Borba protiv bolesti
“BUDUĆIM pokoljenjima će samo iz povijesti biti poznato da je nekoć postojala bolest po imenu boginje”, pisao je treći predsjednik SAD, Thomas Jefferson, godine 1806. Ta je rečenica dio pisma u kojem je čestitao britanskom liječniku Edwardu Jenneru na otkriću zaštitnog cjepiva protiv boginja.
No, još 1967. godine od te je strašne bolesti, prema nekim procjenama, umrlo 2 000 000 ljudi. Ipak, pohod Svjetske zdravstvene organizacije 1979. g. postigao je očito svoj cilj. Tako se nakon 173 godine ispunilo Jeffersonovo proročanstvo.
Godine 1928. otkrio je Alexander Fleming prvi antibiotik – penicilin, koji se upotrebljava protiv otrovanja krvi, upale pluća, upale moždane opne i mnogih drugih bolesti. “Pronalazak penicilina pripada najdramatičnijim događajima u povijesti medicine”, pisalo je u Black’s Medical Dictionary, jer otkriće penicilina znači uvođenje anestezije i antiseptičkih sredstava.
U 19. stoljeću tuberkuloza je bila glavni uzrok smrti. Od nje su bolovali čuveni kompozitori Chopin (Šopen) i Paganini, zatim britanski političar Cecil Rhodes i mnogi drugi znameniti ljudi. Godine 1906. otkrili su Francuzi Calmette i Guerin cjepivo protiv te bolesti. A 1944. godine otkriven je streptomicin. Uz pomoć tih i drugih lijekova protiv tuberkuloze, ova je bolest takoreći odstranjena u razvijenim zemljama.
Međutim, u “siromašnom svijetu”, pa čak i u nekim zemljama u razvoju, još je uvijek jako raširena. Tako se na primjer u Južnoj Africi javlja godišnje prosječno 45 000 novih slučajeva, a tisuće umiru od te bolesti. I dok danas postoje djelotvorna cjepiva protiv ospica, polia difterije i drugih dječjih bolesti, u zemljama u razvoju umiru godišnje milijuni djece baš od tih bolesti.
U nekim zapadnim zemljama druge se bolesti šire u alarmantnom omjeru. Oko 70 posto njihovog stanovništva umire danas od bolesti srca i krvotoka, te od raka.
Mnogi od onih koji teško obole ne umiru, oni žive i dalje s oštećenjima. Bivši generalni sekretar UN, Kurt Waldheim rekao je 1981. godine, da će broj od 400 milijuna oštećenih u cijelom svijetu i dalje rasti, da bi godine 2000. dostigao brojku od 500 milijuna. Znači li to da medicina gubi borbu protiv bolesti, unatoč svim začuđujućim otkrićima i napretku? Što pokazuju činjenice?