Mladi pitaju...
Je li religija nešto za mene?
“ŽELIŠ li imati udjela u budućnosti, u napretku, tada se oslobodi svoje religije. No, ako želiš biti staromodan, ostani vjeran svojoj crkvi. Na kocki je tvoj uspjeh u životu.”
Ta upozorenja slušaju mladi ljudi s različitih strana. Mnogi misle kako su religiozna temeljna načela staromodna i beživotna u usporedbi s privlačnim vrijednostima današnjeg varljivog svijeta. Možda se i ti pitaš je li religija još uvijek važna? Zašto tolikim omladincima religija ne predstavlja više ništa? Postoji važan razlog za to.
Religiozno licemjerstvo
Licemjeriti znači “prikazivati se drugačijima nego jesmo; pretvarati se”. Neki sedamnaestogodišnjak piše: “Od mene se očekuje da idem u crkvu, ali to mi izgleda kao u kazalištu, gdje svatko igra svoju ulogu.” Ipak, ne želeći sve osuditi, dodao je: “Vjerojatno ima još uvijek iskrenih posjetitelja crkava, ali gadi mi se što mnogi igraju tako lošu ulogu. Ja mrzim to licemjerstvo.” Slično se izrazila neka osamnaestogodišnjakinja: “Ja promatram kako žive mnogi kršćani. Tražim prave kršćane, tražim ljubav i povjerenje među njima, što bi vjera trebala dati svakom kršćaninu.” Ali, ona nije našla ništa drugo do “sebičnosti, malograđanštine i licemjerne ljubavi.”
Međutim, nedavno provedena anketa među američkom omladinom pokazala je, na veliko iznenađenje, da 95 posto svih upitanih vjeruje u Boga ili u jedno “više biće”. S tim u vezi piše Philip Rice u knjizi The Adolescent: “Moderna generacija je protiv crkve, ali ne i ravnodušna, također ne bez vjere.”
I dok se među omladinom primjećuje određeno zanimanje za Bibliju, mnogi se ipak okreću od “tradicionalne” religije, pokazujući interes za istočne religije, ili se pak priključuju sektama mladih.
Što im se dopada u sektama mladih?
U knjizi Those Curious New Cults čitamo: “Jasnije nego ikada omladina primjećuje licemjerstvo odraslih. Oni vide ..., kako njihovi roditelji ne smatraju religiju nečim ozbiljnim ... Posvuda je vidljivo da ljudi ne postupaju u skladu sa svojim riječima.” U sektama mladih je očito drugačije, jer izgleda, pružaju mogućnost smisaonog djelovanja — stvarnog zauzimanja za religiozne nauke.
Neki se mladi ovako izražavaju o sektama mladih: “U tim sektama nailazimo na srdačnost i prijateljstvo, što gotovo uvijek nedostaje u tradicionalnim crkvama”. Psihijatar koji je neko vrijeme pripadao ujedinjenoj crkvi San Myung Mun je rekao: “Godinu dana bio sam ... preplavljen ljubavlju. ... Pojedincu se posvećuje pažnja i odobravanje o čemu je mogao samo sanjati”.
Budući da je svijet tako sebičan i materijalistički usmjeren, jednostavni život na koji upućuju te sekte, djeluje privlačno. Tako čitamo u knjizi Those Curious New Cults: “Na današnje društvo usmjereno k uspjehu, omladina reagira sa spoznajom da novac i materijalni posjed ne pruža njihovim roditeljima nikakvo zadovoljstvo”. Pa iako su sekte mladih možda i riješile neke probleme, prouzročile su druge, jednako ozbiljne. Primjerice, nadomještaju individualnost s grupnim identitetom. Ipak, zanimanje mladih ljudi za sekte i draž koju su izvršile na njih, otkrivaju da oni nisu ravnodušni prema religiji, te da nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe.
Duhovne potrebe
U knjizi Ali Bog je bio ovdje piše dr Ivar Lissner da se čovjek razlikuje od životinje po tome što “on ne želi samo spavati ... grijati se i jesti.” Čovjeku je svojstvena čudnovata težnja — “njegova duhovnost”. U djelu Great Religions of the World nailazimo na slijedeći komentar: “Antropolozi nisu do sada otkrili još nijednu kulturu bez religije.”
Da čovjek posjeduje tu potrebu objasnio je Isus slijedećim riječima: “Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba” (Matej 5:3, NS). Mnogi omladinci se priključuju nekoj sekti mladih sa željom da dobe nešto što bi moglo ispuniti njihovu duhovnu prazninu, nešto što su uzalud tražili u crkvama. Ali, Fred Graham, profesor religiozne znanosti kaže: “Religiozna praznina može biti ispunjena takoreći bilo čime, to može biti nešto dobro, ili pak nešto demonsko.”
Ti si možda svjestan svojih duhovnih potreba. Ali, što reći za shvaćanje nekih, koji misle da je religija zastarjela? Što dobivamo time ako smo religiozni? U Bibliji čitamo: “Jamačno je sredstvo velikog dobitka ta pobožnost” (1. Timoteju 6:6, NS). U čemu se sastoji dobitak, koji proizlazi iz služenja Bogu?
Od kakve je koristi “pobožnost”?
Mladi koji sada služe Bogu kažu da im je religija pomogla obuzdati osjećaj neprijateljstva, kao i njihov nagao temperament. Devetnaestogodišnji Tyrone priznaje: “Bio sam vrlo naprasit. Kad je moja mlađa sestra rekla samo jednu krivu riječ, odmah sam je udario. Jednako sam se ponašao prema drugovima u razredu; bio sam pravi svađalica.” Potom je odlučio služiti Jehovi i sada kaže: “Naučio sam svladati se čak kad mi netko učini nepravdu.”
Je li to korisno? Neki ljudi misle drugačije. “Onaj tko ostane miran je kukavica; treba dati oduška svom gnjevu”, kažu takovi. Da li je to mudro? Ne, jer onaj tko ne obuzdava gnjev, može počiniti nasilje, zbog kojeg će se kasnije kajati (1. Mojsijeva 4:5, 8). Uistinu dobar savjet sadrži slijedeća biblijska izreka: “Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš” (Psalam 37:8, ST).
Neki omladinci izvještavaju kako im je religija pomogla oduprijeti se kušnji da postupaju poput kriminalaca. Dvadesetjednogodišnji Viktor ispričao je slijedeći detalj iz doba svog školovanja: “U vrijeme podnevnog odmora mnogi od mojih drugova u razredu odlazili su u trgovine. I dok su neki ometali trgovce, drugi su krali živežne namirnice, slatkiše, teke i ostalo.” Zašto on nije pošao s njima? Je li uglavnom zato da ne bi bio otkriven, ili zato jer se bojao svojih roditelja? “Da”, odgovorio je. “Mislio sam na reakciju svojih roditelja i na posljedice, ali prvenstveno na to kako bi se to odrazilo na moje prijateljstvo s Bogom.”
Viktor je crpio snagu iz biblijskih savjeta, poput slijedećeg: “Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; ako bi rekli: ‘Hodi s nama! ... naplijenit ćemo svakojaka blaga!’ Sine moj, ne idi s njima na put” (Priče Salamunove 1:10-15, ST). I za tebe će biti korisno da uzmeš k srcu takove savjete.
Iz ankete provedene 1979. godine proizlazi slijedeća zanimljivost: “Osobe koje spadaju u kategoriju ‘vrlo religioznih’ ... sretnije su ... bolje prolaze.” Ali, još je važnija preporuka apostola Pavla, naime, učiniti “pobožnost” sadržajem svog života. On je pisao: “Pobožnost ... je korisna za sve stvari, jer ima obećanje sadašnjeg i budućeg života” (1. Timoteju 4:8, NS). No, ako želiš primiti te blagoslove, tada moraš iskreno služiti Bogu. Neki će možda pitati: “Zašto je potrebno baviti se religijom već u mladim godinama?”
Zašto je mladenačko doba najbolje vrijeme za to?
Mudri kralj Salamun je rekao opominjući: “Zato se raduj mladiću za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva! ... Ali znaj ... isprazna je i mladost i doba tamnih kosa. I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti, prije nego dođu zli dani i prispiju godine, kad ćeš reći: ‘Ne mile mi se’.” (Propovjednik 11:9, 10; 12:1, ST).
Postoje desetine tisuća omladinaca, koji poput Tyrona i Viktora ‘misle na svog Stvoritelja’. Oni vrlo dobro znaju da su mladenačka snaga i vitalnost prolazni. Znaju da će primiti trajne blagoslove ako budu služili svome Bogu i dobročinitelju. Dakle, ne odbijaju religiju, nego se druže s ljudima koji žive prema svom vjerovanju, s ljudima koji su diljem svijeta poznati po tome što pokazuju pravu ljubav. Oni su Jehovini svjedoci, a sretni su da su zadovoljene njihove duhovne potrebe. Zašto da i ti ne ispitaš pobliže tu stvar? Religija može biti nešto i za tebe.
[Istaknuta misao na stranici 13]
“Od mene se očekuje da idem u crkvu, ali to mi izgleda kao u kazalištu gdje svatko igra svoju ulogu.”
[Slika na stranici 13]
U crkvi se prikazuju pobožnima ... ... ali kod kuće su sasvim drugačiji