Kult — što je to?
DVADESET osmog veljače 1993 — više od stotinu pripadnika snaga reda prodrlo je u ograđen prostor sa zgradama u kojima stanuje nekoliko desetaka muškaraca, žena i djece. Trebali su pretražiti objekt radi ilegalnog oružja i uhapsiti osumnjičenog kriminalca. Međutim, snage reda iznenadila je tuča metaka koja je na njih ispaljena iz zgrada. Uzvratili su vatru.
U tom je sukobu poginulo deset ljudi a nekoliko ih je ranjeno. Tijekom sljedećih 50 dana stotine pripadnika vladinih snaga reda opsjedale su kompleks, opremljeni dovoljnom količinom vatrenog oružja za vođenje malog rata. Pat pozicija završila je razračunavanjem u kojem je poginulo 86 ljudi, među kojima najmanje 17 djece.
Ali tko je bio neprijatelj? Oružana banda preprodavača droge? Neka gerilska frakcija? Ne. Kao što ti je možda poznato, “neprijatelj” je bila skupina religioznih fanatika, pripadnika jednog kulta. Njihova tragedija dovela je tu nezamjetljivu zajednicu u ravnicama srednjeg Teksasa (SAD) u središte međunarodne pozornosti. Sredstva javnog obavještavanja preplavila su eter i tiskane stranice izvještajima, analizama i komentarima o opasnostima fanatičnih kultova.
Javnost se sjetila prijašnjih slučajeva kad su vođe kultova svoje pripadnike odveli u smrt: Mansonova ubojstva godine 1969. u Californiji; masovno samoubojstvo pripadnika kulta u Jonestownu (Gvajana) 1978; pakt o uzajamnom ubojstvu i samoubojstvu koji je 1987. u Koreji smislio vođa kulta Park Soon-ja i koji je imao za posljedicu smrt 32 člana. Značajno je što je većina tih ljudi tvrdila da su kršćani i izjašnjavala se da vjeruje u Bibliju.
Razumljivo je da se mnogi koji poštuju Bibliju kao Riječ Božju zgražaju zbog drske zloupotrebe Pisama od strane tih kultova. Zbog toga su tijekom godina osnovane stotine organizacija sa svrhom da nadziru kultove i razotkrivaju njihove opasne postupke. Stručnjaci za kultove pretkazuju da dolazak novog tisućljeća za nekoliko godina može dati povoda porastu broja kultova. Jedan list primjećuje da, prema mišljenju antikultnih grupa, postoje tisuće kultova koji su “spremni posegnuti za vašim tijelom, ovladati vašim umom, iskvariti vašu dušu. (...) Malo njih je naoružano, ali se većinu smatra opasnima. Oni vas žele zavesti i očerupati, vjenčati i pokopati.”
Što je kult?
Mnogi koji možda nisu u potpunosti svjesni značenja izraza “kult” netočno ga upotrebljavaju. Kako bi spriječili zabunu, neki teolozi čak izbjegavaju upotrebljavati taj izraz.
The World Book Encyclopedia objašnjava da se “izraz kult tradicionalno odnosi na svaki oblik obožavanja ili ritualnog običaja”. Prema tom kriteriju, moglo bi se sve religiozne organizacije svrstati u kultove. Međutim, u skladu s današnjom uobičajenom upotrebom, riječ “kult” ima drugačije značenje. Ista enciklopedija primjećuje kako je “od polovice 1900-ih publicitet koji se daje kultovima promijenio značenje izraza. Danas se taj izraz primjenjuje na grupe koje slijede živog vođu koji unapređuje nove i neortodoksne doktrine i postupke.”
Prihvaćajući uobičajenu upotrebu izraza, časopis Newsweek objašnjava kako se kod kultova “obično radi o malim, ekstremističkim grupama čiji članovi dobivaju svoj identitet i cilj od jedne jedine karizmatske osobe”. Časopis Asiaweek slično zapaža da “sam izraz [kult] nije sasvim određen, ali obično označava novo religiozno vjerovanje izgrađeno oko nekog karizmatskog vođe, koji se često sam proglašava personifikacijom Boga”.
U načinu izražavanja upotrijebljenom u zajedničkoj rezoluciji 100. Kongresa države Maryland (SAD), također dolazi do izražaja negativna konotacija izraza kult. Rezolucija navodi da je “kult grupa ili pokret koji iskazuje prekomjernu odanost nekoj osobi ili ideji, primjenjujući neetičke manipulativne metode nagovaranja i vršenja utjecaja kako bi unapređivao ciljeve svog vođe”.
Očigledno, pod kultom se obično podrazumijeva religiozna grupa s radikalnim gledištima i postupcima koji odstupaju od onoga što se danas prihvaća kao normalno društveno ponašanje. Obično vrši svoje religiozne aktivnosti u tajnosti. Mnoge od tih kultnih grupa izoliraju se čak u komunama. Njihova odanost samozvanim ljudskim vođama obično je bezuvjetna i isključiva. Takvi se vođe često hvale time da su božanski izabrani ili da su čak i sami božanske prirode.
Povremeno su antikultne organizacije i sredstva javnog obavještavanja govorila o Jehovinim svjedocima kao o kultu. Nekoliko nedavno objavljenih novinskih članaka ne pravi razliku između Svjedoka i religioznih grupa koje su poznate po svojim sumnjivim postupcima. No, da li bi bilo točno smatrati Jehovine svjedoke malom ekstremističkom religioznom grupom? Pripadnici kulta često se izoliraju od svojih prijatelja, obitelji pa čak i od društva općenito. Je li to slučaj kod Jehovinih svjedoka? Primjenjuju li Svjedoci prijevarne i neetičke metode kako bi pridobili članove?
Vođe kultova poznati su po tome da se služe manipulativnim metodama kako bi vršili utjecaj na umove svojih sljedbenika. Postoji li bilo koji dokaz da to čine Jehovini svjedoci? Je li njihovo obožavanje obavijeno tajnošću? Slijede li i štuju nekog ljudskog vođu? Jednom riječju, jesu li Jehovini svjedoci kult?
[Zahvala na stranici 3]
Jerry Hoefer/Fort Worth Star Telegram/Sipa Press