Kako je došlo do toga?

“KAKO je barbarski režim poput Trećeg carstva mogao doći na vlast u jednoj od privredno najnaprednijih i kulturno visoko razvijenih zemalja svijeta?” To pitanje koje navodi na razmišljanje postavio je povjesničar J. Noakes u časopisu History Today. Upoznamo li se s pozadinom svega, možda ćemo lakše odgovoriti na to pitanje.

Nacionalsocijalističku partiju nije oživotvorio Adolf Hitler. Godine 1919. osnovao je Anton Drexler, bravar iz Münchena Njemačku radničku partiju. Godinu dana kasnije mijenja naziv u Nacionalsocijalistička Njemačka radnička partija, a 1921. Hitler postaje njenim vođom. Iz opozicije prema Hitleru, Drexler se kasnije povukao iz Partije. Iz prve riječi naziva Partije izvedena je riječ “naci”.

Godine 1923. podižu Hitler i njegova Partija neuspjeli ustanak i Hitler biva osuđen na robiju. U to vrijeme piše knjigu “Mein Kampf”, u kojoj određuje pravac Partije, a za najviši cilj postavlja “nacionaliziranje masa”. Za postizanje toga, rekao je da “nijedna socijalna žrtva nije preteška”. Država treba nastupati “kao čuvar tisućugodišnje budućnosti”, pisao je.

Nitko nije u početku smatrao Hitlera i njegovu Partiju nečim ozbiljnim. Njegovi bombastični govori naveli su njemačkog novinara i pisca Kurta Tucholsky-a da kaže: “Čovjeka uopće nema; on je samo buka koju prouzročuje”. Tucholsky je nesumnjivo govorio u ime mnogih. Pa ipak, “čovjek” je postojao, a namjeravao je prouzročiti daleko više od samo buke.

Okolnosti koje su dovele do toga da su nacionalsocijalisti došli na vlast

Nijemcima su nakon poraza u I svjetskom ratu otete sve iluzije. Teške uvjete nametnute Versajskim ugovorom osjećali su prevelikim teretom, čak i neopravdanim. Nedostajalo je jako političko vodstvo. Privredna se situacija pogoršavala iz tjedna u tjedan. Svjetske poslovne prilike dovele su do milijuna nezaposlenih. Opterećujuća atmosfera beznadežnosti i osjećaj nesigurnosti gušili su svaku životnu radost.

Spretnom propagandnom akcijom uspjelo je nacionalsocijalističkom pokretu iskoristiti mase kao instrument za provođenje svojih političkih ciljeva. Njegova grandiozna obećanja djelovala su privlačno na narod, a strah naroda pred komunizmom on je iskoristio za svoje ciljeve. Bio je to ventil za pruski militarizam (politika naoružanja i pripremanja na rat). Partija je posredovala mladima podstrek, avanturu, drugarstvo i zanosni osjećaj da mogu sudjelovati u obnovi jake Njemačke.

28. travnja 1939., dakle samo šest godina nakon svog dolaska na vlast, Hitler je držao govor u kojem je spominjao svoje uspjehe. Bili su to između ostalog, obnova reda, povećanje proizvodnje, smanjenje nezaposlenosti i oslobađanje od ograničenja nametnutog Versajskim ugovorom. Rekao je: “Ja sam vratio provincije carstva koje su nam otete 1919. godine ..., obnovio sam tisućugodišnje povjesno jedinstvo njemačkog životnog prostora, a sve sam to nastojao ... učiniti bez prolijevanja krvi, bez nanošenja ratnih patnji svom ili ostalim narodima”.

U knjizi Bilješke o Hitleru objašnjava Sebastian Haffner kako je Hitler utjecao na Nijemce: “Hitler je za njih bio čudo — ‘Božji poslanik’.” Zahvaljujući Hitlerovim uspjesima i njegovoj spretnoj propagandi uspjelo je nacionalsocijalističkoj partiji držati narod pod svojom kontrolom, tako da je pokret počinjao dobivati religiozne oznake. Podupiranje Partije postaje uskoro “svetom” dužnošću.

To nam posreduje bolje razumijevanje svega što je opisao William L. Shirer u svojoj knjizi The Nightmare Years: “Zanos masa jače me se dojmio nego prvi pogled na diktatora. ... Kad je za kratko vrijeme stupio na balkon mase su počele bijesniti. Neki su muževi i žene bili srušeni na pod, kad je masa nagrnula naprijed da bi iz blizine mogla vidjeti svog Mesiju. Za njih je on izgledao takovim.”

[Istaknuta misao na stranici 12]

Nacisti su iskoristili mase kao instrument za provođenje svoje volje

[Slika na stranici 11]

Nacionalsocijalisti su pretvorili mase u poslušni instrument. Prema riječima jednog novinara, Hitler je za mnoge bio ‘Božji poslanik’