Ujedinjeni narodi — bolji način?
UVOD Povelje Ujedinjenih naroda izražava sljedeće plemenite ciljeve: “Mi, narodi Ujedinjenih naroda, odlučni smo sačuvati naredne naraštaje od ratnog biča, koji je dva puta u našem životu čovječanstvu donio neizrecivu tugu (...) i [želimo] ujediniti svoje snage da održimo međunarodni mir i sigurnost (...) odlučili smo ujediniti svoje napore na postizanju tih ciljeva.”
Jesu li UN ‘postigli te ciljeve’? Jesu li naveli narode da ujedine svoje snage i održe mir i sigurnost? Ne, ne do sada, iako su UN iskreno na izrazit način pokušali biti bolji od Lige naroda. Međutim, naraštaj koji je vidio njihovo osnivanje 1945. od tada je bio šiban ratovima, revolucijama, invazijama, državnim udarima i agresijom u mnogim dijelovima svijeta. A to nasilje uključivalo je mnoge od nacija koje su odlučile ‘održati međunarodni mir i sigurnost’.
Još uvijek nisu bolji način
Kritičari koji osuđuju propust Ujedinjenih naroda da spriječe te nevolje možda ipak zaboravljaju jednu važnu činjenicu — snaga neke organizacije ovisi o moći koju joj pruža njena povelja i o pristajanju onih koji je tvore da izvrše svoje obaveze u okviru izrečene povelje. Prije svega, Povelja Ujedinjenih naroda ne imenuje UN kao svjetsku vladavinu sa vrhovnom moći nad svim svojim nacijama članicama.
Član 2(7) glasi: “Ništa u sadašnjoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene narode da interveniraju u pitanjima koja su u osnovi u granicama unutarnje nadležnosti bilo koje države.” UNCIO (Konferencija Ujedinjenih naroda o međunarodnoj organizaciji), koji se sastao u San Franciscu od 25. travnja do 26. lipnja 1945. da bi povelji dao konačni oblik, smatrao je neophodnim “osigurati da Ujedinjeni narodi pod prevladavajućim svjetskim uvjetima ne idu preko prihvatljivih granica ili da prekorače dužna ograničenja”.
Jeste li primijetili tu uvjetovanu frazu, “pod prevladavajućim svjetskim uvjetima”? Ako se ti uvjeti promijene, UNCIO je tvrdio da se to vladanje može proširiti “ako svjetsko stanje, javno svjetsko mišljenje i istinska svjetska međusobna ovisnost učini to neophodnim i prikladnim”.
U Povelji naglašena namjera Ujedinjenih naroda da održe “međunarodni mir i sigurnost” izražava poželjan cilj za čovječanstvo. Svijet bi uistinu bio mnogo sigurniji kad bi narodi bili poslušni članu 2(4) Povelje UN: “Sve Članice uzdržavat će se (...) od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države.” No, vlastiti interesi zemalja članica uvijek iznova sprečavali su napore UN prema ostvarenju svoje namjere. Umjesto da žive po svojoj obavezi prema UN da “svoje međunarodne sporove rješavaju miroljubivim sredstvima”, narodi ili cijeli blokovi naroda često su pribjegavali ratu, tvrdeći da je ‘pitanje u osnovi bilo u okviru granica njihove unutarnje nadležnosti’ (član 2(3,7)).
Narodi nisu samo zanemarili mirovne postupke UN, već su i ismijavali i otvoreno se suprotstavljali njenim odlukama za rješenje sukoba. A njihovi državnici često su se penjali za govornicu UN i dugim govorima pokušavali opravdati svoja djela agresije. To graničenje sa pravilima koja su donesena da održe mir tako je često paraliziralo UN u kritičnim trenucima i veoma je narušilo njihovu vjerodostojnost. Službenici UN koji predsjedavaju takvim zasjedanjima često su razočarani. Na kraju, takvi govori obično se pokažu čistim izvrtanjem činjenica kojem je cilj umanjiti ili opravdati nasilje i prolijevanje krvi koje se odvija. Nije čudno što je generalni sekretar UN Javier Pérez de Cuéllar rekao da se na UN “u nekim krugovima gleda kao na Babilonsku kulu i, u najboljem slučaju, sastajalište za često neplodne diplomatske pregovore”.
Postoji još jedan razlog zašto UN imaju teškoća u dokazivanju sebe kao tog boljeg načina. Kad su počeli djelovati 24. listopada 1945, “na snazi nije bila nikakva jedinstvena strategija mira”, primijetio je Pérez de Cuéllar. Kako su Ujedinjeni narodi bez toga mogli postati djelotvorna snaga za osiguranje svjetskog mira kojeg su namjeravali ostvariti?
Koji oblik mira mogu postići?
Pérez de Cuéllar odgovara: “Mir neće donijeti prestanak svih sukoba. On će samo učiniti da se sukobi rješavaju na načine koji isključuju silu ili zastrašivanje. (...) Ujedinjeni narodi žele usmjeriti našu viziju prema takvom konačnom cilju.” Stoga je jedini mir koji UN mogu postići kontrola nasilja.
Je li to zaista mir sa sigurnošću? Istina, “članstvo u Ujedinjenim narodima otvoreno je svim (...) miroljubivim državama” (član 4(1)). No, hoće li nacija koja je miroljubiva ostati takva kad se pridruži UN? Vlade se mijenjaju, a novi vladari donose novu politiku. Što ako neka članica doživi korjenite promjene, sa krajnjim nacionalističkim ciljevima i gramzivim teritorijalnim ambicijama? I što ako se počne naoružavati nuklearnim i kemijskim oružjem? Ujedinjeni narodi bi sada u svojim rukama imali tempiranu bombu koja otkucava. Ipak, kao što pokazuju nedavni događaji na Srednjem istoku, takav razvoj događaja može biti upravo ono što će potaći nacije da opunomoće UN da otklone tu prijetnju svojoj sigurnosti.
Mogu li narodi ostvariti bolji način?
Kao nikad prije, narodi postaju sve više svjesni onoga što je UNCIO nazvao “istinska svjetska međusobna ovisnost”. Više nijedna država ne može postojati sama za sebe. Svi narodi članovi su jedne međunarodne zajednice. Svi se bore sa nizom zajedničkih problema: razarajućim učincima ekološkog zagađenja, siromaštvom, iscrpljujućim bolestima, protuzakonitom prodajom droge na svakom kontinentu, terorizmom, visoko razvijenim nuklearnim oružjem u arsenalima sve većeg broja zemalja. Ovi činioci prisiljavaju narode ili da traže mir i sigurnost pod okriljem Ujedinjenih naroda ili da počine globalno samoubojstvo.
Nekadašnji ministar inozemnih poslova Sovjetskog Saveza, Ševarnadze, primijetio je: “Ujedinjeni narodi mogu djelotvorno funkcionirati ako imaju punomoć svojih članica, ako se države slažu na dobrovoljnoj i privremenoj osnovi da na njih prenesu dio svojih suverenih prava i da joj povjere obavljanje određenih dužnosti u interesu većine.” On je dodao: “Samo na taj način možemo razdoblje mira učiniti trajnim i neoborivim.”
Kad bi se to moglo učiniti, tada bi pravosudni glas UN mogao autoritativno osuditi svaku naciju koja prijeti svjetskom miru. Kad bi im na raspolaganju stajala stvarna moć, mogli bi snažno i brzo spriječiti takve agresore. No, hoće li zemlje članice ikad dati UN tu punomoć, ‘stavljajući na raspolaganje svoje oružane snage, podršku i sredstva’ da osiguraju mir? (član 43(1)). Mogle bi — ako kriza zaprijeti da potkopa same temelje na kojima počiva njihova nacionalna suverenost. Ako nacije uvide da ‘ujedinjenje njihovih snaga za održanje međunarodnog mira i sigurnosti’ pod okriljem UN može otkloniti takve prijetnje, to može povećati njihovo poštovanje prema UN.
Možda se pitate: ‘Je li uloga UN u krizi u Perzijskom zaljevu bila početak u tom pravcu?’ Mogla bi biti. Mnoge nacije bile su suočene sa mogućim katastrofalnim kolapsom svoje privrede. A ako bi došlo do sloma njihovih isprepletenih privreda, došlo bi do sloma privrede cijelog svijeta. Zato su se nacije okupile zajedno pod Ujedinjenim narodima. Vijeće sigurnosti donijelo je niz rezolucija UN za miroljubivi završetak krize, a kad to nije uspjelo, pružilo je podršku rezoluciji UN za upotrebu sile u Zaljevu.
Američki državni sekretar James Baker je, u zahtjevu za donošenje te rezolucije, rekao: “Povijest nam sada pruža još jednu šansu. Sa hladnim ratom koji je iza nas, sada imamo priliku izgraditi svijet koji su zamislili osnivači (...) Ujedinjenih naroda. Imamo priliku učiniti ovo Vijeće sigurnosti i Ujedinjene narode istinskim sredstvima mira i pravde širom svijeta. (...) Moramo ispuniti svoju zajedničku viziju miroljubivog i pravednog svijeta nakon hladnog rata.” A obzirom na njihovu raspravu o upotrebi sile u Zaljevu, on je primijetio: “[To] će se, mislim, ubrojiti kao nešto najvažnije u povijesti Ujedinjenih naroda. To će sigurno u velikoj mjeri odrediti budućnost ovog tijela.”
Jehovini svjedoci čvrsto vjeruju da će Ujedinjeni narodi igrati značajnu ulogu u svjetskim događajima u neposrednoj budućnosti. Nema sumnje da će taj razvoj događaja biti veoma uzbudljiv. A posljedice će imati dalekosežni učinak na vaš život. Potičemo vas da zamolite Jehovine svjedoke u svom susjedstvu da vam pruže daljnje pojedinosti u vezi toga. Biblija jasno ocrtava sliku koja pokazuje da će Ujedinjenim narodima veoma brzo biti dana moć i autoritet. Tada će UN učiniti neke veoma zapanjujuće stvari koje će vas možda začuditi. A vi ćete sa uzbuđenjem saznati da je veoma blizu još bolji način koji će sigurno donijeti trajni mir i sigurnost!
[Slika na stranici 9]
Guido de Marco, predsjedavajući Generalne skupštine (desno) i generalni sekretar Pérez de Cuéllar na 45. zasjedanju Skupštine
[Zahvala]
UN photo 176104/Milton Grant