Pedeset godina neostvarenih nastojanja
“MI, NARODI UJEDINJENIH NARODA, ODLUČNI SMO da spasimo buduće naraštaje od užasa rata, koji je dva puta tijekom našega života nanio čovječanstvu neizrecive patnje, da ponovno vratimo vjeru u temeljna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjeka, kao i u ravnopravnost muškaraca i žena te velikih i malih naroda, (...)” (Uvod Povelje Ujedinjenih naroda).
DANA 24. listopada 1995. obilježava se 50. godišnjica Ujedinjenih naroda. Svih 185 sadašnjih država članica obavezalo se na držanje izvornih načela i ciljeva organizacije koji su izraženi u toj povelji: održavanje međunarodnog mira i sigurnosti; sprečavanje činova agresije koji prijete svjetskom miru; poticanje prijateljskih odnosa među nacijama; zaštita temeljnih sloboda svih naroda bez diskriminacije s obzirom na rasu, spol, jezik ili religiju; i postizanje međunarodne suradnje u rješavanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih problema.
Tijekom 50 godina organizacija Ujedinjenih naroda ulagala je zapažene napore kako bi uspostavila svjetski mir i sigurnost. Moglo bi se reći da su oni, po svoj prilici, spriječili treći svjetski rat i ponovno uništavanje ogromnog broja ljudskih života upotrebom nuklearnih bombi. Ujedinjeni su narodi milijunima djece osigurali hranu i lijekove. Pridonijeli su poboljšanju zdravstvenih standarda u mnogim zemljama, osiguravajući, između ostalog, sigurniju vodu za piće i imunizaciju protiv opakih bolesti. Milijuni izbjeglica primili su humanitarnu pomoć.
Kao znak priznanja za svoja postignuća, organizacija Ujedinjenih naroda pet je puta dobila Nobelovu nagradu za mir. No žalosna je činjenica da mi ipak ne živimo u svijetu bez rata.
Mir i sigurnost — nedostižni ciljevi
Nakon 50 godina nastojanja, mir i sigurnost još su uvijek nedostižni ciljevi. U nedavno održanom govoru pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda, predsjednik Sjedinjenih Država izrazio je svoju frustraciju, rekavši da je “ovo stoljeće puno nade, povoljnih prilika i postignuća u isto vrijeme i doba krajnje propasti i očaja”. Dok se približavao kraj 1994, The New York Times je primijetio: “Vodi se gotovo 150 ratova ili okršaja u kojima ginu tisuće ljudi — prema većini proračuna, više civila nego vojnika — a stotine tisuća postaju izbjeglice.” Odbor Ujedinjenih naroda za informiranje javnosti izvijestio je da je od 1945. više od 20 milijuna ljudi izgubilo život u oružanim sukobima. Ambasadorica Sjedinjenih Država pri Ujedinjenim narodima Madeleine Albright primijetila je da su “regionalni sukobi danas po mnogo čemu brutalniji”. Kršenje ljudskih prava i diskriminacija svakodnevna su tema vijesti. Izgleda da se mnoge nacije samo podnose umjesto da se ponašaju kao prijatelji.
Sir David Hannay, britanski ambasador pri Ujedinjenim narodima, priznao je da su “Ujedinjeni narodi u razdoblju do 1980-ih gotovo doživjeli častan slom”. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda Boutros Boutros-Ghali žalio se da su države članice sve ravnodušnije i umornije u vezi s operacijama održavanja mira. Zaključio je da mnogim članicama “Ujedinjeni narodi više nisu najvažniji prioritet”.
Utjecaj medijâ
Bez obzira na to koliko moćnima možda izgledaju Ujedinjeni narodi, politika i mediji često onemogućavaju njihova nastojanja. Ujedinjeni su narodi nemoćni ako nemaju podršku svojih članica. No bez pristanka javnosti, mnoge članice UN-a neće podržati Ujedinjene narode. Naprimjer, prema The Wall Street Journalu, “spektakularni neuspjesi u Somaliji i Bosni uvjerili su mnoge Amerikance da ta organizacija nije samo rasipnička nego zapravo i opasna”. Takav je stav javnosti potom naveo neke američke političare da predlože smanjenje financijske podrške koju Sjedinjene Države pružaju Ujedinjenim narodima.
Novinske kuće ne izbjegavaju oštro kritizirati Ujedinjene narode. Izrazi poput “potpuna nekompetentnost”, “nespretnost”, “nedjelotvornost” i “nesposobnost” otvoreno se koriste kad se opisuju različiti aspekti UN-ovih operacija. U The Washington Post National Weekly Editionu nedavno je stajalo da “Ujedinjeni narodi ostaju spora birokracija koja se bori kako bi se prilagodila stvarnom svijetu”.
Jedne druge novine citirale su generalnog sekretara Boutrosa Boutrosa-Ghalia koji je izrazio svoju frustraciju zbog masakra u Ruandi. On je rekao: “To nije samo neuspjeh Ujedinjenih naroda; to je i neuspjeh međunarodne zajednice. I svi mi odgovorni smo za taj neuspjeh.” Godine 1993. u popularnim televizijskim posebnim vijestima tvrdilo se da Ujedinjeni narodi “nisu uspjeli zaustaviti najveću prijetnju miru — širenje nuklearnog oružja”. U tom se televizijskom programu govorilo da Ujedinjeni narodi “već desetljećima uglavnom samo pričaju”.
To opće razočaranje jako zabrinjava službenike Ujedinjenih naroda i pridonosi njihovoj frustriranosti. No usprkos frustracijama, izgleda da je na 50. godišnjicu Ujedinjenih naroda obnovljen optimizam mnogih kao i nade za nov početak. Iako je priznala nedostatke Ujedinjenih naroda, ambasadorica Albright izrazila je osjećaje mnogih kad je rekla: “Moramo prestati govoriti o tome gdje smo bili i trebamo govoriti o tome kamo idemo.”
Da, zaista, kamo ide ovaj svijet? Hoće li ikada postojati svijet bez rata? Ako hoće, koju će ulogu u tome odigrati Ujedinjeni narodi? Osim toga, ako ste bogobojazna osoba, trebali biste se pitati: ‘Kakvu će ulogu u tome odigrati Bog?’
[Okvir na stranici 4]
NEOSTVARENA NASTOJANJA
Mir i sigurnost ne mogu se uspostaviti sve dok postoji rat, siromaštvo, kriminal i korupcija. Ujedinjeni narodi nedavno su iznijeli sljedeće statističke podatke.
Ratovi: “Od 82 oružana sukoba u razdoblju od 1989. do 1992, 79 ih je bilo unutarnjih, a mnogi od njih vodili su se na nacionalnoj osnovi; 90 posto žrtava bili su civili” (Odbor Ujedinjenih naroda za javno informiranje; UNDPI).
Oružje: “ICRC [Međunarodni komitet Crvenog križa] procjenjuje da više od 95 proizvođača u 48 zemalja svake godine proizvede između 5 i 10 milijuna protupješadijskih mina” (Ured visokog komesarijata UN-a za izbjeglice; UNHCR).
“U Africi postoji oko 30 milijuna mina razasutih u preko 18 zemalja” (UNHCR).
Siromaštvo: “Svaki peti čovjek diljem svijeta — što je ukupno više od milijardu ljudi — živi u siromaštvu, a procjenjuje se da je uzrok smrti 13 do 18 milijuna ljudi godišnje povezan sa siromaštvom” (UNDPI).
Kriminal: “Prijavljeni kriminal rastao je diljem svijeta svake godine od 1980-ih za 5 posto; samo u SAD godišnje se počini 35 milijuna zločina” (UNDPI).
Korupcija: “Javna korupcija postaje uobičajena pojava. U nekim je zemljama procijenjeno da su troškovi financijskih prijevara jednaki iznosu od 10 posto godišnjeg bruto proizvoda pojedine zemlje” (UNDPI).