Uklanjanje zabluda o Jehovinim svjedocima

PROPOVIJEDAJUĆI od kuće do kuće dva su Jehovina svjedoka naišla na čovjeka koji im je rekao da nije zainteresiran. Svjedoci su mirno otišli, no dok su išli pločnikom, zapazili su da ih čovjek prati. “Stanite, molim vas!”, povikao je čovjek. “Želim se ispričati. Ne znam ništa o Svjedocima i vjerujem da su mnogi ljudi o vama pogrešno informirani.”

Čovjek se potom predstavio kao Renan Dominguez, voditelj programa Rotary kluba južnog San Francisca (Kalifornija). Upitao je da li bi neki Svjedok mogao doći u klub i održati predavanje o vjerovanjima i aktivnostima Jehovinih svjedoka. Dogovoren je dnevni red. Svjedok bi 30 minuta držao govor, a potom bi odgovarao na pitanja prisutnih. Ernest Garrett, dugogodišnji Svjedok s područja San Francisca, bio je zamoljen da 17. kolovoza 1995. održi izlaganje u Rotary klubu, i on nam je o tome rekao sljedeće:

“Razmišljao sam i molio se u vezi s tim što bih mogao reći članovima Rotary kluba koji sačinjavaju biznismeni i vodeći ljudi u zajednici, kao što su bankari, pravnici i liječnici. Poduzeo sam malo istraživanje i saznao da je općepoznati cilj Rotary kluba ojačati društvenu zajednicu. Stoga sam iznio informacije koje se nalaze na 23. stranici brošure Jehovini svjedoci u dvadesetom stoljeću, pod naslovom ‘Praktična korist dobre vijesti za sve’.a

Objasnio sam da je to način kako Jehovini svjedoci vrše utjecaj. Svakoga dana u tjednu, Jehovini svjedoci kucaju na vrata ljudi na području gdje stanuju. Njihova je želja da utječu na svoje bližnje tako da bi njihovi bližnji imali čvrste obitelji — a čvrsta obiteljska jedinica rezultira čvrstom zajednicom. Na što će više pojedinaca i obitelji Jehovini svjedoci utjecati tako da žive po kršćanskim načelima, to će zajednica imati manje delinkvencije, nemorala i kriminala. Ova informacija imala je vrlo dobar odjek među članovima jer je bila u skladu s ciljevima Rotary kluba.”

“Zašto se ne angažirate u politici?”

“Kad se otvorila rasprava, jedno od prvih pitanja bilo je: ‘Zašto se ne angažirate u politici i vladi?’ Gospodin koji je postavio ovo pitanje zatim je dodao: ‘Znate da Biblija kaže: “Dajte cezaru cezarevo.”’ Rekao sam da se mi potpuno slažemo s tom izjavom i da je u potpunosti podržavamo. Istaknuo sam da većina ljudi koje sam čuo da citiraju taj stavak nikad ne citiraju njegov drugi dio koji kaže: ‘Podajte Bogu Božje’ (Matej 22:21). Stoga, dakle, moramo zaključiti da sve ne pripada cezaru. Postoje neke stvari koje pripadaju Bogu. Suočeni smo s činjenicom da moramo otkriti što pripada cezaru, a što pripada Bogu.

Pokazao sam mu da Isus, kad su ga upitali: ‘Je li zakonito plaćati cezaru porez po glavi ili nije?’ nije odgovorio s da odnosno s ne. On je rekao: ‘Pokažite mi novčić za porez po glavi’, rimski denar. Upitao je: ‘Čiji je ovo lik i natpis?’ Rekli su: ‘Cezarov.’ Zatim je rekao: ‘Vratite, dakle, cezarove stvari cezaru, a Božje stvari Bogu’ (Matej 22:17-21, NW). Drugim riječima, potrebno je platiti porez cezaru zato što koristimo određene usluge koje pruža cezar i za njih plaćamo odgovarajuće poreze. Objasnio sam da Jehovini svjedoci plaćaju svoje poreze i ne varaju državu u onom što joj s pravom pripada.

Potom sam naveo da Jehovini svjedoci ne vjeruju da cezaru duguju život. Oni vjeruju da obožavanje duguju Bogu i to mu s pravom vraćaju. Stoga kad zauzimamo ovakvo gledište, mi nemamo namjeru da ni na jedan način pokazujemo nepoštovanje prema cezaru. Slušamo sve cezarove zakone, ali kad dolazi do konflikta, mi s punim poštovanjem izabiremo radije slušati Boga kao vladara nego ljude. Čovjek koji je postavio ovo pitanje potom je pred cijelom grupom izjavio: ‘Tome nemam što prigovoriti!’

Mogli smo također odgovoriti na brojna pitanja o našoj propovjedničkoj aktivnosti. Mnogi članovi kluba prišli su nakon sastanka i rukovali se te rekli da se potpuno slažu s nama — da je obitelj potporni stup čvrste zajednice. Potom smo svakom članu kluba dali brošuru Jehovini svjedoci u dvadesetom stoljeću.

Nakon ovog sastanka voditelj programa, gospodin Dominguez, nazvao me i zamolio da dođem u njegov ured, budući da je želio postaviti još neka pitanja u vezi s našim vjerovanjima. Vodili smo ugodan razgovor ne temelju nekoliko stavaka. On je naročito želio da mu objasnim naše gledište o krvi. Rekao je, a da ga nisam ni pitao, da ni on sam ne bi primio transfuziju te je bio toliko impresioniran informacijama koje sam mu pružio iz brošure Kako ti krv može spasiti život? da me je pozvao da ponovno dođem i članovima kluba održim predavanje o našem gledištu o krvi. Pozvao sam još jednog Svjedoka, Dona Dahla, da mi se pridruži u ovom programu. On odlazi u bolnice da bi razgovarao s liječnicima o ovom spornom pitanju kad Svjedoci moraju poduzeti operaciju. Zajedno smo podrobno objasnili kako surađujemo s liječnicima i bolničkim osobljem da bismo im razjasnili naše biblijsko gledište i da bismo im ponudili uspješne alternative za transfuziju krvi” (3. Mojsijeva 17:10-12; Djela apostolska 15:19-21, 28, 29).

‘Znači li to da biste dopustili da vaš sin umre?’

“Nakon sastanka jedan je gospodin prišao i nasamo me upitao: ‘Znači li to da biste pustili da vaš sin umre ako bi doživio nesreću i obilno krvario te u tom stanju bio dopremljen u sobu za hitne slučajeve?’ Uvjerio sam ga da i ja dijelim njegovu zabrinutost jer sam i ja imao sina i izgubio ga prilikom eksplozije aviona iznad Lockerbiea u Škotskoj 1988. Odgovarajući na njegovo pitanje, rekao sam mu prije svega da ne bih želio da moj sin umre.

Mi nismo protiv liječnika, protiv liječenja ili protiv bolnice. Mi se ne liječimo vjerom. Nama su potrebne usluge zdravstva. Položili smo svoje pouzdanje u Boga i uvjereni smo da su njegove upute u pogledu krvi za naše trajno dobro. Bog je opisan u Bibliji kao onaj ‘koji te uči da bi napredovao, vodi te putem kojim treba da ideš’ (Izaija 48:17). On je svom Sinu dao sposobnost da uskrsava mrtve. Isus je rekao: ‘Ja sam uskrsenje i život: koji vjeruje mene ako i umre življeće. I ni jedan koji živi i vjeruje mene ne će umrijeti u vijek. Vjeruješ li ovo?’ (Ivan 11:25, 26).

Sve što tražimo od liječnika jest da shvate da je naše gledište stvar savjesti i da je beskompromisno. Ne možemo se pogađati oko ove stvari kao što se ne možemo pogađati ni oko Božjeg zakona o preljubu. Ne bismo se mogli pogađati s Bogom i reći: ‘Bože, postoji li ikakva okolnost pod kojom bih mogao počiniti preljub?’ Potom sam ovom čovjeku rekao sljedeće: ‘Pitali ste me da li bih dopustio da moj sin umre odbijajući transfuziju krvi. S punim poštovanjem upitao bih vas da li biste vi dopustili da vaš sin umre u vojnoj službi bilo koje nacije?’ Odmah je odlučno rekao: ‘Da! Jer to je njegova dužnost!’ Rekao sam: ‘Dozvolili biste da vaš sin pogine zato što bi to bilo za stvar u koju vjerujete. Dozvolite da i ja imam to pravo kad se radi o mom sinu.’

Zanimljivo je da je kasnije nakon svega voditelj programa, g. Dominguez, moju suprugu i mene pozvao da večeramo s njim i njegovom suprugom. Držao je da je njegova supruga žrtva dezinformacija i zabluda o Jehovinim svjedocima. Bio je u pravu. Bila je pogrešno informirana. Proveli smo ugodnu večer, a njegova supruga postavljala je mnogo pitanja o nama i našem radu na koja nam je dozvolila da joj detaljno odgovorimo. Sljedećeg dana nazvao nas je i rekao da je njegovoj supruzi u svakom pogledu bilo drago što je upoznala moju suprugu i mene te da smo mi jako dragi ljudi.

Nastavio sam redovito posjećivati g. Domingueza i on pokazuje velik interes za Bibliju. On mi je naime rekao: ‘Rado bih vas ohrabrio da stupite u vezu s voditeljima programa svih Rotary klubova na području Zaljeva San Francisco i predložite im da održite predavanje slično onom koje ste održali u našem klubu. Možete se poslužiti mojim imenom kao preporukom, a kad sa mnom stupe u vezu, bit će mi zadovoljstvo da im najtoplije preporučim da vas pozovu kao gostujućeg predavača.’

Rotary klubovi su međunarodnog karaktera. Da li bi bilo moguće da i drugi takvi klubovi u Sjedinjenim Državama i širom svijeta otvore svoja vrata Jehovinim svjedocima za izlaganje?”

[Bilješka]

[Slika na stranici 18]

Gosp. Renan Dominguez, lijevo, i brat Ernest Garrett