Knjiga o Esteri

1 Dogodilo se u danima Ahasvera*+ — onoga Ahasvera koji je kraljevao od Indije do Etiopije nad sto dvadeset i sedam pokrajina+ — 2 da je kralj Ahasver u one dane, dok je sjedio na svom kraljevskom prijestolju+ u utvrdi+ Šušanu,+ 3 treće godine svoga kraljevanja priredio kod sebe gozbu+ za sve svoje knezove i sluge, za vojsku Perzije+ i Medije,+ za dostojanstvenike+ i knezove pokrajina.+ 4 I mnogo je dana, to jest sto i osamdeset dana, pokazivao bogatstvo+ slavnog kraljevstva svojega te veličanstvo i krasotu veličine svoje. 5 Kad su prošli ti dani, kralj je u dvorišnom vrtu kraljevske palače priredio sedmodnevnu gozbu za sav narod što se našao u utvrdi Šušanu, od velikoga do maloga. 6 Prostor je bio ukrašen lanenom, pamučnom i plavom tkaninom+ pričvršćenom vrpcama od finog prediva, te tkaninom od crvenkastopurpurne vune+ koja je o srebrnim kolutovima visjela na mramornim stupovima. Na podu od porfira,* mramora, sedefa i crnog mramora nalazili su se zlatni i srebrni ležajevi.+

7 Vino se služilo u zlatnim posudama,+ pri čemu se svaka posuda razlikovala od druge, a vina je kraljevskoga+ bilo u izobilju, kao što i dolikuje kralju. 8 Nikoga se zakonom nije prisiljavalo da pije, jer je kralj naredio svim upraviteljima svoga dvora da ugađaju svakome prema njegovoj želji.

9 I kraljica Vašti+ priredila je gozbu za žene u kraljevskom dvoru kralja Ahasvera.

10 Sedmoga dana, kad je srce kralja Ahasvera bilo veselo od vina,+ zapovjedio je Mehumanu, Bizeti, Harboni,+ Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici dvorana koji su mu služili,+ 11 da pred njega dovedu kraljicu Vašti s kraljevskim turbanom na glavi, da pokaže narodima i knezovima ljepotu njezinu, jer je bila vrlo lijepa.+ 12 Ali kraljica Vašti nije htjela+ doći na riječ kraljevu koju su joj prenijeli dvorani. Nato se kralj vrlo razljutio i gnjev se njegov raspalio.+

13 Tada je kralj upitao mudrace+ koji su poznavali povijest (jer se tako kraljeve poslove iznosilo pred sve koji su upućeni u zakon i pravo, 14 a najbliži su mu bili Karšena, Šetar, Admata, Taršiš, Meres, Marsena i Memukan, sedam+ knezova Perzije i Medije, koji su imali pristup kralju+ i koji su sjedili na prvim mjestima u kraljevstvu): 15 “Kako se prema zakonu treba postupiti s kraljicom Vašti, jer nije učinila što je zapovjedio kralj Ahasver preko dvorana?”

16 Nato je Memukan+ odgovorio pred kraljem i knezovima: “Kraljica Vašti nije skrivila samo kralju+ nego i svim knezovima i svim narodima koji žive u svim pokrajinama kralja Ahasvera. 17 Jer će za kraljičin postupak doznati sve žene, pa će muževi*+ biti prezreni u njihovim očima,+ i one će reći: ‘Kralj Ahasver naredio je da dovedu pred njega kraljicu Vašti, ali ona nije došla.’ 18 I još će ovoga dana kneginje Perzije i Medije koje budu čule za kraljičin postupak tako govoriti svim knezovima kraljevim te će biti mnogo prezira i gnjeva.+ 19 Ako je kralju po volji,+ neka kralj izda naredbu i neka se ona upiše u zakone+ Perzije i Medije, tako da se ne može opozvati,+ da se Vašti više ne smije pojaviti pred kraljem Ahasverom, a njezino kraljevsko dostojanstvo neka kralj preda drugoj ženi, boljoj od nje. 20 I neka se odredba koju će kralj izdati razglasi po svemu kraljevstvu njegovu, koje je vrlo veliko, pa će sve žene iskazivati poštovanje+ svojim muževima,+ i velikima i malima.”

21 Taj se prijedlog svidio kralju+ i knezovima, i kralj je postupio po riječi Memukanovoj. 22 I razaslao je pisma+ po svim pokrajinama kraljevim, u svaku pokrajinu+ njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svome domu+ i da govori jezikom svoga naroda.

2 Poslije tih događaja, kad se stišao gnjev kralja Ahasvera,+ kralj se sjetio Vašti+ i onoga što je učinila+ i što je bilo odlučeno protiv nje.+ 2 Tada su dvorani kraljevi, sluge njegovi,+ rekli: “Neka se kralju potraže+ djevojke, djevice+ lijepa izgleda. 3 I neka kralj postavi povjerenike u svim pokrajinama+ svojega kraljevstva da mu sakupe sve djevojke, djevice lijepa izgleda, u utvrdu+ Šušan, u kuću za žene koja je pod nadzorom kraljeva eunuha+ Hegaja,+ čuvara žena, i neka ih se uljepšava masažom. 4 A ona djevojka koja se bude svidjela očima kraljevim neka postane kraljica umjesto Vašti.”+ To se svidjelo kralju i on je tako postupio.

5 U utvrdi Šušanu+ bio je neki Židov po imenu Mordokaj,+ sin Jaira, sina Šimija, sina Kiševa, Benjaminovac,+ 6 koji je bio odveden+ iz Jeruzalema s prognanicima koje je babilonski kralj Nebukadnezar*+ odveo u izgnanstvo zajedno s Jekonijom,*+ kraljem Judinim. 7 On je bio skrbnik+ Hadase, to jest Estere, kćeri svoga strica,+ jer ona nije imala ni oca ni majke. Djevojka je bila lijepa stasa i lijepa lica.+ Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj ju je uzeo sebi za kćer. 8 Kad se razglasila kraljeva riječ i njegov zakon i kad je mnogo djevojaka dovedeno u utvrdu Šušan,+ doveli su i Esteru u kraljev dvor pod nadzor Hegaja,+ čuvara žena.

9 Djevojka se svidjela očima njegovim i stekla je njegovu naklonost,*+ pa se on brzo pobrinuo za njezino uljepšavanje masažom+ i za prikladnu hranu. Dao joj je i sedam odabranih djevojaka iz kraljeva dvora i premjestio je zajedno s njenim djevojkama u najbolji dio kuće za žene. 10 Estera nije govorila ni o svome narodu+ ni o svome rodu, jer joj je Mordokaj zapovjedio da o tome ne govori.+ 11 A Mordokaj je svakoga dana dolazio pred dvorište kuće za žene da dozna kako je Estera i što se s njom događa.

12 I nakon dvanaest mjeseci pripreme, prema odredbi za žene, došao bi red na svaku djevojku da uđe kralju Ahasveru. A ovako je protjecalo razdoblje njihova uljepšavanja masažom: šest mjeseci uljem od smirne,+ a šest mjeseci balzamom+ i posebnom masažom za žene. 13 Potom bi djevojka ušla kralju. Sve što bi zatražila iz kuće za žene mogla je uzeti sa sobom u kraljev dvor.+ 14 Uvečer bi ušla, a ujutro bi se vratila u drugu kuću za žene pod nadzorom kraljeva eunuha+ Šaašgaza, čuvara inoča.* Onda više ne bi ulazila kralju osim ako bi se kralju svidjela pa bi bila pozvana po imenu.+

15 Kad je došao red na Esteru, kćer Abihajila, strica Mordokajeva, koju je ovaj uzeo sebi za kćer,+ da uđe kralju, ona nije zatražila ništa+ osim onoga što joj je rekao kraljev eunuh Hegaj,+ čuvar žena. A za sve to vrijeme Estera je stjecala sve veću naklonost svih koji su je promatrali.+ 16 Tako su Esteru odveli kralju Ahasveru u njegov kraljevski dvor u desetome mjesecu, to jest mjesecu tebetu,* sedme godine+ njegova kraljevanja. 17 I kralj je zavolio Esteru više od svih drugih žena, i ona je stekla njegovu naklonost i ljubav više od svih drugih djevica.+ Stavio joj je na glavu kraljevski turban i učinio je kraljicom+ umjesto Vašti. 18 Onda je kralj za sve svoje knezove i sluge priredio veliku gozbu, gozbu Esterinu. Svim je pokrajinama udijelio oprost+ i dijelio je darove kakvi i dolikuju kralju.

19 Kad su djevice+ bile sakupljene po drugi put, Mordokaj je sjedio na vratima kraljevim.+ 20 A Estera nije govorila ni o svome rodu ni o svome narodu,+ kao što joj je Mordokaj+ i zapovjedio.+ Estera je i dalje činila ono što bi joj Mordokaj rekao, kao i prije kad se nalazila pod njegovim skrbništvom.+

21 U te dane, kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, vratara, razgnjevila su se te se počela dogovarati da dignu ruku+ na kralja Ahasvera. 22 Mordokaj je to doznao i odmah javio+ kraljici Esteri, a Estera je to u Mordokajevo ime rekla kralju.+ 23 Tada je stvar bila istražena i potvrđena, te su obojica bila obješena+ na stup.+ I to je bilo zapisano pred kraljem u ljetopise.+

3 Poslije tih događaja kralj Ahasver uzdigao je Hamana,+ sina Hamedate Agagovca.+ Uzvisio ga je+ i njegovo je prijestolje postavio iznad svih drugih knezova koji su bili s njim.+ 2 I svi sluge kraljevi što su bili na vratima kraljevim+ klanjali su se i padali ničice pred Hamanom, jer je kralj tako naredio za njega. Ali Mordokaj mu se nije klanjao niti je padao ničice pred njim.+ 3 A sluge kraljevi koji su bili na vratima kraljevim govorili su Mordokaju: “Zašto prestupaš zapovijed kraljevu?”+ 4 I kako su mu to govorili iz dana u dan, a on ih nije poslušao, javili su to Hamanu da vide hoće li Mordokaju biti dopušteno da se tako ponaša,+ jer im je rekao da je Židov.+

5 Kad je Haman vidio da mu se Mordokaj ne klanja niti pada ničice pred njim,+ ispunio se gnjevom.+ 6 Ali u njegovim očima nije bilo vrijedno dignuti ruku samo na Mordokaja, jer su mu rekli iz kojega je naroda Mordokaj. Zato je Haman stao tražiti način da istrijebi+ sve Židove što su živjeli po svemu kraljevstvu Ahasverovu, narod Mordokajev.+

7 Prvoga mjeseca,+ to jest mjeseca nisana,* dvanaeste godine+ Ahasverova kraljevanja, bacao se Pur,*+ to jest ždrijeb,+ pred Hamanom za svaki dan i za svaki mjesec do dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara.*+ 8 I Haman je rekao kralju Ahasveru: “U svim pokrajinama tvoga kraljevstva+ ima jedan narod rasijan+ među narodima i odvojen od njih. Njegovi su zakoni drugačiji od zakona svih ostalih naroda, a ni kraljevih zakona on se ne drži.+ Zato nije dobro da ih kralj pusti na miru. 9 Ako je kralju po volji, neka se izda pismeni nalog da se oni istrijebe, a ja ću izbrojiti deset tisuća+ talenata* srebra na ruke kraljevim službenicima+ da ih odnesu u kraljevu riznicu.”

10 Nato je kralj skinuo svoj pečatnjak+ s ruke i dao ga Hamanu,+ sinu Hamedate Agagovca,+ neprijatelju Židova.+ 11 Kralj je još rekao Hamanu: “Daje ti se srebro,+ a i taj narod, da s njim učiniš što bude dobro u tvojim očima.”+ 12 I prvoga mjeseca, trinaestoga dana toga mjeseca, bili su sazvani kraljevi pisari,+ i sastavljen je zapis+ o svemu što je Haman naredio kraljevim satrapima,* upraviteljima koji su bili nad pokrajinama+ i knezovima raznih naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom+ i svakome narodu njegovim jezikom. Sve je bilo napisano u ime+ kralja Ahasvera i zapečaćeno kraljevim pečatnjakom.+

13 Potom su po glasnicima+ razaslana pisma u sve kraljeve pokrajine da se istrijebe, pobiju i zatru svi Židovi — mladići i starci, djeca i žene — u jednome danu,+ i to trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara,+ i da se zaplijeni njihova imovina.+ 14 Prijepis pisma koje je trebalo postati zakonom+ u svim pokrajinama+ bio je objavljen svim narodima da budu spremni za taj dan. 15 I glasnici su krenuli na put, požurivani+ kraljevom riječi. Zakon je bio izdan i u utvrdi Šušanu.+ A kralj i Haman sjeli su i pili.+ Međutim, u gradu Šušanu+ vladala je pomutnja.+

4 Kad je Mordokaj+ saznao sve što se dogodilo,+ razderao je svoje haljine, obukao se u kostrijet+ i posuo pepelom+ te je izašao u središte grada jadikujući glasno i gorko.+ 2 I došao je pred vrata kraljeva,+ jer nitko nije smio proći kroz vrata kraljeva obučen u kostrijet. 3 A u svakoj pokrajini+ u koju je stigla kraljeva riječ i njegov zakon zavladala je velika žalost+ među Židovima — postili su,+ plakali i naricali. Mnogima su kostrijet+ i pepeo+ postali ležaj. 4 Kad su Esterine djevojke i njezini eunusi+ došli da joj to jave, kraljicu je to bolno pogodilo. I poslala je Mordokaju haljine da ih obuče i da skine kostrijet sa sebe, ali on ih nije primio.+ 5 Tada je Estera pozvala Hataka,+ jednog od kraljevih eunuha, kojega je on odredio da joj služi, i zapovjedila mu da ode k Mordokaju i dozna što to znači i što se događa.

6 I Hatak je otišao k Mordokaju na gradski trg što je bio pred vratima kraljevim. 7 A Mordokaj mu je ispričao sve što mu se dogodilo+ i podrobno ga izvijestio o novcu što ga je Haman obećao dati u kraljevu riznicu+ za istrebljenje Židova.+ 8 Dao mu je i prijepis+ zakona o njihovom istrebljenju, koji je bio izdan u Šušanu,+ da ga pokaže Esteri te da joj javi i naloži+ neka ide kralju i moli ga za milost+ i pred njim se zauzme za svoj narod.+

9 I Hatak+ se vratio i javio Esteri Mordokajeve riječi. 10 Nato je Estera zapovjedila Hataku da poruči Mordokaju:+ 11 “Svi kraljevi sluge i narod kraljevih pokrajina znaju da za svakoga, bio to muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju u unutarnje dvorište+ vrijedi samo jedan zakon:+ smrtna kazna. Samo ako kralj prema njemu pruži svoje zlatno žezlo, ostat će na životu.+ A ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju.”

12 I Mordokaju su javili Esterine riječi. 13 A Mordokaj je poručio Esteri: “Ne pomišljaj u duši svojoj da će se mimo svih Židova izbaviti oni koji su u domu kraljevu!+ 14 Jer budeš li u ovome času šutjela, pomoć i izbavljenje doći će Židovima s druge strane,+ a ti i dom oca tvojega poginut ćete. A tko zna nisi li upravo zbog časa kao što je ovaj došla do kraljevskog dostojanstva?”+

15 Nato je Estera poručila Mordokaju: 16 “Idi, sakupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu+ i postite+ za mene — tri dana+ i tri noći ne jedite i ne pijte. I ja ću postiti sa svojim djevojkama,+ a onda ću otići kralju, makar to i nije po zakonu, pa treba li da poginem,+ neka poginem.” 17 I Mordokaj je otišao i učinio sve što mu je Estera zapovjedila.

5 Trećega dana+ Estera je obukla svoju kraljevsku odjeću+ i stala u unutarnje dvorište+ kraljeva dvora nasuprot kraljevu dvoru, a kralj je sjedio na svome kraljevskom prijestolju u kraljevskom dvoru nasuprot ulazu u dvor. 2 I čim je kralj ugledao Esteru gdje stoji u dvorištu, ona je našla milost+ u očima njegovim, pa je on pružio prema njoj zlatno žezlo+ što ga je držao u ruci. A Estera je pristupila i dotaknula vrh žezla.

3 Tada joj je kralj rekao: “Koja ti je želja, kraljice Estero, i što tražiš?+ Ako je i do polovine kraljevstva,+ dat će ti se!” 4 Estera je odgovorila: “Ako je kralju po volji, neka dođe kralj s Hamanom+ danas na gozbu+ koju sam mu priredila.” 5 A kralj je zapovjedio: “Pozovite Hamana da odmah+ učini što je Estera rekla!” Tako su kralj i Haman došli na gozbu koju je priredila Estera.

6 I dok se na gozbi pilo vino, kralj je rekao Esteri: “Koja ti je molba?+ Udovoljit će ti se! I što tražiš? Ako je i do polovine kraljevstva, dobit ćeš!” 7 Estera mu je odgovorila: “Ovo je moja molba i ovo tražim: 8 Ako sam našla milost u očima kraljevim+ i ako je kralju po volji da usliši moju molbu i učini ono što tražim, neka kralj i Haman dođu na gozbu koju ću sutra za njih prirediti, i sutra ću postupiti po riječi kraljevoj.”+

9 Haman je toga dana izašao radostan+ i vesela srca, ali kad je na vratima kraljevim+ vidio Mordokaja, koji nije ustao+ niti drhtao pred njim,+ odmah se ispunio gnjevom+ na Mordokaja. 10 No Haman se ipak svladao i otišao svojoj kući. Tada je poslao po svoje prijatelje i po svoju ženu Zerešu+ 11 i stao im je pričati o slavi bogatstva svojega+ i o mnoštvu sinova svojih+ i o svemu čime ga je kralj uzdigao i kako ga je uzvisio iznad svih svojih knezova i slugu.+

12 Potom je Haman nastavio: “Štoviše, kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila,+ a i sutra+ sam s kraljem pozvan k njoj. 13 Ali ništa me od svega toga ne može zadovoljiti dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim.” 14 Tada mu je rekla Zereša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: “Neka se načini stup+ visok pedeset lakata,* pa ujutro+ reci kralju neka na njega objese Mordokaja.+ Potom idi veseo s kraljem na gozbu.” Taj se prijedlog Hamanu učinio dobrim,+ pa je dao načiniti stup.+

6 Te noći san nije kralju dolazio na oči.+ Zato je naredio da mu donesu knjigu sa zapisima+ ranijih događaja, te su je počeli čitati pred kraljem. 2 Na koncu su našli zapis o tome kako je Mordokaj odao+ Bigtanu i Tereša, dva kraljeva dvoranina,+ vratara, koji su se dogovarali da dignu ruku na kralja Ahasvera. 3 Nato je kralj upitao: “Kakvu je čast i kakvu nagradu Mordokaj dobio za to?” “Ništa nije učinjeno za njega”,+ odgovorili su dvorani kraljevi, sluge njegovi.

4 Kralj je nešto kasnije upitao: “Tko je u dvorištu?” A Haman je upravo ušao u vanjsko dvorište+ kraljeva dvora da traži od kralja neka Mordokaja objese na stup+ što ga je pripremio za njega. 5 Stoga su kraljevi poslužitelji odgovorili: “Eno, Haman+ stoji u dvorištu.” “Neka uđe!” rekao je kralj.

6 Kad je Haman ušao, kralj ga je upitao: “Što treba učiniti čovjeku kojemu kralj želi iskazati čast?”+ A Haman je pomislio u srcu svojemu: “Kome bi kralj želio iskazati čast, ako ne meni?”+ 7 Zato je Haman rekao kralju: “Čovjeku kome kralj želi iskazati čast 8 treba donijeti kraljevske haljine+ u koje se sam kralj oblači i dovesti konja na kojemu kralj jaše+ i na čijoj je glavi ukras kraljevski. 9 Haljine i konja treba predati jednome od kraljevih uglednih knezova.+ I neka čovjeka kome kralj želi iskazati čast obuku i provedu na konju po gradskom trgu+ i neka uzvikuju pred njim: ‘Ovako biva čovjeku kome kralj želi iskazati čast!’”+ 10 Nato je kralj rekao Hamanu: “Požuri, uzmi haljine i konja, kako si rekao, pa učini tako Židovu Mordokaju koji sjedi na vratima kraljevim! Ne propusti ništa od svega onoga što si rekao!”+

11 I Haman je uzeo haljine+ i konja, obukao je Mordokaja+ i proveo ga na konju po gradskom trgu,+ uzvikujući pred njim:+ “Ovako biva čovjeku kome kralj želi iskazati čast!”+ 12 Potom se Mordokaj vratio na vrata kraljeva.+ A Haman je žurno otišao kući svojoj, tužan i pokrivene glave.+ 13 I ispričao je Zereši,+ ženi svojoj, i svim prijateljima svojim sve što mu se dogodilo. Nato su mu njegovi mudraci+ i njegova žena Zereša rekli: “Ako je Mordokaj, pred kojim si počeo padati, od židovskoga roda, nećeš ga nadvladati, nego ćeš sigurno pred njim pasti.”+

14 Dok su oni još razgovarali s njim, došli su dvorani kraljevi i žurno+ odveli Hamana na gozbu+ koju je priredila Estera.

7 Potom su kralj i Haman+ došli na gozbu kraljici Esteri. 2 Dok se na gozbi pilo vino,+ kralj je i toga drugog dana rekao Esteri: “Koja ti je molba,+ kraljice Estero? Udovoljit će ti se!+ I što tražiš? Ako je i do polovine kraljevstva,+ dobit ćeš!” 3 Kraljica Estera je odgovorila: “Ako sam našla milost u očima tvojim, kralju, i ako je to kralju po volji, neka mi se pokloni život*+ moj na moju želju i narod moj+ na moju molbu. 4 Jer smo prodani,+ ja i narod moj, da nas se istrijebi, pobije i zatre.+ Da smo prodani kao robovi+ i robinje, šutjela bih. Ali nije primjereno da nevolja bude na štetu kralju.”

5 Nato je kralj Ahasver upao u riječ kraljici Esteri i rekao: “Tko je taj,+ i gdje je taj koji se usudio+ učiniti takvo što?” 6 A Estera je odvratila: “Taj protivnik+ i neprijatelj+ ovaj je zli Haman!”

A Haman se uplašio+ kralja i kraljice. 7 Tada je kralj pun gnjeva+ ustao od vina i otišao u vrt palače. A Haman je ustao i stao moliti kraljicu Esteru za svoj život,*+ jer je vidio da mu kralj sprema zlo.+ 8 Kad se kralj vratio iz vrta palače u kuću gdje se pilo vino,+ našao je Hamana kako se bacio na ležaj+ na kojem je bila Estera. “Zar će još i kraljicu silovati dok sam ja u kući?” povikao je kralj. Čim je ta riječ izašla iz kraljevih usta,+ pokrili su Hamanu lice. 9 A Harbona,+ jedan od dvorana+ koji su stajali u kraljevoj službi, rekao je: “Eno, kod kuće Hamanove stoji stup+ što ga je Haman načinio za Mordokaja, koji je govorio dobro po kralja+ — pedeset je lakata* visok.” Nato je kralj zapovjedio: “Objesite ga na taj stup!”+ 10 Tako su Hamana objesili na stup+ što ga je pripremio za Mordokaja,+ i kraljev se gnjev stišao.

8 Onoga je dana kralj Ahasver dao kraljici Esteri kuću Hamana,+ neprijatelja Židova,+ a Mordokaj je stupio pred kralja, jer je Estera rekla kralju što joj je on.+ 2 Kralj je tada skinuo svoj pečatnjak+ što ga je bio oduzeo Hamanu i dao ga je Mordokaju, a Estera je postavila Mordokaja nad Hamanovom kućom.+

3 Nakon toga se Estera opet obratila kralju. Bacila mu se pred noge i plačući ga molila+ neka milostivo osujeti zlo+ Hamana Agagovca i urotu+ koju je smislio protiv Židova.+ 4 I kralj je prema Esteri pružio zlatno žezlo,+ a ona je ustala, stala pred kralja 5 i rekla: “Ako je kralju po volji i ako sam stekla njegovu naklonost+ te mu se ova molba čini opravdanom i ako sam omiljela očima njegovim, neka se napiše opoziv urotničkih pisama+ Hamana, sina Hamedate Agagovca,+ što ih je napisao da istrijebi Židove+ koji žive po svim pokrajinama kraljevim.+ 6 Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo narod moj i kako bih mogla gledati propast roda svojega?”

7 A kralj Ahasver je kraljici Esteri i Židovu Mordokaju odgovorio: “Eto, Hamanovu sam kuću dao Esteri,+ a njega su objesili na stup+ jer je podigao ruku na Židove. 8 Sada vi napišite u kraljevo ime+ što mislite da je dobro za Židove i zapečatite to kraljevim pečatnjakom, jer što je napisano u kraljevo ime i zapečaćeno kraljevim pečatnjakom ne može se opozvati.”+

9 Stoga su u isto to vrijeme, trećega mjeseca, to jest mjeseca sivana,* dvadeset i trećega dana toga mjeseca, sazvani kraljevi pisari.+ Oni su napisali sve što je Mordokaj zapovjedio Židovima, satrapima,*+ upraviteljima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, koji su bili nad sto dvadeset i sedam pokrajina,+ svakoj pokrajini njezinim pismom+ i svakom narodu njegovim jezikom,+ a Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom.+

10 I on je napisao pisma u ime kralja+ Ahasvera, zapečatio+ ih kraljevim pečatnjakom+ te ih razaslao po glasnicima na konjima.+ Oni su jahali brze konje kraljevske poštanske službe. 11 Tako je objavljeno da je kralj dopustio Židovima po svim gradovima da se okupe+ i brane duše svoje te da istrijebe, pobiju i zatru svu vojsku iz naroda+ ili pokrajine koja bi ih napala, ne štedeći ni djecu ni žene, a njihova dobra da oplijene,+ 12 i to sve istoga dana+ u svim pokrajinama kralja Ahasvera, trinaestoga dana+ dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara.+ 13 Prijepis+ pisma trebalo je predati kao zakon svim pokrajinama i objaviti svim narodima da bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se+ svojim neprijateljima. 14 I glasnici+ koji su jahali konje kraljevske poštanske službe odmah su krenuli na put, požurivani+ kraljevom riječi. Zakon je bio izdan i u utvrdi Šušanu.+

15 A Mordokaj je izašao od kralja odjeven u kraljevsku haljinu+ od plave tkanine i lana, s velikom zlatnom krunom te s ogrtačem od finoga platna+ i crvenkastopurpurne vune.+ A grad Šušan klicao je i veselio se.+ 16 Židovima je tako došlo svjetlo, radost,+ veselje i čast. 17 U svakoj pokrajini i u svakom gradu do kojega je doprla riječ kraljeva i njegov zakon zavladalo je među Židovima veselje i radost i oni su se gostili+ i slavili toga dana. I mnogi iz drugih naroda*+ izjašnjavali su se kao Židovi,+ jer ih je spopao strah+ od Židova.

9 Dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara,+ trinaestoga dana toga mjeseca, kad je došlo vrijeme da se izvrši riječ kraljeva i njegov zakon,+ istoga onog dana kad su se neprijatelji Židova nadali da će ih nadvladati, dogodilo se suprotno te su Židovi nadvladali svoje mrzitelje.+ 2 Židovi su se okupili+ u svojim gradovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera+ da dignu ruke na one koji su im htjeli nanijeti zlo.+ I nitko im se nije mogao oduprijeti, jer je strah+ od njih spopao sve narode. 3 Svi su knezovi+ pokrajina, satrapi,*+ upravitelji i oni koji su vršili poslove kraljeve+ pomagali Židovima, jer ih je spopao strah+ od Mordokaja. 4 Jer Mordokaj je postao velik+ na kraljevu dvoru i njegova se slava+ širila po svim pokrajinama. I Mordokaj je postajao sve moćniji.+

5 I Židovi su udarili na sve neprijatelje svoje sijekući ih mačem, ubijajući ih i zatirući.+ S mrziteljima su svojim radili što su htjeli.+ 6 U utvrdi Šušanu+ Židovi su smaknuli i pobili pet stotina ljudi. 7 Među njima Paršandatu, Dalfona, Aspatu, 8 Poratu, Adaliju, Aridatu, 9 Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Vajzatu, 10 deset sinova+ Hamana,+ sina Hamedatina, neprijatelja Židova.+ Njih su pobili, ali za plijenom+ nisu pružili ruke svoje.

11 Kralj je još istoga dana doznao broj ubijenih u utvrdi Šušanu.

12 Tada je kralj rekao kraljici Esteri:+ “Židovi su u utvrdi Šušanu+ smaknuli i pobili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. A što su tek učinili+ u ostalim kraljevim pokrajinama!+ Koja ti je sad molba? Udovoljit će ti se!+ I što još tražiš?+ Dobit ćeš!” 13 Estera je nato rekla: “Ako je kralju po volji,+ neka se Židovima u Šušanu i sutra dopusti da postupe po današnjem zakonu+ i neka se deset Hamanovih sinova objesi na stup.”+ 14 I kralj je naredio da se tako učini.+ Tada je u Šušanu bio izdan zakon, i deset Hamanovih sinova bilo je obješeno.

15 Tako su se Židovi u Šušanu okupili i četrnaestoga+ dana mjeseca adara, pa su u Šušanu pobili još tri stotine ljudi, ali za plijenom nisu pružili ruke svoje.+

16 Ostali Židovi, koji su živjeli u drugim pokrajinama+ kraljevim, također su se okupili i ustali da brane duše+ svoje i da se osvete+ neprijateljima svojim. Pobili su sedamdeset i pet tisuća svojih mrzitelja, ali za plijenom nisu pružili ruke svoje. 17 To je bilo trinaestoga dana mjeseca adara. Četrnaestoga dana toga mjeseca oni su mirovali i taj su dan učinili danom gozbe+ i veselja.+

18 A Židovi u Šušanu okupili su se trinaestoga+ i četrnaestoga dana toga mjeseca, a petnaestoga su dana mirovali i taj su dan učinili danom gozbe i veselja.+ 19 Zbog toga su Židovi koji su živjeli po raznim mjestima u drugim pokrajinama četrnaesti dan mjeseca adara+ učinili danom veselja,+ gozbe i slavlja,+ te su jedni drugima slali darove u hrani.+

20 Mordokaj+ je zapisao te događaje i razaslao pisma svim Židovima po svim pokrajinama+ kralja Ahasvera, i onima blizu i onima daleko, 21 kako bi im naložio+ da svake godine slave četrnaesti i petnaesti dan mjeseca adara 22 kao dane kada su Židovi počinuli od neprijatelja svojih+ i kao mjesec u kojem se njihova žalost pretvorila u radost i njihova tuga+ u dan slavlja. Te su dane trebali slaviti gozbom i veseljem te slati jedni drugima darove u hrani+ i dijeliti poklone siromasima.+

23 Židovi su pristali da će držati ono što su već počeli i što im je napisao Mordokaj. 24 Haman,+ sin Hamedate+ Agagovca,+ neprijatelj+ svih Židova, bio je naime smislio urotu protiv Židova da ih istrijebi+ i dao je bacati Pur,+ to jest ždrijeb,+ da ih smete i istrijebi. 25 Ali kad je Estera stupila pred kralja, kralj je izdao pismenu zapovijed:+ “Neka se ova zla urota+ koju je smislio protiv Židova vrati na njegovu glavu.”+ Tako su njega i njegove sinove objesili na stup.+ 26 Zbog toga su te dane nazvali Purim, od riječi pur.+ Zato su se, prema svemu što je stajalo u tom pismu+ i što su u vezi s time vidjeli i doživjeli, 27 Židovi obavezali i prihvatili za sebe, za svoje potomke i za sve one koji im se budu pridružili,+ kao nepromjenjivu obavezu, da slave ta dva dana prema svemu što je za njih bilo napisano, svake godine u za to određeno vrijeme. 28 Tih su se dana trebali sjećati i slaviti ih u svakom naraštaju, u svakoj obitelji, u svakoj pokrajini i u svakome gradu. I ti dani Purima ne smiju prestati među Židovima i spomen+ na njih ne smije se izgubiti među potomcima njihovim.

29 A kraljica Estera, kći Abihajilova,+ i Židov Mordokaj pisali su vrlo snažnim riječima da potkrijepe ovo drugo pismo o Purimu. 30 I on je razaslao pisma svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina+ Ahasverova kraljevstva,+ riječi mira i istine.+ 31 Njima se potvrđivalo da trebaju držati te dane Purima u određeno vrijeme — na što su ih obavezali+ Židov Mordokaj i kraljica Estera i na što su i oni sami obavezali duše svoje i potomke svoje+ — i da trebaju postiti+ i moliti se Bogu za pomoć.+ 32 I Esterinom su riječi ovi propisi Purima+ bili potvrđeni i zapisani u knjigu.

10 Kralj Ahasver odredio je zemljama i otocima+ morskim prisilan rad.+

2 A sva njegova silna djela, moć njegova i podroban izvještaj o visokom položaju Mordokajevom+ na koji ga je kralj uzvisio,+ nije li sve to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Medije i Perzije?+ 3 Jer Židov Mordokaj bio je prvi do kralja+ Ahasvera i vrlo uvažen među Židovima te je stekao priznanje mnoštva svoje braće, radeći za dobro svoga naroda i govoreći ono što je doprinosilo miru+ svih njihovih potomaka.