Mladi pitaju...

Zašto ne mogu biti otvoreniji?

“Sramežljivost paralizira. To je grozan strah s kojim se moraš boriti. To je stvarno problem” (Richard).a

“Dok sam odrastala, imala sam ozbiljnih problema sa sramežljivošću. Bilo je to kao da sam u svom malom svijetu” (18-godišnja Elizabeth).

‘JE LI sa mnom sve u redu? Zašto ne mogu biti otvoreniji?’ Da li si ponekad postavljaš ta pitanja? Poput gore citiranog Richarda i ti se možda osjećaš nervozno i uznemireno kada sretneš nekog nepoznatog. Možda se šćućuriš od straha pred ljudima s autoritetom. Ili se možda toliko brineš zbog onog što drugi misle o tebi da se povlačiš u sebe kada ti se pruža prilika da izraziš svoje osjećaje ili mišljenje. “Stvarno mi je teško popeti se gore i govoriti pred ljudima koje dobro ne poznajem”, priznaje mlada Tracey.

Što se, zapravo, skriva iza takvih osjećaja? Razumjeti problem prvi je korak u njegovom svladavanju (Priče Salamunove 1:5). Jedna žena kaže: “Nikad nisam znala zašto se osjećam nesigurno u društvu. Ali sada kada sam ustanovila što je problem, mogu raditi na tome.” Stoga se osvrnimo na neke od razloga zbog kojih je nekim mladima teško otvoriti se.

Problem sramežljivosti

Sramežljivost je vjerojatno najčešći razlog. Dok otvorena mlada osoba obično sklapa mnoga prijateljstva, sramežljiva, povučena mlada osoba osjeća se usamljeno i izolirano. “Dok sam odrastala, imala sam ozbiljnih problema sa sramežljivošću”, kaže 18-godišnja Elizabeth. “Bilo je to kao da sam u svom malom svijetu.” Diane se prisjeća stresa koji je proživljavala u prvom razredu srednje škole. “Ja ne volim biti primijećena. Imala sam profesora koji nam je dao da ocijenimo koliko je po našem mišljenju važno biti omiljen kod drugih. Na ljestvici od nula do pet, nula je značila da je to posve nevažno, a pet da je važno. Sve djevojke koje su bile omiljene u školi stavile su pet. Ja sam stavila nulu. Moja je sramežljivost gotovo graničila sa strahom od toga da budem omiljena kod drugih. Ne želiš biti primijećen ili u centru pažnje jer se bojiš da te drugi možda ne vole.”

Naravno, umjerena sramežljivost nije sasvim nepoželjna. Usko vezana uz sramežljivost je skromnost — svjesnost vlastitih ograničenja. Ustvari, Biblija nam zapovijeda da ‘smjerno [“skromno”, NS] hodimo s Bogom svojim’ (Mihej 6:8). Lakše je slagati se s osobom koja je skromna ili čak pomalo sramežljiva nego s nekim tko je nadut, razmetljiv ili zahtjevan. Istovremeno, dok postoji “vrijeme kad se govori”, isto tako postoji i “vrijeme kad se muči [“šuti”, St]” (Propovjednik 3:7). Sramežljivim ljudima nije problem šutjeti. Budući da su skloni biti ‘brzi da slušaju, spori da govore’, obično ih se smatra dobrim slušačima (Jakov 1:19).

Međutim, kod velikog broja mladih stvar je takva da su toliko tihi, sramežljivi ili bojažljivi da teško sklapaju prijateljstva. A u nekim ekstremnim slučajevima sramežljivost može prouzročiti, kako to jedan pisac naziva, “neku vrstu neurotičnog samonametnutog zatočeništva” — izoliranja od drugih ljudi (Priče Salamunove 18:1).

Sramežljivost — čest problem

Ako i tebe muči sramežljivost, imaj na umu da je to vrlo čest problem. Prema jednoj studiji provedenoj među srednjoškolcima i studentima, “82 posto njih sebe smatra sramežljivima u nekim životnim situacijama” (Adolescence, Eastwooda Atwatera). Čak su i u biblijska vremena neki imali problema sa sramežljivošću. Izgleda da su se s njom borili i ugledni ljudi poput Mojsija i Timoteja (2. Mojsijeva 3:11, 13; 4:1, 10, 13; 1. Timoteju 4:12; 2. Timoteju 1:6-8).

Uzmimo za primjer Saula, prvog kralja drevnog izraelskog naroda. Saul je inače bio hrabar čovjek. Kada se izgubilo stado njegovog oca, Saul ga je hrabro pošao tražiti (1. Samuelova 9:3, 4). Ali kada je bio imenovan za kralja nad narodom, odjednom ga je obuzela sramežljivost. Umjesto da izađe pred radosno mnoštvo, Saul se sakrio iza prtljage! (1. Samuelova 10:20-24).

Saulov očit nedostatak samopouzdanja stvarno čudi. Na koncu, Biblija Saula opisuje kao naočitog, atraktivnog mladića. Zapravo, on “glavom bješe viši od svega naroda”! (1. Samuelova 9:2). Osim toga, Božji je prorok uvjeravao Saula da će Jehova blagosloviti njegovo kraljevanje (1. Samuelova 9:17, 20). Pa ipak, Saul nije bio siguran u sebe. Kad mu je bilo rečeno da će biti kralj, skromno je odgovorio: “Nisam li ja od plemena Benjaminova, najmanjega plemena Izraelova, i dom moj najmanji između svih domova plemena Benjaminova? što mi dakle govoriš tako?” (1. Samuelova 9:21).

Ako je netko poput Saula mogao izgubiti samopouzdanje, nije iznenađujuće da si i ti katkad pomalo nesiguran. Kao mlada osoba, ti si u životnoj dobi kada se tvoje tijelo naglo mijenja. Ti tek počinješ učiti kako živjeti u svijetu odraslih. Dakle, posve je normalno da ponekad osjećaš smetenost i nesigurnost. Dr. David Elkind je u časopisu Parents napisao: “Početkom adolescencije većina mladih prolazi kroz period sramežljivosti kada počinju stvarati, kako ja to nazivam, prividnu publiku — osjećaj da ih drugi promatraju i da budno paze na njihovu vanjštinu i postupke.”

Budući da vršnjaci često sude druge mlade po njihovom izgledu, mnogi su nesretni zbog svoje vanjštine. (Usporedi 2. Korinćanima 10:7.) Međutim, nezdravo je pretjerano se brinuti zbog svog izgleda. Lilia, jedna mlada Francuskinja, prisjeća se vlastitog iskustva u vezi s tim: “Imala sam problem koji imaju mnogi mladi. Imala sam akne — bubuljice! Nisam se usudila pristupati drugima jer sam bila opterećena svojim izgledom.”

Začarani krug

Budući da su sramežljivi ljudi često neshvaćeni, lako upadaju u začarani krug osamljivanja. Knjiga Adolescence zapaža: “Sramežljivi adolescenti mnogo teže sklapaju prijateljstva, jer ih drugi pogrešno doživljavaju na negativan način. Sramežljive ljude lako se prosuđuje kao rezervirane, dosadne, nezainteresirane, uobražene, hladne ili odbojne. A kad se s njima tako i postupa, osjećaju se još više izolirano, usamljeno i depresivno.” Sve to neminovno uzrokuje da postaju još sramežljiviji, što, dakako, samo pojačava pogrešan dojam da su snobovi ili da su uobraženi.

Naravno, budući da si kao kršćanin “kazališna predstava svijetu”, trebaš paziti na to kakav dojam ostavljaš na druge (1. Korinćanima 4:9). Kada razgovaraš s drugima, izbjegavaš li gledati ih u oči? Da li svojim stavom i govorom tijela stvaraš utisak da želiš da te se ostavi na miru? Tada imaj na umu da te drugi mogu pogrešno shvatiti i stoga izbjegavati. To može još više otežati sklapanje prijateljstava.

Drugi činitelji

Još jedan čest problem je strah od neuspjeha. Istina, posve je prirodno da si pomalo nesiguran ili neodlučan kada radiš nešto što ti je novo, što još nisi iskusio. No neki mladi u tome odlaze u krajnosti. Kad je bila mlada, Gail je bila, kako to ona naziva, socijalni fobičar. Ona kaže: “Nisam se javljala na nastavi. A moje su roditelje neprestano bombardirali komentarima poput ‘Ne diže ruku. Ne odgovara.’ Meni je to bilo jako neugodno i naporno raditi. Znate, i danas mi je to još uvijek teško.” Strah od neuspjeha može paralizirati. “Plašim se da ću pogriješiti”, kaže mladić Peter. “Nisam posve siguran u ono što radim.” Kada mladu osobu vršnjaci bezobzirno ismijavaju i kritiziraju, to može produbiti njene strahove i trajno narušiti njeno samopouzdanje.

Neiskustvo u ophođenju s drugima sljedeći je česti problem. Možda oklijevaš upoznati se s nekim novim samo zato što ne znaš što reći. Možda će te iznenaditi da se čak i odrasli katkad osjećaju nelagodno u društvu. Fred, jedan poslovni čovjek, kaže: “Kad je u pitanju posao, dobro radim ono što mi leži. Ako razgovaram samo o poslu, siguran sam da ću ostaviti dobar dojam. Ali ako se s istim ljudima upustim u razgovor o drugim stvarima, zapnem. Neki možda smatraju da sam dosadan ili služben, previše formalan ili da nisam previše zainteresiran.”

Bilo da si sramežljiv, smeten ili jednostavno ne znaš kako se prirodno vladati u društvu, bilo bi korisno da naučiš biti otvoreniji. Biblija potiče kršćane da se ‘rašire’ i trude upoznavati druge! (2. Korinćanima 6:13). Ali kako to možeš činiti? To će se razmatrati u jednom od idućih izdanja.

[Bilješka]

[Slika na stranici 26]

Sramežljive se ljude često smatra rezerviranima

[Slika na stranici 26]

Zbog straha od neuspjeha, neki se mladi povlače od društva