Božić na Orijentu
• PRIJE otprilike dvjesto godina jedan je istaknuti korejski izučavatelj posjetio Peking (Kina). Kad se zagledao u fresku na stropu katedrale, uočio je Mariju s malim Isusom u naručju. O toj neobičnoj slici rekao je sljedeće:
“Žena je u krilu držala dijete boležljivog izgleda, u dobi od pet do šest godina. Izgledala je kao da nema snage držati glavu uspravno, kao da iz sažaljenja ne može gledati u svog sina. U daljini iza njih letjelo je mnoštvo duhova i bebâ s krilima. Dok sam tako gledao gore u njih, činilo mi se kao da će svakog trena pasti na mene. Bio sam zapanjen i ispružio sam ruku da ih dohvatim.”
TO SE dogodilo dugo vremena nakon što je reformacija zahvatila Evropu, dugo vremena nakon mračnog srednjeg vijeka. No, većini ljudi s Orijenta kršćanstvo je bilo isto toliko nepoznato koliko i sama ova slika. Kako li se samo situacija izmijenila! Svake godine u vrijeme Božića posvuda se mogu vidjeti prizori u kojima se ističe beba Isus. Takvi su prizori na Orijentu postali tako uobičajeni da danas mnoge tamošnje ulice nalikuju onima u Evropi.
Uvečer 25. studenog 1998, mjesec dana prije Božića, preko 100 000 žarulja postavljenih na 300 stabala duž Champs Élyséesa u Parizu obasjalo je tu čuvenu aveniju. Nekako u to isto vrijeme pored velike robne kuće u centru Seoula (Koreja) postavljeno je ogromno božićno drvo, koje je noću obasjavalo glavni grad. Ubrzo su gradske ulice bile ukrašene božićnim ukrasima.
Televizija i radio iz dana u dan emitiraju programe s božićnim sadržajem, a novine obiluju člancima o Božiću. Čitavu zemlju zahvaća božićno raspoloženje, a glavna preokupacija ljudi postaje kako u što boljem raspoloženju dočekati kraj godine. Crkve u Seoulu, čiji broj zapanjuje mnoge posjetioce, užurbano se ukrašavaju. Tako Koreju i druge zemlje Orijenta duh Božića zahvaća krajem studenog, otprilike u vrijeme kad se u Sjedinjenim Državama slavi Dan zahvalnosti.
Većinu zemalja Orijenta ne smatra se dijelom svijeta kršćanstva. Naprimjer, samo 26,3 posto stanovnika Koreje izjašnjavaju se kao kršćani. Postotak kršćana u Hong Kongu iznosi 7,9; na Tajvanu 7,4; a u Japanu samo 1,2. Iz toga se jasno vidi da većina ljudi na Orijentu ne prakticira kršćanstvo, no čini se da nemaju ništa protiv toga da se slavi Božić. Ustvari, često se čini da Božiću pristupaju s više oduševljenja nego njihovi istomišljenici na Zapadu. Primjerice, Hong Kong je poznat po blještavilu koje prati proslavu Božića unatoč tome što većinu njegovog stanovništva čine budisti ili taoisti. Čak i u Kini, u kojoj se samo 0,1 posto stanovnika izjašnjava kao kršćani, Božić veoma brzo stječe popularnost.
Zašto je proslava Božića toliko proširena na Orijentu? Zašto ljudi koji ne prihvaćaju Isusa kao Mesiju slave Božić, dan koji većina onih koji se izjašnjavaju kao kršćani smatra njegovim rođendanom? Trebaju li pravi kršćani imati isti stav prema Božiću kao i oni? Odgovore ćemo pronaći dok budemo razmatrali kako je Božić postao popularan u Koreji, drevnoj zemlji Orijenta.