Žene — poštovane na radnom mjestu?

“Bez obzira jesu li samci ili oženjeni, većina muškaraca gledala je na žene kao na laku robu” (Jenny, bivša tajnica u odvjetničkom uredu).

“Seksualno napastovanje i iskorištavanje žena u bolničkoj sredini opće je poznata stvar” (Sarah, medicinska sestra).

“Na poslu sam stalno dobivala prijedloge, znate, nemoralne nagovore” (Jean, medicinska sestra).

DA LI ovi slučajevi predstavljaju iznimnu situaciju, ili su rasprostranjeni? Probudite se! je intervjuirao stanoviti broj žena s iskustvom na radnom mjestu. Jesu li ih njihovi muški kolege poštivali i postupali s njima s dostojanstvom? Slijede neki od njihovih komentara:

Sarah, medicinska sestra iz New Jerseya, SAD, sa devetogodišnjim iskustvom u američkim vojnim bolnicama: “Sjećam se kad sam radila u San Antoniu u Texasu i kad se pojavilo slobodno radno mjesto u Odjelu za hemodijalizu. Pitala sam grupu doktora što trebam napraviti da dobijem radno mjesto. Jedan mi je odgovorio uz smijuljenje: ‘Idite u krevet s glavnim doktorom.’ Jednostavno sam rekla: ‘Pod tim uvjetima ne želim to radno mjesto.’ No, to je često način na koji se odlučuje o unapređenjima i radnim mjestima. Žena se treba pokoriti dominantnim požudnim muškarcima.

Jednom drugom prilikom radila sam na odjelu za intenzivnu njegu i dok sam pacijentu davala infuziju došao je doktor i uštipnuo me za stražnjicu. Bila sam bijesna i ljutito sam otišla u obližnju sobu. On me slijedio i rekao nešto vulgarno. Jednostavno sam ga odalamila tako da je pao u kantu za smeće! Vratila sam se pravo svom pacijentu. Ne treba ni reći da me više nikada nije napastovao!”

Miriam, udana žena iz Egipta koja je ranije bila tajnica u Kairu, objasnila je položaj žena koje rade u egipatskoj muslimanskoj sredini. “Žene su odjevene skromnije nego u zapadnom društvu. Nisam primijetila nikakvo seksualno napastovanje na svom radnom mjestu. Ali seksualno napastovanje u kairskoj podzemnoj željeznici tako je rašireno da je sada prvi vagon rezerviran za žene.”

Jean, tiha ali odlučna žena sa 20 godina iskustva kao medicinska sestra, rekla je: “Slijedila sam striktnu politiku da nikad ne izlazim ni sa kim s posla. No, napastovanja su nastupala dok sam radila s doktorima ili bolničarima. Svi su oni mislili da imaju psihološku prednost. Ako mi medicinske sestre nismo ‘surađivale’ s njima u njihovim seksualnim željama, tada bolničari ne bi bili pri ruci kad smo trebale pomoć da podignemo pacijenta na krevet i slične stvari.”

Jenny je sedam godina radila kao tajnica u odvjetničkom uredu. Ona objašnjava što je vidjela dok je radila s odvjetnicima. “Bez obzira jesu li samci ili su oženjeni, većina muškaraca gledala je na žene kao na laku robu. Njihov stav bio je: ‘Kao odvjetnici, mi smo to zaslužili, a žene su jedna od naših prednosti.’ ” A izgleda da dokazi ukazuju da i drugi profesionalci imaju isto mišljenje. No, što žena može napraviti da smanji napastovanje?

Darlene, crna Amerikanka koja je radila kao tajnica i u restoranu, rekla je: “Stvari mogu krenuti loše ako propustite odrediti svoje granice ponašanja. Ako vas muškarac počne izazivati a vi mu uzvratite, tada stvari lako mogu izbjeći kontroli. Morala sam jasno izraziti svoj stav u različitim prilikama. Upotrebljavala sam izraze kao što su: ‘Cijenila bih da niste razgovarali sa mnom na taj način.’ U jednoj drugoj prilici sam rekla: ‘Kao udana žena, smatram da je ovo što ste rekli neugodno, i mislim da se to neće dopasti mom suprugu.’

Radi se o sljedećem: Ako želite poštovanje, morate ga zaraditi. A ja ne vidim kako žena može zaraditi poštovanje ako se pokušava natjecati u onome što ja nazivam razgovorom iz svlačionice — šale koje se približavaju nepristojnom i seksualne insinuacije. Ako zamaglite granicu između prihvatljivog i neprihvatljivog govora i ponašanja, tada će je neki muškarac pokušati prijeći.”

Nasilni muškarci

Connie, medicinska sestra s iskustvom od 14 godina, opisala je još jedan oblik napastovanja koji se može pojaviti u mnogim sredinama. “Radila sam s doktorom na redovitom previjanju. Slijedila sam sve standardne postupke koje sam naučila. Znam sve o tehnikama sterilnosti, i tako dalje. Ali tom doktoru ništa nije bilo dobro. Vikao je i urlao na mene i kritizirao svaki moj pokret. Takve stvari, ponižavanje žena, vrlo su česte. Neki muškarci imaju problem s egom, i izgleda da imaju potrebu nametati svoj autoritet ženama s kojima rade.”

Sarah, koja je ranije citirana, dodala je svoje iskustvo u tom pogledu. “Radila sam na pripremi za operaciju kad sam provjerila vitalne znakove pacijenta. Njegov EKG [elektrokardiogram] bio je tako nepravilan da sam znala da se ne može operirati. Napravila sam grešku što sam kirurgu skrenula pažnju na to. Bio je bijesan, a njegova reakcija bila je: ‘Medicinske sestre trebaju obratiti pažnju na “guske”, a ne na EKG.’ Stoga sam jednostavno obavijestila glavnog anesteziologa koji je rekao da pod tim okolnostima njegov tim neće surađivati s kirurgom. Tada je kirurg iznenada rekao ženi tog čovjeka da sam ja kriva što njen muž još nije operiran! U takvoj sredini žena ne može pobijediti. Zašto? Jer ste nesvjesno ugrozili muški ego.”

Sasvim je jasno da su žene često izložene napastovanju i ponižavajućem ponašanju na radnom mjestu. No, kakav je njihov položaj pred zakonom?

Žene i zakon

U nekim zemljama ženama je bilo potrebno mnogo stoljeća da dostignu čak i teoretsku jednakost pred zakonom. A tamo gdje zakon razjašnjava tu jednakost, široka provalija često razdvaja teoriju i praksu.

Publikacija UN The World’s Women—1970-1990 navodi: “Veći dio ovog jaza [jaza vladine politike] uvršten je u zakone koji poriču žensku jednakost s muškarcima u njihovim pravima da posjeduju zemlju, posuđuju novac i sklapaju poslovne ugovore.” Kao što je rekla jedna žena iz Ugande: “Mi smo i dalje građani drugog reda — ne, trećeg reda, budući da naši sinovi dolaze ispred nas. Ponekad se bolje postupa čak sa magarcima i traktorima.”

Publikacija Time-Lifea Men and Women navodi: “Godine 1920, 19. Amandman Ustava Sjedinjenih Država zajamčio je ženama pravo glasanja — dugo vremena nakon što su već izvojevale to pravo u mnogim evropskim zemljama. No, pravo glasa u Britaniji nije bilo dano sve do 1928 (a u Japanu sve do nakon drugog svjetskog rata).” Protestirajući protiv političke nepravde prema ženama, britanska sufražetkinja Emily Wilding Davison bacila se pod kraljevog konja na Derbyju 1913. i poginula. Postala je mučenik u stvari jednakih prava za žene.

Sama činjenica da čak u 1990. američki Senat razmatra “Akt o nasilju nad ženama” pokazuje da zakonodavna tijela kojima dominiraju muškarci sporo reagiraju na potrebe žena.

Ova kratka slika postupanja prema ženama diljem svijeta dovodi nas do pitanja: Hoće li stvari ikada biti drugačije? Što je potrebno da se situacija promijeni? Sljedeća dva članka razmatrat će ta pitanja.

[Okvir na stranici 11]

Tko lošije prolazi?

“Žene rade dvije trećine posla u svijetu. One proizvode 60 do 80 posto hrane Afrike i Azije, 40 posto hrane Latinske Amerike. Ipak, one zarađuju samo jednu desetinu svjetskog prihoda i posjeduju manje od jedan posto svjetskog vlasništva. One su među najsiromašnijima od siromašnih svijeta” (May You Be the Mother of a Hundred Sons, od Elisabeth Bumiller).

“Činjenica je da djevojčice ne idu u školu [u nekim dijelovima svijeta] jer nema dovoljno sigurne vode za piće. (...) Vidio sam adolescentice koje nose vodu za piće s udaljenosti od dvadeset i ponekad trideset kilometara [10 do 20 milja], što oduzima cijeli dan. Do vremena kad su stare četrnaest ili petnaest godina, te djevojke (...) nikada nisu bile u školi, nikad nisu ništa naučile” (Jacques-Yves Cousteau, The Unesco Courier, studeni 1991).

[Slika na stranici 10]

Seksualno napastovanje ne mora se tolerirati