Pisma čitalaca
Ostarjeli roditelji Moj svekar je vezan za krevet te sve treba raditi za njega. Budući da sam psihički i fizički iscrpljena, ponekad izgubim strpljenje i kažem nešto zbog čega mi kasnije bude žao. Stoga kad sam pročitala članke na temu “Izazov brige za ostarjele roditelje” (8. veljače 1994), mislila sam da će mi se srce raspuknuti! Najiskrenije vam zahvaljujem što ste pripremili ovaj materijal. Članci će me poduprijeti dok nadalje izvršavam svoje dužnosti.
T. H., Japan
Imam 16 godina, a mojoj je baki sada 24 sata dnevno potrebna njega. Ona živi oko 160 kilometara od nas, tako da je naša obitelj stavljena pod veliki pritisak. Stoga vam želim zahvaliti na člancima. Bili su vrlo izgrađujući.
M. R., Sjedinjene Države
Radim za agenciju socijalne službe koja pruža usluge onima koji se brinu za ostarjele roditelje. Moji suradnici obično odbijaju na Bibliji utemeljenu literaturu koju im nudim. Međutim, na nedavnom sastanku osoblja svakoj sam osobi uručila primjerak tog broja. Svi su uzeli! Jednu sam radnicu zatekla kako čita časopis za svojim radnim stolom.
B. H., Sjedinjene Države
Predložili ste da se izravno zamoli tjelesnu braću i sestre za pomoć u pružanju njege. Prije sam mislila da nitko kad bi ga se upitalo ne bi to nikada odbio. E pa mogu vam reći da preko deset godina pružam njegu svojim roditeljima i kad sam braću i sestre molila za pomoć nisu mi je htjeli pružiti. Živimo u hladnom svijetu kojega nije briga ni za koga. Samo bih željela da se ljudi probude i shvate da briga za roditelje nije neugodan, zamoran zadatak — to je prednost!
M. D., Sjedinjene Države
Pisma kažu da su kršćani obavezni brinuti se za članove obitelji. “Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru” (1. Timoteju 5:8, “St”). (UREDNIŠTVO)
Uistinu sam cijenila savjet da se odvoji vrijeme za svog bračnog druga i za sebe osobno. Propustila sam to činiti u prošlosti, smatrajući da briga za naše roditelje dolazi ispred vremena koje bih trebala provesti s mužem — ili vremena za sebe osobno. Međutim, uviđam mudrost ovog savjeta i trudit ću se da u tom pogledu budem uravnoteženija.
M. O., Sjedinjene Države
Seljenje Imam 14 godina i želim vam zahvaliti za članak “Mladi pitaju... Zašto se moramo seliti?” (22. veljače 1994). Kad mi je bilo devet godina, moj je otac, koji je skupštinski starješina, bio zamoljen da se preseli u susjednu skupštinu. U toj smo skupštini već preko četiri godine i jako, jako smo je zavoljeli. Sada je moj otac zamoljen da se preseli u jednu drugu skupštinu. Onoga dana kad smo bili zamoljeni da se preselimo, primili smo ovaj časopis. Mojem bratu i meni pomogao je da bolje izađemo na kraj s time. Prednost je biti zamoljen da se preseliš, no veoma je teško reći zbogom svima onima koje si zavolio.
L. B., Engleska
Rasizam Sad sam baš imao priliku pročitati vaš časopis od 22. kolovoza 1993 (na hrvatskom od 8. prosinca 1993) s člancima “Hoće li sve rase ikada biti ujedinjene?” Bio sam iznenađen i zadivljen vašim nepristranim i oštroumnim razumijevanjem ovog složenog problema. Nedavno sam na fakultetu položio ispit iz povijesti. No, na samo devet stranica vaš je časopis pružio sažetu povijest, objašnjenje i lijek! Nadmašio je kompletan semestar fakultetskih knjiga i predavanja.
R. J., Sjedinjene Države