Velika gužva u vrijeme velike plime

Od dopisnika Probudite se! iz Velike Britanije

OKO deset milijuna ptica svake godine provodi zimu u sjeverozapadnoj Evropi. Dolaze ne samo iz arktičkih množilišta već i iz udaljenih krajeva kao što su Kanada i centralna Sibirija. Mnoge druge se na svom putu prema Africi stječu na Istočnoatlantski selidbeni put, migracijsku rutu preko britanskih otoka.

Hranu i utočište pronalaze u lancu od preko 30 velikih estuarija u britanskim vodama. Svaki od tih estuarija opskrbljuje više od 20 000 ptica, no najvažniji je The Wash koji se nalazi na istočnoj obali Engleske i koji udomljuje više od četvrt milijuna ptica — uključujući i pozviždače, sjeverne žalare, muljače, rđaste žalare, oštrigare, zlatare, crvenonoge prutke i male kameničare. Kakvu vrstu hrane pružaju estuariji i zašto su toliko važni?

Važnost estuarijâ

Estuariji su poluzatvorena obalna područja gdje se morska voda miješa sa slatkom. U njima tople vode, koje su bogate kako mineralnim tako i organskim hranjivim tvarima, hrane polovinu ukupne žive tvari oceana svijeta. Pjeskorovke, pješčani rakušci i drugi životni oblici nalaze se u pijesku, no estuarijski mulj podržava čak i veće izobilje životnih oblika.

Mulj se razlikuje ovisno o količini sedimenta od kojeg se sastoji. Svaka vrsta mulja sadrži vlastite posebne morske životinje kojima se hrane ptice močvarice.a Naprimjer, u kvadratnom metru jedne vrste mulja mogu se nalaziti milijuni sićušnih puževa koji su dugački manje od tri milimetra! Osim toga, mulj prehranjuje mekušce, pjeskulje i morske mnogočetinaše kao i druge beskralježnjake.

Najviše plime

Iako se u nekom estuariju mogu nalaziti tisuće ptica močvarica, pronaći ih može biti teško zato što su obično raštrkane po golemim područjima. Međutim, kada dođe vrijeme najviših plima, situacija se dramatično mijenja. Val visoke vode preplavi pješčane i muljevite sprudove, pa su ptice močvarice prisiljene odletjeti na obalno područje koje plime redovito preplavljuju te druge više lokacije. Tada ih je mnogo lakše promatrati kako se skupljaju i odmaraju u golemim mješovitim jatima.

Danas je vedro, sunčano travanjsko jutro i vrijeme je najviše plime. Dok se vozimo prema malom, slikovitom estuariju gdje rijeka Alde vijuga kroz englesku grofoviju Suffolk u Sjeverno more, puše hladan sjeveroistočni vjetar. Najveći broj ptica močvarica koje ovdje prezimljuju iznosi tek preko 11 000, pa će nam biti daleko lakše promatrati njihovu aktivnost, budući da je estuarij širok samo nešto manje od jednog kilometra.

Sustav isprekidanih morskih nasipa slijedi tok rijeke. Neke su obale prekrivene trstikom, a druge primorskom travom. Ostatak se sastoji od golog crnog drveća i kamenja. Malo više uzvodno, usred izvanrednog skupa viktorijanskih zgrada, nalazi se Koncertna dvorana Snape Maltings, dom glazbenog festivala Aldeburgha. No mi moramo ići nizvodno i uputiti se prema nekom zaklonjenom mjestu. Vjetar je sada jak i oštar te nas oči ubrzo počinju peći.

Čim stižemo na rub rijeke (pogledajte sliku, točku A), pozdravlja nas jasan, tečan zov jednog para modronogih sabljarki. Nalazi se na udaljenosti ne većoj od 40 metara, i to s naše strane estuarija, te je trenutno zaokupljen međusobnim “bračnim” čišćenjem perja. Svaka ptica, vrškom svog tankog kljuna svinutog prema gore, gricka strane gornjeg dijela svojih prsa. To je divno promatrati, ali moramo nastaviti dalje jer ima se još mnogo toga vidjeti.

Nadolazeća plima

Plima sada brzo nadolazi, tako da se žustro krećemo prema našoj odabranoj promatračkoj točki. (Pogledajte sliku, točku B.) Putem jedna crvenonoga prutka — potvrđujući svoju reputaciju kao stražar estuarija — uzlijeće s naplavnog obalnog područja uz svoj kriještavi poziv na uzbunu, “tuhuhu-tuhuhu”! Njezine crvene noge stvaraju kontrast s blistavobijelim rubovima njenih krila koja se ljeskaju na suncu. Kad stižemo na svoje odredište, hitro pomno ispitujemo pješčane i muljevite sprudove koji se brzo smanjuju.

Na udaljenosti se mnoštvo crvenonogih prutki oprezno hrani, lagano isprobavajući mulj, dok druge traže hranu u zaklonjenijim uvalama. Sjeverni žalari, sa svojim karakterističnim kljunovima svinutim prema dolje, više se drže zajedno u malim grupama. U krivudavoj liniji oni užurbano putem kljuckaju po mulju te su skloniji držati se bliže ruba vode. Raštrkani veliki pozviždači kreću se polagano, pažljivo ispitujući mekani, klizavi mulj. Više uzvodno, nekoliko malih kameničara pronalazi hranu te svojim kratkim kljunom lagano svinutim prema gore prevrće nanose na staroj morskoj obali uz liniju plimnog vala.

Odjednom, zrak ispuni divlji, sjetan, trosložni zvižduk “tlee-oo-ee” četveroprstog zlatara. Dok leti iznad, jasno se ističe njegovo crno pazušno perje za razliku od ostalog dijela njegove svijetle donje strane. Četiri stotine troprstih zlatara tijesno zbijenih u ovalnu formaciju, odmara se s glavom ispod krila, svi okrenuti prema vjetru. Povremeno, prilikom ponovnog utvrđivanja hijerarhije, dođe do prepirki između nekoliko njih. Većina njih još uvijek je u svom pjegavom zimskom perju — sa zlatnim i tamnim gornjim dijelom; svijetlo obojeni oko očiju, lica i na donjoj strani, te crnim kljunom. Kako pomičemo svoj teleskop, opažamo i grivaste blatariće.

Odjednom stiže rašireno jato od nekih 1 000 vivaka. Ptice prilaze kičasto i razuzdano, lepećući nebom na svoj neusporedivi način. Vivci i troprsti zlatari bili su zapadnije na obradivoj zemlji, što je hranilišna zona koju više vole. Oni u estuarij ne dolaze samo da bi se hranili već i da bi se kupali i kljunom čistili svoje perje.

Prevladavajuća pozadinska galama dolazi od šuškavog zova velikih pozviždača, zadovoljnijeg muzičkog zvižduka crvenonogih prutki te kriještanja običnih galebova. Dvije smeđe muljače kljunom prodiru duboko u mulj. Nekoliko oštrigara, sa svojim debelim narančasto-crvenim kljunom, vadi pjeskulje. Jedan četveroprsti zlatar pravi nekoliko dostojanstvenih koraka, zaustavlja se, protresa desnu nogu, zatim kreće za svojim plijenom i guta ga. No sve njih brzo dostiže nadolazeća plima!

Počinje gužva

Odjednom, ptice polijeću kako bi se formirale u jata, uglavnom s vlastitom vrstom. To je impresivan prizor, jer ptice močvarice lete u tijesno zbijenoj formaciji. Naginjući se u letu s jedne na drugu stranu, jata mijenjaju boju kako Sunčeve zrake padaju na njih — od tamnosmeđe do sjajne srebrno-bijele — u jednom trenutku jasno vidljiva, a već u sljedećem gotovo stapajući se s pozadinom muljevite nadolazeće plime. Od tamne do srebrne, od srebrne do tamne, u savršenom ritmu, a istovremeno stalno mijenjajući oblik — od približno ovalne do kružne, zatim do spiralne i konačno vertikalne linije. Većina ponovno slijeće na muljevite sprudove koji još nisu prekriveni plimom.

Uskoro će muljeviti i pješčani sprudovi oko nas biti preplavljeni, pa mi žurno krećemo uzvodno, praćeni stalnom strujom ptica močvarica. Prva koja su nas sustigla sa svojim brzim zamasima krila jesu mala jata sićušnih sjevernih žalara koji održavaju vezu tako što se povremeno oglase svojim kratkim prodornim zviždukom. Zatim prolaze veće crvenonoge prutke, a njihovo je jato razvučenije i otmjenije. Prolijeću i pozviždači veličine velikih galebova te se u prolazu glasaju poput flaute svojim dražesnim, šuškavo nježnim ćurlikom. U jednom velikom jatu slijede modronoge sabljarke, ističući se svojom crnom i bijelom bojom na pozadini plavog neba. Smještaju se na vrhu estuarija, a njihove su dugačke, sivoplave noge tek vidljive iznad vode.

Odmaranje

Ubrzavamo korak kako bismo došli do povišene točke gdje se estuarij sužava. (Pogledajte sliku, točku C.) Vrste su sklone jatiti se zajedno, iako to očito nije pravilo. Kako plima i dalje žustro nadolazi, još više ptica pridružuje se mnoštvu. To uzrokuje neprestano premještanje budući da na obalama postaje sve teže pronaći mjesto za stajanje, jer one ptice koje kasnije stižu trebaju sve više i više prostora.

Sada nas dostiže visoka plima. Vivci i troprsti zlatari odlijeću natrag na obradivu zemlju. Sve preostale ptice prisiljene su otići s mulja kako bi se odmarale na starim riječnim obalama. Neprestano zviždanje oštrigara posve nadilazi njihov stvarni broj. Crvenonoge prutke i veliki pozviždači doprinose pozadinskoj galami kojom sad prevladava poljska ševa svojim pjevom odozgo — uistinu predivna atmosfera.

Odlazimo dok ptice močvarice uživaju u svom zasluženom poslijepodnevnom odmaranju, dok ostaju sjediti za vrijeme najviše plime. Unatoč tome što se neke nalaze iza morskog nasipa i ne mogu vidjeti vodu, ptice će znati kada se vratiti na svoje muljevite sprudove ili pješčane obale. Kao savršeni kronometri, instinktivno mudre, one poznaju rad morskih mijena.

Da, uzbudljivo je promatrati veliku gužvu u vrijeme velike plime, naročito prvi put!

[Bilješka]

[Okvir/slika na stranici 26]

Uživajte u promatranju gužve

Da biste uživali u promatranju velike gužve u vrijeme velike plime, kao prvo, pronađite pogodan estuarij. Zatim će vam biti potrebne neke informacije o području, kao naprimjer, kamo odlaze ptice močvarice i gdje ih promatrati. Pogledajte rasporede morskih mijena, jer najviša plima dolazi tek nakon punog ili mladog mjeseca. Pored vremena koje vam je potrebno za put, uzmite si tri sata kako biste dobro pogledali ptice i dođite barem dva sata prije plime.

Kakva će vam oprema biti potrebna? Ukoliko niste dobro upoznati s pticama močvaricama, ponesite knjigu kako bi vam pomogla kod prepoznavanja. I dalekozor može biti vrlo koristan. Ubrzo ćete ustanoviti da svaka vrsta ptica močvarica ima vlastite karakteristike i da sakuplja hranu onako kako je stvoren njezin kljun. Teleskop nije od presudne važnosti — ali topla, nepromočiva odjeća jest! Budite oprezni zbog opasnosti. Nemojte odvažno hodati po muljevitim sprudovima ukoliko ih dobro ne poznate. Lako je naći se zarobljen plimom koja brzo nadolazi. Osim toga, da biste se izgubili dovoljno je da se spusti morska magla. Razmislite i o vjetru. Bure mogu uzrokovati valovite plime, koje mogu u svakom estuariju biti vrlo opasne.

[Okvir/slika na stranici 27]

Glavni svjetski estuariji

Waddenzee u Nizozemskoj najvažnije je područje morskih mijena u Evropi i u njemu ponekad obitava vjerojatno preko četiri milijuna ptica močvarica. Prostire se prema sjeveru do jugozapadnog Jyllanda. Tri pogodne lokacije za posjet ovom golemom području jesu nasipni put do otoka Rømø, u Danskoj; estuarij rijeke Weser, glavno odmaralište u vrijeme visoke plime, u Njemačkoj; te Lauwerszee u blizini Groningena, u Nizozemskoj. Na Pirinejskom poluotoku najznačajniji estuarij je onaj portugalske rijeke Tejo.

Estuariji koji se nalaze duž pacifičke obale kako Sjeverne tako i Južne Amerike opskrbljuju hranom nekih šest do osam milijuna močvarnih selica. Među ostalim važnijim lokacijama jesu i zaljevi San Francisco i Humboldt, u Kaliforniji; 200 kvadratnih kilometara u Kanadi, od zaljeva Boundary kod Vancouvera oko otoka Iona, u Britanskoj Kolumbiji; te estuarij rijeke Stikine i delta rijeke Copper, na Aljasci.

Izvrsna mjesta za ptice močvarice mogu se isto tako pronaći i kod Bolivar Flata i Galvestona, u Teksasu, u Sjedinjenim Državama; kod Tai-Poa u Hong Kongu; kod Cairnsa u sjeveroistočnoj Australiji; te blizu Mombase, u Keniji.

[Slika na stranici 24]

Pet oštrigara

[Slika na stranici 25]

Rđasti žalari žure sa svojih odmarališta

[Slika na stranici 25]

ESTUARIJ ALDE, SUFFOLK

Koncertna dvorana Snape Maltings

Promatračka točka B

Vidik C

Početno razgledavanje A

[Zahvala]

Snape Maltings Riverside Centre

[Slika na stranici 26]

Rđasti žalar

[Slika na stranici 26]

Crvenonoga prutka

Veliki pozviždač

[Slika na stranici 27]

Gore: Veliki pozviždači