Gubi li život na vrijednosti?
“Živimo u svijetu u kojem je život jeftin. Smrt se može kupiti za stotinjak funti, a onih koji su spremni pružiti uslugu takve vrste ima napretek” (The Scotsman).
U travnju 1999. cijeli je svijet šokirao napad u kojem su dva adolescenta silom zauzela srednju školu Columbine u Littletonu (Colorado, SAD), pri čemu je 15 osoba smrtno stradalo. Istragom je utvrđeno da je jedan od napadača imao web stranicu na kojoj je napisao: “MRTVI NE RASPRAVLJAJU!” Oba su napadača poginula u toj tragediji.
UBOJSTVO je svijetom raširena pojava i svakoga dana nebrojeno mnoštvo ljudi umre nasilnom smrću. Godine 1995. vodeća zemlja u svijetu po broju ubojstava bila je Južnoafrička Republika, u kojoj je zabilježen omjer od 75 ubojstava na 100 000 stanovnika. Život je naročito jeftin u jednoj južnoameričkoj zemlji, u kojoj je 1997. samo iz političkih razloga ubijeno preko 6 000 ljudi. Posve je uobičajeno da se za to unajmi plaćene ubojice. U jednom izvještaju o toj zemlji navodi se: “Šokantno je da je naglo porastao i broj ubojstava djece: Godine 1996. ubijeno je 4 322 djece, što predstavlja 40-postotni porast u roku od samo dvije godine.” Međutim, čak i djeca postaju ubojice — ubojice druge djece i vlastitih roditelja. Život uistinu malo vrijedi.
Što je uzrokovalo pojavu “kulture smrti”?
Što ove činjenice i brojke pokazuju? Da se život sve manje cijeni. Ljudi željni moći i gladni novca ubijaju bez ikakvog osjećaja krivnje. Baruni droge naručuju ubojstva čitavih obitelji. Kada govore o ubojstvima koja su počinili, izbjegavaju tu riječ i služe se izrazima kao što su “dotući”, “srediti”, “eliminirati” ili “dokrajčiti” žrtvu, kako to oni zovu, “odstrela”. Genocid i etničko čišćenje također su uzeli svoj danak i dodatno obezvrijedili ljudski život. Zbog svega navedenog vijesti o ubojstvima svakodnevno su na repertoaru televizijskih dnevnika širom svijeta.
Dodamo li tome nasilje i divljačko vladanje koje se veliča na televizijskim ekranima i u filmovima, dobiva se dojam da je čitavim ljudskim društvom ovladala morbidna kultura koja je usredotočena na smrt. S tim u vezi Encyclopædia Britannica navodi: “U drugoj polovici 20. stoljeća smrt je postala neobično zanimljiva tema. Prije tog vremena, što može djelovati prilično iznenađujuće, smrt je bila tema koju se ponajčešće izbjegavalo, u ozbiljnim znanstvenim raspravama češće, a u filozofskim raspravama nešto rjeđe.” Prema riječima Josepa Fericgle, katalonskog profesora kulturne antropologije, “smrt je sada jedini veliki tabu u našem društvu i samim time jedno od glavnih sredstava kojima se u današnje vrijeme vrši ideološka manipulacija”.
Ovu “kulturu smrti” možda najbolje karakterizira prevladavajuće mišljenje da su moć, prevlast, novac i užitak daleko važniji od ljudskog života i moralnih vrijednosti.
Kako se proširila ova “kultura smrti”? Što mogu učiniti roditelji kako bi suzbili ovaj negativni utjecaj okoline na njih i njihovu djecu? To su neka od pitanja na koja ćete dobiti odgovor u sljedećim člancima.