Uspon i pad svjetske trgovine
6. dio: Ekonomske brige — kada će prestati?
DOKLE god bude pohlepna trgovina čvrsto držala mase u svojoj šaci, ekonomske brige će trajati. To je loša vijest. Dobra vijest je da će njezin stisak uskoro biti prekinut, dokrajčujući ekonomske brige jednom zauvijek. Danas preko četiri milijuna Jehovinih svjedoka obznanjuju ovu dobru vijest drugima diljem svijeta. (Vidi okvir na stranici 14.)
Najdjelotvornije sredstvo
Svrha reklamiranja je — kad se odnosi na ekonomiku — da se prodaju proizvodi i usluge. Da bi se promicala prodaja, mora se javnost poticati da kupuje. Za tu svrhu služe reklamni oglasi, novine, časopisi, radio i televizija, a da ne govorimo o reklamama koje mnoge razdražuju kojima su napunjeni poštanski sandučići.
Profinjene reklame suvremene televizije su jako daleko od porukâ javnih izvikivača u drevnoj Grčkoj. Ipak, svrha reklamiranja — da se utječe na ljude — nije se izmijenila. Izum za tiskanje pomoću pomičnih tiskarskih slova od Johannesa Gutenberga otvorio je takve nove izglede za javno reklamiranje da je 1758. godine engleski književni velikan Samuel Johnson mogao napisati: “Reklame su sada tako brojne da ih se jako nemarno pregledava, i zato je nastala potreba da se zadobije pozornost veličanstvenošću obećanja i rječitošću koja je ponekad uzvišena a ponekad patetična.” Kad ne bi bilo Johnsonovog zastarjelog sricanja, mogli bismo pomisliti da je te riječi sastavio danas, u 1992.
Industrijska revolucija je reklamiranju pružila novi zamah. Mnoštvo novih proizvoda je omogućeno potrebnim kupcima, koje se sada moglo dostići rastućom mrežom novina i časopisa. S vremenom su radio i televizija obuhvatile još veću publiku. Reklamiranje je postalo posao s vlastitim pravom. Reklamne agencije bile su osnovane već 1812, kad je otvoren Reynell and Son u Londonu.
Ako reklama odgovara istini, informirajući nas o dostupnim proizvodima ili uslugama da bi se zadovoljile prave potrebe, ona služi dobroj svrsi. Međutim, to nije slučaj kad prekoračuje odgovarajuće granice, zavodeći nas da kupujemo ono što nam nije potrebno i da uzimamo na sebe teške dugove radi trenutačnog zadovoljstva. “Ona laska, ona moli, ona uvjerava, ona doziva”, opisao ju je jedan pisac, dodajući: “Bilo svjesno ili podsvjesno, reklama utječe na sve nas, na bolje ili na gore.”
Na moguće kupce često utječu čimbenici koji nisu čak ni važni. Reklameri apeliraju na ego; utječu na emocije. Mogu predstaviti poluistine. Što je još gore, mogu zatajiti negativna ili opasna svojstva svog proizvoda, pokazujući pri tome ozbiljan nedostatak brige za dobrobit drugih — sve u ime ekonomskog nadmetanja.
Da li je ekonomsko nadmetanje potrebno?
Možda mislite, poput mnogih, da je nadmetanje neophodno za napredak. I doista, danas pošteno ekonomsko nadmetanje može na neke načine zaštititi potrošača. Ali, obrazovni priručnik Psychology and Life sumnja nije li nadmetanje “potrebna karakteristika ljudske prirode”, pitajući: “Moramo li jednom nogom stajati na vratu poraženih da bismo bili sretni?”
Iako primjećuje da ljudi koji su odgajani u nadmetačkom društvu očito “odgovaraju na izazov da pobjeđuju ostale bližnje”, ovaj priručnik tvrdi da konkurentnost nije urođeno psihološko svojstvo. Zapravo, nadmetanje je, dugoročno gledano, kontraproduktivno. Ispitivanja otkrivaju da ono “izaziva stav pobijediti po svaku cijenu, koji često ne vodi do najkvalitetnijeg rada”.
Nadmetanje, naprimjer, može izazvati strah od neuspjeha. Ali strah, bilo u školi, na radnom mjestu, ili drugdje, zaista ne vodi do dobre izvedbe. Osim toga, nadmetanje može dovesti do nepoštenja ili varanja. Učenici koji se pretjerano nadmeću kako bi dobili dobre ocjene mogli bi izgubiti iz vida pravu svrhu obrazovanja: da ih opremi kako bi postali bolji i produktivniji članovi društva.
U vrijeme svog pisanja u 1930-im, Psychology and Life je citirao Samou kao primjer uglavnom nenadmetačkog društva. “Ljudi rade i pohranjuju proizvode svog rada u jedno zajedničko skladište iz kojeg svatko može uzimati prema svojim potrebama”, objašnjava se u njemu, dodajući: “Antropolozi izvještavaju da su takvi ljudi potpuno jednako sretni kao i njihovi sebičniji bližnji u drugim dijelovima svijeta.”
Dakle, koristan i uspješan ekonomski sustav ne treba se bezuvjetno zasnivati na nadmetanju. Jedan uspješan poslovni čovjek tvrdi da, dok je nadmetanje možda korisno za poticanje nezrelih ljudi, zrele osobe ne bi trebale imati poteškoća u pronalaženju motivacije u samoj djelatnosti. Radost treba naći u učenju, u kreativnosti, u usrećivanju drugih, u poboljšavanju i novim otkrićima.
Stoga je razumljiv mudri savjet Biblije: “Ne budimo, sebični, izazivajući nadmetanje jedan s drugim, zavideći jedan drugome” (Galaćanima 5:26, NW; Propovjednik 4:4).
Osloboditi se radi nečega boljeg!
Očito je da Sotona upotrebljava pohlepnu trgovinu kao sredstvo u težnji za svojim vlastitim ciljevima. Stvarajući ekonomske brige, svojim stiskom sve jače steže čovječanstvo. Zabrinutost zbog zadovoljavanja materijalnih težnji potiskuje udovoljavanje neophodnim duhovnim potrebama. Rasipnički mentalitet kojeg trgovina unapređuje negativno utječe na sredinu. Stav da se ima sve i to odmah razara zadovoljstvo i sreću. Zapravo, opravdani ekonomski interesi, kad nisu prilagođeni božanskim načelima, konačno degeneriraju u koristoljublje i na kraju u pohlepu.
Pohlepa i pretjerano koristoljublje su, međutim, oblici idolopoklonstva koji se ne dopadaju Bogu (Kološanima 3:5). Ljudi koji dozvoljavaju da trgovina negativno oblikuje njihovu osobnost, poput onih koji unapređuju krivu religiju i zagovaraju ljudske vladavine, gaze po opasnom tlu. Oni riskiraju da postanu predmetom božanskog neodobravanja. Isus je upozorio: “Pazite na sebe da vam srca nikada ne otežaju prekomjernim jelom i pićem i tjeskobnim životnim brigama [uključujući ekonomske brige], i da ne bi taj dan [Jehovinog suda] iznenada, u jednom trenu, došao na vas” (Luka 21:34, NW).
Oni koji žele biti kršćanima moraju se osloboditi stiska nesavršenih ekonomskih sustava odbacujući duh kojeg oni potiču i napuštajući sebične ekonomske ciljeve. Osobnosti mora oblikovati svemoćni Stvoritelj, a ne svemoćni dolar. Mora se uvijek boriti za poštenje. Zadovoljstvo se mora naći u onome što netko ima, a ne u neprestanoj težnji za više (Efežanima 5:5; 1. Timoteju 6:6-11; Jevrejima 13:18).
Da bi postavili ispravne prioritete, kršćani moraju povremeno ispitati svoje životne ciljeve (Filipljanima 1:9, 10). To se odražava u njihovom izboru radnog mjesta i obrazovanja njihove djece. Oni imaju stalno u mislima da “sve što je na svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta. Osim toga, svijet prolazi a tako i želja njegova, a tko vrši Božju volju ostaje zauvijek”. Oni sebe neprestano podsjećaju da će, kad svijet prođe, svjetska trgovina doživjeti ‘slom Wall Streeta’ od čega se ona i njeni zagovaratelji nikada neće oporaviti (1. Ivanova 2:16, 17, NW).
[Okvir na stranici 14]
Pod Božjim Kraljevstvom nema ekonomskih briga
Nema visokih cijena zbog nestašica hrane: “Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš!” “Neka bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti” (Psalam 67:7; 72:16, St).
Nema neplaćenih računa liječniku: “I nijedan građanin neće reći: ‘Bolestan sam!’ ” “Sljepačke oči će progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati kao jelen, njemakov će jezik klicati” (Izaija 33:24; 35:5, 6, St).
Nema pretjeranih najamnina ili hipotekarnih isplata: “Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa” (Izaija 65:21, 22, St).
Nema podjele na klase bogatih i siromašnih: “On će upravljati mnogim pučanstvima i bit će sudac moćnim narodima. (...) Svaki će mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neće plašiti” (Mihej 4:3, 4, St).
Nema više neispunjenih potreba bilo koje vrste: “A koji traže Jahvu, ne trpe oskudice.” “Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo” (Psalam 34:10; 145:16, St).
[Slika na stranici 15]
Pod Božjim Kraljevstvom će ekonomske brige konačno prestati