Božić — zašto se slavi čak i na Orijentu?

JEDNO staro vjerovanje s Orijenta podsjeća na vjerovanje u Djeda Mraza. To je korejsko vjerovanje u osobu po imenu Chowangshin, a nešto slično može se pronaći i među Kinezima i Japancima.

Chowangshina se smatralo bogom kuhinje, bogom vatre kojeg se povezivalo s drevnim korejskim običajem obožavanja vatre. (Korejci su u stara vremena pažljivo prenosili užareni ugljen, brinući o tome da se nikada ne ugasi.) Vjerovalo se da taj bog godinu dana prati ponašanje članova obitelji, nakon čega uzlazi na nebo prolazeći kroz kuhinjsku peć i dimnjak.

Navodno je Chowangshin 23. dana lunarnog mjeseca prosinca podnosio izvještaj kralju neba. Njegov se povratak očekivao krajem godine, kad se trebao spustiti kroz dimnjak i peć te nagraditi ili kazniti svakoga prema njegovom vladanju. Na dan njegovog povratka članovi obitelji trebali su zapaliti svijeće u kuhinji i po čitavoj kući. Na slikama tog boga kuhinje može se zapaziti još jedna sličnost s Djedom Mrazom — prikazivali su ga u crvenoj odjeći! Običaj je bio da snaha isplete par tradicionalnih korejskih čarapa te da ih na dan zimskog solsticija pokloni svojoj svekrvi. Budući da dani nakon toga postaju duži, to je trebalo simbolizirati njenu želju da svekrva dugo poživi.

Ne uviđaš li neke sličnosti između ovog što smo dosad spomenuli i Božića? Ta dva praznika povezuju iste priče i običaji: dimnjak, svijeće, darivanje, čarape, stari čovjek u crvenom odijelu i datum. Pa ipak, to što je Božić tako lako prihvaćen u Koreji ne može se pripisati samo tim sličnostima. Do vremena kad se Božić počeo slaviti u Koreji, to vjerovanje u Chowangshina gotovo je iščezlo. Ustvari, većina Korejaca koji danas žive uopće i ne zna da je takvo vjerovanje ikada postojalo.

Međutim, to nam objašnjava kako su se običaji vezani uz zimski solsticij i kraj godine različitim putevima proširili po čitavom svijetu. U četvrtom stoljeću n. e. dominirajuća crkva Rimskog Carstva promijenila je ime Saturnalijama, poganskom rimskom prazniku rođenja boga Sunca, i učinila ga dijelom Božića. S proslavom Božića ponovo su oživjeli mjesni običaji, samo pod drugim imenom. Kako je to bilo moguće?

Svrha darivanja

Običaj darivanja nikad nije iščezao. Davanje i primanje poklona običaj je u kojem Korejci već dugo vremena nalaze veliku radost. To je jedan razlog koji je pridonio popularizaciji proslave Božića u Koreji.

Za američke vojnike koji su nakon drugog svjetskog rata bili stacionirani u Koreji i željeli ojačati svoje veze s tamošnjim narodom, crkve su bile mjesta na kojima su se mogli sastajati s narodom i dijeliti mu poklone i humanitarnu pomoć. To se naročito radilo na Božić. Mnoga su djeca posjećivala crkve iz znatiželje i u njima prvi put u životu dobila na poklon čokoladu. Razumljivo je da su nakon toga mnoga od njih radosno iščekivala sljedeći Božić.

Za tu je djecu Djed Mraz bio američki vojnik s dugom crvenom kapom. U Pričama Salamunovim 19:6 (St) piše: “Svatko je prijatelj čovjeku darežljivu.” Da, darivanje se pokazalo veoma efikasnim. No, kao što se iz ovog retka može zaključiti, takvi darovi nisu jamstvo da će prijateljstvo potrajati. Čak je i u Koreji mnogo onih koje uz crkvu vezuje samo okus čokolade iz njihovih mlađih godina. No Božić nije bio zaboravljen. Usporedo s brzim razvojem korejske ekonomije razvijao se i komercijalizam, a božićno darivanje postalo je jednostavan način pomoću kojeg se kupce poticalo na potrošnju. Biznis je iskoristio Božić za ostvarenje veće zarade.

To nam pruža uvid u prirodu Božića kakvog se danas slavi na Orijentu. Stalno se stvaraju novi proizvodi koji su namijenjeni masovnoj kupovini u vrijeme Božića. Planovi za njihovo reklamiranje počinju se praviti već sredinom ljeta. Prodaja dostiže vrhunac krajem godine i to zahvaljujući kupovini svih vrsta božićnih poklona, čestitaka i muzičkih snimaka. Doista, te bi reklame navele prosječnog omladinca da se osjeća jadno ako bi na Badnjak ostao kod kuće i ne bi dobio nijedan poklon!

Kako se približava Božić tako gomile ljudi pune trgovine i trgovačke centre Seoula u želji da u njima kupe poklone, a situacija je ista i u drugim gradovima Orijenta. Stvaraju se prometne gužve. Mušterije preplavljuju hotele, poslovna područja, restorane i noćne klubove. Čuju se zvukovi s razuzdanih zabava — posvuda se glasno pjeva. Ulice su na Badnjak prekrivene smećem, a po njima hodaju pijani muškarci i žene.

I to je to. Božić na Orijentu više nije praznik u čijoj proslavi predvode oni koji se izjašnjavaju kao kršćani. Očito je da i u Koreji, kao i u drugim zemljama, komercijalizam preuzima vodstvo i ima najviše koristi od ovog blagdana uzetog iz svijeta kršćanstva. Je li onda komercijalizam jedini odgovoran za takav Božić, koji uvelike odstupa od duha koji je pokazivao Krist? Pravi kršćani trebaju pomnije istražiti to važno pitanje.

Porijeklo Božića

Divlja životinja unutar kaveza u zoološkom vrtu još uvijek je zvijer. I velika bi greška bila smatrati je pitomom samo zato što se već neko vrijeme nalazi u kavezu i što se naoko lijepo zabavlja sa svojim mladuncima. Možda si čuo izvještaje o tome kako su te životinje napale neke radnike zoološkog vrta.

U neku se ruku nešto veoma slično može reći i za proslavu Božića. Božić je u početku bio “zvijer” koja je živjela izvan kršćanstva. U tekstu ispod podnaslova “Povezanost s rimskim Saturnalijama”, djelo Kršćanska enciklopedija (na korejskom)a iznosi zapažanja u vezi s Božićem:

“Poganske Saturnalije i Brumalije imale su predubok korijen u narodnim običajima da bi ih ljudi napustili pod utjecajem kršćanstva. Možda je car Konstantin time što je priznao nedjelju (dan Feba i Mitre, kao i Gospodinov dan) (...) naveo kršćane četvrtog stoljeća da povjeruju kako bi bilo prikladno da se rođendan Sina Božjeg poklopi s danom rođenja doslovnog Sunca. Taj poganski praznik popraćen razuzdanim gozbama i zabavama bio je toliko popularan da je kršćanima bilo drago što su pronašli neku izliku kako bi ga, uz male preinake u duhu i načinu, mogli i dalje slaviti.”

Misliš li da je do takvog razvoja događaja moglo doći, a da se tome nitko ne usprotivi? Ista enciklopedija navodi: “Kršćanski propovjednici na Zapadu i na Bliskom istoku protestirali su protiv neumjesne neozbiljnosti koja je pratila proslavu Kristovog rođendana, a kršćani u Mezopotamiji optužili su svoju braću na Zapadu za idolopoklonstvo i obožavanje Sunca zbog toga što su prihvatila taj poganski praznik kao kršćanski.” Doista je nešto već od samog početka krenulo krivo. “Praznik je ipak bio jako brzo prihvaćen te se na kraju tako čvrsto ukorijenio da ga čak ni protestantska revolucija u šesnaestom stoljeću nije uspjela potisnuti”, navodi se u enciklopediji.

Da, praznik boga Sunca, koji nije bio dio pravog kršćanstva, uveden je u dominirajuću crkvu. Dobio je drugo ime — no zadržao je svoja poganska obilježja. Tako je doprinio tome da poganstvo prodre u crkve kršćanstva i da izvrši štetan utjecaj na duhovnost pojedinaca. Povijest potvrđuje da je širenjem kršćanstva prvobitan stav kršćana “ljubite svoje neprijatelje” ustuknuo pred moralnom degradacijom i nasilnim ratovima.

S vremenom je postalo jasno da, usprkos imenu kojim se to htjelo prikriti, bučna božićna slavlja, opijanje, zabave, ples, darivanje i ukrašavanje domova zimzeleni odražavaju njegovo pogansko porijeklo. Da bi ostvario svoj krajnji cilj — a to je veća prodaja — komercijalizam iskorištava Božić gdje god mu se za to ukaže prilika. Masmediji ga uzdižu; ljudi naprosto uživaju. Jedna trgovina u centru Seoula, specijalizirana za prodaju donjeg rublja, dospjela je na televizijski dnevnik jer je u izlog postavila božićno drvce ukrašeno samo donjim rubljem. Božićna je atmosfera bila vidljiva, no ništa nije ukazivalo na to da se izražava dobrodošlica Kristu.

Biblijski uvid u Božić

Što učimo iz ovakve povijesne pozadine Božića i razvoja događaja vezanih uz njega? Ako smo košulju ili bluzu krivo kopčali od samog početka, jedini način da to ispravimo jest da ponovo krenemo ispočetka. Zar to nije točno? Premda je to istina, neki kao razlog za prihvaćanje Božića navode to što je on, mada praznik poganskog porijekla koji svoje korijene vuče iz obožavanja Sunca, ipak prihvaćen u kršćanstvu. Stoga smatraju da je time taj praznik prihvaćen kao Kristov rođendan i da je dobio novo značenje.

Dragocjenu pouku o tome možemo izvući iz jednog povijesnog događaja koji se odigrao u drevnoj Judi. Godine 612. pr. n. e. Judejci su u hram u Jeruzalemu uveli pogansko obožavanje Sunca. Je li to pogansko obožavanje bilo priznato samim tim što se vršilo na mjestu koje je bilo namijenjeno čistom obožavanju Jehove Boga? O obožavanju Sunca koje se vršilo u jeruzalemskom hramu biblijski je pisac Ezehijel napisao sljedeće: “Gle, na ulasku u hram Jehovin između trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutih (...) licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku. Tada mi reče: jesi li vidio, sine čovječji? malo li je domu Judinu što čine te gadove koje čine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim” (Ezehijel 8:16, 17).

I doista, umjesto da bude priznat, taj je poganski oblik obožavanja doveo čitav hram u opasnost. Ti su se postupci proširili po cijeloj Judi i ubrzo je zemlju preplavilo nasilje i moralna degradacija. Slično je i u kršćanstvu, u kojem postupci koji potječu iz običaja obožavanja Sunca u vrijeme Saturnalija dolaze naročito do izražaja u vrijeme Božića. Vrijedno je zapaziti da je nekoliko godina nakon što je Ezehijel doživio tu viziju Bog izvršio presudu nad Jeruzalemom — razorili su ga Babilonci (2. Dnevnika 36:15-20).

Možda ti se opis malog Isusa, kako ga je opisao korejski izučavatelj spomenut na početku članka, čini pomalo smiješnim. No, činjenica je da ta reakcija nosi u sebi određenu težinu, s obzirom da potječe od osobe koja ne posjeduje točnu spoznaju o Kristu. Ona bi mogla potaknuti osobe koje slave Božić da ozbiljno razmisle. Zašto? Zato što Božić uopće ne prikazuje Krista na ispravan način. On zapravo skriva od ljudi njegov sadašnji pravi položaj. Isus više nije beba u jaslama.

Biblija stalno naglašava da je Isus sada Mesija, moćni Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva (Otkrivenje 11:15). On se sprema okončati siromaštvo i bijedu, na koje neki ljudi ne zaboravljaju u vrijeme Božića, kada daju priloge za dobrotvorne ustanove.

Iskreno govoreći, Božić nije dobro djelovao ni na zemlje kršćanstva ni na one druge, pa tako ni na zemlje Orijenta. Prije bi se moglo reći da je Božić skrenuo pažnju s prave kršćanske poruke o Božjem Kraljevstvu i kraju sadašnjeg zlog sustava (Matej 24:14). Pozivamo te da se obratiš Jehovinim svjedocima i istražiš kako će doći do tog kraja. A od njih možeš saznati i koji će trajni blagoslovi tada uslijediti na Zemlji pod upravom Božjeg Kraljevstva i vladajućeg Kralja, Isusa Krista (Otkrivenje 21:3, 4).

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 6]

Božić je doprinio tome da poganstvo prodre u crkve kršćanstva

[Slika na stranici 5]

Mnoga su djeca posjećivala crkve iz znatiželje i dobivala na poklon čokoladu. Nakon toga su radosno iščekivala sljedeći Božić

[Slika na stranici 7]

Badnjak u centru Seoula (Koreja)

[Slika na stranici 8]

Krist više nije malo dijete već moćni Kralj Božjeg Kraljevstva