10 Izrazi “Stari zavjet” i “Novi zavjet”

2. Korinćanima 3:14 — grčki: ἐπὶ τῇ ἀναγνώσει τῆς παλαιᾶς διαθήκης (epí tei anagnósei tes palaiás diathékes);

latinski: in lectione veteris testamenti

Danas se dijelovi Biblije izvorno napisani na hebrejskom odnosno aramejskom jeziku obično nazivaju “Stari zavjet”, a dijelovi napisani na grčkom jeziku “Novi zavjet”. No imaju li ti nazivi biblijski temelj?

Brojne kršćanske crkve i vjerske zajednice vjeruju da je izraz koji je Pavao upotrijebio u 2Ko 3:14 skupni naziv za sve biblijske knjige koje se danas nazivaju “Stari zavjet”. Takav bi se zaključak mogao donijeti i na temelju prijevoda tog retka u nekim hrvatskim prijevodima Biblije, kao što su Stvarnost/Kršćanska sadašnjost (St), Šarić, Duda-Fućak. U prijevodu St taj redak glasi: “Do dana današnjega, naime, isto pokrivalo ostaje pri čitanju Staroga zavjeta.” Takav prijevod navodi čitatelja na zaključak da Pavao govori o pretkršćanskom dijelu Biblije koji se danas popularno naziva “Stari zavjet”. No treba li Pavlove riječi tako razumjeti?

Ne. Apostol je mislio samo na jedan dio hebrejske Biblije, na savez Zakona, koji je Mojsije opisao u Petoknjižju, a ne na hebrejsko-aramejske biblijske knjige u cjelini. Zato je u sljedećem retku rekao: “Kad god se čitaju Mojsijevi spisi.” Nadalje, on nije želio reći da nadahnuti kršćanski spisi iz prvog stoljeća čine neki “novi zavjet”, jer se taj izraz ne spominje u Bibliji.

Također vrijedi zapaziti da grčka riječ diathéke koju Pavao ovdje koristi zapravo znači “savez”. Neki prevoditelji priznaju tu činjenicu u bilješkama ispod teksta ili u popratnim komentarima, premda u tekstu ipak zadržavaju tradicionalni prijevod “Stari zavjet”. Primjerice, u prijevodu St, u “Općem uvodu u Bibliju”, priznaje se da bi bilo točnije izraz “Zavjet” u sklopu naziva “Stari/Novi zavjet” prevesti pojmom “Savez” (1169. stranica, 7. odlomak).

Dakle, Biblija ne daje temelja da se njen dio izvorno napisan na hebrejskom i aramejskom naziva “Stari zavjet”, a dio napisan na grčkom “Novi zavjet”. Isus Krist je zbirku svetih spisa nazivao “Pisma” (Mt 21:42; Mk 14:49; Iv 5:39). Apostol Pavao nazvao ih je “sveta Pisma”, “Pisma” i “sveti spisi” (Ri 1:2; 15:4; 2Ti 3:15).

Osim svega toga, naziv “Stari zavjet” neizbježno nosi misao o manjoj vrijednosti i zastarjelosti knjiga koje nose taj naziv. No Biblija je zapravo nedjeljiva cjelina te nijedan njen dio nije zastario, odnosno nije “star”. Njena je poruka jedinstvena od prve knjige u hebrejskom dijelu do zadnje knjige u grčkom dijelu (Ri 15:4; 2Ti 3:16, 17).

Stoga s valjanim razlozima odbacujemo izraze koji proizlaze iz pogrešnih shvaćanja, a koristimo točnije izraze kao što su “biblijske knjige pisane hebrejskim/grčkim jezikom”, “dio Biblije pisan hebrejskim/grčkim jezikom” i slično.