Zagađenost — tko je uzrokuje?

“OVAJ otok je državno pokusno zemljište. Opasno područje! Tlo je zatrovano bedrenicom. Zabranjeno je pristajanje!”a Ovaj natpis je postavljen na kopnu Škotske nasuprot otoku Gruinard da bi upozorio eventualne posjetioce. Tokom drugog svjetskog rata tamo su testirali biološka oružja i od tada (već 47 godina) ovaj je lijepi otok zaražen bedrenicom.

Otok Gruinard je ekstreman primjer zagađenosti. Ali manje ekstremni oblici zagađivanja tla vrlo su prošireni i u stalnom su porastu.

Zagađivanje tla u porastu

Jedan uzročnik zagađivanja tla je smeće. U Velikoj Britaniji prosječna obitelj od četiri člana godišnje baca, prema izjavi londonskog Timesa, 51 kg metala i 41 kg plastike, “od čega mnogo toga leži po ulicama, pokraj puta, na kupalištima i odmaralištima”.

Kao što je pisalo u francuskom časopisu GEO, brdo smeća u Entressenu izvan Marseillesa povremeno je dostizalo visinu od 60 metara i prema procjenama privuklo 145 000 galeba. Žičana ograda koja je postavljena oko tog brda smeća nije mogla spriječiti da vjetar raznosi papir i plastične otpatke. Zbog toga je mjesna uprava kupila 30 hektara susjednog obrađenog zemljišta u pokušaju da riješi taj problem.

Nije čudo da je povjerenik EEZ-ab Stanley Clinton Davis prilikom organiziranja Evropske godine okoliša koja je završila marta 1988, izjavio da popisu problema zagađenosti “nema kraja”. Stoga je planirana kampanja za poticanje iskorištavanja otpada s ciljem da se svake godine preradi 80 posto od ukupno 2 200 000 000 tona otpadaka Zajednice.

Zagađenost otpacima ni u kom slučaju nije ograničena samo na Zapadnu Evropu. Prema pisanju časopisa New Scientist, bilo je čak potrebno čistiti udaljeni kontinent Antarktiku. Znanstvenici koji su vršili ispitivanja u Australiji prikupili su više od 40 tona odbačenih strojeva i građevnog materijala koji je bio razbacan u blizini njihove baze. The New York Times (od 19. decembra 1989) izvještava da Amerikanci na McMundo Stationu na Antarktici čiste otpad koji je nagomilan kroz 30 godina, uključujući i traktor težak 35 000 kg koji je potonuo u 24 m duboku vodu.

Da, na suhom kopnu sve vrvi od zagađenosti i zatrovanja. No, kako je sa vodom Zemlje?

Prljava voda — neprikladna za život

“Rijeke u Britaniji postaju prljavije po prvi puta nakon više od četvrt stoljeća”, piše The Observer. “Kattegat [more između Švedske i Danske] umire. Ubrzano postaje neprikladan za život riba, jer je toliko zagađen da vapi za kisikom”, izvještava londonski The Times. “Rijeke u Poljskoj ubrzano postaju otvorene kanalizacije, a na pomolu nema mnogo poboljšanja” (The Guardian).

U novembru 1986. dogodila se katastrofa koju je londonski Daily Telegraph opisao kao “nasilje nad najveličanstvenijim i najprivlačnijim vodenim putem Evrope”. Opasan požar izbio je u jednoj tvornici kemikalija u Baselu, u Švicarskoj, i vatrogasci su polijevali plamen. Nehotimično, isprali su u Rajnu od 10 do 30 tona kemikalija i pesticida, i tako izazvali “Černobil kemijske industrije”. Ovaj događaj ispunio je naslove u novinama. Međutim, ono o čemu se obično ne izvještava je činjenica da toksični otpad redovito otječe u Rajnu u nešto manje dramatičnom omjeru.

Takvo vodom izazvano zagađenje nije ograničeno samo na područje oko svog izvora. Mnogo kilometara dalje njegove posljedice mogu biti smrtonosne. Evropske rijeke koje utječu u Sjeverno more nose sa sobom boje, bjelila za pastu za zube, toksični otpad i gnojivo, i to u takvom omjeru da Holandski institut za istraživanje ribarstva sada ribu list iz Sjevernog mora označava kao neprikladnu za jelo. Istraživanja pokazuju da 40 posto tih riba iz plitkih voda imaju bolesti kože ili kancerozni tumor.

Koga treba kriviti za takvo zagađenje. Mnogi uperuju prstom u industriju, čija pohlepa za dobiti daleko nadmašuje brigu za okoliš. Međutim, i poljoprivrednici su krivi za zagađenje potoka i rijeka koje teku u blizini njihove zemlje. Njihova rastuća primjena dušičnih gnojiva sada može silažu učiniti smrtonosnom.

Pojedinci također koriste rijeke kao mjesto za odlaganje smeća. Za rijeku Mersey, sa njenim razvođem na sjeverozapadnom kraju Engleske, kaže se da je najprikladnija za to u Evropi. “Sada bi samo najluđi i oni koji nisu svjesni situacije plivali u toj rijeci”, komentira liverpulski Daily Post i dodaje: “Svatko tko je zle sreće da kojim slučajem upadne u rijeku morat će biti u bolesnom stanju otpremljen u bolnicu.”

Nepročišćene kanalizacijske vode također se ubrajaju u jedne od glavnih sastojaka zagađenosti mora. More duž jedne popularne engleske plaže navodno sadržavalo je količinu koja odgovara “punoj čaši nepročišćenih kanalizacijskih voda u prosječnoj kućnoj kadi”, što četiri puta premašuje gornju granicu koju propisuje EEZ.

Postoji još jedna opasnost, a to je ona koja pada s neba.

Kisele kiše — mučna prijetnja

Jedno vrijeme su ljudi u Engleskoj umirali zbog udisanja zraka — odnosno smoga. Danas su smrtni slučajevi od takve zagađenosti rijetki. Londonska magla, koja je, kako se procjenjuje, 1952. prouzročila smrt 4 000 ljudi, ne predstavlja više prijetnju. Neke termoelektrane koje su davale doprinos smogu premještene su van grada i opremljene visokim dimnjacima, a u nekim slučajevima i napravama za uklanjanje najsmrtonosnijih plinova.

To, međutim, nije zaustavilo zagađivanje atmosfere. Visoki dimnjaci možda su uklonili opasnost iz neposredne okoline, ali sada prevladavajući vjetrovi daleko raznose tvari koje zagađuju — često u druge zemlje. Posljedica toga je da Skandinavija pati od britanske zagađenosti, a mnogi o Britaniji govore kao o “prljavom starcu Evrope”. Slično je i industrija na sjeverozapadu SAD uzrokom mnogih problema sa kiselim kišama koje ima Kanada.

Godinama su znanstvenici upirali prstom u sumporni dioksid kao u glavnog krivca koji je odgovoran za zagađenost zraka koja je uzrokom kiselih kiša. Drew Lewis, američki predsjednički poslanik u kanadsko-američkim rješavanjima problema kisele kiše, tvrdio je 1985. godine: “Reći da sulfati ne uzrokuju kisele kiše isto je kao reći da pušenje na izaziva rak pluća.” Kako se čini, kad dođe u doticaj s vodom, sumporni dioksid proizvodi sumpornu kiselinu, koja može kišu učiniti kiselom ili se nakupljati u kapljicama oblaka, natapajući tako šume u višim predjelima smrtonosnom vlagom.

Kad padaju kisele kiše ili, što je još gore, kad se topi kiseli snijeg, sve to ulazi u tlo. Švedski znanstvenici koji su ponovili jednu studiju iz 1927. zaključili su da se na dubini od 70 cm kiselost tla u šumama povećala deset puta. Ta kemijska promjena ozbiljno utječe na sposobnost biljke da uzima važne minerale kao što su kalcij i magnezij.

Kako sve to utječe na čovjeka? On pati kad jezera i rijeke koje su prije vrvjele životom sada postaju kisele i beživotne. Štoviše, norveški su znanstvenici iz svojih studija zaključili da povećana kiselost u vodi, bilo one u jezerima ili one u tlu, rastapa aluminij. Time je opasno ugroženo zdravlje. Znanstvenici su utvrdili da postoji “jasna veza između statistički povećane stope smrtnosti i povećanih koncentracija aluminija” u vodi. Moguća povezanost aluminija sa Alzheimerovom bolesti i drugim staračkim oboljenjima i dalje poziva na uzbunu.

Istina, u područjima kao što je rijeka Mersey u Velikoj Britaniji i smetište u Entressenu u Francuskoj učinjeni su napori da se popravi situacija. Međutim, ovakva vrst problema i dalje ostaje. Uvijek se iznova pojavljuje svuda po svijetu. No, postoji još jedan tip zagađenosti — onaj nevidljivi.

Ozon — nevidljivi neprijatelj

Izgaranjem fosilnih goriva, bilo u elektranama ili u kućnim pećima, uz sumporni dioksid nastaju i drugi zagađivači. Tu spadaju oksidi dušika i nesagoreni hidrougljici.

Znanstvenici sada za zagađenost zraka sve više okrivljuju te dušične okside. Oni pod utjecajem sunčeve svjetlosti pripomažu stvaranju smrtonosnog plina ozona. “Ozon je najznačajniji zagađivač zraka koji utječe na vegetaciju u SAD”, rekao je David Tingey iz Američke agencije za zaštitu okoliša. Procijenio je 1986. da to njegovu zemlju košta milijardu dolara godišnje. Tada je procijenjeno da Evropa na to troši 400 milijuna dolara godišnje

Stoga, iako kisele kiše uništavaju vodene tokove, mnogi smatraju da ozon, u krajnjoj liniji povezan sa automobilskim ispusima, treba više nego kisele kiše kriviti za smrt drveća. U listu The Economist je pisalo: “Drveće [u Njemačkoj] prijevremeno umire ne uslijed kiselih kiša nego uslijed ozona. Iako smrt može izazvati smrzavanje, kisela magla ili neko oboljenje, ozon je taj koji drveće čini ranjivim.” A ono što se događa u Evropi jednostavno je odraz stanja na drugim kontinentima. “Drveće u nacionalnim parkovima u Kaliforniji uništava se uslijed zagađenosti zraka koja možda dolazi iza takve daljine kao što je Los Angeles”, izvijestio je New Scientist.

Postoji, međutim, još gori oblik zagađenosti koja prlja Zemlju. To je temeljni uzročni činilac doslovnog zagađenja kopna, vode i zraka našeg planeta.

Moralna zagađenost

Lako nas može prevariti vanjština ljudi. Isus Krist je to slikovito prikazao. Obraćajući se vjerskim vođama svog vremena, on je rekao: “Jao vama (...) jer ste nalik okrečenim grobovima, koji izvana doduše izgledaju lijepo, ali iznutra su puni (...) svakovrsne nečistoće” (Matej 23:27, NS). Da, osoba možda izvana izgleda čistom, čak privlačno, ali njen govor i njeno ponašanje mogu otkriti njenu pravu iskvarenu osobnost. Žalosno, ali takva moralna zagađenost danas je posvuda raširena.

Moralna zagađenost obuhvaća zloupotrebu droga, koja je raširenija no ikad. Pop-zvijezde, idoli s pozornica i filma, te čak naizgled uvaženi poslovni ljudi, postali su predmetom skandala zbog svoje ovisnosti o drogama. Moralna zagađenost također uključuje i spolni nemoral, što može biti uzrokom raspada obitelji, razvoda, abortusa, kao i bujanju epidemija spolnih bolesti, uključujući i zloslutni bič AIDS-a.

U korijenu ove moralne zagađenosti leži sebičnost, koja uglavnom leži i u korijenu doslovne zagađenosti koja pogađa čovječanstvo. Tereza Kliemann, koja je uključena u liječenje AIDS-a u São Paulo Stateu u Brazilu, ukazala je na problem: “Prevencija [AIDS-a] podrazumijeva promjenu ponašanja među visoko rizičnim skupinama, a to je teško.” Velika većina ljudi ustraje u tome da čini ono što želi, umjesto da uzmu u obzir kako njihovi postupci djeluju na druge. Posljedica toga je da je literatura, zabava i praktično cjelokupna ljudska kultura prožeta moralnom zagađenošću.

Ljudima koji o tome razmišljaju današnja nastojanja u pravcu doslovnog i moralnog čišćenja izgledaju samo kao obično zataškavanje. Možda se onda s pravom pitate postoji li neka pouzdana nada da Zemlja bude čista i doslovno i moralno. Nemojte biti obeshrabreni. Biblija nam govori da je kraj zagađenosti na pomolu!

[Bilješke]

[Okvir/slika na stranici 7]

Gore nego zub vremena

Ovaj isklesani kameni lik je, nakon što je godinama bio izložen razarajućem djelovanju elemenata, sada samo još nalik mrtvačkoj maski. Gori od zuba vremena je zagađeni zrak koji ga nagriza. Širom svijeta propadaju stare građevine pod utjecajem kisele kiše, koja ih ispira i nagriza — od gradske vijećnice u Schenectadyju (New York, SAD) pa sve do glasovitih građevina u Veneciji. O rimskim znamenitim građevinama kaže se da se već samo dodirom raspadaju. Grčki slavni Partenon je u posljednih 30 godina više oštećen nego u prijašnjih 2 000. Oštećenja su obično posljedica zajedničkog djelovanja raznih faktora, naprimjer temperature, vjetrova, vlažnosti u zraku, kao i bakterija koje žive na zidovima građevina. Ali ako zagađivanje toliko štetno djeluje na nežive stvari, kako su tek živa stvorenja pogođena njime?

[Slika]

Isklesani lik na katedrali u Londonu