Kako su neki naučili nadvladati negativne emocije
SVATKO povremeno ima negativne emocije. Zbog ozbiljnih problema, kao što su ozbiljna bolest, poodmakle godine ili smrt u obitelji, neki mogu imati duboko ukorijenjene negativne emocije koje mogu nepovoljno utjecati na njihov život.
Međutim, i među takvima ima onih koji su naučili svoje emocije dovesti pod kontrolu kako bi mogli uspješno i dalje obavljati svoje svakodnevne poslove. Slijede primjeri takvih osoba, koje je časopis Probudite se! intervjuirao.
Janis se liječi od bolesti koja utječe na njene emocije. No, ona kaže: “Utvrdila sam da je najdjelotvorniji način za izlaženje na kraj s emocijama da ih dovedem pod kontrolu. To činim tako da obavljam nešto za druge, naprimjer nešto ispečem ili sašijem. Također se posebno trudim razmišljati o ugodnim uspomenama i budućim događajima kojima se radujem. Moja mi bolest sve to otežava. Ponekad bi bilo lakše odustati i osjećati se loše. Ali dobri rezultati vrijedni su truda.”
Nakon 45 godina braka, Ethel je izgubila muža. Iako još nije premostila razdoblje žalosti, Ethel uspijeva kontrolirati svoje emocije. Ona objašnjava: “Stalno sam zaposlena time da nešto radim za druge. Naprimjer, uživam u tome da poučavam druge o Božjim naumima opisanima u Bibliji. Jedna je mlada žena bila toliko sretna zbog dobrih stvari koje je učila da mi je njena zahvalnost pomogla da budem radosnija. Dok se usredotočujem na pozitivne stvari u Bibliji kako bih poučila druge, to mi pomaže da iz glave izbacim negativne misli. Isto tako, mlađe žene dolaze k meni po pomoć zbog različitih problema, pa mi razgovor o pozitivnim stvarima koje bi mogle učiniti u svom životu pomaže da nadvladam negativne emocije.”
Arthur je mnogo godina vodio zaposlen, aktivan život. Zatim je, zbog ozbiljne bolesti, morao napustiti svjetovni posao i ograničiti svu aktivnost izvan svog doma. Mnoge mjesece Arthur se osjećao beskorisnim i bio je potišten. Kako se nosio s tim osjećajima? “Prestao sam stalno razmišljati o onome što više ne mogu učiniti. Umjesto toga, usredotočio sam se na ono što bih mogao učiniti da pomognem drugim ljudima da se poboljšaju i da ih ohrabrim kad su potišteni. Budući da sam vezan za kuću, puno koristim telefon. Kako sam postajao zaposlen time da pomažem drugima i ohrabrujem ih, imao sam malo vremena sam sebe sažaljevati.”
Nakon serije kriza, uključujući i smrt njenog supruga, Nita je, razumije se, doživljavala jaku tugu i potištenost. S vremenom je naučila kontrolirati svoje osjećaje: “Kad me obuzme osjećaj tuge, tražim konstruktivan izlaz. Prisilim se pa odem u šetnju, nazovem neku dragu prijateljicu, poslušam glazbu, ili činim bilo što za što iz iskustva znam da će mi olakšati potištenost. Pokušavam samilosno postupati sa sobom, kao što bih postupala s nekim dobrim prijateljem.”
Mary je 32 godine imala ozbiljne zdravstvene probleme. Vezana za invalidska kolica, ona napušta svoj dom samo kad odlazi liječniku. Kako Mary uspijeva da je ne obuzme obeshrabrenje? Objašnjava: “Suprug mi pruža veliku podršku. Isto tako, često čitam štivo koje izgrađuje. Redovito nazivam svoje prijatelje, i često ih i pozovem k sebi. Radujem se tim posjetima i ne koristim te prigode da se žalim ili samosažaljevam. Ne trošim vrijeme razmišljajući o negativnim stvarima u svom životu, jer imam toliko pozitivnih stvari koje rade za mene.”
Margaret je po prirodi realna. “Kad negativni osjećaji izbiju na površinu”, kaže ona, “tražim društvo nekoga tko pozitivno razmišlja — ne nekog idealista — nego nekoga tko me dobro poznaje i koji će me podsjetiti na moje uspjehe i ohrabriti me.”
Rose Marie je imala pet velikih operacija tokom godina i ona i suprug imali su sedam smrtnih slučajeva u svojim obiteljima u zadnjih godinu i pol. Svakako, težina svega toga prouzročila je negativne emocije. Međutim, oni ne razmišljaju neprestano o tome. Budući da su Jehovini svjedoci, podržava ih pozitivna i utješna nada koju pruža Biblija o pravednom novom svijetu koji je nadohvat ruke, u kojem će Bog “otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više”. Čak će i mrtvi uskrsnuti, jer kako je Isus rekao: “Ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će” (Otkrivenje 21:4; Ivan 5:28, 29).
[Slika na stranici 9]
Janis kontrolira svoje emocije tako da obavlja nešto za druge, razmišlja o ugodnim uspomenama i raduje se budućim događajima