Što se zbiva u Ujedinjenim narodima?
NEŠTO se zbiva u Ujedinjenim narodima. Počinje se odvijati uzbudljivi razvoj događaja koji će utjecati na vašu budućnost. Svjetski vođe veoma su optimistični u vezi tih događaja. Zapazite njihove riječi:
“Četrdeset pet godina od svog rođenja, nakon što su dugo bili paralizirani, [Ujedinjeni narodi] otvaraju se pred našim očima i sada nastupaju kao istinski sudac, postavljajući zakon i nastojeći nametnuti ga” (predsjednik Francuske François Mitterrand na 45. zasjedanju Generalne skupštine UN, 24. rujna 1990).
Na tom istom sastanku, nekadašnji ministar vanjskih poslova Sovjetskog Saveza Eduard Ševarnadze primijetio je da se “ne može biti nezadovoljan dosad neviđenim jedinstvom Vijeća sigurnosti [UN] (...) Stavovi koje su zauzeli članovi Organizacije [Ujedinjenih naroda] pružaju Vijeću sigurnosti punomoć da ide tako daleko koliko će to zahtijevati interesi svjetskog mira”.
Nekoliko dana kasnije, predsjednik Sjedinjenih Država George Bush obratio se Generalnoj skupštini UN. Promjene koje je vidio navele su ga da kaže: “Od 1945. nismo vidjeli stvarnu mogućnost da se Ujedinjeni narodi upotrijebe u svrhu u koju su i stvoreni — kao centar kolektivne međunarodne sigurnosti.” To je rekao zato što su “Ujedinjeni narodi reagirali sa tako povijesnim jedinstvom i odlučnošću” na krizu u Perzijskom zaljevu. “Po prvi put, Vijeće sigurnosti UN počelo je djelovati onako kako je zamišljeno.” On je također rekao: “Ujedinjeni narodi mogu pomoći da nastupi novo vrijeme” ako njene članice ‘iza sebe ostave užasno naoružanje’. Čineći to, one mogu dopuniti “povijesni pomak ka novom svjetskom poretku i dugom razdoblju mira”.
Gospodin Guido de Marco, predsjedavajući Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, dijeli taj optimizam. On je oduševljeno objavio: “Osvit novog sustava temeljenog na prijateljstvu i suradnji između velikih sila nazire se na obzorju. (...) Taj razvoj događaja ponovo je oživio Organizaciju ujedinjenih naroda.” On je rekao da je “uloga Generalne skupštine kao žarišne točke međunarodnog razgovora i savjetovanja ponovo potvrđena u impresivnom omjeru”. Zbog toga, on je kao sljedeće naveo: “Svijet više ne živi u sjenci mogućeg Harmagedona izazvanog ideološkim natjecanjem.”
Koji je to “razvoj događaja” izbacio Ujedinjene narode u taj dugo očekivani ugledni i utjecajni položaj? Što je izazvalo takav optimizam koji je naveo svjetske vođe da s nadom govore o “novom svjetskom poretku i dugom razdoblju mira”, bez opasnosti od nuklearnog Harmagedona?
Što je uzrokovalo promjenu?
“Okončanje hladnog rata [u Evropi]”, odgovorio je generalni sekretar UN Javier Pérez de Cuéllar u svom izvještaju o radu Ujedinjenih naroda u 1990. Desetljećima je ta napeta situacija “stvarala stalnu sumnju i strah, dijeleći svijet”. On je primijetio da je “koncept sigurnosti [koji je] počeo izlaziti na vidjelo upravo ono što su Ujedinjeni narodi razlagali kroz sve ove godine”.
Da, čini se da su narodi konačno uvidjeli, rekao je generalni sekretar, da “opsjednutost vojnom sigurnošću dovodi do neprestane trke u naoružanju (...) ograničavajući politički dijalog (...) i pogoršavajući osjećaj nesigurnosti u svim narodima”. A do čega je doveo taj novi stav?
Duh srdačne suradnje i međusobnog povjerenja počeo je prožimati sastanke na vrhu supersila. Budući da je došlo do razvoja takvog duha, oni više nisu osjećali potrebu za istim obujmom teško naoružanih vojnih snaga koje bi služile kao sredstva zastrašivanja na strateškim lokacijama u Evropi. Berlinski zid se srušio. Njemačka se ujedinila. Brojne zemlje u Istočnoj Evropi uspostavile su nove sisteme vlasti, dajući svojim građanima slobode kakve nikad prije nisu uživali. Zatvorene granice otvorene su za turizam, kulturne razmjene, promet i trgovinu. A kao kruna svega, Sovjetski Savez i Sjedinjene Države počeli su slaviti Ujedinjene narode i razglašivati potrebu da se oni upotrijebe kao djelotvorna snaga u svjetskoj potrazi za mirom i sigurnošću.
Zadržati realan pogled
Jeste li bili iznenađeni tim iznenadnim promjenama? Jeste li počeli misliti da je konačno na pomolu mir i sigurnost i da će Ujedinjeni narodi igrati ključnu ulogu u postizanju takvih ciljeva? Obzirom na ono što se dogodilo, optimizam je sasvim razumljiv. Međutim, mudrost i povijest nalažu da zadržimo realan pogled obzirom na tu mogućnost.
Zapazite što je Pérez de Cuéllar rekao u svom izvještaju: “Dva puta u ovom stoljeću, nakon dva razarajuća rata, mogućnosti izgradnje miroljubivog svjetskog poretka nisu bile u potpunosti ostvarene.” Predsjednik Bush upotrijebio je gotovo iste riječi u svom obraćanju zajedničkom zasjedanju američkog Kongresa 6. ožujka 1991: “Dva puta ranije u ovom stoljeću, cijeli svijet bio je potresen ratom. Dva puta u ovom stoljeću, iz strahota rata pomolila se nada u trajni mir. Dva puta ranije, te nade pokazale su se dalekim snom, izvan ljudskog dohvata.”
Američki državni sekretar James Baker bio je još određeniji kad se obraćao Vijeću sigurnosti UN. Tražeći od UN usvajanje rezolucije o primjeni sile u Perzijskom zaljevu, on je svoje kolege podsjetio da je 1936. etiopski “apel Ligi naroda naišao na krajnje gluhe uši. Napori Lige da zaustavi agresiju nisu uspjeli, a slijedio je međunarodni nered i rat”. Baker se tada izjasnio: “Ne smijemo dozvoliti da Ujedinjeni narodi idu putem Lige naroda.”
Što je bila Liga naroda? Zašto je bila organizirana? Zašto nije uspjela? Odgovori na ta pitanja omogućit će nam da procijenimo promjene koje se događaju u Ujedinjenim narodima.