Papina posjeta UN-u — što je postigla?

SVOJIM letom preko Atlantika, kako bi se obratio UN-u u New York Cityu, papa Ivan Pavao II prevalio je 1 000 000. kilometar na svom putovanju svijetom. Bilo je to 4. listopada 1995. a njemu je to bilo 68. putovanje u inozemstvo u ulozi pape. On je bez sumnje papa koji je najviše putovao u povijesti Rimokatoličke crkve.

Te kišne srijede doletio je na Međunarodni aerodrom Newark u New Jerseyu, okružen jednim od najsloženijih sustava sigurnosnih mjera koje su ikad bile poduzete za nekog dostojanstvenika. Procjenjuje se da je nekih 8 000 državnih i gradskih službenika dobilo zadatak da štite papu. Jedan je izvještaj to nazvao “složenim oklopom sigurnosnih mjera” u koji su bili uključeni i helikopteri i podvodni ronioci.

Čemu ta posjeta?

U govoru koji je održao na aerodromu, papa se prisjetio da se njegov prethodnik, papa Pavao VI, obratio Generalnoj skupštini UN-a sa sljedećim zahtjevom za mir: “Dosta je rata, neka više nikada ne dođe do rata!” Ivan Pavao II rekao je da se vratio “kako bi izrazio [svoje] najdublje uvjerenje da su ideali i intencije koje su vodile do osnivanja UN-a pola stoljeća unazad više nego ikad neophodne u svijetu koji je u potrazi za smislom”.

Na večernjim molitvama u Katedrali Svetog Srca u Newarku, papa je ponovno pokazao da podupire UN, rekavši sljedeće: “Ova organizacija postoji kako bi služila za opće dobro ljudske obitelji pa je stoga prikladno da papa tamo govori kao svjedok za nadu Evanđelja.” Dodao je: “Stoga je naša molitva za mir molitva i za Organizaciju ujedinjenih naroda. Sveti Franjo Asiški (...) ističe se kao velik ljubitelj i vješt tvorac mira. Uputimo mu molitve da se zauzme za napore koje Ujedinjeni narodi poduzimaju u smjeru pravde i mira u čitavom svijetu.”

U svom govoru UN-u, hvalio je nenasilne političke promjene koje su se 1989. zbile u Istočnoj Evropi, gdje je nekoliko zemalja ponovno steklo slobodu. Poticao je na ispoljavanje “istinskog patriotizma” za razliku od “uskogrudnog i isključivog nacionalizma”. Govorio je o nepravdama sadašnjeg sustava, rekavši sljedeće: “Kad milijuni ljudi stradavaju zbog siromaštva, a ono znači glad, pothranjenost, bolest, nepismenost i degradaciju, moramo se (...) podsjetiti na činjenicu da nitko nema pravo da iskorištava drugoga radi vlastite koristi.”

Potom je naveo: “Dok se suočavamo s ovim ogromnim izazovima, kako bismo mogli zanemarivati ulogu Organizacije ujedinjenih naroda?” Rekao je da UN treba “postati središte moralnih vrijednosti u kojem se sve nacije svijeta osjećaju kao kod kuće”. Istaknuo je potrebu da se promiče “solidarnost čitave ljudske obitelji”.

Pravi mir — iz kojeg izvora?

On je bez sumnje izrazio mnoge uzvišene stavove. Ipak da li je ijedanput u svom podužem govoru uputio svjetske vođe na Božje rješenje za probleme čovječanstva — na vladavinu njegovog Kraljevstva preko Krista Isusa? (Matej 6:10). Nije. U svom govoru UN-u nije zapravo nijednom citirao Bibliju. Naprotiv, rekao je da ćemo “uz pomoć Božje milosti u sljedećem stoljeću i mileniju moći izgraditi civilizaciju koja je dostojna čovjeka, pravu kulturu slobode”. Za one koji proučavaju Bibliju, taj bi stav mogao djelovati kao da odražava jedan sličan stav koji su izrekli oni koji su živjeli u drevnom Babilonu prije više od 4 000 godina a koji su mislili da mogu ljudskim snagama održati čovječanstvo ujedinjenim: “Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime” (1. Mojsijeva 11:4). Tako su s ovog gledišta politički vođe svijeta, zastupljeni u UN-u, ti koji će izgraditi novu civilizaciju koja se temelji na slobodi.

No što Biblija prorokuje s obzirom na budućnost ljudskih političkih vlasti i samog UN-a? Biblijske knjige Danijel i Otkrivenje daju jasnu viziju budućnosti koja ih očekuje. Danijel je prorokovao da će u posljednjim danima Bog uvesti vladavinu svog Kraljevstva poput ogromnog kamena ‘koji nisu odvalile ljudske ruke’. Što će ono učiniti? “U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti. (...) Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.” Ljudske će vlasti zamijeniti jedna pravedna vladavina za cjelokupno čovječanstvo (Danijel 2:44, 45, St).

Što će se dogoditi s UN-om? Otkrivenje 17. poglavlje opisuje UN (i njegovog prethodnika koji je bio kratka vijeka, Ligu naroda) kao skerletnu divlju zvijer koja će “otići u propast” (Otkrivenje 17:8)a. Jehovin izvor pravog mira nije niti jedna nesavršena ljudska ustanova, koliko god da su njeni pristaše iskreni. Pravi mir doći će posredstvom Božjeg obećanog Kraljevstva, u rukama uskrsnulog Krista Isusa na nebesima. To je temelj za ispunjenje Božjeg obećanja u Otkrivenju 21:3, 4 (NW): “Gle! Šator Božji s čovječanstvom, i on će stanovati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I on će otrti svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, ni žalosti, ni vike ni boli više neće biti. Prijašnje su stvari prošle.”

Posjeta — koliko je ostavila traga?

Kada je papa u svojim govorima aludirao na Bibliju, jesu li katolički vjernici bili potaknuti da izvade svoje Biblije i provjere navode? Činjenica je da ogromna većina nije čak ni nosila Bibliju. Papa je malokad spomenuo gdje se određen stavak točno nalazi kako bi auditoriju olakšao snalaženje u Bibliji.

Jedan je takav primjer kad je govorio ispred 83 000 ljudi na Giants Stadiumu u New Jerseyu te rekao: “Čekamo na povratak Gospodina kao suca živima i mrtvima. Iščekujemo njegov povratak u slavi, dolazak Božjeg kraljevstva u svoj punini. To je taj neprestani poziv iz psalama: ‘Uzdaj se u Gospodina, budi slobodan; neka bude srce tvoje krjepko, uzdaj se u Gospodina.’” Ali koji je stavak citirao iz Psalama? I na kojeg je Gospodina mislio — Isusa ili Boga? (Usporedite Psalam 110:1.) Prema vatikanskim novinama, L’Osservatore Romano, citirao je Psalam 27:14, koji jasnije glasi ovako: “U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!” (St). Da, svoju bismo nadu trebali položiti u Jahvu, ili Jehovu, Boga Gospodina Isusa (Ivan 20:17).

Jesu li katoličko svećenstvo i katoličke vođe unapređivali mir među nacijama tijekom povijesti? Je li katoličko učenje pomagalo u uklanjanju etničkih, rasnih i plemenskih razlika? Masakri koji su se 1994. zbili u Ruandi u istočnom dijelu centralne Afrike te istrebljivački ratovi u posljednjih nekoliko godina na području bivše Jugoslavije, sve to zajedno pokazuje da religiozna vjerovanja obično ne uspijevaju raspršiti tu najdublju mržnju i predrasude koje se skrivaju u ljudskom srcu. Niti površna tjedna ispovijed niti redovito prisustvovanje misi neće promijeniti način na koji ljudi razmišljaju i postupaju. Mora postojati neki puno dublji utjecaj, utjecaj koji se javlja jedino kad vjernik dopušta da mu Riječ Božja prodre u srce i um.

Promijenjeno vladanje pravog kršćanina ne zasniva se na emocionalnoj reakciji koja je potaknuta religioznim obredima, već na razumskom shvaćanju Božje volje u pogledu svake osobe. Apostol Pavao je naveo: “Ne oblikujte se prema ponašanju svijeta oko vas, već nek se vaše ponašanje promijeni, oblikovano prema vašem novom umu. To je jedini način da otkrijete volju Božju i da znate što je dobro, što je to što Bog želi, što je najbolje što možete učiniti” (Rimljanima 12:1, 2, Jerusalem Bible). Ovo novo ponašanje postiže se proučavanjem Božje riječi koje vodi do točne spoznaje njegove volje. Ona stvara duhovnu silu koja pokreće um i rezultira kršćanskim vladanjem (Efežanima 4:23; Kološanima 1:9, 10).

Nalazi li se Crkva na “opasnoj prekretnici”?

Španjolske novine El País opisale su papu Ivana Pavla II kao “izvanredno karizmatsku” osobu za čovjeka od 75 godina a američke su ga novine nazvale “majstorom za medije”. On zna spretno postupati s novinarima te se zna spretno približiti velikim grupama odraslih i njihovoj djeci. Na svojim putovanjima vješto zastupa Svetu stolicu koja se nalazi u Gradu Vatikanu. Iako je Vatikan službeno priznat u UN-u, papin blagoslov koji posjeduje ta organizacija neće joj jamčiti blagoslov Jehove Boga.

Reakcije na papinu posjetu bile su raznolike. Mnogi od katolika koji su uspjeli doći do ulaznica za misu na otvorenom osjećali su se u emocionalnom smislu oplemenjeni tim iskustvom. Međutim, neki katolički vođe imali su više negativno gledište o toj posjeti i njenim mogućim učincima. The New York Times citirao je Timothya B. Ragana, predsjednika Catholic National Center for Pastoral Leadership (Katolički nacionalni centar za pastirsko vodstvo), koji je rekao da je “papina posjeta bila propuštena prilika”. Iako je putovanje ‘predstavljalo okrepljujuće iskustvo te u sakramentalnom smislu bilo vrhunac za mnoge ljude’, “mnogim katoličkim vođama ta posjeta nije pružila mogućnost da ih papa sasluša niti priliku za razmjenu mišljenja”. Mnogi katolici smatraju da su u pogledu spornih tema kao što je celibat, kontrola rađanja i razvod bili prisiljeni slušati monolog.

Neki katolički autoriteti priznaju da se “crkva nalazi na opasnoj prekretnici”, te da se boje da mnogi katolici, “naročito mladi, gube jasan osjećaj za to što znači biti katolik”. James Hitchcock, katolički tradicionalist, “vidi ovaj problem kao destruktivan, bešćutan rat između sve konzervativnije hijerarhije i ponešto liberalnije ‘srednje uprave’”.

U vezi s tim kako bi papina posjeta mogla utjecati na krizu u crkvenim redovima, Hitchcock je izjavio sljedeće: “Dođe ovamo, ulaguje se, ode kući — ne postigavši ništa. S mog gledišta, rezultati su razočaravajući.” Papa je sigurno propustio priliku da političkim vođama u UN-u kaže gdje se nalazi izvor pravog mira.

Iako Povelja UN-a i ljudska propaganda naglašavaju cilj “mir i sigurnost”, ne dajte se zavesti. Biblija upozorava: “Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći” (1. Solunjanima 5:3, St). Pravi mir i sigurnost ostvarit će se samo Božjom voljom i na njegov način — putem vladavine njegovog Kraljevstva, a ne putem UN-a.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 22]

Fotografije UN-a