Stranci — kako im možete pomoći?

NOVINAR Günter Wallraff se prerušio u turskog radnika i naporno radio u jednoj njemačkoj čeličani. Kad je objavio svoja otkrića s obzirom na postupanje prema stranim, ili gostujućim, radnicima, javnost je bila i šokirana i bijesna. On je dokumentirao slučaj za slučajem napadne diskriminacije i ponižavajuće predrasude prema stranim radnicima. Jednom prilikom je bio očevicem kad je turskim radnicima bilo naređeno da rade u opasnom području usprkos sirenama za opasnost i upaljenim crvenim svjetlima. Kad se jedan čovjek uplašio i želio napustiti to područje, zaprijetili su mu da će izgubiti posao.

Wallraffova iskustva slikovito su razotkrila položaj imigranata. Dok suosjećajni građani postaju svjesniji problema s kojima se stranci suočavaju, mnoge zanima što bi mogli učiniti kako bi pomogli imigrantu i njegovoj obitelji.

Prihvatite nas takve kakvi smo

Izbjegavajte predrasude. Ništa tako brzo ne podiže zid sumnje i nesnošljivosti između domaćina i stranca kao opća predrasuda. “[Kultura] iskrivljava naše gledište o tome kako drugi ljudi nešto čine, naročito onda kad se njihove navike razlikuju (...) od naših prihvaćenih normi”, kaže pisac Ben Levitas u svojoj knjizi Tribal Life Today. Po njemu te razlike “nas često navode da budemo kritični prema načinu na koji drugi postupaju”. Helen, korejska imigrantkinja u Kanadi, još se jasno sjeća dana kad je njezina učiteljica ljutito vikala na nju jer nije ispunila zadatak koji je bio postavljen pred razred. “Ona nije bila svjesna da je ja nisam mogla razumjeti”, kaže Helen, koja se tada osjećala jako povrijeđenom.

Nerazumijevanja i unaprijed stvorena mišljenja u pogledu drugih nacionalnosti često se temelje prije na fikciji nego na činjenici. Autori Mildred Sikkema i Agnes Niyekawa-Howard u svojoj knjizi Cross-Cultural Learning & Self-Growth, govore o jednom američkom profesoru koji je svoje nove strane studente podvrgavao ispitivanju pričajući im jednu šalu. Zatim bi pazio na njihovu reakciju. Ako se studenti ne bi nasmijali, bili bi odmah poslani na tečaj engleskog. “[Profesor] čini se nije bio svjestan“, kažu autori, “da razumijevanje američke šale zahtijeva dobro poznavanje američke kulture i jezika (...) Ono što ljudi jedne kulture mogu smatrati smiješnim, [drugi] bi mogli shvatiti nečim neukusnim.” Takvi dobronamjerni postupci od strane mještana otkrivaju nedostatak uvida u ophođenje sa strancima.

Stranac će vam biti zahvalan ako ga prihvatite kao takvog, bez predrasude. Takav postupak je u skladu s vodećim načelom koje je Isus izrekao: “Ljubi (...) bližnjega svojega kao samoga sebe” (Luka 10:27). Yasushi Higashisawa, pravnik u Tokyju, Japan, koji je imao mnogo posla sa strancima, preporučuje da je “bliska veza s ljudima drugih kultura najbolji lijek protiv predrasude”. Takva veza otvara također mnoge daljnje mogućnosti da se imigrantu pomogne.

Praktična pomoć

Postoji mnogo toga što stranac želi saznati o svojoj novoj domovini — kako doći do stana, naučiti jezik, upisati djecu u školu, koristiti zdravstvene i socijalne usluge. Vi ga možete poštedjeti mnogih nepotrebnih briga i napora time što ćete mu prenijeti ono što vam je poznato.

Možete li, naprimjer, pomoći strancu pronaći agencije ili organizacije koje će mu pomoći da se prilagodi jeziku i kulturi? Ili, možda možete pratiti imigrantkinju prilikom njezinih prvih nekoliko odlazaka u kupovinu kako biste joj pomogli prepoznati prehrambene proizvode i kućanske potrepštine? A što je s davanjem savjeta imigrantskoj obitelji koja mora proći često komplicirane formalnosti u vezi s dozvolom o boravku, zapošljavanjem, ispunjavanjem izjava o porezu i tome slično? (Vidi fusnotu u okviru.)

Netko na koga se može osloniti

Uvijek je korisno ako se pitamo: ‘Kako bih želio da se sa mnom postupa, kad bih se nalazio u drugoj zemlji?’ “Sve (...) što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima”, rekao je Isus u poznatom zlatnom pravilu (Matej 7:12). Mnogi stranci bili bi veoma zahvalni kad bi se mogli sprijateljiti s nekim na koga se mogu osloniti u vrijeme iskušavajućeg iskustva prilagođavanja i uklapanja. Takva gostoljubivost od strane mještana donosi obostrane koristi. Drugo biblijsko načelo glasi: “Više je sreće u davanju, nego u primanju” (Djela apostolska 20:35, New World Translation).

Najbolji dar, koji kao Jehovin svjedok možeš dati strancu, je izgled da postane dio ujedinjenog bratstva. Gotovo je sigurno da ćete za stranca moći nabaviti neko izgrađujuće gradivo na njegovom jeziku.

Naravno, odgovornost za uspješnu migraciju prvenstveno leži na strancu. Ipak, s malo pažnje, postoji mnogo toga što biste vi mogli učiniti da se on osjeća kao kod kuće, i na taj način omogućiti da njegovo iskustvo preseljenja bude manje traumatično, čak zadovoljavajuće.

[Istaknuta misao na stranici 11]

“Mi pretpostavljamo da ljudi druge kulture (...) gledaju, osjećaju i razmišljaju kao mi. (...) Mnogo nerazumijevanja stvara pretpostavka da su naše reakcije univerzalne” (Cross-Cultural Learning & Self-Growth).

[Istaknuta misao na stranici 12]

Jedan student je nakon provedenog vremena na otoku Guamu rekao: ‘Postao sam tolerantniji prema novim ili drugačijim načinima kako se nešto može učiniti’ (Cross-Cultural Learning & Self-Growth).

[Okvir na stranici 12]

Strancu možete pomoći da...

▶ doseli tako da mu budete gostoljubiv susjed

▶ stupi u vezu s vlastima ako se radi o dobivanju dozvole boravkaa

▶ popuni porezne obrasceb

▶ stupi u kontakt s organizacijama koje pomažu upoznati mjesnu kulturu i naučiti jezik

▶ dobije smještaj

▶ koristi zdravstvene i socijalne usluge

▶ upiše djecu u školu

▶ potrebnu robu kupuje po prikladnim cijenama

▶ nađe zaposlenje

[Bilješke]