9 Isus — osoba božanske prirode

Ivan 1:1 — “i Riječ je bila bog (božanske prirode)”

grčki: καὶ θεὸς ἦν ὁ λόγος (kai theós en ho lógos)

1808.	“and the word was a god”	The New Testament, in An Improved Version, Upon the Basis of Archbishop Newcome’s New Translation: With a Corrected Text, London.
1829.	“and the Logos was a god”	The Monotessaron; or, The Gospel History, According to the Four Evangelists, 1. svezak, John S. Thompson, Baltimore, Sjedinjene Američke Države.
1864.	“and a god was the Word”	The Emphatic Diaglott (interlinearni tekst), Benjamin Wilson, New York i London.
1879.	“et la Parole était dieu”	La Sainte Bible, Segond-Oltramare, Ženeva i Pariz.
1928.	“et le Verbe était un	La Bible du Centenaire, être divin” Société Biblique de Paris.
1935.	“and the Word was divine”	The Bible — An American Translation, J. M. P. Smith i E. J. Goodspeed, Chicago.
1950.	“and the Word was a god”	New World Translation of the Christian Greek Scriptures, Brooklyn.
1975.	“und ein Gott [Ili: Gott Das Evangelium nach von Art] war das Wort”	Johannes, Siegfried Schulz, Göttingen, Njemačka.
1978.	“und göttlicher Art war Das Evangelium nach der Logos”	Johannes, Johannes Schneider, Berlin.
1979.	“und ein Gott war Das Evangelium nach der Logos”	Johannes, Jürgen Becker, Würzburg, Njemačka.

Budući da je grčka riječ θεός (theós) imenica u jednini u funkciji imenskog predikata koja stoji ispred glagola i nema ispred sebe određeni član, u ovim engleskim, francuskim i njemačkim prijevodima ispred imenice “bog” nalazi se neodređeni član (engleski: “a”; njemački: “ein”) ili se koriste izrazi koji znače da je Riječ bila božanske prirode. Za Boga kod kojeg se Riječ, ili Logos, prvobitno nalazila u grčkom se tekstu ovdje koristi izraz ὁ θεός, dakle imenica theós ispred koje se nalazi određeni član ho. Imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član ukazuje na svojstvo osobe. Dakle, Ivanova izjava da je Riječ (Logos) bila “bog”, odnosno “božanske prirode”, ne znači da je Riječ bila Bog kod kojeg se nalazila. Tom se izjavom jednostavno ukazuje na određeno svojstvo Riječi (Logosa), ali se time Riječ ne poistovjećuje s Bogom.

U grčkom tekstu postoji mnogo mjesta na kojima predikatne imenice u jednini stoje ispred glagola i ispred sebe nemaju određeni član. Vidi, naprimjer, Mk 6:49; 11:32; Iv 4:19; 6:70; 8:44, 48; 9:17; 10:1, 13, 33; 12:6; 18:37. Na tim mjestima prevoditelji dodaju neodređeni član (u jezicima u kojima postoje članovi) ili tu imenicu pišu malim početnim slovom kako bi izrazili svojstvo ili karakteristiku subjekta. Zbog toga je u Iv 1:1 riječ theós bez određenog člana prevedena riječju “bog” (pisanom malim početnim slovom), za razliku od ho theós, što je ranije u istom retku prevedeno sa “Bog”. Sveto pismo potvrđuje ispravnost takvog prijevoda.

U članku “Kvalitativne predikatne imenice bez člana: Marko 15:39 i Ivan 1:1”, koji je objavljen u časopisu Journal of Biblical Literature, 92. svezak, Philadelphia, 1973, 85. stranica, Philip B. Harner naveo je da rečenični dijelovi poput ovoga u Iv 1:1, “gdje predikatna imenica bez člana prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno značenje. Oni pokazuju da logos ima prirodu theosa. Nema temelja da se predikatni theos smatra određenim.” Harner je na 87. stranici svog članka zaključio: “U Ivanu 1:1 kvalitativna je snaga predikata, po mom mišljenju, toliko izražena da se imenica ne može smatrati određenom.”