Nehemija

1 Riječi Nehemije,+ sina Hakalijina. Dogodilo se to mjeseca kisleva,*+ dvadesete+ godine, kad sam bio u utvrdi Šušanu.+ 2 Došao je Hanani,+ jedan od moje braće, i s njim još neki ljudi iz Jude. I zapitao+ sam ih o preživjelim+ Židovima,+ o ostatku koji se vratio iz zarobljeništva,+ i o Jeruzalemu. 3 A oni su mi odgovorili: “Ostatak, koji se vratio iz zarobljeništva, ondje u pokrajini,+ u vrlo je teškom stanju+ i sramoti.+ Jeruzalemski je zid+ razvaljen, a vrata+ su mu vatrom spaljena.”

4 Kad sam čuo te riječi, sjeo sam i zaplakao. I tugovao sam danima, postio+ i molio se Bogu nebeskom.+ 5 I rekao sam: “O, Jehova, Bože nebeski, Bože veliki, ti koji ulijevaš strah,+ koji čuvaš savez+ i iskazuješ milost* onima koji te ljube+ i drže zapovijedi tvoje!+ 6 Molim te, neka uho tvoje bude pažljivo+ i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svojega,+ koju ti danas upućujem cijeli dan i cijelu noć+ za sinove Izraelove, sluge tvoje, priznajući+ grijehe+ sinova Izraelovih kojima smo ti zgriješili! Zgriješili smo i ja i dom oca mojega.+ 7 Da, činili smo zlo pred tobom+ i nismo držali zapovijedi,+ uredbe+ i zakone+ koje si dao Mojsiju, sluzi svojemu.+

8 Molim te, sjeti se+ riječi koju si zapovjedio Mojsiju, sluzi svojemu: ‘Ako budete postupali nevjerno, ja ću vas rasijati među narode.+ 9 A kad se potom vratite k meni+ i počnete držati moje zapovijedi+ i postupati po njima,+ budu li neki od vas rasijani i nakraj neba, odande ću ih sakupiti+ i odvesti+ na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva ime moje.’+ 10 A oni su tvoji sluge+ i tvoj narod,+ koji si otkupio silom svojom velikom+ i rukom svojom jakom.+ 11 O, Jehova, molim te da uho tvoje pazi na molitvu sluge tvojega i na molitvu+ slugu tvojih koji se od svega srca boje imena tvojega!+ Molim te, pomozi danas sluzi svojemu da uspije+ i daj da mu se ovaj čovjek smiluje!”+

A ja sam bio kraljev peharnik.+

2 Dogodilo se mjeseca nisana,*+ dvadesete+ godine kralja Artakserksa,+ da je vino stajalo pred njim. Ja sam kao i obično uzeo vino i dao ga kralju.+ A nikada prije nisam bio tužan pred njim.+ 2 Zato me kralj upitao: “Zašto ti je lice tužno,+ a nisi bolestan? To nije ništa drugo nego tuga u srcu.”+ A ja sam se vrlo uplašio.

3 I rekao sam kralju: “Neka je kralj živ dovijeka!+ Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad+ gdje su grobovi praotaca mojih+ opustošen, a vrata su mu vatrom spaljena?”+ 4 A kralj mi je odgovorio: “Što, dakle, tražiš?”+ Uto sam se pomolio+ Bogu nebeskome,+ 5 a onda sam rekao kralju: “Ako je kralju po volji+ i ako ti je mio sluga tvoj,+ pošalji me u Judu, u grad gdje su grobovi praotaca mojih da ga obnovim.”+ 6 A kralj me upitao pred kraljicom, ženom svojom, koja je sjedila pored njega: “Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?” I kad sam mu naveo vrijeme,+ kralju je bilo po volji+ da me pusti.

7 I još sam rekao kralju: “Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma+ za upravitelje+ s onu stranu Rijeke*+ da me puste da prođem dok ne stignem u Judu, 8 a i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, da mi dade drva za gradnju vrata na Utvrdi*+ uz hram,+ za gradski zid+ i za kuću u kojoj ću ja živjeti.” I kralj mi ih je dao, jer je dobra ruka Boga mojega bila nada mnom.+

9 I tako sam došao k upraviteljima+ s onu stranu Rijeke i dao im kraljeva pisma. A kralj je poslao sa mnom još i vojne zapovjednike i konjanike. 10 Kad su Sanbalat+ Horonjanin+ i sluga Tobija+ Amonac+ čuli za to, bilo im je vrlo mrsko+ što je došao čovjek da se pobrine za dobro sinova Izraelovih.

11 Na koncu sam došao u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. 12 Potom sam ustao noću, ja i nekoliko ljudi sa mnom, ali nikome nisam govorio+ što mi je Bog moj stavio u srce da učinim za Jeruzalem.+ A nisam imao druge životinje osim one na kojoj sam jahao. 13 I izašao sam noću na Dolinska vrata+ prema Izvoru velike zmije i krenuo prema Smetlišnim vratima.*+ Pritom sam pregledavao jeruzalemske zidine,+ što su bile srušene, i vrata+ njegova, što su bila vatrom spaljena. 14 I prošao sam dalje do Izvorskih vrata+ i do Kraljeva jezerca, no ondje nije bilo mjesta da prođe životinja na kojoj sam jahao. 15 Ali nastavio sam se noću uspinjati strminom što se uzdiže iz doline*+ i dalje pregledavati zid. Potom sam se vratio i ušao na Dolinska vrata,+ i tako sam došao natrag.

16 A namjesnici+ nisu znali kamo sam išao i što sam radio, jer do tada još ništa nisam rekao ni Židovima ni svećenicima ni dostojanstvenicima ni namjesnicima ni ostalima koji su obavljali posao. 17 Na koncu sam im rekao: “Vidite da smo u teškom stanju: Jeruzalem je opustošen, a vrata su mu vatrom spaljena. Hajde da obnovimo jeruzalemski zid, da više ne budemo na porugu!”+ 18 I ispričao sam im kako je dobra ruka+ Boga mojega bila nada mnom,+ a prenio sam im i riječi koje mi je kralj kazao.+ A oni su nato rekli: “Ustanimo i gradimo!” I tako su ojačali ruke svoje za dobro djelo.+

19 A kad su to čuli Sanbalat+ Horonjanin, sluga+ Tobija+ Amonac+ i Gešem+ Arapin,+ stali su nam se rugati+ i prezirati nas, govoreći: “Što to radite? Zar se protiv kralja bunite?”+ 20 A ja sam im odgovorio: “Sâm Bog nebeski+ dat će nam da uspijemo,+ a mi, sluge njegovi, ustat ćemo pa ćemo graditi. Ali vi nemate ni dijela+ ni prava ni spomena+ u Jeruzalemu.”

3 Tada je ustao veliki svećenik Elijašib+ i braća njegova, svećenici, i stali su graditi Ovčja vrata.+ Posvetili su ih+ i postavili krila njihova, posvetili su taj dio zida sve do Kule Meaha+ i do Hananelove kule.+ 2 Do njih su gradili ljudi iz Jerihona,+ a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev.

3 A Riblja vrata+ gradili su sinovi Hasenaahovi. Izradili su okvir od drva,+ a onda postavili vratna krila,+ klinove i zasune.+ 4 Do njih je popravljao Meremot,+ sin Urije,+ sina Hakosova, do njega je popravljao Mešulam,+ sin Berekije, sina Mešezabelova, a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. 5 Do njega su popravljali Tekoanci,+ ali uglednici njihovi+ nisu prignuli šiju svoju na službu gospodarima svojim.

6 Vrata staroga grada+ popravljao je Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodejin. Oni su izradili okvir od drva, a onda postavili vratna krila, klinove i zasune.+ 7 Do njih su popravljali Melatija Gibeonjanin+ i Jadon Meronoćanin,+ ljudi iz Gibeona+ i Mispe,+ koji su bili pod vlašću upravitelja+ s onu stranu Rijeke.+ 8 Do njih je popravljao Uziel, sin Harhajin, jedan od zlatara,+ a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara.+ Oni su popločili Jeruzalem sve do Širokog zida.+ 9 A do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, knez polovine jeruzalemskog okruga. 10 Do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kućom,+ a do njega je popravljao Hatuš, sin Hašabnejin.

11 Daljnji dio koji je mjerom bio određen, uključujući i Kulu krušnih peći,+ popravljali su Malkija, sin Harimov,+ i Hašub, sin Pahat-Moabov.+ 12 Do njih je popravljao Šalum, sin Halohešev, knez+ polovine jeruzalemskog okruga, on i kćeri njegove.

13 Dolinska vrata+ popravljali su Hanun i stanovnici Zanoaha.+ Oni su ih izgradili, a onda postavili krila njihova, klinove+ i zasune.+ Usto su izgradili i tisuću lakata* zida sve do Smetlišnih vrata.+ 14 A Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, knez okruga Bet-Hakerema.+ On ih je izgradio i postavio krila njihova, klinove i zasune.

15 A Izvorska vrata+ popravljao je Šalun, sin Kolhozin, knez okruga Mispe.+ On ih je izgradio, natkrio i postavio krila njihova,+ klinove i zasune. Usto je izgradio i zid kod Kanalskog jezerca+ uz Kraljev vrt+ do Stepenica+ što silaze iz Davidova grada.+

16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, knez polovine okruga Bet-Sura,+ sve do mjesta nasuprot Davidovim grobnicama+ i do umjetnog jezerca+ i Kuće junaka.+

17 Za njim su popravljali leviti:+ najprije Rehum, sin Banijev,+ a do njega je za svoj okrug popravljao Hašabija, knez polovine okruga Keile.+ 18 Za njim su popravljala braća njihova Bavaj, sin Henadadov, knez polovine okruga Keile.

19 A do njega je Ezer, sin Ješue,+ knez Mispe,+ popravljao daljnji dio nasuprot usponu kojim se ide do Oružarnice, kod Potpornja.*+

20 Za njim je Baruh, sin Zabajev,+ marljivo radio+ i popravljao daljnji dio, od Potpornja do ulaza u kuću velikog svećenika Elijašiba.+

21 Za njim je Meremot, sin Urije,+ sina Hakosova, popravljao daljnji dio, od ulaza u Elijašibovu kuću do kraja Elijašibove kuće.

22 Za njim su popravljali svećenici, ljudi iz Jordanske doline.*+ 23 Za njima su popravljali Benjamin i Hašub, pred svojim kućama. Za njima je popravljao Azarija, sin Maaseje, sina Ananijina, uz svoju kuću. 24 Za njim je Binuj, sin Henadadov, popravljao daljnji dio od Azarijine kuće do Potpornja+ i do ugla.

25 Za njim je Palal, sin Uzajev, popravljao nasuprot Potpornja i gornje kule što se izdiže iznad kraljevskoga dvora,+ a nalazi se uz Stražarsko dvorište.+ Za njim je bio Pedaja, sin Parošev.+

26 A netini*+ koji su živjeli na Ofelu+ popravljali su sve do mjesta nasuprot Vodenim vratima+ na istoku i do isturene kule.

27 Za njima su Tekoanci+ popravljali daljnji dio nasuprot velikoj isturenoj kuli, sve do Ofelskog zida.

28 Poviše Konjskih vrata+ popravljali su svećenici, svaki pred svojom kućom.

29 Za njima je popravljao Sadok,+ sin Imerov, pred svojom kućom.

Za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, čuvar Istočnih vrata.+

30 Za njim su Hananija, sin Šelemijin, i Hanun, šesti sin Salafov, popravljali daljnji dio.

Za njima je popravljao Mešulam,+ sin Berekijin, nasuprot svojemu stanu.

31 Za njim je Malkija, koji je pripadao zlatarskoj udruzi,+ popravljao sve do prebivališta netina+ i trgovaca,+ nasuprot Nadgledničkim vratima, i do gornje sobe na uglu.

32 A između gornje sobe na uglu i Ovčjih vrata+ popravljali su zlatari i trgovci.

4 A kad je Sanbalat+ čuo da obnavljamo zid, razgnjevio se+ i silno razljutio. I rugao se+ Židovima 2 te je ovako rekao pred braćom svojom+ i pred vojskom samarijskom: “Što to rade ti jadni Židovi? Zar misle da će uspjeti? Hoće li prinositi žrtve?+ Hoće li sve u jedan dan završiti? Hoće li iz gomile praha+ u život vratiti kamenje spaljeno?”

3 A Tobija+ Amonac+ stajao je uz njega, pa je rekao: “Da se lisica+ zaleti u kameni zid koji grade, srušila bi ga!”

4 Čuj,+ Bože naš, kako smo prezreni!+ Obrati ruganje njihovo+ na glavu njihovu i daj da budu plijen i neka postanu zarobljenici u tuđoj zemlji! 5 Nemoj pokriti prijestup njihov+ i grijeh njihov nemoj izbrisati pred sobom, jer vrijeđaju graditelje!

6 I tako smo nastavili graditi zid, i uskoro je sav zid bio dovršen do pola visine. I narod je i dalje imao volju za rad.+

7 A kad su čuli Sanbalat,+ Tobija,+ Arapi,+ Amonci+ i stanovnici Ašdoda+ da popravljanje jeruzalemskih zidina napreduje i da su se na njima počela zatvarati porušena mjesta, vrlo su se razgnjevili. 8 I svi su zajedno skovali urotu+ da dođu i bore se protiv Jeruzalema i da me uznemiravaju. 9 A mi smo se molili+ Bogu svojemu i radi njih smo postavljali stražu danju i noću.

10 Ali oni iz Jude govorili su: “Nosače+ izdaje snaga, a ruševina+ je mnogo. Ne možemo dalje graditi zid.”

11 A naši su neprijatelji govorili: “Neće ni znati+ ni vidjeti dok ne dođemo među njih, pa ih pobijemo i prekinemo posao.”

12 I kad bi god došli Židovi što su živjeli blizu njih, po deset bi nam puta rekli: “Doći će neprijatelji iz svih krajeva u kojima živimo, a u koje ćete se i vi vratiti.”

13 Zato sam postavio ljude na najnižim mjestima iza zida, na izloženim mjestima. Postavio sam ih po porodicama njihovim s mačevima,+ kopljima+ i lukovima. 14 Čim sam vidio da se boje, ustao sam i rekao dostojanstvenicima,+ namjesnicima+ i ostalome narodu: “Ne bojte ih se!+ Mislite na Jehovu, velikog+ Boga koji ulijeva strah,+ i borite se za braću svoju,+ za sinove svoje i kćeri svoje, za žene svoje i domove svoje.”

15 A naši su neprijatelji čuli da smo to doznali — jer je pravi Bog osujetio njihovu namjeru+ i svi smo se vratili k zidu, svaki na svoj posao — 16 i od toga je dana polovina mojih momaka+ obavljala posao, a polovina je nosila koplja, štitove, lukove i oklope.+ A knezovi+ su stajali iza svega doma Judina. 17 Oni koji su gradili zid i oni koji su nosili teret jednom su rukom obavljali posao, a drugom su držali koplje.+ 18 I svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok+ i tako je gradio,+ a onaj koji je puhao u rog+ stajao je uz mene.

19 A ja sam rekao dostojanstvenicima, namjesnicima+ i ostalome narodu: “Posao je velik i obiman, a mi smo se raširili po zidu, daleko jedan od drugoga. 20 S kojega mjesta čujete zvuk roga, ondje se skupite k nama! Bog naš borit će se za nas!”+

21 I dok smo mi obavljali posao, druga je polovina držala koplja od rane zore pa dok se nisu pojavile zvijezde. 22 U to sam vrijeme još rekao narodu: “Neka svaki sa slugom svojim noći u Jeruzalemu.+ Noću neka nam čuvaju stražu, a danju neka rade.” 23 A ja+ i braća moja+ i sluge moje+ i stražari+ što su me pratili nismo skidali odjeće svoje i svaki je držao koplje+ svoje u desnoj ruci.

5 I podigla se velika vika+ među ljudima i ženama njihovim protiv njihove židovske braće.+ 2 Jedni su govorili: “Sinove svoje i kćeri svoje dajemo u zalog da bismo mogli pribaviti žita da jedemo i ostanemo na životu.”+ 3 Drugi su govorili: “Svoja polja, vinograde i kuće dajemo u zalog+ da bismo mogli pribaviti žita dok traje ova glad.” 4 Drugi su opet govorili: “Pozajmili smo novac založivši svoja polja i vinograde+ da platimo kralju danak.+ 5 A tijelo je naše kao i tijelo braće naše,+ sinovi su naši kao i sinovi njihovi, ali mi svoje sinove i kćeri moramo davati u ropstvo,+ i neke su kćeri naše već robinje. Ruke su naše nemoćne, jer naša polja i vinogradi pripadaju drugima.”

6 A ja sam se vrlo razljutio kad sam čuo viku njihovu i te riječi njihove. 7 Pošto sam promislio, stao sam prekoravati+ dostojanstvenike i namjesnike: “Vi uzimate kamate, i to lihvarske,+ svaki od brata svojega.”

Zatim sam zbog njih sazvao veliki skup.+ 8 I rekao sam im: “Mi smo učinili sve što smo mogli da otkupimo+ svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. Pa zar ćete vi sada prodavati braću svoju,+ pa da ih mi opet otkupljujemo?” Nato su ušutjeli i nisu znali što bi odgovorili.+ 9 A ja sam nastavio: “Nije dobro to što radite.+ Ne biste li trebali hoditi u strahu+ pred Bogom našim+ da nam se ne bi rugali+ narodi, neprijatelji naši?+ 10 I ja i braća moja i sluge moje dajemo im novac i žito u zajam. Ali, molim vas, prestanimo posuđivati uz kamate!+ 11 Molim vas, vratite im još danas njihova polja,+ vinograde, maslinike i kuće te stoti dio* od novca, od žita, od mladoga vina i od ulja što uzimate od njih kao kamate!”

12 A oni su odgovorili: “Vratit ćemo+ i nećemo od njih ništa tražiti.+ Učinit ćemo točno onako kako si rekao.”+ Tada sam pozvao svećenike i zakleo ih da učine po toj riječi.+ 13 I pošto sam istresao njedra svoja, rekao sam: “Tako neka pravi Bog istrese iz kuće njegove i iz stečena imetka njegova svakog čovjeka koji se ne bude držao ove riječi. Tako neka bude istresen i ostane bez ičega!” Nato je sva zajednica* rekla: “Neka bude tako!”+ I stali su hvaliti Jehovu.+ I narod je učinio po toj riječi.+

14 Osim toga, od dana kad me postavio za upravitelja+ u zemlji Judinoj, od dvadesete+ do trideset i druge+ godine kralja Artakserksa,+ to jest dvanaest godina, ni ja ni braća moja nismo jeli kruha upraviteljskoga.+ 15 A prijašnji upravitelji, moji prethodnici, stavljali su težak teret na narod i svakog su dana uzimali od njega četrdeset šekela* srebra za kruh i vino. A i njihovi su sluge tlačili narod.+ Ali ja nisam tako činio+ zbog straha pred Bogom.+

16 Usto sam i pomagao u poslu+ oko ovoga zida. I svi moji sluge bili su okupljeni ondje na poslu, a ni jedne njive nismo stekli.+ 17 Za mojim je stolom bilo stotinu i pedeset Židova i namjesnika, uz one što su dolazili k nama iz okolnih naroda.+ 18 I svakodnevno se za mene pripremalo jedno govedo, šest biranih ovaca i ptice, a svakih deset dana donosilo se obilje svakovrsnog vina.+ A uz to nisam tražio kruha upraviteljskoga, jer je teška služba bila na ovome narodu. 19 Sjeti me se,+ Bože moj, po dobru+ zbog svega što sam učinio za ovaj narod!+

6 A kad su čuli Sanbalat,+ Tobija,+ Gešem+ Arapin+ i ostali neprijatelji naši da sam obnovio zid+ i da u njemu nijedan dio nije ostao porušen — iako do tog vremena još nisam bio postavio krila+ na gradskim vratima+ — 2 Sanbalat i Gešem odmah su mi poslali poruku u kojoj je stajalo: “Dođi da se nađemo+ u selima u dolini kod Ona.”+ Ali oni su mi smišljali zlo.+ 3 Stoga sam im poslao glasnike+ s ovim odgovorom: “U velikom sam poslu+ i ne mogu doći. Posao bi stao kad bih ga ostavio i otišao k vama.”+ 4 I tako su mi četiri puta slali istu poruku, a ja sam im odvraćao istim riječima.

5 Na koncu je Sanbalat+ po peti put poslao k meni svoga slugu s istom porukom, s otvorenim pismom u ruci. 6 U njemu je pisalo: “Čuje se među narodima, a i Gešem+ to potvrđuje, da ti i Židovi spremate pobunu.+ Zato i gradite zid, a govori se i da ćeš im ti biti kralj.+ 7 Čak si i proroke postavio da razglašuju o tebi u Jeruzalemu i da kažu: ‘Juda ima kralja!’ Sada će glas o tome doći kralju do ušiju. Zato dođi sada da se posavjetujemo!”+

8 Ali ja sam mu poslao ovaj odgovor: “Nije se dogodilo onako kako ti kažeš,+ nego ti to izmišljaš u srcu svojemu.”+ 9 Jer su nas svi oni pokušali zaplašiti, govoreći: “Klonut će im ruke+ od posla pa ga neće dovršiti.” A sada, Bože, ojačaj ruke moje!+

10 I otišao sam u kuću Šemaje, sina Delaje, sina Mehetabelova, koji se bio ondje zatvorio.+ I on je rekao: “Nađimo se+ u domu pravoga Boga, unutar hrama,+ i zatvorimo vrata hrama, jer će doći da te ubiju. Noću+ će doći da te ubiju.” 11 A ja sam odgovorio: “Zar da bježi čovjek kao što sam ja?+ Kako bi netko kao ja mogao ući u hram i ostati živ?+ Ja neću ući!” 12 Stoga sam istražio stvar, i gle, nije ga poslao Bog,+ nego je objavio+ proročanstvo protiv mene jer su ga Tobija i Sanbalat+ unajmili.+ 13 A unajmili+ su ga zato da bih se ja uplašio+ i onako učinio te sagriješio,+ pa bi im zao glas o meni+ poslužio da me osramote.+

14 Sjeti se,+ Bože moj, Tobije+ i Sanbalata po ovim djelima njihovim, a i proročice+ Noadije i ostalih proroka koji su me neprestano pokušavali uplašiti.

15 Na koncu je zid+ bio dovršen dvadeset i petoga dana elula,* za pedeset i dva dana.

16 A kad su to čuli svi neprijatelji naši+ i kad su to vidjeli svi narodi oko nas, srušilo se pouzdanje njihovo i shvatili su da je Bog naš+ učinio to djelo. 17 U onim su danima dostojanstvenici+ Judini pisali brojna pisma Tobiji,+ a Tobijina su pisma stizala njima. 18 Naime, mnogi su u Judi zakletvom bili s njim vezani, jer je on bio zet Šekanije, sina Arahova,+ a Johanan,* sin njegov, uzeo je kćer Mešulama,+ sina Berekijina. 19 I stalno su preda mnom govorili dobro o njemu,+ a moje su riječi stalno prenosili njemu. A Tobija je slao pisma da me uplaši.+

7 A kad je zid bio obnovljen,+ odmah sam namjestio vratna krila.+ Potom su bili postavljeni vratari,+ pjevači+ i leviti.+ 2 Zapovjedništvo nad Jeruzalemom povjerio sam Hananiju,+ bratu svojemu, i Hananiji, knezu Utvrde,+ jer je on bio čovjek pouzdan+ i bojao se+ pravoga Boga više od mnogih drugih. 3 I rekao sam im: “Jeruzalemska vrata+ ne smiju se otvarati dok sunce ne ogrije. I dok vratari stoje ondje, neka zatvore vrata i navuku zasun.+ I neka Jeruzalemljani stražare, svaki na svojemu mjestu i svaki pred svojom kućom.”+ 4 A grad je bio prostran i velik, ali u njemu je živjelo malo ljudi+ i kuće još nisu bile sagrađene.

5 A Bog moj dao mi je u srce+ da sakupim dostojanstvenike, namjesnike i narod da se upišu u rodoslovni popis.+ Tada sam našao knjigu rodoslovlja+ onih koji su se prije vratili i u njoj sam našao zapisano:

6 Ovo su sinovi one pokrajine,+ izgnanici koji su otišli iz zarobljeništva,+ koje je Nebukadnezar,*+ kralj babilonski, odveo u izgnanstvo,+ a koji su se kasnije vratili u Jeruzalem i u Judu, svaki u svoj grad,+ 7 oni koji su pošli sa Zerubabelom,+ Ješuom,+ Nehemijom, Azarijom, Raamijom, Nahamanijem, Mordokajem,+ Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom i Baanahom.

Ovo je broj ljudi od naroda Izraelova: 8 sinova Paroševih+ dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva; 9 sinova Šefatijinih+ tri stotine sedamdeset i dva; 10 sinova Arahovih+ šest stotina pedeset i dva; 11 sinova Pahat-Moabovih,+ od sinova Ješuinih i Joabovih,+ dvije tisuće osam stotina i osamnaest; 12 sinova Elamovih+ tisuću dvije stotine pedeset i četiri; 13 sinova Zatuovih+ osam stotina četrdeset i pet; 14 sinova Zakajevih+ sedam stotina i šezdeset; 15 sinova Binujevih+ šest stotina četrdeset i osam; 16 sinova Bebajevih+ šest stotina dvadeset i osam; 17 sinova Azgadovih+ dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva; 18 sinova Adonikamovih+ šest stotina šezdeset i sedam; 19 sinova Bigvajevih+ dvije tisuće šezdeset i sedam; 20 sinova Adinovih+ šest stotina pedeset i pet; 21 sinova Aterovih,+ od Ezekije, devedeset i osam; 22 sinova Hašumovih+ tri stotine dvadeset i osam; 23 sinova Besajevih+ tri stotine dvadeset i četiri; 24 sinova Harifovih+ stotinu i dvanaest; 25 ljudi iz Gibeona+ devedeset i pet; 26 ljudi iz Betlehema+ i Netofe+ stotinu osamdeset i osam; 27 ljudi iz Anatota+ stotinu dvadeset i osam; 28 ljudi iz Bet-Azmaveta+ četrdeset i dva; 29 ljudi iz Kirijat-Jearima,+ Kefire+ i Beerota+ sedam stotina četrdeset i tri; 30 ljudi iz Rame+ i Gebe+ šest stotina dvadeset i jedan; 31 ljudi iz Mikmasa+ stotinu dvadeset i dva; 32 ljudi iz Betela+ i Aja+ stotinu dvadeset i tri; 33 ljudi iz drugog Neba+ pedeset i dva; 34 sinova drugog Elama+ tisuću dvije stotine pedeset i četiri; 35 sinova Harimovih+ tri stotine i dvadeset; 36 ljudi iz Jerihona+ tri stotine četrdeset i pet; 37 ljudi iz Loda,+ Hadida+ i Ona+ sedam stotina dvadeset i jedan; 38 sinova Senaahovih+ tri tisuće devet stotina i trideset.

39 Svećenika: sinova Jedaje+ iz doma Ješuina devet stotina sedamdeset i tri; 40 sinova Imerovih+ tisuću pedeset i dva; 41 sinova Pašhurovih+ tisuću dvije stotine četrdeset i sedam; 42 sinova Harimovih+ tisuću i sedamnaest.

43 Levita: sinova Ješuinih i Kadmielovih,+ od sinova Hodevinih,+ sedamdeset i četiri. 44 Pjevača:+ sinova Asafovih+ stotinu četrdeset i osam. 45 Vratara:+ sinova Šalumovih,+ sinova Aterovih, sinova Talmonovih,+ sinova Akubovih,+ sinova Hatitinih i sinova Šobajevih+ stotinu trideset i osam.

46 Netina:+ sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,+ 47 sinova Kerosovih, sinova Siinih, sinova Padonovih,+ 48 sinova Lebaninih, sinova Hagabinih,+ sinova Šalmajevih, 49 sinova Hananovih,+ sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, 50 sinova Reajinih,+ sinova Resinovih,+ sinova Nekodinih, 51 sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Paseahovih, 52 sinova Bezajevih,+ sinova Meunimovih, sinova Nefušesimovih,+ 53 sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,+ 54 sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih,+ 55 sinova Barkosovih, sinova Siserinih, sinova Temahovih,+ 56 sinova Nesiahovih, sinova Hatifinih.+

57 Sinova slugu Salamunovih:+ sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Peridinih,+ 58 sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,+ 59 sinova Šefatijinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Hasebajimovih, sinova Amonovih.+ 60 Svih netina+ i sinova slugu Salamunovih bilo je tri stotine devedeset i dva.

61 A ovo su oni koji su pošli iz Tel-Melaha, Tel-Harše, Keruba, Adona i Imera,+ a nisu mogli kazati koji je dom otaca njihovih i koje je porijeklo njihovo, jesu li od Izraela: 62 sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini,+ njih šest stotina četrdeset i dva. 63 A od svećenika:+ sinovi Habajini, sinovi Hakosovi+ i sinovi Barzilaja+ koji je uzeo za ženu jednu od kćeri Barzilaja+ Gileadovca, pa je bio prozvan njihovim imenom. 64 Oni su tražili po svojim rodoslovnim popisima da bi dokazali svoje porijeklo, ali nisu mogli+ i zato su bili isključeni iz svećeničke službe kao da su okaljani.+ 65 I tiršata*+ im je zabranio jesti+ od najsvetijih stvari sve dok ne stupi u službu svećenik s Urimom+ i Tumimom.*+

66 Sva je zajednica ukupno brojila četrdeset dvije tisuće tri stotine i šezdeset osoba,+ 67 ne računajući njihove robove+ i robinje, kojih je bilo sedam tisuća tri stotine trideset i sedam.+ Bilo je i dvije stotine četrdeset i pet pjevača+ i pjevačica.+ 68 Imali su sedam stotina trideset i šest konja te dvije stotine četrdeset i pet mula,+ 69 četiri stotine trideset i pet deva te šest tisuća sedam stotina i dvadeset+ magaraca.+

70 A neki od poglavara+ rodova+ priložili su za posao.+ I sâm je tiršata+ dao u riznicu tisuću drahmi zlata, pedeset zdjela te pet stotina i trideset svećeničkih haljina.+ 71 A neki od poglavara rodova dali su u riznicu za posao dvadeset tisuća drahmi* zlata te dvije tisuće dvije stotine mina* srebra.+ 72 A ostali je narod dao dvadeset tisuća drahmi zlata, dvije tisuće mina srebra te šezdeset i sedam svećeničkih haljina.

73 I tako su se svećenici,+ leviti, vratari, pjevači,+ neki iz naroda, netini+ i sav Izrael nastanili u svojim gradovima.+ Kad je došao sedmi mjesec,+ sinovi Izraelovi bili su u svojim gradovima.+

8 I sav se narod sakupio kao jedan+ na trgu+ koji je pred Vodenim vratima.+ I rekli su prepisivaču Ezri+ da donese knjigu+ Mojsijeva zakona+ što ga je Jehova dao Izraelu.+ 2 I svećenik+ Ezra je prvoga dana sedmoga mjeseca+ donio zakon pred zajednicu,+ pred muškarce, žene i sve koji su mogli razumjeti ono što su čuli.+ 3 I čitao+ je naglas iz njega na trgu koji je pred Vodenim vratima od svanuća+ do podneva, pred muškarcima, ženama i drugima koji su mogli razumjeti. I sav je narod pažljivo slušao+ čitanje knjige zakona. 4 Prepisivač Ezra stajao je na drvenom postolju,+ koje su načinili za tu priliku. Do njega su s desne strane stajali Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija,+ Hašum,+ Haš-Badana, Zaharija i Mešulam.

5 I Ezra je otvorio+ knjigu naočigled svega naroda, jer je bio poviše svega naroda, a kad ju je otvorio, sav je narod ustao.+ 6 Tada je Ezra blagoslovio Jehovu,+ Boga pravoga i velikoga, a sav je narod podignutih ruku+ odgovorio: “Amen! Amen!”*+ Potom su se poklonili+ i pali ničice pred Jehovom, licem k zemlji.+ 7 A leviti Ješua, Bani, Šerebija,+ Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad,+ Hanan i Pelaja+ objašnjavali su zakon narodu,+ a narod je stajao.+ 8 I čitali su naglas+ iz knjige, iz zakona pravoga Boga, tumačeći ga i razlažući njegov smisao. Tako su razjašnjavali pročitano.+

9 Potom su Nehemija,+ to jest tiršata,*+ i svećenik Ezra,+ prepisivač, i leviti koji su poučavali narod rekli svemu narodu: “Ovaj je dan svet Jehovi, Bogu vašemu.+ Ne tugujte i ne plačite!”+ Jer sav je narod plakao slušajući riječi zakona.+ 10 A on im je još rekao: “Idite, jedite jela najbolja i pijte slatko i šaljite darove u hrani+ onima za koje ništa nije pripremljeno, jer je ovaj dan svet Gospodinu našemu! I ne budite žalosni, jer radost Jehovina vaša je utvrda!” 11 I leviti su utišavali sav narod, govoreći: “Umirite se, jer je ovaj dan svet! Nemojte biti žalosni!” 12 I sav je narod otišao da jede i pije i da šalje darove u hrani+ i da se veoma raduje,+ jer su razumjeli riječi koje su im bile objavljene.+

13 A drugoga su se dana poglavari rodova svega naroda, svećenici i leviti sakupili oko prepisivača Ezre da razmatraju* riječi zakona.+ 14 I našli su zapisano u zakonu da je Jehova zapovjedio preko Mojsija+ da sinovi Izraelovi borave u sjenicama+ za vrijeme blagdana u sedmome mjesecu,+ 15 i da objave i oglase+ po svim gradovima svojim i po Jeruzalemu:+ “Idite u brda+ i donesite grane maslinove,+ grane uljana drveća, grane mirtine, grane palmine i grane drveća lisnatog da načinite sjenice, kako je zapisano!”

16 I narod je otišao i donio grane i načinio sebi sjenice, svaki na svojemu krovu+ i u svojim dvorištima i u dvorištima+ doma pravoga Boga i na trgu+ kod Vodenih vrata+ i na trgu kod Efrajimovih vrata.+ 17 Tako je sva zajednica onih koji su se vratili iz zarobljeništva načinila sjenice i boravila u sjenicama. A sinovi Izraelovi nisu tako činili od vremena Jošue, sina Nunova,+ sve do toga dana, i veselje je njihovo bilo vrlo veliko.+ 18 I svaki se dan naglas čitala knjiga zakona pravoga Boga,+ od prvoga dana do posljednjega dana. Sedam su dana slavili blagdan, a osmoga je dana bio svečani skup, kako je bilo propisano.+

9 Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca+ sakupili su se sinovi Izraelovi posteći+ u kostrijeti+ i posuti prahom.+ 2 I rod Izraelov odvojio se+ od svih tuđinaca.+ I stajali su i priznavali+ grijehe svoje+ i prijestupe otaca svojih.+ 3 Stojeći na mjestu svojemu,+ tri su sata*+ naglas čitali iz knjige zakona+ Jehove, Boga svojega, a onda su tri sata priznavali grijehe+ i klanjali se Jehovi, Bogu svojemu.+

4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija,+ Bani i Kenani popeli su se na mjesto podignuto+ za levite i glasno zavapili+ k Jehovi, Bogu svojemu. 5 I leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli su ovako: “Ustanite, blagoslivljajte+ Jehovu, Boga svojega, odvijeka i dovijeka!+ I neka je blagoslovljeno ime tvoje+ slavno i uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale!

6 Ti si jedini, Jehova!+ Ti si stvorio nebesa,+ nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu,+ zemlju+ i sve što je na njoj,+ mora+ i sve što je u njima,+ i ti sve to održavaš na životu i vojska+ nebeska klanja ti se. 7 Ti si, Jehova, pravi Bog, koji si izabrao Abrama+ i izveo ga iz Ura Kaldejskoga+ i dao mu ime Abraham.+ 8 I našao si da je srce njegovo vjerno pred tobom+ i zato si s njim sklopio savez+ da će dobiti zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana, da će je dobiti potomstvo njegovo.+ I ispunio si riječi svoje, jer si pravedan.+

9 Vidio si+ nevolju praotaca naših u Egiptu i čuo si viku njihovu na Crvenome moru.+ 10 I učinio si znakove i čuda na faraonu i na svim slugama njegovim i na svemu narodu zemlje njegove,+ jer si znao da su drsko postupali s njima.+ I stekao si sebi ime+ kakvo imaš danas. 11 I more si pred njima razdvojio,+ tako da su prešli posred mora po suhom,+ a progonitelje si njihove bacio u dubine+ kao kamen+ u silne vode.+ 12 Stupom od oblaka vodio si ih danju,+ a stupom od vatre noću,+ osvjetljavajući+ im put kojim su trebali ići. 13 Na goru Sinaj sišao si+ i s neba im govorio,+ i dao si im pravedne naredbe+ i zakon istine,+ dobre uredbe+ i zapovijedi.+ 14 I objavio si im svoj sveti dan počinka*+ i dao si im zapovijedi, uredbe i zakon preko sluge svojega Mojsija.+ 15 I kruh s neba dao si im u gladi njihovoj+ i vodu iz stijene izveo si im u žeđi njihovoj,+ i rekao si im da idu+ i zaposjednu zemlju za koju si se podignute ruke zakleo da ćeš im je dati.+

16 Ali oni, praoci naši, drsko su postupali+ i postali su nepokorni*+ te nisu slušali zapovijedi tvoje. 17 Nisu htjeli slušati+ niti su se više sjećali+ čudesnih djela koja si na njima učinio, nego su postali nepokorni+ i sebi su vođu postavili+ da se vrate u ropstvo u Egipat. Ali ti si Bog koji oprašta,+ dobrostiv+ i milosrdan,+ spor na gnjev+ i pun milosti,*+ i nisi ih ostavio.+ 18 I kad su sebi načinili lijevano tele+ i rekli: ‘To je Bog tvoj koji te izveo iz Egipta’,+ i kad su djelima svojim velik prezir pokazali, 19 ti ih u velikome milosrđu svojemu nisi ostavio+ u pustinji. Stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem,+ niti stup od vatre noću osvjetljavajući im put kojim su trebali ići.+ 20 I duh+ svoj dobri dao si im da budu razboriti, mane svoje nisi uskratio ustima njihovim+ i vode si im dao u žeđi njihovoj.+ 21 Četrdeset+ si ih godina opskrbljivao hranom u pustinji. Ništa im nije nedostajalo.+ Odjeća njihova nije se trošila+ i noge njihove nisu oticale.+

22 I dao si im kraljevstva+ i narode i razdijelio im dio po dio,+ tako da su zaposjeli zemlju Sihona,+ kralja hešbonskoga,+ i zemlju Oga,+ kralja bašanskoga.+ 23 I sinove si njihove umnožio kao zvijezde na nebu.+ Potom si ih doveo u zemlju+ za koju si obećao praocima njihovim+ da će ući u nju i zaposjesti je. 24 I sinovi su njihovi+ ušli i zaposjeli zemlju,+ a ti si pokorio+ pred njima stanovnike te zemlje, Kanaance,+ i dao ih u ruke njihove, jednako kao i kraljeve njihove+ i narode te zemlje,*+ da rade s njima što god hoće.+ 25 I osvojili su utvrđene gradove+ i plodnu zemlju,+ i zaposjeli su kuće pune svakakvog dobra,+ nakapnice* iskopane,+ vinograde, maslinike+ i voćaka mnogo, i jeli su i nasitili se+ i ugojili+ i uživali u velikoj dobroti tvojoj.+

26 Ali postali su neposlušni+ i pobunili se protiv tebe,+ okrenuli su leđa zakonu tvojemu+ i ubijali proroke tvoje,+ koji su ih opominjali da bi ih vratili k tebi,+ i djelima su svojim pokazivali velik prezir.+ 27 Zato si ih davao u ruke protivnika njihovih,+ koji su im zadavali nevolje.+ A kad su bili u nevolji, vapili su k tebi+ i ti si ih čuo s neba+ i u velikome milosrđu svojemu+ davao si im spasitelje,+ koji su ih izbavljali iz ruku protivnika njihovih.+

28 Ali čim bi nastupio mir, opet su činili što je zlo pred tobom+ i ti si ih prepuštao rukama neprijatelja njihovih, koji su ih gazili.+ Tada bi se obratili i tebe u pomoć zvali,+ a ti si čuo s neba+ i u velikome milosrđu svojemu mnogo ih puta izbavljao.+ 29 Premda si ih opominjao+ da bi ih vratio zakonu svojemu,+ oni su drsko postupali+ i nisu slušali zapovijedi tvoje i ogriješili+ su se o zakone tvoje,+ koji život znače onome tko ih drži.+ I tvrdoglavo su ti leđa okretali,+ bili su nepokorni+ i nisu slušali.+ 30 A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima+ i opominjao ih+ duhom svojim preko proroka svojih, ali nisu slušali.+ Naposljetku si ih predao u ruke drugim narodima.*+ 31 Ali u velikome milosrđu svojemu nisi ih istrijebio+ niti ostavio,+ jer ti si Bog dobrostiv+ i milosrdan.+

32 A sada, Bože naš, Bože veliki+ i moćni,+ ti koji ulijevaš strah,+ koji čuvaš savez+ i pokazuješ milost,*+ neka ne bude neznatna pred licem tvojim+ sva ova nevolja koja je snašla nas,+ kraljeve naše,+ knezove naše,+ svećenike naše,+ proroke naše,+ praoce naše+ i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih pa do danas.+ 33 Ti si pravedan+ u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao vjerno,+ a mi smo činili zlo.+ 34 I kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i praoci naši+ nisu izvršavali zakon tvoj,+ nisu slušali zapovijedi tvoje+ ni opomene tvoje kojima si ih opominjao.+ 35 I u kraljevstvu svojemu+ i usred dobara koja si im dao u izobilju,+ u prostranoj i plodnoj zemlji+ koju si im dodijelio, oni ti nisu služili+ i nisu se odvratili od zlih djela svojih.+ 36 I evo, mi smo danas robovi!+ U zemlji koju si dao praocima našim da jedu plodove njezine i dobra njezina, evo, mi smo robovi u njoj,+ 37 a obilan urod njezin+ ide kraljevima+ koje si postavio nad nama zbog grijeha naših,+ i oni vladaju nad tijelima našim i nad stokom našom po svojoj volji, a mi smo u nevolji velikoj.+

38 I zbog svega toga obavezujemo se pismeno na vjernost+ i ovjeravamo to pečatom+ naših knezova, levita i svećenika.”+

10 A koji su stavili pečate+ bili su:

Nehemija,+ tiršata,*+ sin Hakalijin,+

zatim Sidkija, 2 Seraja,+ Azarija, Jeremija, 3 Pašhur, Amarija, Malkija, 4 Hatuš, Šebanija, Maluk, 5 Harim,+ Meremot, Obadija, 6 Danijel,+ Gineton, Baruh, 7 Mešulam, Abija, Mijamin, 8 Maazija, Bilgaj i Šemaja. To su bili svećenici.

9 Zatim leviti: Ješua,+ sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih,+ Kadmiel 10 i braća njihova Šebanija,+ Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, 11 Mika, Rehob, Hašabija, 12 Zakur, Šerebija,+ Šebanija, 13 Hodija, Bani i Beninu.

14 Poglavari naroda: Paroš, Pahat-Moab,+ Elam, Zatu, Bani, 15 Buni, Azgad, Bebaj, 16 Adonija, Bigvaj, Adin, 17 Ater, Ezekija, Azur, 18 Hodija, Hašum, Besaj, 19 Harif, Anatot, Nebaj, 20 Magpiaš, Mešulam, Hezir, 21 Mešezabel, Sadok, Jadua, 22 Pelatija, Hanan, Anaja, 23 Hošea, Hananija, Hašub, 24 Haloheš, Pilha, Šobek, 25 Rehum, Hašabna, Maaseja, 26 Ahija, Hanan, Anan, 27 Maluk, Harim i Baanah.

28 A ostali narod, svećenici,+ leviti,+ vratari,+ pjevači,+ netini+ i svi koji su se držali zakona+ pravoga Boga i odvojili se od drugih naroda,*+ zajedno sa svojim ženama, sinovima i kćerima, svi koji su mogli razumjeti zakletvu,+ 29 pridružili su se braći svojoj,+ uglednim ljudima,+ i zaklinjući se+ obavezali se kletvom+ da će živjeti* po zakonu pravoga Boga, koji je dan rukom Mojsija, sluge pravoga Boga,+ i da će držati+ i izvršavati sve zapovijedi Jehove, Gospodina našega,+ njegove zakone i uredbe.+ 30 Zato nećemo davati kćeri svoje drugim narodima* i kćeri njihove nećemo uzimati za sinove svoje.+

31 Od drugih naroda+ koji na dan počinka* donose na prodaju robu i svakovrsno žito ništa nećemo kupovati na taj dan+ ili na koji drugi sveti dan,+ i sedme ćemo se godine odreći prihoda sa zemlje+ i naplate svakog duga.+

32 Osim toga, sami smo sebi odredili obavezu da ćemo svake godine svi davati trećinu šekela* za službu u domu Boga našega,+ 33 za naslagane kruhove,+ redovitu žitnu žrtvu+ i redovitu žrtvu paljenicu što se prinose na dane počinka+ i na mlađake,+ za propisane svetkovine,+ za svete stvari,+ za žrtve za grijeh+ da se vrši obred očišćenja za Izraela i za sav posao u domu Boga našega.+

34 Usto smo bacali ždrijeb+ radi nabavljanja drva,+ da ih svećenici, leviti i narod donose u dom Boga našega po domovima praotaca naših, u za to određeno vrijeme, iz godine u godinu, da gore na žrtveniku Jehove, Boga našega,+ kako je zapisano u zakonu.+ 35 Odredili smo i da ćemo donositi u dom Jehovin prvine sa zemlje svoje+ i prvine od svega uroda sa svakoga drveta,+ iz godine u godinu. 36 I prvorođenca+ od sinova svojih i prvorođeno od životinja svojih,+ kako je zapisano u zakonu,+ i prvorođeno od krupne i od sitne stoke+ donosit ćemo u dom Boga našega svećenicima koji služe u domu Boga našega.+ 37 Osim toga, prvine svoga grubog brašna,+ svoje priloge,+ plodove sa svakoga drveta,+ mlado vino+ i ulje+ donosit ćemo svećenicima u blagovaonice+ doma Boga našega, a i desetinu od zemlje svoje levitima,+ jer oni, leviti, primaju desetinu u svim gradovima gdje obrađujemo zemlju.

38 A svećenik, sin Aronov, neka bude s levitima kad leviti primaju desetinu. Leviti neka potom donose desetinu od desetine u dom Boga našega,+ u spremište kod blagovaonica.+ 39 Jer u te blagovaonice sinovi Izraelovi i sinovi Levijevi trebaju donositi priloge+ od žita, mladoga vina+ i ulja. Ondje je i pribor što pripada svetištu, a i svećenici koji obavljaju službu,+ vratari+ i pjevači.+ I nećemo više zanemarivati dom Boga svojega.+

11 I tako su se knezovi+ narodni nastanili u Jeruzalemu,+ a ostali je narod bacao ždrijeb+ da po jedan od desetorice dođe živjeti u sveti grad Jeruzalem,+ a preostalih devet u druge gradove. 2 I narod je blagoslovio+ sve ljude koji su se dragovoljno+ nastanili u Jeruzalemu.

3 A ovo su poglavari pokrajina+ koji su se nastanili u Jeruzalemu.+ U drugim gradovima Jude nastanili su se, svaki na svome nasljedstvu, u svojim gradovima:+ Izrael,+ svećenici+ i leviti,+ netini+ i sinovi slugu Salamunovih.+

4 Dakle, u Jeruzalemu su se nastanili neki od sinova Judinih i neki od sinova Benjaminovih.+ Od sinova Judinih Ataja, sin Uzije, sina Zaharije, sina Amarije, sina Šefatije, sina Mahalalelova, od sinova Peresovih;+ 5 i Maaseja, sin Baruha, sina Kolhozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharijina, iz porodice Šelinovaca. 6 Svih sinova Peresovih koji su se nastanili u Jeruzalemu bilo je četiri stotine šezdeset i osam sposobnih ljudi.

7 A ovo su sinovi Benjaminovi:+ Salu, sin Mešulama,+ sina Joeda, sina Pedaje, sina Kolaje, sina Maaseje, sina Itiela, sina Ješajina; 8 zatim dom Gabajev i Salajev, ukupno devet stotina dvadeset i osam ljudi; 9 i Joel, sin Zikrijev, nadglednik nad njima, te Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj nad gradom.

10 Od svećenika: Jedaja, sin Jojaribov,+ Jakin,+ 11 Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama,+ sina Sadoka,+ sina Merajota, sina Ahitubova,+ predstojnik doma pravoga Boga; 12 i braća njihova koja obavljaju posao u domu,+ njih osam stotina dvadeset i dva; i Adaja, sin Jerohama,+ sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura,+ sina Malkijina,+ 13 i braća njegova, poglavari rodova,+ njih dvije stotine četrdeset i dva, i Amašaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova, 14 i braća njihova, ljudi silni i odvažni,+ njih stotinu dvadeset i osam, a nadglednik+ nad njima bio je Zabdiel, sin uglednika.

15 Od levita:+ Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabije,+ sina Bunijeva, 16 i Šabetaj+ i Jozabad,+ poglavari levitski, koji su nadgledali vanjske poslove doma pravoga Boga; 17 i Matanija,+ sin Mike, sina Zabdija, sina Asafova,+ koji je ravnao pjevanjem hvala+ i u molitvi upućivao hvale,+ i Bakbukija, drugi među braćom svojom, i Abda, sin Šamue, sina Galala,+ sina Jedutunova.+ 18 Svih levita u svetome gradu+ bilo je dvije stotine osamdeset i četiri.

19 A vratari+ su bili Akub, Talmon+ i braća njihova koja su čuvala stražu na vratima,+ njih stotinu sedamdeset i dva.

20 A ostali Izraelci, svećenici i leviti nastanili su se po svim drugim gradovima Judinim, svaki na svome nasljedstvu.+ 21 Netini+ su živjeli na Ofelu,+ a Siha i Gišpa bili su nad netinima.

22 A nadglednik+ levita u Jeruzalemu bio je Uzi, sin Banija, sina Hašabije, sina Matanije,+ sina Mikina,+ od sinova Asafovih,+ pjevača.+ On je nadgledao posao u domu pravoga Boga. 23 Jer za njih je bila izdana kraljeva zapovijed,+ a za pjevače je bilo određeno da ih se svakodnevno opskrbljuje prema njihovim potrebama.+ 24 A Petahija, sin Mešezabela, sina Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

25 A u mjestima+ oko kojih su bila polja nastanili su se neki od sinova Judinih: u Kirijat-Arbi+ i okolnim gradovima, u Dibonu* i okolnim gradovima, u Jekabseelu+ i okolnim gradovima, 26 u Ješui, u Moladi,+ u Bet-Peletu,+ 27 u Hasar-Šualu,+ u Beer-Šebi+ i njezinim okolnim gradovima, 28 u Siklagu,+ u Mekoni i njezinim okolnim gradovima, 29 u En-Rimonu,+ u Sori,+ u Jarmutu,+ 30 Zanoahu,+ Adulamu+ i njihovim okolnim mjestima, Lakišu+ i njegovim poljima, Azeki+ i njezinim okolnim gradovima. I podigli su tabore od Beer-Šebe sve do doline Hinoma.+

31 A sinovi Benjaminovi naselili su se u Gebi,+ Mikmašu,+ Aji,+ Betelu+ i njegovim okolnim gradovima, 32 Anatotu,+ Nobu,+ Ananiji, 33 Hasoru, Rami,+ Gitajimu,+ 34 Hadidu, Seboimu, Nebalatu, 35 Lodu,+ Onu+ i u dolini zanatlija. 36 A neke skupine levita iz Jude naselile su se u Benjaminu.

12 Ovo su svećenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom,+ sinom Šealtielovim,+ i s Ješuom:+ Seraja, Jeremija, Ezra, 2 Amarija,+ Maluk, Hatuš, 3 Šekanija, Rehum, Meremot, 4 Ido, Ginetoj, Abija, 5 Mijamin, Maadija, Bilga, 6 Šemaja,+ Jojarib, Jedaja,+ 7 Salu,* Amok,+ Hilkija i Jedaja.+ To su bili poglavari svećenički i braća njihova u danima Ješue.+

8 A leviti su bili Ješua,+ Binuj,+ Kadmiel,+ Šerebija, Juda i Matanija,+ koji je s braćom svojom ravnao pjevanjem zahvalnica. 9 Bakbukija i Uni, braća njihova, stajali su nasuprot njima na stražarskoj dužnosti. 10 A Ješui se rodio Jojakim,+ Jojakimu se rodio Elijašib,+ a Elijašibu se rodio Jojada.+ 11 Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua.+

12 U danima Jojakima svećenici, poglavari rodova,+ bili su ovi: od doma Serajina+ Meraja, od Jeremijina Hananija, 13 od Ezrina+ Mešulam, od Amarijina Johanan,* 14 od Malukijeva Jonatan, od Šebanijina+ Josip, 15 od Harimova+ Adna, od Merajotova Helkaj, 16 od Idova Zaharija, od Ginetonova Mešulam, 17 od Abijina+ Zikri, od Minjaminova*...* od Moadijina Piltaj, 18 od Bilgina+ Šamua, od Šemajina Jonatan,* 19 od Jojaribova Matenaj, od Jedajina+ Uzi, 20 od Salajeva Kalaj, od Amokova Eber, 21 od Hilkijina Hašabija, od Jedajina+ Netanel.

22 U danima Elijašiba,+ Jojade,+ Johanana i Jadue+ bili su popisani leviti, poglavari rodova, a i svećenici, sve do kraljevanja Darija Perzijanca.

23 Sinovi Levijevi, poglavari rodova,+ bili su popisani u ljetopisima sve do vremena Johanana, sina Elijašibova. 24 A poglavari levitski bili su Hašabija, Šerebija+ i Ješua, sin Kadmielov.+ Braća njihova stajala su nasuprot njima da upućuju hvale i zahvalnice, po zapovijedi+ Davida, čovjeka Božjeg, jedna straža uz drugu stražu. 25 Matanija,+ Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub+ čuvali su stražu kao vratari,+ stražarili su kod spremišta blizu vrata. 26 Oni su živjeli u danima Jojakima,+ sina Ješue,+ sina Josadakova,+ i u danima upravitelja Nehemije+ i svećenika Ezre,+ prepisivača.+

27 Kad se održavala svečanost+ povodom podizanja jeruzalemskoga zida, tražili su levite da ih iz svih mjesta njihovih dovedu u Jeruzalem da se održi svečanost u veselju sa zahvalnicama+ i pjesmom,+ uz činele, psaltire i harfe.+ 28 I skupili su se sinovi pjevača iz Jordanske doline,*+ iz svih krajeva oko Jeruzalema, iz sela u kojima žive Netofljani,+ 29 iz Bet-Gilgala+ i iz polja oko Gebe+ i Azmaveta,+ jer pjevači su sebi sagradili sela+ oko Jeruzalema. 30 Svećenici i leviti očistili su sebe,+ a zatim su očistili narod,+ vrata+ i zid.+

31 Potom sam izveo knezove+ Judine na zid. I postavio sam dva velika zbora za pjevanje zahvalnica+ i povorke. Jedan je išao nadesno zidom prema Smetlišnim vratima.+ 32 A za njima su išli Hošaja i polovina knezova Judinih, 33 zatim Azarija, Ezra, Mešulam, 34 Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija; 35 a od sinova svećeničkih s trubama:+ Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura,+ sina Asafova,+ 36 i braća njegova Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani s glazbalima+ Davida, čovjeka Božjeg. Prepisivač Ezra+ išao je pred njima. 37 A kod Izvorskih vrata+ krenuli su pravo uz Stepenice+ Davidova grada+ zidnim usponom iznad doma Davidova, pa sve do Vodenih vrata+ na istoku.

38 Drugi zbor što je pjevao zahvalnice+ išao je ispred, a za njim ja i polovina naroda, zidom iznad Kule krušnih peći+ do Širokog zida,+ 39 zatim iznad Efrajimovih vrata+ k Vratima staroga grada,+ pa k Ribljim vratima,+ Hananelovoj kuli+ i Kuli Meahu,+ pa do Ovčjih vrata.+ I stali su kod Stražarskih vrata.

40 Naposljetku su oba zbora što su pjevala zahvalnice+ stala kod doma+ pravoga Boga, a isto tako i ja i polovina namjesnika sa mnom,+ 41 i svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Eljoenaj, Zaharija, Hananija s trubama,+ 42 zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan,* Malkija, Elam i Ezer. A pjevači su pjevali+ s nadglednikom svojim Izrahijom.

43 I toga su dana prinosili velike žrtve+ i radovali se,+ jer im je pravi Bog dao da se raduju velikom radošću.+ Radovale su se i žene+ i djeca,+ tako da se radost Jeruzalema čula nadaleko.+

44 Toga su dana bili postavljeni i ljudi da nadgledavaju spremišta+ za zalihe, za priloge,+ za prvine+ i za desetine,+ da se u njih s gradskih polja skuplja dio koji zakon propisuje+ za svećenike i levite,+ jer se narod Judin radovao zbog svećenika i levita+ koji su bili u službi. 45 I stali su izvršavati dužnosti svoje+ prema Bogu svojemu te službu očišćenja za koju su bili zaduženi,+ a isto tako i pjevači+ i vratari,+ prema zapovijedi Davida i Salamuna, sina njegova. 46 Jer je već otprije, još od Davidovih i Asafovih dana, bilo poglavara pjevačkih,+ pjesama hvale i zahvalnosti Bogu.+ 47 I sav je Izrael u danima Zerubabela+ i u danima Nehemije+ davao dio pjevačima+ i vratarima,+ koliko im je svaki dan trebalo. I odvajali su posvećeni dio za levite,+ a leviti su odvajali posvećeni dio za sinove Aronove.

13 Toga dana čitalo se+ iz knjige+ Mojsijeve da čuje narod, i u njoj se našlo zapisano da Amonac+ i Moabac+ ne smiju biti primljeni u zajednicu pravoga Boga dovijeka,+ 2 jer nisu dočekali sinove Izraelove s kruhom+ i vodom,+ nego su protiv njih unajmili Bileama+ da ih prokune.+ Ali naš je Bog obratio prokletstvo u blagoslov.+ 3 A kad su čuli taj zakon,+ stali su odvajati+ sve tuđince* od Izraela.

4 A prije toga je Elijašib,+ svećenik postavljen nad blagovaonicama+ doma Boga našega, rođak Tobijin,+ 5 uredio ovome veliku blagovaonicu+ gdje su se prije ostavljale žitne žrtve,+ tamjan, pribor, desetina od žita, mladoga vina+ i ulja+ određena za levite,+ pjevače i vratare te prilozi za svećenike.

6 A dok se sve to zbivalo, ja nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge+ godine Artakserksa,+ kralja babilonskoga, otišao kralju, a poslije nekog vremena zamolio sam kralja za dopust.+ 7 Tada sam se vratio u Jeruzalem i saznao za zlo koje je Elijašib+ učinio radi Tobije+ uredivši mu blagovaonicu u dvorištu doma+ pravoga Boga. 8 To mi je bilo vrlo mrsko.+ Zato sam izbacio+ iz blagovaonice sve Tobijino pokućstvo. 9 Potom sam izdao zapovijed da se očiste+ blagovaonice,+ i vratio sam u njih pribor+ iz doma pravoga Boga te žitnu žrtvu i tamjan.+

10 Doznao sam i da leviti nisu dobivali svoj dio,+ tako da su se leviti i pjevači koji su obavljali posao razbježali svaki na svoje polje.+ 11 I stao sam prekoravati+ namjesnike:+ “Zašto je dom pravoga Boga zanemaren?”+ Zatim sam ih skupio i postavio ih na njihovo mjesto. 12 A sav je narod Judin donosio u spremišta+ desetinu+ od žita,+ mladoga vina+ i ulja.+ 13 I postavio sam nad spremištima svećenika Šelemiju, prepisivača Sadoka i Pedaju od levita, i pod njihovim je nadzorom bio Hanan, sin Zakura, sina Matanijina.+ Njih se smatralo vjernima,+ a dužnost im je bila da doneseno dijele+ svojoj braći.

14 Sjeti me se,+ Bože moj, zbog toga i nemoj izbrisati+ djela moja koja sam odano* činio za dom+ tvoj i brinuo se za njega!

15 U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako gaze grožđe u tijesku na dan počinka,*+ kako donose hrpe žita i tovare+ ga na magarce,+ isto tako i vino, grožđe, smokve+ i svakovrsne terete i donose ih u Jeruzalem na taj dan.+ I opominjao sam ih što su u taj dan prodavali hranu. 16 A u gradu su živjeli i Tirci+ koji su donosili ribu i svakovrsnu robu+ i prodavali je na dan počinka sinovima Judinim u Jeruzalemu. 17 Zato sam stao prekoravati dostojanstvenike+ Judine: “Kakvo to zlo djelo činite i oskvrnjujete dan počinka? 18 Nisu li tako činili praoci vaši,+ pa je Bog naš doveo svu ovu nevolju na nas+ i na ovaj grad? A vi još više raspaljujete gnjev na Izraela oskvrnjujući dan počinka.”+

19 I čim je uoči dana počinka pala sjena na jeruzalemska vrata, izdao sam zapovijed da se vrata zatvore.+ I još sam im rekao da ih ne otvaraju dok ne prođe dan počinka. Na vrata sam postavio nekoliko svojih slugu da se nikakav teret ne bi unio na taj dan.+ 20 A trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćili su izvan Jeruzalema jednom i drugi put. 21 Tada sam ih upozorio:+ “Zašto noćite pred zidom? Učinite li to još jednom, dići ću ruku na vas.”+ Od toga vremena nisu više dolazili na dan počinka.

22 Potom sam rekao levitima+ da se redovito čiste+ i da dolaze i čuvaju vrata+ kako bi se dan počinka držao svetim.+ I za ovo me se sjeti,+ Bože moj, i smiluj mi se zbog velike milosti* svoje!+

23 U to sam vrijeme vidio i Židove koji su uzeli sebi za žene+ Ašdođanke,+ Amonke i Moapke.+ 24 I polovina je sinova njihovih govorila ašdodski i nisu znali govoriti židovski,+ nego jezikom drugih naroda. 25 Zato sam ih stao prekoravati i proklinjati,+ a neke sam od njih tukao,+ čupao im kosu i zaklinjao ih Bogom:+ “Nemojte davati kćeri svoje sinovima njihovim i ne uzimajte kćeri njihove za sinove svoje ni za sebe!+ 26 Nije li zbog njih zgriješio i Salamun, kralj Izraelov?+ A među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on.+ Bog ga je njegov ljubio,+ te ga je postavio za kralja nad svim Izraelom. Ali i njega su tuđinke navele na grijeh.+ 27 Nije li sramotno sve to veliko zlo, ta nevjera što je činite Bogu našemu uzimajući sebi tuđinke za žene?”+

28 A jedan od sinova Jojade,+ sina velikog svećenika Elijašiba,+ bio je zet Sanbalata+ Horonjanina.+ Stoga sam ga otjerao od sebe.+

29 Sjeti ih se, Bože moj, jer su okaljali+ svećeništvo i savez+ svećenički i levitski!+

30 I ja sam ih očistio+ od svega tuđega i odredio sam dužnosti svećenicima i levitima, svakome njegov posao,+ 31 i da se u određeno vrijeme nabavljaju drva+ i da se donose prvine.

Sjeti me se,+ Bože moj, po dobru!+