Španjolski flamenco bio je naš život

POSTOJI velika razlika između sviranja gitare i puhanja u trubu. Premda sam volio flamenco gitaru još od svoje sedamnaeste, truba je ta koja je, na neki način, promijenila tok mojega života. To se dogodilo kad sam bio u Španjolskim zračnim snagama godine 1975. No dozvolite mi, najprije, da vam objasnim kako sam zavolio gitaru.

Odgojen sam u Verdunu, radničkom predgrađu Barcelone, španjolske prometne sredozemne luke. Moj otac je flamenco pjesnik i zanesenjak. Majka je pjevačica flamenca. (Flamenco je jedinstveni stil muzike, pjesme i plesa Andaluzije koji je potekao od Cigana, Arapa i Židova pred stotine godina.) Moj otac, porijeklom iz Baena, Córdoba, u Andaluziji, prirodno je volio flamenco i poticao me da se prihvatim gitare. Tako sam učio sa privatnim učiteljem dvije godine i tada potražio posao. Nije ga bilo teško pronaći. Budući da tako mnogo turista posjećuje Španjolsku, flamenco je uvijek visoko tražen.

Formiran je flamenco duo

Nakon svršetka moje vojne službe, radio sam u tablaou zvanom El Cordobés u Barceloni. Naša španjolska riječ tablao, ili tablado, koja se odnosi na flamenco predstavu, dolazi od drvene pozornice napravljene od tablasa, ili debelih dasaka, na kojima nastupaju flamenco plesači. Na gitari sam pratio muške i ženske plesače (bailaores i bailaoras) kao i pjevače (cantaores) koji su uobičajena nadopuna flamenco predstave. Za one koji nisu dobro upoznati sa flamenco pjevanjem i plesom, mogu samo reči da je to umjetnost koja seže unatrag možda do vremena arapske okupacije Španjoske (8. do 15. stoljeće). U prošlosti to su uglavnom izvodili artisti uz cigansku popratnu glazbu.

Radeći u El Cordobésu, bio sam impresioniran mladom plesačicom koja je došla u družinu. To je bila Yolanda, iz Katalonije, malena i lijepo građena plesačica puna života, sa crnom kosom i tamnim očima. Ona je promijenila moj život postavši mojom ženom. Vjenčali smo se 1978. u katoličkoj crkvi u Santa Coloma de Gramanet, blizu Barcelone. Ali kako je ona dospijela u svijet flamenco plesa? Dopustit ću njoj da ispriča svoju priču.

Muzika i ples u mojoj krvi

Yolanda: Od djetinjstva sam bila sva u španjolskoj muzici. Moj otac je uživao slušajući muziku Sardana, tipičnu za Kataloniju, dok su moja majka i baka uvijek pjevale vesele jote Aragona. Budući da sam imala problema sa stopalima, liječnik mi je preporučio da vježbam. Kao posljedica toga, započela sam sa učenjem baleta. Kad sam imala sedam godina, vidjela sam jednu djevojku kako pleše flamenco, i to mi se toliko svidjelo da me moja majka upisala u školu za takve plesače.

Počela sam dobro raditi i nastupati u peñas flamencas, ili malom flamenco teatru. Jednoga dana, kada sam imala četrnaest godina, šetala sam sa svojom majkom duž čuvene Rambla de las Flores u glavnom poslovnom centru Barcelone kada smo ugledale natpis koji oglašuje El Tablao Flamenco, El Cordobés. Majka je predložila da se popnemo i vidimo trebaju li plesačicu. Primili su me te prve noći. A tko je bio gitarist? Francisco (Paco) Arroyo, onaj za koga sam se na kraju udala! Sada on može nastaviti priču.

Truba i promjena

Kako je truba ušla u moju priču? Godine 1975. služio sam u zračnim snagama (Academia General del Aire) u vojnom zatvoru u La Manga del Mar Menor u pokrajini Murcia. Bio sam zatvorski trubač koji je svirao prozivke tijekom dana za oficirske pitomce.

Dok sam bio tamo na dužnosti, primijetio sam jednog mladog zatvorenika, tihog, poniznog čovjeka. Čudio sam se zašto je bio u zatvoru. Zbog toga sam mu jednoga dana postavio pitanje. Ispočetka se protivio da razgovara sa mnom zbog zatvorskih propisa, ali ja sam inzistirao. Želio sam znati. Objasnio mi je da je tamo kao kršćanin koji je tu zbog prigovora savjesti, jedan od Jehovinih svjedoka, te da je zbog osobnog uvjerenja odbio služiti vojsku. Bio sam radoznao u vezi njegovog vjerovanja, i on mi je rekao da vjeruje u Bibliju i da su sadašnje prilike u svijetu bile prorečene u toj knjizi. Ja nisam nikada čitao Bibliju, pa me upitao da li bih želio jedan primjerak. Rekao sam da bih.

Ali kako će mi on, zatvorenik kojem je zabranjeno propovijedanje, uspjeti nabaviti Bibliju? Jednoga dana neki od njegovih prijatelja Svjedoka donijeli su mu košaru naranči a sakrivene u sredini nalazile su se Biblija i knjiga Istina koja vodi do vječnog života. On mi je potajno predao literaturu, ali nakon toga ga nisam mogao ponovno vidjeti. Ubrzo nakon toga napustio sam zračne snage i vratio se natrag u Barcelonu. Da sam barem saznao njegovo ime! Volio bih ga ponovo sresti, budući da mi je on prvi pokazao istinu Biblije.

Popuštanje utjecaja flamenca

Kao što sam prije rekao, Yolanda i ja smo se vjenčali. Prošla je otprilike godina kad je jednoga dana netko pokucao na vrata. Yolanda je otvorila, a to su bila dva Jehovina svjedoka. Rekao sam joj da im kaže da odu. Tada sam se sjetio mladog čovjeka u zatvoru i knjige koju mi je dao. Pozvao sam ih unutra i počeo im postavljati mnoga pitanja. Oni su uvidjeli potrebu da dogovore ponovni posjet, i tako je sljedećeg tjedna započeo biblijski studij.

Uskoro sam doživio protivljenje svoje obitelji. Moj otac je rekao: “Radije bih da budeš lopov nego jedan od Jehovinih svjedoka!” Ovo protivljenje uvjerilo me je da bi nam bilo bolje raditi u drugoj zemlji, daleko od obitelji. Tako smo 1981. otišli u Venezuelu sa radnim ugovorom. Uskoro su misionari Svjedoka započeli studirati sa nama. Bili smo povezani sa Svjedocima neko vrijeme ne pokazujući nikakav stvarni napredak. Konačno, 1982, preselili smo u Sjedinjene Države, gdje smo dobili posao u španjolskom restoranu u Los Angelesu, u Kaliforniji.

Usprkos negativnom stavu obje naše obitelji, 1983. smo se konačno krstili u Los Angelesu. Moj je otac bio tako ogorčen da mi je rekao da iz svog imena uklonim njegovo prezime, Arroyo. Međutim, od tada se njegov stav promijenio, i on sada čak prima posjete od Svjedoka. Također, jedna od mojih sestara sada proučava Bibliju.

Daljnji razlog što nam je trebalo tako dugo vremena da se krstimo bio je taj što smo bili duboko uronjeni u svijet flamenca. Taj nas je život sputavao navečer, kada smo trebali nastupati u noćnim klubovima i restoranima. Društvo nije uvjek bilo baš najbolje za nas kao kršćane. Vlasnik restorana tražio je od nas da zabavljamo za Božić i na rođendanskim zabavama, a mi nismo bili voljni učiniti kompromis. Tako smo konačno ostavili taj svijet.

U međuvremenu dobili smo dvoje djece, Paquita i Jonathana. Za uzdržavanje naše obitelji, mi sada zarađujemo za život podučavajući plesu i gitari učenike koji dolaze u stan. To nam ostavlja više vremena za obitelj i naše duhovne interese, uključujući povremeno pojačanu aktivnost u javnom propovijedanju.

Nešto mnogo važnije od flamenca

Flamenco je izražen u ogromnoj raznolikosti stilova i on je autentična manifestacija drevnog folklora Španjolske. Mi ga oboje još uvjek volimo kao muziku i kao način izražavanja ljudskih osjećaja. Ali znamo da postoji nešto mnogo važnije u životu — služba Bogu i svojim bližnjima.

Mi se radujemo opuštanju sa našom španjolskom braćom i sestrama kad povremeno imamo fiestu sa meksičkom i španjolskom muzikom i plesom. Kakva je radost vidjeti jedinstvo Jehovinog naroda iz mnogih nacija! I kakvo će zadovoljstvo uskoro biti za sve nas dijeliti svoja muzička iskustva u Božjem obećanom novom svijetu na čistoj, mirnoj, očišćenoj Zemlji! (Ispričali Francisco [Paco] i Yolanda Arroyo)

[Slike na stranici 18]

Naša obitelj spremna za propovijedanje od kuće do kuće

Izvođenje flamenca za grupu prijatelja