poslao zapovjednike vojske svoje na gradove izraelske te su udarili na Ijon,+ Dan,+ Abel-Majim+ i na sva skladišta+ u gradovima Naftalijevim.+ 5 Kad je Baša to doznao, odmah je prestao utvrđivati Ramu i obustavio je posao.+ 6 A kralj Asa okupio je sav narod Judin+ te su odnijeli kamenje i drvenu građu kojima je Baša utvrđivao+ Ramu,+ pa je time počeo utvrđivati Gebu+ i Mispu.+

7 U to je vrijeme vidjelac Hanani+ došao k Asi, kralju Judinu, i rekao mu: “Zato što si se oslonio na kralja sirijskoga,+ a nisi se oslonio na Jehovu, Boga svojega,+ zato ti je vojska kralja sirijskoga izmakla iz ruke. 8 Nisu li Etiopljani+ i Libijci+ imali vrlo veliku vojsku s mnogo bojnih kola i konjanika?+ Nije li ti ih Jehova predao u ruke jer si se oslonio na njega?+ 9 Jer Jehova očima svojim+ pretražuje svu zemlju+ da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce+ potpuno odano njemu. Ludo si postupio+ u tome i zato će se odsada dizati ratovi na tebe.”+

10 Ali Asa se razljutio na vidioca i stavio ga u zatvor i u klade,+ jer se razgnjevio na njega zbog onoga što mu je rekao.+ U to je vrijeme Asa počeo tlačiti+ i neke druge iz naroda. 11 I evo, povijest Asina, od početka do kraja, zapisana je u Knjizi+ o kraljevima Judinim i Izraelovim.

12 Trideset i devete godine kraljevanja svojega Asa se teško razbolio na noge,+ ali ni u bolesti svojoj nije tražio Jehovu,+ nego liječnike.+ 13 Naposljetku je Asa počinuo s praocima svojim.+ Umro je četrdeset i prve godine kraljevanja svojega. 14 I položili su ga u grobnicu+ koju je bio iskopao sebi u Davidovu gradu.+ Položili su ga na odar napunjen balzamom+ i posebnom mješavinom različitih vrsta mirisnih ulja.+ I u čast njegovu zapalili su vrlo mnogo mirisnih tvari.+

17 Jošafat,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega i ojačao je svoju vlast nad Izraelom. 2 Razmjestio je vojsku po svim utvrđenim gradovima Judinim i ostavio čete po zemlji Judinoj i po gradovima Efrajimovim koje je osvojio njegov otac Asa.+ 3 I Jehova je bio s Jošafatom+ jer je išao putem kojim je prije njega išao David, praotac njegov,+ i nije tražio Baale.+ 4 Tražio+ je Boga oca svojega i živio* po zapovijedima njegovim,+ i nije činio kao sinovi Izraelovi.+ 5 Zato je Jehova utvrdio kraljevstvo u ruci njegovoj.+ I sav je narod Judin donosio darove+ Jošafatu, pa je stekao veliko bogatstvo i slavu.+ 6 Odvažno se držao puteva+ Jehovinih i uklonio je iz Jude obredne uzvišice+ i obredna debla.*+

7 Treće godine kraljevanja svojega pozvao je knezove svoje Ben-Hajila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju, i poslao ih da poučavaju u gradovima Judinim. 8 S njima su pošli leviti Šemaja, Netanija, Zebadija, Asahel, Šemiramot, Jonatan,* Adonija, Tobija i Tob-Adonija te svećenici Elišama i Joram.*+ 9 Oni su poučavali+ u Judi, noseći sa sobom knjigu zakona Jehovina.+ Obilazili su sve gradove Judine i poučavali narod.

10 Strah+ od Jehove obuzeo je kraljevstva svih zemalja oko Jude, tako da se nisu usudila ratovati protiv Jošafata.+ 11 Neki Filistejci donosili su Jošafatu darove+ i plaćali mu danak,+ a Arapi+ su mu dovodili sitnu stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova te sedam tisuća i sedam stotina jaraca.+

12 I Jošafat je sve više napredovao dok nije postao vrlo velik.+ Sagradio je u Judi utvrde+ i gradove što su služili kao skladišta.+ 13 Mnogo je toga napravio u gradovima Judinim. U Jeruzalemu je imao ratnike,+ hrabre junake.+ 14 Ovo su službe njihove po rodovima njihovim: iz Judina plemena tisućnici su bili: vojskovođa Adna i s njim tri stotine tisuća hrabrih junaka;+ 15 pod njegovim je zapovjedništvom bio zapovjednik Johanan* i s njim dvije stotine i osamdeset tisuća ljudi; 16 pod njegovim je zapovjedništvom bio Amazija, sin Zikrijev, koji se dragovoljno+ stavio u službu Jehovi, i s njim dvije stotine tisuća hrabrih junaka. 17 Iz Benjaminova+ plemena: hrabri junak Elijada i s njim dvije stotine tisuća ljudi naoružanih lukom i štitom;+ 18 pod njegovim je zapovjedništvom bio Jozabad* i s njim stotinu i osamdeset tisuća ljudi opremljenih za boj. 19 Oni su služili kralju, pored onih koje je kralj namjestio u utvrđene gradove+ po svoj zemlji Judinoj.

18 Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu.+ Međutim, ženidbom se povezao+ s Ahabom.+ 2 Poslije nekoliko godina otišao je k Ahabu u Samariju.+ I Ahab je prinio na žrtvu mnogo ovaca+ i goveda za njega i za ljude što su bili s njim. Potom ga je stao nagovarati+ da pođe s njim na Ramot-Gilead.+ 3 Tako je izraelski kralj Ahab upitao Judina kralja Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramot-Gilead?”+ A on mu je odgovorio: “Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj — s tobom ćemo u rat.”+

4 Ali Jošafat je još rekao kralju izraelskom: “Molim te, upitaj+ najprije što kaže Jehova!” 5 Tako je kralj izraelski okupio proroke,+ njih četiri stotine, i rekao im: “Hoćemo li se zaratiti s Ramot-Gileadom ili da odustanem od toga?”+ A oni su odgovorili: “Idi, i pravi će ga Bog predati kralju u ruke!”

6 Ali Jošafat je upitao: “Nema li ovdje još koji prorok Jehovin?+ Pitajmo i preko njega!”+ 7 Nato je kralj izraelski rekao Jošafatu:+ “Ima još jedan čovjek+ preko kojega možemo pitati Jehovu za savjet, ali ja ga mrzim+ jer mi ne proriče dobro, nego uvijek samo zlo.+ To je Mikaja, sin Imlin.”+ Ali Jošafat je odvratio: “Neka kralj ne govori tako!”+

8 Tada je kralj izraelski dozvao nekog dvoranina+ te mu rekao: “Dovedi brzo Mikaju, sina Imlina!”+ 9 A kralj izraelski i Jošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na prijestolju svojemu, odjeveni u kraljevske haljine,+ na gumnu kod vrata samarijskih, a svi su proroci pred njima prorokovali.+ 10 I Sidkija, sin Kenaanin, načinio je sebi željezne rogove+ i rekao: “Ovako kaže Jehova:+ ‘Njima ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrijebiš.’”+ 11 I svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Idi na Ramot-Gilead i pobijedit ćeš!+ Jehova će ga predati kralju u ruke.”+

12 A Mikaji je ovako rekao glasnik što je bio otišao da ga pozove: “Evo, proroci složno navješćuju dobro kralju. Molim te, neka i tvoja riječ bude kao i njihova+ i proreci dobro!”+ 13 Ali Mikaja je odgovorio: “Tako živ bio Jehova, Bog moj,+ što mi on kaže, to ću govoriti!”+ 14 Kad je došao pred kralja, kralj ga je upitao: “Mikaja, hoćemo li ići u bitku protiv Ramot-Gileada ili da odustanem od toga?” A on je odgovorio: “Idi, i pobijedit ćeš! Bit će vam predani u ruke.”+ 15 Nato mu je kralj rekao: “Koliko ću te puta zaklinjati+ da mi govoriš samo istinu u ime Jehovino?”+ 16 Tada je on odvratio: “Vidim sve Izraelce rasijane po gorama kao ovce koje nemaju pastira.+ I Jehova je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara.+ Neka se svi u miru vrate kući svojoj!’”+

17 Tada je kralj izraelski rekao Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego zlo?”+

18 A Mikaja je nastavio: “Zato čujte riječ Jehovinu:+ Vidim Jehovu kako sjedi na prijestolju svojemu+ i sva vojska+ nebeska stoji mu zdesna i slijeva.+ 19 I Jehova je rekao: ‘Tko će prevariti izraelskoga kralja Ahaba da krene na Ramot-Gilead i da padne ondje?’ I jedan je rekao ovako, a drugi je rekao onako.+ 20 Naposljetku je izašao jedan duh,+ stao pred Jehovu i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ A Jehova ga je upitao: ‘Kako?’+ 21 On je odgovorio: ‘Otići ću i bit ću prijevaran duh u ustima svih proroka njegovih.’+ A on je rekao: ‘Prevarit ćeš ga i nadvladat ćeš.+ Idi i učini tako!’+ 22 I tako je, eto, Jehova stavio duh prijevaran u usta ovih proroka tvojih,+ ali Jehova ti navješćuje nevolju.”+

23 Tada je Sidkija,+ sin Kenaanin,+ pristupio Mikaji+ i udario ga po obrazu,+ rekavši: “Kako je to duh Jehovin otišao od mene da tebi govori?”+ 24 A Mikaja je odgovorio: “Evo, vidjet ćeš to onoga dana+ kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.”+ 25 Tada je kralj izraelski rekao: “Uzmite Mikaju i odvedite ga Amonu, zapovjedniku gradskom, i Joašu, sinu kraljevu!+ 26 I recite im: ‘Ovako kaže kralj: “Metnite ovoga u zatvor+ i držite ga na malo kruha+ i vode dok se sretno ne vratim!”’”+ 27 Mikaja je nato rekao: “Ako se zaista sretno vratiš, onda Jehova nije govorio preko mene.”+ I dodao je: “Čujte to, svi narodi!”+

28 Tako su kralj izraelski i Jošafat, kralj Judin, otišli na Ramot-Gilead.+ 29 Kralj izraelski rekao je Jošafatu: “Ja ću prerušen+ ući u bitku, ali ti obuci svoje kraljevske haljine!”+ Tako se kralj izraelski prerušio i potom otišao u bitku.+ 30 A kralj sirijski zapovjedio je zapovjednicima bojnih kola svojih: “Ne napadajte ni maloga ni velikoga, nego samo kralja izraelskoga!”+ 31 I kad su zapovjednici kola vidjeli Jošafata, pomislili su: “To je kralj izraelski!”+ I krenuli su na njega. Ali Jošafat je stao vikati u pomoć+ te mu je Jehova Bog pomogao+ i odmah ih je odvratio od njega.+ 32 Kad su zapovjednici kola vidjeli da to nije kralj izraelski, prestali su ga progoniti.+

33 A neki je čovjek odapeo luk i slučajno pogodio+ kralja izraelskoga, i to tamo gdje se oklop sastavlja. Tada je kralj rekao vozaču:+ “Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen!”+ 34 A bitka je toga dana bivala sve žešća, i kralja izraelskoga morali su držati uspravno u kolima nasuprot Sirijcima sve do večeri. I umro je o zalasku sunca.+

19 I Jošafat, kralj Judin, sretno se vratio+ kući svojoj u Jeruzalem. 2 Tada je Jehu,+ sin Hananije+ vidioca,+ izišao pred kralja Jošafata i rekao mu: “Je li pravo da pomažeš zlome+ i da ljubiš one koji mrze Jehovu?+ Zato se Jehova razgnjevio na tebe.+ 3 Ipak, našlo se i dobra na tebi,+ jer si uklonio obredna debla* iz zemlje+ i pripremio srce svoje da traži pravoga Boga.”+

4 I Jošafat je živio u Jeruzalemu. I opet je odlazio među narod od Beer-Šebe+ do brda efrajimskih,+ da ih obrati Jehovi, Bogu praotaca njihovih.+ 5 I postavio je suce po zemlji, u svim utvrđenim gradovima Judinim, u svakome gradu.+ 6 I rekao je sucima: “Pazite što radite,+ jer ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jehove!+ On je s vama dok sudite.+ 7 Zato se sada bojte Jehove!+ Pazite kako radite,+ jer u Jehove, Boga našega, nema nepravednosti+ ni pristranosti+ ni uzimanja mita!”+

8 Jošafat je u Jeruzalemu postavio neke levite,+ svećenike+ i neke od poglavara rodova+ izraelskih da sude+ u ime Jehovino i da vode parnice+ stanovnika Jeruzalema. 9 I zapovjedio im je: “Sve činite u strahu Jehovinu,+ vjerno i srca potpuno odana Bogu! 10 U svakoj parnici koju iznesu pred vas braća vaša što žive u gradovima svojim — bilo da se radi o prolijevanju krvi,+ prestupanju zakona,+ zapovijedi,+ uredaba+ ili propisa+ — trebate ih opomenuti da ne bi zgriješili Jehovi i da se ne bi podigao gnjev njegov+ na vas i na braću vašu. Tako trebate činiti da ne biste na sebe navukli krivnju. 11 Evo, Amarija, glavar svećenički, bit će nad vama u svim poslovima u službi Jehovinoj.+ Zebadija, sin Jišmaelov, poglavar doma Judina, bit će odgovoran za sve poslove kraljeve, a leviti će vam biti upravitelji. Budi jak+ i kreni na posao! Jehova+ neka blagoslovi dobro što činiš.”+

20 Poslije toga sinovi Moabovi+ i sinovi Amonovi,+ a s njima i neki Amonimci+ zaratili su se s Jošafatom.+ 2 I ljudi su došli k Jošafatu i javili mu: “Na tebe dolazi veliko mnoštvo s one strane mora,* iz Edoma.+ Eno ih u Hasason-Tamaru, to jest u En-Gediju.”+ 3 Nato se Jošafat uplašio,+ te je stao tražiti Jehovu.+ I oglasio je post+ po svoj zemlji Judinoj. 4 I skupili su se sinovi Judini da traže savjet od Jehove.+ Iz svih gradova Judinih došli su da Jehovu upitaju za savjet.+

5 Tada je Jošafat ustao pred zajednicom Judinom i jeruzalemskom u domu Jehovinu,+ pred novim dvorištem,+ 6 i rekao je:+

“Jehova, Bože praotaca naših!+ Nisi li ti Bog na nebu+ i ne vladaš li ti nad kraljevstvima svih naroda?+ Nije li u ruci tvojoj takva sila i moć da se nitko ne može održati pred tobom?+ 7 Nisi li ti, Bože naš,+ otjerao stanovnike ove zemlje pred narodom svojim Izraelom+ i dao je+ u trajni posjed potomstvu Abrahama, koji te ljubio?*+ 8 I oni su se nastanili u njoj i sagradili u njoj svetište imenu tvojemu,+ rekavši: 9 ‘Ako dođe na nas nevolja,+ mač, osuda, pošast+ ili glad,+ stat ćemo pred ovaj dom+ i pred tebe — jer je tvoje ime+ u ovome domu — da te prizovemo u pomoć u nevolji svojoj, a ti nas usliši i izbavi!’+ 10 A sada, evo, sinovi Amonovi+ i Moabovi+ i oni iz brda seirskih,+ kroz čiju zemlju nisi dao Izraelcima da prođu kad su izlazili iz zemlje egipatske, nego su ih zaobišli i nisu ih istrijebili,+ 11 evo, oni nam sada uzvraćaju+ time što dolaze da nas otjeraju s posjeda tvojega što si nam ga dao.+ 12 Bože naš, zar im nećeš presuditi?+ Jer mi smo nemoćni pred ovim mnoštvom velikim što dolazi na nas.+ Mi ne znamo što nam je činiti,+ nego su nam oči uprte u tebe.”+

13 A svi su sinovi Judini sve vrijeme stajali pred Jehovom,+ s malom djecom,+ ženama i sinovima.

14 Tada je duh+ Jehovin usred zajednice sišao na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita od sinova Asafovih.+ 15 I on je rekao: “Poslušajte svi sinovi Judini i stanovnici Jeruzalema i ti, kralju Jošafate! Ovako vam kaže Jehova: ‘Ne bojte se+ i ne plašite se tog velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji!+ 16 Sutra siđite na njih! Oni će se penjati usponom Sisom, a vi ćete ih sresti na kraju riječne doline pred jeruelskom pustinjom. 17 Nećete se vi boriti+ u ovome boju. Samo se postavite, stojte+ i gledajte kako će vas spasiti+ Jehova! Juda i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se!+ Sutra iziđite na njih i Jehova će biti s vama!’”+

18 Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje,+ a i svi sinovi Judini i stanovnici Jeruzalema pali su pred Jehovom da se poklone Jehovi.+ 19 A leviti+ od sinova Kehatovih+ i od sinova Korahovih+ ustali su i na sav glas hvalili Jehovu, Boga Izraelova.+

20 Ujutro su rano ustali i krenuli prema tekoanskoj+ pustinji.+ I kad su izlazili, Jošafat je stao i rekao: “Čujte me, sinovi Judini i stanovnici Jeruzalema!+ Vjerujte+ Jehovi, Bogu svojemu, da biste se mogli održati! Vjerujte prorocima njegovim+ i pobijedit ćete!”

21 Potom se posavjetovao+ s narodom i postavio one koji pjevaju+ Jehovi i one koji mu u krasnome i svetome ruhu+ upućuju hvale+ da idu pred naoružanim ratnicima,+ govoreći: “Hvalite Jehovu,+ jer dovijeka traje milost* njegova!”+

22 I kad su oni počeli radosno klicati i upućivati hvale, Jehova je postavio zasjedu+ sinovima Amonovim i Moabovim i onima iz brda seirskih koji su došli na Judu, tako da su se počeli boriti jedni protiv drugih.+ 23 Sinovi Amonovi i Moabovi ustali su na stanovnike brda seirskih+ da ih pobiju* i istrijebe. A kad su završili s njima, udarili su jedni na druge i međusobno se pobili.+

24 Kad su sinovi Judini došli do stražarske kule u pustinji+ i pogledali prema mnoštvu, gle, mrtva tijela ležala su po zemlji+ — nitko nije umaknuo. 25 I Jošafat je sa svojim ljudima došao pokupiti plijen+ i našli su kod njih mnogo blaga, odjeće i dragocjenosti. I pokupili su s njih toliko plijena da više nisu mogli nositi.+ Tri su dana kupili plijen, jer ga je bilo mnogo. 26 Četvrtoga dana skupili su se u dolini Beraki i ondje su blagoslivljali Jehovu.+ Zato su toj dolini dali ime+ Beraka,* koje nosi do današnjeg dana.

27 Potom su se svi sinovi Judini i oni iz Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, radosno vratili u Jeruzalem, jer ih je Jehova razveselio pobjedom nad neprijateljima njihovim.+ 28 I tako su sa psaltirima,+ harfama+ i trubama+ došli u Jeruzalem u dom Jehovin.+ 29 Strah+ Božji obuzeo je sva kraljevstva zemaljska kad su čula da se Jehova borio protiv neprijatelja Izraelovih.+ 30 Tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru i Bog njegov dao mu je mir na svim granicama njegovim.+

31 I Jošafat+ je kraljevao nad Judom. Imao je trideset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Azuba,+ a bila je kći Šilhijeva. 32 Išao je putem oca svojega Ase+ i nije odstupio od puta njegova, nego je činio što je pravo u očima Jehovinim.+ 33 Jedino što obredne uzvišice+ nisu bile uklonjene. Narod još nije bio pripremio srce svoje da služi Bogu praotaca svojih.+

34 Ostala povijest Jošafatova, od početka do kraja, zapisana je u zapisima Jehua,+ sina Hananijeva,+ koji su uvršteni u Knjigu+ o kraljevima Izraelovim. 35 Potom se Jošafat, kralj Judin, udružio s Ahazijom,+ kraljem izraelskim, koji je činio zlo.+ 36 Udružio se s njim da naprave brodove koji će ploviti u Taršiš.+ Tako su napravili brodove u Esjon-Geberu.+ 37 Ali Eliezer, sin Dodavahua iz Mareše, prorokovao je protiv Jošafata ovako: “Zato što si se udružio s Ahazijom,+ Jehova će razoriti djela tvoja.”+ Tako su se brodovi razbili+ i nisu mogli ploviti u Taršiš.+

21 Naposljetku je Jošafat počinuo s praocima svojim+ i bio je pokopan s praocima svojim+ u Davidovu gradu, a Joram,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega. 2 Braća njegova, sinovi Jošafatovi, bili su: Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi izraelskoga* kralja Jošafata. 3 Njihov im je otac dao mnogo darova+ u srebru, zlatu i dragocjenostima, i uz to utvrđene gradove u Judi.+ A kraljevstvo je dao Joramu,+ jer je bio prvorođenac.+

4 Kad je Joram preuzeo kraljevstvo oca svojega i učvrstio svoju vlast, pobio je mačem svu braću svoju,+ a i neke knezove izraelske. 5 Joram je imao trideset i dvije godine kad je počeo vladati i osam je godina vladao u Jeruzalemu.+ 6 Išao je putem kraljeva izraelskih,+ kao što je činio i dom Ahabov, jer mu je kći Ahabova bila žena,+ i činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ 7 Ali Jehova nije htio zatrti dom Davidov+ zbog saveza+ koji je sklopio s Davidom, jer je obećao da će dati svjetiljku+ njemu i sinovima njegovim zauvijek.+

8 U njegovo se vrijeme Edom+ pobunio protiv vlasti Judine+ i postavio je sebi kralja.+ 9 Zato je Joram pošao onamo sa zapovjednicima svojim i sa svim bojnim kolima. I ustao je noću i pobio Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike kola. 10 No Edom je ustrajao u pobuni svojoj protiv vlasti Judine sve do danas. U to se vrijeme i Libna+ pobunila protiv vlasti njegove, jer je ostavio Jehovu, Boga praotaca svojih.+ 11 Načinio je i obredne uzvišice+ po brdima Judinim, te naveo stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu*+ i zaveo je Judu.

12 I došlo mu je pismo od proroka Ilije:+ “Ovako kaže Jehova, Bog Davida, praoca tvojega: ‘Zato što nisi išao putem Jošafata,+ oca svojega, niti putem Ase,+ kralja Judina, 13 nego si išao putem kraljeva izraelskih+ te si naveo narod Judin i stanovnike Jeruzalema da mi budu nevjerni,*+ kao što je učinio i dom Ahabov,+ i još si pobio braću svoju,+ dom oca svojega, koji su bili bolji od tebe, 14 evo, Jehova će zadati velik udarac+ narodu tvojemu,+ sinovima tvojim,+ ženama tvojim i svemu što imaš. 15 I oboljet ćeš od teške bolesti.+ Bolest će ti crijeva zahvatiti i iz dana u dan bit će sve teža, dok ti na kraju ne izađu crijeva od te bolesti.’”+

16 I Jehova je na Jorama podigao*+ Filistejce+ i Arape+ koji žive pored Etiopljana.+ 17 Oni su napali Judu i prodrli u zemlju te odnijeli sve blago što se našlo u dvoru kraljevu,+ a usto i sinove njegove i žene njegove,+ tako da mu nije ostao nijedan sin osim najmlađeg sina Joahaza.*+ 18 Poslije svega toga Jehova ga je udario neizlječivom bolešću crijeva.+ 19 I tako su prolazili dani, a kad su prošle dvije godine, izašla su mu crijeva+ zbog bolesti njegove, te je umro u strašnim bolovima. Narod nije palio mirisne tvari u čast njegovu kao što je palio praocima njegovim.+ 20 Imao je trideset i dvije godine kad je počeo vladati i osam je godina vladao u Jeruzalemu. Naposljetku je umro, a da nitko nije žalio za njim.+ I pokopali su ga u Davidovu gradu,+ ali ne u kraljevskoj grobnici.+

22 Jeruzalemljani su postavili Ahaziju,*+ njegova najmlađeg sina, za kralja umjesto njega — jer su razbojnici koji su s Arapima+ napali tabor pobili sve starije sinove+ — i tako je Ahazija, sin Joramov, počeo kraljevati u Judi. 2 Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je počeo vladati+ i vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Atalija+ i bila je unuka Omrijeva.+

3 I on je išao putem doma Ahabova,+ jer ga je majka+ savjetima svojim navodila na zlo. 4 I činio je što je zlo u očima Jehovinim, kao i dom Ahabov, jer su mu oni bili savjetnici+ nakon smrti oca njegova, na propast njegovu. 5 Po njihovu je savjetu postupao,*+ te je krenuo s Joramom,+ sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela,+ kralja sirijskoga, kod Ramot-Gileada.+ Ondje su strijelci pogodili Jorama.+ 6 Zato se Joram vratio u Jizreel+ da se oporavi od rana koje su mu zadali kod Rame,+ kad se borio protiv sirijskoga kralja Hazaela.

A Azarija,*+ sin Joramov,+ kralj Judin, otišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama,+ jer je ovaj bio bolestan.+ 7 Ali Bog je učinio+ da bude na propast+ Ahazijinu što je došao k Joramu. Kad je došao onamo, otišao je s Joramom+ u susret Jehuu,+ unuku Nimšijevu,+ kojega je Jehova bio pomazao+ da istrijebi dom Ahabov.+ 8 I dok je Jehu izvršavao presudu nad domom Ahabovim,+ naišao je na knezove Judine i na sinove braće Ahazijine,+ koji su bili u službi Ahazijinoj, i pobio ih je.+ 9 Potom je krenuo u potragu za Ahazijom. Uhvatili su ga+ dok se skrivao u Samariji,+ doveli ga Jehuu i pogubili ga. Poslije su ga pokopali,+ jer su rekli: “On je unuk Jošafata,+ koji je svim srcem tražio Jehovu.”+ I tako više nije bilo nikoga od doma Ahazijina tko bi mogao biti kralj.

10 Kad je Atalija,+ majka Ahazijina, vidjela da joj je sin mrtav, ustala je i pobila sav kraljevski rod doma Judina.+ 11 Ali Jošabata,*+ kći kraljeva, uzela je Joaša,+ sina Ahazijina, i ukrala ga između sinova kraljevih koji su trebali biti ubijeni, te je njega i dadilju njegovu odvela u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama,+ žena svećenika Jojade,+ sakrila ga je od Atalije, jer je bila sestra Ahazijina, tako da nije bio pogubljen.+ 12 Ostao je šest godina sakriven kod njih u domu pravoga Boga,+ dok je Atalija kraljevala+ u zemlji.+

23 A sedme se godine Jojada+ ohrabrio i sklopio savez sa stotnicima:+ Azarijom, sinom Jerohamovim, Jišmaelom, sinom Johananovim,* Azarijom, sinom Obedovim, Maasejom, sinom Adajinim, i Elišafatom, sinom Zikrijevim. 2 Oni su počeli obilaziti Judu i skupljati sinove Levijeve+ iz svih gradova Judinih i poglavare+ rodova+ u Izraelu. I došli su u Jeruzalem. 3 Potom je sva zajednica sklopila savez+ s kraljem u domu+ pravoga Boga. A Jojada im je rekao:

“Evo, kraljev će sin+ vladati,+ kao što je obećao Jehova za sinove Davidove.+ 4 Ovako ćete učiniti: Trećina vas koji dolazite u subotu,*+ i svećenika+ i levita,+ služit će kao vratari,+ 5 trećina će biti u dvoru kraljevu,+ a trećina kod Vrata temelja.+ Sav će narod biti u dvorištima+ doma Jehovina. 6 Neka nitko ne ulazi u dom Jehovin,+ osim svećenika i levita koji su u službi.+ Oni smiju ući, jer su posvećeni,+ a sav narod neka izvrši svoje dužnosti prema Jehovi. 7 Leviti neka okruže kralja,+ svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša ući u hram neka bude pogubljen! Budite uz kralja kuda god pođe!”

8 Leviti i sav narod Judin učinili su sve kako im je zapovjedio+ svećenik Jojada.+ Svaki je od njih uzeo svoje ljude kojima je služba započinjala u subotu i one kojima je završavala u subotu,+ jer svećenik Jojada nije skupine njihove+ bio oslobodio službe. 9 Svećenik Jojada dao je stotnicima+ koplja, štitove i okrugle štitove+ kralja Davida,+ što su bili u domu pravoga Boga.+ 10 I postavio je ljude,+ svakoga s kopljem u ruci, od desne strane doma pa sve do lijeve strane doma, kod žrtvenika i kod doma, tako da su okružili kralja. 11 Tada su izveli kraljeva sina,+ stavili mu krunu,*+ položili na njega Svjedočanstvo+ i postavili ga za kralja. Tada su ga Jojada i sinovi njegovi pomazali+ i povikali: “Živio kralj!”+

12 A kad je Atalija čula ljude kako trče i hvale kralja,+ pohitala je k narodu u dom Jehovin. 13 Ondje je ugledala kralja kako stoji kod svojega stupa+ na ulazu, i uz kralja knezove+ i trubače,+ a sav se narod* veselio+ i trubio+ u trube. Bili su ondje i pjevači+ s glazbalima te oni koji su predvodili u pjevanju hvalospjeva. Tada je Atalija razderala haljine svoje i povikala: “Urota! Urota!”+ 14 A svećenik Jojada poslao je stotnike, koji su zapovijedali vojskom, i rekao im: “Izvedite je iz redova svojih+ i tko bi god pošao za njom, neka se pogubi mačem!” Svećenik je naime bio naredio: “Nemojte je pogubiti u domu Jehovinu!” 15 Oni su je uhvatili i kad su je doveli do ulaza za konje kod kraljeva dvora, ondje su je pogubili.+

16 Tada je Jojada sklopio savez između sebe, svega naroda i kralja, da će biti narod Jehovin.+ 17 Zatim je sav narod otišao u hram Baalov i razorio ga.+ Porazbijao je žrtvenike njegove+ i likove njegove, a Matana,+ svećenika Baalova, pogubio je+ pred žrtvenicima. 18 Potom je Jojada službu u domu Jehovinu povjerio svećenicima i levitima, koje je David+ bio razdijelio u skupine za službu u domu Jehovinu, da prinose žrtve paljenice Jehovi, kako je zapisano u zakonu Mojsijevu,+ veselo i s pjesmom, prema Davidovim uputama. 19 Postavio je vratare+ na vratima+ doma Jehovina da ne bi mogao ući nitko tko se bilo čime onečistio. 20 Zatim je skupio stotnike,+ dostojanstvenike, knezove narodne i sav narod, pa je izveo kralja iz doma Jehovina.+ I ušli su kroz gornja vrata u dvor kraljev i posjeli kralja na kraljevsko prijestolje.+ 21 I sav se narod radovao+ i grad je bio u miru, a Ataliju su pogubili mačem.+

24 Joaš je imao sedam godina kad je počeo vladati+ i vladao je četrdeset godina u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer-Šebe.+ 2 Joaš+ je činio što je pravo u očima Jehovinim+ dok je god bio živ svećenik Jojada.+ 3 Jojada ga je oženio dvjema ženama, koje su mu rodile sinove i kćeri.+

4 Poslije nekog vremena Joaš je poželio u srcu svojemu da obnovi dom Jehovin.+ 5 I skupio je svećenike+ i levite te im rekao: “Otiđite u gradove Judine i skupite novac od svega Izraela da se može popravljati+ dom Boga vašega iz godine u godinu!+ Brzo to učinite!” Ali sinovi Levijevi nisu se žurili.+ 6 Zato je kralj pozvao poglavara Jojadu i upitao ga:+ “Zašto ne tražiš od sinova Levijevih da donose iz Jude i Jeruzalema sveti porez koji je propisao Mojsije,+ sluga Jehovin, sveti porez zajednice izraelske za šator Svjedočanstva?+ 7 Jer su sinovi zle Atalije+ bili provalili u dom pravoga Boga+ i sve svete stvari+ iz doma Jehovina upotrijebili su za štovanje Baalâ.”+ 8 I kralj je zapovjedio da se napravi kovčeg+ i stavi izvana kod vrata doma Jehovina. 9 Potom su oglasili po svoj zemlji Judinoj i Jeruzalemu da se donosi Jehovi sveti porez+ koji je Mojsije,+ sluga pravoga Boga, propisao Izraelu u pustinji. 10 I obradovali+ su se tome svi knezovi+ i sav narod te su donosili svoj prilog i bacali ga u kovčeg+ dok nisu svi dali.

11 U određeno vrijeme levite bi se poslalo da donesu kovčeg+ kralju na uvid, i kad bi se vidjelo da u kovčegu ima mnogo novca,+ pisar+ kraljev i povjerenik glavara svećeničkoga došli bi isprazniti kovčeg. Potom bi ga opet uzeli i stavili na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i skupili su mnogo novca. 12 Kralj i Jojada predavali su novac nadglednicima+ poslova u domu Jehovinu,+ koji su unajmljivali klesare+ i druge zanatlije+ da se obnovi dom Jehovin,+ te one što rade sa željezom i bakrom da se popravi dom Jehovin.+ 13 Nadglednici poslova obavljali su svoj posao+ i obnova je dobro napredovala pod njihovim vodstvom. I vratili su nekadašnji izgled domu pravoga Boga i utvrdili ga. 14 Kad su sve završili, donijeli su pred kralja i pred Jojadu ostatak novca. Od toga su načinili pribor za dom Jehovin, pribor za službu+ i za prinošenje žrtava, čaše+ i druge predmete od zlata+ i srebra. Žrtve paljenice+ prinosile su se u domu Jehovinu bez prestanka dok je god bio živ Jojada.

15 A Jojada je ostario i umro nauživši se života.+ Bilo mu je sto i trideset godina kad je umro. 16 I pokopali su ga s kraljevima u Davidovu gradu,+ jer je činio dobro u Izraelu,+ dobro je služio pravome Bogu i domu njegovu.

17 Poslije smrti Jojadine došli su knezovi+ Judini i poklonili se kralju. Tada ih je kralj počeo slušati.+ 18 I ostavili su dom Jehove, Boga praotaca svojih, te su počeli služiti obrednim deblima*+ i idolima,+ tako da je na Judu i na Jeruzalem došao gnjev Božji zbog te krivnje njihove.+ 19 I Jehova im je slao proroke svoje+ da ih obrate k njemu. Oni su ih opominjali, ali ovi nisu htjeli slušati.+

20 I duh+ Božji obuzeo je+ Zahariju,+ sina svećenika Jojade,+ i on je stao poviše naroda i rekao: “Ovako kaže pravi Bog: ‘Zašto prestupate zapovijedi Jehovine na svoju štetu?+ Ostavili ste Jehovu, i zato će on ostaviti vas.’”+ 21 Ali oni su se urotili protiv njega+ i zasuli ga kamenjem+ po kraljevoj zapovijedi u dvorištu doma Jehovina. 22 Kralj Joaš nije se sjetio dobrote* koju mu je iskazao Zaharijin otac Jojada,+ nego mu je ubio sina, koji je umirući rekao: “Jehova neka vidi i neka uzvrati!”+

23 Početkom iduće godine+ na njega je došla sirijska vojska+ i napala Judu i Jeruzalem. Pobili su u narodu sve knezove+ narodne, a sav plijen poslali kralju u Damask.+ 24 Premda je sirijska vojska napala s malim brojem ljudi,+ Jehova im je dao u ruke vrlo brojnu vojsku,+ jer su ovi ostavili Jehovu, Boga praotaca svojih. I tako su izvršili presudu nad Joašem.+ 25 A kad su otišli od njega, ostavivši ga u mnogim bolestima,+ njegovi su se sluge urotili+ protiv njega zbog krvi+ sina svećenika Jojade+ i ubili su ga na postelji njegovoj.+ Tako je umro i pokopali su ga u Davidovu gradu,+ ali ne u kraljevskoj grobnici.+

26 A ovo su oni koji su se urotili protiv njega: Zabad,+ sin Šimeate Amonke, i Jozabad, sin Šimrite Moapke. 27 A sve o sinovima njegovim, o mnoštvu objava protiv njega+ i o potpunoj obnovi+ doma pravoga Boga zapisano je u tumačenju Knjige+ o kraljevima. A Amasija,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

25 Amasija+ je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Joadana*+ i bila je iz Jeruzalema. 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ ali mu srce nije bilo potpuno odano+ njemu. 3 A kad je učvrstio kraljevstvo, pobio+ je sluge svoje+ koji su ubili kralja, oca njegova.+ 4 Ali sinove njihove nije pogubio, nego je postupio kako je zapisano u zakonu, u knjizi Mojsijevoj,+ gdje je Jehova zapovjedio: “Neka očevi ne budu pogubljeni zbog sinova+ i sinovi neka ne budu pogubljeni zbog očeva!+ Neka se svatko pogubi zbog vlastitoga grijeha!”+

5 Poslije toga Amasija je skupio sinove Judine i zapovjedio da se sav narod Judin i Benjaminov poreda po domovima praotaca svojih,+ pod zapovjedništvom tisućnika+ i stotnika.+ Kad je popisao one od dvadeset godina naviše,+ utvrdio je da ima tri stotine tisuća izabranih ljudi sposobnih za vojsku, koji nose koplje+ i veliki štit.+ 6 Osim toga, u Izraelu je za stotinu talenata* srebra unajmio još stotinu tisuća hrabrih junaka. 7 Ali došao mu je čovjek Božji+ i rekao mu: “Kralju, neka ne ide s tobom vojska izraelska, jer Jehova nije s Izraelom,+ nije ni s kim od sinova Efrajimovih! 8 Idi sam i bori se hrabro u boju!+ Pravi bi te Bog mogao oboriti pred neprijateljem, jer Bog ima moć da pomogne+ i da obori.”+ 9 Tada je Amasija+ rekao čovjeku Božjem: “Ali što će onda biti sa stotinu talenata koje sam dao vojsci izraelskoj?”+ Nato mu je čovjek Božji odgovorio: “Jehova ti može dati puno više od toga.”+ 10 I Amasija je odvojio vojsku koja mu je došla iz Efrajima i poslao vojnike da se vrate svojim kućama. Ali oni su se silno razgnjevili na Judu i vratili su se svojim kućama plamteći od gnjeva.+

11 A Amasija se ohrabrio, poveo svoj narod i otišao u Slanu dolinu.+ Ondje je pobio sinove seirske,+ deset tisuća njih.+ 12 Sinovi Judini zarobili su i deset tisuća živih. I odveli su ih na vrh stijene te ih pobacali s vrha stijene, tako da su se svi razmrskali.+ 13 A vojnici što ih je Amasija poslao natrag da ne idu s njim u boj+ napadali su gradove Judine, od Samarije+ do Bet-Horona,+ i pobili su u njima tri tisuće ljudi te odnijeli velik plijen.

14 A kad se Amasija vratio pobivši Edomce, donio je sa sobom bogove+ sinova seirskih i postavio ih sebi za bogove.+ Počeo im se klanjati+ i spaljivati im prinose.+ 15 Tada se Jehova razgnjevio na Amasiju i poslao mu proroka, koji ga je upitao: “Zašto tražiš+ bogove drugoga naroda+ koji nisu mogli vlastiti narod izbaviti iz tvoje ruke?”+ 16 Dok mu je on to govorio, kralj ga je upitao: “Jesmo li te postavili za kraljeva savjetnika?+ Bolje ti je da prestaneš!+ Zašto da te pogube?” Nato je prorok ušutio, ali je još rekao: “Znam da te Bog odlučio uništiti,+ jer tako postupaš,+ a ne slušaš moj savjet.”+

17 Tada se Amasija, kralj Judin, posavjetovao i poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Joahaza, sina Jehuova,+ i poručio mu: “Dođi da se ogledamo!”+ 18 A Joaš, kralj izraelski, poslao je Amasiji, kralju Judinu, ovakav odgovor:+ “Korov trnoviti na Libanonu poručio je cedru na Libanonu:+ ‘Daj kćer svoju sinu mojemu za ženu!’+ Ali zvijer+ poljska na Libanonu prošla je preko korova trnovita i izgazila ga. 19 Ti misliš: ‘Potukao sam Edomce’,+ pa ti se srce+ uzoholilo i tražiš slavu.+ Radije ostani kod kuće!+ Zašto da se upuštaš u sukob i budeš poražen?+ Zar hoćeš da propadneš i ti i Juda s tobom?”+

20 Ali Amasija nije poslušao, jer je pravi Bog odlučio+ predati ih protivniku u ruke zato što su tražili bogove edomske.+ 21 Tako je došao Joaš, kralj izraelski,+ te su se on i Amasija, kralj Judin, ogledali+ kod Bet-Šemeša,+ što pripada Judi. 22 I sinovi Izraelovi porazili su sinove Judine,+ tako da su ovi pobjegli svaki u svoj šator.+ 23 A Amasiju, kralja Judina, sina Joaša, sina Joahazova, zarobio+ je Joaš, kralj izraelski, kod Bet-Šemeša i zatim ga doveo u Jeruzalem.+ Potom je probio jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata+ pa do Ugaonih vrata,+ u dužini od četiri stotine lakata.* 24 Uzeo je sve zlato, srebro i sve predmete što su se našli u domu pravoga Boga, a koje je čuvao Obed-Edom,+ i u riznici dvora kraljeva,+ a usto i taoce, pa se vratio u Samariju.+

25 Amasija,+ sin Joašev, kralj Judin, živio je još petnaest godina nakon smrti Joaša,+ sina Joahazova, kralja izraelskoga.+ 26 A ostala povijest Amasijina, od početka do kraja,+ nije li zapisana u Knjizi+ o kraljevima Judinim i Izraelovim?+ 27 Otkako se Amasija odvratio od Jehove, kovala se protiv njega urota+ u Jeruzalemu. Na koncu je pobjegao u Lakiš,+ ali poslali su za njim u Lakiš ljude koji su ga tamo ubili.+ 28 Odande su ga donijeli na konjima+ i pokopali ga s praocima njegovim u gradu Judinu.+

26 Tada je sav narod+ Judin uzeo Uziju,+ koji je imao šesnaest godina, i postavio ga za kralja+ umjesto njegova oca Amasije.+ 2 On je ponovno sagradio Elot+ i vratio ga Judi nakon što je kralj počinuo s praocima svojim.+ 3 Uzija+ je imao šesnaest godina kad je počeo vladati i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jekolija+ i bila je iz Jeruzalema. 4 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i Amasija, otac njegov.+ 5 Neprestano je tražio+ Boga za života Zaharije, koji ga je učio strahu Božjem.+ Dok je tražio pravog Boga Jehovu, on ga je blagoslivljao.+

6 Krenuo je u rat protiv Filistejaca+ i razvalio zidine Gata,+ zidine Jabne+ i zidine Ašdoda,+ a potom je sagradio gradove na području Ašdoda+ i po ostalom kraju filistejskom. 7 Pravi mu je Bog pomagao+ protiv Filistejaca i protiv Arapa,+ koji su živjeli u Gurbaalu, i protiv Meunimaca.+ 8 Amonci+ su plaćali danak+ Uziji, a glas o njemu+ proširio se sve do Egipta, jer je postao vrlo moćan. 9 Uzija je sagradio kule+ u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata,+ kod Dolinskih vrata+ i kod Potpornja,* te ih je utvrdio. 10 Sagradio je kule+ i u pustinji i iskopao mnogo nakapnica,* jer je imao mnogo stoke, a isto je učinio i u Šefeli+ i na visoravni. Imao je ratare i vinogradare u brdima i na Karmelu, jer je volio poljodjelstvo.

11 Uzija je imao i vojsku koja je išla u rat, vojnike koji su u četama išli u pohode,+ kako ih je izbrojio i popisao+ pisar+ Jeiel i upravitelj Maaseja, pod zapovjedništvom+ Hananije, jednoga od knezova kraljevih.+ 12 Ukupan broj poglavara rodova,+ hrabrih+ junaka,+ iznosio je dvije tisuće i šest stotina. 13 Pod njihovim je zapovjedništvom bila vojska od tri stotine sedam tisuća i pet stotina ljudi koji su išli u rat kao moćna vojna sila da pomažu kralju u borbi protiv neprijatelja.+ 14 Uzija je svoj vojsci nabavio štitove,+ koplja,+ kacige,+ oklope,+ lukove+ i kamenje za praćke.+ 15 U Jeruzalemu je načinio ratne sprave, što su mu ih izumili graditelji, za odapinjanje strijela i bacanje velikog kamenja s kula+ i uglova zidina. I tako se glas o njemu+ pronio nadaleko, zbog čudesne pomoći koju je dobivao sve dok nije postao moćan.

16 Ali kad je postao moćan, srce mu se toliko uzoholilo+ da je sam sebe u zlo svalio.+ Postao je nevjeran Jehovi, Bogu svojemu, i ušao je u hram Jehovin da pali kad na kadionom žrtveniku.+ 17 Za njim je odmah ušao svećenik Azarija i s njim osamdeset svećenika Jehovinih, hrabrih ljudi. 18 Oni su se suprotstavili kralju+ Uziji i rekli mu: “Ne smiješ+ ti, Uzija, paliti kad Jehovi, nego svećenici, sinovi Aronovi,+ koji su posvećeni, oni trebaju paliti kad! Iziđi iz svetinje! Nevjerno si postupio i to ti ne služi na čast+ pred Jehovom Bogom.”

19 Tada se Uzija razgnjevio+ držeći u ruci kadionicu za paljenje kada.+ Ali dok se gnjevio na svećenike, izbila mu je guba+ na čelu pred svećenicima u domu Jehovinu, pored kadionoga žrtvenika. 20 Kad su ga Azarija, glavar svećenički, i svi drugi svećenici pogledali, gle, na čelu mu je izbila guba!+ I brže su ga izveli odande, a i sam je požurio da izađe, jer ga je udario Jehova.+

21 Kralj Uzija+ ostao je gubav sve do svoje smrti i živio je u kući svojoj jer je zbog gube bio izuzet od dužnosti svojih.+ Bio je odstranjen iz doma Jehovina, a njegov sin Jotam upravljao je dvorom kraljevim i sudio narodu.*

22 Ostalu povijest Uzijinu,+ od početka do kraja, zapisao je prorok Izaija,+ sin Amosov.+ 23 Naposljetku je Uzija počinuo s praocima svojim i pokopali su ga s praocima njegovim, ali na polju izvan kraljevskoga groblja,+ jer su rekli: “Gubav je.” A Jotam,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

27 Jotam+ je imao dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jeruša,+ a bila je kći Sadokova. 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i Uzija, otac njegov,+ samo što nije ušao u hram Jehovin.+ Ali narod je i dalje činio zlo.+ 3 Jotam je sagradio gornja vrata+ na domu Jehovinu i izveo mnoge građevinske radove na zidinama Ofela.+ 4 Sagradio je gradove+ u brdima Judinim,+ a u šumama+ je sagradio utvrde+ i kule.+ 5 Ratovao je s kraljem sinova Amonovih+ i nadjačao ih je, tako da su mu sinovi Amonovi te godine dali stotinu talenata* srebra, deset tisuća kora*+ pšenice+ i deset tisuća kora ječma.+ Isto toliko platili su mu sinovi Amonovi i druge i treće godine.+ 6 Tako je Jotam bivao sve moćniji, jer je činio što je pravo pred Jehovom, Bogom svojim.+

7 Ostala povijest Jotamova,+ svi njegovi ratovi i sve što je činio zapisano je u Knjizi+ o kraljevima Izraelovim i Judinim. 8 Imao je dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu.+ 9 Naposljetku je Jotam počinuo s praocima svojim+ i pokopali su ga u Davidovu gradu,+ a Ahaz,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

28 Ahaz+ je imao dvadeset godina kad je počeo vladati i vladao je šesnaest godina u Jeruzalemu.+ Nije činio što je pravo u očima Jehovinim kao što je činio David, praotac njegov.+ 2 Išao je putem kraljeva izraelskih,+ i čak je načinio lijevane+ kipove Baalâ.+ 3 Prinose je spaljivao+ u dolini sina Hinomova+ i spaljivao je sinove svoje+ u vatri, po odvratnom običaju+ naroda koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim.+ 4 Prinosio je žrtve+ i spaljivao prinose na obrednim uzvišicama,+ po bregovima+ i pod svakim stablom što se zeleni.+

5 Zato ga je Jehova, Bog njegov, predao u ruke+ kralju sirijskom,+ tako da ga je ovaj potukao, zarobio velik broj njegovih ljudi i odveo ih u Damask.+ Bio je predan i u ruke kralju izraelskom,+ koji mu je nanio težak poraz. 6 Tako je Pekah,+ sin Remalijin,+ u jednom danu pobio u Judi stotinu i dvadeset tisuća ljudi, sve hrabrih ljudi, jer su ostavili Jehovu,+ Boga praotaca svojih. 7 A Zikri, junak Efrajimov,+ ubio je Maaseju, sina kraljeva, Azrikama, dvorskog upravitelja, i Elkanu, koji je bio odmah do kralja. 8 Osim toga, sinovi Izraelovi zarobili su dvije stotine tisuća braće svoje, žena, sinova i kćeri. Usto su uzeli od njih i mnogo plijena, koji su odnijeli u Samariju.+

9 A ondje je bio prorok Jehovin koji se zvao Oded. On je izišao pred vojsku koja je išla u Samariju i rekao im: “Gle, Jehova, Bog praotaca vaših, razgnjevio se+ na Judu i zato ih je predao u ruke vaše, a vi ste ih pobili s takvim gnjevom+ da je to do neba doprlo.+ 10 I sada želite podjarmiti sinove Judine i jeruzalemske da vam budu sluge+ i sluškinje. Ali niste li i vi puni krivnje pred Jehovom, Bogom svojim? 11 Zato me sada poslušajte i vratite zarobljenike koje ste zarobili među braćom svojom,+ jer se na vas raspalio gnjev Jehovin!”+

12 Tada su neki od poglavara+ sinova Efrajimovih,+ naime Azarija, sin Johananov,* Berekija, sin Mešilemotov, Jehizkija, sin Šalumov, i Amasa, sin Hadlajev, ustali na one koji su se vraćali iz vojnog pohoda 13 i rekli im: “Nemojte ovamo dovoditi zarobljenike, jer ćemo navući na sebe krivnju pred Jehovom! Vi mislite još povećati grijehe naše i krivnju našu, kao da već nije dosta velika krivnja naša,+ i gnjev se već raspalio+ na Izraela.” 14 Tada su ratnici+ ostavili zarobljenike+ i plijen pred knezovima+ i pred svom zajednicom. 15 I ustali su ljudi što su bili poimence određeni+ i preuzeli su zarobljenike. Sve koji su bili oskudno odjeveni* obukli su odjećom iz plijena. Obukli su ih,+ dali im sandale, nahranili+ ih i napojili+ te namazali uljem. Sve iznemogle stavili su na magarce+ i odveli ih u Jerihon,+ grad palmi,+ k braći njihovoj. Potom su se vratili u Samariju.+

16 U to je vrijeme kralj Ahaz+ zatražio pomoć od kraljeva asirskih.+ 17 Edomci+ su opet došli i udarili na Judu te odveli zarobljenike. 18 A Filistejci+ su napali gradove u Šefeli*+ i Negebu,*+ na području Jude, i osvojili Bet-Šemeš,+ Ajalon,+ Gederot,+ Soko+ s okolnim gradovima, Timnu+ s okolnim gradovima i Gimzo s okolnim gradovima. I nastanili su se ondje. 19 Jer Jehova je ponizio+ Judu zbog izraelskoga* kralja Ahaza zato što je dopustio da se razuzdanost širi Judom+ i što je veliku nevjeru činio Jehovi.

20 A asirski kralj Tilgat-Pilneser+ došao je na njega i počeo mu zadavati nevolje+ umjesto da mu pomogne. 21 Premda je Ahaz ispraznio dom Jehovin,+ dvor kraljev+ i kuće knezova+ da bi dao dar kralju asirskome,+ ništa mu nije pomoglo. 22 I dok je bio u nevolji, kralj Ahaz postao je još nevjerniji Jehovi.+ 23 Počeo je prinositi žrtve bogovima+ damaščanskim+ koji su ga porazili, jer je mislio: “Kad bogovi kraljeva sirijskih njima pomažu,+ prinosit ću im žrtve da pomognu i meni.”+ Zbog njih je pao u grijeh i on i sav Izrael.+ 24 Ahaz je pokupio pribor+ iz doma pravoga Boga i polomio ga,+ zatvorio je vrata+ doma Jehovina i načinio žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu.+ 25 I po svim gradovima, u svakom gradu Judinu, načinio je obredne uzvišice+ da se spaljuju prinosi drugim bogovima,+ i tako je vrijeđao+ Jehovu, Boga praotaca svojih.

26 Ostala povijest njegova+ i sve što je činio, od početka do kraja, zapisano je u Knjizi+ o kraljevima Judinim i Izraelovim. 27 Naposljetku je Ahaz počinuo s praocima svojim i pokopali su ga u gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu položili u grobnicu kraljeva izraelskih.+ Ezekija, sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

29 Ezekija+ je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Abija, a bila je kći Zaharijina.+ 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i David, praotac njegov.+ 3 Prve godine svojega vladanja, prvoga mjeseca, otvorio je vrata doma Jehovina i počeo ih popravljati.+ 4 Zatim je doveo svećenike i levite te ih skupio na otvorenome,+ s istočne strane. 5 I rekao im je: “Čujte me, sinovi Levijevi! Sada se posvetite+ i posvetite dom Jehove, Boga praotaca svojih, i iznesite iz svetoga mjesta sve što je nečisto!+ 6 Oci su naši bili nevjerni+ i činili su što je zlo u očima Jehove, Boga našega,+ ostavili su ga+ te okrenuli lice od prebivališta Jehovina+ i okrenuli mu leđa. 7 I zatvorili su vrata+ predvorja i pogasili svjetiljke.+ Kâd nisu palili+ niti su Bogu Izraelovu prinosili žrtve paljenice na svetome mjestu.+ 8 Zato se raspalio gnjev+ Jehovin na Judu i na Jeruzalem te je od njih učinio jezovit prizor+ nad kojim se svi zgražaju+ i na koji u čudu zvižde,+ kao što vidite očima svojim. 9 Evo, praoci su naši pali od mača,+ a sinovi naši, kćeri naše i žene naše zbog toga su zarobljeni.+ 10 Sada sam u srcu svojemu odlučio sklopiti savez+ s Jehovom, Bogom Izraelovim, da se usplamtjeli gnjev njegov odvrati od nas. 11 Zato, sinovi moji, neka vam ne počivaju ruke,+ jer je vas izabrao Jehova da stojite pred njim i služite mu,+ da mu budete sluge+ i spaljujete mu prinose.”+

12 Tada su ustali leviti:+ Mahat, sin Amasajev, i Joel, sin Azarijin, od sinova Kehatovih.+ Od sinova Merarijevih+ Kiš, sin Abdijev, i Azarija, sin Jehalelelov. Od Geršonovaca+ Joah, sin Zimin, i Eden, sin Joahov. 13 Od sinova Elisafanovih+ Šimri i Jeuel, a od sinova Asafovih+ Zaharija i Matanija. 14 Od sinova Hemanovih+ Jehiel i Šimi, a od sinova Jedutunovih+ Šemaja i Uziel. 15 Oni su skupili braću svoju te su se posvetili,+ a zatim su došli, kako je zapovjedio kralj po riječi Jehovinoj,+ da očiste+ dom Jehovin. 16 Svećenici su ušli u dom Jehovin da ga očiste i iznosili su u dvorište+ doma Jehovina sve nečisto što su našli u hramu Jehovinu. Leviti su to uzimali i nosili van u dolinu Kidrona.+ 17 Tako su počeli posvećivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga dana toga mjeseca došli su do predvorja+ Jehovina. Osam su dana posvećivali dom Jehovin, a šesnaestoga dana prvoga mjeseca+ sve su završili.

18 Potom su došli kralju Ezekiji i rekli mu: “Očistili smo sav dom Jehovin, žrtvenik+ za žrtve paljenice i sav njegov pribor,+ stol+ za naslagane kruhove i sav njegov pribor.+ 19 Sav pribor+ koji je kralj Ahaz+ u nevjernosti svojoj+ uklonio za vrijeme kraljevanja svojega opet smo pripremili i posvetili.+ Eno ga pred žrtvenikom Jehovinim.”

20 A ujutro je kralj Ezekija+ rano ustao+ i skupio gradske knezove+ te otišao u dom Jehovin. 21 I doveli su sedam junaca,+ sedam ovnova, sedam jaganjaca i sedam jaraca kao žrtvu za grijeh+ za kraljevstvo i za svetište i za Judu. Tada je rekao sinovima Aronovim, svećenicima,+ da ih prinesu na žrtveniku Jehovinu. 22 I zaklali+ su goveda, a svećenici su uzeli krv+ i poškropili+ njome žrtvenik. Potom su zaklali ovnove+ i krvlju poškropili žrtvenik,+ a onda su zaklali i jaganjce te krvlju poškropili žrtvenik. 23 Zatim su jarce+ za žrtvu za grijeh doveli pred kralja i pred zajednicu i položili ruke na njih.+ 24 Svećenici su ih potom zaklali i krv njihovu prinijeli na žrtveniku kao žrtvu za grijeh, da se očisti sav Izrael,+ jer je kralj zapovjedio da se žrtva paljenica i žrtva za grijeh+ prinesu za sav Izrael.+

25 Dotad je već bio postavio u domu Jehovinu levite+ s činelama,+ psaltirima+ i harfama,+ kako su zapovjedili David,+ kraljev vidjelac Gad+ i prorok Natan,+ jer je od Jehove došla zapovijed preko proroka njegovih.+ 26 Tako su leviti stajali s glazbalima+ Davidovim, a svećenici s trubama.+

27 Tada je Ezekija zapovjedio da se prinesu žrtve paljenice na žrtveniku. Kad su počeli prinositi žrtve paljenice, zapjevali+ su Jehovi uz trube i uz pratnju glazbala Davida, kralja izraelskoga. 28 I sva se zajednica poklonila,+ a pjesma se razlijegala+ i trube su odjekivale — sve dok nije završilo prinošenje žrtava paljenica. 29 Kad je prinošenje završilo, kralj i svi što su bili s njim poklonili su se i pali ničice.+ 30 Tada su kralj Ezekija i knezovi+ zapovjedili levitima da hvale Jehovu hvalospjevima Davida+ i vidioca Asafa.+ I radosno+ su hvalili Boga, i pali su ničice i poklonili se.+

31 Naposljetku je Ezekija rekao: “Sada ste ovlašteni* da služite Jehovi.+ Pristupite i donesite žrtve zahvalnice+ i druge žrtve+ u dom Jehovin!” I zajednica je donijela žrtve zahvalnice i druge žrtve, a tko je god bio spremna srca donio je i žrtve paljenice.+ 32 I zajednica je za žrtve paljenice donijela sedamdeset goveda, stotinu ovnova, dvije stotine jaganjaca — sve za žrtve paljenice Jehovi.+ 33 Za svete žrtve donijeli su šest stotina goveda i tri tisuće ovaca. 34 Ali bilo je premalo svećenika+ te nisu mogli oderati sve žrtve paljenice.+ Zato su im pomagala braća njihova+ leviti, dok se posao nije završio+ i dok se svećenici nisu posvetili,+ jer su se leviti posvećivali s većom revnošću nego svećenici. 35 Bilo je mnogo žrtava paljenica+ i masnih komada+ od žrtava zajedništva+ i žrtava ljevanica+ za žrtve paljenice. Tako je bila obnovljena služba u domu Jehovinu.+ 36 Ezekija i sav narod radovali su se što je pravi Bog sve to pripremio za svoj narod,+ jer se sve dogodilo iznenada.+

30 Ezekija je poručio svemu Izraelu+ i Judi, čak je i pisma napisao plemenu Efrajimovu+ i Manašeovu,+ da dođu u dom Jehovin+ u Jeruzalem da proslave Pashu+ u čast Jehovi, Bogu Izraelovu. 2 Kralj i knezovi njegovi+ i sva zajednica+ u Jeruzalemu odlučili su proslaviti Pashu drugoga mjeseca.+ 3 Nisu je mogli proslaviti u pravo vrijeme+ jer nije bilo dovoljno svećenika+ koji su se posvetili, a i narod se nije skupio u Jeruzalemu. 4 To je bilo pravo u očima kralja i u očima sve zajednice.+ 5 I odlučili su oglasiti+ po svemu Izraelu, od Beer-Šebe+ do Dana,+ da dođu i proslave Pashu u čast Jehovi, Bogu Izraelovu, u Jeruzalemu, jer se nisu kao narod okupljali da bi je slavili+ kako je propisano.+

6 Tako su glasnici+ s pismima od kralja i od knezova njegovih+ otišli po svemu Izraelu i Judi, objavljujući po zapovijedi kraljevoj: “Sinovi Izraelovi, vratite se+ Jehovi, Bogu+ Abrahama, Izaka i Izraela, pa će se i on vratiti k vama koji ste ostali,+ koji ste se izbavili iz ruku kraljeva asirskih!+ 7 Nemojte biti kao praoci vaši+ i kao braća vaša, koji su bili nevjerni Jehovi, Bogu praotaca svojih, tako da je od njih učinio prizor nad kojim se svi zgražaju,+ kao što i sami vidite. 8 Nemojte biti nepokorni*+ kao što su bili praoci vaši! Podložite se Jehovi+ i dođite u svetište njegovo+ koje je posvetio+ dovijeka i služite+ Jehovi, Bogu svojemu, da se odvrati od vas usplamtjeli gnjev njegov!+ 9 Jer kad se vratite+ Jehovi, smilovat će se+ braći vašoj i sinovima vašim oni koji ih drže u zarobljeništvu, pa će se vratiti u ovu zemlju,+ jer je Jehova, Bog vaš, dobrostiv+ i milosrdan,+ i neće okrenuti lice svoje od vas ako mu se vratite.”+

10 I glasnici+ su išli od grada do grada po svoj zemlji Efrajimovoj+ i Manašeovoj sve do Zebuluna, ali ljudi su im se podsmjehivali i rugali.+ 11 Samo su se neki+ iz Ašera, Manašea i Zebuluna ponizili+ i došli u Jeruzalem. 12 Ruka pravoga Boga bila je na Judi i vodila ih je da jednodušno+ izvrše zapovijed+ kralja i knezova o službi Jehovinoj.+

13 I skupilo se u Jeruzalemu+ mnoštvo naroda, zajednica vrlo brojna, da drugoga mjeseca+ proslavi Blagdan beskvasnih kruhova.+ 14 Potom su ustali i uklonili žrtvenike+ što su bili u Jeruzalemu, uklonili su i sve kadione žrtvenike+ i bacili ih u dolinu Kidrona.+ 15 Potom su četrnaestoga dana drugoga mjeseca zaklali pashalnu žrtvu.+ A svećenici i leviti su se postidjeli te su se posvetili+ i počeli unositi žrtve paljenice u dom Jehovin. 16 I stali su na svoje mjesto,+ kako je propisano u zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg. Svećenici+ su žrtvenik škropili krvlju koju su primali iz ruku levita. 17 U zajednici je bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, pa su leviti+ bili zaduženi da kolju pashalne žrtve+ umjesto svih koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jehovi. 18 Velik dio naroda, mnogi iz Efrajima,+ Manašea,+ Isakara i Zebuluna,+ nisu se očistili+ te nisu jeli pashalnu žrtvu kako je bilo propisano.+ Ali Ezekija se molio za njih:+ “Neka dobri+ Jehova oprosti 19 svakome tko je pripremio srce svoje+ da traži pravoga Boga Jehovu, Boga praotaca svojih, ako se i nije očistio kako se traži za svete stvari!”+ 20 I Jehova je poslušao Ezekiju i oprostio narodu.+

21 Tako su sinovi Izraelovi koji su bili u Jeruzalemu slavili Blagdan+ beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem.+ Leviti+ i svećenici+ svaki su dan hvalili Jehovu uz glasne zvuke glazbala, na slavu Jehovi.+ 22 I Ezekija je bodrio*+ sve levite koji su razborito vršili službu Jehovinu.+ I sedam dana svi su jeli ono što je bilo propisano za svetkovinu,+ prinoseći žrtve zajedništva+ i priznajući svoje grijehe+ Jehovi, Bogu praotaca svojih.

23 Potom je sva zajednica odlučila+ slaviti još sedam dana,+ tako da su s veseljem slavili blagdan još sedam dana. 24 Ezekija, kralj Judin, darovao je+ zajednici tisuću junaca i sedam tisuća ovaca, a knezovi+ su darovali zajednici tisuću junaca i deset tisuća ovaca. I posvetilo se mnogo svećenika.+ 25 Tako se veselila+ sva zajednica Judina,+ svećenici i leviti,+ sva zajednica što je došla iz Izraela,+ došljaci+ koji su došli iz zemlje izraelske+ i oni koji su živjeli u Judi. 26 U Jeruzalemu je vladalo veliko veselje, jer još od vremena Salamuna,+ sina Davidova, kralja Izraelova, nije bilo tako u Jeruzalemu.+ 27 Naposljetku su ustali svećenici levitski i blagoslovili+ narod. Glas je njihov bio uslišen i molitva je njihova doprla do njegova svetog prebivališta, do neba.+

31 Kad se sve to završilo, svi Izraelci+ koji su bili ondje razišli su se po gradovima Judinim+ i počeli razbijati obredne stupove,+ sjeći obredna debla*+ te rušiti obredne uzvišice+ i žrtvenike+ po svoj zemlji Judinoj,+ Benjaminovoj, Efrajimovoj+ i Manašeovoj,+ dok nisu sve uništili. Tada su se svi sinovi Izraelovi vratili u svoje gradove, svaki na svoj posjed.

2 Potom je Ezekija podijelio+ svećenike i levite+ u skupine, svaku skupinu prema službi koju su obavljali svećenici+ i leviti+ — da prinose žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva,+ da služe+ i da upućuju zahvale+ i hvale+ na vratima tabora Jehovina. 3 Kralj je priložio dio blaga svojega+ za žrtve paljenice,+ za paljenice što se prinose ujutro+ i uvečer te za paljenice što se prinose na dane počinka,*+ na mlađake+ i na blagdane,+ kako je zapisano u zakonu Jehovinu.+

4 Zatim je rekao narodu, stanovnicima Jeruzalema, da svećenicima+ i levitima+ daju dio koji im pripada, da bi se oni mogli čvrsto držati+ zakona Jehovina.+ 5 Kad se razglasila ta zapovijed, sinovi Izraelovi+ počeli su donositi velike količine prvina žita,+ mladoga vina,+ ulja,+ meda+ i svega uroda s polja.+ Donosili su desetinu svega u izobilju.+ 6 Sinovi Izraelovi i Judini, koji su živjeli u gradovima Judinim,+ donosili su desetinu od goveda i ovaca i desetinu od svetih stvari+ posvećenih Jehovi, Bogu njihovu. Sve su to donosili i slagali hrpu na hrpu. 7 Trećega+ mjeseca počeli su slagati na hrpe, a sedmoga+ su mjeseca završili. 8 Kad su Ezekija i knezovi+ došli i vidjeli hrpe, stali su blagoslivljati Jehovu+ i njegov narod, Izraela.+

9 Potom se Ezekija raspitao kod svećenika i levita za hrpe.+ 10 A Azarija,+ glavar svećenički iz doma Sadokova,+ rekao mu je: “Otkad su počeli donositi priloge+ u dom Jehovin, narod jede i sit je,+ a ima i mnogo viška.+ Jer Jehova je blagoslovio svoj narod+ i zato je ostala ova velika zaliha.”

11 Tada je Ezekija zapovjedio da se pripreme blagovaonice+ u domu Jehovinu. I oni su ih pripremili. 12 I vjerno+ su unosili priloge,+ desetine+ i svete stvari. Levit Konanija nadgledavao je sve to, a Šimi, brat njegov, bio je odmah do njega. 13 Jehiel, Azazija, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Ismakija, Mahat i Benaja bili su povjerenici Konanije i brata njegova Šimija, po naredbi kralja Ezekije, a Azarija+ je bio predstojnik doma pravoga Boga. 14 Kore, sin levita Imnaha, vratar+ na istočnoj strani,+ bio je odgovoran za ono što su dragovoljno+ prinosili pravome Bogu, da dijeli priloge Jehovine+ i stvari najsvetije.+ 15 Pod njegovim su nadzorom bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija po gradovima svećeničkim,+ koji su imali odgovoran zadatak+ da braći svojoj po skupinama+ dijele što im pripada, kako velikome tako i malome.+ 16 U to nisu bili uključeni muški od tri godine naviše+ koji su bili upisani u rodoslovni zapis,+ a koji su svaki dan dolazili u dom Jehovin da po dužnosti svojoj vrše službu po skupinama svojim.

17 U rodoslovni zapis bili su upisani svećenici po domovima otaca svojih.+ Bili su upisani i leviti,+ od dvadeset godina naviše,+ po dužnostima svojim i po skupinama svojim,+ 18 zajedno sa svom malom djecom svojom, ženama svojim, sinovima svojim i kćerima svojim, sa svom zajednicom svojom, jer su obavljali odgovornu službu+ te su se posvetili+ za svoju svetu službu. 19 Bili su upisani i sinovi Aronovi,+ svećenici, što su živjeli oko gradova svojih, među poljima gdje su pašnjaci.+ U svakom pojedinom gradu bili su poimence određeni ljudi da svakome muškarcu koji je svećenik daju dio koji mu pripada, a tako i svim levitima upisanima u rodoslovni zapis.

20 Ezekija je radio tako po svoj zemlji Judinoj, čineći što je dobro,+ pravo+ i vjerno+ pred Jehovom, Bogom svojim. 21 Sve što je činio da bi tražio Boga svojega+ — u službi+ u domu pravoga Boga, u zakonu+ i u zapovijedi — radio je svim srcem,+ i u svemu je bio uspješan.+

32 Poslije svih tih događaja u kojima je Ezekija pokazao svoju vjernost Bogu+ došao je Sanherib,+ kralj asirski,+ i upao u Judu te opkolio utvrđene gradove+ namjeravajući ih osvojiti.

2 Kad je Ezekija vidio da je Sanherib došao u namjeri da udari na Jeruzalem, 3 odlučio je u dogovoru sa svojim knezovima+ i junacima zatrpati izvore vodene što su bili izvan grada.+ I oni su mu pomogli u tome. 4 Skupilo se mnogo naroda te su zatrpali sve izvore i potok+ što teče posred zemlje, jer su rekli: “Zašto da kraljevi asirski nađu toliko vode kad dođu?”

5 Potom se ohrabrio i obnovio sav oboreni zid+ i podigao kule+ na njemu. Izvana je sagradio drugi zid,+ utvrdio Milo*+ u Davidovu gradu i načinio mnoštvo kopalja+ i štitova.+ 6 I postavio je vojne zapovjednike+ nad narodom i skupio ih pred sobom na trgu+ pored gradskih vrata te ih bodrio*+ ovim riječima: 7 “Budite hrabri i jaki!+ Ne bojte se+ i ne plašite se+ kralja asirskoga+ i svega mnoštva što je s njim, jer naših ima više nego njihovih!+ 8 S njim je mišica tjelesna,+ a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže+ i da vodi bitke naše.”+ I narod se pouzdao u riječi Ezekije, kralja Judina.+

9 Poslije toga je asirski kralj Sanherib,+ dok je bio kod Lakiša+ sa svom vojskom svojom,+ poslao sluge svoje u Jeruzalem Ezekiji, kralju Judinu, i svim sinovima Judinim što su bili u Jeruzalemu, i poručio im:

10 “Ovako kaže Sanherib, kralj asirski:+ ‘U što se uzdate dok mirno sjedite u Jeruzalemu, koji je pod opsadom?+ 11 Ne zavodi+ li vas Ezekija,+ da bi vas pomorio glađu i žeđu, kad govori: “Jehova, Bog naš, izbavit će nas iz ruku kralja asirskoga”?+ 12 Nije li sam Ezekija uklonio obredne uzvišice njegove+ i žrtvenike njegove+ i potom zapovjedio Judi i Jeruzalemu: “Klanjajte se pred jednim+ žrtvenikom+ i na njemu spaljujte prinose”?+ 13 Zar ne znate što smo ja i praoci moji učinili svim narodima zemaljskim?*+ Jesu li bogovi+ naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih? 14 Koji je od svih bogova tih naroda koje su pobili* praoci moji mogao izbaviti narod svoj iz ruku mojih? Pa zar onda može vaš Bog izbaviti vas iz ruku mojih?+ 15 Zato ne dajte da vas zavara Ezekija+ i da vas tako zavede!+ Nemojte mu vjerovati, jer nijedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti narod svoj iz ruku mojih ni iz ruku praotaca mojih! Kako će onda vaš Bog izbaviti vas iz ruku mojih?’”+

16 I sluge su njegovi još više govorili protiv pravoga Boga Jehove+ i protiv Ezekije, sluge njegova. 17 Napisao je i pisma+ u kojima se rugao Jehovi, Bogu Izraelovu,+ i ovako govorio protiv njega: “Kao što bogovi+ naroda zemaljskih nisu izbavili narod svoj iz ruku mojih,+ tako niti Bog Ezekijin neće izbaviti narod svoj iz ruku mojih.” 18 I vikali su na sav glas+ jezikom judejskim*+ narodu jeruzalemskom što je bio na zidu, da ga zaplaše+ i smetu, kako bi osvojili grad. 19 I govorili su protiv+ Boga jeruzalemskoga+ isto kao i protiv bogova naroda zemaljskih, koji su djelo ruku ljudskih.+ 20 A kralj Ezekija+ i prorok Izaija,+ sin Amosov,+ molili su se zbog toga+ i nebo zazivali u pomoć.+

21 Tada je Jehova poslao anđela+ koji je pobio sve junake hrabre,+ vojskovođe i zapovjednike u taboru kralja asirskoga,+ tako da se kralj posramljen vratio u zemlju svoju. A kad je jednom ušao u hram boga svojega, ondje su ga mačem pogubili neki od sinova njegovih.+ 22 Tako je Jehova spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku asirskoga kralja Sanheriba+ i iz ruku svih drugih neprijatelja i dao im je mir na svim granicama njihovim.+ 23 I mnogi su donosili darove+ Jehovi u Jeruzalem i dragocjenosti Ezekiji, kralju Judinu,+ koji je otada bio uzvišen+ u očima svih naroda.

24 U to vrijeme Ezekija se nasmrt razbolio,+ pa se u molitvi+ obratio Jehovi. On mu je odgovorio+ i dao mu znak.+ 25 Ali Ezekija nije uzvratio zahvalnošću za dobročinstvo koje mu je bilo iskazano,+ jer se uzoholilo srce njegovo.+ Zato se podigao gnjev+ na njega i na Judu i Jeruzalem. 26 Ali Ezekija se pokajao za oholost srca svojega, te su se ponizili+ i on i stanovnici Jeruzalema, pa na njih nije došao gnjev Jehovin za Ezekijina života.+

27 I Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu.+ Načinio je riznice za srebro, zlato,+ skupocjeni kamen,+ balzam,+ štitove+ i svakojake dragocjenosti,+ 28 zatim skladišta+ za urod žita, za mlado vino+ i za ulje, staje+ za svakojake domaće životinje i torove za stada. 29 Sagradio je gradove i imao je mnogo sitne+ i krupne stoke,+ jer mu je Bog dao veoma velik imetak.+ 30 Ezekija je zatrpao+ gornji izvor Gihona+ i vodu+ usmjerio dolje na zapadnu stranu Davidova grada.+ Ezekija je bio uspješan u svemu što je radio.+ 31 No kad su došli poslanici knezova babilonskih,+ poslani k njemu+ da se raspitaju o znaku+ koji se dogodio u zemlji, pravi ga je Bog ostavio+ da bi ga iskušao+ i da bi saznao sve što mu je u srcu.+

32 Ostala povijest+ Ezekijina i djela koja je u dobroti* svojoj činio,+ sve je to zapisano u viđenju proroka Izaije, sina Amosova,+ i u Knjizi+ o kraljevima Judinim i Izraelovim. 33 Naposljetku je Ezekija počinuo s praocima svojim+ i pokopali su ga na usponu kojim se ide prema grobnicama sinova Davidovih.+ Po smrti njegovoj svi sinovi Judini i Jeruzalemljani odali su mu počast.+ Manaše,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

33 Manaše+ je imao dvanaest godina kad je počeo vladati i vladao je pedeset i pet godina u Jeruzalemu.+

2 Činio je što je zlo u očima Jehovinim,+ po odvratnim običajima+ naroda koje je Jehova otjerao pred sinovima Izraelovim.+ 3 Ponovno je načinio obredne uzvišice+ koje je porušio Ezekija,+ otac njegov, podigao je žrtvenike+ Baalima,+ načinio obredna debla*+ i stao se klanjati+ svoj vojsci nebeskoj+ i služiti joj.+ 4 Načinio je žrtvenike+ u domu Jehovinu, za koji je Jehova rekao: “U Jeruzalemu će prebivati ime moje dovijeka.”+ 5 Načinio je i žrtvenike svoj vojsci nebeskoj+ u oba dvorišta+ doma Jehovina.+ 6 Sinove je svoje provodio kroz vatru+ u dolini sina Hinomova,+ vračao je,+ gatao+ i čarao te je postavio ljude da prizivaju duhove+ i proriču događaje.+ Mnogo je zla činio pred Jehovom i vrijeđao ga.+

7 Načinio je i rezani lik+ te ga postavio u dom pravoga Boga,+ za koji je Bog rekao Davidu i Salamunu, sinu njegovu: “U domu ovom i u Jeruzalemu, koji sam izabrao+ između svih plemena Izraelovih, prebivat će ime moje+ dovijeka.+ 8 I neću dati da se noga sinova Izraelovih makne sa zemlje koju sam odredio+ praocima njihovim,+ samo ako budu pazili da drže sve što sam im zapovjedio,+ sav zakon,+ uredbe+ i zapovijedi+ koje sam dao preko Mojsija.”+ 9 I Manaše+ je navodio Judu+ i stanovnike Jeruzalema da čine još gore+ nego narodi koje je Jehova istrijebio pred sinovima Izraelovim.+

10 Jehova je opominjao Manašea i narod njegov, ali oni nisu marili za to.+ 11 Naposljetku je Jehova doveo na njih+ vojne zapovjednike kralja asirskoga+ i oni su uhvatili Manašea u pećini,+ okovali ga+ u dvostruke okove bakrene i odveli u Babilon. 12 A kad se našao u nevolji,+ trudio se umilostiviti* lice Jehove, Boga svojega,+ i veoma se ponizio+ pred Bogom praotaca svojih. 13 Molio mu se i on je poslušao molitvu njegovu+ i uslišio molbu njegovu kojom je za milost molio, i doveo ga je natrag u Jeruzalem te mu vratio kraljevsku vlast.+ I Manaše je spoznao da je Jehova pravi Bog.+

14 Poslije toga je uz Davidov grad+ sagradio vanjski zid+ koji se protezao zapadno od Gihona+ u dolini pa sve do Ribljih vrata+ te uz Ofel.+ Zid koji je sagradio bio je vrlo visok. I postavio je vojne zapovjednike u svim utvrđenim gradovima u Judi.+ 15 Uklonio je tuđe bogove+ i lik idolski+ iz doma Jehovina te sve žrtvenike+ koje je sagradio na gori doma Jehovina i u Jeruzalemu i bacio ih izvan grada. 16 Zatim je postavio žrtvenik Jehovin+ i počeo na njemu prinositi žrtve zajedništva+ i žrtve zahvalnice,+ a Judi je zapovjedio da služi Jehovi, Bogu Izraelovu.+ 17 Ipak, narod je još uvijek prinosio žrtve na obrednim uzvišicama,+ ali prinosili su ih Jehovi, Bogu svojemu.

18 Ostala povijest Manašeova, njegova molitva+ Bogu i riječi koje su mu vidioci+ govorili u ime Jehove, Boga Izraelova, zapisane su u povijesti kraljeva izraelskih.+ 19 Kako se molio+ i kako je bio uslišen,+ svi grijesi njegovi+ i nevjernost njegova+ te mjesta na kojima je prije nego što se ponizio+ načinio obredne uzvišice+ i postavio obredna debla+ i rezbarene likove,+ sve je to zapisano u zapisima vidjelaca njegovih. 20 Naposljetku je Manaše počinuo s praocima svojim+ i pokopali+ su ga kod dvora njegova, a Amon,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

21 Amon+ je imao dvadeset i dvije godine kad je počeo vladati i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.+ 22 Činio je što je zlo u očima Jehovinim,+ kao što je činio i Manaše, otac njegov.+ Svim rezbarenim likovima+ koje je načinio Manaše,+ otac njegov, prinosio je Amon žrtve+ i služio im.+ 23 I nije se ponizio+ pred Jehovom, kao što se ponizio otac njegov Manaše,+ nego je još umnožio svoju krivnju.+ 24 Naposljetku su se sluge njegovi urotili+ protiv njega i ubili ga u dvoru njegovu.+ 25 A narod* je pobio+ sve koji su se bili urotili+ protiv kralja Amona.+ Zatim je narod+ umjesto njega postavio za kralja Jošiju,+ sina njegova.

34 Jošija+ je imao osam+ godina kad je počeo vladati i vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.+ 2 Činio je što je pravo u očima Jehovinim+ i išao putem Davida, praoca svojega,+ ne skrećući ni desno ni lijevo.+

3 Osme godine kraljevanja svojega, dok je još bio dječak,+ počeo je tražiti Boga+ Davida, praoca svojega, a dvanaeste je godine počeo čistiti+ Judu i Jeruzalem od obrednih uzvišica,+ obrednih debla,*+ rezbarenih likova+ i lijevanih kipova. 4 Pred njim su porušili žrtvenike+ Baalima.+ Polomio je kadione stalke+ što su bili na njima, sasjekao obredna debla,+ rezbarene likove+ i lijevane kipove te ih satro u prah,+ koji je prosuo po grobovima onih što su im prinosili žrtve.+ 5 Kosti+ svećeničke spalio je na žrtvenicima njihovim.+ I tako je očistio Judu i Jeruzalem.

6 I u gradovima Manašeovim,+ Efrajimovim+ i Šimunovim sve do Naftalija, svuda po opustošenim mjestima njihovim, 7 rušio je žrtvenike+ i obredna debla,+ razbijao rezbarene likove+ i satirao ih u prah.+ Polomio je sve kadione stalke+ u svoj zemlji izraelskoj, a potom se vratio u Jeruzalem.

8 Osamnaeste godine+ kraljevanja svojega, kad je očistio zemlju i hram, poslao je Šafana,+ sina Asalijina, i Maaseju, zapovjednika gradskoga, i Joaha, sina Joahazova, ljetopisca, da poprave+ dom Jehove, Boga njegova. 9 I došli su k velikom svećeniku Hilkiji+ i dali mu novac donesen u dom Božji, koji su leviti, vratari,+ skupili od Manašea+ i Efrajima+ i od svega ostalog Izraela+ i od svega naroda Judina i Benjaminova i od stanovnika Jeruzalema. 10 Potom su novac uručili onima koji su bili postavljeni da nadgledavaju poslove u domu Jehovinu,+ a oni što su radili na domu Jehovinu upotrebljavali su ga za obnovu i popravak doma. 11 Dali su ga zanatlijama i graditeljima+ da se kupi klesani kamen+ i drvo za vezne grede te da se od drvene građe obnove dijelovi zdanja koje su kraljevi+ Judini pustili da propadnu.

12 Ti su ljudi vjerno radili,+ a nad njima su bili postavljeni leviti Jahat i Obadija, od sinova Merarijevih,+ te Zaharija i Mešulam, od sinova Kehatovih,+ da nadgledaju radove. Leviti, koji su svi vješto svirali glazbala,+ 13 bili su nad nosačima+ i nadgledavali+ su sve one što su radili različite poslove. Leviti+ su bili i pisari,+ upravitelji i vratari.+

14 Dok su iznosili novac+ donesen u dom Jehovin, svećenik Hilkija+ pronašao je knjigu+ zakona Jehovina,+ dobivena preko Mojsija.+ 15 I Hilkija je rekao pisaru Šafanu:+ “Pronašao sam knjigu zakona u domu Jehovinu.” I Hilkija je knjigu dao Šafanu. 16 A Šafan je knjigu odnio kralju i izvijestio ga: “Sluge tvoji čine sve što im se povjerilo. 17 Iz kovčega istresaju novac donesen u dom Jehovin i predaju ga postavljenim muževima i nadglednicima poslova.”+ 18 Pisar Šafan dalje je izvijestio kralja: “Svećenik Hilkija+ dao mi je jednu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.+

19 Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je haljine svoje.+ 20 I zapovjedio je Hilkiji,+ Ahikamu,+ sinu Šafanovu, Abdonu, sinu Mikinu, Šafanu,+ pisaru,+ i Asaji,+ sluzi kraljevu: 21 “Idite i upitajte+ Jehovu za mene+ i za one koji su preostali u Izraelu i Judi! Pitajte za riječi zapisane u knjizi+ što je pronađena, jer je silan gnjev Jehovin+ koji će se izliti na nas zato što se praoci naši nisu držali riječi Jehovine niti su činili sve što je zapisano u knjizi ovoj!”+

22 Tako je Hilkija s ljudima kraljevim otišao k proročici+ Huldi,+ ženi Šaluma, čuvara odjeće,+ sina Tikve, sina Harhasova. Ona je živjela u Jeruzalemu, u novom dijelu grada.* Kad su joj sve to kazali, 23 ona im je rekla:

“Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni: 24 “Ovako kaže Jehova: ‘Evo, nanijet ću nevolju+ mjestu ovome i stanovnicima njegovim,+ sve kletve+ što su zapisane u knjizi koju su čitali pred kraljem Judinim,+ 25 jer su me ostavili+ i drugim bogovima spaljivali prinose+ da bi me vrijeđali+ svim djelima ruku svojih.+ Zato će se izliti gnjev moj+ na mjesto ovo i neće se ugasiti.’”+ 26 A kralju Judinu, koji vas šalje da pitate Jehovu, recite ovo: “Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov,+ za riječi+ koje si čuo: 27 ‘Budući da je omekšalo srce tvoje+ te si se ponizio+ pred Bogom kad si čuo što je rekao o mjestu ovome i stanovnicima njegovim — ponizio si se preda mnom,+ razderao haljine svoje+ i plakao preda mnom — ja sam te uslišio,+ kaže Jehova. 28 Evo, pribrat ću te k praocima tvojim i u miru ćeš biti položen u grob svoj.+ Oči tvoje neće vidjeti svu tu nevolju+ koju ću nanijeti mjestu ovome i stanovnicima njegovim.’”’”+

I javili su taj odgovor kralju. 29 Tada je kralj poslao da se sakupe svi starješine Judini i jeruzalemski.+ 30 Kralj je potom otišao u dom Jehovin+ sa svim ljudima iz Jude, stanovnicima Jeruzalema, svećenicima+ i levitima, sa svim narodom, velikima i malima. I pročitao je+ pred njima sve riječi knjige saveza što je pronađena u domu Jehovinu.+ 31 I kralj je, stojeći na mjestu svojemu,+ sklopio savez+ pred Jehovom da će slušati Jehovu i držati se zapovijedi njegovih,+ opomena njegovih+ i uredaba njegovih+ svim srcem svojim+ i svom dušom svojom+ te da će izvršavati+ riječi saveza koje su zapisane u knjizi ovoj.+ 32 Zatim je pozvao sve koji su se našli u Jeruzalemu i u Benjaminu da stupe u taj savez. I Jeruzalemljani su počeli postupati prema odredbama saveza koji su sklopili s Bogom, s Bogom praotaca svojih.+ 33 Potom je Jošija uklonio sve gadne bogove+ iz sve zemlje sinova Izraelovih+ i pozvao je sve što su bili u Izraelu da započnu služiti Jehovi, Bogu svojemu. Za svega vijeka njegova nisu odstupili od Jehove, Boga praotaca svojih.+

35 Potom je Jošija+ priredio u Jeruzalemu Pashu+ u čast Jehovi. I zaklali su pashalnu žrtvu+ četrnaestoga dana+ prvoga mjeseca.+ 2 Postavio je svećenike u službe njihove+ i ohrabrio ih+ da služe u domu Jehovinu.+ 3 Levitima, koji su poučavali+ sav Izrael i bili posvećeni Jehovi, rekao je: “Stavite sveti+ kovčeg u dom+ koji je sagradio Salamun, sin izraelskoga kralja Davida! Neće on više biti breme na ramenima vašim.+ Sada služite+ Jehovi, Bogu svojemu, i narodu njegovu Izraelu! 4 Pripremite se po rodovima praotaca svojih,+ po skupinama svojim,+ kako je propisao David,+ kralj Izraelov, i Salamun,+ sin njegov! 5 I stojte+ na svetome mjestu po rodovima levitskim+ da biste služili braći svojoj, narodu ovome, što dolazi po rodovima svojim. 6 Zatim zakoljite pashalnu žrtvu,+ posvetite se+ i pripremite braću svoju, da se učini po riječi Jehovinoj, koju je uputio preko Mojsija.”+

7 Jošija je darovao narodu sitnu stoku — jaganjce i jariće — sve to za pashalne žrtve svima koji su bili ondje, ukupno trideset tisuća grla sitne stoke i još tri tisuće goveda.+ Sve je to bilo od kraljeva imetka.+ 8 I knezovi njegovi+ darovali su dragovoljnu žrtvu narodu,+ svećenicima i levitima. Hilkija,+ Zaharija i Jehiel, predstojnici u domu pravoga Boga, dali su svećenicima za pashalne žrtve dvije tisuće i šest stotina grla sitne stoke i tri stotine goveda. 9 Konanija i braća njegova Šemaja i Netanel, zatim Hašabija, Jeiel i Jozabad, poglavari levitski, darovali su levitima za pashalne žrtve pet tisuća grla sitne stoke i pet stotina goveda.

10 Sve je bilo spremno za službu,+ svećenici su stajali+ na mjestima svojim+ i leviti po skupinama svojim,+ kako je kralj zapovjedio.+ 11 I klali su pashalnu žrtvu.+ Svećenici+ su žrtvenik škropili+ krvlju koju su primali iz ruku levita, a ovi su derali kožu.+ 12 Potom su pripremili žrtve paljenice da ih daju narodu po rodovima njegovim+ da prinesu žrtvu Jehovi,+ kako je zapisano u knjizi Mojsijevoj.+ Tako su učinili i s krupnom stokom. 13 I pripremili+ su pashalnu žrtvu+ na vatri kao što je bio običaj. Posvećene stvari pripremali+ su u loncima, kotlovima i zdjelama, a potom su ih brzo raznosili svemu narodu.+ 14 Potom su pripremili pashalno jelo sebi i svećenicima,+ jer su svećenici, sinovi Aronovi, prinosili žrtve paljenice+ i masne komade+ sve do noći, pa su leviti pripremili+ jelo sebi i svećenicima, sinovima Aronovim.

15 Pjevači,+ sinovi Asafovi,+ bili su na svojim mjestima, po zapovijedi Davida,+ Asafa,+ Hemana+ i Jedutuna,+ kraljeva vidioca.+ Vratari+ su stajali na svakim vratima.+ Oni nisu trebali prekidati svoju službu, jer su njihova braća leviti sve pripremili+ za njih. 16 Tako je toga dana bila uređena sva služba Jehovina da se proslavi Pasha+ i da se prinesu žrtve paljenice na žrtveniku Jehovinom, kako je zapovjedio kralj Jošija.+

17 Sinovi Izraelovi koji su bili ondje tada su slavili Pashu,+ a slavili su i Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana.+ 18 Takva Pasha nije se slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela+ i nijedan drugi kralj+ izraelski nije proslavio Pashu kao što su je proslavili Jošija i svećenici i leviti i svi sinovi Judini i Izraelovi koji su bili ondje i stanovnici Jeruzalema. 19 Ta se Pasha slavila osamnaeste godine kraljevanja Jošijina.+

20 Poslije svega toga, kad je Jošija uredio hram, pošao je Neho,+ kralj egipatski,+ da se bori kod Karkemiša+ na Eufratu. I Jošija+ je izišao na njega.+ 21 A ovaj mu je poslao glasnike i poručio mu: “Zašto si izašao na mene, kralju Jude? Ne idem danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu i za koji mi je Bog rekao da udarim na njega.* Bolje ti je da odustaneš od borbe da te Bog, koji je sa mnom, ne zatre!”+ 22 Ali Jošija nije odvratio lice svoje od njega,+ nego se prerušio+ i otišao boriti se s njim, a nije poslušao riječi Nehine,+ koje su izišle iz usta Božjih. Tako je došao da se bori u dolini megidskoj.+

23 Ali strijelci+ su pogodili kralja Jošiju, pa je kralj rekao slugama svojim: “Skinite me s kola, jer sam teško ranjen!”+ 24 I sluge su ga njegovi skinuli s kola i stavili u druga bojna kola koja je imao te su ga odvezli u Jeruzalem.+ Ondje je umro+ i bio je pokopan na groblju praotaca svojih.+ Sav Juda i Jeruzalem tugovali su+ za Jošijom. 25 I Jeremija+ je ispjevao tužaljku+ za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice+ spominju Jošiju u tužaljkama svojim sve do danas. Pjevanje tih tužaljki postao je običaj u Izraelu i one su zapisane među tužaljkama.+

26 Ostala povijest+ Jošijina i djela koja je u dobroti* svojoj činio,+ kako je zapisano u zakonu+ Jehovinu, 27 sva djela njegova, od početka do kraja,+ sve je to zapisano u Knjizi+ o kraljevima Izraelovim i Judinim.

36 Potom je narod* uzeo Joahaza,+ sina Jošijina, te ga postavio za kralja u Jeruzalemu umjesto oca njegova.+ 2 Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je počeo vladati i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.+ 3 Ali kralj egipatski svrgnuo ga je u Jeruzalemu+ i zemlji nametnuo danak od stotinu talenata* srebra+ i jednog talenta zlata. 4 Potom je kralj egipatski+ postavio Elijakima,+ brata njegova, za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijenio mu je ime u Jojakim. A Joahaza, brata njegova, Neho+ je odveo u Egipat.+

5 Jojakim+ je imao dvadeset i pet godina kad je počeo vladati i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu.+ Činio je što je zlo u očima Jehove, Boga njegova.+ 6 Na njega je došao Nebukadnezar,*+ kralj babilonski, stavio ga u dvostruke okove bakrene i odveo u Babilon.+ 7 Dio pribora+ iz doma Jehovina odnio je Nebukadnezar+ u Babilon i stavio ga u svoju palaču u Babilonu.+ 8 Ostala povijest+ Jojakimova, gadosti+ koje je činio i sve zlo što se našlo na njemu, sve je zapisano u Knjizi+ o kraljevima Izraelovim i Judinim. Jojakin,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

9 Jojakin+ je imao osamnaest godina kad je počeo vladati i vladao je tri mjeseca+ i deset dana u Jeruzalemu. Činio je što je zlo u očima Jehovinim.+ 10 Početkom sljedeće godine+ poslao je kralj Nebukadnezar sluge svoje+ da ga dovedu u Babilon+ s dragocjenostima iz doma Jehovina.+ I postavio je Sidkiju,+ strica njegova, za kralja nad Judom i Jeruzalemom.+

11 Sidkija+ je imao dvadeset i jednu godinu kad je počeo vladati i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu.+ 12 Činio je što je zlo+ u očima Jehove, Boga njegova. Nije se ponizio+ pred prorokom+ Jeremijom,+ koji mu je govorio po naredbi Jehovinoj. 13 Još se i pobunio+ protiv kralja Nebukadnezara, koji ga je bio zakleo Bogom.+ Ostao je nepokoran*+ i srce mu je otvrdnulo+ te se nije vratio Jehovi, Bogu Izraelovu. 14 Čak su i svi glavari svećenički+ i narod veoma nevjerno postupali, po odvratnim običajima+ drugih naroda, tako da su oskvrnuli dom Jehovin, koji je on bio posvetio u Jeruzalemu.+

15 Jehova, Bog praotaca njihovih, neprestano ih je opominjao putem glasnika svojih,+ jer mu je bilo žao naroda svojega+ i prebivališta svojega.+ 16 Ali oni su se stalno rugali+ glasnicima pravoga Boga Jehove, prezirali riječi njegove+ i ismijavali+ proroke njegove, dok gnjev+ njegov nije došao na narod njegov te više nije bilo lijeka.+

17 I doveo je na njih kralja kaldejskoga,+ koji je pobio mladiće njihove mačem+ u svetištu njihovu+ i nije se smilovao ni mladiću ni djevojci, ni starcu ni onemoćalom.+ Sve mu je predao u ruke. 18 Sav pribor,+ veliki+ i mali, iz doma pravoga Boga, blago+ doma Jehovina i blago kraljevo+ i blago knezova njegovih, sve je odnio u Babilon. 19 I spalio je dom pravoga Boga+ i srušio zid+ jeruzalemski. Sve utvrđene dvore spalio je vatrom, a i sve dragocjenosti u njima,+ i tako je sve uništio.+ 20 One što su umakli maču odveo je u zarobljeništvo u Babilon.+ I bili su sluge njemu+ i sinovima njegovim, dok nije zavladalo kraljevstvo perzijsko,+ 21 da bi se ispunila riječ Jehovina koju je objavio ustima Jeremijinim,+ dok zemlja nije nadoknadila počinke* svoje.+ Zemlja je počivala sve dane dok je bila pusta, dok se nije navršilo sedamdeset godina.+

22 Prve godine Kira,+ kralja perzijskoga,+ da se ispuni riječ Jehovina+ objavljena ustima Jeremijinim,+ potaknuo je Jehova srce*+ perzijskoga kralja Kira te je on dao da se i usmeno i pismeno po svemu kraljevstvu njegovu objavi:+ 23 “Ovako kaže Kir, kralj perzijski:+ ‘Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Jehova, Bog nebeski,+ i on mi je naložio da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judi.+ Tko je god među vama od svega naroda njegova,+ neka Jehova, Bog njegov, bude s njim,+ pa neka ide!’”+