9 Isus — osoba božanske prirode
Ivan 1:1 — “i Riječ je bila bog (božanske prirode)”
grčki: καὶ θεὸς ἦν ὁ λόγος (kai theós en ho lógos)
1808. |
|
The New Testament, in An Improved Version, Upon the Basis of Archbishop Newcome’s New Translation: With a Corrected Text, London. |
1829. |
|
The Monotessaron; or, The Gospel History, According to the Four Evangelists, 1. svezak, John S. Thompson, Baltimore, Sjedinjene Američke Države. |
1864. |
|
The Emphatic Diaglott (interlinearni tekst), Benjamin Wilson, New York i London. |
1879. |
|
La Sainte Bible, Segond-Oltramare, Ženeva i Pariz. |
1928. |
|
La Bible du Centenaire, être divin” Société Biblique de Paris. |
1935. |
|
The Bible — An American Translation, J. M. P. Smith i E. J. Goodspeed, Chicago. |
1950. |
|
New World Translation of the Christian Greek Scriptures, Brooklyn. |
1975. |
|
Johannes, Siegfried Schulz, Göttingen, Njemačka. |
1978. |
|
Johannes, Johannes Schneider, Berlin. |
1979. |
|
Johannes, Jürgen Becker, Würzburg, Njemačka. |
Budući da je grčka riječ θεός (theós) imenica u jednini u funkciji imenskog predikata koja stoji ispred glagola i nema ispred sebe određeni član, u ovim engleskim, francuskim i njemačkim prijevodima ispred imenice “bog” nalazi se neodređeni član (engleski: “a”; njemački: “ein”) ili se koriste izrazi koji znače da je Riječ bila božanske prirode. Za Boga kod kojeg se Riječ, ili Logos, prvobitno nalazila u grčkom se tekstu ovdje koristi izraz ὁ θεός, dakle imenica theós ispred koje se nalazi određeni član ho. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, Ivanova izjava da je Riječ (Logos) bila “bog”, odnosno “božanske prirode”, ne znači da je Riječ bila Bog kod kojeg se nalazila. Tom se izjavom jednostavno ukazuje na određeno svojstvo Riječi (Logosa), ali se time Riječ ne poistovjećuje s Bogom.
U grčkom tekstu postoji mnogo mjesta na kojima predikatne imenice u jednini stoje ispred glagola i ispred sebe nemaju određeni član. Vidi, naprimjer, Mk 6:49; 11:32; Iv 4:19; 6:70; 8:44, 48; 9:17; 10:1, 13, 33; 12:6; 18:37. Na tim mjestima prevoditelji dodaju neodređeni član (u jezicima u kojima postoje članovi) ili tu imenicu pišu malim početnim slovom kako bi izrazili svojstvo ili karakteristiku subjekta. Zbog toga je u Iv 1:1 riječ theós bez određenog člana prevedena riječju “bog” (pisanom malim početnim slovom), za razliku od ho theós, što je ranije u istom retku prevedeno sa “Bog”. Sveto pismo potvrđuje ispravnost takvog prijevoda.
U članku “Kvalitativne predikatne imenice bez člana: Marko 15:39 i Ivan 1:1”, koji je objavljen u časopisu Journal of Biblical Literature, 92. svezak, Philadelphia, 1973, 85. stranica, Philip B. Harner naveo je da rečenični dijelovi poput ovoga u Iv 1:1, “gdje predikatna imenica bez člana prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno značenje. Oni pokazuju da logos ima prirodu theosa. Nema temelja da se predikatni theos smatra određenim.” Harner je na 87. stranici svog članka zaključio: “U Ivanu 1:1 kvalitativna je snaga predikata, po mom mišljenju, toliko izražena da se imenica ne može smatrati određenom.”