Kako se može promijeniti opasni kriminalac?
(Od dopisnika Probudi se! iz Nigerije)
“NAŠI zatvori ... su sada centri za obrazovanje kriminalaca”, pisalo je u nigerijskom dnevniku Daily Sketch-u. To je samo odjek sličnih izjava, koje dolaze iz mnogih dijelova svijeta. Mnogo je istine u toj tvrdnji, jer jedva da postoji neki dokaz kako su se zatvorenici uistinu popravili na izdržavanju kazne. Neki kažu čak da zatvorska kazna jako povećava osjećaj neprijateljstva kod kriminalaca, što otežava proces popravljanja. Mnogi kriminalci priznaju da su u zatvoru još više naučili o nasilju, jer novi zatvorenici uče od okorjelih starijih zatvorenika.
Što mogu vlasti učiniti protiv toga? Mnogi vjeruju da teška kazna zatvora može popraviti neke kriminalce. Ali, Jehovini svjedoci poznaju mnogo bolju metodu. Širom svijeta postoje istiniti primjeri, koji pokazuju da vijest Biblije može često promijeniti kriminalce, čak kada zataje sve druge metode. Navest ćemo sada neke slučajeve iz Zapadne Afrike.
Može li se kriminalac promijeniti?
James (Jakov) je tijekom školovanja terorizirao svoje drugove i učitelje. On ovako opisuje svoj život: “Bio sam poznat kao seoski siledžija (rvač). “Živio” sam od tučnjave i marihuane. Izbijanje rata u mojoj domovini pružilo mi je u starosti od 16 godina još veće mogućnosti da ugodim svojim strastima do nasilja. Priključio sam se pobunjeničkoj vojsci i bio školovan za poduhvate gerilaca i komandosa. Masovno ubijanje neprijateljskih vojnika prilikom vratolomnih prepada moje trupe, činilo mi je zadovoljstvo.
Završio je rat. Ljudima poput mene bilo je teško započeti novi život. Kuće su nam bile razorene, bili smo gladni, loše odjeveni i bez posla. Stoga sam se priključio jednoj oružanoj bandi, koja je pljačkala bolnice, škole, banke i urede. Ljudi su živjeli u strahu od nas.
Iako smo zazivali duhovne medije i koristili čarobnjačka sredstva kao “natprirodnu zaštitu”, konačno nas je uhvatila policija. Bio sam uhapšen zajedno s većinom članova naše bande. U zatvoru smo se odmah sjatili zajedno i organizirali ustanak. Ali, kad su nam se izjalovili planovi, razbili su našu bandu i poslali nas u različite zatvore. Tada je pogubljen vrhovni (glavni) vođa naše bande, najpoznatiji i najgori zločinac onog vremena. To me je prestrašilo u tolikoj mjeri da sam se pomolio Bogu i obećao služiti mu, ako me oslobodi iz te teškoće.”
No, može li se takav okorjeli zločinac ikada promijeniti? Kada je nekoliko mjeseci nakon toga James bio pušten na slobodu, zaboravio je, nažalost, na obećanje dano Bogu u molitvi. On to ovako objašnjava: “Vratio sam se kući i nastavio svojim starim načinom života. Jednog dana sreo sam nekoga iz naše bande i upitao ga kako je raspoložen za ‘posao’. On mi je rekao da je započeo proučavati s Jehovinim svjedocima i da je okrenuo leđa kriminalu. Kad sam ga upitao ‘tko su oni’, počeo mi je propovijedati, što je dovelo do toga da sam se priključio proučavanju Biblije s Jehovinim svjedocima. Zaključio sam da nas oni potiču na služenje Bogu, kome sam ja zavjetovao obožavanje.
Ubrzo sam shvatio da bih trebao promijeniti način života, no to mi se učinilo nemogućim. Odmah sam uočio da Svjedoci ne puše, dok sam ja bio odan duhanu i marihuani. Što ću učiniti kad mi kažu da moram prekinuti s pušenjem? Biblijski studij me je sve jače poticao na dobra djela, i tako je rasla moja želja da se popravim. Što sam više saznavao o Jehovi i njegovoj dobroti, to sam osjećao jaču potrebu da dovedem svoj život u red, kako bih mu mogao služiti i slaviti njegovo ime. Nastavio sam se moliti za njegovu pomoć.
Moj se život postepeno mijenjao. Prestao sam pušiti i baviti se kriminalom. Ali, moja nova kršćanska osobnost naišla je na otpor. Ljudi nisu rado vidjeli ‘da ja polazim u propovijedanje s Jehovinim svjedocima’. To im se nije sviđalo, jer više nisam zastupao selo u rvanju. Počeli su mi se rugati i prijetiti mi, dok se jedan stariji čovjek nije zauzeo za mene. Pozvao je k sebi seoske starješine i savjetovao im da me više ne napadaju. Rekao je: ‘Kad bi svi ljudi bili Jehovini svjedoci, mi u ovom selu ne bismo više imali problema. Nastavite li stvarati teškoće tom čovjeku, pa nastanu problemi, neću se više zauzimati za vas.’”
James se predao Jehovi i bio je kršten 1973. u starosti od 23 godine. On je danas — nakon potpune promjene i rehabilitacije — propovjednik koji pomaže drugima da usklade svoj život s Božjom voljom (Efežanima 4:17-28; 1. Korinćanima 6:9-11).
Pomilovani zbog dobrog ponašanja
Slijedi daljnji primjer: Oruaefe je bio osuđen na 21 godinu zatvora, jer je nabavljao oružje za razbojnike. U prve dvije godine svog boravka u zatvoru ponašao se vrlo grubo prema čuvarima te ih je često napadao. Potom se priključio biblijskom studiju, koji su Jehovini svjedoci vodili s jednim drugim zatvorenikom, posjećujući zatvor svaki tjedan. Bio je to početak promjene njegova načina života, koja je uslijedila zato što je u svakodnevnom životu primjenjivao naučeno iz Biblije. On to ovako opisuje:
“Zatvorski čuvari su primijetili koliko sam se promijenio na bolje, pa su me postavili na povjerljiv položaj. Zadužili su me za zatvorsku ljekarnu, jer su oni koji su do tada bili zaduženi za nju, počeli krasti lijekove. I ostalim zatvorenicima, koji su postali Jehovini svjedoci, povjeravali su odgovorne poslove.”
Jedan od tih zatvorenika koji su se promijenili, bio je Godwin, nekadašnji vođa naoružane bande pljačkaša. Uhapšen je 1968. godine i osuđen na dvadeset dvije i pol godine zatvora. Slijedećim riječima opisuje on, što je utjecalo na promjenu u njegovom životu:
“U zatvoru sam sreo neke ljude koje sam ja osposobljavao za našu bandu, a u međuvremenu su postali Jehovini svjedoci. Oni nisu više pušili indijsku konoplju, niti su više imali bilo kakove veze s krađom, nasiljem ili nemoralom. Pretvorili su se u blage, ponizne muževe. Nisam razumio kako su se mogli promijeniti u toj mjeri.
Jednog dana sam vidio kako im jedan propovjednik Jehovinih svjedoka, koji im je došao u posjetu, objašnjava nešto iz Biblije, pa sam se priključio njihovom biblijskom studiju. Uvijek sam se smatrao kršćaninom, bio sam član anglikanske zajednice. Ali, samo ono što sam naučio na tom biblijskom studiju, postepeno me je oblikovalo u pravog kršćanina.”
Oba gore spomenuta čovjeka bila su 1981. pomilovana od države zbog izvanredno dobrog ponašanja, i otpuštena iz zatvora. Otada su nastavili napredovati u razvijanju kršćanske osobnosti, pomažući u tome i drugima. Bili su rehabilitirani u svojim seoskim općinama i prihvaćeni u kršćansku skupštinu Jehovinih svjedoka.
Uspješno prilagođavanje životu izvan zatvora
Mnogi kriminalci, koji su se tobože popravili, nisu bili u stanju riješiti problem ponovnog uključivanja u svoju seosku zajednicu. U jednom članku Nigerijskih novina Daily Times iznesena je tvrdnja kako mnogi zatvorenici gube samopouzdanje, te ... ne mogu više udovoljiti zahtjevima svijeta izvan svoje zatvorske ćelije. Smatraju da im je nemoguće udovoljiti zahtjevima, po njihovom mišljenju, neprijateljskog društva”. Stoga se mnogi zatvorenici vraćaju natrag životu kriminalaca.
Ali, prije spomenute osobe, ne samo da su se uspješno promijenile, nego su postale i korisnim, primjernim građanima svojih općina. Kako su svladali taj teški proces prilagođavanja? Oni koriste svoje vrijeme i poznavanje Biblije u pomaganju drugima da postanu boljim ljudima. Poslušajmo još jedno iskustvo koje nam svjedoči o tome:
Uprava jednog zatvora u Gambiji dozvolila je nekom nigerijskom misionaru Jehovinih svjedoka, da proučava Bibliju sa zatvorenicima. Tjednom studiju je prisustvovalo do 20 zatvorenika, među kojima je bio i jedan musliman po imenu Sangone koji je morao odsjediti trogodišnju kaznu. Za tog, tada 26 godišnjeg muškarca, zatvor nije bio ništa novo. Prvi puta je bio lišen slobode već u starosti od osam godina, kada je upućen u popravni dom. Slijedile su daljnje kazne zatvora, a on je bivao sve okorjeliji na svom putu kriminalca.
No, sada je temeljito upoznavao mjerila poštenog ponašanja, koja se traže od pravih slugu Božjih. Postepeno je svladavao svoje naginjanje prema kriminalu, naprežući se činiti dobre stvari koje je naučio. Kad se bližio kraj izdržavanja kazne, rekao je misionaru da on ljubi istinu koju je naučio iz Biblije, te da bi rado postao kršćanskim Jehovinim svjedokom. Doduše, želio je prije toga riješiti još jedan problem. On je već ranije bio u nekoj drugoj zemlji osuđen na kaznu zatvora, ali je pobjegao iz zatvora, kad mu je preostalo da odsluži još 17 mjeseci. Želio se vratiti, kako bi odslužio ostatak kazne.
Kad se vratio u tu zemlju i prijavio se vlastima, oni nisu više mogli pronaći materijale o njegovom hapšenju, ili početku nastupanja kazne, što se je dogodilo četiri godine ranije. Stoga mu je jedan zatvorski službenik savjetovao da “jednostavno opet nestane”, jer godinu dana nakon toga nitko neće više imati pravo da ga uhapsi. Ali, Sengone je to odbio, rekavši da želi odslužiti ostatak kazne, kako bi olakšao svoju savjest. Objasnio je: “Ja proučavam Bibliju s Jehovinim svjedocima i želim krenuti pravim putem, da bih se mogao predati Jehovi i čista srca vršiti njegovu volju.”
Sengone je odslužio svoju kaznu i otpušten je iz zatvora aprila 1980. Vrijeme provedeno tamo iskoristio je da nauči jedan zanat, što mu je pomoglo da zbrine za svoje financijske potrebe, dok nije našao drugi posao. U slobodno vrijeme sudjelovao je u službi propovijedanja od vrata do vrata. Novembra 1980. bio je kršten kao Bogu predani sluga. Počeo je služiti kao “pomoćni pionir” provodeći svaki mjesec 60 sati u obznanjivanju svoje vjere drugima. Godinu dana kasnije oženio je jednu svjedokinju Jehove. Danas imaju Sangone i njegova žena malo dijete, ali oni i dalje radosno pomažu drugima da promijene svoju osobnost, što znači da iznova oblikuju svoje misli, kako bi mogli odgovarati Božjoj volji (Rimljanima 12:2).
Mi smo, doduše, spomenuli ovdje slučajeve samo četvorice zatvorenika, ali mnogo je veći broj onih na koje je Riječ Božja djelovala na taj način.
Snaga koja uzrokuje promjenu
Da, “Riječ Božja je živa i djelotvorna”. Ona je “korisna za poučavanje, za ukoravanje, za ispravljanje stvari, za odgajanje u pravednosti” (Jevrejima 4:12; 2. Timoteju 3:16, 17, NS). Praktični savjeti Riječi Božje, povezani sa čudesnom motivacijom da se čini dobro, prouzrokuju čak preoblikovanje kriminalaca.
Osim toga, svi koji su školovani po Riječi Božjoj bivaju zaštićeni od načina postupanja svojstvenog kriminalcima. Pisac 119. psalma kaže da mladi mogu ostati čistima, držeći se Riječi Božje (stavak 9). Da, Biblija daje savjete i pouku, koja posreduje praktičnu mudrost i pravednost — “sve staze dobre” (Priče Salamunove 2:1-9, ST).
[Slika na stranici 15]
Kriminalci se mogu toliko promijeniti da postanu kršćanski propovjednici.