Okavango — afrički pustinjski raj

Od dopisnika Probudite se! iz Južne Afrike

KRUG svjetla koji je bacala petrolejska svjetiljka bio je slaba utjeha dok se krdo slonova u mraku tiho kretalo oko nas. Njihovo duboko uzdisanje i šuštanje grana odavalo ih je. Kad je nastupila tiha afrička noć, znali smo da nas promatra više nego samo jedan par očiju.

Pustinja

Zaglibili smo u delti Okavango — jedinstvenom vodenom svijetu koji jednako iznenadno počinje kao što završava, u beskrajnom pijesku pustinje Kalahari u sjevernoj Bocvani. Iako ima veličinu Sjeverne Irske, delta se gubi u 260 000 kvadratnih kilometara velike neprohodne, netaknute Kalahari. Nakon što smo napustili granicu Južne Afrike, probijali smo se 600 kilometara kroz bodljikavo grmlje, pašnjake i slane bazene, stalnom brzinom od 20 kilometara na sat. Samo je treperava fatamorgana lažno poigravala na obzorju.

Četvrtog dana smo zamijetili nešto ohrabrujuće. Nebo je dobivalo plavozelenu vedrinu. Negdje ispred nas bila je voda. Mnogo vode! Močvarno područje koje se proteže poput prstiju ogromne ruke da bi pretvorilo isušenu pustinju u zeleni vrt. Izvirući u brdovitom predjelu centralne Angole, rijeka Okavango vijuga oko 1 600 kilometara kroz Afriku tražeći ocean. No, uzalud, budući da rijeka nestaje u praznom prostranstvu pustinje Kalahari. Međutim, prije nego što potpuno nestane, rijeka koja stari stvara jedinstveni ekološki sustav.

Delta

Voda se nepravilno izlijeva po pješčanom tlu stvarajući isprepletene kanale, jezera u obliku polumjeseca i papirusom obrubljene vodene puteve. Drveće i biljke privlače našu pozornost obiljem oblika i boja. Palme Hyphaene benguellensis, divlje smokve, ebanovina i drveće Kigelia africana omeđuju deltu. Visoka koštrava, lopoč i otpadajući cvjetovi grimizne boje raspršuju difuzno svjetlo zimskog jutra. No, to je ipak Afrika, i za kratko vrijeme osjeća se žega dana. Dobrodošlo olakšanje pruža krupni pokrivač visokih šuma kopaifera. Upravo ta drveća omogućuju i prolaz kroz divljinu, jer su mostovi napravljeni od debala tog drveća, koji se ljuljaju i škripe, jedina veza s vanjskim svijetom.

Stanovnici Delte

Veličanstvena raznolikost stanovnika delte primamila nas je. Nakon neplodne pustinje činilo se da ovdje vlada bezbrižno raspoloženje jer su sva stvorenja skakala i valjala se ne misleći na sutrašnji dan. Svojim vlažnim očima zabuljilo se u nas 30 vodenih konja, udebljalih od lagodnog života. Njihovo kratko duboko frktanje upozoravalo nas je da ne zadiremo u njihov sladokusni život. Krdo sa više od 100 slonova upravo je uzvitlalo toliko prašine da su svjetlosne zrake koje su poigravale pred našim očima stvarale optičke varke.

Već zbog samog broja životinja, delta Okavango je zapanjujuća. Dvadeset tisuća bivola u stadima do 200 životinja pase zadovoljno duž travnatog obruba. Povremeno grabežljivci prekidaju mir — lav, leopard, hijena i divlji pas. Takav prekid je obično kratkotrajan i rano ujutro samo lešinari koji lebde u spiralnom stupu svjedoče o noćnom pokolju.

Velike zajednice mrava pretvaraju tlo delte u hrpe koje se povećavaju. Kada vode Okavanga rastu, postaju ti mravinjaci plodni otoci. Raznovrsne antilope nalaze na tim rasijanim otocima delte siguran i miran zaklon — sasabi, gnu, kudu, lehve, konjska antilopa i rijetka antilopa sitatunga. Ta plaha antilopa živi izolirano među trstikom i rijetko se odvaži izaći na otvoreno. Na najmanji znak opasnosti skače u vodu iz koje izviruje samo nos radi disanja.

Voda — životodajna voda! Delta Okavango je sve drugo samo ne mlaka močvara. Istraživač i misionarski liječnik David Livingstone, koji je prošao ovim područjem 1849, uzbuđeno je rekao: “Stigli smo do velike rijeke (...) pitao sam se odakle dolazi. ‘Oh, iz zemlje pune rijeka (...)’ Ustanovili smo da je voda tako bistra, hladna i meka (...) da nas je to navelo na pomisao da se radi o otopljenom snijegu!” Mnoštvo šarenih grgeča i tigrastih riba osigurava hranu Afrikancima koji žive u delti.

Tijekom godina malo se toga promijenilo i čini se da su muha cece i komarci uspjeli zadržati ruku današnjeg čovjeka od uništavanja ovog raja životinjskog svijeta. Bušmani koji žive kraj rijeke bili su nekada pravi gospodari Okavanga. Kasnije im se pridružio narod baYei. Još i danas je uz malo sreće moguće vidjeti kako ovi vješti lađari za zalaska sunca kolcem otiskuju svoje mekoroe (kanue). Oni imaju jednu staru poslovicu: “Tko svoj kolac preduboko gurne, ostaje na istom mjestu!” Kad se ponovo ogledaš, nestali su po tajnovitim kanalima prokrčenim kroz trstiku.

Okavango je također raj za ljubitelje ptica. Stotine vrsta čine deltu barem dio godine svojim domom. Noću vas prodoran krik može voditi do rijetke sove ribarice koja noću lovi ribe. Danju se izraziti glasni zov orla ribara miješa s neobuzdanim cvrkutanjem kljunorožca. Tu su i patuljaste patke, divovske čaplje, sveti ibisi i lijepe afričke jakane. Raznolikost je beskrajna. Čini se kao da marabui, u svom ukopničkom odjelu s visokih povoljnih položaja, s negodovanjem promatraju neozbiljna zbivanja.

Zalazeće afričko sunce odražava se kao tekuća vatra u vodi, mirno dovodeći još jedan dan u ovom pustinjskom raju ka svom kraju. Od nekuda s druge strane laguna, povjetarcem se do nas pronose ritmičke melodije kalimbae (afričkog ručnog klavira). Zebra, žirafa i slon dolaze s pašnjaka da bi bok uz bok utažili žeđ.

Koliko dugo će postojati?

Prašina i znoj tekli su sa nas poput blatnjavih potočića dok smo se mučili da izmijenimo osovinu našeg landrovera. Kotači su do naplataka zaglibili u pijesak, sitan kao puder. Tada je pukla osovina. Zadovoljavajuće je škljocnulo kad je nova osovina kliznula na svoje mjesto.

Zbog hitnosti posla nisu nas uznemirivali slonovi koji su bili oko nas, a izgleda da se ni oni nisu bojali. Pomislili smo na vrijeme kad će ljudi i životinje opet živjeti u savršenoj harmoniji (1. Mojsijeva 2:19; Izaija 11:6-9). Bilo nam je samo žao što smo se uskoro morali uputiti na dugački, prašnjavi put kući.

Međutim, kao i na drugim lijepim mjestima Zemlje, i ovdje raste zabrinutost zbog čovjekovog djelovanja i njegovih suvremenih metoda lova. “Svake godine”, piše Creina Bond u knjizi Okavango—Sea of Land, Land of Water, “oko 1 300 plemenskih i 200 sportskih lovaca u delti ubije 8 000 životinja.” Pored toga, drugi sanjaju o odvođenju vodâ Okavanga za čovječju upotrebu.

Bez obzira što će ljudi učiniti, potpuno smo bili uvjereni da će Stvoritelj ovog čuda ispuniti svoj naum da cijelu Zemlju pretvori u raj. Tada će njena privlačnost biti još veća, jer će se “pustinja i kraj bez vode (...) radovati, veselit će se pusta ravan i poput šafrana procvjetati. Spržena će zemlja postati kao trskovito jezero, a žedna zemlja kao vodeni izvori” (Izaija 35:1, 7, NW).

[Karta/slike na stranicama 24 i 25]

(Vidi publikaciju)

ANGOLA

ZAMBIJA

ZIMBABVE

NAMIBIJA

BOCVANA

JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA

ATLANTSKI OCEAN

INDIJSKI OCEAN