Prošlost Meksika utječe na njegovu religiju danas
Od dopisnika Probudite se! iz Meksika
POSJET velikom Nacionalnom antropološkom muzeju u Mexico Cityu otkriva kako su na katoličku religiju koju danas u Meksiku mnogi prakticiraju utjecale plemenske religije prošlih stoljeća.
Izučavatelji povijesti dobro su upoznati sa načinom na koji su Hernán Cortés i drugi konkvistadori uveli katolicizam u Meksiko u 1500-im. U to vrijeme, tu su već postojale utemeljene kulture sa svojim religioznim vjerovanjima, kao što eksponati u Nacionalnom muzeju tako zanimljivo otkrivaju.
Mexi je bio prvi bog plemena Mexica, tako da je lako otkriti po čemu su zemlja i njen glavni grad, Mexico City, dobili ime. Ti rani Indijanci osnovali su Mexico City oko 1325. godine na pustom otoku u sredini jezera Texcoco. Prvobitno stanovništvo činila su različita indijanska plemena. Tu su bili Olmeci, Chichimeci, Azteci, Maye i drugi. Svako pleme imalo je svoja umjetnička djela, a ostale su i ruševine nekih njihovih ranih zdanja, hramova i gradova.
Religijsko miješanje
Posjetioci muzeja, smještenog u divnom parku Chapultepec, općenito su iznenađeni kad saznaju do koje su mjere pomiješana drevna i moderna vjerovanja meksičkog naroda. Osim toga, mnogi su radoznali u vezi sličnosti ranih plemenskih vjerovanja s onima koje su uveli katolički konkvistadori.
U Aztečkoj dvorani, različite karte pokazuju osnivanje Meksika. Iz izloženih stvari očito je da su Azteci bili dosta religiozni. Ovdje se mogu vidjeti mnoge skulpture bogova i božica koje su Azteci obožavali. Jedna velika skulptura, reproducirana na ovoj stranici, je skulptura božice Coatlicue, koja je smatrana majkom i bogova i ljudi. Zapazite da ona ima dvije zmijske glave koje gledaju jedna drugu, namjesto ljudske glave. Suknja joj je načinjena od isprepletenih zmija. Čini se da nešto od te simbolike predstavlja život i smrt.
Dolaskom konkvistadora, mnogi Indijanci pobjegli su u krševita područja ili u šume. Izdvajajući se na taj način, neke grupe Indijanaca zadržale su mnoge od svojih prvobitnih religioznih predodžbi sve do danas. “Primjerice”, objasnio je jedan vodič u muzeju, “Huicholi vjeruju da sunce, jelen i kukuruz čine trijadu, slično katoličkoj nauci o Trojstvu.” Ona je dodala: “Indijanci iz države Chiapas još i sada obožavaju drevne pretšpanjolske bogove, kao što su bog kiše, bog zemlje i bog vjetra, a za svakog imaju različit obred.”
Možda se pitate zašto danas mnogi u Meksiku tvrde da su kršćani dok prakticiraju ostale oblike obožavanja. Obzirom na to, jedan natpis u dvorani “Uvod u etnografiju” zapaža: “Religija boji svako područje života Indijanaca. (...) Najvažnije obilježje indijanske religije je miješanje katoličkih vjerovanja s poganskim, ostacima pretšpanjolskih vjerovanja i načina obožavanja. Huicholi, Lacandoni i Otomi su ti koji u svojoj religiji čuvaju većinu pretšpanjolskih obilježja; [Huicholi] obožavaju bogove koji predstavljaju Sunce, vodu i vatru, i čuvaju ih u pećinama. Lacandoni još uvijek obožavaju drevne idole koji su pronađeni u hramovima Maya.” Da, miješanje katolicizma sa drevnim poganskim religijama uobičajeno je u Meksiku.
To je nadalje prikazano eksponatima u Sjeveroistočnoj dvorani. Oni govore o vjerovanjima Yaquija, Serija i Tarahumara. Natpis u toj dvorani navodi: “Yaqui su sada veoma religiozan narod, a njihove predodžbe su kršćanske, iako preobličene i prilagođene. Oni vjeruju da je Krist bio Yaqui koji je došao na Zemlju da ih spasi od potopa, da im da njihovu zemlju, da utemelji njihovih osam gradova i da im pruži Comunilu (grupu vladara). (...) Ne dopuštaju protestantski prozelitizam, niti dozvoljavaju prisutnost katoličkog svećenika.”
Međutim, kao što taj natpis nastavlja: “Zajedno sa kompliciranim vjerovanjima, magičnim obredima i ostacima pretšpanjolske religije, oni prihvaćaju i katoličku religiju. Vjeruju u kršćanskog boga i često ga označavaju kao Sunce.”
Ono što posjetioci vide u odjelu Tarahumara nadalje potvrđuje miješanje drevnih i današnjih religioznih vjerovanja. Tu se može vidjeti mali prozor sa drvenim križevima; natpis ispod njega glasi: “Tarahumara religija je proizvod miješanja kršćanskih i poganskih vjerovanja. Ova prva su u 17. stoljeću uveli franjevački misionari. Oni vjeruju u Tata Rioshi (Boga Oca), u Krista Isusa, u Everuame (Veliku Majku, ili Djevicu Mariju), i ostale svece koji su sveci zaštitnici određenih sela. Svima je dan status bogova. Križ je od posebne važnosti, jer ga povezuju sa Suncem, Mjesecom i obožavanjem plodnosti tla.”
U odjelu Seri, još jedan natpis objašnjava: “Religija koju prakticiraju Seri je mješavina drevnih vjerovanja s utjecajima kršćanstva.”
Može se vidjeti još mnogo toga što ističe religiozna vjerovanja ranih indijanskih stanovnika. Naprimjer, u dvorani Mesoamerica nalaze se divne freske koje prikazuju pet kultura iz područjâ Pacifika, Obale Zaljeva, Maya, Altiplano i Mixteca. Stanovnici su prikazani kako obožavaju kukuruz, jaguara, čegrtušu i orla — a svi su smatrani bogovima.
Nakon posjeta divnom Nacionalnom muzeju antropologije, čovjek je dojmljen omjerom do kojeg su se drevni običaji i vjerovanja ranih indijanskih stanovnika zemlje pomiješali sa onim katoličkih osvajača. Kao što eksponati otkrivaju, čak i danas na mnoge u Meksiku utječu plemenske religije prošlih stoljeća.